Translation Blagoje Nikoli

hbagency@gmail.com

ORKESTAR TITANIK

H risto B oj e v

ivot je Titanik i svi smo mi putnici. Ali kako se izbaviti? To zna samo veliki maioniar

Hari Houdini, koji e spasiti itav orkestar jednim od najgrandioznijih trikova.

Ale-hop!

Lica:

DOKO

METO

PRODAN

LJUPKA

HARI

SLIKA PRVA

Naputena eljeznika stanica usred polja, u kojoj ivi nekoliko skitnica. Meto

usredotoeno savija notne listove i sijee ih noem na etiri komada. S vremena

na vrijeme s listova proita po koje ime Bethoven, Bach, Herbert von

Karajan i sl. Na kraju, sakuplja narezane listove, otvara vrata klozeta

i listove zakiva avlom. Pogleda na sat i zapone lupati po

prozorima.

METO: (glasno) Izlazi! Vlak! Dolazi vlak!

Skitnice izlaze na peron s kovezima. Prodan je obuen u staru eljezniku

uniformu, a Meto je bez obue.

METO: ivlje malo! Dajte prtljagu naprijed, da misle da smo putnici. Tako

U vrstu! Smijeak! Hou da ste svi nasmijeeni. Znai, vlak staje, i ta mi

radimo?

LJUPKA: Hoe li stati?

METO: Kaem samo na primjer ovo je vjeba. Uvjebavamo eventualnu

situaciju Ulazak u vlak. Uesnici: Prodan bivi eljezniar, Doko

bivi mekar, Ljupka biva ta ti ja znam i ja glavni junak.

Znai, vlak staje i, ta mi radimo, pitam?

PRODAN: ak i da stane, nee otvoriti vrata.

LJUPKA: Bar e nam baciti neto za jelo.

PRODAN: Ja nisam prosjak. Ja sam eljezniar!

LJUPKA: Bio si eljezniar. Sad si i ti prosjak.

PRODAN: Da. Zato to vi ne plaate stanarinu. ivite tu besplatno.

METO: Stanica nije tvoja.

PRODAN: Ja sam ovdje radio

METO: Radio si, ali sad ovdje zapovijedam ja.

PRODAN: Ti?

METO: Da, ja.

PRODAN: Ja sam itav ivot bio naelnik ove stanice.

METO: Bio si, ali sad ja zapovijedam. Dakle, vlak dolazi i ta mi radimo? Vlak

se zaustavlja i mi

PRODAN: Nee stati.

METO: Tiina! Ovako ne da raditi! Hou tiinu! Tiinu i koncentraciju!

Znai, vlak se zaustavlja, mi ulazimo, zamijenimo prazne kofere s

punim i silazimo.

LJUPKA: Prebit e nas.

METO: Ne prekidaj probu! Ne, ovako se zbilja ne da raditi. Iz poetka.

Hajde, iz poetka!

Skitnice se, s kovezima, nevoljno vraaju u ekaonicu.

METO: (sebi) Ne, ovako se ne da raditi. Oni moraju na rije vlak

Skitnice jedan preko drugog iskau na peron.

METO: Kuda, ej!? Kud ste nagrnuli?

PRODAN: Pa, rekao si vlak?

METO: Rekao sam, ali nisam rekao da dolazi. Hajde ponovo.

Skitnice se ponovo vraaju u ekaonicu, tiho gunajui.

METO: (za sebe) Odustajem. S ovakvim ljudima se ne da raditi

(glasno) Dolazi vlak!

Skitnce ponovo izlaze, sapliui se od urbe.

METO: Kofere naprijed! Tako. Ispravi se! Nasmijei se! Vlak staje. Vrata se

otvaraju. Ljupka, seoska snaa u blaenom stanju, penje se u vlak i

ulazi u prvi kupe do vecea

Ljupka igra pantomimu, ali pijani Doko pada.

METO: Doko, dii se! Ima da stoji uspravno, kao pravi putnik! (Doko ustaje i

opet pada) Rekao sam uspravno! I prestani cmizdriti za tom mekom!

Nastavljamo: Ljupka stavlja svoj kofer na prtljanik s ostalim

koferima Da vidim prtljanik!

Prosjaci podiu svoje kovege iznad glava, imitirajui prtljanik.

METO: kad ostavi svoj kofer, poinje tiho plakati, budei saaljenje

ostalih putnika. Onda se pod prozorom pojavljuje Prodan,

Ljupkin suprug, i izgovara: to me, Ljupka, ostavi?

PRODAN: Ljupka, Ljupka! Zato me ostavi?

METO: Dobro, to emo uvjebavati posebno Dalje: Ljupka poinje

plakati glasnije, budei jo vee saaljenje. U tom trenutku, Doko s

perona zapjeva pjesmu: Doko se rodi na svetu tom

DOKO: (pjeva) Doko se rodi na svetu tom, s dubokom ranom u srcu svom

METO: Ushieni pjesmom, svi putnici gledaju u njega, a za to vrijeme,

ba prije nego vlak krene, Ljupka ustaje i uzima kofer Ali, obrati

panju, uzima ne svoj kofer, nego drugi, pun, i izlazi. Eto, to je sve.

Prosto i jasno. Pitanja?

LJUPKA: Dolazi vlak!? (uje se vlak, koji se pribliava.)

METO: Daj kofere napred! Mirno! Ravno lea! Osmijeh! Dobro!

Vlak tutnji kroz stanicu.

3

PRODAN: Opet nije stao!

Po njima se prosipaju pulupojedeni sendvii, plastine boce i sl. Oni

zaklanjaju glave rukama.Poluprazna boca udara Ljupku u glavu i ona

pada, ali hvata bocu i dri je vrsto. Vlak odlazi. Svi psuju, bijesni,

osvjeuju Ljupku, pokuavajui joj izvui bocu iz ruku.

LJUPKA: Ne! Boca je moja.

METO: Sve to je iz vlaka, zajedniko je.

LJUPKA: Da, ali mene je udarila.

METO: Strusi je, onda, sama.

LJUPKA: Ja nisam alkoholiarka da pijem sama! (Nalijeva Doku) Ne plai, nego

pij! Mrtvi su mrtvi ivi su ivi. Na kraju krajeva, medvjed nije ovek

DOKO: Teko mi je! Deset sam godina ivio s njom, a ona na kraju cre.

METO: Crkla je, jer si prodavao njenu hranu da bi kupio pie

DOKO: Jest, ali me ona, ipak voljela. Na kraju je i sama prodavala hranu i

nosila mi pie A mogla je pobjei kad god je htjela.

LJUPKA: Ona je, jednostavno, izvrila samoubojstvo iz ljubavi.

METO: Umrla je od gladi.

LJUPKA: Nije. Ona je imala izbor, ali nije pobjegla. Umrla je od ljubavi.

DOKO: Boli me zbog Kae! Znate li kako boli?

PRODAN: Znam. I mene je boljelo, kad su me odvalili onim kanisterom iz vlaka? Pun

kanister Smirnoff-a! Evo, vidi! (Skida kapu i pokazuje oiljak.) A kad

sam se probudio kanister prazan.

LJUPKA: Mislili smo da si umro, i zato Bili smo u alosti za tobom

METO: Poubijat e nas ovdje. Poubijat e nas! Moramo otii na neku pravu

stanicu. Da se popnemo na vlak i

LJUPKA: (uzdie) Tko e nas pustit na pravu stanicu?

METO: Ja sam muziar, mene putaja svuda.

LJUPKA: I Doko je muziar.

METO: Doko je mekar, to jest, bio je, i zna samo jednu pjesmu. A ja znam

note.

LJUPKA: (zaueno) Molim?

METO: Znam note. Evo ih. (Pokazuje sveanj izrezanih listova.)

LJUPKA: Zato si ih isjeckao?

DOKO: Za klozet, zato drugo

4

METO: Ma, kakav klozet. Znam ih napamet i ne trebaju mi.

PRODAN: A ja znam napamet itav vozni red. estodvadeset i sedam stanica.

METO: A zna koliko ima nota

PRODAN: Koliko?

METO: Samo na ovim listovima ih je preko hiljadu Zvali su me Maestro

Maestro Metonijan.

LJUPKA: Ti si i Armenac?

METO: Bio sam i opet u biti. Ja sam dirigirao Bethovena, Bacha, Feuerbacha

PRODAN: Oprosti, ali Feuerbah je filozof.

METO: Pa ta? Ja sam studirao i filozofiju.

PRODAN: Filozofiju nisi studirao.

METO: Studirao sam. Ja imam dva fakulteta.

PRODAN: Gdje si to studirao filozofiju?

METO: Na akademiji. Zavrio sam na Muzikoj akademiji.

LJUPKA: Meni si rekao da si zavrio na psihijatriji?

METO: Da. Pa ta? Ja sam zavrio dvije akademije. ak sam i robijao, a robija

je najvei fakultet u ivotu. A sad kisnem tu ko naelnik ove

jebene stanice

PRODAN: Ti nisi naelnik. Naelnik sam bio ja.

METO: Vi ste mi sami ponudili da budem naelnik!

PRODAN: Molim? Tko ti je ponudio?

METO: Rekli ste mi da vam biznis na stanici ne ide i pozvali me da vam rijeim

problem?

PRODAN: Nismo te zvali, ti si sam doao i ponudio se

METO: Da, ali vi ste se sloili i angairali me kao menadera za flau na dan?

PRODAN: A Ljupka? Ljupka nije bila u ugovoru, a ti i nju

LJUPKA: Tiho! Ide vlak!

Zvuk dolazeeg voza.

PRODAN: Ovaj nije u voznom redu?

Vlak ulazi u stanicu buno i po njima se ponovo prosipaju otpatci. Jedna boca

udara Doka u glavu i on pada u nesvijest. Vlak odlazi.

LJUPKA: (urla) Ubojice!

5

PRODAN: Ovo nije ivot. Odlazim! Hvatam onaj za Kopenhagen i silazim tek u

Rejkjaviku.

LJUPKA: Ubojice!

METO: (uvrijeeno) Pa i mi smo ljudi, Ljupka.

LJUPKA: Oprosti, izdaju me ivci. Bar da bacaju pune boce, a oni (Plae.) ak se

ne moe ni napiti kao ovjek! Nijedan vlakovoa ovdje ne

staje.

METO: Svi su eljezniari govna! Na kraju u nekog i ubiti, samo da

vidim koga? (Pogleda Luka.) I to sasvim uskoro

LJUPKA: Ne staju! Nitko ovdje ne staje.

METO: (jo vie iznerviran) Kako i da stanu? Pogledaj na ta sliite! Kako da

radi s takvim smeem? A stanica? Smetlite! Jo i najam da im

plaam

PRODAN: Stanicu bi stvarno trebalo poistiti.

METO: Stanica mora biti kao nova! Vlakovoa im je vidi misli da je prava,

zaustavi se i kae: Jebote!

LJUPKA: Dobro. Dokrajimo bocu i poinjemo.

METO: (pije i dodaje bocu drugima) Da. Jo ova flaa i kraj. Ova stanica mora

biti kao

DOKO: (pije) Stanica mora biti kao

PRODAN: (pije) Stanica mora biti kao

LJUPKA: (pije) Stanica mora biti kao

METO: (pije) I vlakovoa, kad je vidi, da kae

SVI: Jebote!

METO: I da stane. Prodan, reci nam opet koji je ono na vlak?

PRODAN: Vlak broj 29-81 za Bukuret. U Varavi veza za Bremen i Hamburg.

Iz Hamburga za Kopenhagen i Rejkjavik. Posljednji vagon za Oslo i

Stokholm. Znai, ponavljamo: Bukuret, Varava, Bremen, Hamburg,

Kopenhagen, Rejkjavik, Oslo, Stokholm I obrnuto: Stokholm, Oslo,

Rejkjavik, Kopenhagen, Hamburg, Bremen, Varava, Bukuret

Ve su, skoro, zaspali, a iz daljine dopire pisak voza.

SLIKA DRUGA

Prodan dijeli nove eljezniarske kape.

PRODAN: E sad e mislit da smo eljezniari i stat e.

6

METO Nema cipela?

PRODAN: Nema. Samo sam kape naao u skladitu.

METO: Ja cipele nemam, a on mi kapu daje (baca kapu)

LJUPKA: Ide vlak! (zvuk dolazeeg vlaka.)

METO: Brzo! Daj kofere naprijed! U vrstu! Ispravi se! Smijeak! Doko, i ti!

PRODAN: Vlak staje! (zvuk vlaka koji se zaustavlja)

METO: Daj kofere naprijed! Bre! Smijeak! Tako, dobro

LJUPKA: Stade?!

METO: Ajde, jebote!

PRODAN: (trlja oi) Meunarodni?!

(uje se otvaranje vrata.)

PRODAN: (urla) Pazi! Neto pada!

Na peron, s treskom, pada veliki koveg i vlak odlazi. Svi nagrnu oko kovega.

PRODAN: Opet izbacie neko ubre

LJUPKA: Moda unutra ima odjee?

METO: Moda ima i para?

PRODAN: Tko bi bacio pare iz vlaka?

METO: Tko? Ako je netko opljakao banku i na slijedeoj stanici ga eka

policija?

LJUPKA: Da provjerimo?

METO: Da provjerimo (Otvara sanduk iz koga izlazi pijan kloar.) Bog te

jebo!

HARI: Sss Stokholm?

PRODAN: Molim?

HARI: Je li ovo Stokholm?

METO: Da ide, brate, u pizdu materinu!

Pijanac se stropota na zemlju.

LJUPKA: Ovaj je gori i od nas. (Dodaje mu au.) Pij, dripac! Pij!

METO: Ovde samo smee izbacuju. Ali cipele su mu nove?

Kloar popije au na eks i bodro podie glavu.

HARI: Ja putujem do do

METO: Putuje ti putuje gdje i mi.

HARI: Je l ima neto za piti?

LJUPKA: Nestalo. Nema pia.

METO: Ima. Ima pia. Doi ovamo. Za mnom.

Meto uzima no kojim ree papiri vodi Harija prema ekaonici.

Iznutra se uju udarci. Malo

kasnije, on izlazi sa utim cipelama oumenana nogama. U ruci dri njegov frak i

pretrauje depove.Ostali s uasom pogledaju u ekaonicu.

METO: Nema nikakvih para.

LJUPKA: Ubio si ovjeka?

METO: A ta bih trebao, hodati bos?

PRODAN: Sad e se pojaviti transportna policija!

METO: Nema problema, bacit emo ga sa nadvonjaka u teretni. (Pretrauje

depove.) Ni dokumenata nema

PRODAN: Sve u priijaviti transportnoj policiji.

METO: A tako? Ajde onda jedna proba. Dolazi vlak! Postroj se!

Oni se postrojavaju bez entuzijazma.U tom trenutku vrata ekaonice se otvaraju i otuda izlazi ovjek s noem

zabijenim u stomak.

HARI: Jedno pience? Molim vas!

Gledaju ga s uasom. Meto pada u nesvijest.

HARI: (urla moleivo) Pivo! Hladno pivo!

LJUPKA: Nema.

HARI: Ima. Pogledaj u svoj koveg.

Ljupka otvaara koveg i vadi limenku piva.

LJUPKA: Otkud se stvori ovo pivo! Boe! Ledeno!

HARI: Daj.

Ljupka mu dodaje pivo.Pije i ne obraa panju na no u trbuhu.

HARI: Tko ste, ono, vi?

LJUPKA: Mi

DOKO: Mi Ja Meni je meka umrla.

HARI: (promatra ga koncentrirano) Ti si Doko Dokov?

DOKO: Ja Ja nisam nita uinio. On (Pokazuje na Meta, koji lei.)

HARI: Nije on. Ti si izabran.

DOKO: Za ta sam to izabran?

HARI: Da vidi sve do kraja.

DOKO: Ja nisam nita vidio. Spavao sam Meni je meka umrla Zvala se

Kaa.

HARI: Doko Dokov vrlo dobro. Svim velikim ljudima i ime i prezime

zapoinju istim slovima: Hari Houdini, Frederiko Fellini, Charlie Chaplin,

Pablo Picasso

DOKO: Brigitte Bardot

HARI: A, da, medvjed

DOKO: Umrla je. Na moje oi.

HARI: Medvjed meka nije umrla.

Doko ga gleda u oku.

HARI: Ne gledaj mene eno, tamo je. (Pokazuje ka vratima ekaonice.) Ui i

Pogledaj.

DOKO: Ali, ona je mrtva?!

HARI: Rekoh da ue i da pogleda!

Doko uplaeno kree i ulazi u ekaonicu. Svi ekaju u napetosti.

DOKO: (izlazi) Meka! Prodaje vozne karte! Gdje putuje, pita me, nigdje,

kaem

PRODAN: (pogleda u ekaonicu) Nema nikoga.

DOKO: Gdje putuje, pita. Nigdje, kaem ja. Ne, kae, ti putuje. Evo ti vozna

karta, kae

LJUPKA: Doko? ta to dri u ruci.

Doko tek sad pogleda u svoju ruku.

LJUPKA: Vozna karta! (Istrgne mu je iz ruke.) Karta! (Pokazuje je Luki.)

PRODAN: Vozna karta za dvadeseti kolovoz! Ima peat s dananjim datumom?

Jebote!?

HARI: ivjeli! (kao da poinje piti, ali podrigne i iz usta izvadi jaje.) Pardon!

Svi zinu od

uda. ovjek oljuti skuhano jaje, izvadi no, naree jaje i pone jesti..

METO: (sluen) Ovaj me dokrajio!

LJUPKA: Tko ste vi, gospodine?

HARI: Ja sam (prua au i Ljupka mu nalije.) Ja sam oumen.

METO: Molim?

HARI: oumen. Stvaram iluzije.

LJUPKA: ta si reko?

HARI: I-lu-zi-je.

LJUPKA: ta ti je pa sad to?

HARI: Iluzija je sve na ovom svijetu. Jo je Cezar rekao da narodu treba kruha

i ta jo, pitam?

LJUPKA: Pia?

HARI: Ne. Narodu treba kruha i igara. Zna li ti tko je Cezar?

LJUPKA: On je

METO: (Ljupki) Ne razgovaraj s nepoznatima!

HARI: I ne treba ti znati tko je Cezar. Ali, da vidimo to o tome kae

Markes?

LJUPKA: Za Marksa znam.

HARI: Ne Marks, nego Markes. Gabrijel Garcia Markes. Sto godina

samoe, stranica 234, red osmi: I jednog dana u Makondo stie

to, pitam ja, a Markes odgovara: Cirkus. Markes kae ne ja.

LJUPKA: Cirkus da. Cirkus je divna stvar.

HARI: Da ne govorimo, pak, o Shakespeareu. to je svijet, pitam ja, a on kae svijet

jedna velika

LJUPKA: eljeznika stanica?

HARI: Nije stanica. Svijet je jedna velika scena. Shvaate?

PRODAN:

HARI: A sada emo pogledati jedan rijedak film.

Svi gladaju u nedoumici.

HARI: (razgleda prostor) Malo je previe svijetla

Svijetlo se polako smanjuje.

HARI: Ovako je ve bolje. Zapoinjemo.

Zapoinje projekcija, koju mi ne vidimo. Svi gledaju kao hipnotizirani za

svjetlosnim zracima.

HARI: Vidite kako veliki majstor maginog izbavljenja, Hari Houdini, izmie

smrti. Evo, on odlazi do metalnog kovega i lijee u njega pred oima

izbezumljene mnogotisune publike. Sveenik se uspravlja usred

mase: Houdini, igra se s prokletstvom. Zatvaraju koveg. Sputaju

ga u ocean. Minuta, dvije, tri uju se enski krici, majke pokrivaju oi

svojoj djeci, iz nosa onog krupnog gospodina iklja krv

Apokaliptian krik se uznosi nad gomilom. I, tog trenutka, Hari

izplivava iznad vode. Veliki Hari Houdini, koji je ponovo utekao smrti.

Eto to je sve. Sutra je slijedei nastavak. (Izlazi.)

LJUPKA: (za njim) Gospodine?

HARI: Da?

LJUPKA: A kako je vae ime?

HARI: Hari.

LJUPKA: Hari Houdini?

HARI: Moe se i tako rei (Izlazi.) Zatamnjenje.

SLIKA TREA

Jutro je. Svi sede i ekaju pred vratima Houdinija. Govore apatom. Meto

mrano pui.

LJUPKA: Sada e se probuditi i pustiti drugi nastavak. to li e biti u drugom

nastavku?

DOKO: Gdje putuje, pita me. Nigdje, kaem ja. Ne, kae, ti putuje. Evo ti

vozna karta, kae

LJUPKA: (toi pie Doku) Pij! Pij, otrijeznit e se

PRODAN: (razgleda kartu) Ja meku nisam vidio. Ali karta je s dananjim

datumom?

LJUPKA: (pije) Strah me je! Pijem i pijem a ne napijam se? No mu stri on

pije pivo?

METO: No mu je proao izmeu crijeva. Ali umrijet e. Do sutra e umrijeti.

LJUPKA: A pivo, kako se zamrzlo?

PRODAN: Datum moe utisnuti samo automat?

DOKO: Gdje putuje, pita. Nigdje, kaem ja. Ne, kae, ti putuje. Evo ti vozna

karta, kae

Ponovo gledaju prema vratima gdje je Hari.

LJUPKA: Jo ga nema?

METO: Umro je. Dobio je infekciju i umro.

DOKO: Gdje putuje, pita. Nigdje, kaem ja. Ne, kae, ti putuje. Evo ti vozna

karta, kae

PRODAN: Film nije bio lo.

LJUPKA: Dobar je. Ja volim ljubavne filmove.

PRODAN: Nije bio ljubavni.

LJUPKA: Bio je ljubavni.

PRODAN: Nije.

LJUPKA: Ljubavni je. U svim filmovima ima ljubavi.

PRODAN: Tie! Probudit emo ga.

LJUPKA: Pssssst!

METO: Ma kakav film? Koji moj film ste to gledali?

Doko uzima ik sa zemlje, zagrize ga i dugo trai po depovima ibicu.

Na kraju nalazi kutiju ibica, otvara je i gleda unutra.

DOKO: Meka! (Svi skau uplaeni.)

METO: Gdje je?

DOKO: Unutra. U ibici. (Pokazuje kutiju i razgovara s nekim tamo.) Da. Ja

sam. (Naslanja uho na ibicu.) Gdje putuje, pita. (Odgovra glasno)

Nigdje. (Ponovo naslanja uho.) Ne, kae, ti putuje... Evo ti vozna

karta

(Vadi iz ibice voznu kartu i daje je Luku.)

PRODAN: Karta za dvadeseti kolovoz! S dananjim datumom?

DOKO: (ka ibici) Kaa? Kaa?

METO: Idiot! Ovaj je sasvim otkaio. Svuda mu se meke priviaju! Hajde,

Kaa, u smee!

Istrgne ibicu iz Dokovih ruku i baca je u kantu za smee. Iz kante odjekne

moan medvjei urlik i izlazi Hari Houdini sa noem u trbuhu.

Protegne dlan na kome je ibica.

HARI: Tko je bacio ibicu?

Meto ponovo padne u nesvijest.

DOKO: (pokazuje na Meta) On.

HARI: Mislili ste da e meka ieznuti? Je li tako? Nee ieznuti ona je u

vama. I ieznut e zajedno s vama. Da, materija moe ieznuti, ali

ona iezava zajedno sa svjedocima, to jest s vama. Jel jasno?

LJUPKA: Jasno.

HARI: Nita vam nije jasno. Ta stvar nije za alkoholiare, kao to ste vi, koji

bi malo da ieznu, malo da ostanu.

LJUPKA: Mi Mi smo samo htjeli promijeniti stanicu.

HARI: Svaka stanica, im stupi na peron, postaje dio tebe. Jedini nain da se

izbavi je iluzija.

LJUPKA: Kako vi kaete, gospodine Hari.

HARI: Da, iluzija. Ali ne ta iluzija. (Istrgne bocu iz Ljupkinih ruku i baca je.)

Ne ni ova. (Vadi jaje iz usta.) ak ne ni ova. (Izvlai no iz stomaka i do

drke ga zabija sebi u srce.) Putpuno izbavljenje moe se ostvariti

samo kroz viu formu iluzije. Iluzije, koja nastaje tu (Kuca se po

glavi.) i pretvara materiju u duh. I tamo, osloboen materije, svatko

e postii ono o emu je matao. Tamo, u predivnom svijetu duha.

LJUPKA: Mi, mi

HARI: Da. Vi ete se izbaviti, jer ste izabrani. Cijelog ivota sam vas traio i na

kraju vas pronaoh.

PRODAN: Ja Ja

HARI: I ti. I on. (Pokazuje na Meta.)

METO: (dolazi k sebi) Ja znam note, gospodine Hudini. Evo! (Daje mu note.)

HARI: Molim? (Uzima izrezane listove.) Ludwig Van Bethoven, Deveta

simfonija?

Houdini pone pjevati po notama.

HARI mi-mi-fa-sol sol-fa-mi-re do-do-re-mi-do mi-re-re

mi-mi-fa-sol sol-fa-mi-re do-do-re-mi re-do-do

re-re-mi-do re-mi-fa-mi-do re-mi-fa-mi-re do-re-sol

mi-mi-fa-sol sol-fa-mi-re do-do-re-mi re-do-do

Oduevljava se odom.

HARI: Alle zusammen!

Podie ruku i u ruci mu dirigentska palica. Odjekne orkestar i svi

samouvjereno zapjevaju originalni tekst ode.

Freude, shoener Goetterfunken,

Tochter aus Elysium,

wir betreten feuertrunken,

Himlishe, dein Heiligtum!

Daine Zauber binden wieder,

was die Mode streng geteilt;

alle Menshen werden Bruder,

wo dein sanfter Fluegel weilt...

LJUPKA: (zbunjeno) Ah? Pjevala sam na njemakom?

PRODAN: I ja?

LJUPKA: I Doko je pjevao na njemakom?

HARI: Da. Svatko je dio Bethovena i Bethoven je dio svakog od nas. (Pokazuje

ka nebu.) Svatko u sebi nosi duh cijeloga Svijeta i iezavanjem e se

ponovo rastvoriti u njemu.

Zatamnjenje.

SLIKA ETVRTA

Jutro. Houdini izlazi s cipelama u jednoj, i praznom aom u drugoj ruci. Drhti

od mamurluka i lupa po vratima

HARI: Molim vas? Molim vas?

PRODAN: to je?

HARI: Malo piva?

HARI: Umirem!

LJUPKA: Zato to ste sino pretjerali. Takve ste stvari govorili

HARI: Neto za pie? (Gleda u bocu koju dri Meto.) Molim vas!

METO: Nema. Ovo je za mene.

HARI: Uzmi ove cipele. Ti si mlad, pred tobom je budunost

Ostavlja cipele pred Metom i prua au. Meto mu toi. On ispija na eks i

ponovo prua au.

METO: Nema vie. Nestalo.

HARI: Idi kupi!

METO: ime?

Hudini gura ruku u Metov dep i vadi novanicu.

HARI: Evo.

Meto gleda, izbezumljen vodeni znak na novanici.

METO: Prava. Moe li jo?

HARI: Mogu, ali ako mi natoi jo malo. (Meto mu toi i on vadi jo jednu

novanicu iz njegovog depa.)

METO: A jo? Moe li?

HARI: Da, ako ima pia.

METO: Evo. (toi mu i on vadi jo jednu novanicu iz njegovog

depa.)

METO: A moe li jo?

HARI: Ne.

METO: Zato?

HARI: Zato to nema vie pia.

LJUPKA: A ako bude jo pia, to jo drugo moe napraviti?

HARI: Sve.

METO: Moe li zaustaviti vlak.

HARI: Mogu.

LJUPKA: I popeti nas na vlak?

HARI: Da.

METO: Ne moe.

HARI: Mogu, samo ako ima pia.

LJUPKA: Nema vie. Nestalo.

HARI: Onda laku no. Kad naete pie, nastavit emo. (Ulazi u ekaonicu i

legne spavati, a ostali ostanu zamiljeni.)

METO: Lae. On je, jednostavno, otkaeni alkoholiar. Govori nepovezane

stvari

PRODAN: Da, ali su karte stvarne?

LJUPKA: A film? Kakva strast, i kakva ljubav!

METO: Ja film nisam vidio.

DOKO: A meka? Gdje putuje, kae, nigdje, kaem ja. Ne, kae, putovat e i

t.d. I karte izdaje i t.d.

PRODAN: No mu tri, a on ne umire?

METO: Umrijet e. Rekoh vam, umrijet e. Sad e dobiti peritoniju i umrijet e.

DOKO: Ako redovito pije, nee umrijeti, jer se tako dezinficira.

METO: Umrijet e.

DOKO: Nee umrijeti.

METO: Moda i nee, ali vlak ne moe zaustaviti.

DOKO: Moe.

METO: Ne moe.

LJUPKA: Ako ima pia, moe.

PRODAN: Da probamo. Ja imam jednu skrivenu flau. (Vadi bocu iz kofera.)

LJUPKA: Da ga probudim?

METO: Da. Probudi ga.

SLIKA PETA

Svi, s kovezima u rukama i punom bocom, mue se da probude Harija, ali to

ide vrlo teko. Tresu ga, udaraju mu amare i polivaju ga vodom.

LJUPKA: Hari, ustaj! Nali smo pie! Ustaj!

METO: Umro je! Rekao sam vam

DOKO: Nije umro. Pijan ovjek ne umire Hari, probudi se!

METO: Nee se probuditi jer ne moe zaustaviti vlak.

LJUPKA: Moe. Tolike druge stvari moe, moe i to.

PRODAN:(amara ga) Dii se Hari! Ne kvari nam putovanje!

LJUPKA: Molim te, Hari, probudi se! Samo nas ti moe spasiti!

METO: Ne moe. Nitko nas ne moe spasiti.

LJUPKA: Moe.

DOKO: Nalij mu malo u usta. Jo, jo

Hari kalje, davi se, podie, a svi viu Hura!

HARI: to je?

LJUPKA: Nali smo pie, Hari! Rekao si da ,moe da zaustaviti vlak.

HARI: Mogu.

LJUPKA: Hajde, evo pia!

HARI: Gdje je?

PRODAN: (ostavlja bocu) Evo.

HARI: Malo je, nee biti dovoljno.

PRODAN: Imam jo jednu flau.

HARI: Opet je malo. Nee izdrati ni dva dana.

METO: Dva dana? Koliko vremena treba da se zaustavi vlak?

HARI: Puno. Bar jedan mjesec. Moda i vie

METO: Kako jedan mjesec? Vlak se zaustavlja za jednu minutu?

HARI: Vlak da, ali vi se trebate pripremiti.

METO: Spremni smo. Evo kofera. (Ostalima.) U vrstu, postroj se! Smije-ak!

Kofere na-prijed!

HARI: O, ne tako. Vi se morate pripremiti iznutra, a to ne moe ni brzo, ni

lako.

DOKO: Za ta da se pripremimo iznutra?

HARI: Za ivot tamo Tamo ete nai jedan nov i puno drugaiji svijet i

Morate biti pripremljeni, da bi ga prihvatili.

LJUPKA: Ja nita ne razumijem?! Kako se trebamo pripremiti?

HARI: Ja u vas pripremiti. Od vas hou samo strpljenje i pie. Danas emo,

na primjer, zaponeti s prvim predavanjem predavanje o ou

programima.

METO: Oprostite, ali mi ne elimo postati maioniari.

HARI: Sigurno ne, ali svijet u koji odlazite to zahtijeva. Jer, kao to Shakespeare

kae, itav svijet je samo jedna pozornica.

PRODAN: I ta bi sad trebali raditi?

HARI: Nita. Sluajte i zapisujte. Evo vam olovke i papiri.

Svi sjedaju i zapisuju.

HARI: Prvo vrste ou programa. ou s jednim ovekom je one-man show.

Ponavljaju za njim i zapisuju.

HARI: ou s dva ovjeka je two-man show.

Ponavljaju za njim i zapisuju.

HARI: ou sa tri ovjeka se zove

METO: Three-man show?

HARI: Ne. ou s tri i vie ljudi se zove many-man show. Dalje. Ako ou traje

jednu minutu, imamo one-minute show. Ako je dvije minute, two-minutes

show i ako je tri minute

METO: Three-minutes show?

HARI: Ne. ou od tri i vie minuta se zove long-time show. I, na kraju, ovisno od toga da li publika plaa, ili ne, imamo, kada publika plaa

plaeni ou, a kada ne plaa

PRODAN: Besplatni?

HARI: Ne. To se zove dobrotvorni ou. Za danas dosta

SVI: (zapisuju) Za danas dosta (Hari krene izai.)

HARI: Sutra, ako ima pia, nastavljamo. (Dopija bocu i izlazi.)

SLIKA ESTA

METO: Ovaj lupa gluposti. Jedna minuta se zove jedna minuta, dvije minute se

zovu dvije minuta, tri minute

LJUPKA: Tri i vie minuta

METO: Dobro, dobro

DOKO: Ja sam sino ponovo vidio meku Gdje putuje, pita

METO: E, i? Jesi li putovao?

DOKO: Ne, ali mi je dala kartu. (Pokazuje kartu.)

PRODAN: Opet za dvadeseti kolovoz! I opet s dananjim datumom? Zato

dvadeseti?

DOKO: Ne znam. Kaa ih tako izdaje.

METO: To nije Kaa.

LJUPKA: Kako nije?

METO: Tako. To je on. Uvijek kad se meka pojavi, njega nema. I obrnuto.

DOKO: Ne vjerujem.

METO: Moe se provjeriti. Kada je slijedei vlak?

PRODAN: U dva i dvadeset. Meunarodni za Moskvu, Sankt Peterburg,

Vladivostok, Vankuver.

METO: Ako meka prodaje karte, znai, mora biti prije vlaka. Jel tako?

PRODAN: U principu da. Ako je u smjeni.

METO: Saekat emo je, ali zajedno s Harijem. Zovni ga.

LJUPKA: Spava. Mrtav je pijan.

METO: Da ga prenesemo. Hajde.

Iznose mrtvopijanog Harija iz ekaonice.

METO: Doko, daj lanac od meke! (Zatee lanac oko Harijevog vrata.) Ba da

vidim, da li e meka i ovaj put doi? Koliko ostaje do vlaka?

PRODAN: Pola sata.

METO: Saekat emo. Ja ne urim. (Sjednu i ekaju.)

DOKO: Ovo to radimo, nije poteno.

LJUPKA: I ja tako mislim. ovjek nam puta filmove i ui nas fine stvari, a mi ga

vezujemo.

METO: Ui vas glupostima, da biste mu donosili pie. Prevarant! Sutra ga

predajemo transportnoj policiji.

LJUPKA: A ako saznaju da si mu zabio no?

METO: No nije pravi. Evo ga. (Pokazuje no, pritisne otricu i ona se uvue u

drku.)

PRODAN: Pazi ti njega! A pare koje je izvadio iz usta su moje. Imao sam iste

takve novanice u depu, a sada ih nema.

DOKO: Znai, i meka nije prava?

METO: A i to s iezavanjem, ne mislite valjda da je istina? Nikad se neemo

izbaviti. Tako sam se uvalio, da mi se vie i ne ivi.

LJUPKA: Ja bolje i da ne govorim

PRODAN: A ja? Ja sam ve izvan sistema.

LJUPKA: Kakvog sistema?

PRODAN: eljeznikog. Cijeli svijet je upleten u metalnu mreu ina. Ako sad

kucnem u ovu inu, vibracije e, istovremeno, da stii do Moskve,

Pariza, Madrida i angaja. Cijeli je svijet u mrei, samo sam ja izvan.

Hiljade veza sam izgubio

DOKO: I jednu vezu da izgubi opet je mnogo. Drim lanac a na drugom

kraju nema nikoga

LJUPKA: Jednostavan ovjek rauna samo na jednu vezu i, kad se ona prekine smak svijeta.

Pametni ljudi odravaju mnogobrojne veze i tako se bol rasporedi

ravnomjerno.

METO: Nije istina. Kako sam ja, ovako pametan, stigao dovde? Kakvu sam

karijeru samo imao, kakve vrhunce dostigao i zato? Jedna, nikakva,

ena mi rasturi ivot.

LJUPKA: Ja?

METO: Nisi ti. Ali si i ti ista. ene su podle.

LJUPKA: ta sam ti ja uinila?

METO: Uinit e, kad doe vrijeme. ena je droga i svi mukarci su

narkomani.

LJUPKA: Reci mi, al poteno, gdje je ta ena sad?

METO: Nije vie na ovom svijetu. Ali i mene vie nema

LJUPKA: To, za ene, to si rekao To, za ene, je istina. Sve smo mi ene

podle

METO: Kurve!

LJUPKA: To nije nita. Kad bi ti samo znao Samo kad bi znao ta sam ja sve za

ljubav radila, a ona za mene nita. Mi ene smo (Plae.)

DOKO: Ono, i meke su takve, al kad ne mogu bez nje (Plae.)

PRODAN: Na eljeznici je jo i gore. Juer, na primjer, proe pet vlakova s pijeskom u

jednom pravcu i pet, opet s pijeskom, u suprotnom pravcu. Kakav je

smisao, pitam, da vozi pijesak naprijed i da ga opet vraa nazad? I s

ugljenom je isto, i s ljudima. Ja sam ak i efa pitao, dok sam jo radio,

ima li uope smisla da ovjek radi?

DOKO: A on?

PRODAN: Rekao je da, ako se zamisli, nema smisla, ali, ako se ne zamisli ima?

Poslije mi je rekao da ne mislim, nego da radim. Ali, ja nastavio misliti i

na kraju mi dadoe otkaz. I onda, kad sam ostao bez posla

LJUPKA: Propio si se?

PRODAN: Ne odmah. Ali, kad sam ostao bez posla, bacio sam se samo na

razmiljanje. Kakvog smisla ima, pitam se? Mislim, mislim i udim se,

jel to tako, ili samo ja milsim da je to tako?

METO: Koliko jo minuta ostaje?

PRODAN: Pet.

METO: Znai, meka bi trebala ve biti unutra. Doko, pogledaj jel meka tu?

DOKO: Bojim se.

METO: Dobro. Pogledat emo svi zajedno. Hajde! (Svi odlaze do prozora i

gledaju unutra.) Ima li meke?

SVI: Nema.

METO: ta sam vam rekao? Nema ni meke ni izbavljenja odavde.

U tom trenutku se zauje dolazei vlak i svi se okrenu. Vlak protutnji uz

starhovit medvjei urlik.

DOKO: Meka! Vozi vlak!!

LJUPKA: (krsti se) Bila je meka. Meto jesi li je vidio?

METO: Vidio sam, ali ne vjerujem.

PRODAN: Meka je bila. Ja sam ak dvije meke vidio.

LJUPKA: To je od pia. Ja sam videla dva vlaka.

DOKO: To je bila Kaa. Evo, jo jednu kartu je bacila. (Uzima kartu.) Opet za

dvadeseti. Hari, oprosti mi, ja sam najvie kriv. (Klanja se zaspalom

Hariju.)

LJUPKA: Oprosti i meni, Hari. (Klanja se.)

PRODAN: to sve nisam vidio u ovom sistemu, ali da medvjedi voze vlak? I

vlakovoa meka, i pomonik mu meka. (Klanja se.)

LJUPKA: Ako ima meke, znai ima i izbavljenja.

SLIKA SEDMA

Hari i ostali.

HARI: Lekcija druga predavanje iz filozofije. Udahni duboko i zadri.

Jedan, dva, tri, etiri, pet, est, sedam, osam

PRODAN: (isputa zrak) Zato sad ovo?

HARI: Radi izdrljivosti do posljednjeg daha. Orkestar na Titaniku je svirao

itavih deset minuta nakon to smo potonuli. I kada su amci s

Karpatije pristigli i pronali samo smrznute leeve, muzika je je jo

uvijek dopirala iz dubine oceana.

LJUPKA: Niste valjda bili tamo?

HARI: Da

PRODAN: Muziar?

HARI: Ne. Dirigent, na primjer A sada da nastavimo s prvom lekcijom o

izbavljenju: Prva i najnia forma izbavljenja je alkohol, ili pokuaj

izbavljenja nerazmiljanjem. Druga forma religija, ili pokuaj

izbavljenja putem miljenja. Trea forma biznis, ili pokuaj

izbavljenja djelovanjem. To su nie forme izbavljenja, ili izbavljenje

pomou stvari koje su izvan nas. Sve to je izvan nas je nia forma

stvari.

LJUPKA: A gdje su vie forme?

HARI: One su unutra, u vama. Nigdje na svih est strana svijeta, neete nai

nita. Jedino ega ima je u vama. To je sedma strana svijeta, na koju

emo i mi krenuti Mi emo danas samo zaviriti kroz prozor

sedme strane, da vidimo kako ona izgleda. Spremni! Jedan zatvorite

oi, dva ne mislite ni o emu, tri opustite se, etiri tijela su vam

legana, pet vi ste sretni i poznati. Vi ste najvei muziari. Obueni

ste u crne frakove i ve ste na pozornici. Uzmite paljivo instrumente, svi

instrumenti su Stradivarius. Publika je sveana i probrana. (Ve pod

hipnozom, oni paljivo uzimaju violine, a Hari zauzima mjesto

dirigenta i nastavlja:) Potovane dame i gospodo Kvintet Titanik!

(Gromoglasan aplauz i svi se klanjaju.) Spremni Koncentrirajte svu

vau energiju. Poetak treba da je eksplozivan. Tri-etiri!

Muzika zagrmi i svi sviraju pokreui gudala sinhronizirano. Kvintet se

uivio u muziku, a Hari dirigira energino, povikujui Tempo!,

Avanti!, Vibrato!, Forte!, Subito forte!, Tuti!, Legero! i sl. U jeku

kocerta, Hari iznenada naputa dirigentski pult i pljesne rukama.

Muzika prestaje, ali muziari nastavljaju da gude, energino.

HARI: Halo, orkestar Titanik, dovoljno. Probudite se, brodolom se odlae.

Svi se probude.

HARI: Dame i gospodo, ovo to ste vidjeli se zove obina hipnoza, koju moe izvesti svaki ulini maioniar. Hipnoza je, takoe, bijeg od

realnosti ali, naalost, takoer kratkotrajan, jer ovjek se kad tad

probudi. San nije ivot, dame i gospodo, iako je ivot san.

Hari izlazi.

METO: Vlak koji nam obeava nee biti pravi.

DOKO: Nego kakav?

METO: On e na hipnotizirati.

PRODAN: A kad se probudimo?

METO: Kada se probudimo, ubit u ga. Ovaj put u ga stvarno ubiti. Da

nas ne bi ponovo uspavao, predlaem da, dok nam govori, s vremena

na vrijeme, udaramo jedan drugom amare. Tako emo biti sigurni da ne

spavamo.

DOKO: Udarajte se vi. Meni je bilo lijepo dok sam sanjao. Bilo je jaaako lijepo.

METO: Lijepo, ali nije istina.

LJUPKA: Kakve to veze ima, kad je lijepo?

METO: To je obina la.

LJUPKA: A ima li neto na ovom svijetu da je lijepo i da je istina? Moda ljubav?

PRODAN: Ili pie?

DOKO: Ili Kaa? Postojala je, a sada je nema. Istina nestaje sa smru

SLIKA OSMA

HARI: Posljednja lekcija: vrste ivota. Postoje dvije forme ljudskog ivota:

vidljiva i nevidljiva. U vidljivoj formi ivota, koja se jo zove i

realnom, ivi tijelo. A u nevidljivoj, gdje su snovi i nada, ivi duh. Dame

i gospodo, ja sam itav svoj ivot posvetio prouavanju svijeta duha. Svijet

duha je isto toliko realan, koliko i drugi, jer nema tijela bez duha. Dame

i gospodo, veliki trenutak je nastupio. Danas, 20 kolovoza, va vlak e

stati i vi ete se popeti u njega. Evo, on ve dolazi! Tie! ujte! ujete

li kako ine vibriraju? Eto

LJUPKA: Da. ujem, ujem!

HARI: Dolazi! ujete li kako udaraju kotai?

Zvuk dolazeeg vlaka i sirena lokomotive.

METO: Kofere naprijed. Tako U vrstu! Smijeak! Da pomisle da smo putnici

HARI: Mirno! Ovaj vlak, gospodo, dolazi specijalno za vas i zaustavit e se

samo vas radi.

LJUPKA: Hoe li se zaustaviti?

HARI: Hoe.

PRODAN: Nee se zaustaviti.

HARI: Zaustavit e se.

PRODAN: I da se zaustavi, nee otvoriti vrata.

HARI: Tiina! Ovako ne moe raditi! Hou tiinu! Tiinu i koncentraciju!

Vlak ulazi u stanicu! Zaustavlja se!

SVI: Stao je!

Zvuk voza koji staje.

HARI: Vrata se otvaraju

SVI: Otvorie vrata!

Zvuk vrata koja se otvaraju.

HARI: I mi ulazimo Naprijed, dame i gospodo!

SVI: Ulazimo.

Svi kreu ka vlaku.

SLIKA DEVETA

U vlaku. Zvuci prepune stanice i vlaka koji kree. Koveg, uspravljen kao

telefonska govornica. Doko, Ljupka i Meto.

LJUPKA: Vlak! Pravi vlak! I mi smo u njemu. Mi smo putnici, shvaate li? Ne

Mogu vjerovati. Kako se to, odjednom, dogodilo?

DOKO: Ja uope nisam shvatio ta se dogodilo. I kako?

LJUPKA: Pogledajte! Pogledajte nau stanicu! Kako lijiepo izgleda iz vlaka, koliko je ljudi na peronu. Boe, odakle su sili svi ti putnici?

DOKO: Iz vlaka, odakle bi?

LJUPKA: A zato ovdje nema putnika?

DOKO: Ne znam. Sili su im smo se mi popeli.

LJUPKA: Zato su drugi uvijek tamo gdje nas nema i obrnuto? Zato?

METO: Jer drugi nisu kao mi i mi nismo kao drugi. I uvijek emo biti na razliitim stanicama.

Ulazi Hari.

HARI: Potovane dame i gospodo, dobro doli. Va vlak kree, dame i

gospodo!

LJUPKA: Vlak kree! Krenuo je!

DOKO: Krenuo je! Vidi, vidi! Kreemo se.

LJUPKA: Mi putujemo!

METO: Oprostite, kuda mi, u stvari, putujemo?

LJUPKA: Ne znam? Zar se nismo htjeli popeti i Stvarno, gdje mi idemo?

HARI: Gdje vi elite otii?

LJUPKA: Mi Mi smo se htjeli popeti i biti kao drugi ljudi u

vlaku

HARI: Od mene ste traili da zaustavim vlak. Eto vam vlak, na koji ste se htjeli popeti.

Ulazi Prodan.

PRODAN: Nema ni jedng putnika cijeli sam vlak obiao. Nema ni jednog putnika!

METO: Kako to nema?

PRODAN: Nema. Jednostavno nema.

METO: Nije mogue. uje li, Hari: Nema putnika?

HARI: Ima, zato ne bi bilo? Zar vi niste putnici?

PRODAN: A zato nema drugih putnika?

HARI: Nema zato to je ovo va vlak. Drugi putnici putuju u svojim vlakovima.

Za svaki vlak ima putnika i za svakog putnika ima vlak.

METO: Ne moe biti vlaka bez drugih putnka. Prodan, ajde pitaj vlakovou

zato nema putnika?

PRODAN: Nema ni vlakovoe.

LJUPKA: Molim?

PRODAN: Nema ni vlakovoe, kaem.

METO: Kako to nema vlakovoe?

HARI: Nema, jer ste vi hteli vlak. Nitko nije rekao da hoe i vlakovou.

METO: Svi vlakovi imaju vlakovoe.

HARI: U principu da, ali ima izuzetaka. Sada ovaj, na primjer, nema.

LJUPKA: Kako moe vlak bez vlakovoe? Strah me je ovde se neto udno

dogaa.

METO: Ne moe biti da nema vlakovoe. im se vlak kree znai da ima vlakovoe.

DOKO: Ja znam tko vozi vlak.

LJUPKA: Tko?

DOKO: Meka.

PRODAN: Ne. Ni medvjeda nisam vidio. Jednostavno nema nikoga.

LJUPKA: Strah me je. Boe, zato krenusmo? Hou da se vratimo.

METO: Ti si najvie navaljivala da idemo.

LJUPKA: Zar i ti nisi htio da idemo, bi si jako pametan?

DOKO: A ja? Budui da nisam pametan, zato sam ja otiao? Zato to sam glupan, naravno, zato sam krenuo.

PRODAN: Sistem eljeznice se stvarno besmislen, ali da ni vlakovoe nema, to nisam oekivao.

LJUPKA: Hari, zato si nas natjerao u ovakav vlak?

HARI: Ja vas nisam tjerao vi ste htjeli. Svaka promjena ukljuuje rizik.

LJUPKA: Mi smo samo htjeli pobjei otuda

HARI: Ja sam vam rekao da se prema est strana svijeta ne moe pobjei. Moe se samo prema sedmoj, to sam vam i predloio.

METO: Ja odustajem. Pitam se zato smo krenuli? Tamo smo imali i pie, i stanicu, po itav dan smo uvjebavali kako e vlak stati i kako emo se popeti

HARI: Da, ali se niste popeli?

METO: To nije vano. Vano je da je ivot imao cilj da se popnemo. A sada, kad smo se popeli vie nema cilja.

LJUPKA: Hou se vratiti.

DOKO: I ja odustajem. Ja uope nisam htio bjeati otamo. Popeo sam se da

ne bih ostao sam.

LJUPKA: Ja sam tamo ispatala svoj grijeh Ja Ja sam sagrijeila

DOKO: Misli da ja nemam grijeha? A tko je umorio Kau?

LJUPKA: Hou se vratiti svojim grijesima. Boe, kako sam lijepo patila

tamo! ta mi je vie od toga trebalo?

DOKO: I ja sam lijepo patio. Pati i pije pati i pije ta vie od toga treba?

LJUPKA: ta emo sad?

METO: Ima li konica za sluaj opasnosti?

PRODAN: Pri ovakvoj brzini, to znai udes.

LJUPKA: Vrati me mojoj djeci, Boe!

METO: (Luku) Da li je ikad postojao ovakav sluaj, da svi putnici napuste vlak?

PRODAN: Da. Jednom smo dobili signal da je bomba u vlaku i svi su sili.

LJUPKA: Znai i sad ima bomba?

PRODAN: Ne znam. Nita ne znam.

LJUPKA: Ima bomba!

HARI: Ne. Bombe nema. Vi ste htjeli samo vlak, a ne vlak s bombom.

METO: A gdje su onda putnici i vlakovoa? Ima bombe.

DOKO: Vi reavajte ja sam glup.

METO: Znate ta se dogaa ovog trenutka. Ovog trenutka izvlae vlak na

bezopasno mjesto gdje e bomba eksplodirati.

PRODAN: Oni su ga odavno izvukli. Trebao se do sada zaustaviti.

METO: Ima bombi, koje ekplosiraju u trenutku zaustavljanja vlaka.

LJUPKA: Eto zato se ne zaustavlja? I nikad se nee zaustaviti.

PRODAN: Zar emo itav ivot ovdje provesti?

DOKO: Neka eksplodira i nek se sve svri

PRODAN: Neu da umrem u vlaku. Cijeli ivot sam gledao vlakove koji besmisleno

putuju. Neu!

LJUPKA: Ja sam zasluila smrt. Zasluila sam, ali me je strah od ekanja. Bolje

da skoim.

METO: Svi emo umrijeti, to je bar jasno. Ali e Hari biti prvi. Prvo emo njega

izbaciti, a onda emo i mi umrijeti.

HARI: (izlazi iz kovega) Neete umrijeti. Ja u vas izbaviti.

METO: Kako? Moe li zaustaviti vlak?

HARI: Ne traite izbavljenje izvan sebe samih. ovjek se moe spasiti samo

sobom.

METO: Tko moe ui sam u sebe?

HARI: Veliki Houdini je uspio umaknuti iz mranog kovega ljudske

usamljenosti. Kako? Snagom volje. Samo ogromnim naporom moe

povjerovati u nemogue, jer je izbavljenje mogue samo u

nemoguem pravcu. Vi trebate napraviti upravo to.

LJUPKA: Kako?

HARI: Rei u vam, ali svakom pojedinano. (Ulazi u koveg.) Neka ue prvi.

METO: Zato jedan po jedan?

HARI: Jer ete me tako bolje razumjeti. Neka prva ue Ljupka.

Ljupka se osvre nesigurno, ipak ulazi u koveg i Hari zatvara poklopac

iznutra.

SLIKA DESETA

METO: Zakljuao se s Ljupkom unutra? (Gleda kroz procijepe.) Nita se ne

vidi? Ljupka? Ljupka, javi se? ta rade sad tamo unutra?

DOKO: Ne znam. Objanjava joj kako da se spasi. Tako je bar rekao?

PRODAN: Kako e je izbaviti, kad ne moe zaustaviti vlak?

PRODAN: Ne znam. Saznat emo, jedan po jedan

METO: Zato jedan po jedan?

PRODAN: Ja nemam logian odgovor. Mogu samo pretpostavljati

DOKO: Ja ne ulazim. Ja neu da me on izbavlja. Ja sam umorio Kau

glau i zasluujem smrt

.

METO: Umrijet e, ali prvo e platiti za grehove

DOKO: Sad razumijem sve. On nije sluajno ovdje. Svi mi imamo grijehe i on

je tu da nas kazni. Jednog po jednog. Zapamtite ta vam kaem!

PRODAN: Ja nemam grijeha. I ne elim nitko da me NI ja ne ulazim.

DOKO: On je poslat ovamo da nas jednog po jednog. Zapamtite ta vam

kaem!

METO: Zato smo pustili Ljupku? Zato?

PRODAN: Ona je sama ula. enu ne moe nitko zaustaviti.

Sanduk se otvara. Izlazi Ljupka.

HARI: (iznutra) Neka ue Doko!

DOKO: Ko, jel ja?

HARI: Da.

DOKO: Meto, da uem?

METO: ta mene pita? On je taj koji sve zna?

DOKO: ta u unutra?

METO: Pitaj Ljupku. Ona zna.

DOKO: Ljupka?

LJUPKA: Nita me ne pitaj, shvatit e

DOKO: O, Boe! (Ulazi.)

METO: (Ljupki) ta je bilo?

LJUPKA: Ne pitaj.

METO: Reci mi direktno?

LJUPKA: Nema nikakvog vlaka.

METO: Molim?!

LJUPKA: Nema vlaka, kaem ti.

METO: A ta onda ima?

LJUPKA: Nema niega.

METO: Kako to nema?

LJUPKA: Kad ue, shvatit e. Nema niega. Koji ou, jebote, koje udo! Znai,

ovaj vlak nije pravi vlak!

METO: A kakav je?

LJUPKA: On e ti rei

HARI: (iznutra) Prodan Prodanv?

Doko izlazi.

DOKO: Kae da ue Prodan.

PRODAN: Ne.

DOKO: Ui, Prodan. Nije strano.

PRODAN: Nije, kae?

DOKO: Nije. Ulazi.

Prodan ulazi.

METO: (Doku) I, ta?

DOKO: Ja nita nisam shvatio, ali se slaem.

METO: ta ti je on rekao?

DOKO: Mnogo pametnih stvari, ali nita nisam razumio. Ima-nema, nemaima

Prodan izlazi.

PRODAN: On je u pravu. On je za sve u pravu.

Hari podie glavu iz kovega.

HARI: (Metu) Ulazi li, ili ne?

METO: Ne. Ovdje emo sve raspraviti, kao mukarci i pred svima. Reci ta

se dogaa?

HARI: Ne mogu ti nita rei.

METO: Zato?

HARI: Zato to Zato to ja ne postojim.

METO: Molim?

HARI: I ja, i oni, i vlak smo samo u tvojoj mati. Ti si samo jedan duh koji

sanja, koji misli da vidi nekakav svijet. Svijeta nema.

PRODAN: Tono tako! Ne moe jedan potpuno besmislen sistem, kao to je

eljeznica, postojati realno.

DOKO: A jel ima bombe?

PRODAN: Kakva bomba? Ni vlaka nema, a on trai bombu!

HARI: Nieg nema. Ni smrti nema. Sve je samo jedan san jednog duha, koji

vjeno sanja.

LJUPKA: Ja elim umrijeti, ja imam grehova.

HARI: Ni grijeha nema, jer nikog nema, prema kome bi mogla sagrijeiti. Nitko i

nita ne postoji, rekoh vam.

METO: To to ti govori sam sluao i prije tebe. Ali nema ni jednog dokaza da

je svijet samo san.

HARI: Ima. Sada ete vidjeti, to jest, zamislit ete neto, to se, inae, nikada ne

Bi moglo dogoditi u stvarnosti. Vidite ovaj koveg. Vidite i lokot.

Moe li netko izai iz njega ako je zakljuan unutra?

DOKO: Odatle nitko ne moe izai.

PRODAN: Ne.

METO: Ne moe.

HARI: Da, stvarno ne moe. Ali vi ete, dame i gospodo, zamisliti da moe,

to e dokazati da je ivot samo jedna predstava. (Ulazi u koveg.)

Meto, uzmi klju i zakljuaj. Broji do deset i, kada otvorite, mene vie

nee biti, to jest, zamislit ete da me nema. ivot je one-man show, dok

svira orkestar Titanik. Ale-hop!

Meto zakljuava katanac i broji do deset.

METO: Da li je netko zamislio kako Hari izlazi iz kovega?

SVI: Ne.

METO: Ne moe se dogoditi to, to se ne moe dogoditi. (Kuca po poklopcu.)

Hari? Da brojim do dvadeset? (Otkljuava.) Hajde, Hari,

izlazi. (Otvara poklopac.)

LJUPKA: Nema nikoga?

SLIKA JEDANAESTA

LJUPKA: Gdje je Hari?

METO: Tu negdje? Hari? Bravo, Hari! Izai.

LJUPKA: Nema ga?

METO: Tu je. (Pretrauju prtljani dio.)

LJUPKA: Nemojte ga traiti. Hari je, jednostavno iezao.

PRODAN: On uope nije postojao. Postojao je samo u mojoj mati.

LJUPKA: I u mojoj.

DOKO: Nikad nisam ni pretpostavljao da pretpostaviti tako neto.

LJUPKA: Hari je uskrsnuo. On je na sebe primio nae grijehe i uskrsnuo je.

PRODAN: Nije uskrsnuo. On nikada nije ni postojao, osim u naim glavama.

Meutim, ostaje jedno otvoreno pitanje.

METO: Samo jedno?

PRODAN: Da. Rekao je da je duh koji sanja samo jedan. Znai da je samo jedan od

nas sanjao, a drugi su njegov san i ne postoje. Pitanje je: tko od nas

postoji, a tko je samo san?

METO: Probaj, i shvatit e.

PRODAN: ta da probam?

METO: Da nestane i ti. Ako nestane, znai da si bio samo san.

PRODAN: Neu nestati, jer ja postojim. I sanjam vas.

METO: Ne zna se tko koga sanja

PRODAN: Probat u, ali neu nestati.

METO: Probaj

DOKO: S tim stvarim se nije zajebavati. Ne igrajte se s takvim stvarima!

METO: Neka proba. On i onako ne postoji.

PRODAN: Vidjet emo tko ne postoji.

METO: Ti, tko? Dosadilo mi da te sanjam!

PRODAN: Vidjet emo tko koga sanja! Zakljuaj me i broji do deset.

Ulazi. Meto ga zakljuava, broji do deset i otvara poklopac.

LJUPKA: Nema ga?

DOKO: Reko sam vam s tim stvarima se ne zajebava.

METO: Istina polako izlazi na vidjelo. Znai i Prodan nije postojao? Sada ostaje

da vidimo tko od nas troje postoji, a tko je samo san? Hajde!

(Pokazuje Doku sanduk.)

DOKO: A, ne! Ja ne postojim. Probaj ti.

METO: (koleba se) Dobro. Ali ako ieznem, prebit u te, samo da zna! (Kree

ka kovegu.)

LJUPKA: Meto ne! Neu te pustiti! Neu da nestane!

METO: Ja sam subjekt i neu ieznuti.

LJUPKA: Bolje da ja ieznem, nego ti. Ulazim.

METO: Ui, ali samo ti e ieznuti. (Ulaze zajedno.) Doko, zakljuavaj!

DOKO: Meto, nemoj, brate! Ljupka, ne ostavljajte me samog! S tim stvarima

nema zajebancije! Sve e biti u redu. Nema vlaka, nema bombe gdje

odoste jedan po jedan, majku mu?

METO: Zakljuavaj! Vidimo se malo kasnije, samo nas dvojica.

Doko zakljuava i broji. Stie do sedam, ne izdrava i otvara koveg.

DOKO: Meto, Ljupka? Metoo? (Krui okolo i trai ih.) Zato me ostaviste? ta

da radim sam ovdje? ta? Gdje svi tu i ja. (Pakuje boce u koveg.)

Nestajem i ja. Toliko naroda je nestalo, da nisam, moda, ja najgori od

svih? Zbogom, Doko, zbogom, brate. (Ulazi u sanduk.) Bilo nam je

dobro, dok smo bili zajedno, ali vidi kako se stvari okrenue?

Zbogom. (Zatvara poklopac i poinje brojiti. Broji do deset i

nastupa tiina. Malo kasnije, poklopac se podie i Doko podie glavu.)

to ne nestajem, majku mu? ta se ovde dogaa? Da probam opet

(Ponovo zatvara i broji, ali se prisjea neega, otvara sanduk i gleda u

lokot.) Eto zato ne nestajem. Nema tko da me zakljua. Kako da se

sam zakljuam? (Pravi neuspjele pokuaje i, na kraju, izlazi ljut iz

sanduka.) Kako me izradie kopilani? Zato to sam glup. Sad uivaju

tamo negdje, a ja ovde nenestao. Ba sam glup! Glavo prosta, kad svi

nestaju, nestani i ti! Strano je da ostane na ovom svijetu nenestao!

(Urla.) Meto! Ljupka! Hou da nestanem! Hou! (Zamisli se.) Ustvari,

da li, moda, i ja nisam nestao? Moda se i sa njima dogodilo isto? Na

istom su mjestu, a nema nikoga. To je to, nestajanje da nema drugih.

Ustvari, kad pomislim, moje nestajanje je zapoelo kad je Kaa

umrla. Znai, prvo je nestala Kaa, poslije Hari, zatim Prodan, Ljupka i

Meto i, na kraju, nestadoh i ja. Da, to je to. (Sjeda oajan na sanduk.)

Nita mi ne preostaje, osim da sjedim i ekam da se netko vrati. Ako

se vrati, znai nisam nestao. (eka, s vremena na vrijeme otvarajui

poklopac sanduka.) ekat u

PAGE

1