tunguska katastrofa

8/7/2019 Tunguska katastrofa

1/8

Tunguska katastrofa

Otprilike u vrijeme kada budete pred sobom imali ovaj primjerak NeT-a, navrit e se devedeset godina otkako se uTunguziji, u udaljenom kutku neistraenog Sibira zbio jedan od najzagonetnijih dogaaja XX. stoljea. Tunguzi i ruskitrgovci krznom u trgovakoj postaji Vanavara 30. lipnja godine 1908. godine u 7 sati i 16 minuta zapanjeno su gledali kakose s jugoistoka pribliava ogromna svijetla kugla ostavljajui za sobom plameni trag. Kada je plameni pakao iezao izahorizonta, zaula se serija kataklizmikih eksplozija

Odjek eksplozijauo se

ak u Londonu, iako se tamo mislilo da se radi o posljedicama nogometne utakmice. Na sibirskom je nebu ostala uarena svjetlosna pruga dugaka 800 km. Stoljetna stabla ruila su kao da su ibice, a udarni val

eksplozije dva je puta obiao zemaljsku kuglu. Poari su unitili vie od 2000 km2 guste ume, dakle kao povrinu veliineLuksemburga. U Europi su danima poslije biljeeni neuobiajeno ivopisni izlasci i zalasci Sunca zbog ogromne koliinematerijala (uglavnom praine i pepela) koji je eksplozijom podignut u atmosferu. Zapanjujue je da je jedan svjedok tedrame jo iv. Grigorij Verkoturov, danas star 96 godina, prisjea se: ?Poslije svjetlosnog bljeska zaula se grmljavina.Nitko nije znao to se dogaa...? Moemo si samo zamiljati potmulu tutnjavu i eksplozije koje su uli zapanjenipromatrai. Sigurno je sve bilo mnogo gromoglasnije od raunalne simulacije pada nekog meteorita, koju i vi moeteosluhnuti zahvaljujui Internetu: http://www.arachnaut.org/media/meteor.wav . Zbog zabaenosti, te burnih zbivanja uEuropi i Rusiji, znanstvenici su mjesto nesree (oko 101 E i 62 N) posjetili tek 19 godina kasnije, u ekspediciji Sovjetskeakademije znanosti, a pod vodstvom zanesenjaka i strunjaka za meteore Leonida Kulika. Meutim, poprite drame kojase vjerojatno dogaala bezbroj puta u Zemljinoj prolosti, a vjerojatno e se zbivati i u budunosti, jo je uvijek ukazivalona strano razaranje. Danas znanstvenici ipak znadu neto vie o Danu kada je Zemlja pogoena. Naravno, svoje su

spoznaje uinili dostupnim i na Internetu, posvetivi zagonetnom doga

aju veliki broj WWW stranica, primjericehttp://www.galisteo.com/scripts/tngscript/default.prl i http://www.usm.maine.edu/~planet/tung.html. U proteklih devedeset

godina organizirani su brojni znanstveni simpoziji, kao i ekspedicije u Tunguziju. U prvoj meunarodnoj ekspediciji uTunguziju (ITE 1990) organiziranoj 1990. godine sudjelovali su i nai strunjaci iz Vinjana(http://astro.visnjan.hr/spaceguard_e/html/tunguska.html).

to se zaista zbilo?

Znanstvenici danas vjeruju da je svemirski objekt iz Svemira uao u zemljinu atmosferu, te eksplodirao na oko 6 - 7 kmiznad povrine. Naime, na povrini nema kratera koji bi ukazivao na sraz nepoznatog tijela sa Zemljom. Masa objektaprocijenjena je na oko 100000 tona, te je proraunato da je eksplozija imala snagu ekvivalentnu onoj koja oslobodieksplozija 15 - 40 Mt (megatona) TNT (trinitrotoluola), to je par tisua puta vie od snage nuklearne bombe koja je unitilaHiroimu. Meutim, o kakvom se objektu radilo ipak ostaje nerazjanjeno. Teorije se kreu od ekscentrino-smijenih do

onih vjerojatnih (http://devon.qrp.com/vadir/tunguska/ ).

Neki ?Ufolozi? smatraju da se radilo o eksploziji nuklearnog postrojenja izvanzemaljskog svemirskog broda. Interesantno je da su tu mogunost iskoristili hrvatski pisci Mladen Bjai i Zvonimir Furtinger u sjajnom znanstveno-fantastinom

romanu Osvaja 2 se ne javlja, objavljenom jo 1959. godine. Naalost, knjiga je postala bibliofilsko izdanje, te je dostupnasamo u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu. Da su u pitanju vanzemaljci slinog su miljenja bili i agenti Moulderi Scully u epizodama 409 i 410 X-filesa, http://www.amaroq.com/x-files/4.09/ i http://www.thex-files.com/epi409.htm.Nakon zapetljanih dogaaja, dvojbe ipak preostaju. Neki drugi pak vjeruju da je uzrok Tunguske eksplozije mini crna rupaili komadiak antimaterije. Plauzibilnija objanjenja su da se radilo o meteoru, jezgri komete ili manjem asteroidu. Mnogiastronomi tako smatraju da je uzronik dogaaja u Tunguziji maleni komadi komete Encke iji fragmenti ine sustavmeteora Beta Tauridi. Valja napomenuti da su prema miljenju nekih istraivaa ak i u relativno bliskoj prolostizabiljeeni dogaaji slini ovom u Tunguziji. Na Konferenciji o prirodnim katastrofama tijekom civilizacija bronanog doba(http://www.knowledge.co.uk/xxx/cat/sis/cambconf.htm), raspravljalo se primjerice o mogunosti da se dogaaj naliktunguskoj katastrofi zbio godine 1178. i u Pacifikom bazenu(http://www.knowledge.co.uk/xxx/cat/sis/abstract/spedica.htm).

Prijetnja iz Svemira

to bi se u stvari dogodilo kada bi se Zemlja sudarila s nekim veim svemirskim tijelom? To su pokuali simuliratiznanstvenici u Sandia National Laboratories (http://www.sandia.gov ), vodeoj amerikoj instituciji za nedestruktivnoistraivanje nuklearnog oruja. Prorauni su raeni na superraunalu Teraflop (koje se inae jo uvijek razvija). Zadaniscenarij bio je udar jezgre kometa promjera 1 km, mase milijardu tona koja brzinom od 60 kmh-1 i pod kutem 45 ulazi uatmosferu i pada u Atlantski ocean. Zbog trenja dolazi do luminiscencije, te komet za sobom ostavlja ?plameni? trag.
http://www.arachnaut.org/media/meteor.wavhttp://www.galisteo.com/scripts/tngscript/default.prlhttp://www.usm.maine.edu/~planet/tung.htmlhttp://astro.visnjan.hr/spaceguard_e/html/tunguska.htmlhttp://devon.qrp.com/vadir/tunguska/http://www.amaroq.com/x-files/4.09/http://www.thex-files.com/epi409.htmhttp://www.knowledge.co.uk/xxx/cat/sis/cambconf.htmhttp://www.knowledge.co.uk/xxx/cat/sis/abstract/spedica.htmhttp://www.sandia.gov/http://www.sandia.gov/http://www.knowledge.co.uk/xxx/cat/sis/abstract/spedica.htmhttp://www.knowledge.co.uk/xxx/cat/sis/cambconf.htmhttp://www.thex-files.com/epi409.htmhttp://www.amaroq.com/x-files/4.09/http://devon.qrp.com/vadir/tunguska/http://astro.visnjan.hr/spaceguard_e/html/tunguska.htmlhttp://www.usm.maine.edu/~planet/tung.htmlhttp://www.galisteo.com/scripts/tngscript/default.prlhttp://www.arachnaut.org/media/meteor.wav


2/8

Poslije svega 0.7 sekundi deformirana jezgra kometa pada u ocean. Zbog sraza sa zemljinom korom stvara se ogromnaupljina u koju se noena udarnim valom sabija morska voda odmah se pretvaraju i u paru. Uslijed ogromnog pritiska,dolazi do eksplozije i vodena para biva izbaena sve do stratosfere. Energija takvog sraza procjenjuje se na ekvivalent od300 gigatona TNT-a, tj. eksplozija bi bila 10 puta snanija od eksplozije svog nuklearnog oruja uskladitenog na Zemlji zavrijeme hladnog rata. Uslijed ove fantastine energije komet i ogromna koliina okolne morske vode trenutno isparavaju, tetakoer bivaju izbaeni desecima kilometara u vis. Fragmenti potom irom svijeta padaju natrag na povrinu. No, tekpotom slijedi najgore: katastrofalni valovi, tzv. Tsunami(http://www.geophys.washington.edu/tsunami/general/physics/characteristics.html) pustoe priobalne krajeve. Kolika bi tobila katastrofa, dovoljno govori podatak da na tim podru jima ivi vie od pola ukupne populacije ovjeanstva. Vie

moete pronai u on-line lanku asopisa Scientific American na adresihttp://www.sciam.com/explorations/1998/011998asteroid/index.html.

Asteroid XF-11

Astrofiziar Brian G. Marsden iz uglednog Harvard-Smithsonian centra je 11. oujka 1998. godine objavio da e godine2028. Zemlja za ?dlaku? izbjei sudar sa svemirskim objektom nazvanim Asteroid XF-11. Naime, prema proraunimanekih astronoma, taj bi asteroid imao proi tek oko 50000 km od Zemlje. Zapravo, astronomi nisu jo tada ak ni bili sigurnihoe li se sudar ipak dogoditi. Vijest se odmah pojavila i na CNN-u,http://cnn.com/TECH/space/9803/12/asteroid/index.html i svijet se odmah poeo spremati za svoj kraj, naravno ukolikopreivi stranu godinu 2000. ukljuujui i milenijski bug. No, ve su sutradan pronaene fotografije stranog asteroidasnimljene 1990. godine, koje su omoguile ponovno proraunavanje parametara njegove orbite. Zemlja je jo jednom bilaspaena jer su ponovljeni prorauni naime pokazali da e asteroid proi na sigurnoj udaljenosti od skoro milijun kilometara,

tj. vie od dvije udaljenosti Zemlja-Mjesec. XF-11 asteroid ipak nije zaboravljen, jer je na Internetu pobudio dunu panju uobliku mnogih WWW stranica njemu posveenih, primjerice http://astro.nmsu.edu/~asimon/aster.html. Marsden je pakdobio globalnu ?jezikovu juhu? jer se pourio javno obznaniti nepotpune i nepouzdane proraune te nepotrebno prouzroiopaniku. Osim toga, astronomi su se pobojali da se slijedea potencijalna, moda vrlo realna opasnost, nee shvatitiozbiljno. Bez obzira, tono predvidjeti sudar Zemlje i nekog svemirskog tijela koji bi se trebao dogoditi za tridesetak godina,zbog ogromnog broja fizikih parametara koji meusobno djeluju u najmanju je ruku vrlo teko, ak i uz pomonajsuvremenijih raunala i numerikih metoda. Odsurfajte primjerice do http://www.ExploreScience.com/, jednog odponajboljih posluitelja za interaktivnu vizualizaciju fizikih koncepata. Tamo ete nai modul koji se odnosi na astronomiju,uz pomo kojeg moete provjeriti koliko je zapravo teko ostvariti stabilni sustav u kojem e neki planet sa svojim satelitomdoista kruiti oko Sunca, bez da se na njega sunovrati. im se u proraunu u obzir uzme jo neko drugo tijelo, unosi sedodatna smetnja i nesigurnost. Stoga rezultati dugoronih prorauna mogu biti samo aproksimativni. No, kolika je zapravovjerojatnost sudara Zemlje i nekog svemirskog tijela? Zapravo zauujue velika. Jo godine 1994. astronom Clark R.Chapman objavio je u asopisu Nature (http://www.nature.com) najcitiranijem multidisciplinarnom znanstvenom asopisuna svijetu, lanak o vjerojatnosti da vas (sa smrtonosnim ishodom) pogodi meteorit/asteroid. Ta vjerojatnost iznosi1:20000, to je jednako vjerojatnosti smrti u zrakoplovnoj nesrei. Za usporedbu, od ugriza zmija u Americi umire 1 od100000 ljudi. Pravo je pitanje kolika je vjerojatnost sudara Zemlje i nekog veeg nebeskog tijela, poput onoga koje je prije65 milijuna godina unitio 75% ivotinjskih vrsta, ukljuujui i dinosaure. Ta je pak katastrofa, prekinuvi dominacijudinosaura, omoguila sisavcima da preuzmu vodeu ulogu. Chapman je 21. svibnja 1998. svjedoio i pred Odborom zaSvemir i aeronautiku Amerikog kongresa o opasnostima koje za cjelokupnu zemaljsku civilizaciju predstavljaju oniasteroidi koji presijecaju Zemljinu putanju. (http://www.boulder.swri.edu/clark/hr.html). I dok je rezolucija Europske unije ootkrivanju potencijalno opasnih asteroida i kometa iz 1994. godine (http://astro.visnjan.hr/spaceguard_h/html/concil_of_europe_resolution.html) prola medijski prilino nezapaeno,Chapmanovo je svjedoenje dobilo poprilian publicitet, vjerojatno stoga to je nekako koincidiralo s pojavljivanjem filmaDeep Impact.

Deep Impact

Glede ispravne primjene i oslikavanja znanstvenih spoznaja, pa i onih najnovijih, mnogi smatraju da je Deep Impact(http://www.deep-impact.com/) nakorektniji film koji je ikada u Hollywoodu snimljen. To i nije iznenaujue jer jekoproducent filma Steven Spielberg, na ije smo filmske arolije ve naviknuti. Film je pohvalila i sama NASA,http://impact.arc.nasa.gov/news/1998/may/05.html. Za razliku od mnogih drugih filmova koji se bave tematikomsvemirskog katastrofizma (s tematikom sudara asteroida, meteora ili kometa s majicom Zemljom) na filmu su kaosuradnici bili angairani mnogi znanstvenici i strunjaci, meu kojima je vjerojatno najpoznatiji Eugene M. Shoemaker.Naime, on je suotkriva kometa Shoemaker-Levy koji je skonao godine 1994. u spektakularnom sudaru s Jupiterom. Uprvobitnom scenariju filma bile su prisutne mnoge gluposti, primjerice gustoa kometa (u osnovi jezgra kometa nije nitadrugo doli ogromna prljava snjena gruda) bila je vea od gustoe urana. Moda je najrealistiniji prikaz akcije u kojojastronauti postavljaju eksploziv kako bi razorili komet, iako bi moda bilo praktinije da su Zemljani pokuali komet unititiili skrenuti s putanje projektilima. Naime, sputanje svemirskog broda na malenu jezgru kometa koja se kree brzinom od

50 kmh-1

, te uz to moda i rotira oko svoje osi krajnje je teko, te stoga i nepraktino, ali ne i neizvodivo. Sama je radnjarelativno jednostavna: mladi astronom amater otkrije nepoznati komet koji e se uskoro sudariti sa Zemljom. Ljudi sepripremaju za katastrofu, a 800000 sretnika je lutrijom odreeno za spas u sustavu podzemnih sklonita, zajedno s 200000znanstvenika, umjetnika, lijenika itd. Naravno, i astronauti e uiniti sve kako bi Zemlju spasili od stranog udesa. Drugifilm sa slinom tematikom koji e se uskoro pojaviti u kinima jest Armageddon (http://www.movies.com/armageddon/ ), adjelo je Disneyevih studija. U najboljoj maniri sam protiv svih filmova, grupa amatera koju predvodi Bruce Willis letjelicama
http://www.geophys.washington.edu/tsunami/general/physics/characteristics.htmlhttp://www.sciam.com/explorations/1998/011998asteroid/index.htmlhttp://cnn.com/TECH/space/9803/12/asteroid/index.htmlhttp://astro.nmsu.edu/~asimon/aster.htmlhttp://www.explorescience.com/http://www.nature.com/http://www.boulder.swri.edu/clark/hr.htmlhttp://astro.visnjan.hr/spaceguard_h/html/concil_of_europe_resolution.htmlhttp://www.deep-impact.com/http://impact.arc.nasa.gov/news/1998/may/05.htmlhttp://www.movies.com/armageddon/http://www.movies.com/armageddon/http://impact.arc.nasa.gov/news/1998/may/05.htmlhttp://www.deep-impact.com/http://astro.visnjan.hr/spaceguard_h/html/concil_of_europe_resolution.htmlhttp://www.boulder.swri.edu/clark/hr.htmlhttp://www.nature.com/http://www.explorescience.com/http://astro.nmsu.edu/~asimon/aster.htmlhttp://cnn.com/TECH/space/9803/12/asteroid/index.htmlhttp://www.sciam.com/explorations/1998/011998asteroid/index.htmlhttp://www.geophys.washington.edu/tsunami/general/physics/characteristics.html


3/8

tipa Space Shuttle (koje su inae namijenjene letovima samo u niim orbitama) postavlja nuklearne bombe 200 metarapod povrinu asteroida veliine Texasa. Iako su asteroidi geoloki mrtva svemirska tijela, u filmu se pri kopanju buotina izdubine nazire naranasta magma. Svijet je spaen, ali je ve unaprijed izgubljeno povjerenje u znanstvenu potku filma.

Svemirska straa

Nekoliko organizacija kontinuirano prati Near Earth Objects (NEO). To su primjerice Near-Earth Asteroid Tracking (NEAT)(http://huey.jpl.nasa.gov/~spravdo/neatintr.html) , Spaceguard itd. Detalje s mnogim linkovima moete pogledati nahttp://www.aminsights.com/nasa.htm. Do sada je takvih objekata otkriveno 108, no samo 10%, dakle njih desetak,

predstavlja opasnost za Zemlju. Interesantno je da bi cjelokupna aktivnost misije Spaceguard kotala manje od cijene filmaDeep Impact ili Armageddon. Tu su naravno i NASA-ini astronomi koji svakog mjeseca pretrauju nebo u potrazi zanepoznatim asteroidima i kometima koji bi nas mogli ugroziti. I ba glede tih aktivnosti, nedavno su opremljeninajsuvremenijim raunalnim sustavom za analizu prikupljenih podataka u realnom vremenu, ije je srce 300-megahercniprocesor. Kamera i teleskop smjeteni su na vrhu planine Haleakala na Havajima. Kako istie dr. Steven Pravdo, sada jemogue svake noi procesuirati oko 40 gigabajta podataka, to je ekvivalentno 70 CD-ROM-ova. Podaci se potomprenose u Pasadenu gdje je sredite projekta NEAT. Ove aktivnosti podsjeaju na nain na koji se istrauju zagonetneprovale svemirskih gama zraka (tzv. Gamma Ray Bursts), http://mimi.imi.hr/~franic/gama_bursts.html. Takve bljeskove,nevidljive za ljudsko oko, precizni astronomski ureaji detektiraju prosjeno tri puta dnevno. Izvori tog intenzivnog zraenjau nekoliko trenutaka emitiraju vie energije no to e nae Sunce emitiratii u deset milijardi godina. Na Zemlji je razvijensustav robotskih teleskopa koji su Internetom spojeni s istraivakim satelitima. Na taj nain sateliti gotovo trenutno moguteleskope usmjeriti prema svemirskom gama izvoru. Cilj je dobiti fotografiju u vidljivom spektru, prije no to bljesak utihne.Ta mrea, imena BACODINE (Batse Coordinates Distribution NEtwork) dio je ire mree za istraivanje Svemira. Zemlja

kao da postaje organizam s posebnim osjetilnim (sateliti) i ivanim (Internet) sustavom kao odgovor na stimulans kojiesto dolazi sa samoga kraja poznatog Svemira.

Pae, moemo se zapitati, jesu li l judi samo promatrai Prirode, ili dio ireg procesa kojim Priroda promatra sebe?

1908. godina, u unutarnjem dijelu Suneva sustava, na veoma ekscentrinoj stazi, tamno, fragmentirano tijelo nepravilnaoblika, prekriveno mnotvom kratera, dimenzija etrdesetak metara, pripadnik grupe NEO objekata, a najvjerojatnije je ipripadnik grupe Apollo asteroida, kree se ususret Zemlji. Povrina mu je prekrivena fragmentima, a njegova se gustoakree oko 2.5- 3.5g/cm3.

Slika:1. Nepravilni, fragmentirani NEO objekat na svom putu sraza sa Zemljom, nekoliko

minuta pred ulazak u atmosferu.

Pod utjecajem plimnih sila ve je zapoeo raspad tog tijela.
http://huey.jpl.nasa.gov/~spravdo/neatintr.htmlhttp://www.aminsights.com/nasa.htmhttp://mimi.imi.hr/~franic/gama_bursts.htmlhttp://mimi.imi.hr/~franic/gama_bursts.htmlhttp://www.aminsights.com/nasa.htmhttp://huey.jpl.nasa.gov/~spravdo/neatintr.html


4/8

Lipanj, 1908., odmah ispod Artikog kruga na podru ju omeenom rijekama Podkamenaja Tunguska i Nizjaja Tunguskaflora i fauna se bude nakon duge i hladne sibirske zime. Podruje je prekriveno gustim umama, movarama, tresetitima itermokarstom, okruglim jezercima postledenjakog razdoblja. Tu i tamo pokoja rjeica ili potok. U umi, praumi, drvee sebori za svjetlo i ono malo hranjivih tvari to se uspijeva pronai u tridesetak centimetara odleenog tla.

Pribliivi se naem planetu, gravitacija Zemlje nadjaala je gravitacijsko meudjelovanje asteroida i estica i frahmenata snjime vezanih. Sve su se, gravitacijski vezane estice, poele razdvajati i stvarati izdueni oblak, s najveom gromadom u

sredini. 30.6. u 0:14 UT, prilikom sudara sa vanjskim dijelovima atmosfere, svaka je pojedinana estica u nju ula kaozasebnotijelo. Najmanje estice bivaju unitene ablacijom, dok vei komadi, iako su u ablaciji ostali bez veeg dijela mase,uspijevaju smanjiti brzinu i pasti kao tamna tijela po balistikim stazama prema povrini Zemlje: nenastanjenom podrujusedamdesetak km sjeveroistono od naselja Vanavare. Glavno tijelo, mase nekoliko milijuna tona, nije izgubilo gotovonita od svoje brzine. U gotovo linearnoj trajektoriji, ono je prestiglo sve ostale komade. U ablaciji je isparilo stotine tona

Slika 2: Kroz prekrasno zelenilo kratkog ljeta, omeena i bjelinom svojih pjescanih obala

krivuda hladna Tunguska k rijeci Jenisjej. Rijeka Podkamenaja Tunguska,koja zajedno s Nijajom Tunguskom zatvara podrucje poznato kao "Tunguzija- zemlja na kraju

kraju svijeta. Danas se to podruje Rusije zove Evenkija.

Slika 3: Rjeica Kimu na rubu zone unitenja. Stoljetni ariiomeuju njene obale dok se ona sporo i vijugavo probija kroz tajgu.


5/8

mase, stvarajui na nebu crni trag kojeg su opazili svi oevici. Sjaj i bljetavilo su bili toliki da je bilo gotovo nemoguegledati vatrenu kuglu koja se kretala nebom, polako se pribliavajui tlu. Uavi dublje u atmosferu aerodinamiki pritisakje sa prednje strane tijela rastao. Na visini od 8 km, kad je pritisak sa prednje strane dostigao vrijednost veu od samevrstoe tijela, tijelo se poelo drobiti i mrviti.

U svega nekoliko stotinki sekunde, na mjestu nadolog tijela, milijarde manjih komada bilo je zaustavljano u gustomdijelu atmosfere, pretvarajui svu kinetiku energiju kojom je tijelo raspolagalo u toplinu:15-20 MT. Tungusko tijelo vienije postojalo. Na visini od 6.5 km sada je bila plazma, kugla promjera pola kilometra i temperature 15,0000 C. U polumjeruod 30 km ispod usijane sfere planula je i taiga', zbog ogromne koli ine infracrvenog zraenja to ga je isijavala u naglomirenju i uzdizanju. Oko te uarene lopte, koja se pretvarala u torus, poeo je gorjeti, zbog visoke temperature, i

atmosferski duik spajajui se sa kisikom i stvarajui ogromne koliine duikovih oksida. Nekoliko je malih oblakapreivjelo dovoljno dugo da od holokausta zatite nekoliko komadia praume. U meuvremenu su zdrueni udarni valovigibanja tijela i eksplozije putovali prema goruoj tajgi'. Udarac je na goruu umu najprije doao odozgo. Stabla su uepicentru ostala bez goruih grana, a njihova su gola debla pokazivala u pravcu golemog uarenog toroidnog oblaka kojise jo uvijek uzdizao i irio. Ispod njega, u podruju uzdizanjem stvorenog podtlaka, ogromna je masa zraka bila podizanauvis, stvarajui zbog pada tlaka, bijelo zvono kondenziranih kapljica.

Ispod tog zvona poeo se, zbog vertikalnih strujanja, dizati i stup gorueg granja, lia i pepela. Munje unutar toroida i upravcu zemlje kompletirale su scenu masovne smrti u tom podru ju. Na nekoliko kilometara od epicentra udarni je valpogaao stabla bono i lomio ih takvom lakoom da su se debla lomila u stotine sitnih djelia. Na jo veoj udaljenostiudarni je val izgubio snagu i stabla je ruio upajui ih sa korijenjem. Iza udarnog vala ostalo je 2150 km2 poruene igorue taige iji je izgled podsjeao na ogromnog raskriljenog leptira. Visoko u stratosferu izbaena je ogromna koliinapepela, praine i duikovih oksida. Danima je poslije te katastrofe nono nebo sjeverne Evrope bilo obasjano svjetlom koje

se odbijalo od velike koliine praine u atmosferi, potpomognuto i veoma povoljnom geometrijom pozicije Sunca ovakoblizu ljetnog solsticija. Ozonska rupa nastala u atmosferi mogla se mjesecima kasnije mjeriti u Kaliforniji. umski je poartrajao etiri dana, a prilikom gorenja vlanog i smolastog arievog drva velike su koliine otrovnih tvari isputene u sredinupridruujui se duikovim oksidima proizvedenim u prvim trenucima katastrofe. U surovim uvjetima subarktike klimeprirodi je trebalo mnogo da se oporavi od te ekoloke katastrofe, a njeni se tragovi primjeuju i danas poslije devedesetakgodina

Slika 4: Perjanica uarenih ostataka eksplozije koja se die prema vanjskim djelovima atmosfere. estice koje je tamoodnjela jo su danima odbijale sunevo svijetlo tvorei svijetle noi

Prolo je gotovo devedeset godina od stravine zrane eksplozije koja je sravnila sa zemljom 2150 etvornih kilometarasibirske tajge. Ovo je danas i sretno vrijeme kada se postavljaju posljednji komadii mozaika Tunguska zagonetka 1908.

Nov opis dogaaja koji smo na osnovu tadanjih saznanja, u grubim crtama, sloili 1990. godine na Univerzitetu uTomsku (Rusija), posluio nam je kod planiranja novih pravaca istraivanja. Pravaca koji su se na terenu pokazali kaoveoma uspjeni tijekom Prve meunarodne ekspedicije u podru je Tunguske eksplozije. Novopridola saznanja samo sudotjerala taj scenario.


6/8

Slika 1. Jedan od najuvenijih snimaka unitenja kojeg je L. Kulik napravio 1927. godine tijekom svog prvog posjeta tompodru ju. Ovaj snimak i jo mnotvo slinih su uvjerili tadanju sovjetsku vlast da poduzme niz istraivakih pohoda u topodruje. Naalost ni Kulik, ni znanost, ni metode nisu bili dorasli zagonetci na koju su naili.

itav niz nesretnih dogaaja, nezrelost tadanjih astronomskih spoznaja, mnotvo pseudoznanstvenih lanaka tenedostatak mjerodavnih informacija, kumovali su nastanku jedne od najfascinantnijih zagonetki ovog stoljea: ZagonetkeTunguske eksplozije 1908. Dogaaj se zbio, u to vrijeme, gotovo nenastanjenom i nedostupnom podruju: Rusija, centralniSibir. Pristup je uz velike tekoe tamo bio mogu samo tijekom ljetnih mjeseci uz velike tekoe i rizik. I povijesno taj se

dogaaj zbio u veoma nepovoljno vrijeme: Zavretak Rusko-Japanskog rata, revolucije, kontrarevolucije, razbojnitva,crveni i bijeli, deseci tisua mrtvih. Devetnaest godina nakon eksplozije, nakon istraivanja, koje je pria za sebe, stie uto podruje, Leonid Kulik. Njegove snimke razorenog podruja okirale su suvremenike i obile svijet. Naredne godine u topodru je kree prva prava ekspedicija, ali naalost ne da ispita to se dogodilo, ve da pronae veliki eljezno-nikalnimeteorit. I slijedeih godina ekspedicije su, nakon mukotrpnog putovanja, stizale u to podru je. Uzaludno su isuivaletresetita i okrugla jezerca termokarsta u preduvjerenju da su to udarni krateri na ijem se dnu nalaze meteoriti. Sondiralisu veliku Junu movaru, prekapali po brdu Stojkovi, ali nisu pronali ni miligram materijala za kojeg bi se sa sigurnoumoglo ustvrditi da pripada Tunguskom tijelu. Dola su i mrana vremena Staljinovihistki i gulaga, istraivanja su stala, nitko se nije elio eksponirati, bilo je preopasno. Ipak, pred sam drugi svjetski ratorganizirano je nekoliko ekspedicija, ali bez ikakvog plana to treba traiti.

Slika: 2. Prekrasna rijeka Potkamenaja Tunguska po kojoj je cijela ova zagonetka dobila i ime.Inae, podruje kroz koje tee ova rijeka i druga rijeka, Nijaja Tunguska, bilo je i prije poznato kod slavenskih naroda

kao Tunguzija - zemlja na rubu svijeta.


7/8

Slike: 3,4,5.TOMSK, univerzitetski grad u sredinjem Sibiru, mjesto je iz kojih su u podru je Tunguske eksplozije odlazile znanstvene

ekspedicije u vrijeme Kulika, ali i danas.

U tim je ekspedicijama izvreno i zrano snimanje itavog podru ja, a nastale su i nove hipoteze o samom dogaaju.Zapoeo je drugi svjetski rat. Leonid Kulik, kao dobrovoljac u odbrani Moskve, biva zarobljen i umire u zarobljenitvu.Zavrava rat, ali sada Sovjetski savez ima vanijeg posla, nizaju se uspjesi ponovne izgradnje kao i tehnikih i znanstvenihdostignua. Tunguska eksplozija je pala u zaborav. Tako bi i bilo ostalo da pisac znanstvene fantastike AleksandarKazancev, nije pri Moskovskom planetariju organizirao druinu koja se time nije mogla pomiriti. Njegova je serija lanaka, iknjiga nakon toga " Gost iz svemira", opisivala dogaaj kao nuklearnu eksploziju reaktora nepoznatog svemirskog brodakoji je zbog havarije uao u zemljinu atmosferu. Njegova je ideja oduevila najire slojeve puanstva Sovjetskog saveza iobila je svijet naiavi svugdje meu pukom na nevjerojatno dobar prijem, (ak je i u Hrvatskoj u to vrijeme napisana i

tiskana knjiga " Osvaja

2 se ne javlja" Bjaia i Furtingera sa razra

enom pri

om o svemirskom brodu). U SSSR-u sepodigla "velika praina", a mali je "potres " potresao i monolitnu akademiju znanosti i umjetnosti SSSR-a. Nisu postojali

nikakvi dokazi kojim bi se dalo negirati takve tvrdnje, a i ono malo rezultata predratnih ekspedicija je unitio KGB ili je bilonedostupno skriveno i ljubomorno uvano od unitenja u rukama raznih lanova tih ekspedicija. Krajem pedesetih godinaAkademija SSSR-a organizira prve, zbilja velike i dobro opremljene ekspedicije. Uzimaju se deseci tona uzoraka, detaljnose kartira itavo podru je, pie se stotinjak znanstvenih radova, ali sve je skupa publicirano u zbornicima radovabeznaajnog tiraa (500 primjeraka u SSSR-u!) i javnosti gotovo nedostupnih.

Ipak istraivanja su iskljuila neke pretpostavke i ostale su samo tri koje su zadovoljavale scenario:-sudar Zemlje s malim kometskim jezgrom,

-sudar s malim asteroidom-i na kraju, van SSSR-a gotovo nepoznata, hipoteza o povratnom udaru zemljinog

magnetskog repa.

Posljednju su ubrzo iskljuili jer nikako nije mogla biti objanjena pojava opisana od strane o

evidaca, a asteroidnahipoteza se nikako nije uklapala u stare pretpostavke po kojima svako vee kruto tijelo mora proizvesti meteorit i udarni

krater.Hipoteza kometskog jezgra doivjela je nevjerojatan publicitet kad je Lubor Kresak, u to vrijeme broj jedan svjetske

kometske astronomije, stao uz nju i izjavio da se vjerojatno radilo okomadu kometa "Enke". Sljedio je velik broj lanaka posveenih Tunguskoj eksploziji u svim moguim asopisima,novinama, televizijskim emisijama itd. Kampanja kometske hipoteze je bila toliko jaka da je, izraavati sumnju u nju,zvuilo heretiki. Ta se situacija produila sve do dananjih dana, i veoma je teko pronai lanak koji bi se tome protivio.Ipak Zdenek Sekanina, Andrew Chaikin i jo nekolicina drugih objavili su seriju veoma kvalitetnih radova u kojima sudokazivali da se, ni u kom sluaju nije moglo raditi o kometu, ve je to morao biti kameni asteroid! Naalost njihovi sulanci objavljeni u specijaliziranim revijama pa su za obinu publiku ostali nedostupni. U meuvremenu nastale su i drugeezoterine hipoteze, ali nisu vrijedne ak ni spomena.

Konano 1990., zapoinje novi period istraivanja u potrazi za konanim odgovorom. Zahvaljujui novim vjetrovimaotvaranja prema svijetu uspjeli su Nikolai Vasilijev i Gennadi Andreev, gurui tih ekspedicija, organizirati prvu meunarodnuekspediciju u to podruje. Tijekom pripremnih dogovora na univerzitetu Tomsk izala je na vidjelo masa, nikad objavljenihradova, a izraen je i mogui scenario dogaaja, te odreeni pravci istraivanja. U ljeto te iste godine znanstvenici izSSSR-a, Bugarske, Francuske, vedske i jedan Hrvat uspijevaju pronai dva manja udarna kratera i masu esticazarobljenih u smoli, neizmjenjenih od 1908.godine.


8/8

Narednih se godina na tom podru ju izmjenjuju nove ekipe, ali nije pronaeno nita novo, spektakularno, samo sepotvruju otkria prve ekspedicije. U Meuvremenu su se nae spoznaje o frekvencijama sudara Zemlje sa manjim tijelimaSuneva sustava bitno izmjenile. Proradio je i Spacewatch teleskop koji je u automatskom modu dosad otkrio dvadesetakasteroida dimenzija Tunguskog tijela koji su proli kraj Zemlje na udaljenosti manjoj od Mjeseca. Komet S-L 9 udario je uJupiter. Moni kompjuteri omoguili su i simulaciju ulaska asteroida u atmosferu i pokazali da se kameni asteroid raspadau atmosferi prije kontakta s tlom, ako su njegove dimenzije manje od nekoliko stotina metara. Ovaj je dugaki povijesniprikaz bio potreban da bi se shvatilo kako je dolo do te zagonetke i kako se ona u vremenu odravala.

tunguska katastrofa

Documents