UPRAVNO PRAVO(kolokvij)

1.)FUNKCIONALNI (materijalni) i ORGANIZACIONI (formalni) POJAM UPRAVE!

-Prema funkcionalnom (materijalnom) shvatanju uprave nju trebamo razumijeti kao određenu djelatnost ili aktivnost državnih organa koja se ispoljava kroz vršenje određenih upravnih zadataka.Uprava u materijalnom smislu je dio sistema vlasti koji polazi od sadržaja upravne djelatnosti,bilo da se ona odnosi na državnu bilo na vandržavnu upravu.Taj sadržaj se ispoljava u formi akata koje ti organi donose.Znaci po ovom shvatanju ne uzimaju se u obzir državni organi koji obavljaju upravnu funkciju ni njihova forma po kojoj su organizovani i kroz koju oni djeluju.

-Organizacijsko (formalno) shvatanje uprave podrazumijeva organizacijski karakter koji ostvaruju državni organi u sistemu podjele vlasti.Uprava se određuje u zavisnosti od upravnih funkcija koje vrše državni organi kao i od forme kroz koju oni djeluju.

2.)UPRAVA KAO VLAST I UPRAVA KAO JAVNA SLUŽBA! (ne znam)

U svom razvoju državna uprava kao vlast ,prerasta u upravu kao „servis građana“, odnosno kao regulator društvenih procesa i odnosa,odnosno kao regulator zadovoljavanja mnogobrojnih savremenih legitimnih potreba građana. Savremena javna uprava se razvila i iskazuje se i kao državna vlast i kao „servis građana“ u zadovoljenju velikog broja legitimnih interesa i potreba.Građani doživljavaju javnu upravu kao neophodno potrebnu za regulisanje složenih društvenih procesa i odnosa u državi.

3.)POZITIVNO-PRAVNI OKVIR UPRAVE U BiH!

-Zakon o upravi BiH

-Zakon o organizaciji organa uprave FBiH

-Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine

-Zakon o Federalnim ministarstvima i drugim tijelima Federalne uprave

-Zakon o načelima lokalne samouprave u FBiH

1

4.)OPĆE(generalne) I POJEDINAČNE(individualne) NORME UPRAVE!

-Opće norme su takve norme koje sadrže neko traženje prema svima i odnose se na neodređen broj slučajeva i neodređen broj lica koja se nalaze u istoj situaciji ili mogu doći u istu situaciju predviđenu pravnom normom (npr.norma: „Svi građani su dužni plaćati porez“ i sl.).

-Pojedinačne norme se odnose samo na određen slučaj i određeno ili odredivo lice („Dužan je N.N. platiti porez u iznosu..“).

5.)PREDMET UPRAVNOG PRAVA!

Predmet upravnog prava su one pravne norme odnosno oni pravni propisi koji regulišu organizaciju javne uprave i njenu djelatnost kao i djelatnost drugih javnih institucija u vezi sa upravno-pravnim odnosima koji se uspostavljaju između državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima s jedne strane ,i građana ,fizičkih i pravnih lica,drugih organa i zajednica,kao subjekata tih odnosa ,s druge strane.

Norme koje ulaze u sadržaj upravnog prava su:

1.) Organizacija i nadležnost javne uprave obuhvata prvu grupa normi koja je vezana za propise kojima se uređuje organizacija javne uprave.Ona obuhvata postupak osnivanja,ustrojavanja i ukidanja organa uprave.Također obuhvata pitanja koja su vezana za djelokrug ,nadležnost i odgovornost javne uprave (norme koje ustanovljavaju prava ,obaveze i funkcije organa uprave i službenih lica,podjelu nadležnosti između pojedinih organizacionih jedinica,ovlaštenje organa da izdaju upravne akte).

2.) Druga grupa normi određuje formu i način djelatnosti javne uprave u različitim oblastima društvenog života i rada. Ovim pravilima regulišu se međusobni odnosi između državnih i drugih organa javne uprave, kao i odnosi ovih organa prema samostalnim ustanovama, privrednim i društvenim organizacijama,kao i prema građanima. To su znači norme koje ustanovljavaju kako prava građana i pravnih lica na zaštitu njihovih prava i pravnih interesa tako i njihove obaveze koje proizilaze iz rada državnih organa i institucija u vršenju upravne djelatnosti.

2

3.) U treću grupu spadaju norme koje regulišu međusobne odnose između predstavničkih organa i njihovih izvršnih oragana ,s jedne strane, i organa državne uprave ,s druge strane, kao i odnose između pravosuđa i organa državne uprave , odnose između tužilaštva i organa državne uprave i odnose između organa uprave i samostalnih ustanova i organizacija.

6.)KAKVI SU TO GRAĐANSKO-PRAVNI POSLOVI UPRAVE?

Djelatnost uprave je često vezana za tzv.građanska stanja u kojima do izražaja dolaze matični poslovi koji su vezani za lične statuse građana u pogledu rođenja ,vjenčanja ,smrti ,državljanstva ,promjene imena,ustanovljavanja starateljstva,zatim brojna pitanja imovinsko –pravnih odnosa i sl.

7.)NORMATIVNA DJELATNOST UPRAVE!

Normativna djelatnost uprave u sistemu društvene regulacije podrazumijeva da uprava donosi određene pravne propise.To su podzakonski akti opće primjene kojima ili ustanovljava pravno pravilo tako što donosi pravni propis ili se taj propis izvršava.Ako donosi propis ,uprava tada reguliše neku apstraktnu društvenu situaciju ,a ukoliko primjenjuje propis,što znači da on već postoji,tada javna uprava uspostavlja upravno-pravni odnos za neki određeni,pojedinačni odnosno konkretni slučaj.

8.)KAKVO JE TO NEPOSREDNO UPRAVNO DJELOVANJE?

Neposredno upravno djelovanje znači regulaciju kojom se ostvaruje primjena pravne norme na konkretan slučaj.Ono nastaje nezavisno od volje adresata na kojeg se odnosi.Za njegov nastanak nije važno postojanje spora između njegovih stranaka kao adresata sa suprotnim interesima,niti se zahtijeva posebno iniciranje postupka,odnosno formalno podnošenje zahtjeva kao što je to sličaj u sudskom djelovanju.

9.)POSREDNO UPRAVNO DJELOVANJE!

Posredno upravno djelovanje predstavlja takav vid društvene regulacije koja se vrši u interesu svih građana.Na taj način, akt uprave nije usmjeren na neki pojedinačni slučaj,nego je njim obuhvaćen najveći broj ljudi. Posredno upravno djelovanje može biti ostavreno aktivnošću samo državnih

3

organa,kada se radi održavnoj upravi, ali isto tako i aktivnošću drugih organa koji postoje radi zadovoljenja općeg ili javnog interesa ,kada se radi o upravnoj djelatnosti koja postoji u okviru rada javnih službi.

10.)REGULATIVNA DJELATNOST UPRAVE!

Organizacija kojom se ostavruje regulativna djelatnost državnih organa pretpostavlja postojanje takvog sistema preko kojeg se neki dijelovi cjeline usklađuju i usmjeravaju radi postizanja cilja kojem služe.Da bi organizacija kao sistem društvene regulacije bila djelotvorna ona,uz kadrove, zahtijeva angažovanje određenih materijanih i drugih sredstava ,s tim, što njena djelotvornost zavisi od faktora koji se na nju odnose. Ona ,prije svega, zavisi od faktora koji se odnose na normu a ti faktori su uvijek vezani za adresata kojem je norma upućena.U prvom redu radi se o uticaju onoga što je u normi sadržano ,jer je sadržaj norme jako bitan za adresata. Ako je sadržaj kompatibilan interesima adresata onda će adresat prihvatiti normu.Zato je jako bitno upoznati adresata sa normom i da on sagleda svoje interese koji iz nje proizilaze.Naravno,teško je očekivati da će ses vi adresati na koje se norma odnosi prihvatiti njen sadržaj ,ali je važno da većina njih ima kompatibilne interese sa normom kako bi se ostvarila njena regulativna funkcija.

11.)NADZORNO-KONTROLNA DJELATNOST UPRAVE!

Ova vrsta djelatnosti uprave dolazi do izražaja u završnoj fazi postupanja uprave.Preko nadzorno-kontrolne djelatnosti uspostavlja se institucionalna pravna kontrola radaorgana javnog poretka tako što kontrolu nad radom organa uprave vrše upravi kontrolni organi.Radi se o formalno –pravnom karakteru upravne kontrole koji se uspostavlja konstituisanjem posebnih organa za tu namjenu. Za razliku od njega ,kontrola upravne djelatnosti u materijalnom smislu predstavlja takav vid kontrole u kojoj subjekt vršenja kontrole prilikom njenog vršenja i sam obavlja upravnu djelatnost. To je uređena autoritativna djelatnost kojom se uspostavlja pravni odnos između organa koji vrši kontrolu i kontrolisanog organa radi osiguranja zakonitog vršenja upravne djelatnosti i provjeravanja pravilnosti (zakonitosti i cjelishodnosti) upravnih akata. Radi se o naknadnoj provjeri pravilnosti ponašanja organa javne uprave, državnih organa i organizacija koje

4

raspolažu javnim ovlaštenjima. Upravna kontrola može biti unutrašnjeg i vanjskog karaktera . Ako se radi o unutrašnjoj kontroli uprave , onda se ima u vidu kvalitet upravnog rada službenog lica koji je vršio neku upravnu djelatnost. S obzirom na inicijativu prema kojoj dolazi do vršenja nadzorno-kontrolne ,ona može biti po službenoj djelatnosti ili povodom žalbe. Kada se radi o vanjskoj kontroli uprave tada se ona u pravilu ostvaruje od organa koji imaju naglašeniji politički nego pravni karakter.Vanjska kontrola uprave podrazumijeva kontrolu uprave od strane parlamenta ,vlade,sudsku kontrolu uprave,kontrolu i nadzor uprave od strane obdusmana i dr.

12.)REPRESIVNA DJELATNOST UPRAVE!

Organi uprave staraju se o izvršenju zakona i drugih propisa i vršenjem određenih nadzornih ovlaštenja do momenta, dok se njeni subjekti ponašaju u skladu sa zadanom normom. Onog momenta kada se ispolji ponašanje koje je suprotno zahtijevanom,dolazi do kršenja pravne norme što za sobom povlači primjenu određenih mjera represije. Represivna djelatnost uprave proizilazi iz same činjenice da ona izvršava i primjenjuje zakone. Kada uprava ne uspijeva ostvariti regulativnu funkciju koja je utvrđena primjenom propisa ,tada ona autoritativno primjenjuje sankcije i druge mjere kojima se adresat prinuđava na ponašanje u skladu sa zadanom normom. Primjenjivanje prinude ispoljava se samo kao autoritativno pravno djelovanje uprave koje se ostvaruje putem imperijuma odnosno vlasti i javnih ovlaštenja državnih organa i drugih neautoritativnih organa i organizacija. Znači pod represivnom djelatnošću uprave podrazumijeva se uprava u užem smislu u kojoj dolazi do izražaja neposredna primjena mjera prinude kao i vršenje materijalnih operacija primjenom prinude.

13.)IZVORI PRAVA U MATERIJALNOM SMISLU!

Materijalni izvori prava označavaju društvenu činjenicu iz koje nastaje pravo zbog čega su mnogo bliži izučavanju nauke u teoriji i sociologiji prava.

14.)IZVORI PRAVA U FORMALNOM SMISLU!

Izvori u formalnom smislu su vezani za pravne propise kojima se stvaraju opće pravne norme.U ovom značenju formalni izvor prava označava opći pravni akt tj.sredstvo pomoću kojeg se izražava materijalni izvor prava. Iz

5

svega proizilazi da formalni izvor prava nije ništa drugo nego „konstatacija“ materijalno uslovljene „postojeće“ norme koja je zavisna od društvenih činilaca koji zahtijevaju. Ideal je svakog razvijenog pravnog poretka da njegovi pravni izvori regulišu sva pitanja koja treba pravno regulisati ,ostavljajući pojedinačnim aktima samo konkretizovanje normi sadržanih u izvorima prava. Međutim , i pored mnoštva pravnih izvora, nikad nije moguće sve do kraja unaprijed regulisati izvorima prava. Uvijek postoje pravne praznine koje se pokušavaju popuniti nekim drugim normama.

15.)VRSTE IZVORA UPRAVNOG PRAVA!

Upravno pravo nema isključivo svoje specifične ili posebne izvore koji bi ga razlikovale od ostalih pravnih disciplina. Ono i dalje koristi opće izvore prava u formalnom smislu , a to su ustvari opći pravni akti koji sadrže opće pravne norme kao pravila ponašanja ,koje su imperativna, impersonalna. To su takva pravila koja regučišu društvene odnose, koje važe za budućnost i koja su sankcionisana državnim monopolom prinude. Također, opća pravila imaju još jednu veoma važnu karakteristiku koja je za njih karakteristična a to je heteronomija volja koja znači da za njihov nastanak nije potrebno da se saglase subjekti čija su ponašanja njima regulisana. Ova pravila ih obavezuju bez obzira da li su oni učestvovali u njihovom donošenju. Upravo zbog ovih obilježja oni se i smatraju izvorima prava u formalnom smislu.

Najbolja sistematizacija izvora upravnog prava je prema hijerarhiji pravnih akata , jer u tom slučaju izvore upravnog prava čine formalni izvori kod kojih je redoslijed utvrđen prema njihovoj pravnoj snazi koja je u direktnoj vezi sa položajem državnih organa u strukturi državne vlasti. Nesumnjivo,ustav je prvi i najznačajniji pravni akt u državi i samim tim temeljnji izvor prava s kojim moraju biti usklađeni svi ostali pravni akti niže pravne snage.Na osnovu takvog redoslijeda izvora upravnog prava moguće je izvršiti njihovu podjelu prema organima koji su ovlašteni za njihovo donošenje.Ti organi su određeni položajem u hijerarhijskoj strukturi vlasti u BiH kao predstavnički (organi zakonodavne vlasti), kao izvršno-politički i upravni organi vlasti. U skladu s tom podjelom razvrstani su i opći podzakonski akti koje oni donose na:1.opće akte predstavničkih organa2.opće akte izvršno političkih organa.

6

16.)USTAV KAO IZVOR PRAVA !

Ustav kao opći akt najviše pravne snage s kojim moraju biti u saglasnosti svi ostali pravni akt ,predstavlja najznačajniji izvor prava.Njegove odredbe su posredan izvor upravnog prava ,posebno u BiH iz razloga što predstvaljaju okvir u kojem zakonodavac uređuje sva druga pitanja.Pojam ustava određen je dvojako i to ;u formalnom smislu i u materijalnom smislu.

-Ustav u formalnom smislu određen je prema vrsti i sastavu organa koji ga donosi,proceduri donošenja,načinu izglasavanja itd. Uformalnom smsilu ustav sadrži najvažnije pravne norme koje se odnose na organizaciju organa državne vlasti, odnosno organizacionu strukturu državnog uređenja. Pri tome je nebitna sadržina tih normi iz ratloga što one čine ustav u materijalnom smislu.

-Ustav u materijalnom smislu određen je sadržinom pravnih normi.U pitanju su najšire apstraktno postavljene norme kojima se uređuje cjelokupna organizacija države.

Ustav BiH nije posvetio posebnu pažnju državnoj upravi,osim načelno. Ona su veoma značajna za državnu upravu, jer predstavljaju putokaz za rad tih organa na osnovu zakona,pa se zakon javlja kao posrednik između ustava i uprave. Entitetski ustavi sadrže odredbe o nadležnosti državnih organa uprave na osnovu kojih se osigurava njihova organizacija i način funkcionisanja.U FBiH ,ustavima kantona, uređena je organizacija upravne vlasti u radu kantonalnih i općinskih organa uprave.

17.)ZAKON KAO IZVOR PRAVA,TE VAŽNOST ZAKONA KAO IZVORA UPRAVNOG PRAVA!

Zakon je opći pravni akt niže pravne snage od ustava ,ali koji u u odnosu na njega ima mnogo veću primjenu. Osnovna podjela zakona je na :zakone u formalnom te zakone u materijalnom smislu.

-U formalnom smislu definicija zakona je određena formalnim karakteristikama i pravnom snagom koje nisu u korelaciji sa sadržinom koja je utvrđena zakonskim normama. Bez obzira na sadržajni smisao njegovih odredbi zakon može sadržavati opće ili pojedinačne pravne norme. U formalnom smislu zakon se smatra najvažnijim izvorom upravnog prava u

7

BiH, pogotovo što ustavne odredbe ne tretiraju položaj uprave u organizaciji vlasti,pa zakon ima apsolutni primat prema svim ostalim pravnim izvorima.

-U materijalnom smislu pojam zakona određuje se po sadržini akta tj. po normama koje sadrži pa razlikujemo onaj pravni akt koji sadrži opće norme, bez obzira na to kakva mu je forma.

18.)PODZAKONSKI AKTI KAO IZVOR PRAVA!

-razrađuju sam zakon,njima se ne utvrđuju prava

-daju brže i efikasnije pravne odgovore ,donose se brže i mijenjaju od zakona itd.

19.)KLASIFIKACIJA PODZAKONSKIH AKATA!

1.PODZAKONSKI AKTI PREDSTAVNIČKIH ORGANA-donose ih predstavnički organi i tu spadaju:

-autentična tumačenja- utvrđuje se istinitost,autentičnost,izvornost i pravilan smisao nedovoljno jasne odredbe zakona i dr.propisa odnosno općeg akta.Ono postaje sastavni dio zakona,dr .propisa odnosno općeg akta;

-odluke- to su akti kojim se rješavaju pitanja iz nadležnosti PSBiH .Uglavnom radi se o pitanjima koja se odnose na izvršenje zakona ili općeg akta niže pravne snage radi regulisanja rada, unutrašnje organizacije. Najčešće se odluke donose kod imenovanja i razrješenja pojedinih funkcionera i rukovodnih organa.

-deklaracije- su akti PSBiH koji sadrži načelno mišljenje o važnim pitanjima koja je PSBiH razmatrala.

-rezolucije- sadrže načelno mišljenje o važnim pitanjima koja nemaju pravni karakter, ali bez obzira na to i deklaracije i rezolucije su obavezne za organe državne uprave.

-preporuke- akt kojim se ukazuje na značaj određenih pitanja koja se odnose na provođenje zakona.U pitanju je akt kojim predstavnički akt izražava svoje mišljenje o pitanjima iz određene oblasti.Stoga preporuka u sebi sadrži određene političke stavove. Zbog toga što preporuka može sadržavati i neke

8

sankcije kojima se adresati obavezuju na njeno poštivanje ona se smatra općim aktom i izvorom upravnog prava.

-budžet – to je opći akt kojim se utvrđuje plan prihoda i rashoda u toku jedne budžetske godine. Na prijedlog Predsjedništva BiH PSBiH svake godine usvaja budžet koji služe za izvršavanje nadležnosti zajedničkih institucija BiH i međ.obaveza BiH .Ukoliko se takav budžet ne usvoji blagovremeno ,budžet za prethodnu godinu bit će korišten na privremenoj osnovi.

-zaključci- akt koji se donosi o pitanjima koja se tiču postupka u pojedinačnoj stvari.

2.OPĆI AKTI IZVRŠNO-POLITIČKIH ORGANA-donose ih izvršno-politički organi u BiH: a.)Predsjedništvo BiH b.)Vijeće ministara BiH c.)Vlada FBiH te Vlada RS d.)Organi državne uprave na svim nivoima (ministarstva,službe za upravu,sekretarijat i sl.). Možemo ih podijeliti u 2 grupe:-spontani (ustavni) podzakonski akti-podzakonski akti po posebnom ovlašćenju više pravne norme.

Spontani (ustavni) podzakonski aktiTo su takvi opći akti za čije donošenje nije potrebno posebno ovlašćenje u višem pravnom aktu,odnosno u zakonu , nego se oni donose na osnovu ustava kao općeg zakonskog ovlašćenja.Dijelimo ih u dvije grupe:a.)samostalni podzakonski akti (takav opći pravni kat koji zamjenjuje zakon kao njegov viši pravni izvor. Kao podzakonski akt,on niti razrađuje niti dopunjava zakon,nego ga mijenja, bilo da se njim reguliše materija koja nije regulisana, bilo da se njim mijenjaju određene zakonske odredbe ili čak suspenduju neke ustavne odredbe. Takvi samostalni spontani podzakonski pravni akti su UREDBE SA ZAKONSKOM SNAGOM.b.)nesamostalni spontani podzakonski akti –to su opći akti koji se donose radi izvršavanja zakona. U njih spadaju UREDBE IZVRŠNIH ORGANA (VLADE). Ove vrste uredbi moraju biti u skaldu sa ustavom i zakonom.

Podzakonski akti po posebnom (naročitom) ovlašćenju više pravne normeTo su takvi opći pravni akti koji ,da bi se donijeli, moraju sadržavati posebno ovlašćenje u višoj pravnoj normi. Njih mogu donositi izvršni i upravni organi uprave, bilo da ih donose radi izvršenja zakona (izvršni organi i organi uprave), bilo radi izvršenja propisa izvršnog organa (organi uprave).U

9

svakom slučaju ovi propisi se ne mogu donositi spontano,nego samo ukoliko su na to izričito ovlašćeni u pravnom propisu više pravne snage.Takvo ovlašćenje nazivamo „izvršna klauzula“. U ovo kategoriju spadaju : PRAVILNICI, UPUTSTVA i NAREDBE.

*Predsjedništvo BiH donosi: odluke,poslovnike,pravilnik i dr. pravila o unutrašnjem ustrojstvu, te druge akte iz svog ovlaštenja. *Vijeće ministara BiH donosi: odluke ,zaključke, rješenja i uputstva.*Vlada FBiH (Vlada RS) donosi : uredbe sa zakonskom snagom (Vlada FBiH donosi te uredbe u skladu sa Ustavom FBiH i to u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament FBiH nije u mogućnosti to učiniti.Svaka uredba će imati snagu zakona i ne može derogirati prava i slobode utvrđene ovim ustavom. Svaka uredba prestat će važiti najkasnije istekom 30-og dana od njenog objavljivanja , s tim da će prestati važiti odmah po ukidanju odlukom Parlamenta FBiH u zasjedanju kada je uredba objavljena.Po isteku roka veženja uredbe se ne može produžavati,uredba se ne može ponovo donositi niti djelimično mijenjati bez odluke PFBiH i njegove saglasnosti); uredbe (najviši pravni akt poslije zakona ali kojeg donosi Vlada. Nekada su u zakonu sadržane samo najosnovnije norme,dok je sve ostalo ugrađeno u uredbu. Mnogo brže se donose po bržem postupku) , odluke, rješenja, zaključke.

3.PODZAKONSKI OPĆI PRAVNI AKTI ORGANA UPRAVE

20.) PODZAKONSKI OPĆI PRAVNI AKTI ORGANA UPRAVE!

U pitanju su opći podzakonski akti organa uprave koji imaju pravnu snagu manju od zakona. Njih donosi uprava u skaldu sa svojim ovlaštenjem pa njena djelatnost u pogledu donošenja ovih pravnih akata podsjeća na zakonodavnu nadležnost predstavničkih organa. Podzakonske opće pravne akte organa uprave dijelimo u dvije grupe. U prvu grupu ulaze akti koji se donose radi regulisanja nekog drušvenog odnosa (u pitanju je odnos koji je pravno regulisan, ali se u vezi njega nastoji bolakšati primjena ili izvršenje nekog zakona). U drugu grupu ulaze akti radi ostvarenja cilja koji se želi postići donošenjem podzakonskog općeg pravnog akta (nastoji se regulisati neki društveni odnos koji uopće nije regulisan te drugačije urediti odnos koji

10

je već ranije regulisan . Tu spadaju :1.)opći akti eksternog karaktera-pravilnici > najvažniji akt općeg značaja koji donose organi uprave radi izvršenja određenog propisa sadržanog u zakonu.-uputstva > utvrđuju se pravila za postupanje i poslovanje organa uprave ili institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima radi izvršenja propisa. Ovim aktima mogu se izvršavati samo neke pojedine odredbe općeg akta kojeg donose predstavnički ili izvršni organi vlasti. U putstvom se neposredno ne mogu uspostavljati neposredni upravno-pravni odnosi između državnih organa i institucija koje raspolažu javnim ovlaštenjima s jedne strane ,i subjekata tih odnosa (građana,fizičkih i pravnih lica,zajednica,organizacija udruženja i dr.) s druge strane.-naredbe > njom se reguliše neka određena situacija na opći način radi izvršenja određenog propisa sadržanog u zakonu odnosno općem aktu predstavničkog organa ili propisu izvršnog organa. Dakle, to je akt općeg značaja kojeg donose organi uprave kada naređuju ili zabranjuju postupanje u određenom slučaju općeg značaja.Norma koja je sadržana u naredbi ima uži značaj od norme u pravilniku.2.)opći akti internog karaktera-stručna uputstva > donose organi uprave radi davanja stručnog uputstva državnim službenicima i namještenicima u organu uprave odnosno radi pravilnog vršenja poslova organa uprave u primjene zakona. Mogu ih izdavati viši organi prema nižim organima.-instrukcije

21.)KAKVI SU TO AUTONOMNI AKTI KAO IZVORI UPRAVNOG PRAVA?

Nedržavne organizacije različitog oblika i načina organizovanja uređuju brojna pitanja potpuno slobodno i, naravno u skaldu sa zakonom i podzakonskim aktima. Njihova autonomija volje uz primjenu dispozitivnih normi omogućava ovim subjektima društva da uređuju odnose sa drugim subjektima ili u okviru vlastite organizacije. Iz toga razloga oni mogu donositi dvije vrste općih pravnih akata:1.statut >donose privredni subjekti na osnovu ovlaštenja koje je sadržano u zakonu

11

2.pravila > donose ustanove-organizacije koje obavljaju poslove javnih službi (oblasti obrazovanja, kulture i sl.)

22.)CENTRALIZACIJA !Pitanje centralizacije direktno je vezano za pitanje decentralizacije kao njegov pandan kojim se uređuje međuzavisnost u obavljanju poslova između centralnih i necentralnih organa. Granice koje pitanja centralizacije postavljaju vezana su za vršenje funkcijeorganizacionog sistema i svode se na diobu poslova kao i sistem veza koji se uspostavljaju u odnosima između centralnih i necentralnih organa. Kada su ti odnosi čvrsto uspostavljeni na principu hijerarhije u kojem se odlučivanje proteže odozgo na dole, tada se radi o centralizaciji. Centralizacija je najzastupljenija u upravljanju organizacionim sistemima u svim fazama vršenja funkcije upravljanja. Princip centralizacije uzdignut je na nivo ustavnih odredbi, a posebno je karakterističan za zakonodavnu vlast u sistemu podjele vlasti, u kojoj predstavnički organi višeg nivoa donose akte više pravne snage u odnosu na niže organe. Također ,centralizacija kao odnos viših i nižik organa u donošenju odluka postoji i kod upravnih organa ali je ograničena po kriteriju lokacije, jer razvrstava organe čija se mjesna nadležnost proteže na cijelu državu (centralni organi) u odnosu na organe čija se mjesna nadležnost u postupanju svodi na određeno ograničeno područje koje se ispoljava kao odnos dijela prema cjelini (kantonalni organi,organi lokalnih zajednica).Princip centralizacije pokazao je određene prednosti i nedostatke.Prednosti:-dugoročno planiranje-olakšano usklađivanje interesa-racionalnija organizacija-nepostojanje sukoba nadležnosti-olakšano donošenje odlukaNedostaci:-birokratizacijaizvršenje odluka-osjećaj podređenosti.

12

23.)DECENTRALIZACIJA!

Kao i centralizacija tako se i decentralizacija može smatrati procesomkoji se svodi na diobu državnih poslova i sistema veza u odnosima između centralnih i necentralnih organa jedne države. Pod decentralizacijom se podrazumijeva proces slabljenja uticaja centralnih organa na necentralne organe prilikom prilikom donošenja odluka. Decentralizacija znači smanjivanje nadležnosti viših ,dakle, centralnih organa u odnosu na niže (necentralne) organe odlučivanja. Određene poslove koji se pojavljuju kao necentralizovani,država izuzetno može vršiti preko necentralizovanih organa. Određene poslove koji se pojavljuju kao necentralizovani , država izuzetno može vršiti preko necentralizovanih organa što se naziva „sistem duplog kolsjeka“ za razliku od sistema „jednog kolosjeka „ u kojem je necentralizovani organ djelimično centralizovan.Moguć je i treći sistem u kojem uopšte ne postoje centralizovani organi. U njemu ,osim države i njene ustavne nadležnosti , svi poslovi su preneseni na decentralizovane organe.Decentralizacija je karakteristična za savremenu demokratsku državu zbog toga što je upravljanje u njoj mnogo više približeno potrebama ljudi ,nego što je to u slučaju postojanja principa centralizacije organizacijskog sistema. Širi i uži oblici decentralizacije određuju samostalnost pojedinih organa u sistemu vlasti što je vezano za prenošenje poslova iz nadležnostiviših na niže organe upravljanja.Kao organizacioni princip ,ona, sama po sebi , ne određuje odnos između viših i nižih organa,nego podrazumijeva raspodjelu nadležnosti između jednih i drugih ,pri čemu centralni organi ne mogu vršiti supstituciju nadležnosti u vršenju poslova nižih organa vlasti. Oni, imjesto centralnih organa ne mogu donositi akte niti odlučivati o pravima i obavezama ,ukoliko su ti poslovi u nadležnosti nižih organa vlasti. Uloga centralnih organa u odnosu na necentralne,isključivo je kontrolno- nadzorne prirode.

24.)POJAM DRŽAVNE I JAVNE UPRAVE

Pod pojmom javne uprava treba razumjeti državnu upravu i javnu službu koju vrše državni organi i institucije koje raspolažu javnim ovlaštenjima. Javna uprava je širi pojam vršenja upravne djelatnosti , nego što je to samo državna upravna djelatnost kod koje se upravljanje vezuje isključivo za djelatnost državnih organa i organizacija.

13

Vidimo da se organi koji vrše djelatnost državne i javne uprave,lakše se izražavaju na negativan, nego na pozitivan način. U njih ,dakle, spadaju svi oni organi koji ne spadaju u domen javnih službi industrijskog i komercijalnog karaktera. Pored organa vlasti koje vrše svoje aktivnosti shodno karakteru svoga postojanja,u javnu upravu spadaju i neprofitne službe čija djelatnost,također ne zavisi od ostvarenog prihoda,kao što su sudovi,kada vrše upravnu javnu službu ,institucije i organizacije kojima je povjereno vršenje javne službe dodjelom javnih ovlaštenja. Njihova normativna djelatnost iskazana je iz autoriteta države koja je njen stvaralac normi kojima se osigurava djelotvorno,efikasno i cjelishodno obavljanje upravnih funkcija.

25.)POJAM,VRSTE I SVRHA JAVNIH SLUŽBI ! (nisam baš 100% sigurna za odgovor)

Javna služba je svaka ona djelatnost kojom upravljači regulišu, osiguravaju i kontrolišu određene poslove u zajednici.-KONCESIONARNE JAVNE SLUŽBE> kada javnu službu vrše privatna lica ,tada se služba označava kao koncesionarna iz razloga što tzv. koncesionar dobija koncesiju od političke zajednice u vidu ovlaštenja da može vršiti punu službu u svoje ime a za račun općeg interesa.-JAVNE SLUŽBE INDUSTRIJSKOG I KOMERCIJALNOG KARAKTERA > su najčešće javne ustanove koje karakteriše njihova djelatnost koja je najčešće ekonomske prirode i svodi se na proizvodnju ,prodaju, distribuciju,transport i sl. Imaju znatno veću autonomiju od administrativnih javnih službi.

26.)ULOGA DRŽAVE U OBAVLJANJU JAVNE SLUŽBE! (ne znam)

Državu karakterišu zajednički elementi kao što su javna vlast,zatim stanovništvo te teritorija. Vlast kao najvažniji i najpromjenljiviji element vezana je za činjenicu da jedni ljudi ,a to su oni koji imaju svojstvo organa,izdaju naređenja onim drugim,koji se moraju pokoravati. Ovakvo određenje države je određenje u subjektivnom smislu. U njemu,državni organi su fizička lica koja vrše državnu službu. Oni predstavljaju instrument preko kojeg država ostvaruje svoje ciljeve raspolažući legitimnom prinudom. U objektivnom smislu ,pod državnim organima podrazumijeva se kolektivitet preko kojeg država sprovodi svoju volju radi ostavrenja svog cilja. Bez obzira

14

o kojoj vrsti organa je riječ uspostavlja se hijerarhijski odnos u vidu nadređenosti i podređenosti . Na taj način javna vlast se ispoljava kao najvažnija vlast u državi. Ona je uvijek različita od privatne vlasti tj. ne vrši se neposredno u korist samog subjekta koji je njen nosilac. Djelujući prema drugim vlast vrši djelatnost u korist države kao cjeline kao impersonalna vlast koja, da bi bila pravna mora djelovati prema svima bez izuzetka. U pitanju je svojstvo državne vlasti koje nazivamo njenom suverenošću koja se materijalno i formalno izražava kao samostalnost (unutrašnja suverenost) i kao nezavisnost (spoljna suverenost). Važan stribut državne vlasti jeste njen monopol prinude koji se sastoji od naročitog skupa organa koji raspolažu sredstvima materijalne prinude. On se ispoljava kao najviši i najmoćniji koncentrat prinude koji se može oformiti u državi /društvu. Karakteriše ga racionalizacija koja se može efikasno kontrolisati u skladu sa potrebama društva. Regulacija odnosa u društvu/državi predstavlja smislenu suverenu namjeru državne vlasti da stvori sistem provođenja potrebnih aktivnostikojim će uspostaviti socijalnu regulaciju odnosa u društvu. Država je vezana za pravo kao sistem pravnih pravila koje ona donosi iz čega proizilazi da je normativni cilj države jedan od najvažnijih ciljeva za njeno postojanje.

*Često se za javnu upravu kaže da je to stručni i izvršni mehanizam pomoću kojeg djeluje država,odnosno aparat kojim država izvršava svoje ciljeve.U vezi s tim se i tvrdi „da države bez javne uprave , ne može biti. Uprava se definiše kao državna djelatnost koju vrše državni organi uprave prema ustavu i zakonima države. I to u skladu sa načelom podjele vlasti na;zakonodavnu,upravnu i sudsku. Ulogu i značaj uprave u državi danas najjednostavnije možemo shvatiti u odnosu na njenu brojnost ljudi u njenoj organizaciji za razliku od broja ljudi angažovanih u zakonodavnoj i sudskoj vlasti države.Savremena javna uprava se razvila i iskazuje se i kao državna vlast i kao „servis građana“ u zadovoljenju velikog broja legitimnih interesa i potreba.Građani doživljavaju javnu upravu kao neophodno potrebnu za regulisanje složenih društvenih procesa i odnosa u državi. *

15

27.)PRINCIPI ORGANIZACIJE ORGANA DRŽAVNE UPRAVE! – član 45. Zakona o javnoj upravi BiH

Unutrašnja organizacija organa uprave zasniva se na načelu racionalnog i efikasnog rada organa uprave i načelu osiguranja ekspertnog rada organa uprave ,što uključuje i korištenje ekspertne i tehničke podrške postojećih institucija. U cilju realizacije ovih načela,unutrašnjom organizacijom organa uprave osigurava se:-racionalna organizacija rada ,efikasno obavljanje poslova i uspješno rukovođenje organom uprave-grupisanje poslova u skladu s njihovom prirodom i načinom njihovog obavljanja i korištenja usluga zajedničkih službi osnovanih za potrebe svih ili pojedinih organa uprave-ostvarivanje pune saradnje organa uprave s drugim organima , a naročito s onim organima i institucijama koje su ustanovljene za pružanje ekspertne i tehničke pomoći.

28.)KAKO I U KOJEM OBLIKU SE OSNIVAJU ORGANI UPRAVE?- član 46. Zakona o javnoj upravi BiH(sa vježbi):Organi uprave su : ministarstva i upravne organizacije.

Organi uprave se osnivaju zakonom od strane organa zakonodavne vlasti a na prijedlog organa izvršne vlasti. Ministarstvo je organ uprave koji se osniva za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti države,entiteta i kantona i to u jednoj ili više srodnih oblasti u kojima ministarstvo neposredno obezbjeđuje primjenu zakona. Upravne organizacije su organi uprave koji se osnivaju za obavljanje upravnih i stručnih poslova,čija je priroda i način izvršenja,takav da zahtijeva posebnu organiziranost i samostalnost u radu.Upravne organizacije dijele se na:samostalne i na upravne organizacije u sastavu ministarstva.Osnovna razlika između njih je u odgovornosti i finansiranju.-Samostalne upravne organizacije finansiraju se iz državnog budžeta i nezavisnih izvora-Upravne organizacije u okviru ministarstva finansiraju se iz ministarstva u čijem sastavu se nalaze.Zajedničko im je da imaju svojstva pravnog lica. Upravne organizacije u sastavu ministarstva osnivaju se samo onda kada

16

postoji međusobna povezanost poslovaiz nadležnosti ministarstva i te upravne organizacije i kada je i pored određenog stepena samostalnosti neophodno osigurati nadzor i usmjeravanje rada od strane ministarstva.

Upravne organizacije osnivaju se na nivou države ,entiteta i kantona a samo izuzetno na nivou općine i grada ukoliko broje preko 50.000 stanovnika i ako postoji stvarna potreba za obavljanjem poslova iz nadležnosti upravnih organa i ukoliko se poslovi iz nadležnosti upravnih organa ne bi mogli obavljati u okviru općinskih organa uprave. Dva zajednička kriterija za osnivanje su : obim i sličnost poslova. Posebni uslovi su : oni poslovi koji se obavljaju u sklopu FBiH prenose se na organe koji obavljaju slične poslove ,da se organi uprave obrazuju prema ekonomskoj razvijenosti i broju stanovnika općina i gradova.

29.)KRITERIJI ZA OSNIVANJE ORGANA UPRAVE I UPRAVNE ORGANIZACIJE! – član 35. Zakona o organizaciji organa uprave FBiHPrilikom osnivanja organa uprave odnosno upravnih organizacija mora se polaziti od sljedećih kriterija.1.)zajednički kriteriji koji važe za Federaciju ,kanton, grad i općinu su :-da se broj i vrsta organa uprave i upravnih organizacija osniva isključivo prema obimu i vrsti stručnih poslova koji su zakonom i drugim propisima stavljeni u nadležnost organa uprave odnosno upravnih organizacija-da se isti i slični upravni i stručni poslovi obavljaju u okviru jednog organa uprave (odnosno upr.org.) i tako osigura da se takvi poslovi grupišu u okviru istog organa uprave( odnosno upr.org.).2.)posebni kriteriji koji važe samo za kanton,općinu ili grad su :-da se poslovi iz nadležnosti Federacije koji su federalnim zakonom preneseni na vršenje kantonu ,gradu ili općini stave u nadležnost onog organa uprave koji ima iste ili slične poslove u svojoj nadležnosti i tako izbjegne osnivanje posebnih organa za obavljanje prenesenih poslova ako federalnim zakonom nije drugačije određeno-da broj i vrsta organa uprave i upravnih organizacija bude prilagođen broju stanovnika i ekonomskoj razvijenosti kantona kantona,grada ili općine-da se ,posebno u općinama sa velikim područjem i udaljenosti pojedinih naseljenih mjesta od sjedišta općine ,određeni upravni poslovi iz lokalne

17

samouprave općine organiziraju tako da se obavljaju u mjesnim zajednicama (mjesni uredi).

30.)ZAVODI,DIREKCIJE I AGENCIJE! – član 40. Zakona o organizaciji organa uprave FBiHFederalni zavod- osniva se za obavljanje određenih stručnih i drugih poslova koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i naučnih metoda rada i sa njima povezanih upravnih poslova čija priroda i način obavljanja zahtijeva organiziranje posebnog organa i da bude samostalan u radu.Federalna direkcija i federalna agencija- osnivaju se za obavljanje određenih stručnih poslova pretežno privrednog karaktera i sa njima povezanih upravnih poslova ,čija priroda i način obavljanja zahtijevaju organiziranje posebnog organa i da bude samostalan u radu.

31.)POSLOVI UPRAVE – član 10. Zakona o javnoj upravi BiHPoslovi uprave su: (sa vježbi)1.)izvršavanje i sprovođenje zakona 2.)donošenje podzakonskih ili provedbenih propisa za izvršavanje zakona3.)vršenje upravnog nadzora nad sprovođenjem i izvršavanjem zakona4.)davanje preporuka i prijedloga organima zakonodavne vlasti5.)davanje odgovora na pitanja zakonodavne i izvršne vlasti

32.)POVJERAVANJE JAVNIH OVLAŠTENJA! –član 22. Zakona o javnoj upravi BiHInstitucijama sa javnim ovlaštenjima može se zakonom povjeriti obavljanje određenih upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti organa uprave.U okviru povjerenje nadležnosti institucije sa javnim ovlaštenjima odlučuju u pojedinačnim stvarima o određenim pravima i obavezama građana ,ustanova i drugih pravnih lica.Institucijama sa javnim ovlaštenjima ne mogu se povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora osim stručnih poslova koji su od značaja za vršenje inspekcijskog nadzora.Ako institucija s javnim ovlaštenjem ne vrši povjerene poslove u skladu sa zakonom i drugim propisom,organ uprave koji vrši upravni nadzor dužan je pismeno upozoriti ovlašteni organ te institucije i predložiti mu mjere za rješavanje tog pitanja , a prema potrebi, obavezan je preduzeti i druge mjere u okviru svojih prava i dužnosti kako bi se javna ovlaštenja obavljala u skladu sa zakonom i drugim propisima.

18

33.)ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA ZAKONODAVNOJ VLASTI- član 27. Zakona o javnoj upravi BiH te član 98. Zakona o organizaciji organa upraveOrgani uprave i upravne organizacije odgovorni su organu zakonodavne vlasti za zakonito ,potpuno i profesionalno obavljanje poslova iz svoje nadležnosti.Organi uprave i upravne organizacije iamju ovlaštenja i obaveze da organu zakonodavne vlasti podnose ,radi razmatranja,pojedina pitanja iz svoje nadležnosti i daju preporuke u vezi sa izvršenjem zakona i drugih propisa.Organi uprave i upravne organizacije obevezni su na zahtjev organa zakonodavne vlasti podnositi izvještaje o svom radu ,o stanju u odnosnoj oblasti i o izvršavanju zakona i dr.propisa ,odgovarati na pitanja organa zakonodavne vlasti i u skladu sa programom rada tog organa odnosno na njegov zahtjev ,pripremati zakone i dr.propise kako i analitičke,informativne i dr.materijale.

34.)ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA IZVRŠNOJ VLASTI –član 28. Zakona o javnoj upravi BiH te član 90. Zakona o organizaciji organa javne upraveOdnos organa uprave i upravnih organizacija prema izvršnim organima vlasti zasniva se na obavezi provođenja zahtjeva i smjernica koje u skladu sa ustavom i zakonom utvrdi organ izvršne vlasti za pojedine upravne oblasti kao i odgovornosti za stanje u oblasti za koju su organi uprave i upravne organizacije osnovani.

Izvršni organi na svim nivoima vlasti imaju pravo razmatrati rad organa uprave i upravnih organizacija ,ispitivati stanje u oblasti iz njihove nadležnosti i pokretati postupak za smjenjivanje rukovodioca organa uprave i upr.org. ako ocijene da ti organi i organizacije ne izvršavaju pravilno i na zakonom predviđen način poslove iz svoje nadležnosti i da su zbog toga nastale , ili mogu nastati štetne posljedice po prava i dužnosti građana ,pravnih lica i dr.subjekata ili posljedice za javne interese.

Organi uprave i upravne organizacije obavezni su organima izvršne vlasti dostavljati godišnje izvještaje o svom radu.

Organi uprave i upr.org. mogu od organa izvršne vlasti tražiti upute i smjernice o određenim pitanjima za izvršavanje zakona i dr.propisa a ti

19

organi su obavezni odgovoriti na traženja organa.

35.)MEĐUSOBNI ODNOS ORGANA UPRAVE NA ISTOM I RAZLIČITIM NIVOIMA -član 31. Zakona o javnoj upravi BiH te član 82. Zakona o organizaciji javne uprave-U ostvarivanju međusobne saradnje organi uprave na istom nivou vlasti obavezni su jedni drugima dostavljati određene podatke i informacije kojima raspolažu i do kojih dolaze u obavljanju svojih poslova a koji su potrebni za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti ,s tim da, prema potrebi, mogu osnovati zajedničke stručne komisije ili radne grupe za izvršenje određenog zadatka,organizovati savjetovanja i ostvariti druge oblike međusobne saradnje od zajedničkog interesa o čemu zajednički odlučuju rukovodioci zainteresiranih organa uprave.

-Odnosi federalnih organa uprave i kantonalnih,općinskih i gradskih organa uprave zasnivaju se na obavezama koje svaki od tih organa ima u odnosu na izvršavanje federalnih zakona i dr,propisa kao i međunarodnih ugovora koje je zaključila FBiH odnosno BiH. Federalni organi uprave u okviru svoje nadležnosti imaju pravo tražiti od odgovarajućih kantonalnih općinskih i gradskih organa uprave podatke,spise i dokumentaciju i obavještenja o obavljanju poslova predviđenih u tim propisima i međunarodnim ugovorima a ti organi su obavezni dostaviti to sve traženo u rokovima koje su odredili federalni organi uprave.Ako federalni organ uprave utvrdi da kantonalni općinski i gradski organi uprave ne izvršavaju federalne zakone i dr.propise i međ.ugovore obavezan je o tome pisano upozoriti andležni kantonalni općinski i gradski organ uprave a istovremeno obavijestiti i vladu kantona odnosno općinskog načelnika odnosno gradonačelnika kako bi oni preduzeli potrebne mjere. Ako i pored upozorenja se i dalje ne izvršavaju federalni zakoni,dr.propisi te međ.ugovori potrebno je da se obavijesti Vlada FBiH.

36.)ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA STRANKAMA- član 39. Zakona o javnoj upravi BiHOrgani uprave obavezni su zahtjeve stranaka rješavati u propisanim rokovima.Obavezni su razmatrati i dati odgovore na predstavke i prijedloge koje im stranke podnose.

20

Organi uprave ostvaruju neposredne kontakte sa strankama i obavezni su organizirati obavljenje poslova od značaja za ostvarivanje prava stranaka na način i pod uslovima kojima se strankama omogućuje da što jednostavnije ,brže i efikasnije ostvaruju prava i izvršavaju obaveze kod tih organa.Organi uprave u rješavanju upravnih stvari ne smiju od stranaka zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima organi uprave ili institucije sa javnim ovlaštenjima vode službene evidencije.

37.)ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA PREDUZEĆIMA I USTANOVAMA- član 37. Zakona o javoj upravi BiHOrgani uprave sarađuju sa preduzećima i ustanovama te drugim pravnim licima koja su od značaja ili interesa za rad organa uprave.Preduzeća ,ustanove i dr.pravna lica obavezna su na zahtjev organa uprave dostavljati podatke i informacije iz svoje nadležnosti.0000

38.)PRAVILNIK O UNUTRAŠNJOJ ORGANIZACIJI (KO GA DONOSI, UZ ČIJU SAGLASNOST ,ŠTA SE NJIME UREĐUJE) –član 52. Zakona o javnoj upravi BiH

*Pravilnikom se utvrđuje unutrašnja organizacija uprave.*Pravilnik donosi rukovodilac organa uprave uz saglasnost Vijeća ministara.Pravilnikom se utvrđuju:-organizacione jedinice i njihova nadležnost-način rukovođenja-programiranje i izvršavanje poslova-ovlaštenja i odgovornosti državnih službenika u obavljanju poslova-ukupan broj drž.službenika i zaposlenika za obavljanje poslova-naziv i raspored poslova po organizacionim jedinicama sa opisom poslova za svakog drž.služ. i zaposlenika-broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uslovi za njihov prijem.

39.)OVLAŠTENJA ,OBAVEZE I ODGOVORNOSTI RUKOVODIOCA ORGANA UPRAVE – član 61. Zakona o javnoj upravi BiH-Organom uprave rukovodi rukovodilac uprave .-On predstavlja organ uprave ,organizuje i osigurava zakonito i efikasno obavljenje poslova,donosi propise i izdaje druge akte za koje je ovlašten i preduzima druge mjere iz nadležnosti organa uprave te odlučuje u skladu sa

21

zakonom o pravima ,obavezama i odgovornostima drž.službenika i zaposlenika u vršenju službe. -Imenuje ga i razrješava dužnosti organ određen Ustavom i zakonom.-Rukovodilac organa uprave obavezan je da na osnovu i u okviru Ustava ,zakona i dr.propisa i smjernica Vijeća ministara savjesno vrši povjerenu mu funkciji i lično je dogovoran za njeno vršenje kao i za rad organa kojim rukovodi.-Rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik i savjetnik ne smiju obavljati dužnost ili biti na poziciji koja dovodi do sukoba interesa.-Rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik odgovorni su ako se u izvršavanju svojih ovlaštenja i obaveza ne pridržavaju zakona ,smjernica PSBih,Predsjedništva i Vijeća ministara.-U slučaju postojanja odgovornosti rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik razrješavaju se s funkcije ,a razrješivanje ne isključuje krivično gonjenje niti odgovornost za naknadu štete,ako Ustavom ili zakonom nije drugačije propisano.-Rukovodilac organa uprave odnosno njegov zamjenik ima pravo podniejti ostavku ako smatra da nije u mogućnosti obavljati povjerena ovlaštenja i obeveze te ako ne može preuzeti odgovornost.

40.)SREDSTVA ZA RAD ORGANA UPRAVE –član 90. Zakona o javnoj upravi BiHSredstva za rad organa uprave iskazuju se u Budžetu koji donosi Parlamentarna skupština na prijedlog Predsjedništva a na preporuku Vijeća ministara.Sredstva za rad organa uprave čine:1.sredstva za plaće i naknade 2.sredstva za materijal i usluge3.kapitalni izdaci (inventar i dr.pokretne stvari ze izdaci namijenjeni za nabavku opreme)4.programi posebne namjene(služe za podmirenje određenih posebnih potreba u vezi sa radom organa uprave).

Prihodi koje organi uprave ostvare svojom djelatnošću čine budžetska sredstva.

22

SA VJEŽBI:

Upravni nadzor obuhvata: 1.)nadzor nad zakonitošću akata kojim se rješava u upravnim stvarima2.)nadzor nad zakonitošću rada institucija s javnim ovlaštenjima3.)inspekcijski nadzor

Poslovi upravne inspekcije:1.)nadzire ostvarivanje prava i pravnih interesa građana i pravnih lica kao stranaka u postupku pred organom uprave2.)nadzire primjenu propisa u oblasti organizacije i rad organa uprave3.)nadzire primjenu propisa koji regulišu rad i radne odnose u organu uprave4.)nadzire da li se zahtjevi građana i pravnih lica rješavaju u zakonskim rokovima

Upravne mjere koje preduzimaju u obavljanju upravnog nadzora kada je utvrđena povreda zakona:1.)upravni inspektor može narediti obavljanje određenih upravnih radnji u određenom roku2.)može narediti da se otklone nepravilnosti i nedostaci uočeni u vršenju upravnog nadzora u određenom roku3.) može zabraniti poduzimanje određenih upravnih radnji ako se njima vrijeđa zakon

23