15

Šuma i šuma,Napisao A. Leustek šumar grada Zagreba.

Čudan naslov! Što smatramo gospodarstvenom šumomproizlazi već iz puke i suhe definicije, da ovakova šuma imajedinu svrhu odbacivati vlasniku što veću korist. No šuma jejoš i ukras okolice u užem, a i čitave zemlje u širem smislu.Tim drugim pojmom šume, ne ispuštajući ali iz vida i strogustručnu definiciju, obrađuje novija literatura o šumi., a to jee s t e t i k a š u m e . Držim da je izraz »novija literatura« malapogreška, jer zbilski se o tome počelo raspravljati i pisativeć 1823. (Krause u svom djelu: Die Wissenschaft von derLandverschönerkunde), već za noviju mislim da rečem, da seestetikom šume bave u n o v i j e vrijeme v i š e pisaca i to oni,koji u šumi rade sa potpunim razumjevanjem, ne gledajuć unjoj lih samo neku glavnicu i s njom skopčane kamate,ali niti ne okrnjujuć principe gospodarstvene šume.

Udobnost koju nam pruža u šumskom gospodarstvugospodarenje sa velikim sastojinama, djeluje na samu slikušume, koja time dobiva jednu potpunoma monotonu boju,te je na uštrb ne samo ljepoti takve šume, već i samoj renti.Razlog je samo taj, što se niansiranju boniteta, uzmimosamo unutar jednog odjela, za vol ju pravilnih likova, kojenam propisuje uređenje šuma, ne posvećuje nikakova pažnja.Jednostavni propis taksatora, koji je sastavljen na temeljuopažanja u samoj šumi u jednoj godini i možda i u kraćevrijeme, nije u stanju sve finese tla obuhvatiti, a možda dadotični iste ni ne shvati pravo, kako bi to naravi odgo-varalo.

Sve rezultante, koje unutar jedne cjeline djeluju, obu-hvatiti, nije jednostavan posao, a taj prema današnjem načinugospodarenja imade za rezultat jednu osnovu šume sa sku-čenim njenim opisom sastojina i t. d. Imade mnogo sluča-jeva, gdje se slika sastojine jedne vrsti drveća neprestanomjenja, a ipak ju je uređivač uzeo radi jednoličnijeg poslakano jednu cjelinu. Time je već u drugoj ophodnji pokvarioharmoniju, koju bi trebala da pruža šuma, i da nesvjesnou nama budi osjećaje udobnosti. Taj nam osjećaj u svimnašim i ako ekstenzivno gospodarenim šumama manjka.Takova monotona šuma ne budi u čovjeku nikakav drugiosjećaj, doli osjenčaj neke manjkavosti i nesklada, a još je-dino što se u njoj vidi, jest rezultat jedne ophodnje — dobit.

16

To pak nije sva korist od šume, već šuma mora da budeu čitavoj svojoj biti u potpunom skladu s okolinom te istojdati harmoničnu cjelinu, a kao takova će i na okolno stano-vništvo proizvesti ljepši dojam.

Posve poimam, da naš narod ne vidi u šumi ništa drugonego vrelo, na kome treba da zasiti svoj egoizam, on sma-tra šumu samo predmetom lukrativnim. Jedan krivi pojamslobode jeseni 1918. nam je to dokazao i poslovi taksatorasu jednim mahom uništeni, a ostaju nam tek tužaljke na na-rod. Jedno pitanje: »A jesmo li mi narodu ikada dali drugenazore o pojmu šume ?« - - Nismo. Gospodarske osnovepropisaše sječu, ne obazirujuć se na navikle potrebe oko-lišnog naroda, n. p. na pašu; sjeklo se od reda, narod jeto gledao i gutao gorko, jer mu je njegovo najmilije paložrtvom iluzornog pojma racionalnog gospodarenja, njemu jezgoda slobode dobro došla i on je pokazao, da ono istodrži do šume kao i oni, koji imadu na umu čistu rentu,njemu je taj naš Rentenwirtschaft bio uzorom, te je upotre-bio i iskoristio jedan psihološki momenat, kako je i gdjemogao. Primjerom smo mu prednjačili mi svi. On je bionaučan živjeti u šumi, te je uvidio, da njegove prave šumenestaje, pa zašto da se i on njome ne okoristi. Ne moguopravdati nazor, da jedan objekt, koji treba da pruža svimakorist i užitak, bude izrabljivan samo po pojedincima, no utom poimanju prednačili smo mi šumari, "die rationellenForstwirte."

Estetika šuma, tako omalovažena disciplina u šumarstvu,nastoji stvoriti sklad između čovjeka i šume, te pospješiti tozbliženje ; nastoji pokazati, kakove ljepote pruža šuma, i kakoda se već postojeći momenti u korist sklada i same šumeizrabe. Iz navedenoga s pravom veli Dr. Mayr, * da ješumska estetika naravna reakcija prema nenaravnom unificiranju sastojine i tla, a ja mu dodajem, da je kod nas konac!godine 1918. pokazao poslijedice nenaravnog podijeljenja iuživanja šume, a estetika želi to u buduće spriječiti.

Jedna na oko sasma neznatna okolnost vlada u našimšumama, da mi sva stara stabla znatnih dimenzija siječemo.Naši znameniti stari hrastici bit će tek spomen budućimnaraštajima na slikama, dok bi male grupe ili pojedini individui

*. Heinrich Mayr: Waldbau

17

tih gorostasa i uzora ljepote i razvoja, bili dostojan spomennaših šumskih gorostasa i služile ukrasom docnijoj šumi.

Salisch2 govori o starim stablima, navađajući i Burck-harda, da je najljepše, što šuma posjeduje - stara stabla isastojine. Istina je doduše, da se stara sastojina mora jednočposjeći, no, čuvajmo je gdje je rijetka pojava, dok s drugihobzira ne mora da se makne. Starcu Eremiti, koji svjedočimoć prirodne snage, nad kojem su prohujila stoljeća i čitavegeneracije sa svojim historijama, neka se prepusti njegovomjesto, dok ga vihor ne skrši ili njegov posljednji list neuvene. Tek nakon propasti njegove posadi mladu biljku uspomen i nasljedstvo mu. To poštovanje zvanih spram sta-rine u šumi nebi jamačno ostalo osamljeno u struci, većbi to štovanje i nesvjesno prešlo na okolišni narod (kao štovidimo u petrinjskoj šumi, gdje narod na izletu dosta dalekoide kroz jednoličnu mladu šumu, da posjeti starca hrasta -sada već suhog Š u k u n d j e d a . O. u.)

U poglavlju ,,Waldpflege aus ästhetischen Gründen*zagovara Mayr gornje mišlenje, dodajući, da treba od gospo-darstvene šume odcijepiti pojedine partije s osobito jakimstablima, podržavajući tim neku sličnost prašumi. Profesordr. Conventi i dr. H. Klein zastupaju slična mišljenja o šumskimspomenicima. Ujedno navodi Mayr, da se svi ljubitelji prirodemogu da dive ljepoti i snazi šume, pravoj prašumi, koju suostavili knezovi Schwarzenberg na brdu Kubany u Češkoj.

Njemačka, Švedska, Norveška i Amerika pune su takihobjekata. Svi zaštićuju svoje šumske gorostase, ostavljajućiih kao spomenike svojim pokoljenjima. Te su starine ujednoi dokaz prave nekadanje prirodne šume, u kojoj je unifika-cija sastojine i t l a bila potpuna, n o koju s m o u novo o s n o v a n i m šumama, u lovu z a š t o većom rentom previdjeli.

Karl Gayer je ove svoje, ujedno i posljednje riječi, koje|je za javnost pisao 1907. posvetio estetici šume: „Najboljećemo udovoljiti lijepoj skladnosti, č i m ćemo savjesnije p r i m j e n j i v a t načela prirodnih zakona k o d rukovanja šumom,jer samo zakoni prirode vode nas jedino k spoznaji istine,a tim i neprisiljenoj ljepoti.«

2. Salisch: Forstästetik

18

Dokaz te skladnosti su nepobitno stari šumski spome-nici, koje i hrvatska zemaljska vlada nastoji sačuvati, te jeizdala naredbu broj 11051 — 910. o. za. u. p. : O saču-vanju remek djela prirode.