umjetna gnojiva,

23
VELEUČILIŠTE U ŠIBENIKU ŠIBENIK FRANE GRUBELIĆ UMJETNA GNOJIVA SEMINARSKI RAD 1

Upload: seminarzavrsni

Post on 05-Nov-2015

227 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

umjetna gnojiva

TRANSCRIPT

VELEUILITE U IBENIKU

IBENIK

FRANE GRUBELIUMJETNA GNOJIVASEMINARSKI RAD

ibenik, prosinac 2012.

VELEUILITE U IBENIKU

IBENIK

UMJETNA GNOJIVASEMINARSKI RAD

KOLEGIJ: Upravljanje okoliem

MENTOR: Tanja Radi-Lako

STUDENT: Frane Grubeli

4UVOD

51.UPORABA UMJETNIH GNOJIVA I PROBLEMI UPORABE

5PREKOMJERNA UPORABA GNOJIVA I TETNOST

6ULAZAK U SLATKE VODE

6ZAKISELJAVANJE TLA

7STVARANJE STAKLENIKIH PLINOVA

82.PROCESI PROIZVODNJE AMONIJAKA I DUINE KISELINE

113.PROIZVODNJA SUMPORNE KISELINE

12Uporaba:

134.PROIZVODNJA FOSFORNE KISELINE

145.OTPAD I OTPADNE VODE

16ZAKLJUAK:

UVOD

Gnojiva su tvari koje imaju funkciju ishrane bilja. Mogu biti u krutom ili tekuem obliku. Dodaju se biljkama primjenom u tlo ili folijarno (preko lista). Pravilna gnojidba osigurava dobar rast i razvoj biljaka, te je jedna od najvanijih aktivnosti u ekolokom uzgoju. U ekolokoj proizvodnji prednost dajemo organskim gnojivima biljnog i ivotinjskog porijekla (kao to su kompost, stajski gnoj ili zelena gnojidba), te prirodnim teko topivim mineralnim gnojivima (kao to je kameno brano i sirovi fosfati). Gnojidbom, prvenstveno organskim gnojivima, utjeemo na poveanje humusa u tlu, odnosno plodnosti tla. Ekoloki proizvoai mogu koristiti samo gnojiva koja su odobrena za upotrebu u ekolokoj poljoprivredi. Pravilna gnojidba osigurava da je usjev koji uzgajamo u dobrom stanju i samim tim otporniji na napade bolesti i tetnika.

Gnojivo je mjeavina tvari koja se koristi u poljoprivredi ili vrtlarstvu za poboljanje rasta biljki. Obino se primjenjuje na poljoprivrednim zemljitima.

Gnojiva sadrze uglavno u razliitim omjerima, tri glavna biogenih elementa (duik, fosfor, kalij), i sekundarne biogene elemente (kalcij, sumpor, magnezij), a ponekad i elementi u tragovima, koji su korisni za oplodnju: bor, klor, mangan, eljezo, cink, bakar i molibden.

Gnojivo moe biti prirodno (primjerice kompost), ili proizvod kemijske industrije kao umjetno gnojivo.1. UPORABA UMJETNIH GNOJIVA I PROBLEMI UPORABEUmjetna gnojiva se najee rabe kod uzgoja kukuruza, jema, eerne trske, soje i suncokreta. Jedna studija je pokazala da primjena duinih gnojiva na usjev i to izvan sezone, poveava biomasu i ima povoljan utjecaj na sadraj duika u glavnom usjevu, koji se sije u ljetnom periodu. Problemi sa uporabom umjetnih gnojiva dolaze najee kod prekomjerne uporabe i to najee zbog ovjekove elje za postizanjem sve boljih rezultata odnosno stjecanja velikog bogatstva.Mnoga anorganska gnojiva ne zamjenjuju elemente u tragovima u zemljitu, to zemljite postaje postupno osiromaeno pri uzgajanju usjeva. Ovo troenje je u vezi sa studijama koje su pokazale opadanje sadraja (do 75%) koliine elemenata u tragovima u vou i povru.

Ipak, iz nedavne analize 55 znanstvenih studija zakljueno je da "nema dokaza da postoji razlika u kvalitetu nutrijenata izmeu hrane proizvedene organskim i konvencionalnim postupkom." Nasuprot tome, jedna dugorona studija koju je financirala Europska Zajednica je pokazala da organski-proizvedeno mlijeko sadri znaajno vei sadraj antioksidanata (npr. karotenoida i alfa-linolenske kiseline) nego konvencionalno proizveden proizvod.PREKOMJERNA UPORABA GNOJIVA I TETNOSTNitrati umjetnih gnojiva gnojiva mogu uzrokovati probleme za prirodnih stanita i za ljudsko zdravlje ako se ispire zagaeno tlo u vodotoke ili ispiru kroz tlo u podzemne vode. U Europi se pokuava to regulirati propisima Europske Zajednice.

Umjetna fosfatna gnojiva obino sadre neistoe kao to su fluoridi, kadmija i uran, iako koncentracije posljednja dva teka metala su ovisne o izvoru fosfata i proizvodnom procesu. Ove potencijalno tetne neistoe mogu se ukloniti, meutim, to znaajno poveava trokove. Visoko ista gnojiva su iroko dostupna i moda najpoznatija i najee su uporabi u domainstvima. Ova gnojiva su najee u uporabi kod odravanja rasadnika, a dostupni su i u velikim koliinama po manjim cijenama nego ako kupujemo u maloprodaji.

Prekomjerna upotreba ubriva moe biti jednako tetna kao i premala koliina. Sagorijevanje moe se dogoditi kada se primijeni previe umjetnog gnojiva, to rezultira suenjem korijena i oteenjem ili ak odumiranjem biljke.Proizvodnja umjetnog amonijaka trenutano troi oko 5% svjetske potronje prirodnog plina, to je neto ispod 2% svjetske energetske proizvodnje. Trokovi koritenja prirodnog plina u proizvodnji amonijaka predstavljaju 90% trokova proizvodnje amonijaka. Poveanje cijene prirodnog plina u prolm desetljeu je doprinijelo poveanju cijene umjetnog gnojiva.Umjetna gnojiva se trenutano proizvode na nain koji je nemogue koristiti zauvijek. Kalijum i fosfor dolaze iz rudnika (ili slanih voda, kao to je Mrtvo more) i takvi izvori su ogranieni. Atmosferski nevezani duik je efektivno neogranien izvor (vie od 70% sastava atnosfere ini duik), ali je u takvom obliku neuporabiv za biljke. Da bi taj duik postao uporabiv biljkama, potrebna je fiksacija (prevedba atmosferskog duika u oblik koji biljke mogu koristiti). Umjetna duina gnojiva se tipino sintetiziraju koristei fosilna goriva kao to je prirodni plin i ugljen, koji predstavljaju ograniene izvore.ULAZAK U SLATKE VODETvari koje uzrokuju oneienja slatkih voda slijevaju se iz najrazliitijih izvora. Uglavnom ih posredno ili neposredno skrivi ovjek: nesretnim sluajem, namjernim rasipanjem krutog otpada ili otpadnih voda. Najee su to kemijski spojevi nastali kao usputni proizvodi ili otpaci nakon proizvodnje, kiseline, teki metali, radioaktivni otpad, nafta i naftni derivati, sitne estice ljunka ili ugljena i toplinsko oneienje.

U poljoprivrednim krajevima izvor najveeg oneienja uope nije upitan. Poljoprivrednici naveliko koriste duik, fosfor i kalij koje zbog veih prinosa rasipaju po tlu. Veliki dio umjetnih gnojiva nalazi put do slatkih voda. Neki organski spojevi u okoliu opstaju godinama, ire se lancima prehrane i uzrokuju ekoloke probleme. ZAKISELJAVANJE TLA

estom uporabom umjetnih gnojiva poveava se kiselost tla. Kiselost tla se smanjuje kalcifikacijom. Pod kalcifikacijom zemljita podrazumjevamo mjeru kojoj je cilj da se kiselo zemljite preobrati u slabo kiselo i normalno. Ovaj zadatak se postie unoenjem velike koliine kalcifikata u zemljite. Pri odreivanju potrebne koliine kacifikata treba uzeti u obzir sastav zemljita, prisustvo i podnoljivost kulturnih biljaka prema kalcifikatu.

Uzima se da zemljite ispod 5,5 pH i i ispod 70% zasienosti zahtjeva kalcifikaciju (ispod 50% zasienosti je velika potreba za kalcifikacijom). Kalcifikacija se obavlja kada na njivama nema usjeva, najbolje u vrijeme zaoravanja strnita. Ako se kacifikat zaore u strnitu, ima dovoljno vremena za njegov preobraaj, i za njegovo mijeanje sa zemljitem, do proljea, kada e se obaviti sjetva. Kalcifikat treba biti dobro usitnjen i ravnomjerno rasporeen prije zaoravanja. Djelovanje kalcifikacije traje u prosijeku 6-7 godina.

STVARANJE STAKLENIKIH PLINOVA

Nakon to su za emisije staklenikih plinova prozvani svi, od automobila do krava, nalo se mjesta i za ono to stvarno radi kao u atmosferi, a radi se o, vjerovali ili ne, proizvodnji hrane. UN je konzervativno procijenio da je taj proces odgovoran za petnaestak posto emisija staklenikih plinova, no neovisno istraivanje dalo je bitno znaajniju brojku od gotovo jedne treine.Istraivanje je napravljeno temeljito, pa je u analizu ukljueno niz faktora koji se esto zanemaruju ili prebacuju na tua lea, od krenja uma, proizvodnje umjetnih gnojiva preko same obrade u svim fazama i transporta usjeva.

Organizacija CGIAR koja je provela istraivanje poruuje da bi, recimo, Kina mogla bitno uinkovitije proizvoditi umjetno gnojivo to bi drastino smanjilo njihov doprinos emisiji staklenikih plinova, a potiu i vegetarijanstvo jer je proizvodnja itarica za ljudsku prehranu puno njenija prema okoliu od proizvodnje stone hrane.

Klimatske bi promjene trebale uzrokovati promjenu trendova u poljoprivredi, kako bi se poveao uzgoj kultura koje su izdrljivije i zbog njih je emisija staklenikih plinova manja poput slatkog krumpira, lee, jema, prosa, manioke, crnog graha, banana i lee na utrb kukuruza, penice i rie.

2. PROCESI PROIZVODNJE AMONIJAKA I DUINE KISELINEa) Proizvodnja amonijaka

Amonijak je spoj duika i vodika formule NH3. Pri normalnoj temperaturi i tlaku amonijak je plin. Toksian je i korozivan prema pojedinim materijalima, te ima karakteristian miris. Amonijak koji se komercijalno koristi zove se "bezvodni amonijak" kako bi se razlikovao od otopine amonijeva hidroksida koja se zove "kuni amonijak".

Molekula amonijaka ima trigonalno-piramidalnu strukturu, kao to je i predvieno VSEPR teorijom. Takva struktura daje molekuli amonijaka polarni moment i ini molekulu polarnom zbog ega se amonijak lako otapa u vodi. Atom duika u molekuli ima jedan slobodni elektronski par, te se amonijak ponaa kao baza. To znai da amonijak u vodenoj otopini moe preuzeti proton od molekule vode ime nastaje hidroksidni anion i jedan amonijev kation (NH4+) koji ima oblik pravilnog tetraedra. Stupanj do kojeg e amonijak stvarati amonijeve ione ovisi o pH vrijednosti otopine - pri vrijednosti pH ~ 7 disocirano je oko 99% molekula amonijaka. Glavna uporaba amonijaka je u proizvodnji gnojiva, eksploziva i polimera. On je takoer sastojak kunih sredstava za ienje. Amonijak se nalazi u malim koliinama u atmosferi, gdje nastaje zbog procesa raspadanja duinih tvari ivotinjskog i biljnog porijekla.

NRT za nova postrojenja je primjena konvencionalne reformacije ili reducirane primarne reformacije ili autotermalne reformacije s razmjenom topline. Kako bi se postigle

odgovarajue razine koncentracije NOx, treba primjeniti tehnike poput SNCR na

primarnom reformatoru (ukoliko pe doputa potrebnu temperaturu/vrijeme

zadravanja), plamenike s niskim sadrajem NOx, uklanjanje amonijaka iz plina za

proiavanje i propuhivanje ili odsumporavanje pri niskoj temperaturi za autotermalnu

reformaciju s razmjenom topline.

NRT je provedba redovitih energetskih revizija. Tehnike kojima se postiu odgovarajue

razine potronje energije su produeno predgrijavanje ugljikovodika, predgrijavanje

zraka za izgaranje, instaliranje plinske turbine druge generacije, modifikacija plamenika

pei (kako bi se osigurala odgovarajua distribucija otpadnog procesnog plina preko

plamenika), preslagivanje konvekcijskih spiralnih cijevi i dodavanje dopunske povrine,

prethodna reformacija u kombinaciji s odgovarajuim projektom utede pare. Ostale

mogunosti su poboljano uklanjanje CO2, odsumporavanje pri niskoj temperaturi,izotermna

konverzija (uglavnom za nova postrojenja), koritenje manjih estica katalizatora u

konverterima amonijaka, katalizator sinteze amonijaka pri niskom tlaku,koritenje

katalizatora otpornih na sumpor za reakciju sintetskog plina iz parcijalne

oksidacije, pranje tekueg duika za konano proiavanje sintetskog plina, indirektno

hlaenje reaktora za sintezu amonijaka, povrat vodika iz plina za proiavanje od

sinteze amonijaka ili primjena naprednog sustava regulacije procesa.

b) Proizvodnja duine kiseline

Duina kiselina ili nitratna kiselina je napoznatija i najstabilnija kiselina duika, sa oksidirajuim djelovanjem. U istom stanju je bezbojna, dok pri stajanju moe poprimiti utu boju, zbog akumulacije oksida duika (NO2). Sinteza duine kiseline je prvi put opisana u 9. stoljeu od strane arapskog kemiara Dabir ibn Hajjana.

Nitratna kiselina se dobiva po Ostwaldovom postupku, kojeg je razvio Wilhelm Ostwald 1902. godine. Smjesa zraka sa 10% zapreminskog prosjeka amonijaka se zagrijava na 850C pod pritiskom 5 atm i proputa kroz katalizatorDuina kiselina se moe mijeati s vodom u svim omjerima. Poznata su dva vrsta hidrata ove kiseline: monohidrat (HNO3H2O) i trihidrat (HNO33H2O). Duina kiselina je jak elektrolit i potpuno je disocirana na ione u vodenom rastvoru.

NRT je koritenje obnovljive energije: kogenerirane pare i/ili elektrine energije. NRT je

smanjiti emisije NO2 primjenom kombinacije sljedeih tehnika:

- optimizacija filtracije sirovina,

- optimizacija mijeanja sirovina,

- optimizacija distribucije plina preko katalizatora,

- praenje uinkovitosti ka talizatora i podeavanje trajanja kontakta,

- optimizacija omjera NH3/zrak,

- optimizacija tlaka i temperature oksidacijskog koraka,

- razgradnja NO2 proirenjem reaktorske komore kod novih postrojenja,

- katalitika razgradnja NO2 u reaktorskoj komori,

- kombinirani sustavi smanjenja emisija NOx i NO2 u rezidualnom plinu.

NRT je smanjenje emisija tijekom ukljuivanja i iskljuivanja. NRT je smanjenje emisija

NO i postizanje odgovarajuih razina emisija primjenom jedne ili kombinacijom sljedeih tehnika:

- optimizacija apsorpcijske faze,

- kombiniranim smanjenjem NOx i NO2 u rezidualnom plinu,

- SCR,

- dodavanje HO posljednjoj apsorpcijskoj fazi.3. PROIZVODNJA SUMPORNE KISELINESumporna kiselina (H2S

HYPERLINK "http://bs.wikipedia.org/wiki/Kisik" \o "Kisik"O4, po IUPACu - dihidrogensulfat) bezbojna je uljasta tekuina i jedan od najvanijih proizvoda kemijske industrije. To je snana, neorganska kiselina sa oksidirajuim i dehidratacijskim djelovanjem.

Proizvodnja sumporne kiseline:

NRT je koritenje obnovljive energije: kogenerirane pare, elektrine energije, vrue

vode. Naini postizanja odgovarajuih stopa konverzije i razina emisija ukljuuju

primjenu dvostrukog kontakta/dvostruke apsorpcije, jednostrukog kontakta/jednostruke

apsorpcije, dodavanje 5. sloja katalizatora, koritenje cezijem unaprijeenih katalizatora

u sloju 4 ili 5, promjena iz jednostruke u dvostruku apsorpciju, mokri ili kombinacija

mokrih/suhih postupaka, redoviti screening i zamjena katalizatora (posebno u prvom

katalizatorskom sloju), zamjena pretvaraa s lukom od cigle pretvaraima od

nehrajueg elika, poboljano ienje sirovog plina (metalurka postrojenja),

poboljana filtracija zraka, npr. dvostupanjska filtracija (spaljivanje sumpora), poboljana

filtracija sumpora npr. uporabom polirajuih filtera (spaljivanje sumpora), odravanje

uinkovitosti izmjenjivaa topline ili skrubiranja rezidualnog plina (pod uvjetom da se

nusproizvodi mogu recilirati na lokaciji).

NRT je kontinuirano praenje razine SO2 koje je potrebno za utvrivanje stope konverzije SO2 i razine emisija SO2. Opcije za postizanje odgovarajuih emisija maglice/para SO/H3, S2O4 su koritenje sumpora s niskim sadrajem neistoa (u sluaju spaljivanja sumpora), adekvatno suenje ulaznog plina i zraka za izgaranje (samo za procese suhog kontakta), koritenje vee kondenzacijske povrine (samo za mokre postupke katalizacije), odgovarajua stopa distribucije i cirkuliranja kiseline, primjena visokouinkovitih svjeastih filtera nakon apsorpcije, kontrola koncentracije i temperature apsorbirajue kiseline ili primjena tehnika za regeneraciju/smanjenje oneienja u mokrim postupcima kao to su npr. elektrostatski talonici, vlani elektrostatski talonici ili mokro skrubiranje. NRT je smanjiti na najmanju moguu mjeru ili ublaiti emisije NOx. NRT je takoer recikliranje ispusnih plinova iz stripiranja HS2O4 u kontaktni proces.Uporaba:Rabi se najvie za umjetna gnojiva (50%), u kemijskoj industriji (20%), za boje (5%), u proizvodnji eljeza i elika (3%), u petrokemijskoj industriji (2%) i ostalim industrijama kao to su tekstilna, koarska i prehrambena (koja troi oko 15% proizvodnje). Kao dodatak namirnicama nosi broj E513. Sumporna kiselina daje soli i sulfate i hidrogensulfate. U vodi se otapa uz naglo oslobaanje topline, pa se mora oprezno mijeati s vodom, dodajui uvijek kiselinu u vodu.

Sumporna kiselina je najvaniji proizvod bazine kemijske industrije. Proizvodi se u velikim koliinama jer ima veoma iroku uporabu (godine 2001. u svijetu proizvedeno je 165 milijuna tona sumporne kiseline). Najea primjena sumporne kiseline je proizvodnja umjetnog gnojiva, ali se rabi za za mnoge druge stvari, kao to je dobivanje kemikalija, rafiniranje ulja, proizvodnja boje, proizvodnja deterdenata, u tekstilnoj industriji (koristi se za proizvodnju sintetikih vlakana), u proizvodnji lijekova, za proizvodnju eksploziva, u metalurgiji, u akumulatorima itd. 4. PROIZVODNJA FOSFORNE KISELINE

Fosforna kiselina spada u red jaih kiselina, jaa je od fosforaste koja takoe potjee od oksida fosfora. P2O5 je anhidrid fosforne kiseline. To je bijelio prah slian snijegu, i veoma hidroskopan. U reakciji sa vodom daje fosfornu kiselinu. NRT za postojea postrojenja koja koriste mokre postupke je postizanje uinkovitosti P2O5 od 94,0 98,5 %, npr. primjenom jedne ili kombinacijom sljedeih tehnika:

- dihidratni postupak ili poboljani dihidratni postupak,

- poveanje vremena zadravanja,

- proces rekristalizacije,

- repulping (dodatno pranje fosfogipsa),

- dvostupanjska filtracija

- recikliranje vode s odlagalita fosfogipsa,

- odabir fosfatne stijene.

NRT za nova postrojenja je postizanje uinkovitosti uklanjanja P2O5 od 98,0 % ili vie,

npr. primjenom polu-dihidratnog postupka rekristalizacije s dvostupanjskom filtracijom.

NRT za mokre postupke je smanjenje emisija P2O5 primjenom tehnika poput separatora

kapljevite faze (koriste se vakuumski rashladnici i/ili vakuumski isparivai), pumpe s

tekuim prstenom (s recikliranjem tekuine u proces) ili skrubiranje s recikliranjem

tekuine za skrubiranje.

NRT za mokre postupke je prodaja proizvedenog fosfogipsa i fluorosilicijeve kiseline na tritu, a ukoliko trite ne postoji, pohranjivanje na odlagalite. Odlaganje fosfogipsa zahtjeva poduzimanje mjera predostronosti i recikliranje vode s tih odlagalita. NRT za mokre procese je sprijeiti emisije fluorida u vodu, npr. primjenom indirektnog sustava kondenzacije ili ispiranje (skrubiranje) s recikliranjem ili prodaju vode od skrubiranja na tritu. NRT je obrada otpadne vode primjenom kombinacije sljedeih tehnika:

- neutralizacija vapnom,

- filtracija i alternativno taloenje,- recikliranje krutih tvari na odlagalitu fosfogipsa

5. OTPAD I OTPADNE VODEOdvodnja otpadnih voda je vrlo vana komunalna djelatnost, pored toga to je odraz civilizacijskog dosega bitna je i zbog odravanja kvalitete i zdravstvene ispravnosti voda na eljenom visokom nivou. Na taj nain podiemo kvalitetu svakodnevnog ivota na viu razinu, a na grad inimo ljepim i poeljnijim mjestom za ivot. Otpadna voda nastaje u svim prethodno navedenim procesima. O obradi otpadne vode govore horizontalne smjernice o obradi otpadnog plina i otpadnih voda.

U Hrvatskoj se primjenjuju dvije metode i obje udovoljavaju zahtjevima NRT:

ionska zamjena radi povrata vode i amonijaka i duine kiseline koji se ponovno

koriste

obrada fluorida uz pomo vapna.

Postoje takoer i postrojenja za obradu otpadnih voda kao i druga postrojenja/objekti ukljuujui i odlagalite fosfogipsa. Razine kadmija treba kontrolirati strogom kontrolom kvalitete fosfatne stijene.

U Hrvatskoj granina vrijednost kadmija iznosi 70 grama po toni. Mjesto za odlaganje treba tretirati kao odlagalite te uz pomo buotina pratiti je li dolo do potencijalnog

nekontroliranog istjecanja sadraja ili pojave procjednih voda.

Vodu koja se koristi za prijenos ostatka treba vratiti u proces i ponovno koristiti.

PROIAVANJE OTPADNIH VODA

Smanjenje zagaenosti voda otpadnim vodama moe se postii koritenjem razliitih metoda za proiavanje otpadnih voda prije njihovog uputanja u prirodni prijemnik:

a) MEHANIKE METODE: sastoje se u uklanjanju mikro i makro suspendiranih estica iz vode, organskog i anorganskog podrijetla. U tu svrhu slue reetke, sita, taloenje, flotacija, filtriranje, centrifugiranje. Princip rada ovih uredjaja zasniva se na razliitim specifinim teinama suspendiranih estica i vode. Pre nego to voda doe u te ureaje, iz nje se uklanjaju sve plivajue makrotvari. Naprimjer, flotatori uglavnom slue za odvajanje tvari lakih od vode, kao to su sve vrste ulja i masti.

b) KEMIJSKE METODE: to su flokulacija, neutralizacija, katalitika oksidacija, izmjena jona i dezinfekcija. Flokulacijom se naziva proces stvaranja pahuljica-flokula, dodavanjem vodi izvjesnih kemikalija, oko kojih se hvataju suspendirane estice koje lebde u vodi. Kako se optimalna vrijednost pH vode kree od 6 do 8, prethodno se mora izvriti neutralizacija, bilo sa alkalnog ili kiselog podruja, na optimalnu vrijednost. Ovdje se mogu primijeniti i razne druge kemijske reakcije.c) BIOLOKA METODA: U prva dva postupka se radi na selekciji, tj. odstranjivanju nepoeljne organske, odnsono preteno anorganske tvari, suspendirane ili rastvorene u otpadnoj vodi. Time se postie to da se u biolokom proiavanju, obradi, u principu samo organska tvar. Kako je ve ranije istaknuto razlaganje organskih spojeva dogadja se pod utjcajem bakterija. U aerobnom postupku se biodekompozicija organskih tvari dogadja uz nazonost kisika, a u anaerobnom bez prisustva kisika u vodi. Sve dok u nekom vodo-resursu ima i najmanja koliina kisika bioloki procesi su aerobni. Kada se sav kisik utroi, tada zapoinju procesi biorazgradnje koji su su anaerobni.U svrhu intenziviranja i ubrzavanja procesa bioloke razgradnje, otpadnoj vodi se moe dovesti poveana,dodatna koliina kisika. To dovoenje dodatnih koliina kisika umjetnim putem u bioaktivni mulj naziva se areacija.

d) METODE TOPLINSKIH ISPARAVANJA: to su isparavanje, destilacija, ekstrakcija, hlaenje itd..

ZAKLJUAK:

Globalizam svijeta te integracija mnogih drava u zajednice te rast gospodarstava u svijetu je dovela do svjetske utrke za brojem 1, odnosno svjetskim liderom. U toj utrci vaan imbenik je tehnologija s kojom se eli postii to bra i to kvalitetnija proizvodnja usluga i dobara. U poljoprivrednoj industriji vano je postii dobar urod sa velikim postotkom kvalitetnih proizvoda odnosno visoke razine kvalitete, ne preui pred naletom i potrebom za velikom koliinom kapitala veliki poduzetnici ne tede prirodu koristei umjetna gnojiva. Umjetna gnojiva su sigurno jedan od boljih izuma ali isto tako prekomjernom uporabom istih dolazi do zagadjenja tla i sveukupnosti svjetskog okolia, vano je primjenjivati umjetno gnojivo do one mjere koje je ono zdravo i preporuljivo za ovjekovo zdravlje, a sve povie toga je loe i moe se samo ljudima obiti o glavu. Europska Zajednica (european union) je zajednica radi stvaranja jedinstvenog trita i vee integracije europskih drava

Mrtvo more je slano jezero koje je omeeno Izraelom i Jordanom

PH vrijednost je mjera kiselosti

UN ujedinjeni narodi su organizacija za odravanja mira i sigurnosti u svijetu

CGIAR je udruenje za svjetsku kontrolu i strategijske mjere u vezi sa agrokulturom

VSEPR - teorija odbijanja elektronskih parova valentne ljuske

NRT najbolja raspoloiva tehnika

SNCR selektivna nekatalina redukcija

Dabir ibn Hajjan (721.-815.) arapski kemiar poznat po tituli otac kemije

Wilhelm Ostwald (1853.-1932.) latvijski kemiar a podrijetlom Nijemac, dobitnik Nobelove nagrade

NRT najbolja raspoloiva tehnika

Screening (engl.) nadgledanje, pregled, nadzor, praenje (hrv.)

SO2 sumporni dioksid

P2O5 empirijska formula dobivenog fosfornog oksida

NRT najbolja raspoloiva tehnika

PH mjera kiselost

1