TKO SU PRAVI VLASNICI MEDIJA U HRVATSKOJ ?

U povodu ovogodišnjeg Dana slobode medija, Hrvatsko novinarsko društvo u posebnom

je priopćenju oštro kritiziralo stanje medijskih (ne)sloboda u Hrvatskoj, prenosi portal

HRsvijet.net

'Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu

prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima' kaže HND, i upozorava...'

Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacije crne

kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultiraju bijegom od

novinarstva, cenzurom i autocenzurom.

Kao što znamo, mediji u Hrvatskoj vole pisati o drugima, ali ne vole pisati o sebi.

Svakodnevno u tisku možemo čitati o raznim financijskim i drugim aferama, kako

političara, tajkuna i običnih građana. Ti isti mediji, međutim, nerado pišu o sebi, a još

manje o svojim vlasničkim strukturama. Tko su njihovi pravi vlasnici? Tko postavlja

urednike? Kome ti urednici moraju odgovarati? Čije to želje moraju uzeti u obzir?

Kako bismo makar donekle mogli shvatiti današnju teško shvatljivu političku i

gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, kojoj su kumovali i mediji, potrebno je pogledati tko to

kontrolira naše medije. Ako utvrdimo tko su im pravi vlasnici, tek onda možemo pokušati

procijeniti koji bi im mogli biti pravi motivi i pravi interesi, te zašto se ponašaju ovako

kako to čine.

Dakle tko su ti vlasnici o kojima govori HND, ti 'medijski balkanci' koji zlostavljaju

hrvatske novinare, ugrožavaju njihovu novinarsku i profesionalnu slobodu, pa i same

temelje naše mlade demokracije u Hrvatskoj?

Njema

čki WAZ većinski vlasnik EPH

Najveći vlasnici medija u Hrvatskoj su stranci. To je u prvom redu njemačka grupacija

Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe, (WAZ), koja je najveći

dioničar Europapress Holdinga (EPH). Udio WAZ a u EPH je 50 posto. Manjinski

vlasnik, koji je ujedno i šef uprave, Nino Pavić ima 25 posto, a Miroslav Kutle 25

posto. Kutle je nedavno za otkup svoga udjela od Pavića tražio 40 milijuna eura, no Pavić

mu nudi 25. Još se ne zna je li to Kutle prihvatio niti se zna kupuje li to Pavić svojim

novcem ili za nečiji račun. Nino Pavić inače za sobom ima dugačku novinarsku karijeru.

Svojedobno, u bivšoj je državi bio glavni urednik 'Poleta', glasila Saveza socijalističke

omladine Hrvatske.

Westdeutche Allgemeine Zeitung i EPH izdavači su največeg broja 'hrvatskih' novina i

publikacija. Procjenjuje se da njihov udio pokriva oko 60 posto ukupnog medijskog

prostora u RH, dalje piše HRsvijet.net

Od novina, to su: Jutarnji List, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Slavonski

dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list.

Među WAZ-ovim publikacijama su i: Globus, Arena, Auto klub, Auto blic, Gloria,

Cosmopolitain, Moto Klub, Teen, Moja tajna, O.K., Grazia, Playboy, Tena i Vita.

Westdeutche Allgemaine Zeitung pokrenut je 1948. godine uz Odobrenje br. 192

tadašnjih engleskih okupacionih vlasti. WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo

Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske

stranke (SPD). Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda

Schrödera od 1998. do 1999. godine, a zatim i Glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti

jugoistočne Europe (1999-2002). Hombach je nedavno izjavio jednom svom tjedniku:-

'Htio bih se od Zagreba do Düsseldorfa voziti bez putovnice'.

Pored tiskanih izdanja i brojnih internetskih portala, WAZ je također uspostavio

i vlastitu novinsku agenciju – EPEHA te fotoagenciju CROPIX, a s obzirom da

imaju i svoju tiskaru, uz novine su počeli prodavati i knjige i DVD iz vlastite

proizvodnje.

U novije vrijeme, EPH pokušava oslabiti Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA)

forsirajući sve više svoju EPEHA. Većina publikacija EPH su prestale HINI plaćati pretplatu,

a kada im zatreba, onda prepisuju vijesti iz onih publikacija poput Slobodne Dalmacije,

koja još uvijek plaća pretplatu.

Hrvatsko novinarsko društvo nedavno je zatražilo da se konačno objavi tajni

ugovor kojim je Sanaderova Vlada 2005. godine prodala Slobodnu Dalmaciju

WAZu i Europapress Holdingu. Unatoč tom apelu Ugovor o prodaji još uvijek se

drži u tajnosti.

Osim u Hrvatskoj, WAZ danas kontrolira brojne medije i u susjednim zemljama. U Srbiji,

WAZ je većinski vlasnik novosadskog Dnevnika i njihove tiskare, te 50 postotni vlasnik

beogradske Politike i Sportskog žurnala. Također su vlasnici žurnala Autobild i

distributerske firme Štampa. U Crnoj Gori su 50 postotni vlasnici Vijesti a u Makedoniji

većinski vlasnici Dnevnika, Utrinskog Vjesnika i Vesti.

Austrijska Styria

Slijedeća medijska kuća po veličini u Hrvatskoj austrijski je Styria Medien AG, ali za razliku

od WAZ-a, koji je u svom Europapress Holdingu, tek najveći dioničar (50 posto), Austrijski

Styria izravni je većinski vlasnik svojih izdanja.

Styria Medien AG u svojem vlasništvu u Hrvatskoj ima: Večernji list, 24sata,

Poslovni dnevnik, TV tjedan, besplatni tjednik Metropol i portal

www.njuskalo.hr

Kroz svoje zasebno poduzeće Adriamedia, Styria u Hrvatskoj izdaje i veći broj

revija među kojima su: Elle, Elle dekor, Men's Health, National Geographic, Lisa,

Čarolija okusa, Moj lijepi vrt, Moj stan, Moje dijete, Story, Stars, GEO, Klik, Gala

style, Sensa i Burda modemagazin.

Zahvaljujući svojem izdavačkom poduzeću Masmedia, Styria je također postala jedna od

najvećih izdavačkih kuća stručnih knjiga u Hrvatskoj, i godišnje objavljuje preko 40

naslova. Styrijin Večernji list pokrenuo je svoju zasebnu izdavačku aktivnost i kroz svoje

izdavačko poduzeće Večernji posebni proizvodi, na tržište godišnje plasira oko 300

različitih izdanja, pretežno popularnih romana.

Styria je vlasnik i Tiskare Zagreb, jedne od najvećih i najmodernijih tiskara u Hrvatskoj,

koja može dnevno tiskati i do 400 tisuća novina.

Styria je također prisutna u BH kroz svoje posebno BH izdanje Večerneg Lista, a

u Srbiji, Styria je vlasnik Adria Media Serbia koji su pak izdavači sljedećih

publikacija na srpskom jeziku: Mens Health, Cosmopolitan, Gala Style, Elle,

National Geographic Srbija, Lisa, Sensa i Mama. U Sloveniji, Styria je vlasnik

Dnevnika i publikacije Žurnal 24.

Vlasništvo riječkog Novog

Lista i osječkog Glasa Slavonije nije tako jasno i čisto kao u slučaju WAZ-a, EPH

i Styria Medien AG.

Najveći pojedinačni dioničar Novog Lista, a izgleda i Glasa Slavonije je donedavno bio

misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim su financijerima

George Soroš i još neki opskurni fondovi iza kojih, neki smatraju, da se vjerojatno krije

američka CIA. MDLF je registriran u New Yorku kao 'neprofitna organizacija'.

Osim u Hrvatskoj, MDLF diskretno kontrolira i financira brojne medije i u Srbiji, Makedoniji,

Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, po Istočnoj Europi (Slovačka, Bugarska, Mađarska) te

bivšim sovjetskim zemljama (Ukrajina, Gruzija, Armenija) pa čak i u samoj Rusiji.

MDLF je osnovan 1995. godine, a suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga

početka, Srbin Aleksandar (Saša) Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno

iz Soroševe Zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Od 1990. do 1993.

godine Saša Vučinić bio je direktor i glavni urednik beogradskog radija B-92.

Osim Saše Vučinića, za MDLF također rade Elena Popović i Sava Tatić.

MDLF je dugo godina financirao i splitski Feral Tribune, a od 1. 5. 2002. godine je čak

postao i suvlasnik. No Feral Tribune-u je eventualno dopušteno da propadne kada je

ocijenjeno da više nije potreban.

U ožujku 2008. godine, prema pisanju hrvatskih medija, na scenu se pojavio riječki

poduzetnik Robert Ježić, s ponudom da otkupi 70 posto dionica Novog Lista, čija je

tadašnja tržišna vrijednost iznosila oko 28 milijuna eura. Mali su mu dioničari prodali

svojih 14 posto a također i pojedini direktori poput Zdenka Mancea i drugih pedesetak

dioničara koji su imali malo veće pakete dionica. Ježić je pregovarao i sa MDLF-om, ali nije

jasno da li mu je Aleksandar Vučinić MDLF-ove dionice prodao, a ako jest, ne zna se da li

samo dionice Novog Lista ili i Glasa Slavonije.

Roberta Ježića se u pojedinim medijima predstavlja kao imućnog riječkog poduzetnika,

'vlasnika' kemijske industrije DIOKI, koja je izgleda i formalni kupac Novog Lista. Ono što

se pak ne ističe, jest podatak da je od 2005. godine stopostotni vlasnik Diokija talijanska

tvrtka Adriaoil registrirana u Milanu, čija je vlasnička struktura prilično nejasna. Ako je

dionice Novog lista doista kupio Dioki, to bi značilo da je novi vlasnik Novog Lista

talijansko poduzeće iz Milana - ili izravno, ili u partnerstvu sa Vučinićevim MDLF om.

Možda bi ipak Novi List, u interesu javnosti, mogao razjasniti tko su mu sve vlasnici.

Tko je većinski vlasnik Glasa Slavonije također nije sasvim jasno, ali među

krupnijim vlasnicima nalazi se kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka,

koja je preuzimanjem Slavonske banke naslijedila njezinih 25 posto dionica.

Vučiničev MDLF i Novi List navodno još uvijek posjeduju 25 posto dionica dok je

ostatak u vlasništvu malih dioničara te zaposlenika i novinara Glasa Slavonije

koji su svojevremeno za to od Slavonske banke (sada Hypo) dobili poveće

kredite, izgleda uz posredovanje MDLFa.

         

TV postaje RTL i Nova TV

HRsvijet.net dalje navodi kako je vrlo zanimljivo znati tko su vlasnici 'hrvatskih'

nacionalnih televizijskih postaja RTL i Nove TV.

Većinski vlasnik TV postaje RTL njemački je RTL sa 74 posto dionica a Todorićev

Agrokor je vlasnik 25 posto dionica. Ali tko je pravi vlasnik njemačkog RTLa?

Prema raspoloživim podatcima, većinski vlasnik njemačkog RTLa njemačko je

privatno poduzeće Bertelsmann AG, sa sjedištem u Guterslohu. Ono pojeduje

90,5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. No, Bertelsmann

AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Manjinski

vlasnik Bertelsmann AG-a njemačka je obitelj Mohn koja posjeduje 23 posto

dionica dok je većinski vlasnik također njemačka obitelj Bertelsmann koja

posjeduje 76,9 posto dionica, koje kontrolira kroz svoju obiteljsku zakladu

Bertelsmann Foundation.

Bertelsmann Foundation formalno je organizirana kao neprofitna organizacija i politički

think-tank čiji temeljni ciljevi, prema vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke

prirode. Možemo samo nagađati koji bi to bili politički ciljevi Bertelsmann Zaklade u

Hrvatskoj. Poduzeće Bertelsmann ima gotovo stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije

vrijeme i u komunikacijama - te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u

svom vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću

Random House, pod pritiskom američkih novinara, Bertelsmann su morali priznati da su

tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem

Reichu. No, Bertelsmann Zaklada kaže da su joj sada primarni ciljevi 'širiti demokraciju', i

kako izgleda, Europsku Uniju.

Bertelsmann Zaklada tako je 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu organizirala dvodnevni

forum pod nazivom 'Jugoistočna Europa na putu u EU' na koji su, prema Hini, došli

predstavnici dvadeset zemalja, deset Vlada i šest međunarodnih organizacija.

Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner

Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski

Wolfgang Schuessel, ministri vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i

drugi. To ipak nešto govori o političkoj snazi Bertelsmann Zaklade.

U novije vrijeme, Bertelsmannova televizijska ruka, RTL Gruppe, nastavlja svoje

pozicioniranje u regiji nedavno kupivši 49 posto srpske televizije Avala. U

Upravnom odboru RTL Gruppe sjedi i bivši predsjednik Europske komisije

Jacques Santer.

Još jedna 'hrvatska' TV postaja, Nova TV također je u stranom vlasništvu. Većinski vlasnik

Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV

većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee

Lauder. Što je manje poznato, ali mnogo važnije za nas Hrvate je, što je Ronald Lauder

bio američki veleposlanik u Beču od 1986. -7. godine a prije toga je u Pentagonu bio

podtajnik ministarstva obrane za Europu i NATO. Ovdje se očito ne radi samo o poslovnim

interesima. Osim toga Ronald Lauder je jedan od najistaknutijih židovskih patrijota i

aktivista u svijetu. Predvodi brojna ugledna židovska udruženja po svijetu, a bio je i

predsjednik Svjetskog židovskog kongresa. U svibnju 2009. godine Lauder je prodao 31

posto CEMEa, a prema tome i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna

dolara, no on je još uvijek većinski vlasnik.

Ulazak Turaka na medijsko tržište

No, vratimo se natrag tiskanim medijima i nekim portalima.

Plavi Oglasnik koji je 1989. godine, još za vrijeme Jugoslavije, postao prvi privatni list u

Hrvatskoj, zato što nije imao nikakvog političkog sadržaja nego je samo objavljivao

oglase, također je prešao u strano vlasništvo. Osnivač Oglasnika Zdravko Raškaj je 2004.

godine ušao u 'strateško partnerstvo' s Trader Classified Media (TCM), koji je od 2000.

godine registriran na Pariškoj burzi, a to strateško partnerstvo sastojalo se od izravne

prodaje 70 posto Plavog Oglasnika. Glomazni TCM koji je već tada imao preko 500

oglasnika diljem svijeta 2005. godine reorganizira se u manje grupacije pa tako Plavi

Oglasnik postaje dio novoformiranog Trader Media East (TME) registriranog na

Londonskoj burzi. U veljači 2006. godine Trader Media East, pa tako i Plavi Oglasnik

prelaze u vlasništvo turskog lista Hurriyet, čiji vlasnik Dogan Yayin Holding plaća čak 500

milijuna dolara za 67.3 posto TMEa.

No Turci, ubrzo šire svoj posao u Hrvatskoj, pa su tako danas osim Plavog Oglasnika,

također vlasnici Oglasnik Automoto i Oglasnik Nekretnine kao i portala posao.hr, auti.hr,

oglasnik.hr i nekretnine.net. Turci bi se sada rado proširili i na političko područje. Šuška se

da je Ninoslav Pavić ovih dana zbog toga diskretno bio u Turskoj i razgovarao s vlasnikom

Hurryet-a o pokretanju novog dnevnog lista u Hrvatskoj čiji bi glavni urednik bio Davor

Butković. No, postoji i mogućnost da je tamo samo tražio kapital kojim bi isplatio

Miroslava Kutlu.

Pukanićev Nacional nije bio

Pukanićev

Jedna od manjih medijskih grupacija koja je sve donedavno bila u većinskom hrvatskom

vlasništvu je NCL Grupa pokojnog Ive Pukanića. NCL je najpoznatija po svom tjedniku

Nacional, koji često služi kao propagandni organ Stipe Mesića, ali NCL Grupa

također izdaje i publikacije Zagreb News, Gameplay, Superkošarka i 90 Minuta.

Ivo Pukanić je u travnju 2008. godine prodao 75 posto NCL grupe bečkom

Vienna Capital Partners (VCP) koji je tako postao formalni većinski vlasnik.

Pravi vlasnik ipak je njemački izdavač Axel Diekmann čijim je novcem VCP kupio

NCL Grupu. Diekmann i VCP imaju složene i isprepletene poslovne odnose pa je

Diekmann odlučio svoju NCL Grupu prepustiti VCP-u čiji je predstavnik Gabriel

Dielacher postao predsjednik Nadzornog odbora NCL Grupe. Nakon što je

prodao većinski udjel svoje NCL Grupe, Ivo Pukanić je 23. 10. 2008. godine

ubijen u bombaškom atentatu u dvorištu židovske općine u Zagrebu pod još

uvijek nerazjašnjenim okolnostima.

Od manjih publikacija, treba još spomenuti poslovni list Business.hr koji je bio u vlasništvu

Švedskog medijskog koncerna Bonnier, ali je nedavno prodan poduzetniku Muji

Selimoviću.

Medijski vlasnici krše hrvatske zakone

Od ostalih važnijih medija, u hrvatskom su vlasništvu, ali pod tutorstvom državne politike

i vladajućih političkih elita, još samo državna Hrvatska radiotelevizijaVjesnik, te mreža

manjih i regionalnih radio i TV postaja, ali i njihova budućnost postaje neizvjesna jer su i

one u zadnje vrijeme zapele za oko pojedinim političkim igračima. i niskotiražni režimski

dnevnik

Možda zvuči nevjerojatno, ali od politički ”bitnijih” i stvarno nezavisnih hrvatskih

publikacija, koje ne primaju nikakve 'dotacije', izgleda nam je ostao još samo Hrvatski

Vjesnik iz Melbournea, smatra portal HRsvijet.net.

Ukoliko su neki od gornjih podataka možda netočni, bilo bi poželjno, u interesu

informiranja građana, da ih spomenuti mediji pravovremeno isprave. Imaju gdje.

Uostalom, to je i njihova zakonska obveza jer su svi mediji u Hrvatskoj,

sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o medijima (NN 59/2004), dužni svake

godine objaviti svoju vlasničku strukturu, što očito - ne čine.

Ovaj kratki i površni pregled medija u Hrvatskoj donekle nam daje sliku o nekim

vlasnicima ali nam još uvijek ne otkriva cijelu sliku niti tko su sve pravi vlasnici. Tko se još

sve krije iza ovih imena i ovih misterioznih fondova koja smo spomenuli? Čiji je to zapravo

kapital? Koji su njihovi pravi interesi?

Unatoč svemu, može se sa sigurnošću donijeti nekoliko bitnih zaključaka:

• Gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj u stranim su rukama ili pod kontrolom njima

podobne političke elite.

• Prema priznanju Hrvatskog novinarskog društva, vlasnici tih medija vrše politički

pritisak na novinare i urednike.

• Sasvim je jasno prema njihovim političkim profilima, da ti strani vlasnici nemaju u

Hrvatskoj samo komercijalne nego i političke ciljeve, što neki i sami priznaju.

• Strani vlasnici ne kontroliraju medije samo u Hrvatskoj nego su strateški rasporedjeni u

cijeloj regiji i s tih pozicija mogu utjecati ne samo na politički život unutar nacionalnih

država, nego i potencirati sve jače procese političke, gospodarske, i kulturne integracije

na prostoru bivše Jugoslavije, kojeg sada sve otvorenije nazivaju Zapadnim Balkanom.

Hrvatske političke elite koje su dopustile da nam gotovo sva važnija sredstva javnog

priopčavanja preuzmu stranci, očito nisu brinule o hrvatskom medijskom suverenitetu

ništa više nego se brinu o hrvatskom državnom suverenitetu.

Političke rasprave u Hrvatskoj su kontrolirane. Jedni te isti poslušnici se pojavljuju u svim

medijima. Nepodobni hrvatski intelektualci su marginalizirani i ušutkani, a ako ste kojim

slučajem protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, onda pogotovo ne postojite.

Strancima smo dopustili da odluče što će Hrvati znati, koje će zaključke donositi, kako će

razmišljati, i koju će podaničku političku opciju moći izabrati.

U mnogim državama svijeta koje drže do svog suvereniteta, stranci po zakonu, ne mogu

postati značajni vlasnici domaćih medija. To je slučaj i u Sjedinjenim Američkim Državama

- koje sebe inače smatraju kulom demokracije i slobode govora.

Kako sada izgleda, Hrvatska je nažalost odustala od svog medijskog suvereniteta i

prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam oduzmu naše pravo da sami

imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno

nam bahato i licemjerno drže predavanja o demokratskom ponašanju.

Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese.

(PortalOko.hr/HRsvijet.net/Marjan Bošnjak)