university mreŽa grad vlada kantona idea wsdc wifi … novosti juli 2017 ministarstvo...
TRANSCRIPT
1
GENERALNI CILJ:
Podići opći nivo znanja iz kulture kod
građana, posebno kod mladih ljudi, i
afirmirati ideju Sarajeva kao glavnog
grada BiH i sjecišta kulturnih različitosti
SPECIFIČNI CILJEVI:
Predstaviti Kanton Sarajevo kao
eminentnu kulturnu sredinu
Prezentirati kulturu Sarajeva mladima
iz cijele BiH Potaći inovativan pristup
prezentiranju kulture BiH među
mladima iz različitih lokalnih zajednica
PROJEKT:
,,KULTURNO NASLIJEĐE ČUVAJU MLADI”
SADRŽAJ:
naslov: str.
O PROJEKTU 1
UVOD 2
DONATORI NISU POLITIČARI 3
ISTORIJA KOJU NSITE UČILI U
ŠKOLI4
POLETJELA GOLUBICA 7
BANJA LUKA – LJEPOTICA NA
VRBASU8
RAZGOVOR S POVODOM –
DIO SAM PROMJENE14
MOJA PRIČA 17
DEBATANTI KAŽU – VOLIM
SVOJU DOMOVINU18
ARGUMENTIRAJMO ZA
KULTURNO NASLJEĐE23
STRIPOM DA TI KAŽEM 24
PJESMOM DA TI KAŽEM 25
KVISKOTEKA 26
DEBATOLOGIJA 27
MEDIJI KAŽU 28
UMJESTO KRAJA 29
2
Mi smo grupa profesora: Amira Sejdinović iz Odžaka,
Nasiha Mulahalilović iz Čelića i Sabahudin Ćeman iz Tešnja.
Na narednim stranicama ćemo ukazati na to da je kultura
dijaloga sastavni dio kulture življenja.
UVOD Mi smo grupa:
Amira Sejdinović
Nasiha Mulahalilović
Sabahudin Ćeman
3
Riječi u slici...
Prokoško jezero
Stari most u Mostaru
Travnička tvrđava
Etno selo Rostovo
Gradačačka kula
Da bi postigli pozitivnu kulturu življenja nije neophodno
da budemo bogati. Bogatstvo se ogleda u ljepoti duše
čovjeka, u ljepoti prirode, jedinstvenih građevina iz
prošlosti ....
Kakvu ćemo kulturu življenja odabrati zavisi od našeg
svjetonazora. Konzumentska kultura življenja je
destruktivna. Ona uništava ljudske odnose, ljepotu
prirode i dovodi do samouništenja. Takvu kulturu
konzumerizma nam nameću mediji, moćn vlastodršci,
narušavajući humanost i prijateljske odnose između
ljudi međusobno, te čovjeka i prirode.
Slapovi na rijeci Uni
DONATORI NISU POLITIČARI
4
Priča u slikama...
Postoji istorija koja se uči u školi, ona koju ćete naći u knjigama
ili na internetu, zatim ona najtananija zadiranja u pojedinosti
koje razrađuju istoričari u naučnim radovima. Ali ovo što ću vam
ispričati ne može se doznati ni u školi, ni iz knjiga, sa interneta
ili iz naučnih radova. Zato što pripovest na svom kraju ima ličnu
priču koju ne bih saznao da nisam unuk jednog od učesnika.
Priča počinje na Balkanu. Godina je 1878. Tursko carstvo
propada. Međunarodna zajednica priznaje nezavisnu Kraljevinu
Srbiju i tu počinju nevolje. Južnoslovenski narodi očekuju da će
propast Turske doneti slobodu, a nadu da će iz Kraljevine
Srbije (i Majke Rusije) poteći spas gasi odluka da
Austrougarska preuzme Bosnu. Malena Srbija odjednom dobija
supersilu za komšiju. Kao kada bismo se danas graničili s
Amerikom, na primer.
Nezadovoljni pasivnošću vladara Srbije, zaverenici pod
vođstvom Dragutina Dimitrijevića – Apisa, svrgavaju s vlasti
Obrenoviće i postavljaju kralja Petra I Karađorđevića na presto.
Srbija više nije nejaki turski vazal, već značajna i snažna
država, s tom nesrećom da su joj komšije vladari polovine
Evrope, Austrougari.
Dokaz snage i žilavosti mlade Kraljevine dolazi u vidu
Carinskog rata protiv Austrije, poznatijeg i kao Svinjski rat.
Naime, Austrija je pokušala da oslabi ekonomiju Srbije i uvela
je niz zabrana za uvoz iz Srbije. Kao poljoprivredna zemlja koja
je zavisila od tržišta Austrougarske, računali su da će Srbija
brzo pokleknuti. Međutim, brzom akcijom i saradnjom države i
trgovaca, umesto propasti dogodio se prosperitet. Otvorena su
nova tržišta, uspostavljen priliv novca kojim je sagrađena
značajna saobraćajna infrastruktura, i uopšte, zemlja je ojačala.
Stoga je Kraljevina Srbija hrabro ušla u protest protiv
Austrougarske aneksije Bosne. Naravno, supersila je ispunila
svoju volju, ušli su u Bosnu, a Srbija je prećutno prihvatila taj
potez. Izbila su i dva Balkanska rata iz kojih je Srbija izašla kao
pobednik.
E, sad.
Istorija koju niste učili u školi: Sarajevski atentat
5
Priča u slikama...
U Bosni, za to vreme, narod je pokušao da se prilagodi novom
carstvu. Međutim, bilo je i onih koji nisu želeli da zaborave nade
i snove o ujedinjenju. Sloveni su u celoj Austrougarskoj imali isti
onaj potlačeni status koji su podnosili i za vreme Turaka. Bili su
i dalje – raja. Koliko duboko je sezao prezir Austrougarske
spram svih Slovena, govori i činjenica da su ženu Franca
Ferdinanda (Franz Ferdinand von Osterreich-Este), austrijskog
nadvojvode i prestolonaslednika, Sofiju Hotek (Sophie Maria
Josephine Alba Chotek von Chotkova und Wongin), vojvotkinju
od Hoenburga, tretirali kao nižerazredno biće.
A Franc je bio zaljubljen i ludo je voleo Sofiju. Pod pritiskom
oca i majke, te gotovo svetske političke javnosti, Franc je bio
prisiljen da pristane na morganatski brak. To je značilo da
Sofija nikada neće deliti njegov položaj i čin, nikada uživati
poštovanje, a njihova deca nikada neće moći da naslede bilo
šta u okviru carstva osim majčine titule. Čak nije smela s njim
da se pojavljuje na bilo kakvim zvaničnim skupovima i
državničkim funkcijama. Osim! U zakonu je postojala rupa. Bilo
im je dopušteno da se zajedno pojave jedino u prilikama kada
bi Franc nastupao kao vojno lice.
I zato je Ferdinand zahtevao da ide u Sarajevo. Znalo se da je
atmosfera zategnuta, da će biti nevolje. Neki istoričari čak
smatraju da je Austrija bila obaveštena o predstojećem
atentatu. Ipak, za Ferdinanda i Sofiju to je bila retka prilika da
se zajedno pojave u javnosti, da se voze u istom automobilu. I
nadvojvoda je pristao, znajući ili sluteći opasnosti.
Eh, nema više takvih ljubavnih priča, zar ne?
Uz podršku tajnog društva “Crna ruka”, u Bosni su počeli da se
okupljaju studenti spremni na radikalnu akciju. U najvećoj
tajnosti odabrani članovi dobili su obuku, oružje, pištolje, bombe
i drugu opremu. Od 10 mladića revolucionarnog (danas bi se
reklo – terorističkog) pokreta “Mlada Bosna”, dvojica su bili moji
preci Veljko i Vaso Čubrilović. Ne bi bilo prvi put da braća
zajedno vode bitku, ali s obzirom na tajnost društva i opreznost
(kao i iskustvo) srpskih oficira koji su učestvovali u zaveri, braća
su prvi put doznala da su zajedno kada su se već našli među
odabranima za atentat. Dakle, od 10 ludaka koji su namerili da
ubiju nadvojvodu (to vam je kao da danas neko pokuša da
organizuje ubistvo Baraka Obame), dvojica su mi preci.
No, da se vratim na to šta se dogodilo na sam dan atentata,
Vidovdan, 28. juna 1914.
6
Priča u slikama...
Uz mnogo grešaka, propusta policije i čudnih odluka, kolona od
šest vozila prošla je pored prvog revolucionara. Nosio je
bombu, ali nije stigao da je pripremi, kolona je prošla pored
njega. Drugi na redu bio je moj pradeda Vaso Čubrilović,
naoružan pištoljem i bombom, ali ni on nije pucao. U 10:10h
kolima je prišao Čabrinović i bacio granatu koja se odbila i
eksplodirala na ulici, ranivši dvadesetak okupljenih građana.
Mladić je popio cijanid i bacio se u reku, ali cijanid je bio
izlapeo, pa je samo povratio, a reka… eh, reka jedva da je
duboka 10 centimetara. Uhapšen je, vozila su projurila, pa
nijedan drugi revolucionar nije imao priliku da deluje. Činilo se
da je katastrofa izbegnuta.
Ipak, zbrka se nastavila. Franc i Sofija saslušali su pozdrav
gradonačelnika Sarajeva, ali nisu želeli da idu u obilazak po
planu, već da posete bolnicu i ranjene. O promeni plana vozač
nije bio obavešten. Prošavši most, zakočio je i pokušao da
ubaci u rikverc, što je dalo dovoljno vremena Gavrilu Principu
da priđe i ubije Franca i Sofiju. Kasnije je Princip izjavio da je
želeo da ubije guvernera Bosne, generala Poćoreka, a ne
Sofiju.
“Sofija! Sofija! Nemoj umreti! Živi zbog naše dece!”, povikao je
smrtno ranjeni nadvojvoda. Umrla je na putu do bolnice, a
Franc 10 minuta posle nje.
Mnogo godina kasnije, kao uvaženog akademika, bivšeg
ministra poljoprivrede i šumarstva, te istaknutog istoričara, Vasu
Čubrilovića pitao je u polutami sobe jednog popodneva moj
otac: “Zašto nisi pucao? Ili bar bacio bombu? Bio si naoružan, a
kola su prošla ispred tebe.”
Vasin odgovor bio je:
“Vojvotkinja je bila tako
lepa i ljupka. Nisam
mogao da pucam, još
manje da bacim bombu.
Bilo mi je žao Sofije.”
Eh, ne da nema više
romantičnih priča kao što
su Ferdinandova i
Sofijina, već nema ni
takvih džentlmena kao što
je bio Vaso.
http://wannabemagazine.com/istorija-koju-niste-ucili-u-skoli-
sarajevski-atentat/
7
Sarajevo u slici...POLETJELA GOLUBICA (Hari Mata Hari)
Poletjela golubica
sa Bascarsije
mene trazi da mi tajnu
svoju otkrije
Nasla me je na Mejdanu
sa jaranima
davala mi tajne znake
plavim ocima
Shvatila je da sam zeljan
ljubavnoga leta
krenuo sam i jos i sad
letim preko svijeta
Nikada je necu stici
srcu mi je zao
jos se nisam Sarajeva
divnog nagledao
http://tekstovi.net/2,136,3446.html
8
U 1. vijeku nove ere Rimljani su osvojili područje Banja
Luke, koje je tada bilo naseljeno uglavnom pripadnicima
mezejskih Ilira. Ovo područje je u potpunosti bilo u
sastavu rimske privincije Ilirikum, a današnji grad Banja
Luka bio je smješten na putnom pravcu koji je vodio od
Dalmacije do Panonije, odnosno od Salone do današnje
Bosanske Gradiške. Današnja tvrđava Kastel u centru
grada u to vrijeme koristila se kao rimska vojna utvrda.
Slaveni su naselili Balkan i područje današnje Banje Luke
u 6. i 7. vijeku, a u ovo doba, iz kojeg generalno postoji
veoma malo pisanih tragova, sagrađeno je nekoliko
tvrđava u dolini rijeke Vrbas. Najranije slavensko naselje
zvalo se također Vrbas, koje se prvi put spominje 1320.
Banja Luku kao naseljeno mjesto pod ovim imenom prvi
put pominje 1494. godine hrvatsko-ugarski kralj Vladislav.
Samo ime znači "Banova livada", a potječe od riječi "ban" i
"luka", (što je značilo područje blizu vode). Ne zna se o
kojem se banu i livadi radi.
Bosanski franjevci naselili su područje Banje Luke još u
14. vijeku, te su u naselju Petričevac, nedaleko od centra
grada, 1378. izgradili i prvi franjevački samostan u ovom
dijelu Bosne.
Vrbaški Grad ili Banjalučka tvrđava se nalazila na uzvisini
iznad Gornjeg Šehera, na lijevoj obali Vrbasa. Prema
Hamdiji Kreševljakoviću, kao grad se po prvi put spominje
1494. godine, kao grad u onovremenoj Jajačkoj Banovini,
poslije Jajca, najvažniji i najtvrđi grad u dolini Vrbasa.[1][2]
Skupa sa Jajcem, banjalučka utvrda se najduže žestoko
opirala osmanlijskom nadiranju. Uspjele su ga osvojiti tek
koncem 1527. ili prvih dana 1528, nakon prodora dolinom
Vrbanje i pada utvrde Kotor (1519), kao centra Župe
Vrbanja. U jednoj ispravi kralja Vladislava II Jagelovića, od
6. februara 1494., kao kaštelan Banja Luke, se spominje
Juraj Mikulasić, što se vjerovatno odnosi na starorimsku
utvrdu Kastel.
Banja Luka – Ljepotica na Vrbasu Slikom kroz Banja Luku
9
Pod gradom bila je varoš s jednim katoličkim samostanom. Za
vrijeme turskog pustošenja 1494. i 1495. Stanovništvo je
dobijalu pomoć od kralja. Od 1519., Banja Luka se spominje
zajedno s gradovima Vrbasom i Zvečajem (Banya Lwka,
Zweczay cum castro Verbaz). U vrijeme Kreševljakovića
ostaci grada Banje Luke su se vidjeli na brežuljku iznad lijeve
obale Vrbasa u Gornjem Šeheru. U svom ratnom pohodu na
zapadnu Bosnu, Gazi Husrev-beg je 1520-ih brzo
napredovao, osvojivši Kotor (1521.), (vjerovatno) Zvečaj,
Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaški Grad, Livač, Karmatin,
Bočac, Udbinu, Vranu, Modruč i Požegu.
Tokom turske vladavine u Banjaluci su bila jedno vrijeme (17.
stoljeće) dva grada, tj. dvije tvrđav. Jedna je bila u Gornjem, a
druga u Donjem Šeheru. Ta dva grada spominju i A.
Georgiceo (1626.), Hadži Kalfa (oko 1650.), biskup Maravić
(1655.) i Evlija Čelebija 1660. godine. Gornji Šeher je onaj dio
današnje Banje Luke, koji je postojao prije turske okupacije i,
kako je već rečeno, sastojao se od grada i varoši. Turski izvori
ga navode kao Eski Banja Luka (Stara Banja Luka). Prema
njima, bilo je vidjelo se ponešto ostataka ovoga grada na
lijevoj obali Vrbasa iznad mosta preko potoka Sutrulije. Prema
Evliji Čelebiji, taj grad se spuštao do Vrbasa, a nakon toga su
nađeni tragovi zida baš do obale te rijeke. Taj grad i Podgrađe
spominje i Sofi Mehmed-pašina zakladnica, koja je napisana
1554. Hadži Kalfa zove ga Gornji Grad, razlikujući ga od
Donjeg Šehera, pri čemu naglašava da je uzet od nevjernika.
Tada je taj grad bio samostalan i imao svoju posadu i svoga
dizdara. Ne zna se kada je napušten, ali se pretopstavlja je to
moglo biti poslije 1688. Smatra se pouzdanom činjenicom da
nije postojao prilikom prodora princa Hildburghausena 1737.
godine.
Neki historičari su ovaj grad u današnjem Gornjem Šeheru
poistovjećivali s Vrbaškim Gradom (Verbaz, Orbasz, Urbaz,
Vrbaz, Wrbaz). Kako se od 1518. godine posebno spominje
grad Banja Luka, a napose grad Vrbas, jasno je da su to bila
dva grada. Vjerovatno je je da je još prije turske okupacije na
teritoriju današnjeg Gornjeg Šehera bio grad i pod njim varoš i
da se oboje zvalo Banja Luka. U tom slučaju, ostaje otvoreno
pitanje gdje je onda bio grad Vrbas ili su Vrbas i Vrbaški Grad
ustvari dva naziva za istu tvrđavu.
Vrbas
Pobrđe
Trg Krajine
Banja Luka u slici
10
Donji Šeher osnovao je Ferhat-paša Sokolović, kada je
izgradio džamiju koja je poznata kao Ferhadija, zadužbine i
druge objekte. Grad u Donjem Šeheru sagrađen je tik uz lijevu
obalu Vrbasa i zvaše se Novi Grad. Ovaj je grad je i pedeetih
godina prošlog stoljeća bio u dobrom stanju. Na mjestu ovoga
grada, 1587. Bila je je tophana (arsenal), koju je osnovao
Ferhat-paša. Ona je zatim, za vladavine sultana Mehmeda III
(1595.-1603.), pretvorena u grad, a, po onovremenom običaju,
džamija u tvrđavi je nosila ime istog sultana.
To je vidljivo iz jedne isprave kojom se u toj džamiji postavlja
imam, 1739. Grad se zvao Kal'ai-džedid (Novi Grad). Za njega
se zna da je popravljan 1639., 1714., 1737. ili 1738., 1809. i
1868. Prilikom posljednih od ovih popravki, podignuta je i ona
topnička kasarna. Zabilježeno je da se 1838. nalazio na
popisu gradova kojima nisu potrebne popravke. Prema
Kreševljakoviću, jedan od prethodnih istraživača (A.
Georgiceo) je naveo da su u Banjoj Luci postojala dva grada,
međusobno udaljena 4 milje, što je gorovo i pogodio, dok je
Evlija Ćelebija procjenio da su udaljeni "više od dva koraka",
vjerovatno u smislu reći da su veoma blizu. I ovaj je grad bio
samostalan, jer je imao svoga dizdara. Od druge polovine 17.
stoljeća Banja Luka je sijedište kapetanije. Zapovjednik topčija
(topčaga), 1719. je bio Mustafa Alajbeg Svetačković. Banju
Luku su 1688., nakratko bili zauzeli "carevci" (Austrijanci). Od
jula do 4. avgusta Grad je opsjedao je general Hildburghausen
i znatno ga oštetio, ali ga nije mogao zauzeti. Tog 4. augusta
doživjeli su "žestoki poraz" i okanili se Bosne. Pored ostalog, u
brzom uzmicanju, na bojištu su ostavili 12 topova i tri havana.
Prema Kreševljakoviću, prethodni nonimni opis Bosne, koji je
nastao oko 1785., navodi da u gradu ima 50 velikih topova.
U doba Evlije Čelebije, pred ovim gradom se nalazio stajao
top od "30 pedalja". Po Jukiću, oko 1850, tu je bilo 25 velikih
topova, dok su, prema službenom popisu iz 1833., u gradu su
bila 23 topa, među kojima i onaj tradicionalni top haberdar. U
ovom je gradu bilo 9 tabija, koje su postojale i do
Kreševljakovićevog doba.
Prethodni podaci se odnosw na današnji grad u Donjem
Šeheru, ali se tražio odgovor na pitanje, gdje je bio grad
Vrbas, središte Vrbaske županije, koja se sterala s obje strane
rijeke Vrbasa.
Banja Luka u slici
11
Kada je rijeć o gradu imenovanom kao Vrbas, zna se da je
1527., nakon pada Jajca, zapovjednik Vrbaskog Grada Andrija
Radatović, uvidjevši da se ne može obraniti od Osmanlija,
zapalio tvrdi grad i varoš i sramotno pobjegao. O mjestu gdje
je ovaj grad nalazio ima više pretpostavki, jer se njegova
lokacija nije mogla pouzdano odrediti. Nije isključena
mogućnost grad Vrbas ležao na teritoriju današnjeg Donjeg
Šehera i da su njegovom izgradnjom nestali tragovi starog
grada Vrbas, koji se u poznatom tursko-ugarskom ugovoru iz
1519. godine pominje posebno, kao i Banja Luka (današnji
Gornji Šeher).i na kraće vrijeme Banju *Napomena: Podaci o
sudbini ostataka opisanih utvrda, nakon druge polovine
prošlog vijeka, nedostupni su. Vrbaški grad i stare utvrde u
Banjaluci nisu, izgleda, dostojni pažne nadležnih lokalnih i
državnih organa pa ih i nema na popisma zaštićenih ostataka
historijskih spomenika kulture.[5]
Osmanlijska vojska pod vodstvom Gazi Husrev-bega osvaja
Banju Luku 1521. Grad se time počeo razvijati već 1528.
izgradnjom naselja Gornji Šeher. Banja Luka je kao grad vrlo
brzo rasla i 1533. postaje glavni grad Bosanskog sandžaka
(kasnije Bosanskog pašaluka). Glavni graditelj Banje Luke bez
sumnje je bio Ferhat-paša Sokolović, bliski rođak Mehmed-
paše Sokolovića, jednog od najznačajnijih bosanskih velikana i
jednog od najutjecajnijih ljudi tog doba u cijelom Osmanlijskom
carstvu. Najvažniji doprinos Ferhat-paše Banjoj Luci bila je
džamija Ferhadija, s kojom je također utemeljena prvobitna
vodovodna infrastruktura Banje Luke koja je služila njenom
bržem urbanom razvitku. Novac za konstrukciju džamije
dobijen je od kapare za zarobljenog austrijskog komandira, a
iznosio je 30.000 dukata.
Drugi važan objekat izgrađen nedugo nakon Ferhadije jest
džamija Arnaudija, napravljena na drugom kraju ulice u
odnosu na Ferhadiju. Između ove dvije monumentalne
gradske džamije gradska uprava forsirala je trgovinu i
podizanje zanatskih dućana, koji su u to vrijeme stimulirali
ekonomski razvoj grada. Iz ovog vremena potječe i gradnja
Banjalučke sahat-kule, koja je izgrađena nedaleko od
Ferhadije, čime se ovaj dio grada nedaleko od Kastela
zaokružuje kao posebna historijsko-urbana cjelina, danas
poznata pod imenom Stari grad Banje Luke.
Panorama grada
Trg Krajine
Banja Luka u slici
12
Srpske pravoslavne crkve prvobitno su se uglavnom gradile
na područjima koja se danas smatraju okolinom Banje Luke, a
njihova povećana gradnja počinje sredinom 19. vijeka sa
dolaskom pravoslavnih Srba iz Hercegovine. U istom periodu
na širem prostoru grada naseljavaju se i Sefardski Jevreji, te
katolički red trapisti, koji su znatno doprinijeli ranom
industrijskom razvoju grada izgradnjom velikog mlina, pivare,
ciglane, fabrike vunenih tkanina, pilane i hidroelektrane.
Kako je utjecaj Osmanlijskog carstva opadao, a samo Carstvo
doživljavalo mnoge gubitke i nazadovanje u Evropi, Banja
Luka je, kao i najveći dio bosanskih graničnih mjesta, sve više
postajala tek tačka odbrane osmanlijske teritorije. Zbog toga je
1639. centar Bosanskog pašaluka premješten u Sarajevo.
1688. godine austrijske trupe prodrle su do Banje Luke i
poharale centar grada. Gotovo pola vijeka kasnije, 1737, na
novi napad austrijske vojske Banjalučani su bili više nego
odlično pripremljeni, pokazavši zapravo kako su i bez
osmanlijske podrške u stanju organizirati otpor i preuzeti
odgovornost da odbrane grad od napada osvajača.
Impresivna pobjeda u Banjalučkom boju danas se u
bosanskohercegovačkoj historiografiji ubraja među najsvjetlije
primjere bosanske snage i državotvornosti. Mračni dio
banjalučke historije odvio se kroz veći dio 17. vijeka, kad su
gradom harali česti požari i zarazne bolesti, poput kuge,
donošene s druge strane granice.
Modernizacija Banje Luke počela je nedugo prije pada
Osmanlijskog carstva, odnosno dolaska Austro-Ugarske na
područje Bosne i Hercegovine 1878. Prva telegrafska linija
uspostavljena je 1866, a 1873. otvorena je i pruga od Banje
Luke do Dobrljina. Austrougarska vojska ulazi u Banju Luku sa
sjevera, ali ne nailazi na veliki otpor lokalnog muslimanskog
stanovništva kao u nekim drugim mjestima Bosne i
Hercegovine (Sarajevo, Cazin, Livno). U desetljećima koja su
slijedila Banja Luka je postala važan industrijski, privredni i
kulturni centar Bosanske krajine. Do 1895. grad je već imao
gimnaziju, bolnicu, fabriku duhana, željezničku vezu sa Bečom
i Budimpeštom, a hroničari bilježe i 13.566 stanovnika (oko
trećinu broja stanovnika Sarajeva). Grad se ubrzano izgrađuje
i dobija modernu urbanu strukturu tipičnog gradskog centra
Austro-Ugarske monarhije, koji nimalo ne zaostaje za sličnim
mjestima iz tog perioda.
Stadion Borca u Boriku
Gradski parkovi
Banja Luka u slici
13
Dvadeseti vijek
Nakon Prvog svjetskog rata Banja Luka je postala centar
Vrbaske banovine, te je nastavila svoj razvoj. Tokom ovog
vremena izgrađeni su Banski dvor, općina, gradski muzej i
učiteljska škola. Za vrijeme Drugog svjetskog rata grad je
1941. okupirala njemačka vojska i on je ušao u sastav
Nezavisne države Hrvatske. Za vrijeme vladavine NDH
ugledne jevrejske porodice su bile deportirane u
koncentracijske logore u Hrvatskoj. Po ustaškim planovima
Banja Luka je trebala postati glavni grad NDH. U isto vrijeme
grad postaje jedan od glavnih centara partizanskog otpora, da
bi 22. aprila 1945. grad bio u potpunosti i oslobođen.
Do 1963. na prostoru današnje općine Banja Luka postojale
su još tri općine: Bronzani Majdan, Ivanjska i Krupa na
Vrbasu. One su zatim ukinute i pripojene općini Banja Luka.
27. oktobra 1969. Banju Luku je pogodio snažan zemljotres, u
kojem je veliki broj stambenih objekata bio u potpunosti
srušen. Nakon generalne rekonstrukcije, koja je uslijedila
poslije zemljotresa, kao i izgradnjom novih stambenih naselja
u Banjoj Luci je došlo do manje promjene u demografskoj slici
stanovništva. Migracija jednog broja Srba iz okolnih područja
je unekoliko promijenila do tada jedinstvenu urbanu kulturu i
bosansko-muslimansku tradiciju Banje Luke, koja je osim
muslimanskog poznavala dijelom i katolički i jevrejski element.
Do 1991. Banja
Luka je imala
150.000
stanovnika, te je
bila drugi po
veličini grad u
Bosni i
Hercegovini i
najveća općina u
Bosni i
Hercegovini.
https://bs.wikipedia.org/wiki/Banja_Luka
Banja Luka na karti BiH
Tvrđava KAstel
Banja Luka u slici
14
A o temi su razgovarali:
Šejla Čeliković
Ivan Pudić
Hanna Sarvan
ŠEJLA ČELIKOVIĆ, IVAN
PUDIĆ i HANNA SARVAN
Dio sam promjena društva
zbog tranzicije koja još nije
prestala. Koliko god ona imala
i bolen posljedice
(nezaposlenost, protesti,
odlazak mladih, loši utvjeti za
umirovljenike....) mnogi
današnji tabui postali su dio
svakodnevice.
Kroz omladinski aktivizam osjećam se punopravni
članom zajednice, data mi je mogućnost da svojim
idejama kreiram politiku mladih u svojoj zajednici a
koja je do skoro bila rezervirana isključivo za starije.
Dobili smo priliku, trebamo je iskoristiti što i radimo.
Rijeka Neretva
Razgovor s povodom – dio sam promjene
Trener: Amira
Sejdinović
15
Kako sam ja dio promjena
SEMRA KAHRIMANOVIĆ – Kada
upoznamo novu osobu,
odbacujemo predrasude o njoj te
se tako i mijenjamo kao osobe.
Također nam i razne radionice
pomažu da na svijet gledamo iz
drugg ugla.
EMINA BEĆIROVIĆ: Učestvujem
na debatama čini veliki korak da
se promjene dese i da budem dio
promjena
ADISA MUJČINOVIĆ – Znanje koje steknem na
debatama, seminarima, radionicama prenijet ću
osobama u mom okruženju
JOVICA JOVIĆ: Dio sam promjena jer aktivno
savladavam predrasude
BOJAN BELENZADA: Ja sam dio promjena jer
učestvujem u debatnim aktivnostima koje oštro kitikuju
govor mržnje.
Helena Javor Ibrahimbegović: Dio sam promjena tako
što se kroz razne aktivnosti borim protiv svih govora
mržnje
ALEKSANDAR MATIĆ: Dio sam promjena tako što se
kroz mnoge aktivnosti, sa posebnim naglaskom na
debatovanje edukujem na temu pomirenja i
djelovanjem društvu učestvujem u poboljšanju
aktuelnog pomirenja.
Razgovor s povodom – dio sam promjene
Trener: Nasiha
Mulahalilović
A o temi su razgovarali:
Emina
BećirovićSemra
Kahrimanović
Adisa
MujčinovićJovica Jović
Bojan
Belenzada
Helena Javor
Ibrahimbegović
Aleksandar
Matić
16
A o temi su razgovarali:
Suljo Mešić
Harun Šaranović
Trener: Sabahudin Ćeman
1. Šta je kultura dijaloga može dati nama i BiH?
2. Kako kultura dijaloga proširiti i u stvarnom životu je
primijeniti?
SULJO MEŠIĆ
1. Ona je dokaz civiliziranosti nekog naroda koji znaju doći
do kulture življenja
2. Ako dijalog ostane samo na riječima, neće biti neke
koristi od njega. Da bi se ona primijenila potrebno se
više potruditi
HARUN ŠARANOVIĆ
1. Može nam dati puno toga: da živimo u miru, da volimo
jedni druge, da gradimo BiH
2. Mladi su oni koji će sgurno kulturu dijaloga u budućnosti
primijeniti u stvarnom životu i postići finu kulturu
življenja.
Razgovor s povodom – dio sam promjene
17
Ilustrirajte svoju priču...
Čovjek je društveno biće i kao
takav može jedino opstati u
zajednici sa drugim ljudima bez
obzira na njihovu različitost. Bez
obzira što je kultura kao “nacrt
za život” svima data ona ne
može biti kalup za
jednoobrazno ponašanje ljudi.
Ljudi se ne mogu generalizirati
navike, vrijednosti, stil života,
stavovi niti bilo koje druge
kulturološke norme.
Takvo jednoobrazno ponašanje ne bi dovelo do
stvaranja ljudske posebnosti i jednakosti.
I upravo na svu tu raznolikost među ljudima neizbježna
je da se ljudi spore oko raznih ciljeva i primjenjuju
razna sredstva za ostvarenje istih, što može dovesti do
konflikta kako verbalnih tako i fizičkih.
Zbog toga je potreban dijalog, dijalog kao kultura
univeralija za otvorenost i naredak društva
Dijalog mora biti temelj svako odgoja, temelj svakog
slobodnog društva i zdrave individue.
MOJA PRIČA
Amira
Sejdinović
18
Ilustrirajte svoju priču...
Čvjek kao društveno biće može
opstati u zajednici sa drugim
ljudima. Ljudima se ne mogu
generalizirati navike, vrijednosti
i stil života. Različitost među
ljudima neizbježno dovodi do se
ljudi spore oko raznih ciljea i
primjenjuju razna sredstva za
ostvarivanje istih
Dijalog mora biti temelj svakog
odgoja i temelj svakog
slobodnog društva i zdrave
osobe.
MOJA PRIČA
Nasiha
Mulahalilović
19
Ilustrirajte svoju priču...
Prilikom jednog mog boravka u
hotelu na moru jedna, za neke,
sasvim bezazlena sitnica me je
navela na razmišljanje.
Naime, riječ je o zavjesama na
balkonskim vratima koje je
neko vrhom upaljača cigarete,
očito, namjerno probušio. Da li
su takve osobe inače čule
savjete svojih roditelja, učitelja
o dobrom i lošem dok su bili
mali?!
Da li su takve osobe spremne uraditi i dosta krupnije
loše stvari?
Da li bi se dijalogom s takvim osobama one mogle
postepeno okrenuti ljepšoj kulturi življenja?
Da li...?
Vodopadi kod JAjca
MOJA PRIČA - NEKULTURA
Sabahudin
Ćeman
20
DEBATANTI KAŽU – VOLIM SVOJU DOMOVINU
ŠEJLA ČELIKOVIĆ
Volim svoju domovinu jer je to
mjesto u kojem sam odrasla,
mjesto gdje se školujem i živim.
Iako nije idealna ipak je
domovina jedna
IVAN PUDIĆ
Volim svoju domovinu jer ne
mogu zamisliti bolje mjesto od
nje.
HANNA SARVAN
Volim svoju domovinu zbog njene različitosti koja je
veliko bogatstvo. Tu se isprepliću mnoge kulture sa
svojim tradicijama i običajima, jepota prirode. U njoj
postajem čovjek.
Tekija, Blagaj
Amira
Sejdinović
Ponešto u slici
ŠKOLA
Srednja škola Pere Zečevića
GRAD
Odžak
IMENA DEBATANATA
Šejla Čeliković
Ivan Pudić
Hanna Sarvan
EKIPA SA KOJOM RAZGOVARAM
Šejla Čeliković
Ivan Pudić
Hanna Sarvan
21
DEBATANTI KAŽU – VOLIM SVOJU DOMOVINU
SEMRA KAHRIMANOVIĆ –
Volim svoju domovinu jer je
ona dokaz kako za svakog ima
mjesta. Država u kojoj imaju
čak 3 konstitutivna naroda je
primjer da svako može naći
odgovor sa nekoim ko je
drugačiji.
EMINA BEĆIROVIĆ – Zato što
je spoj različitih kultura i nacija
ADISA MUJČINOVIĆ – BeH je specifična zemlja. Ona
je jedna od onih koja ima ljepotu različitosti, a i
uostalom to je moja domovina.
Vodopad Kravice
Nasiha
Mulahalilović
A o temi su razgovarali:
ŠKOLE
MSŠ Čelić
Gimnazija Banja Luka
Emina
BećirovićSemra
Kahrimanović
Adisa
MujčinovićJovica Jović
Bojan
Belenzada
Helena Javor
Ibrahimbegović
Aleksandar
Matić
22
DEBATANTI KAŽU – VOLIM SVOJU DOMOVINU
Zašto volim svoju domovinu?
SULJO MEŠIĆ
Moja domovina je kao moj
prvi pređen most. Nikada ne
treba zaboraviti svoju
domovinu.
HARUN ŠARANOVIĆ
Domovina treba da bude dio
nas, da je nosimo u srcu, jer
smo mi sastavni dio nje.
Most Mehmed – paše Sokolovića u Višegradu
Sabahudin
Ćeman
Ponešto u slici
ŠKOLA
Tehnička škola Tešanj
GRAD
Tešanj
IMENA DEBATANATA
Suljo Mešić
Harun Šaranović
EKIPA SA KOJOM RAZGOVARAM
Suljo Mešić
Harun Šaranović
23
Riječi u slici....
Debata je formalizirana rasprava u kojoj afirmirajuća
ekipa brani (zastupa), a negirajuća ekipa osporava
(pobija) unaprijed zadanu tezu.
ARGUMENTIRAJMO ZA KULTURNO NASLJEĐE
TEZA: Mladi dovoljno brinu o kulturnom
naslijeđu
ZA PROTIV
Mladi brinu o
kulturnom naslijeđu
više o starijih
Mladi su češće
vandali od starijih
Mladi su najčešće
volonteri koji
participiraju u važnim
aktivnostima
očuvanja naslijeđa
Mladi su rijetko
volonteri ako ne
očekuju neku
nagradu od aktivnosti
Mladi najčešće
učestvuju u akcijama
čišćenja
Mladi učestvuju u
akcijama čišćenja
okoline jer im je neko
stariji naredio
Mladi nemaju novac
koji imaju stariji pa
ipak više participiraju
u aktivnostima koje
su u vezi sa
očuvanjem kulturnog
naslijeđa.
Mladi sve gledaju
kroz prizmu novca.
Ako im ne nudite
novac, neće da rade.
25
Ada nekome pomognete
Slugu i sami sebi činite
Ijepa riječ uvijek govorite
Ada vas ljudi vole, a i vi njih volite
Vijek postoje ljudi koji ne žele
Riječi lijepe s drugim da dijele
Lijepe su riječi i najbolje
PJESMOM DA TI KAŽEM
K
U
L
T
U
R
A
Ž
I
V
LJ
ENJ
A
ivot nas uči da u prijatelje
vjerujemo
Cijeli svoj život s nekim da
podijelimo
I ćete uz prijatelje biti uvijek
ubav je lijek za bol svaki
To kada bi se svi više voljeli
ežnost umjesto mržnje
pokazali
H, onda bi za pravi život
znali
26
OPIS KVISKOTEKE
Dragi čitatelji
pred vama su
pitanja na koja svi
moramo znati
odgovore, ne zato
što trebamo biti
sveznalice nego
zato što je ovo
tema koja se
odnosi i na tebe i
na mene. Na naše
pretke, naše
roditelje, nas i
našu djecu.
Znati znači umjeti
se oduprijeti zlim
iskušenjima!
Odgovori su na zadnjoj stranici
RAZMISLITE I RECITE - KVISKOTEKA
1. Šta je kultura?
2. Kako se dijeli kultura?
3. Da li je kultura naučena?
4. Da li je kultura dijaloga danas u krizi?
5. Šta je moral?
6. Šta je bonton?
7. Šta je ekologija?
8. Šta je kontrakultura?
9. Šta je subkultura?
10. Da li je kultura jednoobrazna?
11. “Crveni čovjek” je kulturno osvješten
12.Nedostatakt dijaloga među ljudima dovodi do
katastrofe?
13. Čovjek je mjerilo svih stvari
14. Šta je selam
15. Na postav “Hvaljen Isus” osgovorim...
27
Riječi u slici....
U julu smo debatirali o kulturnoj baštini
Sarajeva. Svaka debatna teza
postavljena je prema tekstovima do kojih
smo u medijima dolazili.
Nastojat ćemo zajedno da promoviramo
Sarajevo i njegove ljepote kroz naše
debatne novosti, našu debatologiju, naša
videa.
Pogledajmo koje teze su obilježile mjesec
juli.
BiH treba zaustaviti izumiranje starih
zanata?
BiH je na putu izumiranja tradicionalnih
igara i pjesama?
Potraga za osobama nestalim u ratu u
BiH za pomirenje važnija od zajedničkih
kulturnih manifestacija?
Povrat ukradenih djela bh. kulturnog
naslijeđa iz Srbije i Hrvatske – korak bliže
ka pomirenju?
DEBATOLOGIJA
28
Riječi u slici....
IZVOR: http://www.zosradio.ba/contents/13808
MEDIJI KAŽU
29
ODGOVORI IZ
KVISKOTEKE:
1. Naučeni
obrazac
ponašanja
2. Materijalni i
nematerijalni
3. Da
4. Da
5. Etičnost
6. Običajna prava
7. Nauka o prirodi
8. Suprotnost
temeljena na
kulturološkom
obrascu
9. Vlastiti kulturni
otok
10. Ne
11.Da
12.Da
13. da
14. Islamski
pozdrav
15. Uvijek hvaljen
Kultura dijaloga se kao zlatna nit provlači od početka
pa evo do samog kraja ovih debatnih novosti.
Nismo ni svjesni koliko je kultura dijaloga važna u
međuljudskim odnosima. Stoga je za mlade vrlo
važno da shvate ulogu i značaj kulture dijaloga kako
bi dostigli visok stepen kulture življenja i nirne
koegzistencije.
UMJESTO KRAJA
ZA VAS SU PISALI:
1. Amira Sejdinović, Odžak
2. Nasiha Mulahalilović, Čelić
3. Sabahudin Ćeman, Tešanj
30
Debatne novosti, br. 7Juli 2017. godine
SVAKO UMNOŽAVANJE I KORIŠTENJE SADRŽAJA IZ NOVINA JE VEOMA
POŽELJNO!Cijena: 0 KM + obaveza da ponekad napišete članak za novine Izlazi mjesečno, a nekada i
češće
Fra Anđela Zvizdovića 171 000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina+387 33 203 668
TRN: 1610000047260060 Raiffeisen banka [email protected]
www.ckdbih.com
ZA „CENTAR ZA KULTURU DIJALOGA“Sanja Vlaisavljević
UREDNICA Nadina Balagić
REDAKCIJATijana Ljuboje, debatni klubovi, Anja Gengo, Amela Ibrahimagić, Amer Musić, Anesa Vilić, Nadina Balagić, Zoran Marčeta i svi debatni klubovi
CKD-a.
DTPAnesa Vilić
WEB INFONadina Balagić
IZDAJE I UMNOŽAVACentar za kulturu dijaloga
CKD STRANICA:
https://www.facebook.
com/groups/13420044
3968/?fref=ts
DEBATOLOGIJA:
https://www.facebook.
com/Debatologija?fref
=ts