Clive Cussler - Titanic (384 stranice) Naroito sam zahvalan G. J. Marcusu, ija mi je knjiga Djeviansko putovanje bila nepr ocjenjivo va na. Ova knjiga djelo je ma te. Imena, likovi, mjesta i dogaaji proizvod su pi eve ma te, ili se koriste na fiktivan nain. Bilo kakva slinost sa stvarnim dogaajima, lokacijama ili osobama, ivima ili mrtvima, potpuno je sluajna. Sa zahvalno u mojoj supruzi Barbari, Errolu Beauchampu, Janet i Randyju Richteru i Dicku Clarku PredgovorKad je Dirk Pitt izvadio Titanic sa stranica pisaeg stroja u vla nom kutu nezavr enog podruma, legendarni prekooceanski brod jo je trebao ekati deset godina do otkria. Godina je bila 1975. i Titanic je postao etvrta knjiga u Pittovim podvodnim pusto lovinama. U to vrijeme nitko nije bio nadahnut za ulaganje golemog truda, vremen a i novca u operaciju potrage. No, nakon to je knjiga objavljena i nakon to je sni mljen film, obnovljeni plimni val interesa zapljusnuo je Ameriku i Europu. Najma nje pet ekspedicija krenulo je u potragu za olupinom. Moja originalna inspiracija bila je utemeljena na ma ti i elji da vidim kako najsla vniji brod na svijetu vade s morskog dna i vuku ga u newyor ku luku, kako bi na ta j nain dovr io svoje djeviansko putovanje koje je zapoeo prije trietvrt stoljea. Na sre , tu ma tariju prihvatili su i milijuni obo avatelja. Sada, 73 godine nakon to je potonuo u ti inu crnog bezdana, kamere su napokon otkri le njegov otvoreni grob. Ma ta je postala stvarnost. Pittov opis broda u prii prilino odgovara onome to su rob otkamere snimile ubrzo nakon otkrivanja olupine zahvaljujui udu bonog sonara. Osim strukturalne tete, do koje je do lo tijekom 13.000 stopa potonua na dno, brod nije m nogo o teen morskim izraslinama i korozijom. ak i boce vina i srebreni pribor za jelo rasut po mulju djeluju netaknuto. Hoe li Titanic ikada biti izvaen? Nije vjerojatno. Cijela operacija vaenja ko tala bi gotovo jednako kao i projekt Ap ollo kojim je ovjek poslan na Mjesec. Meutim, uskoro mo emo oekivati da podmornice s ljudskom posadom ponu kru iti oko njegovog trupa u potrazi za artefaktima, te da ti movi amerikih i britanskih odvjetnika zasuu rukave radi dugih sudskih parnica oko vlasni tva nad brodom. Pitt je uvijek gledao u budunost i smatrao je punom uzbuenja i pustolovina. U 70im a je bio ovjek 80ih. Sada je ovjek 90ih. Poput izvidnika u doba koija, Pitt gleda i za sljedeeg bre uljka i kazuje nam to se tamo nalazi. On vidi ono to bismo svi eljeli vidjeti u ma ti. Zato nitko nije mogao biti sretniji od mene kad je objavljeno da je pronaen Titan ic. Znao sam da ga je Pitt prvi vidio. Preludij Travanj 1912. ovjek na palubi A, u kabini 33, vrtio se i bacakao na svojem uskom le aju. Um iza n jegovog znojem okupanog lica bio je izgubljen u dubinama none more. Bio je nizak, pet stopa i dva ina, prorijeene sijede kose i bezizra ajnog lica, na kojem su jedin a upeatljiva stvar bile tamne, guste obrve. Ruke je ukrstio na prsima, a prsti su mu se trzali u nervoznom ritmu. Izgledao je kao da je u estom desetljeu ivota. Ko a mu je imala boju i teksturu betonskog plonika, a imao je i duboke kolobare pod oim a. No, za deset dana bio mu je tek trideset i etvrti roendan. Fizike i psihike muke posljednjih pet mjeseci iscrpile su ga i dovele do ruba ludi la. Dok je bio budan, zatekao bi se kako duhom luta praznim prostorima, izgubiv i svaki pojam o vremenu i stvarnosti. Stalno se morao podsjeati gdje se nalazi i ko ji je dan. Polako ali sigurno i ao je k ludilu, a najgore je u tome bilo to to je z nao to mu se dogaa.Oi mu zatrepere i otvore se, i on ih fokusira na tihi ventilator to je visio sa st ropa. Rukama prijee po licu i na njemu osjeti dvotjednu bradu. Nije morao gledati odjeu znao je da je umrljana i zgu vana i natopljena znojem od nervoze. Trebao se okupati i presvui nakon to se ukrcao na br od, ali umjesto toga ispru io se na le aj i utonuo u isprekidani san pun strahova, k oji je trajao ve gotovo tri dana. Bilo je nedjeljno kasno poslijepodne, a brod je trebao pristati u New Yorku tek u srijedu ujutro, za malo vi e od 50 sati. Poku ao je sebe uvjeriti da je sada siguran, ali njegov um odbio je to prihvatiti, usprkos injenici da je lovina koja je ko tala toliko ivota apsolutno sigurna. Po st oti put osjetio je kvrgu u d epu svoje veste. Zadovoljno opipav i klju koji je jo bio na mjestu, on protrlja rukom znojno elo i opet zatvori oi. Nije bio siguran koliko je dugo drijemao. Ne to ga naglo probudi i on se trgne. Ni je to bio glasan zvuk niti sna na kretnja, ve je vi e nalikovalo podrhtavanju njegovo g madraca, i uo je udan zvuk drobljenja negdje daleko ispod svoje kabine. On ukoeno sjedne i polo i stopala na pod. Pro lo je nekoliko minuta, i on je osjeao neobian mir bez vibracija. A tada njegov zamagljeni um shvati razlog. Strojevi su se zausta vili. Sjedio je i oslu kivao, ali jedini zvuk dopirao je od poslu itelja koji su se tiho alili u hodniku, a uo se i prigu eni govor iz susjednih kabina. Ledeni pipak nelagode obavije se oko njega. Neki drugi putnik mogao je jednostav no zanemariti prekid i brzo utonuti u san, ali on je bio nadomak mentalnog sloma , i njegovih je pet ula radilo prekovremeno, uveavajui svaki do ivljaj. Tri dana koje je proveo u svojoj kabini, bez jela i pia, pro ivljavajui strahote posljednjih pet mjeseci, samo su podjarile plamen njegovog ludila iza uma koji je brzo degenerir ao. On otkljua vrata i nesigurno krene niz hodnik prema velikom stubi tu. Ljudi su razg ovarali i avrljali na putu iz brodskog bara prema kabinama. On pogleda ukra eni bro nani sat obrubljen s dvije prilike u bareljefu iznad sredi njeg stubi ta. Kazaljke sa ta pokazivale su 11.51. Poslu itelj, koji je stajao pokraj bogato ukra ene svjetiljke na dnu stubi ta, pogleda ga prijezirno, oito narogu en to vidi tako otrcanog putnika kako luta prostorima pr ve klase, dok svi drugi eu bogatim orijentalnim sagovima u elegantnim veernjim opra vama. Motori... zastali su, ree on zastajkujui. Vjerojatno radi manjih popravaka, gospodine, odgovori poslu itelj. Novi brod na dj evianskom putovanju, i tako to. Sigurno postoje neke gre kice koje treba doraditi. Ni ta o emu biste trebali brinuti. Nepotopiv je, znate. Ako je nainjen od elika, mo e potonuti. Masirao je svoje zakrvavljene oi. Mislim da u pogledati van. Poslu itelj odmahne glavom. Ne preporuam vam, gospodine. Vani je stra no hladno. Putnik u zgu vanom odijelu slegne ramenima. Bio je naviknut na hladnou. On se okren e, popne uz jedno stubi te i zakorai kroz vrata koja su vodila na desnu stranu palu be. Uzdahne, osjeajui kao da ga je probolo tisuu iglica. Nakon to je le ao tri dana u toploj maternici kabine, bio je grubo okiran niskom temperaturom. Nije bilo niti najmanjeg povjetarca, samo prodorna, nepokretna hladnoa koja je visjela s neba be z oblaka poput pokrivke. On prie ogradi i podigne ovratnik svojeg kaputa. Nagne se preko ograde, ali ugled a samo crno more, mirno poput ribnjaka u vrtu. Zatim pogleda prema pramcu, pa pr ema krmi. Paluba sa amcima, koja se protezala od podignutog krova iznad pu ionice z a prvu klasu do kormilarnice pred asnikim odajama, bila je potpuno pusta. Samo je dim lijeno plovio iz tri od etiri orija ka utocrna dimnjaka, a svjetla koja su sjaji la kroz prozore brodskog bara i itaonice otkrivala su prisutnost ljudi. Bijela pjena du trupa slijegala se i pretvarala u crnilo dok je masivni brod pola ko usporavao i nastavio tiho plutati pod beskrajnim pokrivaem zvijezda. Brodski b lagajnik izi ao je iz asnike blagovaonice i provirio preko ruba. Za to smo stali? Udarili smo u ne to, odgovori blagajnik ne okreui se. Je li ozbiljno? Vjerojatno ne, gospodine. Ako voda i prodire, crpke bi to trebale rije iti. Iznenada, u i im propara urlik koji je zvuao poput stotinu lokomotiva Denver i RioGrande koje istovremeno grme kroz tunel. Gromoglasni zvuk dopro je do njih iz os am vanjskih ispu nih cijevi. Jo dok je pokrivao u i rukama, putnik shvati uzrok. Dovoljno dugo se bavio strojevima da bi shvatio kako vi ak pare iz brodskih stroje va izlazi iz zaobilaznih ventila. Stra na buka onemoguila je daljnji razgovor s bla gajnikom. On se okrene, gledajui kako se drugi lanovi posade pojavljuju na palubi za amce. Stra an osjeaj poeo mu se iriti kroz eludac, dok je gledao kako skidaju pokriv ke amaca za spa avanje i pripremaju konopce na dizalicama. Stajao je tamo gotovo sat vremena dok je buka iz ispu nih cijevi polako zamirala u noi. vrsto dr ei ogradu, nesvjestan hladnoe, jedva je primijetio malu grupu putnika k oji su krenuli palubom za amce u udnoj, tihoj zbunjenosti. Jedan od ni ih brodskih asnika pro ao je pokraj njega. Bio je mlad, u ranim dvadeseti ma, a lice mu je imalo tipini britanski mlijeno bijeli ten i tipini britanski izraz dosade. On se pribli i ovjeku za ogradom i potap e ga po ramenu. Oprostite, gospodine, ali morate navui prsluk za spa avanje. ovjek se polako okrene i zagleda u njega. Potonut emo, zar ne?, upita promuklim glasom. asnik je oklijevao na trenutak, a zatim klimne glavom. Voda prodire br e nego to je crpke mogu izbacivati. Koliko vremena imamo? Te ko je rei. Mo da jo sat vremena, ako voda ne prodre do kotlova. to se dogodilo? U blizini nije bilo drugih brodova. Sa im smo se sudarili? S ledenjakom. Probio nam je oplatu. Prokleti peh. On zgrabi ruku asnika tako sna no, da je mladi trepnuo. Moram doi do teretnog prostora. To nije izgledno, gospodine. Po tanska prostorija na palubi poplavljena je, i prtl jaga ve pluta. Morate me povesti tamo. asnik poku a otresti ruku, ali stisak je bio vrst poput klije ta. Nemogue! Zapovijedili su mi da se pobrinem za amce za spa avanje na desnoj palubi. Neki drugi asnik mo e preuzeti amce, ree putnik bezizra ajno. Vi ete mi pokazati put k t eretnom prostoru. asnik je tek tada primijetio dvije uznemirujue stvari. Prvo, izraz na putnikovom licu bio je lud i iskrivljen, a drugo, cijev pi tolja bi la mu je pritisnuta uz genitalije. Uinite kako tra im, zare i ovjek, ako elite vidjeti unuke. asnik se tupo zagleda u pi tolj, a zatim podigne pogled. Iznenada ga obuzme munina. Nije bilo niti pomisli na svau ili otpor. Crvene oi u egle su se u njegove, plamtei i z dubine ludila. Mogu samo poku ati. Onda poku ajte zare i putnik. I bez trikova. Cijelo vrijeme bit u vam za leima. Jo jedn a glupa gre ka i probu it u vam kralje nicu. On diskretno gurne pi tolj u d ep kaputa, dr ei cijev uperenu u asnikova lea. Bez problem a pro li su kroz uzmiljelu masu ljudi koja je sada zakrila palubu sa amcima. Sada je to bio drugi brod. Nije bilo smijeha niti veselja, nije bilo ni klasnih razlika bogate i siroma ne spajala je spona straha. Poslu itelji su bili jedini ljudi koji su se smije ili i avrljali dijelei prsluke za spa avanje sablasno bijele boje. Signalne rakete za opasnost poletjele su u zrak, male i uzaludne pod zagu ujuim crn ilom, a njihov prasak bijelih iskrica nije vidio nitko osim ljudi s broda osuenog na propast. Bila je to nestvarna pozadina za dirljive rastanke, usiljene izraze nade u oima mu karaca dok su nje no dizali svoje ene i djecu i stavljali ih u amce za spa avanje. Stra ni nadrealizam prizora produbio se kad se osmerolani brodski orkesta r skupio na palubi sa amcima, s instrumentima koji su odudarali od blijedih prslu ka za spa avanje. Poeli su svirati Alexanders Ragtime Band Irvinga Berlina. Brodski asnik, podboden pi toljem, probijao se niz glavno stubi te kroz val putnika k oji je hrlio gore, prema amcima za spa avanje. Spu teni kut pramca postajao je sve na gla eniji. Dok su silazili niz stube, bili su izbaeni iz ravnote e. Na palubi u li su u dizalo i spustili se do palube D. Mladi asnik okrene se i proui ovjeka iji ga je udni hir pribli io stisku sigurne smrti. Usne su mu bile povuene tako da su se vidjeli zubi, a oi su bile staklaste, udaljenog pogleda. Putnik podigne pogled i shvati kako asnik zuri u njega. Jedan dugi trenutak, pogledi su im bili spojeni. Ne brinite... Bigalow, gospodine. Ne brinite, Bigalow. Spasit ete se prije no to potone. U koji dio teretnog prostora elite doi? Brodski trezor nalazi se u teretnom prostoru broj jedan, na palubi G. Paluba ve je sigurno potopljena. Znat emo tek kada stignemo tamo, zar ne? Putnik naini pokret pi toljem u d epu kaputa kad su se vrata dizala otvorila. Oni iziu i ponu se probijati kroz mno tvo. Bigalow strgne svoj prsluk za spa avanje i potri oko stubi ta koje je vodilo na palub u E. Tamo je zastao i spustio pogled. Ugledao je vodu kako polako gmi e uz stube. Neka svjetla jo su gorjela pod hladnom zelenom vodom sablasnim, iskrivljenim sjaj em. Uzaludno je. Mo ete to vidjeti i sami. Postoji li drugi put? Vodonepropusna vrata zatvorena su odmah nakon sudara. Mogli bismo se spustiti ni z ljestve za spa avanje. Onda nastavite dalje. Brzo su prolazili kroz kru ne hodnike i beskrajan elini labirint prolaza i tunela s ljestvama. Bigalow zastane i podigne okrugli poklopac, pa zaviri u uski otvor. Z audo, voda je u teretnom prostoru bila duboka samo dvije stope. Beznadno je, sla e on. Poplavljeno je. Putnik grubo odgurne asnika u stranu i sam pogleda. Dovoljno je suho za ono to ja trebam, rekao je polako. Mahnuo je pi toljem prema ot voru. Nastavite. Elektrine svjetiljke jo su uvijek gorjele u teretnom prostoru dok su se dva ovjeka probijala prema brodskom trezoru. Slaba svjetlost odbijala se od mjedi divovskog automobila Renault koji je blokirao izlaz na palubu. Spoticali su se i padali u ledenu vodu nekoliko puta, a hladnoa im je otupjela ti jela. Posrui poput pijanih ljudi, napokon su stigli do trezora. Bila je to kocka u sred teretnog prostora, dimenzija osam puta osam stopa vrste stijenke bile su izr aene od elika iz Belfasta debelog dvanaest ina. Putnik izvadi klju iz d epa veste i umetne ga u kljuanicu. Brava je bila nova i nerazradena, ali napokon se zauje glasni klik. On gurne te ka vrata i ude u trezor. Zatim se okrene i prvi put nasmije i. Hvala vam na pomoi, Big alow. Sada vam je bolje da odjurite gore. Jo imate vremena. Bigalow je izgledao zbunjeno. Vi ostajete? Da, ja ostajem. Ubio sam osam dobrih ljudi. Ne mogu ivjeti s tim. Rekao je to jed nolinim, bespogovornim tonom. Gotovo je. Sve. Bigalow poku a ne to rei, ali nije mogao izustiti ni rijei. Putnik klimne s razumijevanjem i pone zatvarati vrata za sobom. Hvala Bogu na Southbyju, ree on. A tada je nestao, progutan u crnoj unutra njosti trezora. Bigalow je pre ivio. Dobio je utrku s vodom i uspio stii do palube sa amcima i bacit i se preko ruba samo nekoliko sekunda prije no to je brod zaronio. Dok je trup golemoga prekooceanskog broda nestajao s vidika, njegova crvena zast ava s bijelom zvijezdom, koja je u mrtvoj ti ini noi mlitavo visjela visoko na stra n jem jarbolu, iznenada se razvila kad je dotaknula more, kao da posljednji put po zdravlja tisuu i pet stotina mu karaca, ena i djece koji su umirali od hladnoe ili se utapali u ledenim vodama iznad groba. Slijepi instinkt zgrabio je Bigalowa, i on ispru i ruku i dohvati zastavu koja je klizila pokraj njega. Prije no to mu se um mogao fokusirati, prije no to je shvati o opasnost svojeg ina, na ao se pod vodom. No, i dalje se tvrdoglavo dr ao, ne popu taj ui svoj stisak. Bio je ve na gotovo dvadeset stopa od povr ine, kad se napokon zasta va otrgne od motke nagrada je bila njegova. Tek tada poeo se kretati uvis, kroz t ekue crnilo. Nakon trenutka koji mu je izgledao poput vjenosti, izbio je na noni zr ak, zahvalan to ga vuna sila tonueg broda nije povukla. Ledena voda gotovo ga je ubila. Da je ostao jo deset minuta u njezinom naruju, postao bi samo jo jedna rtva u statistici te stra ne tragedije. Spasilo ga je u e aka mu je dodirnula u e zavezano za prevrnuti amac, i on ga je uhvat io. S posljednjim ostatcima snage koja je jenjavala, izvukao je svoje gotovo smr znuto tijelo na palubu, i s jo trideset ljudi dijelio otupljujuu bol hladnoe, sve d ok ih etiri sata kasnije nije spasio drugi brod. Bijedni krikovi stotina ljudi koji su umrli zauvijek e odzvanjati u umovima onih koji su pre ivjeli. No, dok se dr ao za prevrnuti, dijelom potopljeni amac za spa avanj e, misli Bigalowa bile su prikovane za drugo sjeanje udnog ovjeka zauvijek zapeaenog u brodskom trezoru. Tko je on bio? Tko su bila osmorica koje je pobio? to je bila tajna trezora? Bila su to pitanja koja e progoniti Bigalovra sljedeih 76 godina, sve do posljednj ih sati njegovog ivota.Prvi dio PROJEKT SICILIJANAC Poglavlje I Srpanj 1987. Predsjednik se ljuljao na svojem stolcu, sklopiv i ruke iza glave, i zurio kroz pr ozor Ovalnog ureda proklinjui svoju sudbinu. Mrzio je svoj posao arom koji nije sm atrao moguim. Tono je znao u kojem trenutku je nestalo uzbuenja. Znao je to onoga j utra kad mu je bilo te ko ustati iz kreveta. To je uvijek bio prvi znak. Strah od poetka dana. Po tisuiti put otkad je preuzeo odgovornost, pitao se za to se tako dugo i te ko bori o za taj prokleti, nezahvalan posao. Cijena je bila tako bolno visoka. Njegov po litiki trag bio je posut kostima izgubljenih prijatelja i uni tenim brakom. A im je polo io predsjedniku prisegu, otkrio je kako je njegova vlada u povojima posrnula p od skandalom dr avne riznice, ratom u Ju noj Americi, dr avnim trajkom zranih prijevozni ka, i neprijateljski nastrojenim Kongresom koji nije vjerovao stanarima Bijele k ue. On dodatno Prokune Kongres. Njegovi lanovi sprijeili su njegova dva posljednja yeta, i te mu vijesti nisu dobro legle. Hvala Bogu, izbjei e sranje jo jednih izbora. Jo uvijek ga je zbunjivalo kako je usp io izboriti dva mandata. Razbio je sve politike tabue ikad postavljene za uspje ne kandidate. Ne samo da je bio rastavljen, ve nije odlazio u crkvu, pu io je cigare u javnosti, i pu tao velike brkove. Vodio je kampanje ignorirajui protivnike, i pogaajui glasae ra vno u glavu vrstim govorima. A oni su to voljeli. Pojavio se u povoljnom trenutku , kad je prosjenom Amerikancu bilo dosta kandidatadobrica koji su se iroko smije ili i vodili ljubav s TV kamerama, izgovarajui reenice koje tisak nije mogao izokrenu ti niti tra iti skrivena znaenja u njima. Jo osamnaest mjeseci, i njegov drugi mandat e zavr iti. Ta pomisao davala mu je snag e. Njegov prethodnik prihvatio je polo aj glavnog dekana na Sveuili tu Kalifornije. E isenhower se povukao na svoju farmu u Gettvsburgu, a Johnson na svoj ran u Teksas u. Predsjednik se nasmije i. On nee trpjeti ta sranja o ostarjelim dr avnicima u spor ednim vijestima. On je planirao bijeg na Ju ni Pacifik u brodiu od 40 stopa. Tamo e ignorirati svaku prokletu krizu koja pogodi svijet, srui rum i gledajui domorotkinj e prastih nosia i grudi veliine balona kako eu uokolo. On zatvori oi. Gotovo da je mog ao vidjeti pred sobom taj prizor, kad njegov pomonik otvori vrata i proisti grlo. Oprostite, gosp. predsjednie, ali gosp. Seagram i gosp. Donner vas ekaju. Predsjednik se pribli i stolu i provue prste kroz gustu, srebrenkastu kosu. U redu, po alji ih ovamo. Vidljivo se razvedrio. Gene Seagram i Mel Donner u ivali su mogunost trenutnog pris tupa predsjedniku u bilo koje doba dana ili noi. Oni su bili glavni procjeniteljiMeta odjela, skupine znanstvenika koja je radila u potpunoj tajnosti, istra ujui d otad neuvene projekte koji su poku avali preskoiti postojeu tehnologiju za 20 do 30 g odina. Meta sekcija bila je predsjednikova vlastita umotvorina. Osmislio ju je tijekom prve godine mandata, pokrenuo i osigurao neogranieno tajno financiranje, i osobno izabrao malu skupinu briljantnih i posveenih ljudi koji su predstavljali njezinu jezgru. Jako se ponosio njome, iako u tajnosti. ak niti CIA i Nacionalna sigurnosna agenc ija nisu znali za njezino postojanje. Njegov je san oduvijek bio pru anje potpore timu ljudi koji mo e posvetiti svoje vje tine i talente nemoguim planovima iz ma te ija je vjerojatnost da uspiju jedan prema milijun. injenica da Meta odjel niti pet go dina nakon osnutka nije postigao nikakve rezultate nije ga uope optereivala. Nije bilo rukovanja, samo srdano bok. Zatim Seagram otvori izno enu ko nu aktovku i i zvadi registrator prepun fotografija iz zraka. On polo i fotografije na predsjedni kov stol i poka e nekoliko zaokru enih podruja oznaenih na prozirnom za titnom sloju. Planinska regija gornjeg otoka Novaje Zemlje, sjeverno od ruskog kopna. Svi poka zatelji na ih satelitskih senzora ukazuju na to da na ovom podruju postoji slaba na m ogunost. Prokletstvo progunda tiho predsjednik. Svaki put kad otkrijemo ne to takvo, mora b iti u Sovjetskom Savezu ili na nekoj drugoj nedodirljivoj lokaciji. On pogleda f otografije, pa skrene pogled na Donnera. Zemlja je veliko mjesto. Valjda postoji i neko drugo obeavajue podruje? Donner odmahne glavom. ao mi je, gosp. predsjednie, ali geolozi tra e bizanij otkad ga je Alexander Beeslev otkrio 1902. Prema na im saznanjima, jo nikada nije pronaen u veim koliinama. Njegova radioaktivnost tako je sna na, ree Seagram, da je odavno nestao s kontinena ta, i ostale su samo vrlo male koliine. Oni komadii elementa do kojih smo uspjeli doi prikupljeni su s malih, umjetno pripremljenih estica. Zar ne mo ete postii umjetnu opskrbu?, upita predsjednik. Ne, gospodine, odgovori Seagram. Najdugovjenija estica koju smo uspjeli stvoriti v isokoenergetskim akceleratorom raspala se za manje od dvije minute. Predsjednik se zavali i pogleda Seagrama. Koliko vam je potrebno kako biste dovr i li svoj program? Seagram se zagleda u Donnera, pa u predsjednika. Naravno, predsjednie, shvaate kako smo jo uvijek u teoretskoj fazi... Koliko vam je potrebno?, ponovi predsjednik. Rekao bih, oko osam unca. Tako. A to je samo koliina potrebna za testiranje koncepta, nadopuni ga Donner. Trebalo bi nam jo dvjesto unca kako bismo opremu doveli na operativnu razinu na s trate kim lokacijama oko dr avne granice. Predsjednik se snu di. Onda emo to prekri iti i krenuti na ne to drugo. Seagram je bio visok, mr av ovjek, tiha glasa i uljudnih manira, i da nije imao vel ik, spljo ten nos, gotovo da je mogao proi kao Abraham Lincoln bez brade. Donner je bio njegova suprotnost. Bio je nizak i izgledao je kao da je irok kolik o i visok. Imao je kosu boje p enice, melankoline oi, i inilo se da mu se lice cijelo vrijeme znoji. On progovori poput rafala strojnice. Projekt Sicilijanac previ e j e blizu ostvarenju da bi se pokopao i zaboravio. vrsto sam uvjeren kako bismo tre bali nastaviti. Izgledi su vrlo, vrlo mali, ali kad bismo uspjeli... moj Bo e, gos podine, posljedice bi bile goleme. Otvoren sam za prijedloge, ree predsjednik tiho. Seagram duboko uzdahne i zapone. Prije svega, treba nam va e odobrenje za izgradnju potrebnih instalacija. Drugo, trebaju nam financijska sredstva. I tree, treba na m pomo Nacionalne agencije za mora i podmorje. Predsjednik upitno pogleda Seagrama. Mogu shvatiti prva dva zahtjeva, ali ne shv aam va nost NAMPa. Gdje se on uklapa? Prokrijumarit emo strunjakemineraloge na Novaju Zemlju. Budui da je okru ena vodom, oc eanografska ekspedicija NAMPa bila bi savr eni paravan za na u misiju. Koliko e vam trebati za testiranje, izgradnju i instalaciju sustava? Donner nije oklijevao. esnaest mjeseci i tjedan dana.Koliko mo ete napredovati bez bizanija? Sve do posljednje faze, odgovori Donner. Predsjednik se opet zaljulja u stolcu i zagleda u brodski sat koji se nalazio na njegovom masivnom stolu. Nije progovarao gotovo punu minutu. Napokon ree Kako ja to vidim, gospodo, poku avate me nagovoriti da vam dopustim izgradnju neprovjeren oga, netestiranoga, slo enog sustava vrijednog vi e milijuna dolara koji nee raditi z ato to nemamo primarni sastojak, koji emo mo da morati ukrasti od neprijateljske dr av e. Seagram se poigravao svojom aktovkom, dok je Donner samo klimao. A kad biste mi rekli, nastavi predsjednik, kako u objasniti labirint tih instalac ija koje se prote u oko granica dr ave nekom upornom liberalu iz Kongresa koji odlui istra iti cijelu stvar? To je ljepota sustava, ree Seagram. Mali je i kompaktan. Raunala nam ka u kako e zgra da izgraena u obliku male elektrane poslu iti svrsi. Ni ruski pijunski sateliti, nit i farmer koji ivi u blizini nee primijetiti ni ta neobino. Predsjednik protrlja bradu. Za to elite krenuti s projektom Sicilijanac prije no to ste sto posto spremni? Kockamo se, gospodine, ree Donner, kockamo se kako bismo u sljedeih esnaest mjeseci nainili proboj i proizveli bizanij u laboratoriju, ili negdje u tlu prona li nalaz i te. ak i ako nam za to treba deset godina, izlane Seagram, instalacije e biti ovdje i e kati nas. Na jedini gubitak mogao bi biti vrijeme. Predsjednik ustane. Gospodo, poslu at u va znanstvenofantastini plan, ali uz jedan uv jet. Imate tono osamnaest mjeseci i deset dana. Tada novi ovjek, tkogod on bio, pr euzima moj posao. Ako elite usreiti svojeg taticu do tada, poka ite mi nekakve rezul tate. Dva ovjeka s druge strane stola snu de se. Napokon, Seagram uspije progovoriti. Hvala vam, gosp. predsjednie. Tim e nekako, negdje, doi do rudae. Mo ete raunati na to. Dobro. Sada me ispriajte. Moram pozirati u Vrtu ru a s gomilom debelih, starih Keri amerike revolucije. On ispru i ruku. Sretno, i zapamtite, nemojte upropastiti tajnu operaciju. Ne elim da mi pijunska m isija eksplodira u lice, kao to je U2 Eisenhoweru. Jasno? Prije no to su Seagram i Donner mogli odgovoriti, on se okrene i izie kroz bona vra ta. Donnerov Chevrolet pro ao je kroz vratnice Bijele kue. On skrene u prometnu ulicu, i krene preko Potomaca u Virginiju. Gotovo se bojao pogledati u retrovizor u strahu da bi se predsjednik mogao predo misliti i poslati glasnika s odbijenicom za njima. On spusti prozor i udahne vla n i ljetni zrak. Imali smo sree, ree Seagram. Nadam se da si toga svjestan. Meni ka e . Da je znao kako smo ve prije dva tjedna poslali ovjeka na ruski teritorij, bili bismo u govnima do grla. Jo uvijek mo emo biti, promrmlja Seagram sebi u bradu. Jo uvijek mo emo, ako NAMP ne izvadi na eg ovjeka. Poglavlje II Sid Koplin bio je uvjeren da umire. Oi su mu bile sklopljene, a krv iz rane u boku umrljala je bijeli snijeg. Svjetlo sna toka jurila mu je kroz um, dok se svijest postupno vraala, a tada ga dograbi g r munine i on nekontrolirano povrati. Jesu li ga pogodili jednom ili dvaput? Nije bio siguran. On otvori oi i prevrne se na ruke i noge. Glava mu je udarala poput pneumatske bu i lice. Polo i ruku na glavu i dodirne posjekotinu koja mu je rascijepila vlasi te izn ad lijeve sljepoonice. Osim glavobolje, nije imao nikakvih osjeta hladnoa je otupj ela bol. No, nije mogla otupjeti sna no arenje u njegovom lijevom boku, ispod rebar a, gdje ga je pogodio drugi metak, i mogao je osjetiti krv ljepljivu poput sirup a kako mu tee niz odjeu, preko bedara i niz noge. Salva paljbe iz automatskog oru ja odjekivala je niz planinu. Koplin se osvrne, ali sve to je mogao vidjeti bio je uskovitlani snijeg iban okrutnim arktikim vjetrom. Jo jedan rafal probije ledeni zrak. Pretpostavljao je kako je bio udaljen samo s totinu stopa. Sovjetska ophodnja sigurno je pucala naslijepo kroz snje nu meavu u n adi da e ga opet sluajno pogoditi. Sada su mu i ezle sve pomisli na bijeg. Bio je gotov. Znao je da se nikada nee moi probiti do uvale u kojoj je privezao svoj slup. Nije ni bio u stanju preploviti pedeset milja otvorenog mora na malom plovilu od 28 stopa kako bi do ao do amerikoga oceanografskog plovila. On potone u snijeg. Krvarenje ga je toliko oslabilo da nije bio sposoban ni za k akav fiziki napor. Rusi ga nisu smjeli pronai. To je bio dio dogovora s Meta odjel om. Ako mora umrijeti, njegovo tijelo ne smije biti otkriveno. Uz sna nu bol, on se pone zatrpavati snijegom. Uskoro e postati samo mali bijeli bre u ljak na pustoj padini planine Bednaja, zauvijek zakopan pod ledenim pokrivaem koj i se stalno obnavlja. On zastane na trenutak i oslu ne. Jedini zvukovi koje je uo bilo je njegovo disanje i vjetar. Oslu ne pa ljivije, prisloniv i aku uz uho. Kroz urlanje vjetra nauo je lave p asa. O, Bo e, zavapi on tiho. Sve dok mu je tijelo bilo toplo, osjetljive nozdrve psa s igurno e osjetiti njegov miris. On se opusti, pora en. Vi e nije mogao uiniti ni ta drug o nego lei i dopustiti da mu ivot istee. No, neka iskra duboko u njemu odbila je potamnjeti i ugasnuti. Milostivi Bo e, pomisli on u deliriju, nije mogao tek tako le ati ekajui da ga Rusi po kupe. On je bio samo profesor mineralogije, ne obueni tajni agent. Njegov um i 40 godi nje tijelo nisu bili spremni da izdr e intenzivno ispitivanje. Ako pre ivi, za ne koliko sati izvui e iz njega cijelu priu. On zatvori oi, dok je munina zbog neuspjeha nadjaavala svu fiziku bol. Kad je opet otvorio oi, vidno polje ispunjavala mu je glava golemog psa. Koplin g a prepozna kao komondora, monu zvijer visoku 30 ina do grebena, prekrivenu gustim krznom upletene bijele dlake. Veliki pas divlje zare i, i pregrizao bi mu grkljan da ga nije zaustavila ruka ruskog vojnika. ovjek je izgledao indiferentno. Stajao je i zurio u svoj bespomoni plijen, ste ui vodilicu lijevom rukom, dok je desnom pr idr avao automatski pi tolj. U svojem golemom ogrtau koji je dosezao do gle njeva izama izgledao je zastra ujue, a blijede, bezizra ajne oi nisu pokazivale nikakvu suut prema Koplinovim ranama. Vojnik zabaci oru je na rame i posegne dolje, pa povue Koplina n a noge. Zatim, bez rijei, Rus povue ranjenog Amerikanca prema stra arskoj postaji na otoku. Koplin se skoro onesvijestio od boli. inilo mu se da su ga miljama vukli kroz sni jeg, iako se radilo o udaljenosti od samo pedeset jarda. Toliko su pre li do trenu tka kad se iz oluje pojavi neprepoznatljiva prilika. Bila je prikrivena zidom us kovitlane bjeline. Kroz izmaglicu nesvjestice, Koplin osjeti kako se vojnik ukoio . Tihi plop zauje se kroz vjetar, i golemi komondor srui se bez glasa u snijeg. Rus pusti Koplina i grevito poku a podii pi tolj, ali udan zvuk ponovi se, i rupica iz koje je tekla krv iznenada se pojavi usred vojnikovog ela. Oi mu se zastakle, i on pad ne pokraj psa. Ne to je krenulo jako pogre no. Ovo se ne bi trebalo dogaati, ree Koplin sebi, ali nje gov iscrpljeni um bio je previ e umrtvljen da bi mogao izvui bilo kakav zakljuak. On se spusti na koljena, i mogao je samo promatrati kako se visok ovjek u sivoj par ki materijalizira iz bijele izmaglice i skree pogled na psa. Prokleta teta, ree on turo. ovjek je izgledao impozantno. Tamnoputo lice odudaralo je od arktikog okru enja. Crt e lica bile su mu vrste, gotovo okrutne. No, Koplin je najvi e zapazio oi. Nikada ni je vidio oi nalik ovima. Bile su duboke, morski zelene boje, i zraile su prodornom toplinom, u jakom kontrastu s tvrdim crtama urezanim u lice. ovjek se okrene Koplinu i nasmije i se. Dr. Koplin, pretpostavljam? Ton glasa bio je blag i opu ten. Neznanac gurne pi tolj s prigu ivaem u d ep, klekne do razine oiju, i klimne prema krvi koja se irila materijalom Koplinove parke. Bolje bi bilo da vas odvedem tamo gdje mogu pogledati ovo. Zatim podigne Koplina kao to bi netko drugi podigao dijete, i krene niz planinu prema moru.Tko ste vi?, promrmlja Koplin. Zovem se Pitt. Dirk Pitt. Ne razumijem. Odakle ste se stvorili? Koplin nije doekao odgovor. U tom trenutku, crni pokrov nesvjestice iznenada se o tvori, i on zahvalno sklizne pod njega. Poglavlje IIISeagram dotue margaritu dok je ekao na ruak sa suprugom u malom vrtnom restoranu po kraj Ulice Capitol. Kasnila je. U osam godina koliko su bili o enjeni, nikada nigdje nije stigla na vr ijeme. On privue pa nju konobara i narui gestom jo jedno pie. Dana Seagram napokon ude u foaje i zastane na trenutak, tra ei svojeg supruga. Ugle da ga i pone zaobilaziti stolove kako bi mu pri la. Nosila je naranasti pulover i sm eu suknju od tvida, koji su je inili mladolikom poput studentice. Kosa joj je bila plava i vezana alom, a oi boje kave bile su vesele, brze i pune humora. Dugo me eka ?, upita ona smije ei se. Tono osamnaest minuta, ree on. Oko dvije minute i deset sekunda dulje od tvojih uobiajenih dolazaka. ao mi je, odgovori ona. Admiral Sandecker sazvao je sastanak osoblja, i otegnulo se vi e no to sam mislila. to je cilj njegove nove oluje mozgova? Novo krilo za Pomorski muzej. Dobio je bud et, i sada radi planove kako bi do ao do artefakata. Artefakata?, upita Seagram. Predmeta izvaenih sa slavnih brodova. Konobar prie sa Seagramovim piem, a Dana narui daiquiri. Zapanjujue je koliko je malo ostalo. Pojas za spa avanje s Lusitanije, ventilator s Mainea, sidro s Bountyja ni ta od toga nije smje teno pod istim krovom. Pomislio bih da postoje i bolji naini za tro enje novca poreznih obveznika. Ona porumeni. Kako to misli ? Skupljanje starog otpada, ree on nepovjerljivo, izlaganje hrdavih, korodiranih di jelova neidentificiranog smea u staklenim izlozima kako bi ih se moglo istiti od p ra ine i zuriti u njih. To je bacanje novca. Podignuti su borbeni barjaci. Ouvanje brodova i amaca va na je spona s ljudskom povije u. Danine smee oi za arile su s Doprinos znanju pothvat je za koji upak poput tebe nimalo ne mari. To si rekla poput pravoga pomorskog arheologa, ree on. Ona se nasmije i. Jo uvijek ti se smrznu jaja na pomisao da je tvoja ena napravila n e to od sebe, ne? Srce, jedina stvar od koje mi se smrznu jaja jest tvoj pogani jezik. Za to svaka e mancipirana ena misli da je psovanje pomodno? Ti ba i nisi ovjek koji bi trebao dr ati lekcije iz ophoenja, ree ona. Pet godina u ve likom gradu i jo se odijeva poput prodavaa nakovanja iz Omahe. Za to ne napravi frizur u poput drugih mu karaca? Ta frizura Lige Br ljana izi la je iz mode prije vi e godina. Sram me izlaziti s tobom. Moj polo aj u vladi je takav da si ne mogu priu titi izgled hipija iz 60ih. Bo e, Bo e. Ona umorno odmahne glavom. Za to se nisam udala za vodoinstalatera ili umar a? Za to sam se morala zaljubiti u fiziara iz seoskog kraja? Utje no je znati da si me nekad voljela. Jo te volim, Gene, ree ona, a pogled joj se ubla i. Ovaj procijep meu nama nastao je u posljednje dvije godine. Ne mo emo niti ruati zaj edno a da ne poku amo povrijediti jedno drugo. Za to ne po aljemo sve dovraga i ne pro vedemo ostatak poslijepodneva vodei ljubav u motelu? Osjeam se bo anstveno seksi. Bi li to znailo ne to na duge staze? To je poetak. Ne mogu. Opet tvoja prokleta posveenost du nosti, ree ona okrenuv i glavu. Ne vidi li? Na i poslov i su nas razdvojili, Gene. Mogli bismo dati otkaz i vratiti se poduavanju. S tvojim doktoratom iz fizike i mojim doktoratom iz arheologije, iskustvom i preporuka ma koje imamo, mogli bismo napisati vlastiti ugovor s bilo kojim sveuili tem u dr avi . Bili smo na istom fakultetu kad smo se upoznali, sjea se? To su nam bile najsret nije godine. Molim te, Dana. Ne mogu dati otkaz. Ne sada. Za to? Radim na va nom projektu... Svaki projekt u posljednjih pet godina bio je va an. Molim te, Gene, preklinjem te da spasi na brak. Samo ti mo e uiniti prvi potez. Poslu at u svaku tvoju odluku ako mo izii iz VVashingtona. Ovaj grad ubit e svaku nadu u spas na ega zajednikog ivota ako jo priekamo. Treba mi jo godina dana. I za mjesec dana bit e prekasno. Nalazim se na putu koji ne mogu napustiti ni pod kojim uvjetom. Kad e ti smije ni tajni projekti zavr iti? Nisi ni ta drugo do orua Bijele kue. Ne moram slu ati ta tvoja liberalna sranja. Gene, za ime Bo je, odustani! Nije to za ime Bo je, Dana, nego u ime moje domovine. ao mi je to ne mo e to shvatiti. Odustani, ponovi ona dok su joj se oi zasuzile. Nitko nije nezamjenjiv. Neka Mel Donner zauzme tvoj polo aj. On odmahne glavom. Ne, ree vrsto. Ovaj projekt stvorio sam ni iz ega. Moja siva tvar njegova je sperma . Moram ga izvesti do kraja. Konobar se opet pojavi i upita ih jesu li spremni da narue jelo. Dana odmahne glavom. Nisam gladna. Ona ustane od stola i pogleda ga. Hoe li doi kui na veeru? Radit u dokasna u uredu. Sada vi e nije mogla zaustaviti suze. Nadam se da to to radi stvarno vrijedi, promrmlja ona, jer platit e stra nu cijenu. Zatim se okrene i ode urnim korakom. Poglavlje IV Za razliku od ruskih obavje tajnih asnika, koji su tako esto stereotipno prikazivani u amerikim filmovima, satnik Andrej Prevlov nije imao niti iroka ramena, niti izb rijanu glavu. Bio je to proporcionalno graen, naoit ovjek bri ljivo njegovane frizure i pomodno trimanih brkova. Njegov imid , izgraen oko naranastih talijanskih sportsk ih automobila i bogato opremljenog stana s pogledom na rijeku Moskvu nije se ba s viao njegovim nadreenima u Odjelu obavje tajne slu be sovjetske mornarice. No, usprkos njegovim iritantnim sklonostima, nije bilo mnogo izgleda da ga izbace s njegovo g polo aja u odjelu. Reputacija najboljeg obavje tajnog strunjaka mornarice koju je pa ljivo gradio, kao i injenica da je bio ovjek broj dvanaest u Partiji, tvorila je kombinaciju zbog koj e je satnik Prevlov bio nedodirljiv. Izvje banim, nehajnim pokretom on upali cigaretu Winston i nalije sebi a icu Bombav g ina. Zatim se nasloni i pone itati hrpu dokumenata koje mu je na stolu odlo io njego v pomonik, porunik Pavel Marganin. Zbunjuje me, gospodine, ree Marganin tiho, lakoa kojom prihvaate zapadnjako smee. Prevlov prostrijeli Marganina hladnim, prijezirnim pogledom. Kao i mnogi na i drugovi, i vi nemate pojma o svijetu. Ja razmi ljam poput Amerikanc a, pijem poput Engleza, vozim poput Talijana i ivim poput Francuza. A znate li za t o, porunice? Marganin porumeni i nervozno progunda Ne, gospodine. Kako bih upoznao neprijatelja, Marganine. Klju je u tome da upoznate svojeg nepri jatelja bolje no to on poznaje vas. A zatim, u tome da ga sredite prije nego to od dobije priliku srediti vas. Nije li to citat druga Nerva Teskog? Prevlov slegne ramenima u oaju. Ne, idiote parodiram kr ansku Bibliju. On udahne i o tpuhne dim kroz nosnice, pa otpije gin. Prouavajte zapadnjaki nain ivota, prijatelju . Ako ne nauimo ni ta od njih, na a je borba izgubljena. On opet pogleda dokumente.A sada, za to su ove stvari poslane na em odjelu? Jedini je razlog to to se incident dogodio u blizini obale mora. to znamo o ovome? Prevlov otvori sljedei dosje. Vrlo malo. Nestao je vojnik u ophodnji na sjevernom otoku Novaje Zemlje, zajedno sa svojim psom. Ba i nije razlog za obavje tajnu paniku. Novaja Zemlja je praktino pusta. Zastarjela raketna postaja, stra arska ispostava, nekoliko ribara nemamo tajnih instalacija na stotine milja od nje. Slanje vojnika sa psom u ophodnju po otoku je prokleti gubitak vremena. I Zapad bi vjerojatno imao isti stav o slanju agenta tamo. Prevlov zabubnja prstima po stolu zurei u strop. Napokon, on ree Agenta? Tamo nema ni ta... Ni ta od vojnog interesa... no... On preki ne i pritisne prekida na svojem interkomu. Donesite mi podatke o polo aju broda Nacionalne agencije za mora i podmorje u posl jednja dva dana. Marganin podigne obrve. Ne bi se usudili poslati oceanografsku ekspediciju blizu Novaje Zemlje. To je du boko u sovjetskim vodama. Ne posjedujemo Barentsovo more, ree Prevlov strpljivo. To su meunarodne vode. Privlana plavokosa tajnica, odjevena u usko smee odijelo, ude u sobu, preda regist rator Prevlovu, pa izie, tiho zatvoriv i vrata za sobom. Prevlov prelista papire u registratoru dok ne pronae ono to je tra io. Tu smo. NAMPo v brod First Attempt, posljednji put ga je vidio jedan od na ih teretnjaka 325 nau tikih milja jugozapadno od Zemlje Franje Josipa. To bi znailo da je u blizini Novaje Zemlje, ree Marganin. udno, promrmlja Prevlov. Prema Operativnom planu amerikih oceanografskih brodova, First Attempt trebao je u ovo vrijeme voditi istra ivanja planktona kod obale Sjev erne Caroline. On proguta ostatak gina, zgnjei opu ak cigarete, pa upali drugu. Vrlo zanimljivo. to nam to kazuje?, upita Marganin. Ne dokazuje ni ta, ali sugerira mogunost da je stra ar s Novaje Zemlje ubijen, i da j e agent odgovoran za to pobjegao, vjerojatno na First Attempt. Sugerira da Sjedi njene Dr ave ne to spremaju, kad NAMPov istra ivaki brod skree bez obja njenja sa svoje pl anirane rute. to bi mogli tamo tra iti? Nemam blage veze. Prevlov se nasloni u svojem stolcu i izgladi brk. Nabavite mi uveane satelitske fotografije tog podruja u vrijeme dogaaja o kojem je rije. Veernje sjene potamnjivale su ulice izvan prozora ureda, kad je porunik Marginin r a irio uveane fotografije na Prevlovljevom stolu, i dodao mu sna no povealo. Va a perceptivnost se isplatila, gospodine. Ovdje imamo ne to zanimljivo. Prevlov se zagleda u fotografiju. Na brodu ne vidim ni ta neobino tipina istra ivaka oprema, bez vojne opreme za detekcij u. Marganin poka e fotografiju irokog kuta koja je jedva otkrivala brod kao malu bijel u toku na emulziji. Molim vas, obratite pa nju na mali oblik na oko dvije tisue meta ra od First Attempta u gornjem desnom kutu. Prevlov je gledao kroz povealo gotovo pola minute. Helikopter! Da, gospodine, zato sam zakasnio s uveanjima. Uzeo sam si slobodu da odnesem foto grafiju na analizu odjelu R. Pretpostavljam da je rije o jednoj od na ih vojnih ophodnja. Ne, gospodine. Prevlov podigne obrve. elite li rei da pripada amerikom brodu? To oni ka u, gospodine. Marganin polo i jo dvije fotografije pred Prevlova. Ispitali su ranije fotografije drugog satelita. Kao to mo ete vidjeti usporediv i ih, helikopt er leti u smjeru od Novaje Zemlje prema First Attemptu. Procijenili su da leti n a visini od deset stopa, i brzinom manjom od petnaest vorova. Oito izbjegava na e radarsko osiguranje, ree Prevlov.Hoemo li uzbuniti na e agente u Americi?, upita Marganin. Ne, jo ne. Ne elim riskirati da budu otkriveni sve dok ne budemo sa sigurno u znali to tra e Amerikanci. On izravna fotografije i uredno ih spremi u registrator, pa pogleda svoj runi sat Omega. Imam vremena za laganu veeru prije baleta. Imate li jo ne to, porunice? Samo dosje o ekspediciji u struji Lorelei. Ameriko podvodno vozilo posljednji je put vieno na dubini od petnaest tisua stopa kod obale Dakara. Prevlov ustane i uzme registrator pod ruku. Prouit u to kad budem imao prilike. U tome vjerojatno nema ni ta to bi zanimalo mornariku obavje tajnu slu bu. Ipak, bit e zani mljivo. Amerikanci uvijek smi ljaju udne i udesne projekte. Poglavlje V Prokletstvo, prokletstvo, dvostruko prokletstvo sikne Dana. Pogledaj samo bore oko mojih oiju. Sjedila je za svojim stolom za minkanje i tu no zurila u odraz u ogledalu. Tko je o no rekao da je starost samo oblik leproze? Seagram joj prie s leda, povue joj kosu unatrag i poljubi mekani, izlo eni vrat. Nav r ila si 31 godinu, i ve se natjee za starijega graanina mjeseca. Ona se zagleda u njegov odraz, zabavljena ovim rijetkim izljevom ljubavi. Ti si sretan mu karci nemaju taj problem. I mu karci pate od bolesti starosti i bora. Za to ene misle da se i mi ne lomimo po av ovima? Razlika je u tome to vi ne marite za to. Vi e smo skloni prihvatiti neizbje no, ree on smije ei se. Govorei o neizbje nom, kad e roditi? Ti, kopile! Nikad ne odustaje , zar ne? Ona baci etku na stol, sru iv i niz pa ljivo poslaganih boca za umjetnu ljepotu na stak lenoj povr ini. Pro li smo to tisuu puta. Ne elim se podvrgnuti neugodi trudnoe. Ne elim prati usrane pelene deset puta dnevno. Neka netko drugi naseljava zemlju. Ja ne elim podijeliti du u, kao neka prokleta ameba. Ti su razlozi la ni. Ni sama ne vjeruje u njih. Ona se okrene prema ogledalu, ne odgovoriv i. Beba bi nas mogla spasiti, Dana, ree on nje no. Ona spusti glavu medu dlanove. Ne elim odustati od svoje karijere, kao to ni ti ne eli odustati od svojega dragog projekta. On pogladi njezinu mekanu, zlatnu kosu i pogleda njezin odraz u ogledalu. Tvoj o tac bio je alkoholiar koji je napustio svoju obitelj kad ti je bilo samo deset go dina. Majka ti je radila u baru i dovodila mu karce kui kako bi zaradila vi ak novca za pie. Prema tebi i tvojem bratu pona ali su se kao prema ivotinjama, sve dok niste odrasli dovoljno da pobjegnete iz kante za smee koju ste nazivali domom. On se p okvario i poeo pljakati prodavaonice s piem i stanice za gorivo lijepo zanimanje ko je ga je odvelo do osude za ubojstvo i do ivotnog zatvora u San Quentinu. Bog zna da sam ponosan na to kako si se izdigla iz kanalizacije i radila osamnaest sati na dan da bi zavr ila koled i fakultet. Da, ti si imala trulo djetinjstvo, Dana, i boji se imati dijete zbog svojih uspomena. Mora shvatiti tvoja nona mora ne pripada budunosti ne mo e svojoj keri ili sinu zanijekati ivotnu ansu. Kameni zid ostao je itav. Ona otrese njegove ruke i bijesno pone upati obrve. Razgo vor je bio zavr en iskljuila ga je jednako uinkovito kao da je postigla da nestane i z sobe. Kad je Seagram izi ao ispod tu a, Dana je stajala pred svojim ogledalom na vratima o rmara. Prouavala je sebe kritino poput dizajnera koji prvi put gleda svoje dovr eno djelo. Nosila je jednostavnu bijelu haljinu koja joj je u torzu bila uska, da bi se zatim spustila sve do gle njeva. Dekolte je bio otvoren i nudio vi e nego dovolj an pogled na njezine grudi. Po uri, ree ona nehajno. inilo se da se svaa nije ni dogodila. Ne elimo da nas predsje dnik eka. Tamo e biti vi e od dvjesto ljudi. Nitko nam nee upisati negativan bod ako zakasnimo .Nema veze. Ona napui usne. Ne primamo poziv za zabavu u Bijeloj kui svake veeri. Ht jela bih barem stvoriti dobar utisak tako to u doi na vrijeme. Seagram uzdahne i obavi pipavi ritual vezivanja leptir ma ne, a nakon toga nespret no privrsti man ete na rukave. Odijevanje za formalne zabave bila mu je odbojna du nost. Za to se socijalna okuplja nja u Washingtonu ne bi mogla odvijati tako da budu udobna? Dani je to mogao bit i uzbudljiv dogaaj, ali njemu je bio drag poput boli u rektumu. On ula ti cipele i zae lja kosu, pa ude u dnevnu sobu. Dana je sjedila na kauu i pregl edavala izvje a, dok joj je aktovka bila otvorena na stoliu za kavu. Bila je tako ur onjena u posao da nije podigla pogled kad je on u ao u sobu. Spreman sam. Dolazim za trenutak, promrmlja ona. Mo e li mi, molim te, dodati krzno? Sredina je ljeta. Za to se, zaboga, eli preznojavati u krznu? Ona skine svoje naoale s okvirom od roga i ree Mislim da bi netko od nas morao pok azati malo stila, zar ne? On ude u hodnik, podigne slu alicu i otipka broj na telefonu. Mel Donner odgovori mu usred prvog zvonjenja. Donner. Ima li vijesti?, upita Seagram. First Attempt... Je li to NAMPov brod koji ga je trebao pokupiti? Da. Pro ao je pokraj Osla prije pet dana. Moj Bo e! Za to? Koplin je trebao sii s broda i od tamo krenuti putnikim zrakoplovom. Ne znam. Brod je u radijskoj ti ini, prema tvojim uputama. Ne izgleda mi dobro. Sigurno je da toga nema u scenariju. Bit u na zabavi kod predsjednika do oko jedanaest sati. Ako uje bilo to, nazovi me. Mo e raunati na to. Zabavi se. Seagram je upravo spu tao slu alicu kad je Dana izi la iz dnevne sobe. Ona ugleda zami l jeni izraz na njegovom licu. Lo e vijesti? Jo nisam siguran. Ona ga poljubi u obraz. teta to ne mo emo ivjeti kao normalni ljudi, tako da mi povje ri svoje probleme. On joj stisne ruku. Kad bih barem mogao. Dr avne tajne. Kakva golema dosada. Ona se lukavo nasmije i. Pa? Pa to? Nee li biti d entlmen? ao mi je, zaboravio sam. On izvadi krzno iz ormara i prebaci ga preko njezinih ra mena. Moja lo a navika, ignoriranje supruge. Njezine usne iscere se u zaigrani osmijeh. Zbog toga e biti strijeljan u zoru. Kriste, pomisli on ojaeno, streljaki vod mo da i nije tako nemogu ako Koplin zabrlja na Novaji Zemlji. Poglavlje VI Seagrami su se smjestili iza gomile okupljene na ulazu u Istonu sobu i stali u re d. Dana je bila u Bijeloj kui i prije, ali jo ju je uvijek impresionirala. Predsjednik je stajao elegantan i vra ki zgodan. Bio je on ovjek u ranim pedesetima , i definitivno vrlo seksi ovjek. To je potvrivala i injenica kako je pokraj njega stajala Ashlev Fleming, najelegantnija i najprofinjenija rastavljena ena Washingt ona, i pozdravljala svakoga gosta jednakim arom kao da otkriva bogatog roaka. O, sranje izleti Dani. Seagram se namr ti. U emu je problem? enska koja stoji pokraj predsjednika. To je sluajno Ashlev Fleming. To znam, pro ape Dana, poku avajui se stisnuti uz Seagrama. Pogledaj njezinu haljinu. Seagram nije shvatio u prvi trenutak, ali tada shvati, i jedva suzbije grohotansmijeh. Boga mu, nosite istu haljinu! Nije smije no, ree ona smrknuto. Gdje si ti kupila svoju? Posudila sam je od Annette Johns. One lezbijkemanekenke od preko puta? Dobila ju je od Claudea dOrsinija, modnog dizajnera. Seagram je uhvati za ruku. Ako ni ta drugo, barem dokazuje da moja ena ima dobar uk us. Prije no to je mogla odgovoriti, linija se pomakne prema naprijed i oni se iznena da nadu ispred predsjednika. Gene, drago mi je da te vidim. Predsjednik se ljubazno nasmije i. Hvala vam to ste nas pozvali, gosp. predsjednie. Poznajete moju suprugu, Danu. Predsjednik je odmjeri, a pogled mu zastane na njezinom dekolteu. Naravno. Dra esn a, apsolutno dra esna. Zatim se nagne i ne to pro ape u njezino uho. Dana ra iri oi i porumeni. Predsjednik se uspravi i ree Mogu li vam predstaviti svoju ljupku domaicu, gdicu A shlev Fleming. Ashlev, gosp. i gda Seagram. Veliko mi je zadovoljstvo napokon vas upoznati, gdice Fleming, promrmlja Seagram . Mogao je to rei i drvetu. Oi Ashlev Fleming rezale su Daninu haljinu na komade. Oito je, gdo Seagram, ree Ashlev slatkim tonom, kako e jedna od nas odmah ujutro po tra iti novog dizajnera za haljine. O, ja ga ne mogu mijenjati, odgovori Dana nevino. Odlazim Jacquesu Pinneighu jo o tkad sam bila djevojica. Nacrtane obrve Ashlev Fleming upitno se podignu. Jacques Pinneigh? Nikad ula za njega. Poznatiji je kao J. C. Penney, nasmije i se Dana ljupko. Njegov duan u centru grada ima rasprodaju sljedei mjesec. Ne bi li bilo zabavno ka d bismo zajedno i le u kupovinu? Tako ne bismo izgledale isto. Lice Ashlev Fleming smrzne se u masku ogorenja, a predsjednika uhvati napad ka lja. Seagram lagano klimne, zgrabi Danu pod ruku, pa je brzo povue u mno tvo. Jesi li morala to uiniti?, zare i on. Nisam mogla odoljeti. Ta ena nije ni ta drugo do uzvi ene kurve. Dana ga zatim pogled a u udu. Iznio mi je nemoralnu ponudu, ree ona u nevjerici. Predsjednik Sjedinjeni h Dr ava iznio mi je nemoralnu ponudu. Prialo se da su Warren G. Harding i John E Kennedv swingeri. Ovaj nije drukiji. I on je samo ovjek. Predsjednik seksualni manijak. Odvratno. Hoe li pristati?, isceri se Seagram. Ne budi smije an obrecne se ona. Mogu li se ukljuiti u bitku? Zahtjev je do ao od malog ovjeka plameno crvene kose, e legantno odjevenog u plavo veernje odijelo. Imao je precizno istrimanu crvenu bra du u skladu s kosom, koja je nadopunjavala njegove prodorne oi boje lje njaka. Seag ramu se glas uini blago poznatim, ali imao je zbunjen izraz na licu. Zavisi na ijoj ste strani, ree Seagram. Poznavajui feti va e supruge za enske liberale, ree neznanac, sretno u se pridru iti nje inom suprugu. Poznajete Danu? Trebao bih. Ja sam joj ef. Seagram se zapanjeno zagleda u njega. Onda ste vi sigurno... Admiral James Sandecker, upadne Dana smijui se. Direktor Nacionalne agencije za m ora i podmorje. Admirale, mogu li vam predstaviti svojeg lako zbunjivog supruga, Genea. Cast mi je, admirale. Seagram ispru i ruku. Nadao sam se prilici da vam zahvalim z a onu malu uslugu. Dana je izgledala zbunjeno. Vas dvojica se poznajete? Sandecker klimne. Razgovarali smo telefonom. Nikad se nismo sreli licem u lice. Dana uhvati mu karce za ruke. Moja dva omiljena ovjeka dru e se iza mojih leda. Kojomprigodom? Seagram pogleda Sandeckera u oi. Jednom sam nazvao admirala i zamolio ga za neke informacije. To je sve. Sandecker potap e Danu po ruci i ree Za to ne uini starca vjeno zahvalnim i ne donese mu whisky s vodom? Ona je oklijevala na trenutak, zatim poljubi Sandeckera u obraz i poslu no krene, probijajui se kroz grupe gostiju koje su se okupljale oko anka. Seagram odmahne glavom u udu. Znate sa enama. Da sam ja zatra io da mi donese pie, pl junula bi mi u oko. Ja joj dajem plau, ree Sandecker. Vi ne. Izi li su na balkon, i Seagram upali cigaretu, dok je Sandecker puckao golemu ciga ru Churchill. etali su u ti ini dok nisu bili sami pod visokim stupom u udaljenom k utu. Imate li vijesti o First Attemptuh, upita Seagram tiho. Pristao je u mornarikoj podmornikoj bazi Firth of Clyde danas poslijepodne u 13 sa ti po na em vremenu. To je bilo prije gotovo osam sati. Za to me nisu obavijestili? Va e upute bile su sasvim jasne, ree Sandecker hladno. Nikakvo javljanje s mojeg broda sve dok va agent ne bude siguran na amerikom tlu. Kako onda.. Informaciju sam dobio od starog prijatelja iz mornarice. Nazvao me prije pola sa ta, vra ki ljut, zahtijevajui obja njenje zbog ega moj kapetan koristi mornarike usluge bez dopu tenja. Negdje je do lo do pogre ke, ustvrdi Seagram. Va brod trebao je pristati u Oslu i iskrcati mojeg ovjeka. to, dovraga, radi u kotsk oj? Sandecker uputi Seagramu strog pogled. Da ra istimo jedno, gosp. Seagrame. NAMP nij e produ ena ruka CIAe, FBIja ili bilo koje druge obavje tajne agencije, i ne volim r iskirati ivote svojih ljudi samo zato da bi se vi igrali pijunskih igara po komuni stikim zemljama. Na posao su oceanografska istra ivanja. Sljedei put kad se po elite ig rati Jamesa Bonda, zatra ite od mornarice ili Obalne stra e da obave va prljavi posao . Ne tjerajte predsjednika da vam osigura neki od mojih brodova. Je li vam jasno , gosp. Seagrame? Ispriavam se zbog problema koje sam prouzroio va oj agenciji, admirale. Nisam mislio ni ta lo e. Morate shvatiti moju nelagodu. Volio bih shvatiti. Izraz na admiralovom licu se ubla i. Ali vra ki biste pojednostavnili stvari kad bis te mi se povjerili i rekli mi to tra ite. Seagram okrene glavu. ao mi je. Vidim, ree Sandecker. to mislite, za to je First Attempt zaobi ao Oslo?, ree Seagram. Nagadam kako je va agent smatrao da je preopasno hvatati civilni zrakoplov iz Osl a, i da se umjesto toga odluio za vojni let. Na a baza za nuklearne podmornice u Fi rth of Clvdeu ima uzleti te, pa je vjerojatno zapovjedio kapetanu mojeg istra ivakog broda da proe pokraj Norve ke i da krene tamo. Nadam se da ste u pravu. Koji god bio razlog, bojim se kako odstupanje od na eg pl ana mo e samo znaiti nevolju. Sandecker ugleda Danu kako stoji na vratima balkona s piem u jednoj ruci. Tra ila i h je. On joj mahne i ona ga ugleda, pa krene prema njima. Sretan ste ovjek, Seagrame. Va a ena je pametna i ljupka djevojka. Iznenada, pojavi se Mel Donner, jurne pokraj Dane i stigne do njih prije nje. Is pria se admiralu Sandeckeru. Mornariki zrakoplov sletio je prije dvadeset minuta sa Sidom Koplinom, ree Donner tiho. Odnijeli su ga u Walter Reed. Za to Walter Reed? Prilino je gadno nastrijeljen. Blagi Bo e, jaukne Seagram. Imam vani auto. Bit emo tamo za petnaest minuta. U redu, priekaj trenutak. On se tihim glasom obrati Sandeckeru i zamoli admirala da otprati Danu kui i ispria ga predsjedniku. Zatim krene za Donnerom prema autu. Poglavlje VII ao mi je, ali pod sedativima je i u ovom trenutku ne mogu dozvoliti posjete. Aris tokratski glas s virginijskim naglaskom bio je tih i uljudan, ali nije mogao pri kriti bijes koji je zamaglio lijenikove sive oi. Mo e li govoriti?, upita Donner. Za ovjeka koji je do ao k svijesti prije samo nekoliko minuta, njegove mentalne spo sobnosti su iznenaujue o tre. Iz oiju je i dalje sijevala ljutnja. Ali, neka vas to n e zavara. Neko vrijeme nee igrati tenis. Koliko je njegovo stanje ozbiljno?, upita Seagram. Upravo je takvo ozbiljno. Lijenik koji ga je operirao na NAMPovom brodu sjajno je obavio posao. Rana od metka u njegovom boku dobro zacjeljuje. Meutim, druga rana ostavila mu je lijepu pukotinu u lubanji. Va gosp. Koplin neko vrijeme patit e od glavobolje. Moramo ga vidjeti sada, ree Seagram vrsto. Kao to sam vam rekao, ao mi je, ali nema posjeta. Seagram korakne naprijed, tako da je stajao oi u oi s lijenikom. Utuvite si ovo u glavu, doktore. Moj prijatelj i ja ulazimo u tu sobu, svialo se to vama ili ne. Ako nas poku ate osobno zaustaviti, polei emo vas na jedan od va ih st olova za operacije. Ako pozovete pomonike, upucat emo ih. Ako pozovete policiju, oni e po tivati na polo aj i uiniti ono im ka emo. Seagram zastane, a usta mu se iskrive u samozadovoljnom osmijehu. A sa da, doktore, izbor je va . Koplin je le ao na krevetu, a lice mu je bilo bijelo poput jastunice iza njegove gl ave, no oi su mu bile iznenaujue sjajne. Prije nego to pitate, ree on tiho hropui, osjeam se u asno. I to je istina. Ne govorite mi da izgledam dobro. Jer to je odvratna la . Seagram pribli i stolac krevetu i nasmije i se. Nemamo mnogo vremena, Side, zato skoi na stvar ako mo e . Koplin klimne prema cijevima spojenim s njegovom rukom. Ovi lijekovi zamagljuju mi um, ali ostat u uz vas koliko mogu. Donner klimne. Do li smo po odgovor na pitanje od milijardu dolara. Prona ao sam tragove bizanija, ako na to mislite. Na ao si ga! Jesi li siguran? Moji terenski testovi nisu niti izbliza precizni kao to bi bila laboratorijska an aliza, ali 99 posto sam siguran da je to bizanij. Hvala Bogu, uzdahne Seagram. Jesi li procijenio koliinu?, upita on. Jesam. Koliko... koliko se funta bizanija mo e izvaditi iz planine Bednaja? Uz malo sree, mo da jedna ajna liica. U prvom trenutku Seagram nije shvatio, a zatim mu dopre do mozga. Donner je sjed io smrznut i bez izraza na licu, a ake su mu stezale naslone za ruke. ajna liica, promrmlja Seagram turobno. Jesi li siguran? Stalno me pitate jesam li siguran. Koplinovo upalo lice pocrveni od ogorenja. Ako mi ne vjerujete na rije, po aljite nekoga drugog u taj upak svijeta. Samo trenutak. Donner polo i ruku na Koplinovo rame. Novaja Zemlja bila nam je jedina nada. Pretrpio si vi e no to smo imali pravo oekiva ti. Zahvalni smo ti, Sid, stvarno zahvalni. Sva nada jo nije izgubljena, promrmlja Koplin. Njegovi kapci su se spu tali. Seagram nije dobro uo. On se nagne nad krevet. to si rekao, Sid? Jo niste izgubljeni. Tamo je bilo bizanija. Donner se pribli i. Kako to misli , tamo je bilo bizanija? Nestao... iskopan...Govori besmislice. Nai ao sam na ilu na padini planine. Koplin je oklijevao trenutak. Poeo sam kopati.. . eli rei da je netko ve izvadio bizanij iz planine Bednaja?, upita Seagram u nevjeric i. Da. Blagi Bo e, zajei Donner. Rusi su na istom tragu. Ne... ne.. pro apta Koplin. Seagram polo i uho na Koplinove usne. Ne Rusi... Seagram i Donner izmijene zbunjene poglede. Koplin slaba no zgrabi Seagramovu aku. Koloradani... Njegove oi tada se sklope i on izgubi svijest. Hodali su parkirali tem dok je u daljini zavijala sirena. to misli , to je htio rei?, upita Donner. Nema smisla, odgovori Seagram neodreeno. Uope nema smisla. Poglavlje VIII to je tako va no da me morate probuditi na slobodni dan? zagunda Prevlov. Bez daje e kao odgovor, on otvori vrata i pokretom pozove Marganina u stan. Prevlov je bio odjeven u svileni japanski ogrta. Lice mu je bilo upalo i umorno. Dok je slijedio Prevlova kroz dnevnu sobu do kuhinje, Marganinove oi profesionaln o su prouavale namje taj, promotriv i svaki pojedini komad. Za nekoga tko je ivio u ba raci, u sobi veliine est puta osam stopa, stan je izgledao golemo, poput istonog kr ila ljetne palae Petra Velikog. Sve je bilo ovdje kristalni lusteri, tapete od po da do stropa, francuski namje taj. Njegove oi takoer su zapazile i napola praznu boc u Chartreusea na kaminu a na podu, pod sofom, nalazio se par enskih cipela. Izgle dale su skupe, zapadnjake. On dlanom zagladi kosu i nade se pred zatvorenom spavao m sobom. Sigurno je bila iznimno privlana. Satnik Prevlov imao je visoke standard e. Prevlov se nagne u hladnjak i izvadi bocu soka od rajice. Hoete li malo? Marganin odmahne glavom. Pomije ajte to s pravim sastojcima, promrmlja Prevlov, kao to to ine Amerikanci, i i mate odlian lijek protiv mamurluka. On srkne sok od rajice i naini grimasu. Dobro, to elite? KGB je pro le noi dobio poruku od jednog agenta iz Washingtona. Nemaju pojma to ona znai i nadaju se da emo im mi to mo da rasvijetliti. Marganinovo lice se zacrveni. Pojas na Prevlovljevom ogrtau razvezao se, i mogao je vidjeti da satnik ne nosi ni ta ispod ogrtaa. Vrlo dobro. Prevlov uzdahne. Nastavite. Ka u, Amerikanci se iznenada zanimaju za skupljanje kamenja. Vrlo tajna operacija pod nazivom Projekt Sicilijanac. Prevlov se zagleda u njega povrh svoje Bloodv Mary. Kakva je to glupost? On ispi je pie u jednom gutljaju i a u s treskom spusti na sudoper. Je li na a uzvi ena bratska obavje tajna slu ba, KGB, postala luda kua? Bio je to jednolian, uinkovit glas slu benika Prevlova hladan i li en svih osjeaja osim iritacije zbog dosade. A vi, porunice? Za to me vi sada smetate tom djetinjastom z agonetkom? Za to to nije moglo priekati do sutra, kad se vratim u svoj ured? Ja... mislio sam da je mo da va no, zamuca Marganin. Naravno. Prevlov se hladno nasmije i. Svaki put kad KGB zazvi di, ljudi skau. No, pri krivene prijetnje ne zanimaju me. injenice, moj dragi porunice, injenice su ono to s e rauna. to mislite, to je tako va no glede tog Projekta Sicilijanac? ini mi se da bi prikupljanje kamenja moglo imati veze s dosjeima o Novaji Zemlji. Pro lo je mo da dvadeset sekunda prije no to je Prevlov progovorio. Mogue, mogue. No, n e mo emo biti sigurni u vezu. Ja... mislio sam...Molim vas, prepustite razmi ljanje meni, porunie. On stegne pojas svojeg ogrtaa. A sada, ako vi e nemate nikakav praznoglavi lov na v je tice, volio bih se vratiti u krevet. Ali, to ako Amerikanci ne to tra e.. Da, ali to?, upita Prevlov suho. Koji mineral bi im mogao biti tako dragocjen da ga moraju potra iti u tlu neprijateljske zemlje? Marganin slegne ramenima. Odgovorite na to pitanje i imate klju. Prevlovljev glas gotovo je neprimjetno otv rdnuo. Do tada, elim rje enja. Svako seljako kopile mo e postavljati glupa pitanja. Marganinovo lice opet pocrveni. Ponekad Amerikanci u svojim ifriranim nazivima im aju skriveno znaenje. Da, ree Prevlov glumei ozbiljnost. Naginju ogla avanju. Marganin ustro nastavi. Istra io sam amerike fraze povezane sa Sicilijom, i ini se da je najupeatljivija opsesija bratstvom huligana i gangstera. Da ste napravili svoju domau zadau.. Prevlov zijevne, otkrili biste da se to naziv a Mafija. Postoji i glazbeni ansambl koji se zove Sicilijanski bode i. Prevlov uputi Marganinu ledeni pogled. A postoji i velika tvrtka za obradu hrane u Wisconsinu koja proizvodi sicilijans ko ulje za salatu. Dosta! Prevlov podigne ruku. Dakle, stvarno, ulje za salatu. Nisam dorastao toli koj gluposti ovako rano ujutro. On poka e prema ulaznim vratima. Vjerujem da u na em uredu imate i druge projekte koji su poticajniji od prikupljanja stijena. U dnevnoj sobi, on zastane pred stolom na kojem se nalazila ahovska ploa s figuram a izrezbarenim od slonovae. On se poigra s jednom figurom. Recite mi, porunice, ig rate li ah? Marganin odmahne glavom. Ve dugo nisam igrao. Dok sam bio kadet na Mornarikoj akad emiji, ponekad sam znao zaigrati. Znai li vam ne to ime Isaak Boleslavski? Ne, gospodine. Isaak Boleslavski bio je jedan od na ih najveih ahovskih majstora, ree Prevlov, kao d a dr i predavanje kolarcu. Izmislio je mnoge sjajne poteze u igri. Jedna od njih je Sicilijanska obrana. On nehajno dobaci crnog kralja Marganinu, koji ga spretno uhvati. ah je fascinant na igra. Trebali biste je opet zaigrati. Prevlov prie vratima spavae sobe i od krine ih. Tada se okrene i nehajno nasmije i Mar ganinu. A sada me ispriajte. Mo ete sami izii. Dovienja, porunice. Kad je izi ao, Marganin zaobie Prevlovljevu zgradu. Vrata gara e bila su zakljuana, pa se on ogleda lijevodesno po ulici, a zatim udari po bonom prozoru tako da se sta klo razbije. On oprezno izvadi krhotine, pa pru i ruku unutra i odbravi prozor. Jo jednom pogleda niz ulicu, a zatim gurne prozor, popne se i uvue u gara u. Pokraj Prevlovljeve naranaste Lancie bio je parkiran crni ameriki Ford sedan. Marg anin brzo pretra i oba automobila i zapamti brojeve veleposlanike registracije Ford a. Kako bi provalu prikazao kao djelo provalnika, on ukloni brisae za staklo kraa brisaa bila je nacionalni hobi Sovjetskog Saveza zatim otkljua gara na vrata iznutra i izie van. Po uri do prednjeg dijela zgrade. Morao je samo tri minute ekati na elektrini autobu s. Plati vozau i smjesti se na sjedalo, pa se zagleda kroz prozor. Zatim se nasmi je i. Ovo je bilo vrlo uspje no jutro. Projekt Sicilijanac nije mu bio ni na kraj pameti. OD Poglavlje IX Kolovoz 1987. Mel Donne rutinski pretra i prostoriju, tra ei elektronsku opremu za prislu kivanje, pa postavi diktafon. Ovo je test jaine glasa. Zatim progovori u mikrofon jednolinim glasom. Jedan, dva, tri.Namjesti ton i jainu na kontrolama, pa klimne Seagramu. Spremni smo, Side, ree Seagram blago. Ako ti postane zamarajue, samo reci i prekin ut emo do sutra. Bolniki krevet bio je prilagoen tako da je Sid Koplin sjedio gotovo uspravno. inilo se da je mineralogu mnogo bolje od njihovog posljednjeg susreta. Boja mu se vra tila, a oi su mu sjajile. Samo je zavoj oko proelave glave pokazivao znak ozljede. Priat u do ponoi, ree on. Sve da smanjim dosadu. Mrzim bolnice. Sve sestre imaju led ene ruke, a boja na prokletim televizorima stalno se mijenja. Seagram se naceri i polo i mikrofon u Koplinovo krilo. Za to ne ponete sa svojim odlaskom iz Norve ke? Bio je vrlo miran, ree Koplin. Norve ki ribarski brod Godhawn vukao je moj slup do dvjesto milja od Novaje Zemlje , kako je i planirano. Zatim je kapetan nahranio mene, osuenika, bogatim obrokom od peenog soba s umakom od kozjeg sira, velikodu no me opskrbio sa est boca akvavita, odbacio u e i poslao me veselo na put preko Baren tsovog mora. Jesi li imao probleme s vremenom? Nisam va a meteorolo ka prognoza bila je savr ena. Bilo je hladnije od lijevog jaja po larnog medvjeda, ali imao sam lijepo vrijeme za jedrenje. Koplin zastane kako bi se poe ao po nosu. Va i norve ki prijatelji dali su mi slatki mali slup. Jesu li ga iz vukli? Seagram odmahne glavom. Morao bih provjeriti, ali siguran sam da su ga morali un i titi. Nisu ga nikako mogli izvui na istra ivaki brod NAMPa, a nisu ga mogli ostaviti niti da otpluta do nekog sovjetskog broda. Razumije . Koplin tu no klimne. teta. Prilino mi je prirastao srcu. Molim te, nastavi, ree Seagram. Do sjevernog otoka Novaje Zemlje do ao sam u kasno poslijepodne drugog dana. Bio s am za kormilom du e od 40 sati, ponekad bih i zadrijemao, i postalo mi je vrlo te ko dr ati oi otvorenima. Hvala Bogu na akvavitu. Nakon nekoliko gutljaja, eludac bi mi gorio poput umskog po ara izvan kontrole, i odjednom bih se razbudio. Nisi vidio druge brodove? Niti jedan se nije pojavio na obzoru, odgovori Koplin, a zatim nastavi. Obala je izgledala poput beskrajnog niza kamenitih litica. Nisam vidio smisla u poku aju d a pristanem ve se poelo mraiti. Zato sam se okrenuo prema moru, usidrio se i ukrao nekoliko sati sna. Ujutro sam plovio uz litice sve dok nisam prona ao malu, zaklon jenu uvalu, a tad sam se pribli io s pomonim dizel motorom. Je li ti brodi bio polazni logor? Sljedeih dvanaest dana. Dnevno sam obavljao po dva, ponekad i tri terenska obilas ka na skijama, i vraao se na topli obrok i dobar poinak u toploj kabini. Do tada nisi nikoga vidio? Dr ao sam se podalje od raketne baze Kelva i stra arske ispostave Kama. Nisam vidio ni traga od Rusa sve do posljednjeg dana misije. Kako su te otkrili? Ruski vojnik u ophodnji njegov pas sigurno je nai ao na moj trag i nanju io me. Nije udo. Nisam se kupao gotovo tri tjedna. Seagram se nasmije i. Donner nastavi s ispitivanjem na hladniji, agresivniji nain. Vratimo se tvojim izlascima na teren. to si prona ao? Nisam mogao prijei cijeli otok na skijama, pa sam se usredotoio na obeavajua podruja koja je oznailo satelitsko raunalo. On se zagleda u strop. Sjeverni otok nastavak planinskih lanaca Ural i Jugorski, nekoliko ravnica, visoravni i planina od koji h je veina prekrivena trajnim ledenim pokrovom. Veinu vremena pusu sna ni vjetrovi. Hladnoa je ubitana. Nisam prona ao nikakvu vegetaciju osim ne to li ajeva na stijenama. Ako je i bilo kakvih toplokrvnih ivotinja, dr ale su se podalje. Vratimo se na traganje, ree Donner, a putopis sauvaj za neko drugo vrijeme. Samo obja njavam okolnosti. Koplin pogleda Donnera s neodobravanjem, pa nastavi le denim glasom. Ako mogu nastaviti bez prekida... Naravno, ree Seagram. On strate ki povue stolac izmeu kreveta i Donnera. Tvoja je igr a, Sid. Mi igramo po tvojim pravilima. Hvala. Koplin promijeni polo aj. Geografski gledajui, otok je vrlo zanimljiv. Opis kamenih izboina koje su nekad bili sedimenti formirani na dnu prastarog mora mogao bi ispuniti nekoliko knjiga. U mineralo kom smislu, magmatska parageneza je pust a. Bi li nam to preveo? Koplin se naceri. Nastanak i geografska pojava minerala naziva se paragenezom. S druge strane, magma je izvor svih tvari tekue stijene zagrijane pod pritiskom, k oje se stvrdnu i formiraju kamen bolje poznat pod imenom bazalt ili granit. Fascinantno, ree Donner suho. Ono to eli rei jest da na Novaji Zemlji nema minerala. Jedinstveno ste perceptivni, gosp. Donner, ree Koplin. Ali kako si prona ao tragove bizanija?, upita Seagram. Trinaestog dana pretra ivao sam sjeverne padine planine Bednaja i nai ao na odbaenu h rpu. Odbaenu hrpu? Gomilu kamenja koja je izvaena prilikom kopanja rudnika. Na toj hrpi prona ao sam t ragove rudae bizanija. Izrazi lica njegovih ispitivaa iznenada se uozbilje. Ulaz u okno bio je lukavo skriven, nastavi Koplin. Trebao mi je vei dio poslijepodneva dok nisam otkrio na kojoj se padini nalazi. Trenutak, Side. Seagram dodirne Koplinovu ruku. eli li rei da je ulaz u taj rudnik namjerno skriven? Stari panjolski trik. Otvor je zatrpan tako da se uklopio u prirodnu padinu brda. Ne bi li se hrpa nalazila u blizini ulaza?, upita Donner. Pod normalnim okolnostima, da. Ali u ovom sluaju bili su na stotinu jarda udaljen osti, a izmeu njih se prema zapadu protezao luk padine planine. Ali otkrio si ulaz?, nastavi Donner. Tranice za vagone za rudau uklonjene su, i nasip je prekriven, ali uspio sam pronai njegov obris kad sam se udaljio oko tisuu i pet stotina jarda i prouio padinu pla nine kroz dalekozor. Ono to nisam mogao vidjeti dok sam stajao na tome, iz te je daljine postalo vrlo vidljivo. Bilo je lako odrediti tonu lokaciju rudnika. Tko bi se toliko namuio da sakrije napu teni rudnik na Arktiku?, upita Seagram reto riki. Tu nema logike niti metode. Samo si napola u pravu, Gene, ree Koplin. Bojim se da je logika i dalje zagonetka ali metodu su briljantno izvr ili profesionalci Koloradani. Rije je izustio polako , gotovo sveano. To su bili ljudi koji su iskopali rudnik u planini Bednaja. Kopai , mineri, bu ai, Kornvolci, Irci, Nijemci, veani. Ne Rusi, nego ljudi koji su emigrir ali u Sjedinjene Dr ave i postali legendarni rudari tvrdih stijena u Stjenjaku Col orada. Nemam pojma kako su se na li na ledenim padinama planine Bednaja, ali to su ljudi koji su do li i iskopavali bizanij, a zatim i ezli na Arktiku. Sterilni izraz totalnog nerazumijevanja preplavi Seagramovo lice. On se okrene p rema Donneru i doeka ga isti izraz. To zvui ludo, apsolutno ludo. Ludo?, ponovi Koplin. Mo da, ali ne manje istinito. ini se da si siguran, promrmlja Donner. Tono. Opipljivi dokaz izgubio sam tijekom bijega od stra ara morate mi vjerovati na rije, ali za to biste sumnjali? Kao znanstvenik, govorim samo injenice, i nemam nik akav skriveni motiv za laganje. Da sam na va em mjestu, gospodo, jednostavno bih p ovjerovao u to. Kao to rekoh, igra je tvoja. Seagram se blijedo nasmije i. Spomenuo si opipljivi dokaz. Donner je bio hladan i uinkovit. Nakon to sam se probio u okno rudnika kamenje sam lako uklanjao rukama, a morao s am iskopati samo tunel od tri stope prvo u to sam u mraku udario glavom bio je va gon za rudau. Kad sam upalio etvrtu ibicu, osvijetlio sam par starih svjetiljaka na ulje. Obje su imale u sebi gorivo i iz treeg poku aja sam ih upalio. Blijedo plave oi kao da su se zagledale u ne to iza bolnikih zidova. Pod svjetlo u svjetiljke zaigrao je uznemirujui prizor orue za kopanje bilo je uredno poslagano u stalke, prazni vagoni stajali su na hrdavim tranicama, oprema za bu en je bila je spremna za napad na stijenu kao da je rudnik ekao sljedeu smjenu koja e sortirati rudau i prenijeti ostatak na hrpu. Je li izgledalo kao da je netko oti ao u urbi? Uope ne. Sve je bilo na svojem mjestu. Kreveti u prostoriji bili su slo eni, kuhinja je bila oi ena, sve potrep tine jo su bile na policama. ak su i mule koje su vukle vag one odvedene u radnu prostoriju i ustrijeljene svaka lubanja imala je u sredi tu o kruglu rupicu. Ne, rekao bih da je njihov odlazak bio metodian. Jo nisi objasnio kako si donio zakljuak o identitetu Koloradana, ree Donner jednolin im tonom. Dolazim na to. Koplin namjesti jastuk i okrene se na bok. Svi pokazatelji bili su tamo, naravno. Te a oprema jo je imala oznake proizvoaa. Vago ne za rudau proizvela je tvrtka Guthrie and Sons iz Puebla, Colorado oprema za bu e nje do la je iz tvrtke Thor Forge and Ironworks iz Denvera a na malom oruu pisala s u imena raznih kovaa koji su ga izradili. Veina ih je bila iz Central Citvja i Ida ho Springsa, rudarskih gradova iz Colorada. Seagram se zavali u svoj stolac. Rusi su mogli kupiti opremu u Coloradu i prebac iti je na otok. Mogue, ree Koplin. Meutim, postoje jo neki detalji koji ukazuju na Colorado. Kakvi Na primjer, tijelo u jednom od kreveta. Seagramove oi se suze. Tijelo? Crvene kose i crvene brade, ree Koplin nehajno. Lijepo ouvano temperaturama ispod nule. Najzanimljiviji mi je bio natpis na drvu iznad potpornja kreveta. Na engle skom je pisalo Ovdje poiva Jake Hobart. Roen 1874. Prokleto dobar ovjek koji se smr znuo u oluji 10. veljae 1912. Seagram ustane iz stolca i uskoraa se oko kreveta Ime. To je barem nekakav poetak. On zastane i zagleda se u Koplina. Je li tamo bilo i nekakvih osobnih stvari? Sva odjea je nestala. Zaudo, naljepnice na konzervama hrane bile su na francuskom. No, na tlu je le alo oko pedeset praznih omota duhana za vakanje MileHi. A posljed nji dio slagalice, onaj koji definitivno ukazuje na Koloradane, bila je izblijed jela uta kopija novina Rocky Mountain News, s datumom 17. studenoga 1911. Taj dok az sam izgubio. Seagram uzme kutiju cigareta i izvadi jednu. Donner mu pridr i upalja, i Seagram kl imne. Postoji ansa da Rusi nemaju bizanij, ree on. Ima jo ne to, ree Koplin tiho. Gornji desni kut tree stranice novina bio je uredno is trgnut. To mo da ne znai ni ta, ali opet, provjera starih dosjea izdavaa mo da e vam ne to rei. Mogla bi. Seagram zami ljeno pogleda Koplina. Zahvaljujui tebi, sada imamo to raditi . Donner klimne. Rezervirat u mjesto na sljedeem letu za Denver. Uz malo sree, pronai u neke odgovore. Prvo poi u uredni tvo novina, a zatim potra i podatke o Jakeu Hobartu. Ja u ovdje prov jeriti stare vojne zapise. Kontaktiraj i lokalnog strunjaka za povijest rudarenja za Zapadu, i ispitaj imena proizvoaa koja je Sid naveo. Koliko god to bilo malo v jerojatno, neki od njih mo da jo uvijek posluju. Seagram ustane i pogleda Koplina. Dugujemo ti vi e no to ti ikada mo emo platiti, ree on blago. Pretpostavljam da su ti stari rudari iskopali gotovo pola tone bizanija visoke k oncentracije iz utrobe te planine, ree Koplin, trljajui rukom bradu od mjesec dana . Rudaa se sigurno nalazi negdje u svijetu. No, ako se nije pojavila od 1912. mo da je zauvijek izgubljena. Ali ako je pronaete, dobro, kad je pronaete, mo ete mi zahv aliti tako to ete mi poslati mali uzorak za moju zbirku. Smatraj to uinjenim. A kad ste ve tu, nabavite mi i adresu momka koji mi je spasio ivot, kako bih mu po slao bocu starog vina. Zove se Dirk Pitt. Sigurno misli na lijenika koji te operirao na istra ivakom brodu. Mislim na ovjeka koji je ubio ruskog stra ara i njegovog psa i odnio me s otoka. Donner i Seagram pogledaju se kao da ih je udario grom. Donner se prvi oporavio. Ubio sovjetskog stra ara! Bila je to vi e tvrdnja nego pitanje. Bo e, to je previ e! Ali to je nemogue napokon izlane Seagram. Kad si se na ao s brodom NAMPa, bio si sa m.Tko ti je to rekao? Pa... nitko. Pretpostavili smo... Ja nisam Superman, ree Koplin sarkastino. Stra ar mi je prona ao trag, pribli io mi se n a dvjesto jarda i dvaput me pogodio. Ba i nisam bio u stanju pobjei psu i preplovi ti pedeset milja otvorenog mora u slupu. Otkud se stvorio taj Dirk Pitt? Nemam pojma. Stra ar me doslovno vukao svojem zapovjedniku, kad se Pitt pojavio iz snje ne oluje, poput nekog osvetnikoga nordijskog boga, i hladnokrvno i bez rijei u strijelio psa, a zatim i stra ara, kao da to ini svakoga dana prije doruka. Rusi e od toga napraviti propagandni rat, jaukne Donner. Kako?, upita Koplin. Nije bilo svjedoka. Stra ar i njegov pas vjerojatno su ve zako pani ispod pet stopa snijega mo da ih nikada ne pronau. A ako ih i pronau, to onda? T ko e dokazati bilo to? Vas dvojica paniarite bezrazlo no. Taj je tip vra ki riskirao, ree Seagram. Dobro da je, promrmlja Koplin. Inae ne bih le ao ovdje, siguran i zadovoljan u svojem sterilnom bolnikom krevetu, v e u sterilnom ruskom zatvoru, priajui im sve o Meta odjelu i bizaniju. U pravu si, prizna Donner. Opi i ga, zapovjedi Seagram. Lice, grada, odjea, sve ega se sjea . Koplin je to uinio. Njegov opis nije bio najprecizniji u nekim detaljima, ali nek ih drugih detalja sjeao se vrlo jasno. Jesi li razgovarao s njim tijekom puta do NAMPovog broda? Nisam mogao. Onesvijestio sam se im me pokupio, a osvijestio sam se tek ovdje, u bolnici u Washingtonu. Donner uputi gestu Seagramu. Bilo bi dobro da to prije pronaemo tog momka. Seagram klimne. Poet u s admiralom Sandeckerom. Pitt se sigurno povezao s istra ivaki m brodom. Mo da ga netko iz NAMPa mo e identificirati. Pitam se koliko zna, ree Donner zurei u pod. Seagram ne odgovori. Misli su mu poletjele k tajnovitom liku na snijegom pokrive nom otoku u Arktiku. Dirk Pitt. On u sebi ponovi ime. Nekako mu je zvualo poznato . Poglavlje X Telefon je zazvonio u 12.10. Sandecker otvori jedno oko i ubitanim pogledom prost rijeli telefon na nekoliko trenutaka. Napokon popusti i odgovori na osmi zvon. Da, to je?, upita on. Ovdje Gene Seagram, admirale. Jesam li vas uhvatio u krevetu? O, dovraga, ne, zijevne Sandecker. Nikad ne lije em prije no to napi em pet poglavlja svoje autobiografije, opljakam barem dvije prodavaonice pia, i silujem enu lana vla de. U redu, to elite, Seagrame? Ne to je iskrsnulo. Zaboravite. Vi e neu ugro avati svoje ljude i brodove kako bih vadio va e agente s nepr ijateljskog teritorija. Upotrijebio je rije neprijatelj kao da su zemlje u ratu. Ne radi se o tome. A o emu se radi? Trebam vezu s nekim. Za to mi se javljate u gluho doba noi? Mislim da ga poznajete. Kako se zove? Pitt. Dirk. Prezime je Pitt, vjerojatno se pi e Pitt. Zadovoljite starevu znati elju, za to mislite da ga poznajem? Nemam dokaza, ali siguran sam da ima veze s NAMPom. Za mene radi vi e od dvije tisue ljudi. Ne mogu zapamtiti ba sva imena. Mo ete li ga provjeriti? Va no je da razgovaram s njim. Seagrame, progunda Sandecker ljutito, vi ste monumentalni dave . Je li vam palo na pamet da nazovete mojega kadrovskog direktora u normalno radno vrijeme? Ispriavam se, ree Seagram. Radio sam dokasna i...U redu, ako pronaem tog tipa, rei u mu da vam se javi. Cijenio bih to. Seagramov ton i dalje je bio neosoban. Uzgred, ovjek kojeg su va i ljudi spasili u Barentsovom moru lijepo se oporavlja. K irurg s First Attempta sjajno je izvadio metak. Koplin, je li tako? Da, za nekoliko dana trebao bi stati na nogo Bilo je gusto, Seagrame. Da su nas Rusi otkrili, sad bismo imali ru an incident. to da ka em?, ree Seagram bespomono. Recite laku no i pustite da nastavim spavati, zare i Sandecker. Ali, prije svega, r ecite mi kako je taj Pitt povezan s cijelom priom. Koplina je uhvatio ruski stra ar, kad se taj momak pojavio iz snje ne meave i ubio st ra ara, prenio Koplina pedeset milja po olujnom nevremenu, da i ne spominjem to to mu je zaustavio istjecanje krvi iz rana, i nekako ga ostavio na va em istra ivakom br odu spremnog za operaciju. to namjeravate uiniti kad ga pronaete? To je izmeu Pitta i mene. Vidim, ree Sandecker. Onda, laku no, gosp. Seagrame. Hvala vam, admirale. Zbogom. Sandecker spusti slu alicu. Nekoliko trenutaka je sjedio s veselim izrazom na licu . Ubio ruskog stra ara i spasio amerikog agenta. Dirk Pitt... ti, lukavi kujin sine . Poglavlje XI Zrakoplov tvrtke Uniteds sletio je u zranu luku Stapleton u Denveru u 8 sati ujut ro. Mel Donner brzo je pokupio prtljagu i smjestio se za volan Avis Plvmoutha, p a krenuo na petnaestominutnu vo nju do Rocky Mountain Newsa na adresi 400 West Col fax Avenue. Dok je vozio prema zapadu, pogled mu je skakao as na vjetrobran, as na kartu ulica koja je bila otvorena pokraj njega na prednjem sjedalu. Nikada prije nije bio u Denveru, i blago se iznenadio kad je nad gradom ugledao sloj smoga. Prljavo smeesivo nebo oekivao bi nad Los Angelesom i New Yorkom, ali D enver je uvijek zami ljao kao grad kristalno istog zraka, smje ten u sjeni Velianstven ih purpurnih planina. ak i one su bile razoaranje Denver je sjedio gol na rubu vel ikih ravnica, najmanje 25 milja od najbli ih obronaka. On parkira auto i krene prema novinskoj knji nici. Djevojka za pultom zagleda se u njega kroz naoale u obliku suze i nasmije i se prijateljskim osmijehom koji je otk rio neravne zube. Mogu li vam pomoi? Imate li broj va ih novina iz 17. studenoga 1911? O, pa to je prilino davno. Ona iskrivi usne. Mogu vam dati fotokopiju, ali origin alno izdanje nalazi se u Dr avnom dru tvu povjesniara. Moram vidjeti samo treu stranicu. Ako mo ete priekati, trebat e mi oko petnaest minuta da pronaem film sa 17. studenim 1911. i ubacim stranicu koja vam je potrebna u fotokopirni stroj. Hvala vam. Uzgred, imate li mo da direktorij tvrtaka za Colorado? Naravno da imamo. Ona posegne ispod pulta i na zamrljanu plastinu povr inu polo i knj i icu. Donner sjedne kako bi prouio direktorij, dok se djevojka izgubila kako bi ispunil a njegov zahtjev. U Pueblu nije bilo tvrtke Guthrie and Sons. Pre ao je na T. Nije bilo niti tvrtke Thor Forge and Ironworks iz Denvera. Bilo bi previ e oekivati, ra zmi ljao je, da dvije tvrtke jo budu u poslu nakon gotovo osam desetljea. Petnaest minuta je pro lo, a djevojka se nije vratila, pa je poeo lijeno listati kr oz direktorij kako bi mu br e pro lo vrijeme. S izuzetkom Kodaka, Martina Mariette i Gates Rubbera, bilo je tu vrlo malo kompanija za koje je uo. Iznenada se ukoi. Po d je ugledao tvrtku Jensen and Thor Metal Fabricators iz Denvera. On istrgne str anicu, zabije je u d ep, pa vrati knji icu na pult. Evo, gospodine, ree djevojka. To bi bilo pedeset centa. Donner joj plati i brzo pogleda naslove u gornjem desnom kutu starih novina. lana k je govorio o rudarskoj nesrei.Je li to ono to ste tra ili?, upita djevojka. To e morati biti to, ree on u odlasku. Tvrtka Jensen and Thor Metal Fabricators bila je smje tena izmeu eljeznike postaje Bu rlington Northern i rijeke South Platte. Bila je to masivna, udovi na metalna graevi na koja bi nagrdila bilo koji krajolik osim ovoga koji ju je okru ivao. U radnim p ostrojenjima visoki kranovi prenosili su dugake hrdave cijevi s hrpe na hrpu, dok su strojevi za tlaenje stvarali neizdr ivu buku koja je napala Donnerove bubnjie. G lavni ured nalazio se po strani, iza zvuno izoliranih betonskih zidova i visokih nadsvodenih prozora. Privlana, prsata recepcionarka otpratila ga je niz hodnik pokriven tepihom do pro stranog ureda. Carl Jensen Jr. zaobie stol i rukuje se s njim. Bio je mlad nije imao vi e od 28 godina, i bio je dugokos. Imao je uredno trimane brkove i skupo odijelo. Izgledao je kao diplomac s UCLAe Donner ga nije mogao za misliti nikako drukije. Hvala vam to ste odvojili vrijeme za sastanak sa mnom. Jensen se oprezno nasmije i. Zvualo je kao ne to va no. Va an ovjek iz VVashingtona i sve to. Kako bih mogao odbiti? Kao to sam rekao preko telefona, provjeravam neke stare zapise. Jensenov osmijeh zgasne. Nadam se da niste iz porezne uprave. Donner odmahne glavom. Ni ta takvo. Interes dr ave isto je povijesne naravi. Volio bi h pogledati va e podatke o prodaji od srpnja do studenoga 1911. ako ih jo uvijek im ate. alite se, nasmije se Jensen. Uvjeravam vas, ovo je ozbiljan zahtjev. Jensen se blijedo zagleda u njega. Jeste li sigurni da ste do li u pravu kompaniju ? Jesam, odre e Donner, ako je ova tvrtka potomak tvrtke Thor Forge and Ironworks. To je stara tvrtka mojeg pradjeda, prizna Jensen. Moj otac kupio je dionice i pr omijenio ime 1942. Imate li mo da kakve stare podatke? Jensen slegne ramenima. Prije nekog vremena bacili smo stare dokumente. Kad bism o uvali svaki raun otkad je pradjed otvorio tvrtku jo 1897. trebali bismo skladi te v eliine stadiona Bronco da bismo ih pohranili. Donner izvadi rupi i obri e kapi znoja s lica. Zatim utone u fotelju. Medutim, nastavi Jensen, imamo sve podatke na mikrofilmu, a za to mo ete zahvaliti dalekovidnosti Carla Jensena starijeg. Na mikrofilmu? Jedini mogui nain. Nakon pet godina sve stavljamo na film. Utjelovljena uinkovitost , to smo mi. Donner nije mogao vjerovati svojoj srei. Znai da mi mo ete dati podatke o prodaji za posljednjih est mjeseci 1911? Jensen ne odgovori. Nagne se preko stola, progovori u svoj interkom, pa se opet nasloni u svoj direktorski naslonja. Dok ekamo, mogu li vas ponuditi alicom kave, gosp. Donner? Vi e bih volio ne to e e. Kao pravi stanovnik velegrada. Jensen ustane i prie baru s ogledalom, iz kojeg iz vadi bocu Chivas Regala. Otkrit ete da je Denver prilino neprofinjen. Ovdje uglavn om poprijeko gledaju na bar u uredu. Lokalni stanovnici ponude vatrogascima u po sjetu veliku CocaColu i obilan ruak u Wienerschnitzelu. Na sreu po na e cijenjene iz vangradske stranke, ja sam svoje egrtovanje u poslovnom svijetu odradio u Aveniji Madison. Donner prihvati ponuenu a u i isprazni je. Jensen ga pogleda s po tovanjem i opet napuni a u. Recite mi, gosp. Donner, to ste oekivali pronai? Ni ta va no, ree Donner. Ma hajde. Vlada ne bi poslala ovjeka preko pola dr ave da bi prona ao podatke o proda ji stare 76 godina radi triarija. Vlada esto postupa na udan nain sa svojim tajnama. Dr avna tajna iz 1911 Jensen odmahne glavom u udu. Zapanjujue.Recimo samo da poku avamo rije iti stari zloin iji je poinitelj potra io usluge va eg prad eda. Jensen se nasmije i i uljudno prihvati la . Crnokosa djevojka u dugoj suknji i izmama ude u sobu ljuljajui se u hodu, dobaci J ensenu zavodniki pogled, odlo i papir na njegov stol i izie. Jensen podigne papir i pogleda ga. Razdoblje od lipnja do studenoga sigurno je b ilo doba recesije za moje pretke. Prodaja je u tim mjesecima slabo i la. Jeste li posebno zainteresirani za neku stavku, gosp. Donner? Rudarska oprema. Da, to bi moralo biti to... oprema za bu enje. Naruena je 10. kolovoza, a isporuena prvog studenoga. Jensenove usne ra ire se u osmijeh. ini se, gospodine, da ste nasa mareni. Ne shvaam. Kupac, ili kao to ste mi rekli, kriminalac.. Jensen zastane nagla avajui svoje rijei je vlada SADa. Poglavlje XII Sto er Meta odjela nalazio se u neupeatljivoj staroj zgradi od cigala pokraj washin gtonskog brodogradili ta. Veliki znak skromno je ogla avao prednosti kompanije Smith Van Storage naslikanim slovima koja su se lju tila pod dvostrukim napadom vruine i vlage. Ukrcajni dokovi izgledali su prilino normalno sanduci i kutije bili su naslagani na strate kim lokacijama, a vozaima na Suitland Parkwayu kamioni parkirani oko brod ogradili ta iza ograde visoke petnaest stopa izgledali su tono onako kako su i treb ali. Tek bi pobli a inspekcija otkrila stare olupine koje nemaju motora, i ija je u nutra njost pra inava i nekori tena. Bio je to prizor koji bi razgalio srce scenskog m ajstora za filmove. Gene Seagram itao je izvje a o kupnjama nekretnina za instalacije Projekta Sicilijan ac. Bilo ih je ukupno 46. Najvi e ih je bilo na sjevernoj granici s Kanadom, a zat im na atlantskoj obali. Pacifika obala imala je osam lokacija, dok su na granici s Meksikom i Meksikom zaljevu bile samo etiri. Transakcije su pro le glatko kupac se u svakom sluaju krio iza istra ivaa Ministarstva energije. Nee biti razloga za sumnj u. Instalacije su bile dizajnirane tako da nalikuju malim elektranama. ak niti na jsumnjiavije osobe ne bi imale razloga za sumnju. Pregledavao je graevinske procje ne, kad zazvoni njegov privatni telefon. Iz navike, on pa ljivo vrati izvje a u registrator i spremi ih u ladicu stola, zatim podigne slu alicu. Ovdje Seagram. Halo, gosp. Seagrame. Tko je to? Bojnik McPatrick, Ured za vojnu dokumentaciju. Zamolili ste me da vas nazovem na ovaj broj ako naem ne to o rudaru pod imenom Jake Hobart. Da, naravno. ao mi je, bio sam odsutan umom. Seagram je gotovo mogao zamisliti ovj eka s druge strane linije. Diplomac West Pointa, mladi od trideset godina toliko se moglo zakljuiti po odsjenom nainu govora i mladolikom glasu. Vjerojatno e do 45 postati general, ako stekne prava poznanstva tijekom zapovijedanja stolom u Pent agonu. 5to imate, bojnie? Imam va eg ovjeka. Puno ime mu je bilo Jason Cleveland Hobart. Roen je 23. sijenja 18 74. u Vintonu u Iowi. Godina odgovara. I zanimanje bio je rudar. to jo ? Ukljuio se u vojsku u svibnju 1898. i slu io u Prvoj dobrovoljakoj regimenti Colorad a na Filipinima. Rekli ste Colorada? Tono, gospodine. McPatrick zastane, i Seagram je mogao uti u kanje papira s druge strane linije. Hobart je imao sjajan ratni put. Unaprijeen je u narednika. Te ko je ranjen u borbi pro tiv filipinskih pobunjenika, i dvaput je odlikovan za hrabrost u bitci. Kad je dobio otpust? U to vrijeme to su zvali izvlaenje, ree McPatrick struno. Hobart je napustio vojsku u listopadu 1901. To je posljednji zapis koji imate o njemu? Ne, njegova udovica jo dobiva mirovinu... ekaj, prekine ga Seagram. Hobartova udovica je jo iva? Svakog mjeseca tono poput sata unovava svoju mirovinu od pedeset dolara i etrdeset centa. Sigurno ima vi e od 90 godina. Nije li to malo neobino, plaati mirovinu veteranu panj olskoamerikog rata? Reklo bi se kako je veina njih ve u grobu. O, ne, jo uvijek imamo gotovo stotinu udovica iz Graanskog rata na popisu za mirov ine. Niti jedna od njih nije ni roena kad je Grant zauzeo Richmond. U to su vrije me bili uobiajeni brakovi izmeu slatkih djevojica i starih, krezubih vojnika Republ ikanske vojske. Mislio sam da udovica ima pravo na mirovinu samo ako je bila iva u vrijeme kad je njezin suprug ubijen u bitci. To nije nu no, ree McPatrick. Dr ava plaa mirovine udovicama pod dva uvjeta. Jedan je ako je rije o smrti u vojnoj slu bi. To, naravno, ukljuuje smrt u bitci, ili fatalnu bolest ili ozljedu do koj