U POTRAZI ZA IDENTITETOMKROZ SOCIJALISTIČKU ARHITEKTURUBIVŠE JUGOSLAVIJEPREOBRAŽAJ NAPUŠTENOG SPOMENIKA ‘DOM REVOLUCIJE,’ JUGOSLOVENSKOG SPOMENIKA NOB-E U NIKŠIĆU, U CRNOJ GORI

BY: SUNČICA MILOŠEVIĆ

SUŠTINSKA BROŠURA POVODOM AKADEMSKOG PROJEKTA

Kompletan magistarski rad na engleskom jeziku se nalazi na web adresi: http://issuu.com/suncica/docs/home_of_revolution

Sunčica MiloševićCopyright 2013

Sva prava autora su pod zaštitom od University of Cincinnati, Ohio, USA

2

3

UVOD

Dom Revolucije, struktura koja danas fizički i psihički dominira crnogorskim gradom Nikšićem, je struktura koja je trebala biti najfunkcionalniji i najgrandiozniji spomenik NOB-e Drugog svjetskog rata. Građen je sa ciljem da pobudi poštovanje prema borcima protiv fašizma i nacizma i da bude konstantno posjećen prostor, gdje bi se multi-kulturnim i političko cenzurisanim programima slavila i ukorijenjivala socijalistička ideologija. Svojom vanzemaljskom, obimnom i apstraknom betonskom formom, Dom Revolucije je trebao istaći arhitekturno zapostavljenu Crnu Goru, ne samo na jugoslovenskoj, vec široj evropskoj sceni.

Za razliku od ostalih federalno sponzorisanih i prevashodno skulpturalnih spomenika NOB-e širom bivše Jugoslavije, planirano je da ovaj spomenik sadrži kompletan kulturni program i sadržaj koji je ekonomski jakom, industrijskom gradu Nikšiću bio potreban. Međutim, niko nije očekivao rasplet političkih događaja koji je iniciran Titovom smrću 1980-te godine.

Umjesto kolektivne narodne revolucije, zavladala je anti-birokrantna revolucija i duboka ekonomska i politička kriza koja je polako dovela do potpunog obustavljanja gradnje mnogih, kao i ovog projekta. Od tada, Dom Revolucije strpljivo čeka svoju sudbinu, napušten, narušen i vandalizovan tokom poslednjih 25 godina.

Predložena je izmišljena projekcija događaja koji prikazuju prelazne psihološke faze društva, društva čiji mentalitet evoluira u stanje uspona i prihvatanja svoje prošlosti, gdje spomenik postaje dio svakodnevnog života i kulturnih zbivanja, dio društva koje više ne oseća bijes ili stid prema ovom objektu ili njegovom utopijskom snu. Kulturne promjene se direktno odražavaju na fizičku, formalnu arhitekturu i raspoređuju se kroz vrijeme kao direktno suprotstavljanje jednom autokratskom nametanju ideologije i njenom arhitektonskom stilu, koji je u današnjem društvu postao beznačajan i van konteksta.

Dakle, kroz djela naroda, Dom

Revolucije i njegovo okruženje, ne samo da evoluiraju u stanje prihvatanja, vec to mjesto zaista postaje dom revolucije, okupiran svakodnevnim aktivnostima i aktivnostima njegovanja i promovisanja visoke umjetnosti i kulture. Ovaj proces će omogućiti da se fragmentiran pojam nacionalnog identiteta podvrgne procesu samootkrića i zrelosti, kao re-evaluacija i ponovni fokus na ukorjenjene vrijednosti, a prošlost će ranjenom društvu pomoći da se ponovo identifikuje sa svojom arhitekturom i fizičkim okruženjem.

4

PSIHOLOŠKE FAZE

Upotrebljujući kolaž tehniku u umjetničkom i fizičkom smislu, izražena je metoda 7 odabranih psiholoških ciklusa ili faza. Njihov redosljed, preplitanje, ukrštanje i cjelokupna kombinacija, predstavljaju direktnu suprotnost i protivljenje prema jedno-ručnom stavu i obuhvatu ove građevine i njenog prostora. Moja želja je bila da sebe, kao arhitektu sa apsolutnom idejom (idejom koju gradnja Doma Revolucije već predstavlja i koju većina novogradnje u Nikšiću tokom socijalistickog doba, inače predstavlja) izmaknem i da promjene i evoluciju ovog objekta i njegovog prostora prepustim samom revolucionarnom aktu naroda i promjenama u mentalitetu i stavu same sredine u kojoj se ovaj objekat nalazi.

Moje mišljenje je da tokom socijalističkog perioda, arhitektonski stil je većinom diktirao kulturno apstraktni, čak vanzemaljski, brutalan i silno prisutan stil koji je služio kao političko ogledalo bivše Jugoslavije. Nije slučajnost da Dom Revolucije fizički i estetski dominira svojim gradom i da svojom formom, trouglastim uglovima i betonskim piramidama, apstraktno podsjeća na egipatsku sfingu. Takođe, nije slučajnost da narod koji živi u Nikšiću, svoj identitet više ne pronalazi u njegovom stilu, već da objekat trune u zapostavljenom, narušenom stanju koje i dalje reflektuje lik više nepostojeće

ideologije i arhitektonsko apstraktne Jugoslavije. Iz tog razloga, kao direktan demokratski, protivni stav ovom objektu, odabrala sam kolaž tehniku, tehniku kroz koju je izražen multiplicitet različitih ideja, ukrštanje, preplitanje i sudaranje geometrija, gdje se sve naprijed navedene faze i perspektive sklope i (kao u umjetničkom kolažu) fizički stvore jednu interesantnu i dinamičnu cjelinu, cjelinu novog i stvarnog prostora revolucije, Doma Revolucije.

Moj lični stav je da kroz arhitekturu uvijek treba vjenčati, ili simbiozno spojiti društvene i kulturne promjene sa formalnim i funkcionalnim kvalitetima jednog arhitektonskog objekta ili prostora. Arhitektura mora biti prihvaćena od strane svoje sredine i ne samo služiti potrebne funkcije već se fizički uklopiti u vez čipke svog grada. Uporedo sa tim, sredina sebe, svoju tradiciju i identitet treba da pronalazi u “svojoj” arhitekturi, da bi se odlikovala i isticala tom arhitekturom, njenim funkcijama i fizičkim stilom. Inače, ako je ta dvojna uloga prekinuta ili nepostojeća, dolazi do alijenacije prema nametnutoj arhitekturi gdje sredina ili osjeća dominaciju nad sobom ili joj okreće ledja, kao što je primjer sa nekadašnjim i sadašnjim stanjem Doma Revolucije.

Sedam navedenih psiholoških

faza (aspiracija, zapostavljenost, destrukcija, sram, pokajanje, uzdignuce i ponos) predstavljaju evoluiranje i konstantne prelaze mentaliteta i odnosa prema arhitekturi ovog objekta. U tom usponu i promjenama osjećanja, postiže se stanje prihvaćenosti, pa spomenik postaje dio svakodnevnog života i razvoja, kako svakodnevne tako i uzvišene kulture na jednom mjestu. Ovih sedam faza stvaraju moju zamišljenu priču i projekciju dogadjaja nad ovim objektom. Prikazane su kroz dvodimenzionalni digitalni kolaž, zatim prenesene kroz trodimenzionalni kolaž u niz fizičkih maketa, čiji je kumulativni rezlutat doprinio finalnom dizajnu prikazanom dvodimenzionalnim kolaž presjecima i planom, takodje finalnom fizičkom maketom.

5

6

Aspiracija odražava ideološku motivaciju povezanu sa novonastalim jugoslovenskim identitetom. Ovaj kolaž prikazuje prošli, nekadašnje jedinstven mentalitet jedne naporno radne kulture i društva velikih obećanja. Spomenik ima stran, apstraktan oblik nalik egipatskoj sfingi, koji građani slijepo sponzorišu svojim radom i primanjima u nepovratnu rijeku vakuumne izgradnje nečega što je trebalo da savlada i nekropolistički okupira svoj grad.

7

1. _ASPIRACIJAi: snažna želja za ostvarenjem velikog cilja, želja prema usponu. i: predmet čežnje, težnja.

8

2. _ZAPOSTAVLJENOSTi: posvecivanje malo pažnje i respekta, neobracanje pažnje.i: ostaviti nešto u nedovršenom stanju ili napustiti nešto kroz nebrižnost.

9

Druga faza je Zapostavljenost. Ova faza je objektovo trenutno, fizički napušteno i oronulo stanje koje odražava pasivnost i okrenuta leđa njegove sredine. Spomenik se nalazi u centru grada, uzdignut kao ogromna stijena za kojom svi posrću, zapinju ili je zaobilaze ignorišući njenu srušenu ideologiju i fizičko postojanje, ćušnuvši je negdje duboko u podsvjest.

10

Faza Nasilje se manifestuje kao čin društvene pobune koja je izazvana periodom društvenog zanemarivanja i napuštenosti.Za mene ona predstavlja čin neprihvatanja i nezadovoljstva sa trenutnom situacijom ovog projekta i njegovog prostora. Akt je prikazan u stilu fizičke sile nad spomenikom u paraleli sa fizičkom silom nad Berlinskim zidom, gdje narod preuzima akciju u svoje ruke i ispoljava potisnuta osjećanja i nestanak strpljenja.

11

3. _NASILJEi: napor fizičke sile sa ciljem povrede, narušavanja ili zloupotrebe.i: intenzivna, turbulentna, bijesna i često destruktivna akcija ili sila.

12

13

4. _SRAMi: bolna emocija izazvana sviješću krivice, nedostatka, ili nepravilnostii :podložnost emocijama krivice.

Faza Sram ilustruje društveno prikrivanje prošlosti i prethodne nasilne, destruktivne pokrete. Sramota postaje odgovor na savjest prekršene društvene i kulturne vrijednosti. Spomenik, njegova istorija i prošlost duboko sakrivena, zakopana maskom livade i srećne, razigrane djece. Ova faza za mene predstavlja psihološko stanje stida svoje prošlosti i čina brisanja njenog postojanja.

14

Sljedeća faza se naziva Pokajanje. Ona je ilustrovana kao čin izlaganja, razgolićenja prethodno zatrpanih, sakrivenih formi i predstavlja čin transparentnosti i kopanja kroz ruševine prošlosti. U ovoj fazi, zamislila sam društvo koje preispituje svoje prošle stavove i akcije sa osećajem žaljenja i nostalgije za prošlošću. U pokušaju restituisanja, što je važan element psihološkog uspona i zrelosti, su razotkriveni otkriveni značajni djelovi spomenika, neki ostavljeni u arheološkom stanju a neki preobraženi u drugu, praktičnu svrhu.

Povodom faze pokajanja, slijedi faza Uzdignuce. To je faza nove izgradnje i konstrukcije formalnih dodataka nad zastarelim ruševinama ovog objekta i njegovog prostora. Za mene ova faza predstavlja ne samo fizičko, već i psihičko uzdignuće iz nametnute, potiskujuće prošlosti. Zamišljam izgradnju novih formi kao što bi bio nov, savremen, kao dragulj istaknut svjetlucavi teatar. Takođe, zamišljam nad ruševinama bivše “kičme,” tj. biblioteke namjenjene Domu Revolucije, novi prodajni centar uz javno tržište svakodnevne pijace i preobražaj malih poslovnih objekata (ili kućica) u modene paviljone slične mješovite svrhe u cilju očuvanja male ekonomije koja simbolicno prodire prostor ovag autokratskog, svemirskog, polako tonućim brodom.

Kompleksan, mješovit program je odabran u cilju oslikavanja slobodne ekonomije i necenzurisanog umjetničkog izraza koji bi uz svoje nove, savremene forme okupirali i zauzeli fizički zastarjele, betonske ljuske ovog socijalističkog, trošnog, razorenog spomenika.

Ponos -završna faza - je kolaž koji prikazuje konačan koncept dizajna. Ova slika ilustruje uzdignuto stanje društva koje je, konačno zadovoljno i ponosno na svoju prošlost koja ga djelimično čini. Akumulacija svih preklapajućih gestova, ili faza, predviđa pejzaž koji stvara novi društveni identitet, onaj koji se zaista stvorio kroz godine intervencija i kulturnih promjena u sredini.

Spomenik je većinom progutan, korodiran, izložen i preobražen u eklektičnu i pomalo neurednu kompoziciju koja svojim intervencijama umanjuje originalan i suviše dominantan obim forme ovog objekta. Ali, ipak, je domova prošlost ispoštovana i njegova funkcija preobražena u spirale mješovitih svrha koje uključuju svakodnevni i visoko kulturni programi da Dom Revolucije postaje novi i pravi dom revolucije, kao i stvarno ogledalo jedne savremene struje kulturnog, dinamičnog i konstantno evoluitivnog društva.

15

5. _POKAJANJEi: radnja ili proces žaljenja, posebno za prestupe i moralne nedostatke.

16

17

6. _UZDIGNUĆEi: visina, visina prema kojoj se nešto povisuje, podiže.i: biti moralno ili intelektualno na visokom nivou.

18

_zapostavljenost _nasilje _sram

Nakon dvodimenzionalnih eksploracija navedenih psiholoških faza, koristeći digitalnu kolaž tehniku, trodimenzionalni, odnostno fizičko-arhitektonski kolaž je primijenjen prema pet faza nakon stanja Zapostavljenost-i koja je predstavnik trenutnog napuštenog stanja postojećeg spomenika Doma Revolucije. Ova fizička i nešto spontano izvedena istraživanja su dovela do finalnih gestova i funkcionalnog programiranja finalnog dizajna. Plava boja ovih dijagramskih maketa prikazuje cjelokupan obim preostalog spomenika kroz evoluciju faza i društvenog odnosa prema njemu. Tako da u prvom dijagramu vidimo da je u sadasnjem stanju, tj. stanju zapostavljenosti, Dom Revolucije u svom cjelokupnom, dominantnom, trodimenzionalnom obimu, okupirajući većinu svog placa ili spoljašnjeg prostora.

Dijagram Nasilje je postignut bukvalnim paljenjem i ne sasvim spontanim uništavanjem ivica objekta i građevinskog perimetra. Iz predispozicionog, predviđenog, politički namjenjenog programa bibliotekarske “kičme” i trouglastog omladinskog centra na isočnoj strani objekta, kroz ovu fazu donijela sam odluku o njihovom rušenju. Trouglasti omladinski centar je potpuno uništen, dok je literaturna “kičma” prelomljena i preostala u djelimičnom stanju.

Dijagram faze Sram-a primjenjuje doslovno prikrivanje oštećenog i djelimično uništenog perimetra. Njen cilj je da bukvalno sahrani sramne osjećaje prema prošlosti, prikazan kroz fizički gest prikrivanja, nalik hanzaplastu koji prikriva nanesenu ili bolnu ranu.

19

_sram _pokajanje _uzdignuće

Sljedeci dijagram, zvan Pokajanje, ponovo razotkriva neke prethodno “sahranjene” ili skrivene elemente kao što su praznine izazvane povodom srušenog omladinskog centra i trougaonim ruševinama zidova bivše socijalističke biblioteke i njene obrazovne “kičme.”

Reljefni model faze Uzdignuce primjenjuje nove, savremene obime unutar i nad postojećom betonskom konstrukcijom. Čelična mreža je simbol nove materijalnosti koja na dijagramskoj maketi predstavlja kontrast naspram starih, ostarelih, i propadnutih već postojećih materijala. Ideja je da se predloži novo pozorište koje sa svojom savremenom fasadom predstavlja dragulj svog grada i njegovog društva, kao i novi tržni centar sa socijalnim, slobodnim prostorima mješovitih svrha za posjetioce da uživaju i posjećuju ovaj objekat kao i njegove spoljašnje prostore na svakodnevnoj bazi.

Moja želja je da ovaj prostor, kroz jukstapoziciju visoke umjetnosti (novog teatra) i kulture svakodnevnih aktivnosti (dnevne pijace, malih privatnih biznisa, večernjih paviljona...), obezbjedi cjelokupan, mješovit program razvića kulture čij narod je ne samo konstantno stimulisan širokim opcijama raznovrsnih funkcija, već mu je dozvoljeno da svakodnevno i slobodno okupira ovaj sadašnje zakapijan, zabranjen prostor. CIlj je da narod može posjećivati ne samo formalne funkcije već i one neformalne kao na primjer slobodno šetajuci spoljašnjim površinama, peti se do panoramske palube, istražujući simbolične ruševine, meditirajući u novim baštama i provoditi vrijeme u novim kafeima zadovoljavajući svoje nostalgične radoznalosti ovog, do sada, zabranjenog prostora a živjeti u savremenoj, izgrađenoj sadašnjosti.

20

21

7. _PONOSi: kvalitet ili stanje gordosti, ugledanja na svoja dostignuca. i: radost ili sreca, proizilaženje iz nekog bivšeg akta, posjedovanja ili odnosa.

22

amfiteatarrestoran/noċni klub

umjetnička galerijapiramidne ruševine

panoramska paluba

kafetržišna arkada

Konačni model pokazuje složenu, kompleksnu tranziciju nivoa - onih koji konstantno uranjaju u zemljište i onih koji se konstantno uzdižu i izlažu. Ova čas unutrašnja, čas spoljašna tranzicija ili jukstapozicija među osnovama je tematski vezana sa nizom kosih površina i arkadama. Cilj je bio da se ovom formalnom temom obim Doma Revolucije prizemlji i vizuelno spusti da bi se njegova strukturna dominacija nad gradom utišala i da bi njegovi prostori bili primamljivi i pozivajući posjetiocima.

Ideja je da većina preobraženog programa bude neformalne funkcije - kao što su unutrašnji i spoljašni kafei, prodajni objekti, pijačni prostori, poslovni paviljoni i ogromne površine za eksploraciju, šetnju i relaksaciju.

Kosi krovovi i otvorene baštenske površine su otvorene za sve besplatne, povremene i svakodnevne društvene svrhe kao primjer sličnih površina Opere u Oslu. U međuvremenu, centralna, poput sfinge, forma Doma Revolucije gdje se trebao nalaziti teatar, će biti preobražena u novi dragulj - kutija pozorište, sa svojom kvadratnom, svjetlećom, zastakljenom formom prizme koja kontradiktuje staroj, isjeckanoj ljusci postojećeg beton-oklopa.

Srušeni omladinski centar je dizajniran u udubljenu, polu - privatnu baštu čije intrigantne geometrijske ivice prate prethodni perimetar tog centra. Ova negativ-forma, u svom odsustvu ostavlja memoriju svog nekadašnjeg prenamijenjenog prostora posvećenim mladim članovima komunista, inspirisan Spomenikom 9/11 u Njujorku gdje udubljeno, negativno odsustvo nekadašnjih solitera, konstantno podsjeća posjetioce na taj turbulentan događaj u americkoj istoriji. Ova obimna utisnuta bašta bi nudila prostor za odmaranje, promišljanje i meditaciju udaljenu svojim spuštenim nivoom od saobraćaja i gustog, prodajnog šetališta.

23

Obrazovna “ Kičma “ koja je držala dvije velike gradjevinske komponente Doma Revolucije (komponente pozorišta i omladinskog centra) je prenamljenjena u savremeni zastakljeni tržišni centar na svom prvom nivou, dok je gornji nivo tretiran kao otvoreni prostor mješovite svrhe u svom arheološkom, narušenom stanju. Noseći betonski zidovi trouglastog oblika ostaju kao ostatak nekadašnje estetike, dok vratne otvore gornjih arheoloških prostorija krase savremeni metalni ramovi kroz koje posjetioci mogu prolaziti, igrati se i istraživati prostorije kao neki otvoreni lavirint, a tokom lijepih dana među njima se može postaviti otvoreni market ili privremena dnevna pijaca/vašar.

Okolni prostor doma se, takođe, sastoji od amfiteatra i stepenaste bašte čije kaskadne stepenice prate uspon travnatog terena koji mogu poslužiti za neformalno kao i formalno okupljanje i druženje naroda na otvorenom. Ispod njih su stare ruševine - od kojih će se djelom napraviti državni muzej u nedirnutom, arheološkom stanju za radoznale posjetioce koji žele da istraže lavirinte domovih podruma i njegova mitska atomska sklonista. Ostatak podzemnih prostorija će služiti za arkadna parking mjesta i tržne objekte.

Krov čudnog oblika, ili sadašnja apstraktna glava sfinge, će biti ponovo preobražena u vidu ranije planiranog restorana i noćnog kluba, koji će ponuditi posjetiocima prelijep panoramski pogled na svoj grad i osjećaj uzbuđenja prema svojoj budućnosti usred prostora jedne umrle ideologije i cenzurisanog režima.

amfiteatar

utonuli vrt

novi teataramfiteatar

ruševine bibliotekemarket/pijaca

ruševine biblioteke

utonuli vrt

stepenaste bašte

24

25

_master plan

26

ZAKOPANA RUŠEVINA

STEPENASTA PLATFORMA

UDUBLJENA PROMENADA

UMJETNIČKAGALERIJA

ORKESTAR

TEATAR

IZLOŽENO ARHEOLOŠKO NADGLAVLJE

GALERIJATEATRA

TRGOVNA PROMENADA

ARHEOLOŠKI MUSEJ

STAKLENA PLAZA

ZAKOPANI PODRUMI

PIRAMIDNE RUŠEVINE

KROVNA TERASA PIVNICE

KAFEBUTICI

RESTORANGALERIJA U RUŠEVINI

EGZIBICIONI GALA PROSTOR

NOĆNI KLUB

RESTORAN

TEATAR

KONTROLNA SOBA

TEATROV TRG

FOAJE

KOLONADE U RUŠEVINAMA/PODZEMNI TRŽNI CENTAR, PARKING & PRISTUP UTONULOM VRTU

TRŽNI MARKET

PROMENADA BIBLIOTEKE U RUŠEVINAMA / OTVORENI MARKET ILI PIJACA

UTONULI VRT

DEMOLIRANI CENTAR MLADIH

ORKESTAR

ZAKOPANI PODRUMI

KROVNI TRG

27

PIRAMIDNE RUŠEVINE

KROVNA TERASA PIVNICE

KAFEBUTICI

RESTORANGALERIJA U RUŠEVINI

EGZIBICIONI GALA PROSTOR

NOĆNI KLUB

RESTORAN

TEATAR

KONTROLNA SOBA

TEATROV TRG

FOAJE

KOLONADE U RUŠEVINAMA/PODZEMNI TRŽNI CENTAR, PARKING & PRISTUP UTONULOM VRTU

TRŽNI MARKET

PROMENADA BIBLIOTEKE U RUŠEVINAMA / OTVORENI MARKET ILI PIJACA

UTONULI VRT

DEMOLIRANI CENTAR MLADIH

ORKESTAR

ZAKOPANI PODRUMI

KROVNI TRG

ZAKOPANA RUŠEVINA

STEPENASTA PLATFORMA

UDUBLJENA PROMENADA

UMJETNIČKAGALERIJA

ORKESTAR

TEATAR

IZLOŽENO ARHEOLOŠKO NADGLAVLJE

GALERIJATEATRA

TRGOVNA PROMENADA

ARHEOLOŠKI MUSEJ

STAKLENA PLAZA

ZAKOPANI PODRUMI

_presjek istok/zapad

_presjek sjever/jug

“Arhitektura je priča.. priča koja je ispričana kroz srce svojih materijala, ali, takođe, i priča o trudu i borbi protiv nevjerovatnih stvari."... "To nije nešto što ima dobar ili loš kraj. To je zapravo nešto gdje naši sami akti guraju tu priču na određeni način."

- Daniel Libeskind

SUNČICA MILOŠEVIĆB.S.ARCH. UNIVERSITY OF ILLINOIS AT URBANA-CHAMPAIGN, 2009M.ARCH. UNIVERSITY OF CINCINNATI, 2013