ugovoreni brak

8/18/2019 Ugovoreni brak

1/117


2/117

Lucy Gordon

Ugovoreni brak


3/117

1. Poglavlje

"Hej, Heather, tvoj Sicilijanski ljubavnik je ovde."

Heather podiže pogled samosvjesno."Lorenzo nije moj ljubavnik!" Insistirala je. "Samo... Samo...""Samo ste dobri prijatelji?" Sally predloži opako. "Pa, ako onaj čovjek tamo

nije tvoj ljubavnik, trebao bi biti. Velik i seksi sa "dođi u krevet" očima. Da je

moj, ne bih trošila vrijeme ne spavajući sa njim.""Hoćeš li sniziti glas?" Heather reče frantično, svjesna da je svaka žena usobi za zaposlene posmatra sa zanimanjem. Uzimala je popodnevnu pauzu odšaltera parfimerije u Gosswaysu. Londonski najekskluzivniji trgovinski odjel.Mudra Sally je bila na sledećem šalteru. Heather ustade, smješeći se pri pomislina Lorenza Martellija, vedrog, zgodnog mladog čovjeka koji joj se uvukao u život prije mjesec dana i napravio da joj se vrti u glavi.

"Nisam znala da znaš Lorenza iz viđenja," ona reče Sally."Ne znam, ali je pitao za tebe. Uostalom, on izgleda kao što bi Sicilijanac

trebao izgledati: nevjerovatno senzualan, kao da bi poveo ženu u krevet čim jeugleda. Požuri i idi tamo, ili ću ga uzeti za sebe!"

Heather se nasmije i vrati za svoj šalter nestrpljiva da vidi Lorenza. Došao jeu Englesku na poslovno putovanje koje je trebalo trajati dve sedmice, ali bio jeočaran Heatherinim tihim šarmom i ostao je, ne mogavši se rastati od nje.Izlazili su večeras, i bila je oduševljena pomišlju da će ga vidjeti ranije. Ali to nijebio Lorenzo. Lorenzo je bio visok, kovrdžave plavkaste kose, u kasnimdvadesetima. Ovaj čovjek je prešao tridesetu. Imao je kratak ožiljak na jednojstrani lica i crte lica koje su bile nepravilne da bi bio zgodan, bile su obilježene

dozom grubosti. Bio je visok i teško građen, širokih ramena, a kosa mu je bilacrna. Imao je tamne oči i maslinastu kožu Sjeverne Italije, ali je imao još nešto.Heather nije mogla imenovati to, ali je znala naposljetku zašto je Sally, koja jeprosuđivala muškarce po vještinama u krevetu, imala tako snažnu reakciju. Zatošto je i on prosuđivao žene na isti način. To je bilo tamo u njegovim očima,lijenost bez spuštenog garda: instinktivna reakcija - želim li spavati sa njom?Da? Ne? Vjerovatno da. Koliki bi izazov mogla biti?


4/117

Heather je bila zatečena vidjevši takav izgled. Njezine crte lica bile supravilne, bez ljepote. Imala je svjetlo-smeđu boju kose, ne baš plavu, i iako jenjena vitka figura bila graciozna, nije bila pohotljiva. U dvadeset i trećoj, nijeznala kako zvuči zvižduk vuka, i nijedan muškarac nikada je nije gledao gore-dole kao što je ovaj to radio.

"Jeste li Vi gospodin koji me je tražio?" ona upita."Jesam." Bacio je pogled natpisnoj pločici pričvršćenoj na njezinu bijelubluzu. Glas mu je bio mračan i dubok, s naglaskom koji je načinio riječinerazumljivim. Ne kao Lorenzov lak, zadirkujućih tonova.

"Vi ste mi preporučeni od strane prijatelja koga ste uslužili, gospodinaCharlesa Smitha, ali ga se vjerovatno ne sjećate među tolikim kupcima.Kupujem za nekoliko dama, uključujući moju majku. Ona je u šezdesetima,veoma respektabilna, ali možda potajno priželjkujući da joj je život bio malouzbudljiviji."

"Znam šta bi voljela", Heather reče špricajući miris koji je bio maloodvažniji, ali ne pretjeran. Bila je dirnuta i impresionirana čovjekovimshvatanjem svoje majke.

"To će joj savršeno pristajati", on reče. "Ali sada dolazimo do delikatnijestrane posla. Imam prijateljicu, prelijepu, senzualnu, s vrlo skupim ukusom.Njeno ime je Elena, i njena ličnost je ekstravagantna, misteriozna i strastvena."Pogledi im se sretoše. "Siguran sam da razumijete." U trenu je našlarazumijevanje za svakakve stvari. Na primjer, koliko će Elena biti privučenaovom čovjekom koji je uprkos nedostatku konvencionalne ljepote, imao... ona

stade na kočnicu u svojim mislima. "Savršeno, gospodine", ona reče odrješito."Predlažem Deep in the night.""Zvuči baš kao ona", složi se besramno. Protrljala je kap parfema po zapešću

i ispružila ga prema njemu. Udahnuo je polako, onda uzeo zapešće među prste iprimakao ga licu. Imala je neočekivani osjećaj žestine, kontrolisan iza njegovihsavršenih manira, kao da je bila u šetnji kroz vrt i vidjela tigra kako vreba izališca, spremnog za proljeće. Oduprla se porivu da istrgne svoju ruku.

"Divno", on reče. "Uzeću veliku bocu."Heather zamalo dahnu. Velika boca je bila najskuplji predmet, u veoma

skupom rasponu predmeta. Njena provizija na ovu prodaju počinje da izgledajako dobro. Možda čak i dovoljno za kupovinu jako lijepe vjenčanice... Zaustavilaje tu misao. Nedostojno je da se nada nečemu što se vjerovatno neće dogoditi.

"Sada, druga dama, sa drugačijom ličnošću, veselom i zabavnom.""Summer dance bi joj mogao pristajati. Svjež je, cvjetni...""Ali ne naivan?" On upita zabrinuto."Sigurno ne. Vedar, ali sofisticiran." Testirala ga je na drugoj ruci i ponovo je

uzeo njen zglob, držeći ga za četvrtinu centimetra od svog lica. Heather je mogla


5/117

osjetiti njegov topli dah na svojoj koži i ona poželi da je pusti. Ali to je bilapretjerana reakcija, rekla je sebi razumno. Nije je gledao. Njegove oči su bilezatvorene, a on je bio u dalekom svjetu, sa svojim različitim ljubavnicama.Njegov stisak na ruci je bio prilično bezličan. Ali joj se onda uvukla misao daništa s njim nije bezlično. Ovo je bio čovjek s kojim bi sve, svaka lijepa riječ,

svaka okrutna, svaka uvreda, svaka rana njegovom ponosu, svaki gest ljubavibilo uzeto duboko lično. I iz tog razloga, on je bio vrlo, vrlo opasan. Moždanajopasniji čovjek kojeg je ikad srela. Kada je otvorio oči i pogledao je, shvatilaje da je zadržavala dah.

"Perfetto", on promrmlja. "Kako dobro razumijemo jedno drugo." Pustio juje, i ona osjeti kao da se probudila iz sna. Još je mogla osjetiti stisak na zglobugdje ju je držao sa takvom mekoćom, a ipak neodoljivom silom. Ona čvrsto dođesebi.

"Pokušavam razumjeti sve moje mušterije, signore", ona odgovori. "To mi je

posao." Pogleda je sa zahvalnošću."Signore? Dakle, razumijete italijanski?" Ona se nasmiješi."Znam malo italijanskog, i oko 10 riječi sicilijanskog." Nije znala šta ju je

natjeralo da spomene Sicilijanski, osim možda želja da sazna da li je ovaj čovjekiz istog dijela svjeta kao i Lorenzo. Izgledalo je kao da jeste. On je posmatrao saveselom radoznalošću, mrmljajući. "Pitam se zašto učite moj dijalekt."

"Ne učim ga zapravo", ispravi ga žurno. "Samo sam pokupila nekoliko riječiod prijatelja."

"I nema sumnje, vaš prijatelj je zgodan mladić. Da li vam je već rekao da

st."grazziusu"?"Mislim da treba da se koncentrišemo na Vašu kupovinu", Heather rečenadajući se da nije pocrvenjela. Lorenzo je koristio upravo tu riječ za nju, samonoć prije, objašnjavajući da je to jedna od mnogih sicilijanskih rijeci kojomkaz."lijepa".

Ne bi trebala ovako pričati sa strancem. Ali bio je kao mađioničar, koji jemogao obrnuti razgovor na ovaj način bez zamaha čarobnog štapića. Rekaoj."grazziusu" mekom, zavodljivom moći, sa kojom se ni Lorenzo u svom žarunije mogao mjeriti.

"Vidim da ste razumjeli riječ, i to ne iz rječnika", on primjeti. "Drago mi je štoVas vaš partner cijeni." Nije ni čudo da je ovaj čovjek imao nekoliko ljubavnica,ako je pričao ovako. Bez sumnje, i ona je trebala biti polaskana. Ali ona je odbilada osjeti slabost u koljenima. Bio je ovo dug dan, i njene noge su bile umorne, toje bilo sve.

"Hoćemo li se vratiti na pitanje u ruci?" Ona upita."Ako baš moramo. Šta je sledeće?" Heather ga je posmatrala sa nevjericom."Dajte da ovo raščistimo, signore. Koliko zapravo prijateljica pokušavate da,


6/117

ovaj, usrećite?"Nacerio se besramno, slijezuči ramenima. "Da li je to važno?""Jeste ako imaju različite ličnosti.""Veoma različite", on potvrdi. "Volim da odgovaraju svakom raspoloženju.

Minetta je vedra, Julia muzikalna, a Elena mračno- senzualna." Pokušavao ju je

uznemiriti, nije bilo sumnje u to. Oči su mu govorile značenja koja su otišlamnogo dalje od onog što je govorio usnama. Žustro je posmatrala."Pa, to bi trebalo učiniti stvari lijepim i jednostavnim.""Jednostavnim?""Čovjek od samo tri raspoloženja." Ostala je zatečena zbog sebe. Dobar

asistent menadžera misli samo na prodaju. Nije učtivo prigovarati kupcu irizikovati da se uvrijedi. Ali on nije bio uvrijeđen. Čak se činio zabavljen njenimbrzim protuudarcem.

"U pravu ste", on reče. "Tri nije dovoljno. Imam slobodno mjesto za duhovite

dame, čemu biste Vi odgovarali savršeno.""Oh, ne bih vam odgovarala uopšte", reče ograđeno."Nisam toliko siguran u to.""Ja jesam. Savršeno sigurna.""Pitam se zašto." On se nasmijao. Heather mu se nasmiješi. Počela je da mu

uzvraća istim udarcima."Pa, za početak, nikad ne bih pristala da budem dio gužve. Morali biste se

rješiti ostalih.""Siguran sam da biste bili vrijedni toga."

"Ako bih osjetila da ste Vi vrijedni", ona reče smjelo. "Ali ne bi bilo, jer nisamna tržištu.""Ah, da, naravno! Vi već imate ljubavnika." Ponovo ta riječ. Zašto je cijeli

svijet postao ljubitelj riječi ljubavnik odjednom?"Recimo samo da imam mladića koji mi pristaje.""I on dolazi sa Sicilije, pošto učite njegov jezik. Što takođe znači da se nadate

da ćete se udati za njega."Na njeno zaprepaštenje, Heather osjeti kako joj se rumenilo razli licem. Da

ga prikrije, progovori oštro. "Ako mislite da sam postavila zamku za njega,

varate se. I ovaj razgovor je gotov.""Oprostite mi. To nije moj posao.""Zaista nije.""Ali nadam se da vas ne dovodi na ples budala, zavodi sa naznakama braka, a

onda nestaje nazad u svoju zemlju.""Nisam tako lako zavedena. Niti od njega - ni od bilo koga," - završila je

žurno, pitajući se zašto je njen um požurio pojuriti po tom putu."Onda ga niste pustali u svoj krevet. To je vrlo nemarno od njega, ili vrlo


7/117

mudro od vas. Pitam se koje." Ogorčeno ga je izazvala direktnim pogledom, aono sto je vidjela zaprepastilo je. Uprkos zadirkujućoj senzualnosti svojih riječi,njegove oči su sadržavale isti nepristrasni proračun koji je pokazao pri kupnjiskupih parfema.

Ne oblačite se kao ostale." on primjeti."Zašto."To je bila istina. Heather je

bila savršeno našminkana, i njena duga kosa je padala elegantno, zahvaljujućisalonu ljepote. Ali dok su druge asistentkinje bile obučene pomaloprovokativno, Heather se čvrsto držala konvencionalnije odjece. Njena suknja jebila crna, bluza snježno-bijela i svježa. Njen šef je predložio: "stavi na sebe više",ali je ona odbila, i pošto su njene prodajne brojke bile odlične, od te teme seodustalo.

"Mislim," - čovjek je bio uporan, "da je to zbog toga što ste ponosna isuptilna žena - preponosna da stavi sve u izlog, a dovoljno suptilna da zna dažena koja se suzdržava je najviše primamljiva. Pokrivanjem sebe činite da se

muškarac zapita kako bi izgledali bez odjeće."To je bio direktan, frontalni napad od čovjeka sa najvećim strpljenjem nasvijetu, i nešto u Heather je bilo ironično zahvalno čak i dok ju je nešto drugoupozoravalo da ga stavi čvrsto na svoje mjesto.

"Mogu li vas zainteresovati za jos nešto, gospodine?" upitala je uredno."Ti bi me mogla zainteresovati za dobar posao" - odgovorio je odjednom.

"Dopusti da te izvedem na večeru, i mogli bi prodiskutovati o mom interesu zatebe."

"To nije ono što sam... Svejedno, pretpostavljam da sam mogla izraziti to

pitanje pametnije, nisam li?""Mislim da si se izrazila perfektno. Ja sam zainteresovan, bio sam jasan. Jasam velikodušan čovjek. Sumnjam da će te momak oženiti. Nestaće, ostavljajućite slomljenog srca."

"A vi bi me ostavili da plešem od radosti, pretpostavljam?" - nije moglaodoliti odgovarajući.

"Zavisi zbog čega plešeš od radosti. Recimo 10 000 funti, za početak? Odigrajsvojim kartama na pravi način, i mislim da bi mogla dobro proći uz mene."

" A ja mislim da što prije odete, to bolje. Nisam zainteresovana, ni za vaš

novac, i ako kažete još jednu riječ, pozvat ću obezbjeđenje.""20 000 funti.""Da li trebam zamotati ove proizvode za vas, gospodine, ili ste se

predomislili, sada kada znate da nećete dobiti ništa od mene.""Šta ti misliš?"Mislim da je bolje da nađete ženu koja se prodaje. Ja prodajem parfeme

samo. Pretpostavljam da ne želite ovo."On slegnu ramenima. "To bi jedva imalo ikakvog smisla, zar ne?


8/117

Naravno, šteta provizije koju ste mogli zaradite.""Briga me za proviziju."- Heather reče namjerno. "Radnja se zatvara.

Doviđenja! Ne dolazite ponovo."Podario joj je osmjeh koji je sadržao nagovještaj izazova, i - izađe sa

vazduhom čovjeka koji je postigao nešto, iako da joj život zavisi od toga, nije

mogla shvatiti šta. Bila je bijesna, i na njega i sebe. Dao joj je lažnu nadu da ćekupiti paket, i uvrijedio je. Ali, najgore, na jedan kratak trenutak ubijedio ju je daje šarmantan. Dio nje je uživao u veseloj igri koju je mislila da igraju. Ali onda jevidjela hladni proračun u njegovim očima, i znala je da je žena koja sa ovimčovjekom ode u krevet zbog para - budala. A žena koja bi to uradila iz ljubavi bibila još veća budala.

Požurila je kući. Cimerka joj je izašla, i imala je stan samo za sebe, dok sepripremala za veče sa Lorenzom Martellijem, mladićem kojeg je Sally naziva"njen ljubavnik.". On nije bio njen ljubavnik, niti je pokušao strpati u krevet, zbog

čega joj se jos vise sviđao. U mjesec dana, koliko ga je poznavala kao da je bilapod čarolijom, ljepšom od stvarnosti, sa nijednim stvarnim bolom niproblemom. Nije to zvala ljubavlju, jer bi riječ. "ljubav" prizvala Petera, i divljinupatnje, koju je doživjela kad ju je ostavio na najbrutalniji način. Znala je samo daje Lorenzo začarao iz njene tuge. Upoznala ga je preko kupca u Gossways salihrane. Martellis se bavio sicilijanskim voćem i povrćem, koji su većim dijelomuzgajali na porodičnom imanju oko Palerma. Ono što nisu mogli uzgojiti,kupovali su od drugih uzgajivača, uzimajući samo najbolje. I pored toga,Gossways je imao poseban dogovor pod kojim bi prihvatao samo proizvode

uzgojene od strane Martellisa. Lorenzo je nedavno imenovan kao menadžerizvoza, i bio je u posjeti klijentima, predstavljajući sebe. živjeo je kao mladi kralju Ritz hotelu. Ponekad je vodio da jedu tamo, ponekad bi našli neko malo mjestopored rijeke.

Ali uvijek ju je čekao poklon, ponekad vrijedan, ponekad blesav, dat sapoštovanjem u njegovim ocima. Ona nije znala sta bi to moglo da znaci zabudućnost. Lorenzo je imao dodir plejboja, koji je šarmom i izgledom osvojiosvoj put kroz život. Nagađala je da nazad na Siciliji postoji desetak mladih ženakoje bi bile razočarane ako bi se on oženio. Naravno, ona nije računala na brak.

Rekla je to sebi mnogo puta. Znala je da njegov šarm i divljenje joj čine dobro, akada bi otišao bez nje, ona bi se nekako nosila s tim. Večeras je pronašla porukuna sekretarici, pozivajući je da nosi tamno - plavu svilenu haljinu koju joj jekupio, i koja je isticala njene tamno - plave oci. Bile su to velike oči, i davale sunjenom licu razliku, čak i ljepotu. Kao i uvijek, došao je 5 minuta prijedogovorenog vremena, sa crvenom ružom, koju joj je predao sa mahanjem, ibisernu ogrlicu koju je kupio da joj se slaže sa haljinom. Pogled na njega joj jeizmamio srećni osmjeh. Bio je zgodni, mladi div, visok 190 cm, sa rastućim i


9/117

dobroćudnim kezom kojim je pozivao cijeli svijet da s njim podijeli svojezadovoljstvo

"Večeras je sjajna prilika." rekao joj je. "Moj stariji brat, Renato, je stigao saSicilije." Dodao je žalosno, "trebao sam se vratiti kući prije dvije sedmice. Onzna da sam ostao zbog tebe, i sad želi da te upozna. Njegovi smo gosti večeras u

Ritzu.""Ali trebali smo ići u pozorište...""Možeš li podnijeti da ne odemo."U zadnje vrijeme sam zanemario poslove."

- dodirnuo joj je obraz nježno." sve tvojom krivicom.""Bacaš me lavovima, onda, huh."- ona upita sa prigušenim smjehom. Stavio

je ruku oko nje. "Ići ćemo zajedno."Na kratkom putu do Ritza govorio je o svom bratu, koji je vodio ogromna

porodična imanja na Siciliji. Teškim radom i promućurnim poslovanjem,transformisao je vinograde i maslenike, čineći da proizvode tri puta više,

otkupljujući zemljišta, proširujući, praveći Martelli top imenom finih proizvodau svakoj luksuznoj trgovini i hotelu širom svijeta."On ne misli ni o ćemu, osim o poslu." - Lorenzo se požali."Kako da zaradi

više novca, i što više novca. Ja, ja ga preferiram trošiti.""Sigurna sam da on zna to. On želi vidjeti na koga ga trošiš." Ona dodirnu

bisere, koji su bili elegantni i uzdržani, ali očigledno skupi."On je spreman da te zavoli. Vjeruj mi."Kada su došli do Ritza, i on je izvede iz taksija, Lorenzo promrmlja, "Nemoj

ga se bojati."

"Neću. Da li ga se ti bojiš?""Nema šanse. Ali on je glava porodice, a na Siciliji je to veoma važno. Kolikogod žestok bio, uvijek je bio moj prekrasni, veliki brat koji je tu za mene, koji mije pomogao sa svakakvim problemima..."

"Nosio se sa očevima od djevojaka."- Heather predlozi vragolasto. Lorenzopročisti grlo. "To je sve prošlost. Idemo unutra.

Heather je bila radoznala da upozna čovjeka koji je bio toliko važan uLorenzovom životu. Gledala je okolo po luksuznom restoranu sa elegantnimmermerom, i Francuskim prozorima od poda do plafona, s kojeg su visile teške,

crvene zavjese. Na suprotnoj strani čovjek je sjedio sam za stolom. Ustao je kakosu mu prišli, sa ljubaznim osmjehom dobrodošlice na licu. Heather je nastojalada se pribere dok se plima ogorčenosti podizala u njoj.

"Dobro veče, signorina." Renato Mortelli reče, ljubazno se naklonivši."Zadovoljstvo mi je upoznati vas."

"Mislite, vidimo se opet, zar ne."- ona hladno upita. "Sigurno niste zaboravilinas susret u Gossways-u, ovog popodneva."

"Šta je ovo."- Lorenzo upita. "Upoznali ste se ranije."


10/117

"Ranije danas." Renato Mortelli potvrdi. "Bio sam nestrpljiv da vidim damu okojoj sam čuo tako puno, pa sam našao opravdanje, što će mi biti oprošteno,nadam se." Smješio se, dok je ona dizala ruku do usana. Heather ga jeposmatrala ironično."Razmisliću o tome." - ona reče.

Renato galantno izvuče pozlačeno - plišanu stolicu za nju, i njih troje sjedoše.

"Kakvim opravdanjem?" - Lorenzo upita, gledajući u jedno, pa u drugo."Tvoj brat je došao u radnju, predstavljajući se kao kupac." - Heather mureče.

"Mislio sam da bi mogli procjeniti jedno drugo u prirodnijoj atmosferi."Renato objasni.

"Jedno drugo."- ona promrmlja."Siguran sam da si formirala mišljenje o meni.""Oh, da." - uvjeravala ga je. "Svakako jesam." Ostala je na tome. Bilo je daleko

od gotovog, ali nije htjela da izgleda kao da se duri. Konobar se pojavio sa

jelovnikom, i kada su naručili Renato je dodao. "I bocu vašeg najboljegšampanjca." Na ovom nagovještaju odobrenja, Lorenzo se nacerio. Rerverzno,Heather ovo još više iznervira. Je li trebala skočiti od radosti jer joj je RenatoMortelli dobacio mrvice milosti? Nikad ne bi pogodila da su braća. Znala je da jetokom vjekova ostrvo Sicilija bilo toliko često da su mnoge rasne vrste - grčke,arapske, talijanske, francuske, španske, keltske - bile pomješane s njihovimstanovnicima. Bilo je nečeg Grčkog u Lorenzovom finom izgledu, plavim očima isvjetlo - smeđoj, kovrdžavoj kosi.

Uprkos njegovoj veličini, pokreti su mu bili ljupki. Ona je nagađala da je

Renato bio jedan od onih ljudi koji su došli do muškosti u tinejdžerskimgodinama. Bilo ga je teško zamisliti kao dječaka. Možda su mu talijanski precipodarili živopisan izgled, ali je zrak oholog ponosa došao iz Španije, a bilo jenečeg Keltskog u pokretljivosti lica, senzualnosti njegovih širokih usta. Njegovecrte lica bile su žestoke i nepravilne, a na prvi pogled, on je bio u sjeni svogprekrasnog, mlađeg brata. Ali tu je bio mračni sjaj u njegovim očima koji jeprimoravao da obratiš pažnju, a imao je i nešto dodatno zbog čega je izgled bionevažan.

U sobi prepunoj zgodnih muškaraca, Renato Mortelli bio je onaj kojeg bi

žene gledale, i pitale se o tome. Bio je snažne građe, sa masom koja je Heatherpodsjetila na bika. Ipak, nije imao viska kilograma. Njegovo tijelo je bilo teško iatletsko, mišići su pritiskali skupu tkaninu odjela, kao da je formalna odjećadošla prirodno, sa njim. Bio je čovjek napravljen za život na otvorenom, jahanjekonja, mjerenje svoje zemlje, ili bilo šta što može uraditi samo u košulji.

Šampanjac je poslužen u visokim, kristalnim čašama.Renato je podigao svoju za zdravicu. "Zadovoljstvo je upoznati vas." - rekao

je Heather.


11/117

"Za naš susret." - odgovorila je, bitno mjenjajući riječi. Tamo je bilo kratkotreperenje na Renatovom licu koje je moglo biti potvrda da je shvatio. Prekokrem - supe od karfiola, sa trakama od dimljenog lososa, on je govorio Lorenzuo njegovoj produženoj posjeti Engleskoj.

"Trebalo je da se vrati prije dvije sedmice, ali je uvijek nalazio opravdanja, i

počeo sam shvatati da ga neka velika sila drži ovdje. A ta sila dolazi od žene. Poprvi put, on je počeo govoriti o braku...""Renato..."- Lorenzo prostenja."Ignoriši ga."- Heather reče. "Pokušava te zbuniti.""Čini se da me instinktivno razumijete, signorina." - rekao je Renato,

impresioniran."Ne treba mi instinkt. Iskustvo da. Proveli ste popodne pokušavajući zbuniti

mene. Volite gaziti ljude."Podigao e času šampanjca, ironično nazdravljajući, ali njegove oči, preko

ruba, su postale iznenada jače, upozorenje."Touche."- on reče. "Vidim, moraćuse paziti tebe.""Dobra ideja." - ona se složi slatko. "Nastavi. Lorenzo je spomenuo brak, i ti

si požurio u Englesku da vidiš da li sam dovoljno dobra.""Došao sam da otkrijem da li si divna kao što on kaže." - on je glatko ispravi.

"I smatram da jesi. "To je rekao šarmantno, ali ona se nije dana zavarati. To jebio čovjek koji nije radio ništa, osim ako nema svojih razloga. Ali ako je mislioda će mu ona olakšati, trebao je razmisliti ponovo.

"Budimo iskreni." - rekla je sa izazovnim smješkom. "Lorenzo je Martelli.

Mogao je oženiti nasljednicu. Kad si otkrio da on obraća pažnju na skromnuprodavačicu, alarmna zvona su ti počela zvoniti. To signor Martelli, je istina. Sveostalo je samo fensi razgovor."Lorenzo prostenja i spusti glavu u ruke. Renatolagano pocrveni."Sad si ti ona koja mene pokušava zbuniti.

"I ne radim to previše loše, takođe." - ona promrmlja.Njegov odgovor je bio osmjeh koji je zaplamtio iznenada, iznenađujući je.

Bio je brilijantan, izrazito muževan, a on je došao iz vatre duboko u njemu."Onda ću i ja biti iskren." - on joj reče. "Skromna prodavačica! To je glupost.

Ne osjećas se skromno ništa više nego ja. Ti si jaka žena, čak i arogantna, ona

koja misli da moze preuzeti svjet, i pobjediti. Ti sigurno vjeruješ da bi mogladobiti bolje od mene. Možda si čak i u pravu."

"Uvijek pod pretpostavkom da ću morati da se borim sa tobom." - rekla jeblago. "Ali, hoću li..."

"Ne znam. Nisam još doneo konačnu odluku.""Očekujem tvoju odluku u strahu i trepetu." - rekla mu je na ironičan način

koji prenosi upravo suprotno. Podigao je času u znak pozdrava. Heather jepodigla svoju zauzvrat, ali je i dalje bila na oprezu.


12/117

"To je duh, draga." - Lorenzo reče. "Ne dozvoli da te uplaši.""Pusti da sama bije svoje bitke." - Renato mu reče. "Više je nego sposobna za

to. Vidiš." - on je dodao Hather."Znam puno o tebi. Napustila si školu sašesnaest i našla posao u prodavnici papira. Naredne četiri godine si išla odposla do posla, uvijek iza pulta, uvijek se penjući malo više, dok prije tri godine

nisi došla u Gossways.""Tražila si mjesto u njihovom programu obuke, koji vodi u menadžment, alije Gossways odbio, rekavši da oni uzimaju samo kandidate koji su diplomiralina koledžu. Pa si krenula dokazati da se varaju. Radila si naporno, studiralajezike, dosađivala im. Napokon, impresionirani tvojom upornošću, i tvojimizvršnim prodajnim rezultatima, predali su se, i ponudili ti mjesto u sledećemprogramu. Skromna prodavačica! Ti si strašna žena."

"Hej, ja nisam znao sve to." - rekao je Lorenzo.""Tvoj brat se raspitivao u sjedištu Gosswaysa o meni." - Heather objasni.

"Njuškao.""Prikupljao podatke." - Renato predloži."Njuškao." - ona reče odlučno. "I to je bilo vrlo nepristojno.""Da, bilo je." - Lorenzo reče. "Ne misliš da bih ja to ikada uradio, zar ne,

draga.""Nisi se sjetio toga." - Renato ga obavjesti informativno. Heather osjeti

iznenadnu potrebu da ode od dvojice muškaraca, da bi mogla disati slobodno."Izvinite me, gospodo." - ona reče, ustajući. Pronašavši toalet, sjede

posmatrajući svoj odraz u raskošnom, pozlaćenom ogledalu, pitajući zašto se

svijet činio pogrešan na putu prema gore. Bila je čašćena vinom i večerom uRitzu, od dvojice atraktivnih muškaraca, koji su njoj posvećivali svu pažnju. Tobi bilo dovoljno da joj sve žene zavide, a da je bila sama sa Lorenzom, i ona bitako mislila. Ali Renato Mortelli ju je učinio vrlo, vrlo sumnjivom.


13/117

2. Poglavlje

Kada je Heather otišla dovoljno daleko da ih ne može čuti Renato je rekao. "Moječestitke. Ona je šarmantna."

"Stvarno ti se sviđa?" Lorenzo je pitao."Da, mislim da je zadivljujuća. Priznajem da sam očekivao drolju ali ona je

dama, što mora da je prvi put za tebe.

Vreme ti je da se smiriš.""Čekaj." Lorenzo je brzo rekao. "Požuruješ me. Zašto si joj rekao da samspomenuo brak?"

"Zato što si to rekao.""Rekao sam da sam razmišljao o braku bilo bi sa nekom poput nje. To je

veoma veliki korak.""Razlog više da ga napraviš dok si dovoljno mlad da budeš pod uticajem

dobre žene.""Ti nisi."

Renato se vučije osmehnuo. "Osim naše majke ni jedna žena nije nikadauticala na mene."

"To nije ono sto sam ja čuo. Zar nije njeno ime bilo Magdalena? U redu, uredu." brzo je završio, gledajući bratovljem izraz.

"Magdalena Conti nije uticala na mene." Renato je hladno rekao. "Ona me jesamo naučila da prerane veze nisu za mene. Ali je drugačije sa tobom. Bićešodličan muž."

"O, ne! Vidim tvoju igru. Jedan od nas mora da se oženi I obezbedi Martellinaslednika a ti si mene bacio kao žrtveno jagnje! Ti si stariji. Ti to uradi."

"Zaboravi. Pogrešnoj se crkvi moliš.""A ti ne želiš da se odrekneš svog lepog ugodnog života sa svim tim

susretljivim damama." Lorenzo je rekao iznervirano."Vernost nema čar kod mene." Renato je priznao."Zašto ne može Bernardo da ispuni porodičnu odgovornost? On je naš brat.""Naš polu brat. U njemu je očeva krv ali ne i prezime, zbog okolnosti

njegovog rođenja. Pored toga on nije mamin sin, njegova deca joj neće biti


14/117

unučad. Ne, to mora biti neko od nas, a ti si onaj koji je zaljubljen.""Da ali…""Ćuti, ona se vraća. Ne budi budala. Budi siguran u nju dok još možeš."Sačekali su da dođe Heather i Lorenzo joj je poljubio ruku. Ona je ispravila

svoje držanje i prihvatila to sa smeškom, ali iznutra je bila i dalje oprezna.

Tokom glavnog jela brojni posetioci došli su za njihov sto, koji su Heatherposmatrali radoznalo, tako da je i ona toga postala svesna. To je kao potapanjeprstiju u plitku vodu, naći se da te odnese plimin talas. Napokon su posetiociotišli. Dok je Heather uživala u svom čokoladnom musu Renato je rekao,"Lorenzo, vidim Felipe di Stefana tamo. On je čovek sa kojim moraš darazgovaraš."

Kada je Lorenzo krenuo, pogledali su se."Mislio sam da ćeš ceniti šansu da mi kažeš šta misliš o meni." Renato je

rekao.

"Da to uradim bili bi ovde celu noć." Nasmejala se."Hajde reci.""Odakle da počnem? Gde bi završila? Tvoja drskost dok me proveravaš sa

mojim sefom, pa danas posle podne—Charles Smith nikad nije postojao, zarne?"

"Bojim se da nije.""Ti si me intervjuisao, određivao si mi veličinu da bi video da li sam

"pogodna"."Sama sam radoznao o ženi koja je ostavila tako veliki utisak na moga brata.

Da sam ti rekao ko sam ti se ne bi ponašala prirodno. Želeo sam da te vidim doknisi pokusala da me zadiviš.""Tvoja taština je prošlo verovanje. Zašto misliš da sam pokusala da te

zadivim?""Pripisujem ti dovoljno inteligencije da znaš da ne možeš da se udaš za mog

brata a da ne zadiviš mene.""Pretpostavimo da želim da se udam za Lorenza. A mislim da ne želim, ne

ako to znači da ću biti u rodu sa tobom.""Priznajem da sam bio malo nespretan. Ali možda možeš da mi oprostiš

kada čuješ šta imam da kažem. Divim se tvom ponašanju veoma, posebnonakon što sam napustio prodaju a ti si izgubila veliku proviziju. Kontrolišeš sesjajno."

"Ti-si-to-uradio-namerno?" dahtala je."Naravno. Prošla si sa letećim bojama. Lorenzo može da bude emotivan i

impulsivan. Ti si hladna, severna efikasnost će biti dobra za njega. Moje čestitke.Otišla si pravim putem da zaradiš poštovanje."

"A ti si na pravom putu da dobiješ čokoladni mus posred glave." ugrožena, ni


15/117

najmanje smirena ovim komplimentom, "ti si zapravo…ti si u zapravo…?"Dama je završila sa jelom." Renato je rekao konobaru, žurno sklanjajući njen

tanjir sa jednom rukom."Možete doneti kafu Ne…" ispravio je sam sebe kada je video sjaj u Heather

očima. "Najbolje ostaviti kafu za kasnije."

Kada su bili ponovo sami okrenuo se prema njoj."Molim te nemoj biti ljuta. Obećavam ti, mišljenje koje sam formirao o tebi jeda si potpuno povoljna."

"Mišljenje koje sam ja formirala o tebi je daleko od povoljnog. Stvari koje simi rekao…"

"Želeo sam da vidim da li ćeš da reaguješ na moj novac…""Da li sam lovac na bogatstvo!" odbrusila je."Izbor reči je tvoj, ali značenje je isto."Heather se ponosila na svom praktičnom zdravom razumu, ali ovaj čovek ju

je nevirao dovoljno da to sve odbaci u stranu i rizikuje umesto toga. Njene rečikao da su izašle same od sebe."Ti bi izgledao glupo ako bi ja rekla da, zar ne?" hladno je rekla."Zašto? Da li hoćeš da kažeš da nemaš isporučeno? Sumnjam. Mislim da si ti

žena od reči. Da si obećala da ćeš spavati sa mnom, ti bi spavala sa mnom.Uživali bi u međusobnom ugodnom iskustvu…"

"O, zaista?""Obećavam ti da bi bilo tako.""Možda bi želeo da mi daš potpisane preporuke od Elene i svih ostalih

izmišljenih dama.""Dovoljno su prave, mislim da bi jamčile za mene…mada ne, možda, pod timokolnostima…"

"Na cenu koju ponudiš nadam se da bi jamčile za tebe pod bilo kakvimokolnostima. Inače ne bi radile ono za šta si ih platio, zar ne?"

Ovo ga je malo trznulo, bilo joj je drago što je to videla.Njegove oči su zasijale sa čudnim, mračnim sjajem."Možda mogu samo sebe da krivim zato što si oštrila kandže na meni." rekao

je posle par sekundi. "Neka ti bude. Dao sam ti pravu ponudu…"

"I nema veze šta bi to uradilo Lorenzu.""Da si prihvatila učinio bi mu uslugu, on bi to video.""Ljudi uvek vide stvari na tvoj način, zar ne?""S vremenom i ubeđivanjem."Posmatrala ga je suvo. "Da li to znači, uz vreme i ubeđivanje, misliš da bi me

uspeo zavesti?Bio je iznenada na oprezu. "Ne znam." rekao je polako. "Jednostavno ne

znam."


16/117

Bilo je kao igranje šaha, zaključila je ona, odjednom veoma uzbuđena.Lukavo je pomerila svoju kraljicu na centar table, pozivajući napad.

"Možda nisi podigao cenu dovoljno visoko." promrmljala je."Šta to govoriš?""Zar ne znaš da žena koja izgleda iskrena može da naplati duplo više nego

njena zloglasna sestra?""O, da." rekao je tiho. "Znam to, šta sada?""Dođi malo bliže, pa ću da ti kažem."Polako je pomerio svoju glavu bliže njenoj. Heather se nagnula napred dok je

njena kosa lagano dodirivala njegovo lice, a njen dah mu zapuhivao obraz."Ne bi te želela ni da si poslednji čovek na zemlji." Šapnula je. "Idi I skoči u

reku, ponesi I svoj novac sa sobom!"Okrenuo je glavu tako da je njegovo oko gledalo direktno u njeno. Bilo je

tvrdo od zaprepašćenja, hladno, ocenjujuće.

"Ti si veoma neočekivana dama." rekao je. "I veoma hrabra.""Ne moram da budem hrabra. Ne možeš me povrediti zato što nemaš ništašta ja želim."

"Osim što ja držim tvoju udaju za Lorenza u svojoj šaci. Ja sam poseban okotoga prihvatam u moju porodicu…"

"Onda će ti biti olakšanje da znaš da te neće pitati da me prihvatiš." rekla jepovlačeći se i suočavajući se sa njim besnih očiju. "Dozvoli mi da kažem svojjasan stav. Nadam se da Lorenzo ne planira da me zaprosi, zato što će mojodgovor biti ne, a ti si razlog tome."

"Heather…"dopreo je do nje Lorenzov obeshrabren glas od negde iza nje.Vratio se taman da čuje njene poslednje reči.Ona je skočila na noge."Žao mi je Lorenzo, ali je gotovo. Imali smo divnu romansu ali je to bila samo

bajka. Sada je realnost, a tvoja realnost je tvoj veoma neprijatan brat."Uzeo ju je za ruke. "Ne odlazi ovako. Volim te.""I ja volim tebe, ali ti govorim zbogom.""Zbog njega? Zašto?""Pitaj njega. Neka ti kaže ako se usuđuje."

Odmakla se od stola i odjurila. Lorenzo je krenuo za njom ali je Renatopromrmljao. "Prepusti to meni."

Bes je Heather dao snagu njenim nogama i ona je već zbrisala na pola putadole u dugačkoj galeriji pre nego što je Renato uhvatio korak sa njom.

"Ovo je smešno," rekao je posežući za njenom rukom."Ne zovi me smešnom," proključala je, otresla ga sa sebe."Smešno je što ti misliš da možeš da pomeraš ljude kao pijune na šahovskoj

tabli."


17/117

"Nisam imao mnogo problema do sada." požurio je da kaže."Tako sam i mislila. Ali nisi mene upoznao tada.""Zaista nisam…""Bilo je kratko poznanstvo, nimalo prijatno. Ovde ono završava."Okrenula se ostro i krenula prema ulici. Napolju, noćni saobraćaj na

Piccadilly je odzvanjao automobilskim trubama.Renato ju je stigao na vratima, uzimajući njenu ruku ponovo."Molim te, Heather, vrati se unutra da razgovaramo o ovome mirno.""Ne osećam se mirnom. Osećam da bi povraćala po tvojoj glavi.""Kažnjavaš Lorenza zato što si ljuta na mene, to nije fer.""Ne, nije fer. Nije fer to što ima tebe za brata ali je zapeo sa tobom. Ja nisam,

međutim, nameravam da to tako i ostane.""U redu, vređaj me ako ti to pričinjava zadovoljstvo…""Nakon onoga kako si ti mene uvredio, to mi daje više zadovoljstva nego što

mogu da ti opišem!""Ali nemoj to raditi Lorenzu.""Ja to radim za Lorenza. Činili bi jedno drugo nesrećnim… Sada, hoćeš li me

molim te pustiti, ili moram da vičem za policiju?"Izvukla se slobodna I pojurila na trotoar, krećuću se pravo preko ulice odakle

bi mogla da vidi kada se taksi pojavi. Bila je previše ljuta za oprez. Kroz bukusaobraćaja mislila je da je čula Renatov užasnut glas kako viče njeno ime. Nijevidela kola koja idu prema njoj, samo sjaj farova protiv tame. Onda ju je Renatouhvatio I gurnuo nasilno na stranu. Neko je vrištao, čuo se ružan zvuk kočnica,

već sledećeg trenutka je ležala na cesti.Za trenutak nije mogla disati. Ali izgleda da nije bila povređena. Gužva sestvorila oko nje. Ispruženih ruku, Lorenzo se probio, plačući.

"Heather, moj Bože! O moj Bože!"Njegov glas je bio prožet užasom i ona je shvatila da on nije gledao u nju već

u svoga brata. Renato je ležao na putu, krvareći iz rane na ruci. Sa užasnimbolesnim osećajem Heather je videla zašto je Lorenzo uzviknuo.

Renato je izgleda prekinuo arteriju. Krv je curela iz njegove ruke u reku a akonešto ne bude učinjeno brzo biće u životnoj opasnosti, imao je jako malo

vremena."Daj mi svoju kravatu," rekla je Lorenzu. "Brzo!"Razvezao ju je, dok je ona preturala po torbi za njenom olovkom. U glavi joj

se vrtelo ali se borila da je razbistri dok su njene ruke se pomerale brzo, vezućikravatu oko Renatove ruke iznad rane, vezujući, gurajući olovku unutra iuvijajući je. Renatove su oči bile otvorene i on je gledao u nju, ona se trudila dane misli na ništa drugo osim na ono što je radila, uvrći, uvrći, dok povez okoruke nije postao cvršći i cvršći, dok napokon…o, hvala Bogu!…krvarenje se


18/117

smanjilo i stalo kada je vena bila zatvorena."Lorenzo…" uzdahnula je."Da." uzimajući zavoj od nje. "Ja ću držati sada.""Hvala ti…ja se osećam malo…" glava joj se zaljuljala."Ne, nećeš se onesvestiti." Renato je promrmljao.

"Zar neću?""Žena kao ti se ne pada u nesvest. Ona preuzima i daje naredbe, ali nikada neslabi." Njegov glas je bio skoro nerazumljiv, ali ona je čula svaku reč.

"Pustite nas da prođemo, molim vas."Odjednom hitna pomoć je bila tu, ekipa se probijala kroz gužvu,

preuzimajući. Bilo je i policije takođe, pričali su sa vozačem koji je kršio ruke igovorio o svojoj nevinosti. Heather je naterala svoju glavu da se raščisti. Imalaje još nešto da uradi.

"Nije bila njegova krivica." rekla je brzo policajcu., "izašla sam ispred njega."

"U redu, gospođice, razgovaraćemo u bolnici," mladi policajac je rekao.Lorenzo joj je pomogao u ambulantnim kolima i seo pored nje, skinuo svojujaknu i ogrnuo je oko nje, grejući je protiv šoka. Renato je prestavljao grozanprizor, prekriven krvlju i bledo lice koje sugeriše da smrt nije bila jako daleko.Jedna ekipa mu je davala kiseonik i napokon je otvorio oči preko maske. Njegovpogled je lutao prema Heather, zatim na Lorenza. Njegov pogled je bio napet,kao da je slao nemu poruku nekom od njih. Ili možda oboma.

Kad su stigli u bolnicu Renato je prebačen u salu za hitne slučajeve, dok suprevijali Heatherine povrede i ogrebotine. Pojavila se i našla Lorenza kako sedi

u hodniku sa dva policajca. Ponovila je ono što je rekla ranije, oslobađajućivozača. Napokon su otišli, zadovoljni a ona je ostala sama sa Lorenzom.Stavio je ruku oko nje. "Da li si dobro, draga?""Da, bila je to samo ogrebotina. Šta je sa Renatom?""On je tamo." Pokazao je na suprotna vrata."Zaustavili su krvarenje i dali su mu transfuziju. Moraće da ostane ovde par

dana, ali će biti dobro."Pojavio se doktor. "Možete doći samo na minut. Ali samo jedno od vas.""Ja sam njegov brat." Lorenzo je rekao, "ali ovo je moja verenica…molim

vas.""U redu, ali se trudite da budete tihi."Renato je izgledao manje uznemirujuće bez njegove krvlju uprljane odeće, ali

I dalje veoma bledo. Ležao je sa očima zatvorenim, nije se pomerao osimlaganog podizanja I spuštanja njegovih grudi."

"Nikada ga nisam video u ovakvom izdanju." Lorenzo je rekao. "Obično onide uokolo izdajući naredbe. Šta ti je to rekao da si tako odjurila?"

"Jedva se mogu setiti. Šta god da je bilo, nisam trebala staviti njegov život u


19/117

opasnost.""Ja samo znam da je on na smrt krvario i da si ga ti spasila. Hvala ti, amore

mio. Znam da zna biti medved, ali on je dobar momak, stvarno. Hvala Bogu da sibila tamo.

"Da nisam bila tamo to se ne bi desilo." rekla je, taknuta njegovom verom u

nju i sa osećajem krivice u isto vreme.Lorenzo je povukao ruku oko njenih ramena. Naslonila je glavu na njega isedeli su zajedno, razmenjujući toplotu i udobnost.

"Da li se ljutiš što te zovem mojom verenicom?" pitao je nakon nekogvremena.

"Ne, nisam ljuta.""Da li me voliš dovoljno da oprostiš Renatu i prihvatiš me"Renatove oči su se otvorile i on ih je gledao."Reci da." pozvao je. "Nemoj nas odbiti."

"Nas?""Ako se udaš za jednog Martelia, dobiješ ceo paket nas.""Biću dobar muž." Lorenzo se zavetovao. "Dovoljno dobar da nadoknadim za

Renata.""Šta još trebaš da čuješ od toga?" Renato je pitao."Ništa." rekla je sa osmehom. "Pretpostavljam da mogu da rizikujem!"Odjednom se sve dešavalo brzo. Traumatična noć je bila prožeta žestokom

plimom emocija i pod njenim uticajem obećala je da će se udati za Lorenza. Utrenutku, bila je deo Marteli porodice. Renato je pružio svoju zdravu ruku i

potapšao njenu, slabašno, ali sa toplinom."Sada ću imati sestru."U roku od 24 sata njenu levu ruku je krasio prsten sa velikim dijamantom.

Dva dana kasnije ugledala je brata izvan Heatrow aerodroma, znajući da sunjene karte čekirane mesec dana unapred.

Sada je bila na letu za Palermo, još uvek se pitajući šta ju je snašlo. Pored njeje sedela Dr. Angela Wenham: njen blizak prijatelj i cimer, koja je uživala uzasluženom odmoru.

"Drago mi je što si mene pitala da idem sa tobom kao tvoja kuma." rekla je

Angie." Radujem se što ću par dana živeti samo za zadovoljstvo."Osim što je pametna i naporno radi, Angie je još i lepa, nežno građena i

socijalni leptir. Njeno nedavno ograničenje na noćno dežurstvo u bolnici jeozbiljno ograničilo njen ljubavni život, a ona je nameravala da to nadoknadi, akose po osmehu na njenom divnom, vragolastom licu moglo zaključiti.

"Zgodno je kad si ti oborena s nogu." Angie se zakikotala, "više je to moj stilnego tvoj."

"Da, nije kao snažna, pouzdana ja, zar ne?" Heather je promrmljala. "I način


20/117

na koji sam se ponašala te noći…kunem se nisam poznavala sebe. Obično sammiran tip osobe, ali sam vikala i besnila se, govoreći mu gde da se nosi…"

Angie se srušila smejući se. "Ti? Vikala i besnila se? Kako bi volela da sambila tamo da to vidim!"

"Kunem se da je istina. Čak sam mu rekla da mi se ne sviđa dovoljno da

odbijem Lorenza.""Zar to nije istina?""Ne, nije. Ali me je toliko naljutio i rekla sam prvo što mi je palo napamet."Angie je izgledala nestašno. "Rekla si da on ima dva brata, zar ne?""Neverovatna si." Heather se nasmejala. "Samo si upoznala Renata.""Oh, da, čudoviste Renato.""Moram da budem uplašena. On nije čudovište, Bila sam ljuta na način koji

me je pregledavao, ali nije trebao da umre zbog mene, on zapravo obnavljanjegove otkazane naredbe. Neko se javio iz Ritza i pokupio ih.

"Reci mi o onom drugom.""Tu je još i polu brat, Bernardo. Njihov otac je imao aferu sa ženom izplaninskog sela a Brernardo je njihov sin. Bili su zajedno u sudaru koji ih jeoboje ubio, tada je Lorenzova majka uzela dečaka i odgojila ga sa sopstvenimsinovima."

"Kakva neverovatna žena!""Znam. Njeno ime je Baptista i ako sam zabrinuta zbog nečega, to je kako će

ona videti mene.""Ali pokazala si mi pismo koje ti je napisala. Bilo je divno."

"To što neko ko može da stavi svoja osećanja u stranu da bi uradila ono zašta je mislila da je njena duznost… pa, ne možeš zapravo znati šta će ona misliti,zar ne?"

"Ono što Lorenzo misli o tebi se računa." Angie je rekla čvrsto. "Hej, nije liono Sicily, tamo dole?"

Odavde su mogle da vide trouglasto ostrvo blizu Italije, ali osim toga,odvojeni samo uskom linijom vode, moreuz Messina, samo sa svojim različitimidentitetom.

"Sicilijanac." Lorenzo joj je rekao "je uvek prvo Sicilijanac pa tek posle

Italijan. Ponekad je jedva Italijan uopšte. Mnogo rasa je u nama tako da o sebimislimo kao odvojenoj rasi, radeći stvari na svoj način."

Tražila ga je čim su ona i Angie napustile carinu. I on je bio tamo sa jošjednim muškarcem. Mahnuo joj je nestrpljivo i potrčao joj u susret. Heather senagnula prema njemu, dok je Angie ostala pozadi, smejući se, gurajući kolica iposmatrala drugog muškarca sa ugodnim nagađanjem.

Lorenzo zagrli svoju nevestu ljubeći je između reči. "Prošlo je tolikovremena, moja draga."


21/117

"Da-da." rekla je uzvraćajući poljubac.Bilo je prekrasno koliko se osetila sigurnom što je sada ovde. Par minuta

nakon iskrcavanja na Siciliji znala je da je stigla kući. Sve na ovom mestu jeodisalo savršenstvom, čak i pre nego što je otkrilja detalje. A to je moglo samoznačiti da čini pravu stvar udajući se za Lorenza..

"Ovo je moj brat, Bernardo." rekao je Lorenco napokon pokazujući na čovekasa njim."Polu brat." promrmlja čovek."Bernardo, upoznaj Heather, moju buduću mladu."Upoznala je Angie i Lorenza. Ali kada ju je on pokušao predstaviti Bernardu

njegov brat mu je mahnuo iz daljine sa osmehom."Već smo se upoznali, rekao je."dok ste se vas dvoje pozdravljali."Ovo je izazvalo opšti smeh. Bernardo preuzeo kolica sa prtljagom i krenuli

su ka autu gde je pozvao Angie da sedi napred s njim.

"Oni neće želeti da ih uznemiravamo" reče smešeći se.Previše senzacija se približavalo Heather da je stekla zbunjujući utisak odpreviše brilijantnih boja nego je ikad videla, plavljeg neba i slađeg vazduha.Bernardo je pokrenuo auto prema periferiji Palerma i duž obale, a uskoro im je irezidencija Martelli bila na vidiku.

Heather zastade i željno pogleda. Lorenzo joj je pričao o svom domu, kako jeizgrađen na uzbrdici, sa pogledom na more, ali nema reči kojim bi mogaoopisati tu lepotu. Ruže su pred njima, slojevi ruža, balkon na balkonu, i svakigleda na more. Pelargonije, jasmin, beli i crveni lijanderi, paviti i bogumile koje

igraju zajedno u vrtoglavom neredu boja koje su ipak u savršenoj harmoniji.Onda su se našli na krivudavom zavojitom putu, prilazeći bliže vili a kraju suskrenuli u dvorište. Red širokih stepenica je vodio do širokog, lučnog ulaz, savratima koja se otvoraju iznutra. Prilazila im je niska, starija žena krećući sepolako uz pomoć štapa. zauzela je svoje mesto na vrhu stepeništa.

"To je moja majka." rekao je Lorenco, uzimajući Heather za ruku vodeći je uzstepenice.

Baptista je izgledala zapovednički, uprkos očiglednoj slabosti i činjenici da jejedva došla do Lorenzovog ramena. Bila je u ranim šezdesetima, ali bolest ju je

ostarila i izgledala je starije. Ispod njene sjajne sede kose njeno lice je bilo oštro,a njenim brilijantnim plavim očima ništa nije moglo da promakne. Ali Heather jevidela toplinu u tim očima, i kada su se tanke ruke obmotale oko nje ona jeosetila neočekivanu snagu u zagrljaju starice.

"Dobrodošla moja draga" reče Baptist. "Dobrodošla u porodicu."Bila je ozarena, izraza punog dobrote. Pozdravila je Angie jednako toplo."

Kada budeš videla svoju sobu, uzećemo malo osveženje zajedno."Iako je kuća nosila skromnu titulu rezidencije, prigodnije ju je zvati palata.


22/117

Građena je u srednjevekovnom stilu, od prelepog žutog kamena sa dugimpločnicima i mozaičnim hodnicima. Sobe su mestimično obložene negdemermerom, a negde tapiserijama. Heather je svugde videla bogatstvo, lepotu,eleganciju i predpostavku urođene vlasti.

Ona i Angie su delile veliku sobu. Posedovala je dva ogromna kreveta sa

baldahinom sa koga su visile bele mrežaste zavese koje odgovaraju velikimprozorima koji vode ka širokoj terasi, okrenutoj unutra.Ispod se nalazio ogroman vrt, a iza njega se zemlja protezala toliko daleko

dok ruže ne potamne, maglovite planine na horizontu. svuda su bile žive bojekoje Heather nikad ranije nije videla Nakon pastelnih nijansi Engleske, njihovačista dubina i osvetljenje su je preplavili.

Služavka im je pomogla da se raspakuju, a zatim im pokazala terasu koja jeišla skroz oko kuće i na kraju ih ponela bočno gde je Bapista sedela pokraj malogrustičnog stola gledajući preko zaliva. Bernardo i Lorenzo su bili tamo, i odmah

su izvukli stolice, kada su sele napunili su im čaše Marsalom. veći sto u blizinibio je prepun Sicilijanske torte od sira, Zabaglionea, aparat za kafu sa šlagom,prsten od kandiranog voća i nekoliko drugih stvari za koje su one bile previšeošamućene da bi ih dotakle.

"Nisam bila sigurna kakve su vaše želje, pa sam naručila od svega po malo."Bapista promrmlja.

Hrana i vino su bili ukusni. "Nisam bila sigurna u svojim željama, pa samnaručila različite." Baptista promrmlja.

Hrana i vino bili ukusni. Iznad je bila cvetna nadstrešnica koja ih je

zaklanjala od jakog sunca, a laki povetarac je puhao. Heatherse pitala kako jeuopšte živela pre dolaska na ovo savršeno mesto. Lorenzo je uhvatio njenpogled i nasmešio se, a ona mu je uzvratila još neodoljivijim osmehom

"To je dovoljno." reče Baptista ozbiljno, tapšajući mu ruku. "Imaćeš dovoljnovremena da izigravaš budalu, sine moj. Sad odlazi i pusti me da upoznam mladu.


23/117

3. Poglavlje

Kad je Lorenzo nestao, i dok je Bernardo pokazivao Angie baštu Baptista jenapunila Heatherinu čašu.

"Renato mi je kazao kako mu je vaša trenutna akcija spasila život" rekla je."Ti i ja smo postale prijateljice od tog trenutka.""Veoma ste ljubazni" reče Heathe. "ali nije li vam rekao da je moja krivica što

se uopće našao u opasnosti?""Mislim da mu je uveliko bilo neprijatno. Naljutio vas je svojom visokomnespretnošću. Veoma teško sam s njim razgovarala.

Heather pokaza skriveni smješak. Ideja da nadmenog Renata dotakne bilošta što kaže njegova majka je bila šarmantna, ali neubjedljiva.

"Vi ćete biti veoma važni za ovu porodicu" Baptista nastavi. "Možda čak ivažniji nego što možete zamisliti. Lorenzo kaže da nemate vlastitu porodicu."

"Ja sam jedinica. Moja majka je umrla kad sam imala šest godina. Moj otacnije mogao izići na kraj bez nje." Heather zastane. Rijetko je govorila o ovome

jer joj se činilo kao izdaja slatke prirode, zbunjenog malog čovjeka koji je čeznuosamo da slijedi svoju ženu. Ali iznenada se poželila povjeriti Baptisti. "Pio je višenego što je trebalo" reče, "I na kraju nije mogao zadržati posao"

"I tako si gledala za njim" Baptista reče ljubazno."Gledali smo jedno drugo. On je bio fin i voljela sam ga. Kad sam imala

šesnaest dobio je upalu pluća i naprosto je izblijedio. Posljednja stvar koju mi jerekao bila je... oprosti ljubavi...

Ona zajeca preko očevog groba, nemoćna da iskaže stvarnu bol : saspoznajom da nije bila tu dovoljno za njega. Praktično teškoće su se nizale:

nedostatak novca, napuštanje koledža njenih snova, traženje prvog posla dokojeg je mogla doći. Dala je objašnjenje u najkraćem mogućem opusu riječi iimala je osjećaj da ima Baptistino razumijevanje.

Razgovarale su tek oko sat vremena, ali svakog momenta Heather seosjećala bliskijom sa ovom kraljevskom ali ljubaznom ženom. Kada je Lorenzopomolio glavu kroz zavjese sa upitnim izrazom lica, obje žene su ga dočekale saosmijehom. Smijući se, on im se pridružio, noseći svježe kolače.


24/117

Iz unutrašnjosti kuće začuo se Renatov glas i iznenada se pojavio krozdugačke bijele zavjese. Kada je vidjela njega i Lorenza na aerodormu u Engleskojizgledao je blijedo sa rukom u povezu. Sada se micao slobodno i njegov zdraviizgled se vratio.

Doživjela je blagi šok. Bila je zaboravila njegovu masivnost, izražene mišiće

na njegovom vratu, sve ono čime je njegova pojava ispunjavala zrak. Ovdje udomaćoj zemlji used fierce sunca i svijetlih boja, taj efekat je bio dodatnopojačan. Renato je prvo prišao majci podijelivši s njom izmiješane osjećajeiznenađenja i poštovanja, što je izazvalo Heatherinu pažnju. Zatim se okrenuo knjoj.

"Dobro došla kući, sestro" rekao je smještajući lagano ruku na njeno rame iljubeći je u obraz. Na momente je bila svijesna jakog začinjenog muškog mirisa.

Zatim se okrenuo i pozdravio Lorenza. Lorenzo je uzvratio kompliment i natrenutak braća su se tukla kao dva mlada pastuha, praćeni pogatim smijehom.

Završilo je tako sto su jedan drugog udarili u zagrljaju po leđima jer na taj načinpokazali su međusobnu naklonost.Baptista je susrela Heatherin pogled, pokazujući joj kako je ponosna i

zadovoljna svojim veličanstvenim sinovima. Heather kline i mislila da će jednogdana biti i na nju red, bar se nadala. Na kraju Renato je sjeo nasuprot njoj,smiješeći se samouvjereno. Bio je odjeven neformalno, u žućkasto smeđe hlače imajicu kratkih rukava. Protiv bijelog materijala njegova koža, bila je preplanulatamno smeđa i jako se isticala. Njegova crna kosa bila je razbarušena, i rasla jeviše kada bi prošao rukom kroz nju kad skloni znoj s čela. Heather je imala

osjećaj da sve ostalo je bilo blijedo. Samo tamo, naslanjajući se, napola ispruženu naslonjaču, napravio je da se sve vrti oko njega.Svjetlo je blijedilo. Netko se zapitao gdje su Bernardo i Angie, Lorenzo krenu

da ih pronađe, vragolasto se osmjehujući. Heather se sjeti Angina smijeha iriječi na avionu, i nadala se da njena prijateljica nije bila ponesena njenimimpulzivnim romantičnim sklonostima.

Kad je došlo vrijeme za večeru, Heather je otišla u svoju sobu i trenutakkasnije Angie se pojavila, dok su joj oči sjale.

"Provodiš se fino?" Upita je Heather.

"Lijepo, hvala", rekla je Angie nevino.Kad su završili oblačenjem Baptista pokuca na vrata i uđe kraljevski unutra

noseći crnu kutiju. "Savršeno", rekla je, smiješeći se na vjenčanicu koju jeHeather stavila na postolje u blizini prozora.

"Ovo će ići s njom." Ona otvori kutiju, otkrivajući tijaru napravljenu odbesprijekornih bisera.

"Legenda kaže da je nekad krasilo glavu kraljice Marie Antoinette", rekla je."Kasnije je prešlo obitelji Martelli, i generacijama davalo nevjesti na vjenčanju


25/117

za veo."Ali-veoma lijepo od tebe, ali ovo je previše za mene. Šta kad se Renato

oženi? Neće li on ovo očekivati?"To nije važno." Baptista reče zapovijedno. "Ako je on tolika budala i

tvrdoglav po pitanju braka, nema kog da krivi sem sebe, a sad probaj ovo."

Tijara je savršeno stajala na Heatherinoj bujnoj svijetloj kosi, ali najbolje odsvega je način na koji ju je Baptista je prihvatila. Ona joj se zahvali, ali joj laknukad je Baptista ponudila da bisere ostave na sigurno do vjenčanja.

Vidjevši bogatstvo Residenze, Heather je bilo drago što je kupila bar nekuskupu odjeću ili, barem je bila skupa, jer ju je našla na sniženju. Bila je popularnai prijatelji su u mnogim katovima trgovina spustili cijene do kosti za nju.

Kao rezultat toga je bila u mogućnosti da se pojavi u srednjovjekovnojblagovaonicama u bez ramena blijedo žute boje svilenoj haljini koja je slijedilaobrise njezina tijela bez da bude očito zavodljiva. Za jednu nijansu sjaja Angie ju

je nadmašila, paun u plave i zelene boje koje su gotovo plamtile. Ali Lorenzo jeimao oči samo za nju, i Renato činilo se previše izgledao pogođen vidjevši je.Baptista je uhvati za ruku i povede naprijed, govoreći. "Ovdje je naš počasni

gost.", kako bi se upoznala s nekim lokalnim dostojanstvenicima. Zatim je sjelana čelo stola, između Lorenzo i Baptista, i postalo joj je nelagodno svjesnadogađaja oko nje i tretirajući je poput kraljice.

Bio je divno, ali ju je unervozilo da su svako jelo pokazivali joj na njegovoodobrenje. Jelo je bilo gotovo banket, i Baptista joj objasni da je kuhinjapripremala za vjenčanje. Najfinija Sicilijanska kuhinja je bila na ponudi. Za

početak, izbora punjene pečene rajčice, naranče salate, punjene fritule sa rižom,grah fritule.. Iznesena su riža i tjestenina jela, sicilijanski riža, riža s artičokama,tjestenina sa srdelama, tjestenina s cvjetačom, a glavna jela tek su dolazila. Dotrenutka kad su stigli pirjan i janjetina, rolnice punjene govedine, zec u slatkokiselom umaku, Heather je gubila apetit. Ali znala je da bi uvredila one koji su setrudili da izvedu ovaj blagdan u njezinu čast, pa je jela pomalo.

"Možda ne možeš više", Baptista predložila nježno, razumijevši ju."Ali moram probati slatka jela", rekla je Heather. "Izgledaju tako ukusno."Lubenica jelo, prženi kolači sa ricotta sirom i kandirano voće, pistacija

kolači, uzela je zalogaj svakog pomalo, i bila je nagrađena po pogledimaodobrenja iz svakog smjera.

No, nagrada koja joj je dodirnula srce najviše, bila je kad je Baptista jojšapnula. "Bravo, kćeri moja."

Bila je pogođena s tri brata. Sve tri elegantno odjeven u večernja odijela, bilisu impresivan prizor: Lorenzo, najviši, najzgodniji; Bernardo, mršavi i taman srijetkim osmijesima koji su oduzimali dah, i Renato, strog, snažan, sa svojomcetvrinom ne davanja zraka i nepitajući nikog ništa. Bio je težak čovjek za


26/117

upoznavanje, pomislila je, unatoč svoj očiglednoj namjeri da joj da dobrodošlicu.Dva puta tijekom obroka Renato je bio pozvan od stola za telefonski poziv. U

skupu koji je uslijedio Angie promrmlja. "Bernardo kaže da Renato radnik uobitelji a Lorenzo šarmer.

"A što je Bernardo?" Heather je želila znati.

Angie su oči treperile. "Reći ću ti kasnije."Kao gosti su počeli da napuštaju Lorenzo je uzme za ruku, šapćući. "Dođi samnom", pa je izvede iz sobe.

Držeći se za ruke trčali su uz stepenice dok nisu dostigli do para hrastovihvrata. Otvorio ih je, otkrivajući veliku lijepu sobu.

"Tu će tri strica spavati u ovoj sobi", rekao je on. "Ali nakon toga... oh, dođiovamo!"

On ju je povukao u zagrljaj i od nježnost njegova poljupca zaboravila je nasve ostalo. Osjećala je kako je dobro biti ovdje, znajući da je došla kući.

"Oprostite." glas dopre iza njih. Skočili su i vidjeli Renato pred vratima,cereći se. "Žao mi je što vam smetam.", rekao je on. "Kako ti se sviđa tvoj stan?""Naše što?""Ovaj skup soba je gotovo samostalan", objasnio je Lorenzo. "Bilo bi

savršeno za nas.""Misliš da živimo ovdje, umjesto da imamo naš vlastiti dom?", Upita Heather

malodušno."Ali ovo će biti naš dom.""Ne, neće. Odmah je pored tvog brata."

"Strašna sudbina zar ne", Renato odgovori."Nije ništa osobno." počela je govoriti."O, mislim da jeste", rekao je, gledajući je u oči."Ako budemo ovdje, Lorenzo će biti na tvojim leđima i pozivu. Usuđujem se

reći da ga tako drži.""Ali kako ćeš srediti kuću prije nego li se udaš a to će biti nešto više od

tjedan dana?", Upitao je Renato razumno. "Naravno Lorenzo je mogao odabratinešto već, ali mislio sam da bi radije to učinila sama. Zašto pretpostavitinajgore o meni."

"Instinkt", rekla je, na pitanje.Nacerio se, bestidno. "U krivu si.""Ne, ne vjerujem." Ali nije mogla pomoći si nego smiješiti mu se. On je bio

vrag, ali mogao je biti katastrofalno privlačan vrag.Možeš početi kasnije tražiti kuću, za sad će i ove sobe biti ugodne, rekao je

Renato uvereno.Zvučalo je razumno, ali treperili su signali upozorenja. Renatoje držao ljude gdje je on želio i razumnost je još jedan način da to ostvari.Dosađujući se pokazao joj je da savršeno prati njezin težak proces.


27/117

"Još samo malo, onda", rekla je napokon. "Čim se vratimo s medenogmeseca..."

"Ne baš tako brzo." rekao je Renato. "Lorenzu je zakazan put za New York""O, stavarno?" prekrsti ruke ponovno."I pretpostavljam, naravno, da želiš ići s njim."

Njeno oružje pade beskorisno na pod. Umrla bi za put u New York."To bi bio tvoj medeni mjesec" rekao je Renato."Nemoj mi reći i to priredio!""Mislio sam da želite posuditi moj brod na par tjedana da krstarite. Posada

će obaviti svoj posao, i sve što trebate učiniti jeste uživati u tebi.""Brod je prekrasan, draga." Lorenzo reče nestrpljivo, "sa klima i uređajima.""I vas dvojica ste to riješili. Pretpostavimo da ne volim jedrenje?

Pretpostavimo da dobijem morsku bolest.""Hoćes li." Renato ispali.

"Ne znam. Nikad nisam bila na brodu."Onda, što prije to bolje. Sutra će Lorenzo ići u Stockholm, da nadoknadi štoje kasnio, a Ja ću te odvesti van na brod i reći ćeš mi svoju odluku.

Heather je napola očekivala da će Angie ići s njima na izlet s brodom, ali onaprovodila dan s Bernardom.

"On će mi pokazati svoje rodno selo u planinama.""Tek si ga jučer upoznala", Heather prosvjedova."Znam." Angie se smijala s oduševljenjem."Budi oprezna."

Angie je blistala od samopouzdanja mlade žene koja je uvijek bila u stanju daosvoji muškarca kojeg bi izabrala. Nasmijala se veselo, a trenutak kasnijeHeather začu njezino pjevanje pod tušem.

Bez sumnje je Santa Maria, lijepi jarbolni brod, preko stotinu stopa dugačak,dominirao u maloj luci Mondello. Renato parkirao automobil i pomogao joj.

"Što ti misliš o njoj?" Upita je glasom punim ljubavi i ponosa."Lijepa je" priznala je Heather.On skoči lagano dolje na palubu i stavi obe ruke oko njena struka. U trenutku

poletela je kroz zrak i spustila se pored njega. "Sve u redu?" Pitao je.

"Da", rekla je bez daha. Nagli pokret ju je iznenadio.Predstavio je posadu, koja je stajala i čekala da je pozdrave."Ovo je Alfonso, moj kapetan, Gianni i Carlo, posada, a ovo je rekao i pokaza

na malog čovjeka: Fredo kuhar. On može napraviti sve od najbržeg zalogaja doCordon Bleu.

Sunce je bilo svijetlo i topao, jak povjetarac udarao je preko vode, ubrzo suširoko more izlazili iz luke. Nakon nekoliko minuta Heather su navikla nakretanje, pa čak i smatrala ugodnim.


28/117

"Pa?", Pitao je Renato, promatrajući joj lice. "Želiš li da se vratimo, da sebaciš preko ili da mene baciš preko...?"

"To poslednje zvuči primamljivo", rekla je smeškajući se. I on se smijaozajedno s njom, od njegove opaljene koze pokazao jake bijele zube. Nakonnapeta, arogantna muškarca kojeg je upoznala u Engleskoj, ovo je bila

transformacija.. Odjeca mu je, također, bila različita. Elegantnu formalnost odsinoć, zamijenio je plavim kratkim hlačama i bijeloj košulji kratkih rukava, kojaje bila raskopčana skroz. Izgledao je moćan, intenzivno muški, sjajeći saživotom.

"Dopusti mi da ti pokažem moje kraljevstvo", rekao je Renato, uzimajući jeza ruku.

Ispod je je bila mala palata. U kuhinji Fredo, okružen najsavremenijomopremom, radio je na gozbi. Niz hodnik bila je glavna spavaća soba, kompletnasa luksuznom kupaonicom. Svugdje je bilo obloženo sjajnim bojama meda. U

sredini je bio veliki bračni krevet, ljubavnicima idealan za prvu bračnu noć."Ovo je tvoje za danas" rekao joj je Renato. "Presvuci se u kupaći kostim?""Ali nemam ni jedan."Otvorio je ormar i pokazao niz kupaćih kostima na vješalicama. Heather je

zurila. Sigurno je bilo oko deset, u svim bojama, stilovima i različitih stupnjevasmionosti.

"Ali kako to da ti....-?" Pogledala ga je vidjela zao humor u njegovim očima."Ne želim uopšte pitati..."

"I ne trebaš, zar ne?".

Njegova seksualnost je bila toliko iskrena, njegov apetit tako besraman danije znala gdje da traži. Počela je da prevrće kroz neke kostime, ali Renatovavelika ruka dođe ni otkud i povuče njene. "Ne taj, ovaj"

Podigao je bikini, ali ona instinktivno zavrti glavom. "Ne, ja ne mogu...""Zašto ne? Veoma je skroman."To je bilo tačno. Kao bikini je bio skroman. Donji dio bi joj pokrio većinu

stražnjice, a gornji zatvorio grudi na zadovoljavajući način. Ali Heather je uvijeksebe vidjela kao osobu za jednodijelne kostime.

"Ali ne mogu nositi kupaći u boji višnje." tvrdila je. "Previše sam svjetla."

"Nema zakona koji te sprječava da nosiš crveno. Riskiraj.""Dobro. Hoću."Kada je otišao, ona se presvukla, shvatajući da se na ovom mjestu

dramatična boja činila prirodna. Pronašla je odgovarajući šal u ormaru i vezalaga oko glave, puštajući da joj kosa slobodno pada iza. Da prikrije svoju polu-golotinju, ogrnula se svilenom, bijelom čipkom. Nazad na palubi pronašla jeRenata u krmenom dijelu, za stolom na kom su bile grickalice i visoke čaše.Iznad njega prugasta tenda nudila je utočište od sunca. On ju galantno povede


29/117

do njenog mjesta i posluži je. Ohlađeno vino je bilo izvrsno; mali badem kolačiizvanredni. Heather je počela osjećati da bi se mogla lako navići na ovo.

"Sicilija je centar Mediterana." - Renato objasni. "Dakle, brod bi te lakomogao odvesti bilo gdje. Možemo ići preko, u Tunis, ili na drugu stranu Grčke, iliploviti do obale Italije."

"Gdje idemo danas?""Samo dio puta oko ostrva i onda nazad. Naći ćemo finu uvalu, okupati se. Dali već osjećaš morsku bolest."

"Ne, ne uopšte." - priznala je. "U stvari, osjećam se predivno." Udahnula jeduboko slani vazduh.

"Mmm." On se naceri. Još ćemo od tebe napraviti mornara."Nazdravili su jedno drugom i ona je pojela malo voćnih marcipana, koji su

izgledali tako savršeno da je na prvu pomislila da su prava stvar. Zatim jeRenato preuzeo kormilo, a ona stajala pored njega s vjetrom u kosi i mekom

odrazu vode u licu, odjednom začarana srećom i blagostanjem."Zašto ne sunčanje."- on predloži. "Ali prvo utrljaj neku kremu za sunčanje -tvoja koža je veoma svijetla i moraš je zaštititi."

"Sunce me nikad nije dotaklo." - rekla je, pomalo sa žaljenjem."Englesko sunce." - Renato reče s omalovažavanjem. "Šta ti znaš o vrućini u

mojoj zemlji? Čak i na kopnu može biti žestoka, ali ovdje se voda reflektuje, isunce duplo vrati svoju snagu. Imaš kremu u kabini."

Odabrala je jedan od luksuznih losiona u svom malom kupatilu, i vratila sena palubu da se protegne. Renato je posmatrao dok je utrljavala svilenkastu

tečnost po rukama i nogama."Okreni se i pusti da ti namažem leđa."- on reče. "Zamisli koliko bi me mojbrat krivio ako bi se na vjenčanju pojavila izgledajući kao jastog. Drhtim pripomisli."

"Drhtis."- ona se nasmije. "Ti?""Uvjeravam te da ispod ove sumorne spoljašnjosti kuca srce miša."Dala mu je i okrenula se na stomak. Dodir Renatovih vrhova prstiju na njenu

kičmu je bio neočekivano mek, ne presnažan, već gotovo delikatan. Spustila jeglavu na ruke i počela se opuštati dok je radio na stražnjem djelu vrata, nanoseći

losion temeljno s obe ruke. Poluzatvorenih očiju gledala je kako se suncenagnulo na palubi. Hipnotički ritam njegovih ruku, snažan, ali osjetljiv, pravio jeivice svijeta mutnim, tako da nije mogla reći gdje jedna stvar završava, a drugapočinje, ili gdje ona završava, a svijet počinje. Krv joj je polako pulsirala, blaženo,njenim venama...

Odjednom je bila budna, prisiljavajući se vratiti u stvarnost kroz oblakezadovoljnih senzacija. Negdje se čuo zov galebova, valovi su bučno udarali odstrane broda, ali joj je srce kucalo tako glasno da je izbrisalo te zvukove. Naglo


30/117

se okrenula i pronašla Renata kako gleda u nju s nečim u očima što je mogao bitišok.

"Moram se vratiti za kormilo." - rekao je, glas mu je dolazio iz daljine."Da." - ona nejasno odgovori. "Moraš."Na njezino olakšanje, ostavio je. Pogledala je oko sebe, i na njeno

iznenađenje, sve je bilo na normalnom mjestu. Srce joj je lupalo, ali je postepenousporilo na meko kucanje zadovoljstva. Bila je bez daha, kao da je trčala. ARenato je bio isti, prisjetila se. Legla je opet, mozgajući o tome, ali jezadovoljstvo svladalo, i trenutak kasnije je zaspala. Renatov lagani dodir poramenu je probudio.

"Usidrili smo se." - on reče. "Upravo ovde je mala uvala."Santa Maria je imala mali čamac, već natovaren piknik - košarom, i spušten u

vodu. Renato je spustio u njega, i krenuli su daleko, prema maloj zlatnoj plažigdje nije bilo nikoga na vidiku.

"Hajde da plivamo prije jela." - predložio je. "Dođi."Uzeo je za ruku i krenuli su po zutom pjesku. Sok zbog hladne vode je bioizvrstan. Ušla je i zajedno su plivali u dubokoj vodi. Ona nikad prije nije plivalatako daleko od obale, i nije bila snažan plivač, ali se osjećala punasamopouzdanja dokle god je Renato bio tamo.

Plivali su pola sata, a onda se rame uz rame uputili nazad."Ostanimo duže", rekao je kad su izašli na obalu."Ne, ja ću raspakirati piknik, a Ti se vratiti, ako želiš još plivati."Potrčao je i skočio nazad u vodu, okrenula se prema suncu na trenutak dok je

sušila kosu. Već je bio nestao kad je pogledala nazad u more. Voda je bila bistrau razini, ali Renatu nije bilo ni traga.Polako je ustala, osjećajući se kao da je tamni oblak je prekrio sunce. Bilo je

poput buđenja u mesečevu krajoliku gdje je sve bilo bez života, golo i pusto.Kad mu je glava izvirila na površinu svijet kao da je okupan njenim

olakšanjem. Mahnuo je ona mu odmahnu, shvativši da je zadržavala dah."Uplašio si me." optuži ga dok je hodala prema plazi.On se naceri. "Žao mi je. Volim plivati pod vodom koliko god mogu."Zamotao se peškirom i sjeo pokraj nje, Kad se pomjerio vidjela je ružan

ožiljak oko zapešća pa je zadrhtala."Nije to ništa" rekao je. "Zacijelilo je. Vidiš."Ispruženu ruku uzela je svojom i okrenula je da vidi ožiljak bolje. Kao što je i

rekao, zacijelilo je lijepo, ali sada je bolje vidjela koliko je velika rana bila, kolikoblizu je bio smrti. Njegova velika, snažna ruka izgledala je čudno u njezinimvitkim i delikatnim rukama. Da ju je jače stisnuo mogao bi je slomiti, ali pustioje da leži ondje dok je brisala pijesak s nje.

"Uvek sam govorio da nijedna žena nikad neće ostaviti neizbrisiv trag na


31/117

meni", pomislio je. "Ali sad jedna jeste.""To nije smiješno." Nešto ju je u grudima peckalo."U redu, reći ću ti nešto ozbiljno. Što se dogodilo te noći reklo mi je sve o

tebi. Jednog trenutka rekla si mi da skočim u reku, sljedećeg spasila si mi život,hladna kao krastavac, bez obzira što si samu sebe oborila. A kad si došla sebi,

ustala si da bi mogla očistiti vozača."Moja engleska zaliha učinkovitosti", zadirkivala ga je. "Mi smo poznati počuvanju naše pribranosti."

"Da li te ikad nešto izbaci iz ravnoteže?"Verovatno ništa što bi ti napamet palo" rekla je s osmijehom."Tako mi Boga, uradio sam pravu stvar što sam te doveo ovamo!" Rekao je

iznenada."Ti? Lorenzo me je doveo ovdje.""Naravno, naravno. Mislim da bismo sada trebali jesti."

Piknik je bio veličanstven i Renato objasni da je Fredo nadmašio i sam sebese u njezinu čast. Dok su pijuckali hladno vino, blagim pokretom lica privuče jojpozornost drugi ožiljak. Izgledalo je kao da je bio u borbi s divljom životinjom iostalo ucrtano. Pitala se kako je životinja izgleda. Uhvatio je njezin pogled, ipočešao se.

"Žao mi je", rekla je, zgrožena na sebe.On je slegnuo ramenima. "Nema veze. Priroda mi za početak nije dala

ljepotu. Bio sam budala na motoru i dobio sam što sam zaslužio.""Zadobio si to na motoru?

"Kao dječak bio sam divlji. Kupio sam brz motor i vozio do krajnjih granica.Policija me je upozoravala, ali biti Martelli ima svoje privilegije. Uzeo samplaninski zavoj u velikoj brzini i umalo da se ubijem. Srećom niko nijepovrijeđen, a ja sam dobio ovaj ožiljak na licu kao podsjetnik da ne budemprokleta budala."

"Ne mogu te zamisliti kao divljeg. Uvijek imaš sve pod kontrolom""Naučio sam posljedice ne biti pod kontrolom na teži način. Osim toga moj

otac je umro do tada i firmu je vodio ujak koji nije bio baš dobar u tome. Neko jemorao nešto poduzeti dok je još bilo vremena." I tako je firma postala tvoj život.

"Više koristan život nego da poletim da se ubijem, i sad sam vrlo zadovoljan!"Primijetila je to "sada" i pitala se kako je mladom čovjeku ovisan o

uzbuđenju bilo staviti odijelo i okovati se na stol.Rekao je ležerno. "Majka mi je rekla da nisi bila voljna jučer prihvatiti njezin

dar.""Biserna tijara, da. To je obiteljsko nasljeđe i ti si najstariji sin, to sigurno

treba biti za tvoju ženu.""Koja ne postoji i nikada neće. Život samca mi paše vrlo dobro da ga se


32/117

odreknem.""A, da, Elena, Julia i ostatak njih. Ne mogu da vjerujem. Zvučiš tako nezrelo, a

ja ne mislim da si nezreo.Napravio je ironično grimasu. "Ne osjećam se oduvek ovako. Bila je jedna

žena po imenu Magdalena Conti, priča je mučno sentimentalna. Bio sam mnogo

mlađi, i vjerovao sam u stvari u koje ne vjerujem sada. Naučila me je lekciju ostvarnosti iz koje imam velike koristi.""Je li ona razlog zašto misliš da su sve žene lovci na bogatstvo?Slegnuo je ramenima. "Možda. Bila je lijepa, nežna i mila, ali i pohlepna,

manipulativna i smrtonosna. Ciljala je svojom strelom u mene zbog bogatstva, ipao sam na to. Rekla mi je da je trudna, zaprosio sam je i onako bi, jer oduševilome očinstvo. Prepuštao sam se snovima tih dana," zašutio je i zagledao se umore. Oči su mu bile usredočene prema horizonu ili možda nekom drugomhorizonu unutar sebe.

"I onda?" Heather upita nježno."Tada je upoznala jednog muškarca, mnogo bogatijeg, iz filmova, i bilo joj touzbudljivo. Na našem zadnjem sastanku, saznao sam po prvi puta koliko sam jojdosadan i otišla je s njim."

"A beba?""Nikad nije ni rodila. Znam samo toliko. Možda je trudnoću izmislila, ili je

možda..." slegnu ramenima. "Više volim vjerovati da je lagala o trudnoći, aliistinu nikad neću znati."

Heather je šutjela. Nije mogla ništa reći da ne bi zvučalo kao da se ismijava

njegovoj boli. A bol je nedvojbeno bila tu, čak i nakon tako dugo vremena.Odjednom zrak oko nje je bio nabijen s patnjom. U isto vrijeme razmišljala je oženi kojoj može biti dosadno s ovim čovekom.

"Jedina žena kojoj vjerujem je moja majka." zavrsio je. "Lorenzo je sretan štoima tebe."

"Znači, ne možeš mi vjerovati? Onda sigurno, drugoj ženi možeš.""Lorenzo još uvijek zna kako da vjeruje. Ali ja ne. Pozvao bih izdaju i

očekivao je, ali oprosti mi takva očekivanja su uvijek ispunjena na kraju. Doniosam odluku i držaću je se. Uzmi mamin dar. Nijedna žena ti neće tražiti izazov za

nju.Ona mu ponovo napuni času, i on je prihvati s prisiljenim smeškom. "Misliš

li da ćeš biti srećna ovdje Heather" upitao je tiho."Jesam to već od prvog trenutka. Nije moje da sam nagla, ali s Lorenzom sam

se osećala željeno."Pazljivo ju je poledao. Zar niko nije učinio da se osjećas tako prije.""Bio je neko vrlo nedavno. Bili smo zaručeni godinu dana i otkazao je sve

tjedan dana prije vjenčanja. Pretpostavljam da me ostavio s osjećajem modrica i


33/117

odbačenu.Tada joj misao pala na pamet. "Ne misli da sam prihvatila Lorenza na skok.

Nije zbog Petra, nego i sam Lorenzo, način na koji voli, topla srca."Na njezino iznenađenje Renato se mrštio kao da ga je nešto duboko

uznemirilo. Na kraju je rekao. "Heather, ako ikad budeš u nevolji, obećaj da ćeš

doći do mene.""Ali zašto bi, kad mogu ići njemu?""On je dobar momak, ali ako ti je potrebna pomoć starijeg brata, imaj na

umu da sam ovde."Ona bi rado vratila trenutak uz smijeh, ali nešto u Renatovu ponašanju ju je

zaustavio. Imao je čudan intenzitet u očima."Obećaj mi, Miu soru" rekao je."Kako si me nazvao?""Miu soru. To je Sicilijanskom što znači "moja sestra" ono što ćeš biti sada.

"I što je za "moj brat"?"Miu Frati.""Obećaj svom bratu. Daj mu svoju riječ."Bilo je nešto u njegovoj žurbi zagonetno kao i mrštenje što je bilo. "U redu,

obećavam", rekla je."Miu Frati.""Evo Ruka!""Evo Ruka".Njegova jedna velika ruka uzela je njenu, i za trenutak osjetila je snagu kroz

njega, snagu koja joj je bila ponuđena za uslugu.

"Da ti pokažem da sam stvarno tvoj brat." dodao je. "mogu li te predati navjenčanju?"Bila je dirnuta. "Hvala ti. To je vrlo ljubazno."Za moju sestru, ništa nije previše", rekao je ozbiljno, podignu joj ruku i

okrznu usnama pri kraju. Tišina je odjednom nastala, tolika da je Heather moglačuti koliko joj srce lupa. Imala je osjećaj da cijeli svijet pulsirala s njom.

Naglo joj pusti ruku. Heather je gledala u nju, i ono što se dogodilo. Zašto jeimala osjećaj da se svijet promijenio, da je sunce tamnije i toplina napetija?

"Trebamo se vratit.". Renatov glas bio je čudan.

"Da", odgovorila je, ne znajući što je rekla.Dok su se pakirali u čamac pomisli da umišlja, i samu sebe prijekori zbog

takvih stvari. Cijela obitelj Martelli otvorila joj je svoje ruke u znak dobrodošlice,ali nepoznat osjećaj nije joj davao da to vidi. Dok je čamac jurio preko vode,vjetar joj je odnijeo i posljednje lude misli iz glave.


34/117

4. Poglavlje

Na putu kući, Heather je bacila fascinantan pogled ka krmi, gdje je jet-ski,dovoljno velik za dve osobe, bio smješten.

"Hoćeš li ga isprobati."- upitao je Renato."Voljela bi."- rekla je željno. Polako je jet-ski porinut u vodu. Renato je skočio

dolje i zauzeo prednje sjedalo, a Heather je polako zauzela mjesto iza njega.

Imala je vremena samo omotati svoje ruke oko njega, prije nego što su zagrmilipreko vode. Brzina, buka i vibracija su je iznenadili, i ona čvršće stegnu ruke,okrenu glavu u stranu i nasloni se na Renatova široka leđa.

"Sve u redu."- Renato zaurla nazad na nju. Jedva je mogla razumjeti riječikroz buku, ali je viknula nazad." odlično."

To je bila istina. Vibracija ju je preuzimala, dolazeći do svakog dijela njenogtijela, bedara, stomaka, grudi koje su bile pritisnute o Renatova leđa. Voda jurnu,šibajući je bijelom pjenom, muteći joj uzbuđenje, stimulišući iskustvo njezinogživota. Renatovo tijelo je bilo kao snažni stub u njenom naručju. Ona se držala za

njega, zatvorenih očiju, uživajući u njegovu toplinu. Na kraju je usporio i doveojet-ski do zastoja.

"Vau."- poviče ona."Onda, uživala si?" - rekao je, okrećući glavu i smješeći joj se."Oh, da!." - rekla je veselo. "Oh, da, jesam! Gdje smo?" Ugledala je brod, koji je

izgledao malen u divljini. "To je miljama daleko.""Te stvari putuju veoma brzo. Još nekoliko minuta i mi bismo bili izvan

brodskog vidokruga." Ludi impuls je spopade."Idemo."

"Želiš ići još.""I još i još i još i još." - uzviknula je, zabacivši glavu i posmatrajući nebo."Heather, šta te spopalo." On se smijao, ali je zvučao napola uznemireno

zbog nečeg divljeg i nekontrolisanog u njoj."Ništa. Sve. Čitav svijet.""Mislim da bi se trebali vratiti.""Nikad. Želim ići naprijed. Pokreni ga."


35/117

"U redu."Nešto u njenom glasu je doprlo do njega i pokrenuo je motor, njišući se

daleko prema horizontu, a zatim vožnjom naprijed preko beskrajne vode. Ubrzoje Santa Maria izgubljena iz vida. Iz nekog razloga, Heather je to saznanje našlauzbudljivim, kao da se oslobodila od sve sigurnosti i suzdržanosti na način na

koji nije osjetila da je u stanju učiniti nikad prije u životu. Osjećaj slobode je bionevjerovatan. Ona odmota ruke od Renatovog tijela i položi ih lagano na njegovaramena. Sad se osjećala sasvim sigurno. Bila je nepobjediva. Ništa joj se nijemoglo desiti. Ali, već sledeći čas oni su oštro skrenuli. Nespremna, pokušala jestisnuti njegova ramena čvršće, ali bilo je prekasno. Nije imala ništa da je zadrži,i tada je poletila kroz zrak i spustila se u vodu uz tresak. Pri ovoj brzini, bilo je tokao lupanje u zid. Na jedan užasan trenutak, sve se zacrnilo. Bila je polu- svjesna,tonući, tonući u dubine koje su postojale oduvijek, i zahvatio ju je užas. Nekakoje uspjela da se vrati na površinu, ali joj se još uvijek vrtilo, i borila se za

svjesnost.Kroz oči pune vode, ugledala je Renata koji se udaljavao od nje velikombrzinom, ne znajući da je ona nestala. Vrisnula je za njim, znajći da je on nijemogao čuti. Zatim je ponovo potonula, u duboke, smrtonosne vode očaja.Izborila se da izroni opet, ali znala je da bi se mogla udaviti prije nego on uopšteprimjeti da je nema. Kad se vrati, moglo bi biti prekasno. Osjetila je kako joj opet svijest počinje blijedjeti, dok ju je težina vukla dole po poslednji put, a svijet sesmračio... Ruke koje su je dohvatile kao da su došle niotkuda. Nije mogla vidjetiništa, ali je osjetila da je bila prisiljena ići prema gore. Svjetlo je bilo iznad,

vazduh, olakšanje...Omotala je ruke oko Renatovog vrata, držeći se za njega."Pogledao sam nazad i tebe nije bilo." - on reče, glasa ispunjenog strahom."Šta se desilo...?"

"Ne znam, ne mogu...""Nije važno. Hvala bogu, na sigurnom si." Jet -ski je bio malo dalje, prestao je

raditi kad je zaronio u vodu po nju. Sada je plivao, koristeći jednu slobodnuruku, popeo je nazad, držeći je čvrsto drugom rukom.

Zatim je povukao naprijed. "Želim te tamo gdje te mogu vidjet." - zarežao je."Nestala si ispod vode - i nisam znao gdje da te tražim."

Njegov uzaš je bio identičan njenom. Ona se držala za njega, drhteći žestoko."Mislila sam da me niko - nikad neće naći." - ona dahnu."U redu je, drži se za mene. Drži se čvrsto..." - drhtaj mu prođe tjelom "za

svog brata."Usmjerio ih je nazad na brod, s Heather sa strane, držeći se za njega. Bila je

izvan sebe. Nije ga željela pustiti. Svijest je gubila i dolazila u talasima. Napokonje osjetila da je izvlači na palubu, zatim je Renato podigao, i odnjeo u kabinu, azatim tama... Kada se probudila, Angie je bila sa njom.


36/117

"Zdravo." - njena prijateljica reče, smješeći se. "Iznenađena što me vidiš?Renato je pozvao Bernarda na mobilni, i pitao ga da me dovede u luku. Došlasam na brod prije par minuta. Vjerujem da bi dobili u ratovima."

Heather se oporavila dovoljno da kaže slabo." nadam se da nisi bilaprekinuta u nezgodnom momentu."Angien osmjeh je bio vragolast i tajanstven.

"Biće i drugih. Daj da ti pomognem da se obučeš, i idemo na obalu.""Obućiću nešto preko kupaćeg...""Kojeg kupaćeg?" Onda Heather shvati da je na sebi imala peškir i ništa

drugo. Pokušala se sjetiti kako skida kupaći kostim, ali njeno poslednje sjećanjeje Renato koji je polaže na krevet i šutiranjem zatvara vrata.

"Da li si ti....""Nisam ja." - Angie reče. "Bila si u tome kad sam ja stigla." Lice joj je

izgledalo stidljivo, ali su oči bile nestašne."Sve je u redu. Neću reći Lorenzu."

"Ne budi smješna." - Heather reče na brzinu, osjećajući kako joj se rumenilopojavljuje na licu i širi cjelim tijelom."Idemo kući." Po Angie-nom naređenju, Heather je sledeći dan provela u

krevetu. Spavala je kao klada i probudila osjećajući se dobro. Ali kada suBaptista i Angie svratile, osjetila je izvjesnu napetost o kojoj one nisu htjelerazgovarati. Nije mogla pitati Renata o tome, jer on nije svratio da je vidi.

Na kraju, Angie je objasnila. "Renato je zvao Lorenza u Štockholm da mukaže da dođe kući, ali on se nikad nije prijavio u taj hotel i niko nije znao gdje jebio. Pa su svi bili malo napeti. No, ispostavilo se da je on već krenuo ovamo."

"On dolazi kući?" Heather upita."Pretpostavljam da nije mogao podnijeti da bude daleko od tebe. Bit će ovdjekasnije danas."

Saznanje o tome iskristalisalo je da ustane, i do poslijepodneva je izgledalanajbolje za Lorenza. Čim se auto zaustavilo, požuri uza stepenice da je stegne unaručje.

Izgledao je napet i uznemiren, ali ona pusti to, da bi se skoncentrisala nasvoju sigurnost, i kad je rekao."gdje je Renato? Moram razgovarati s njim,odmah." pretpostavila je da će ga izgrditi jer je dopustio da se ona dovede u

opasnost."Dragi, dobro sam." - ona reče."Pričaćemo kasnije." - on joj reče. "Kasnije. Renato."Nestao je u kući i ona ga nije više vidjela taj dan. Angie i Baptista su je

natjerale da legne ranije u krevet, i kad se probudila sledećeg dana, sunce je biloizašlo i Lorenzo ju je čekao na doručku. Bio je blijed, ali staložen, i nasmiješio jojse dok je obećavao da se nije posvađao s bratom. Vidjeli su malo jedno - drugonakon toga. Renato ga nije poslao u inostranstvo ponovo, ali ga je zadržao u


37/117

sjedištu u Palermu. Svako jutro njih dvojica su išla rano na posao, i vračali sekasno. Heather nije imala vremena da joj nedostaje. Uživala je u odnosu koji jecvjetao sa Baptistom. Starica joj je pokazala cijelu kuću, a ona je počela malobolje da razumije porodicu u koju se udavala.

Renato je rekao "ako se udaješ za jednog Mortelli-ja, dobijaš nas sve u

paketu." a to je istina. Gledajući kroz foto-albume, vidjela je vjenčane fotografijemlade Baptiste i Vincente Martelli, pretjerano lijepa mlada je jedva bila doramena svom nenasmješenom mladoženji. On je izgledao nekoliko godinastariji, i stajao je pravo i nelagodno. Lice mu je bilo tajanstveno, kao kod Renatadanas. Onda rane slike Renata samog, uvijek gledajući ravno u kameru, tamneoči, pune izazova, usta beskompromisna. Odmah od početka, ovo je bio mladićkoji je znao ko je on, šta želi, i kako će to dobiti. Zatim se Lorenzo pojavio,kovrdžave kose, anđeoski, čime je izazvao Heatherin osmjeh. Na kraju, tu je bioBernardo, smrtno - ozbiljnog izgleda lica, uvijek stojeći malo dalje od drugih,

izgledajući kao da je želio biti bilo gdje drugdje.""I uskoro će biti još fotografija." - Baptista reče." kada ti poželimodobrodošlicu u porodicu."

Baptista je patila od slabog srca, i provodila je veći dio svog vremenaodmarajući, ali jednog jutra ona se pojavila na doručku izgledajući snažno iveselo, i pozvala je Heather na kratki izlet sa njom, iako joj nije htjela reći gdjeidu.

"Mislila sam pozvati i Angie, takođe." - rekla je dok ih je auto vozio uunutrašnjost. "ali ona i Bernardo su već imali planove." Osmjehnula se

zavjerenički."Nikad nisam vidjela Angie ovakvu." - Heather prizna. "Obično je onamalo...Pa..."

"Zavede ih i ostavi." - rekla je Baptista robusno. Bila je ponosna na svojeznanje Engleskog idioma.

"Da, ali ona izgleda jako zaokupljena Bernardom. Razmišljala sam o njemu.""On je jako težak čovjek, ali otkad je Angie ovdje, vidjela sam ga srećnijeg

nego ikad prije. Ona bi mogla boriti se jako više nego sto zamišlja, ali bi bilo jakolijepo za sve nas ako uspiju."

Unutrašnjost Sicilije je još rjeđe naseljena od obale. Sada su bili u ruralnompodručju, gdje su koze pasle u ostatcima Grčkog hrama. Njihov put je nakratkozaustavilo stado ovaca, kojim je upravljao mali, smeđokosi čovjek sa bezubimosmjehom. Sklonio je svoje stado u stranu, mahnuo Baptisti, koja mu je mahnulanazad.

"Mi smo na mojoj zemlji sada." - objasnila je ona." Imam malo imanje u selu,nekoliko maslinjaka, i malu vilu. To je bio moj miraz."

Na kraju su ugledali selo, pod nazivom Ellona, prijanjajući na jednoj strani


38/117

brda. To je bilo srednjevjekovno mjesto, sa kaldrmom, sitnim kućama i samodvije zgrade. Jedna je bila crkva, a druga roze- kamena vila, sa dva vijugavastepeništa, koja su bila izvana smještena. Podnevna vrućina je bila na vrhuncu, aoni su sjeli u kuću, sa Francuskim vratima koja gledaju na terasu, sa zavjesamakoje su se lagano njihale na povjetarcu.

"Naručila sam Engleski čaj u tvoju čast." - Baptista reče sa naznakomtrijumfa."Ukusan je." - Heather reče, pijuckajući Earl Grey. "Deliziusu." Ona je izrekla

Sicilijansku riječ vrlo promišljeno, da se razlikuje od italijanske "delicioso."Baptista se nasmiješi. "Već postaješ Sicilijanka." - rekla je."Pa, naučila sam neke italijanske rije

ugovoreni brak

Documents