UNIVERZITET U TUZLIMAŠINSKI FAKULTETOdsjek: Proizvodno mašinstvo

UPRAVLJANJE SERIJSKOM I POJEDINAČNOM PROIZVODNJOM

1

SADRŽAJ1. Uvod..............................................................................................................................................2

2. Osnovni modeli upravljanja proizvodnim procesom................................................................3

2.1. Upravljanje serijskom proizvodnjom..................................................................................4

2.1.1. Upravljanje materijalom i ostalim resursima u serijskoj proizvodnji......................6

2.1.1.1. Izbor materijala.....................................................................................................6

2.1.1.2. Planiranje potreba osnovnog, pomoćnog i potrošnog materijala...................8

2.1.1.3. Nabavka materijala..............................................................................................9

2.1.1.4. Priprema materijala............................................................................................12

2.1.1.5. Upravljanje alatima.............................................................................................14

2.1.1.6. Upravljanje specijalnim alatima........................................................................15

2.1.1.7. Upravljanje standardnim alatima......................................................................16

2.1.1.8. Upravljanje dokumentacijom.............................................................................17

2.2. Upravljanje materijalom i resursima u pojedinačnoj proizvodnji.................................19

3. Zaključak.....................................................................................................................................20

4. Literatura.....................................................................................................................................21

5. Prilozi...........................................................................................................................................22

5.1. Popis slika...........................................................................................................................22

1. Uvod

2

Upravljanje proizvodnjom predstavlja (zavisno od vrste i veličine proizvodnog sistema strukture proizvodnog programa, količine proizvoda itd.) najsloženiji segment poslovanja proizvodnih sistema. U upravljačkoj funkciji u odnosu na ukupan broj zaposlenih, zaposlen je relativno manji broj, međutim za funkcioniranje upravljačke funkcije uključen je veći broj zaposlenih (iz pripreme proizvodnje, poslova nabavke i prodaje, transporta, kontrole kvaliteta i drugih neproizvodnih segmenata). Proizvodnjom se upravlja na osnovu planskih parametara ili na osnovu podataka dobivenih iz relevantnih izvora, npr. od službe prodaje. Pri tome se uspostavljaju ograničenja pretežno u pogledu kvaliteta proizvoda, rokova njegove izrade i posebnih uslova prijema i isporuke.

Proizvodnjom upravljaju uglavnom rukovodioci proizvodno-tehnoloških odjeljenja, pogona, radionica i drugih proizvodnih jedinica, na osnovu raspoloživih:

programa rada raspoloživih sredstava za rad predmeta rada tehničko-tehnološke dokumentacije informacionog sistema organizacionih nadležnosti i odgovornostiradnika u proizvodnji

Upravljanje proizvodnjom obuhvata obavljanje sljedećih poslova:

kontrolu spremnosti svih segmenata i učesnika, kao i drugih uslova bitnih za početak proizvodnje

prati se odvijanje proizvodnje u planiranim terminima, kvantitetu i kvalitetu vrši se koordinacija rada svih učesnika u procesu izrade proizvoda poduzimaju se blagovremene aktivnosti za otklanjanje mogućih zastoja u

proizvodnji iznalaze se rješenja kod pojave mogućeg škarta ili dorade vrši se poduzimanje posebnih mjera u slučaju kašnjenja planiranih rokova

izrade dostavljaju se izvještaji nadređenima o stanju i rezultatima u proizvodnji u

odnosu na planske proporcije

Tok poslovanja u procesu upravljanja proizvodnjom dat je na slici 1:

3

Slika 1. Tok poslovanja u procesu upravljanja proizvodnjom

Tri osnovne skupine koje imaju zajedničke zahtjeve prema metodama i sistemima planiranja su:

kontinuirana i serijska (ponavljajuća) proizvodnja i usluge pojedinačna i maloserijska proizvodnja, projekti i usluge zajednička proizvodnja i montaža

2. Osnovni modeli upravljanja proizvodnim procesom

Odgovor na pitanje kako voditi proizvodnju, odnosno koje metode planiranja i upravljanja primijeniti kako bi se postigli osnovni proizvodni ciljevi ( kvalitet, cijena, rokovi), zavisi o organizacijskim tipovima industrijske proizvodnje, te njihovom karakteru vezanom za količinski način odvijanja.

S obzirom na ove činjenice razlikujemo:

model upravljanja serijskom proizvodnjom model upravljanja pojedinačnom proizvodnjom

2.1. Upravljanje serijskom proizvodnjom

4

Serijska proizvodnja pripada komadnoj proizvodnji koja se ponavlja u manjim ili većim serijama. Proizvod je unaprijed poznat i definisan, poznata je tehnologija (koja se stalno usavršava), proizvodni kapaciteti imaju značajan razvoj od pojedinačnih Nc mašina, robota i transportnih linija do fleksibilnih proizvodnih sistema i automatiziranih tvornica, temeljenih na filozofiji računarom integrisane proizvodnje.Ovaj tip proizvodnje je predmet stalnog istraživanja i poboljšanja kako proizvodnih kapaciteta tako i savremenih organizacijskih metoda.

Racionalizacija serijske proizvodnje je kontinuirani zadatak istraživača i proizvodnih stručnjaka. Naročiti rezultati ostvareni su u posljednjih 30-tak godina.

Upravljanje ovakvim tipom proizvodnje podrazumijeva koncept koji se ne zasniva samo na upravljanju planskim aktivnostima, već i na upravljanju svakog naloga (nabavne ili proizvodne stavke) na osnovi:

detaljnog planiranja svake pojedine stavke bazirano na sastavnici proizvoda uvida u stanje skladišta te procesa konstantne analize i usporedbe sa

planskim potrebama svih resursa, posebno materijala i polufabrikata detaljnog osiguranja, lansiranja i praćenja realizacije potreba materijala i

poluproizvoda.

Metode, modele i strategije možemo podijeliti na dva nivoa:

upravljanje materijalom upravljanje proizvodnjom

Dva danas najznačajnija rješenja koja sadrže oba nivoa su:

MRP i MRP II metoda Japanska proizvodna filozofija

Američka proizvodna filozofija (MRP I MRP II metoda)

MRP (Material Requirements Planning) odnosno sistem planiranja potreba materijala predstavlja sistem odnosno filozofiju naručivanja sirovina, tuđih proizvoda ili gotove robe prema potrebama proračunatim iz strukturne sastavnice. Strukturna sastavnica omogućava dobivanje potrebnih sirovina i tuđih proizvoda za izradu i montažu određene količine finalnih proizvoda. Uz ove podatke u MRP sistemu organizuju se i prate podaci o stanju zaliha sirovina i gotovih proizvoda te vremenu dobavljivosti materijala. MRP sistem kao izlaz daje plan nabavke i proizvodnje svih proizvodnih elemenata lansirane količine finalnih proizvoda. Na osnovu narudžbi i/ili godišnjih ugovora te očekivane prodaje MRp daje odgovor na pitanje šte se treba proizvoditi, u kojoj količini i u kojim rokovima. Ovako definisan plan proizvodnje kao ulaz u MRP omogućava detaljnu izradu plana nabavke i plana proizvodnje te odgovara na pitanje šta i kada treba nabaviti te kada to proizvesti. Osnovni izvor podatak predstavlja sastavnica proizvoda u kojoj se nalaze:

5

tehnički podaci (kvalitet materijala, standard, dimenzija) planski podaci (vrsta pozicije, vrijeme nabavke prosječno vrijeme izrade)

MRP II predstavlja koncepciju integralnog upravljanja proizvodnjom. Koncepcija MRP II omogućava planiranje i upravljanje proizvodnim resursima.

Japanska proizvodna filozofija

Tri najznačajnija smjera ove filozofije su:

racionalizacija proizvodnje proizvodnja bez greške proizvodnja bez zaliha

Razlikuju se četiri pravca racionalizacije:

racionalizacija tehnološkog procesa racionalizacija kontrole kvaliteta racionalizacija transporta racionalizacija skladištenja

U proizvodnji bez greške, odstupanje se kontrolira na izvoru, tj. u toku procesa proizvodnje, tako da povratno djelovanje sprječava odstupanje od kvaliteta. Temeljno načelo tako organizirane kontrole kvaliteta jeste: ''Ne kontroliraj da pronađeš grešku, nego da je ispraviš i spriječiš njeno ponavljanje''. Cilj tog načela je da nijedan proizvod ne bude sa greškom. Sve ostale metode predstavljaju racionalizaciju samog rada na kontroli ali ne i sigurnost samog kvaliteta.

Proizvodnja bez zaliha zasniva se na zakonitosti tačnog izvršavanja obaveza svih proizvođača na zajedničkom proizvodu o završetku i isporuci proizvoda u tačno određenom vremenu. To podrazumijeva tačnu i kvalitetnu isporuku na vrijeme kada je to potrebno, a ne ni prije ni kasnije. Zato se ova metoda zove JIT (just in time) metoda. Razlozi za ovakvu vrstu organizacije proizvodnje su: nema obrtnih sredstava i kamata, nema reklamacija i višefazne kontrole, nema odstupanja od planiranih rokova, vrijeme protoka kroz proizvodnju je malo, nema praznih hodova i čekanja na obradu u proizvodnji. Na ovaj način se zadovoljavaju zahtjevi savremenog tržišta kao što su: fleksibilnost proizvodnje prema malim ciklusima vijeka proizvoda, proizvodnja bez grešaka i bez gubitaka.

Dvije osnovne pretpostavke za ostvarenje japanske proizvodne filozofije su:

odbojnost prema rasipanju koja je nastala iz duboke svijesti o nedostatku prirodnih resursa

razvijene navike i urođeni entuzijazam za kontinuiranim poboljšanjem postojeće

6

2.1.1. Upravljanje materijalom i ostalim resursima u serijskoj proizvodnji

Upravljanje materijalom predstavlja osnovnu pretpostavku za upravljanje proizvodnjom i kapacitetom. Kako bi planirali poslove pripreme proizvodnje te aktivnosti ili tehnološke operacije proizvodnje potrebno je pripremiti potrebni materijal te unutrašnjim transportom osigurati dostavu materijala u potrebnom vremenu na određeno radno mjesto.

Upravljanje materijalom ima zadatak planiranja potrebne količine materijala za pojedine proizvode i usluge predviđene godišnjim planom ili operativnim planovima praćenja i kontoliranja visine zaliha materijala, izbor najpovoljnijeg dobavljača i naručivanje potrebnog materijala, praćenje stanja pripremljenosti materijala, rezerviranje po radnim nalozima te izdavanje materijala prema potrebama proizvodnje. Jedan od ciljeva upravljanja materijalom je i odabiranje dobavljača u cilju dobave materijala po najpovoljnijim cijenama.

Serijska proizvodnja u značajnoj mjeri zavisi od osiguranja materijala i gotovih poluproizvoda u potrebnim količinama i kvaliteta. Nedostatak materijala u serijskoj proizvodnji zaustavlja proizvodni proces.

U sklopu upravljanja materijalom u serijskoj proizvodnji će biti obrađeno:

izbor materijala planiranje potreba materijala nabavka materijala priprema materijala upravljanje alatima upravljanje dokumentacijom

2.1.1.1. Izbor materijala

Izbor materijala moguće je provesti sa nivoa hemijskog sastava, mehaničkih i fizikalnih osobina ili uz ove primarne kriterije promatrati raspoloživost materijala, tehnološka svojstva, oblik proizvoda, troškove (materijala i proizvodnje), mogućnost reciklaže itd. U postupku izbora često se javlja dvojba da li izabrati najjeftiniji ili bazno skuplji materijal pri čemu primjena jeftinijeg materijala ne znači dobivanje jeftinijeg proizvoda. Ako u konačnici želimo dobiti jeftiniji proizvod, nužna je interaktivna vezaoblikovanja proizvoda, izbora materijala i tehnologije za sve vrijeme razvoja proizvoda. Takva interaktivna veza daje optimalnu varijantu koja uzima u obzir zahtjeve navedenih funkcija pripreme proizvodnje slika 2.

7

Slika 2. Međuzavisnost oblikovanja proizvoda, izbora materijala i tehnologije

U fazi izbora materijala treba analizirati i njihovu iskoristivost. Gubici materijala za svaki polazni materijal se prema mjestu nastajanja mogu definirati kao:

gubici prekomjere gubici u pripremi materijala za proizvodnju gubici materijala u proizvodnji

8

Gubici prekomjere nastaju kao posljedica veće stvarne mase polaznog materijala od nazivne odnosno konstrukcijom radnog predmeta ili tehnologijom proizvodnje propisane mase. Stvarna masa polaznog materijala je veća usljed većih dimenzija polaznog materijala uzrokovanih nedostatkom kontrole kod dobavljača odnosno proizvođača materijala.

Gubici materijala u pripremi za proizvodnju nastaju izrezivanjem iz ploča lima, šipki, pjeskarenjem itd.

Gubici materijala u proizvodnji predstavljaju razliku konstrukcijske mase materijala i ukupne mase pripremka za pojedinačne pripremke.

U proizvodnji se razlikuju gubici obrade i gubici usljed grešaka. Veći gubici obrade nisu vezani samo uz materijal nego znače i veće troškove tehnološkog postupka, jer je više vremena utrošeno na promjenu od polaznog do konačnog oblika rednog predmeta. Od tipa proizvodnje, veličine serije, oblika radnog predmeta i vrijednosti ugovorene proizvodnje zavisi koliko će se vremena posvetiti analizi izbora materijala i tehnolškog postupka i sa kolikim brojem kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja tu analizu treba provesti.

Kao moguće kriterije za izbor optimalne varijante treba uzeti u obzir:

eksploatacijska svojstva raspoloživost i nabavljivost materijala troškove narudžbe troškove proizvodnje troškove alata, pomoćnog i potrošnog materijala iskoristljivost materijala u fazi proizvodnje (gubici obrade, gubici usljed

grešaka) recikličnost materijala

2.1.1.2. Planiranje potreba osnovnog, pomoćnog i potrošnog materijala

Osnovni materijal neposredno ulazi u sastav proizvoda mijenjajući svoj oblik, dimenzije i svojstva. Pomoćni materijal također ulazi u sastav proizvoda ali nije prisutan u sastavnici proizvoda niti ima svoju tehničku dokumentaciju, dok se potrošni materijal troši u procesu radad ali ne ulazi neposredno u proizvod.

Određivanje normativa osnovnog, pomoćnog i potrošnog materijala je složen zadatak,a s obzirom da materijal sudjeluje u metaloprerađivačkoj industriji sa oko 60% u cijeni proizvoda materijal je za ukupnu dobit preduzeća vrlo značajan.

Pored osnovnog materijala značajni su i troškovi elektroda, žica za zavarivanje, ulja za premazivanje, krpe za čišćenje, folije itd. Potrošnja navedenih materijala vezana je uz tehnološke postupke i stvarne proizvodne elemente a zavisi od čitavog niza koeficijenata (koeficijent taljenja elektrode odnosno žice).

Normativ osnovnog materijala se može odrediti iz izraza:

9

KO j=∑i=1

m

QPi (nmij+gij ) [kol / god ]

gdje su:

KO j – količina j-tog osnovnog materijala za planski period (jedna godina)QPi – planirana količina za proizvodnju i-tog proizvoda u planskoj godininmij– normativ j-tog materijala po i-tom proizvodugij – standadrdni ili procijenjeni gubici j-tog materijala n ai-tom proizvodu

Ukupna količina osnovnog materijala iznosi:

UO=∑j=1

n

KO j ∙P j [kol /god ]

gdje su:

UO – ukupna količina osnovong materijala za planski periodP j – pretvornik u zajedničku jedinicu mjere (m, kom u kg)

Količina potrebnog potrošnog materijala određuje s ekao:

KP j=∑i=1

m

ni ∙dg (nmij+gij ) [kol /god ]

gdje su:

KP j– količina potrošnog materijala za j-ti proizvodni – broj radnih mjesta i-te vrstedg – broj radnih dana u godininmij – normativ j-te vrste potrošnog materijala po i-tom proizvodugij – standardni ili procijenjeni gubici j-tog materijala na i-tom radnom mjestu

2.1.1.3. Nabavka materijala

Nedostatak zaliha materijala u određenom trenutku dovodi do zastoja u proizvodnji, a produženje rokova isporuke, koje se javlja kao posljedica ovakvih situacija, preduzeću nanosi direktne i indirektne gubitke. Velike zalihe materijala garantuju sigurnu proizvodnju, ali istovremeno angažiraju sredstva koja sa stajališta likvidnosti preduzeća predstavljaju veliki teret. Potrebno je odrediti optimalnu količinu materijala za narudžbu, kako bi se ostvarili minimalni ukupni troškovi po jedinici proizvoda.

Kod izračunavanja optimalne veličine narudžbe treba uzeti u obzir:

10

troškove posjedovanja (troškovi kamata na obrtna sredstva uložena u zalihe materijala, troškove skladišnog prostora)

troškove narudžbe (transportni troškovi, carine i osiguranja) troškovi materijala i izrade za koje s epretpostavlja da su konstantni po jedinici

proizvoda

Slika 3. Određivanje optimalne veličine narudžbe

Troškovi posjedovanja su proporcionalni naručenoj količini materijala dok troškovi narudžbe ne zavise od naručene količine materijala i njihov iznos po jedinici proizvoda se smanjuje sa povećanjem naručene količine. Međutim iako u proračunu otpimalne veličine narudžbe nisu uzeti u obzir, ne smiju se zanemariti troškovi zbog nedostatka zaliha jer ako u nekom momentu preduzeće ostane bez zaliha mogu nastati dodatni troškovi zbog hitnih narudžbi, prekovremenog rada i prekida ugovora. Krivulja ukupnih troškova je konkavna pri čemu postoji minimalna vrijednost ukupnih troškova kojoj odgovara optimalna vrijednost naručenog materijala.

Ukupni troškovi po jedinici proizvoda sa slike 3 mogu se odrediti kao:

TRu=TRp+TRiz+TRn

gdje su:

TRp – troškovi posjedovanjaTRiz – trošpkovi materijala i izradeTRn – troškovi narudžbe

Izraz za optimalnu količinu narudžbe:

11

Qopt=√ 2 ∙trn ∙Qu

tr po ∙P ∙(1−T ks

T pr)

gdje su:

trn – troškovi narudžbeP – planirani period proizvodnje u danimaT ks – vrijeme kašnjenja isporukeT pr – vrijeme procesa

Glavne aktivnosti službe nabavke:

ispitivanje tržišta evidencija ponuda i izbor najpovoljnije ponude naručivanje materijala kontrola rokova isporuke evidencija reklamacija i njihovo rješavanje kontrola faktura

Istraživanjem i analizom nabavnog tržišta, koja obuhvata određivanje stanja ponude i praćenje cijena, registriraju se potencijalni dobavljači. Prema dobavljačima se šalju narudžbe nastale usklađivanjem po rokovima, količinama i načinu transporta, zahtjeva za naručivanje. Zahtjevi bi osim osnovnog materijala trebali sadržavati i moguće alternativne materijale. U pojedinačnoj proizvodnji, gdje su česte revizije crteža na osnovu zahtjeva iz proizvodnje pokreću se postupci reizbora materijala prema kojem nastaju novi zahtjevi. Svaki ozbiljni dobavljač ponudom odgovara na primljenu narudžbu. Ispitivanje ponuda je najvažniji zadatak nabavke. Prema najpovoljnijoj ponudi formira se narudžba čijim potvrđivanjem od strane dobavljača nabavci ostaje zadatak kontrole rokova isporuke.

Sve navedene aktivnosti se mogu lakše provesti i kontrolisati uz primjenu informacijskih sistema. Ovi sistemi osim praćenja podatakao dobavljačima trebaju davati informacije o novim i neriješenim zahtjevima za naručivanje, prema pristiglim ponudama omogućiti izbor idealne na osnovu postavljanog matematičkog modela, omogućiti povezivanje više ponuda u jedinstvenu narudžbu, slanje narudžbe faksom ili e-mailom, evidenciju pristiglih i primljenih količina materijala na skladište, te pratiti i rješavati ispostavljene fakture za prihvaćeni materijal.

Najveće troškove u nabavci materijala ''nosi'' realizacija narudžbe. Ovi troškovi obuhvataju:

troškove transporta troškove carine troškove osiguranja operativne troškove

Dobavljači materijala se biraju na temelju najbolje ponude, odnosno na osnovu cijene koja je primarni kriterij. Međutim kao posljedica globalizacije tržišta i konkurencije većeg broja dobavljača izbor postaje višekritičan pa se umjesto cijene prednost daje

12

kvalitetu i svojstvima materijala, pouzdanosti isporuke i vremenu isporuke, dok je udaljenost dobavljača, koja je ranije bila bitan kriterij danas izgubila na značaju.

2.1.1.4. Priprema materijala

Cilj pripreme materijala je osigurati potrebnu količinu materijala, obaviti kontrolu, prijem, evidentiranje, skladištenje i pripremu za izdavanje materijala prema potrebama proizvodnog procesa. Isporučeni materijal mora ispunjavati zahtjevana svojstva u skladu sa funkcijom radnog predmeta u koji se materijal ugrađuje. Za pojedine materijale unaprijed se definiraju tehnički uslovi nabavke te dodatni zahtjevi koji odstupaju od uobičajenih ili propisanih normama.

Slika 4. Model organizacije osiguranja materijala

Nakon što je materijal prošao ulaznu kontrolu, on se prima na skladište uz sistematizaciju i evidentiranje: količina prispjelih i primljenih, datuma kada je materijal primljen, otpremnica od dobavljača, veze sa narudžbom i nalogom za nabavku.Materijal se skladišti u centralizirana skladišta koja služe za potrebe cijelog preduzeća ili u decentralizirana koja su uglavnom smještena u pogone i radionice. Povoljnija varijanta skladištenja su pogonska skladišta, prije svega zbog blizine mjesta gdje se odvija tehnološki proces. Međutim, svako pogonsko skladište ne može imati svog skladištara, te se uglavnom s jednom ili nekoliko izdatnica sa

13

centraliziranog skladišta zadužuje pogon. Veliki problemi nastaju kada izdatnice opterete radne naloge jer se u svakom trenutku prije potpune realizacije radnog naloga dobivaju nerealni izvještaji o potrošnji materijala. U izvještajima se trošak materijala po radnom nalogu nerijetko prikazuje većim nego što je proizvedena vrijednost.

U grupu operacija pripreme materijala pripadaju:

čišćenje pjeskarenje i privremena zaštita ravnjanje rezanje iz šipkastih i drugih profilnih materijala rezanje ploča lima određene vrste toplinske obrade

Potrebno je razlikovati dvije vrste materijala iz kojih se izrađuju radni predmeti: pripremak i polazni materijal.

Pripremak (otpresak, otkovak, odljevak, odrezani komad iz šipke, lima, cijevi, profila) predstavlja polazni oblik radnog predmeta i uglavnom se iz jednog pripremka radi jedan radni predmet, dok se iz polaznog materijala (ploče, šipke, profili) dodatnim operacijamadobijaju pripremci za izradu radnih predmeta.Dobivanje pripremka iz zajedničkog polaznog materijala obavlja se na vlastitom skladištu, u prvim operacijama tehnološkog procesau proizvodnji, u kooperaciji ili kod samog dobavljača materijal. S obzirom da se operacije pripreme materijala odnose na polazni materijal, najčešće se izdvajaju iz tehnoloških operacija radnih predmeta.

Troškovi pripreme i-tog materijala iznose:

TR(PM ) i=TR (K ) i+TR(S )i+TR(PO )i

dje su:

TR(PM ) i – troškovi pripreme i-tog materijala [KM/kom]TR(K ) i - troškovi kontrole i-tog materijala [KM/kom]TR(S )i – troškovi skladištenja i-tog materijala [KM/kom]TR(PO )i – troškovi pripremnih operacija i-tog materijala [KM/kom]

Troškovi kontrole zavise od propisane ulazne kontrole materijala, dakle, o načinu i količini provedenih ispitivanja kontrole kvalitete.Troškovi skladištenja materijala uzimaju u obzir kamate na zaleđena sredstva, troškove skladišnog prostora, održavanja skladišta, transport i manipulaciju unutar skladišta. Ponekad se određuju postotno prema broju osnovnih troškova materijala, troškova rada i pripremnih operacija.

Troškovi pripremnih operacija i-tog materijala računaju se kao:

TR(PO )i=nu+ngnu

∑ CKP ji ∙NVP ji

14

gdje su:

nu – ukupna količina radnih predmeta,ng – količina odbačenih radnih predmeta zbog grešaka,CKP ji – cijena rada j-tog kapaciteta od pripreme i-tog materijalaNVP ji – normativ vremena na j-tom kapacitetu kod pripreme i-tog materijala

Usljed različitosti oblika radnog predmeta od oblika polaznog materijala, nastaju gubici pripreme materijala. Dakle, kod izrezivanja različitih oblika iz ploča lima, rezanja cijevi, profila itd. preostaje otpad materijala koji uzrokuje ove gubitke. Masa gubitaka pripreme i-tog materijala, ako se iz polaznog materijala rade istovrsni pripremci (imaju isti identifikacijski broj) računa se prema izrazu:

m ( IB− g . p )i=m( pr ) i−m( n) i

gdje su:

m( IB−g . p )i – masa gubitaka i-tog materijala svedena na jedan pripremak [kg/kom]m (pr ) i– nazivna masa i-tog materijala svedena na jedan pripremak [kg/kom]m(n ) i – nazivna masa pripremka od i-tog materijala potrebna za izradu radnog predmeta utvrđena na osnovu tehničke ili knjigovodstvene dokumentacije [kg/kom]

2.1.1.5. Upravljanje alatima

Alat predstavlja sredstvo za rad kojim se obavlja neka tehnološka operacija neposredno ili na teškoj mašini.

Značaj alata u savremeno organiziranoj proizvodnji može se promatrati kroz:

brzi,proizvodniji i sigurniji rad uz smanjenje osnovnog i pomoćnog vremena izrade

punu zamjenjivost izrađenih dijelova koji se provjeravaju mjernim i kontrolnim alatima

lak i siguran način ulaganja i stezanja dijelova koji se obrađuju

Poteškoće direktno uzrokovane alatima moguće je grupirati u nekoliko kategorija:

u proizvodnji se pojavljuje veliki broj različitih alata nedostupnost alata (u određeno vrijeme, na određenom mjestu,u potrebnoj

količini i stanju) troškovi alata označavanje i kontrola alata skladištenje alata nedovoljan broj radionica za održavanje alata

15

Sve navedene poteškoće povećavaju ukupne troškove alata, odnosno povećavaju udjel troškovaalata u konačnoj cijeni prizvoda.

Upravo bi upravljanje alatima,koje ima zadatak osigurati potrebnu količinu i kvalitetu alata, prema potrebama za izradu tehnoločkih operacija u planiranim rokovima izrade,trebalo rješavati ranije navedene poteškoće.

Stoga upravljanje alatima obuhvata sljedeće aktivnosti:

praćenje stanja alata i analiza njegove ispravnosti i tačnosti nabavka novog alata te njegov prijem u skladište alata izdavanje i povrat izrada konstrukcijske dokumentacije za specijalne alate izrada,proba i prijem specijalnih alata kontrola i pregled alat

U pojedinačnoj i maloserijskoj proizvodnji najčešće se alati definiraju uz operacije s obzirom da se tehnologija i ne definira do razine zahvata. Obično se definiraju rezni i stezni alati te pribori potrebni za postizanje zahtijevane tačnosti mjera i oblika te kvalitete površine.

Prema namjeni razlikuju se:

alati za obradu alati za pozicioniranje i stezanje alati za mjerenje i kontrolu

U pogledu problematike osiguranja alata razlikuju se dvije skupine alata:

specijalni standardni

2.1.1.6. Upravljanje specijalnim alatima

Specijalni alati se posebno konstruiraju i izrađuju za obavljanje određenog zahvata obradena konkretnoj tehnološkoj operaciji,odnosno dijelu,sklopu ili proizvodu. Oni se uglavnom proizvode u vlastitim pogonima za izradu alata ili se naručuju kod specijaliziranih prizvođaca specijalnih alata. Njihova je proizvodnja pojedinačna, a rijetko maloserijska,rokovi izrade su im dugi a cijena značajna.

Specijalni alati se uglavnom primjenjuju u cilju postizanja tačnije, kvalitetnije,produktivnije i jeftinije izrade proizvodnog elementa.

Specijalni alati proizvedeni u vlastitoj proizvodnji obično u pojedinačnoj proizvodnji imaju visok prioritet izrade. Izrada sastavnih proizvodnih elemenata te ispitivanje i proba u radu alata rade se ili u okviru proizvodnog lanca ili u posebnoj radionici za izradu alata.

16

U pogledu trajnosti specijalne alate mozemo podijeliti na:

specijalni rezni alati specijalni prihvatni alati specijalni alati za kontrolu specijalni alati za složene poslove

Potrebna količina ovih alata određuje se prema mašinama na kojim će raditi te ukupno potrebnoj količini proizvodnih elemenata koje će se izraditi.

Prilikom konstruisanja i nakon proba za ove alate se određuje količina proizvodnih elemenata koju može izraditi. Prateći količinu proizvodnih elemenata koju je alat izradio,možemo procijeniti potrebu izrade novog alata. Naravno, alati se u tom periodu moraju pratiti te nakon oštećenja ili početka izrade proizvodnih elemenata koji su škart,potrebno je izraditi novi alat.

Specijalni prihvatni alati koriste se za pozicioniranje i stezanje pripremaka pri izradi. Za njih se ne obavlja procjena očekivane količine proizvodnih elemenata koji se mogu pomoću njih izraditi.

Kontrolom funkcionalnosti i oštećenja donosi se odluka o izradi novog alata. Specijalni alati za kontrolu izrađuju se za kontrolu vezanih mjera, oblika i udaljenosti otvora koje nije moguće dovoljno tačno obaviti standardnim kontrolnim alatima ili bi bilo suviše sporo obavljati standardnim mjernim i kontrolnim alatima.

Specijalni alati za kombinirane poslove rade se obično za poslove koji se rade jednom a obavljaju obično više operacija. Najčešće se koriste kod izgradnje objekata na gradilištima kada takav alat obavlja i pozicioniranje i stezanje i vise tehnoloških operacija.

2.1.1.7. Upravljanje standardnim alatima

Standardni alati imaju univerzalnu primjenu za različite tehnološke operacije te su vezani uz radna mjesta, predstavljajuproizvode specijaliziranih proizvođača u standardima propisanih dimenzijama, obliku i kvaliteti. Obično imaju kratke rokove isporuke od proizvođača ili se nabavljaju na zahtjev iz trgovačkih kuća. Jeftiniji su od specijalnih alata te se zbog toga nastoji, gdje je to moguće,primjeniti upavo alate iz ove skupine.

Dio standarnih alata koristi se za opremanje radnih mjesta (putem alatnih kartica), a dio ostaje u skladištu te se izdaje prema potrebama radnih mjesta (putem alatnih markica itd.).

Godišnja potreba standardnih alata(PSA) se racuna:

PSA j=∑i=1

m

∑j=1

n ni ∙N hi ∙K ij

VT j

dje su:

17

PSA j – količina standardnog alata j-te vrste potreba za godišnju proizvodnjuni – količina radnih mjesta i-te vrsteN ∙hi - godišnji normativ rada i-tog rAadnog mjesta u satimaK ij - koeficijent vremena korištenja j-tog alata na i-tom radnom mjestuVT j - životni vijek standardnog alata j-te vrste u satima

2.1.1.8. Upravljanje dokumentacijom

Tehnička, tehnološka i proizvodna dokumentacija predstavljaju pisane upute prilagođenje zahtjevima proizvoda ili usluga,proizvodnoj i organizacijskoj strukturi i zahtjevima upravljanja proizvodnjom.

Zadatak ove dokumentacije je da formira,prikaže i prenese informacije za sve prizvode i njihove sastavne elemente i njihove troškove, a koji se odnose na:

oblik i konstrukciju prizvoda tehnološku strukturu proizvoda organizaciju proizvodnog procesa pripreme i alate termine izrade troškove proizvodnje prijavu gotovosti tehničkih operacija

Po svojoj strukturi ova dokumentacija sadrži:

tehničku dokumentaciju tehnološku dokumentaciju upravljačku dokumentaciju obračunsku dokumentaciju

Tehnička dokumentacija nastaje u projektno-konstrukcijskim biroima i sadrži:

proračune sastavnicu proizvoda nacrte i sheme tehnički opis proizvoda upute za puštanje u rad interne standarde

Tehnološka dokumentacija nastaje u tehnološkoj pripremi, a sadrži:

shemu montaže tehnološki postupak operacijski list materijalnu listu recepturu

18

Upavljačku dokumentaciju čine dokumenti potrebni za upravljanje proizvodnjom. Nastaju u prodaji,planskom odjelu i operativnoj propremi. Imaju zadatak prikazati i prenijeti, prema zahtjevima tržišta, odnosno ugovorenim ili naručenim proizvodima ili uslugama, proizvodnim planovim sljedeće:

redoslijed izrade proizvoda i sastavnih proizvodnih elemenata termine izrade i sastava proizvoda i proizvodnih elemenata podatke o potrebnim količinama materijala i alata podatke potrebne za lansiranje,organizaciju radnog mjesta i unutrašnjeg

transporta

Upravljačka dokumentacija sadrži:

radni (proizvodni) nalog radne liste terminske liste popratne liste plan proizvodnje prijavu gotovosti

Obračunska dokumentacija omogućava praćenje i obračun troškova proizvodnje u računovodstvenoj funkciji. Sadrži sljedeće dokumente:

izdatnica i povratnica materijala izdatnica poluproizvoda predatnica proizvoda i poluproizvoda otpremnica materijala otpremnica proizvoda

2.2. Upravljanje materijalom i resursima u pojedinačnoj proizvodnji

Prodaja u kontaktu s kupcimaugovara nove poslove. Svaki ugovor koji mora sadržavati podatke u količini, rokovima, načinu isporuke, plaćanju i dr. evidentira se u podsistemu PROKA.

19

Pojedini kupci ili naručitelji imaju unaprijed razvijenu projektno-konstrukcijsku dokumentaciju koja se analizira u birou, kopira i šalje u tehničku pripremu gdje služi kao pogloga za izradu tehnoloske dokumentacije. Ako kupci ne posjeduju vlastitu projektno-konstrukcijsku dokumentaciju o proizvodu, ona se razvija u birou izvođača radova ili u birou nekog njegovog kooperanta. Gotovo usporedno sa ovom fazom posla, radi se procjenaprijedloga za nabavku potrebnog materijalai opreme. Za izradu predmeta evidentiranog u podsistemu DEMAT, koriste se potrebne informacijeiz NAZAL-a.

Nakon razrade potrebne dokumentacije u birou (crteži,sastavnice) i pohranjivanja u podsistem DEPRO, upoređuje se količina materijalasastavnica sa količinom na prijedlogu za narudžbu. Ako postojiodređena razlika, izrađuje se prijedlog za narudžbu one količine koja je razlika i u konačnici prijedlog narudžbe koji kasne može biti korigiran usljed revizije crteža koja utječe i na reviziju sastavnica.

U tehničkoj i materijalnoj pripremi se na osnovu dokumentacije iz biroa propisuju tehnološki postupci izrade,bira optimalan materijal (osnovni, pomoćni i potrošni), mašine i oprema.

Slijedi planiranje materijala i opreme te formiranje materijala za nabavku koji pristiže. U nabavci se prema podacima iz NAZAL-a (podaci o dobavljačima materijala) izrađuju upiti te šalju potencijalnim dobavljačima. Nakon nekog vremena u službu nabavke pristižu ponude koje se analiziraju te se bira „idealna“.

Za izbor „idealne“ ponude potreban je matematički model koji uzima u obzir troškove, rokove, isporuke,uslove plaćanja itd. Naravno da je u ovoj fazi moguće izabrati i više dobavljača koji će svojim isporukama zadovoljiti potrebu za materijalom. Nakon ovjere u konsrukcijskom birou, formiraju se narudžbe (sa količinama i rokovima), šalju dobavljačima i evidentiraju u NAZAL-u.

Prema prihvaćenoj dokumentaciji, operativna primjena provjerava stanje potrebnog materijala u skladištu i nastoji osigurati potrebnu količinu za proizvodnju.

Dobavljači isporučuju naručeni materijal. Materijal kontrolira prijemna kontrola i na temelju kontrole izrađujezapisnik. Ako materijal zadovoljava,on se prima na skladište, a ako ne zadovoljava zajedno sa reklamacijom se vraća dobavljaču. Prijem materijala evidentira se u NAZAL-u i na taj način ispunjava (uspostavlja veza „zaokružuje“) stavka narudžbe odnsno naloga za nabavku.

U NAZAL-u se prati izdavanje materijala u proizvodnju (evidentiraju se izdatnice) kao i vraćanje na skladište neutrošenog materijala iz proizvodnje (evidentitaju se povratnice).

3. Zaključak

Sama organizacija proizvodnje rješava tehničke probleme smišljenog povezivanja i usklađivanja djelovanja pojedinih dijelova, kao i cjeline nekog sistema radi postizanja

20

cilja: izrade proizvoda propisane kvalitete i količina u utvrđenom roku uz optimalne troškove (roba ili usluga) kao što je prikazano na slici. Stoga se i može reći da je cilj upravljanja da se kroz aktivno djelovanje na objekat upravljanja ostvari planirano ponašanje sistema ili što manje odstupanje od željenog stanja.

Slika 5. Trinom: kvalitet – vrijeme – novac

4. Literatura

1. T. Mikac: „Planiranje i upravljanje proizvodnjom“, Rijeka, 2007. godine

21

2. N. Majdandžić, R. Lujić, G. Matičević, G. Šimunović, I. Majdandžić: „Upravljanje proizvodnjom“, Sveučilište u Osijeku, Strojarski fakultet, Slavonski Brod, 2001. godine

3. Roger G. Schroeder: „Upravljanje proizvodnjom“, 1999. godine4. R. Šelo, Dž. Tufekčić: „Proizvodni sistemi“, Tuzla, 2007. godine

22

5. Prilozi

5.1. Popis slika

Slika 1. Tok poslovanja u procesu upravljanja proizvodnjom 3

Slika 2. Međuzavisnost oblikovanja proizvoda, izbora materijala i tehnologije7

Slika 3. Određivanje optimalne veličine narudžbe10

Slika 4. Model organizacije osiguranja materijala12

Slika 5. Trinom: kvalitet–vrijeme–novac20

23