Elči Ibrahim-pašina medresa

Seminarski rad

Tema:Tevba i istigfar

Pokajanje

Govoreći o tevbi (pokajanju), poznati islamski učenjak, imam En-Nevevi je, u komentaru Muslimove zbirke hadisa, rekao: “Tevba znači povratak Allahu i napuštanje puta koji izaziva Allahovu srdžbu, tj. puta zablude.’’ Odnosno, tevba je vraćanje i okretanje od onoga što Allah prezire, bilo to javno ili tajno djelo. Ona je spasonosna uputa i izbavitelj iz tuge i očaja. To je životvorni izvor svakog dobra i sreće, na dunjaluku i na ahiretu. Tevba je prvi, središnji i posljednji stepen na putu ka Allahu, početak i kraj svakog vjernika.

U islamskoj literaturi, kad je riječ o pokajanju od grijeha, koriste se dva termina: tevba i istigfar (traženje oprosta od Allaha), tako da mnogi misle da su to sinonimne riječi, što nije tačno. Tevba je širi i općenitiji pojam od istigfara i ona u sebi sadrži ono što je vezano za prošlost, sadašnjost i budućnost. Kajanje zbog griješne prošlosti, ostavljanje grijeha u sadašnjosti i odluka da se pokajnik više neće vraćati tim grijesima u budućnosti. A istigfar znači trenutačno traženje oprosta za počinjene grijehe, a Allahov oprost, ako se dogodi, podrazumijeva pokrivanje grijeha, nesramoćenje i zaštitu od kazne za počinjene grijehe. Česta je pojava da ljudi čine istigfar i traže oprost za grijehe, a ne kaju se i ne čine tevbu. Dakle, tevba u sebi sadrži istigfar, a istigfar u sebi ne sadrži tevbu.

Vrijednosti tevbe ne mogu se izbrojati. Tevba je uzrok sticanja Allahove ljubavi, ona donosi svjetlo u srce i briše tragove grijeha. Zatim, tevba je uzrok spuštanja kiše, pojačanja fizičke i duhovne snage, berićeta u imetku i djeci. Onaj ko iskreno učini tevbu kao da nije ni činio grijehe. Tevba je put uspjeha na dunjaluku i na Ahiretu. Ona je uzrok ulaska u Džennet i spasa od Vatre, kao i pokrivanja i brisanja grijeha i njihovo pretvaranje u sevabe i dobra djela.

Ljudski je griješiti, ali je šejtanski ustrajavati u grijehu

Svaki čovjek je grješnik i potreban je tevbe. Jednim korakom se približavamo Allahu, a drugim udaljavamo od Njega. Nekada smo svjesni Njegove svemoći i nadziranja, a nekada nas opet nemar savlada pa upadnemo u grijeh. Na to aludira hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki čovjek je grješnik, a najbolji su oni grješnici koji se kaju.’’ (Tirmizi).

Nekada čovjek kaže: “Ja tražim sreću, želim spas i nadam se oprostu za svoje grijehe, ali ne znam put ka sreći i ne znam kako početi? Ja sam poput utopljenika koji doziva nekog ko će mu pružiti ruku spasa. Jednostavno, želim tračak nade i svjetlo u mraku koje će mi pomoći da izađem iz ovog mračnog tunela. Ali gdje je put i gdje je izlaz?” Čovječe, znaj da je tevba izlaz i ona je put spasa. Ona simbolizira ljestve kojima se stiže do cilja. Na tebi je samo da kreneš tim putem i čut ćeš odgovor: Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravom putu istraje. (Taha, 82.) I ne samo to, već Allah poziva sve ljude, vjernike i one koji to nisu, da krenu putem tevbe. Uzvišeni je objavio: Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i on je milostiv.” (Ez-Zumer, 53.).

Nema ništa čišće od suza pokajnica i ništa nježnije od srca pokajnika. Zbog toga je Omer, r.a., preporučio druženje s njima, rekavši: “Sjedite sa pokajnicima, njihova srca su

najnježnija i namilostivija.” Tevba od najvećeg pokvarenjaka i grješnika može načiniti najiskrenijeg vjernika i najpobožnijeg...

Istigfar

Činjenje istigfara je u osnovi mustehab, tj. preporučeno jer čovjek može tražiti oproste za grijehe a da nije učinio grijeh. S tim da istigfar može biti vadžib a to je kada čovjek počini određeni grijeh, na što se odnose mnogi ajeti gdje je došla naredba od Allaha, dželle še'nuhu, da činimo istigfar. A istigfar zabranjeno činiti za kjafire jer kaže Uzvišeni: "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti". (Et-Tevbe, 113)

Rekao je Allah subhanehu ve te ala: “O Moji robovi koji ste se prema samima sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah prašta sve grijehe.On je Onaj koji mnogo prašta i Milostivi.” (Prevod značenja, Ez-Zumer, 53) "Malo su noću spavali, a zorom su puno oprosta od grijeha tražili“…(Prevod značenja, Nuh, 12)

Bojte se Allaha, o Allahovi robovi, mnogo mu se klanjajte i za oprost Ga molite i iskreno Mu robujte, On će vam vaša djela popraviti i grijehe vam vaše oprostiti i znajte da je najbolji govor Allahova knjiga. Allahovi robovi, bojte se Gospodara svoga, pokajte se Njemu od vaših grijeha i ne gubite nadu u Njegovu milost koliki god bili vaši grijesi. On će sigurno, onome koji se pokaje, sve grijehe oprostiti.

Hadis o kojem se govori je mutefekun alejhi, a u rivajetu kod Buharije je došao u sljedećem tekstu da je Poslanik saws cinio ovako istigfar: "Tako mi Allaha, ja činim istigfar i tevbu Allahu u jednom danu više od sedamdeset puta", dok kod Muslima glasi: "O ljudi, činite tevbu i istigfar Allahu jer ja činim tevbu u jednom danu sto puta". Istigfar znači tražiti od Allaha da oprosti grijehe, a tevba znači pokajati se Allahu, dželle še'nuhu, za učinjeni grijeh, tako da se njihovo značenje vraća na isto iako ima među njima razlike.

Prenosi Enes ibn-Malik, radiallahu anhu, i kaže da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, gdje kaže: ''Rekao je Allah Uzvišeni: 'O sine Ademov, dok god Me budeš molio i od Mene se nadao, ja ću ti praštati šta god budeš radio, i na to se neću obazirati. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli do neba, ako bi zatražio od Mene oprost, oprostio bi ti. O sine Ademov, kada bi mi pristupio sa pogreškama velikim poput zemlje, zatim me sreo ne smatrajući drugog ravnim Meni, ja bih ti pristupio sa jednakim oprostom.'' (Bilježi Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih)

Dunjaluk predstavlja put ka ahiretu; lijepa oaza kojom prolazi putnik, koji treba da vodi računa da ga ljepota oaze ne zavara pa da zaboravi krajnji cilj kojem teži i ide.

Kada duša koja navodi na zlo zavlada srcem vjernika, jedini lijek protiv nje je ispitivanje njene savjesti i djelovanje suprotno onome što ona hoće.

Imam Ahmed prenosi od Omera b. El-Hattaba r.a. da je rekao: „Obračunajte se sa sobom prije nego što od vas bude zatraženo da račun položite! Izvagajte svoja djela, prije nego što vi budete na vagu stavljeni! Sutra će vam, na Sudnjem danu, biti lakše položiti račun ako se danas obračunate sami sa sobom. Zato se okitite dobrim djelima za dan Velikog obračuna, za dan „KADA ĆETE ISPITIVANI BITI, I NIJEDNA TAJNA VAŠA NEĆE SKRIVENA OSTATI.“ (Prevod značenja, El-Haqqa, 18 ) Hadis prenosi Tirmizi

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je svojim primjerom najbolje pokazao koliko i kako treba činiti istigfar: "O ljudi, činite iskreno tewbu Allahu dž.š.! Ja Mu činim tewbu stotinu puta dnevno.“ (Ahmed, Buharija)

Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem je neprestano činio zikr, pa kad bi na trenutak nešto omelo od toga, on bi po na stotinu puta učio estagfirullah - Alllahu moj, oprosti mi.

El-Egarr el Muzeni r.a presnosi da ja Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Moje srce prekrije nemar, pa ja zbog toga proučim estagfirullah, stotinu puta.” (Muslim)

Abdullah ibn Omer kazuje:.Na jednom sijelu smo izbrojali da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem stotinu puta rekao: “Rabbi gfrli ve tub alleje inneke entet tevvabul gafur’…prije nego što je napustio sijelo.“( Ebu-Dawud, En-Nesai, Ibn Madže i Tirmizi, sahih)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Allah je spustio ovom ummetu dvije bezbjednosti (obećao je): da ih neće kazniti dok si ti Muhammede među njima (i to se obistinilo) i da Allah neće kazniti narod sve dok čini istigfar.Pa kada ja preselim, ostaje vam istigfar do Sudnjeg dana…“ (Prenosi Tirmizi)

"Ko se drži istigfara, čini ga ustrajnim, Allah subhanehu ve te ala će mu svakoj tjeskobi izlaz naći i svakoj tuzi olakšanje, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.“ (Ebu Dawud, Ibn Madže)