»usta−ki pokolj u pravoslavnoj crkvi u glini« - · pdf file180. obljetnice...

25Glas Koncila broj 3527. kolovoza 2006.

»USTA�KI POKOLJ U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U GLINI« - POVIJESNI DOGAĐAJ ILI MIT (1)

Tomislav Vuković

� Povijesno iskustvo, na�alost,pokazuje da su rasne i etničke raz-like i suprotnosti, sa svom kas-nijom »nadgradnjom« tijekom po-vijesti: političkim, gospodarskim ikulturnim prijeporima i kontro-verzama, kao i zloporabom vjer-skih osjećaja, uzroci najsurovijih inajmasovnijih nasilja i krvoprolića.To je »pravilo« toliko puta u po-vijesti do sada potvrđeno i pono-vljeno, i o tome govore povijesnazbivanja svih vremena, podjed-nako na svim stranama svijeta -dakako, ta »općenitost« ne uma-njuje bezumnost ni jednog poči-njenog zločina u bilo kojem po-vijesnom razdoblju i u bilo kojemdijelu svijeta, jednako kao i odgo-vornost njegova počinitelja. U tomopćem kontekstu zlosilja potrebnoje promatrati i sve zločine poči-njene tijekom Drugog svjetskograta na nekada�njem jugoslaven-skim prostorima.

»Najgori zločin odturskih ratova« (?!)

Pro�lo je �ezdeset i pet godinaod g. 1941. kada se i na hrvatskomtlu u nemirnom i krvavom povije-snom vrtlogu dogodilo veliko zlo.U svibnju i srpnju te godine u Gli-ni i njezinoj okolici stra-dali su nevini ljudi, bezsuda i osude, bez ikakvekrivnje. Međutim, taj»glinski slučaj«, ionakovelik i u�asan porazmjerima i motivima,posebice je postao poz-nat po jo� u�asnijem»usta�kom pokolju uglinskoj pravoslavnojcrkvi«, �to je bezbrojputa do sada ponavlja-no: »Među svim zločini-ma izvr�enim od straneusta�a nad srpskim na-rodom u Hrvatskoj iz-dvaja se kao jedan odnajsvirepijih i najjezivi-jih, kako po načinu takoi po mjestu izvr�enja, onaj masov-ni pokolj Srba mu�karaca u pravo-slavnoj crkvi u Glini.« (»Saopćenjebr. 33. Dr�avne komisije za utvr-đivanje zločina okupatora i njego-vih pomagača«, »Vjesnik«, 4. lipnja1945. str. 3.)

Ova se ocjena glasovite jugosla-venske komisije za utvrđivanje zlo-čina počinjenih u Drugom svjet-skom ratu ubrzo pro�irila među svegrađane tada�nje novostvorenedr�ave, izazvav�i njihov prijezir,zaprepa�tenje i osudu. Njezina jeriječ bila konačna, bila je mjerodav-na, poistovjećena je s povijesnomistinom i podjednako se bespogo-vorno slu�ala kako u srpskoj tako uhrvatskoj javnosti, kao i svim osta-lim dijelovima onda�nje Jugosla-vije. Nakon komisijina slu�benogapriopćenja desetljećima je putempolitičkih govora, novinskih čla-naka, �kolskih satova, crkvenihpropovijedi, znanstvenih knjiga idr. postajala sastavni dio (pod)svi-jesti milijuna ljudi u Jugoslaviji i

izvan nje. Zato će srpski publicistpi�ući o zločinu u glinskoj crkviemotivno i dojmljivo napisati:»Masakr u Glini, svojom brutalno-�ću, ostao je u pamćenju narodakao jedan od najte�ih usta�kih zlo-čina...« (Branimir Stanojević: »Us-ta�ki ministar smrti«, Nova knjiga,Beograd, 1986. str. 92.)

Isto će tako i »s hrvatske strane«postupati brojni političari, znan-stvenici, novinari i ostali ugledni-ci javnoga �ivota. Tako je i glasovitistručnjak za međunarodno pravo ičlan HAZU, �to dovoljno govori onjegovoj reputaciji, u razgovoru sNevenom �antićem, »najboljimkolumnistom u g. 2001.«, kako ga jeproglasilo Hrvatsko novinarskodru�tvo, za riječko glasilo katego-rički ustvrdio: »Na ovim prostori-ma prvi veliki zločin koji se dogo-dio, a koji je �okirao normalne lju-de u NDH, bio je pokolj u glinskojcrkvi... Takvoga groznog zločinanije bilo od turskih ratova« (Dr.Vladimir Đuro Degan: »Tuđman uBiH nije vidio ravnopravnu dr�a-vu«, »Novi list«, 26. svibnja 2002.).

Osuda �zbog onog �toje pre�utio�

Najprije je potrebno reći kako oz-biljne znanstvene rasprave i znan-stvenog sučeljavanja o »zločinu u

glinskoj pravoslavnojcrkvi« do sada nije bilo.Oni su bili potpunoonemogućeni u prvo-me redu zbog općihideologijskih interesajugoslavenske historio-grafije, koja je bila uslu�bi nekada�nje vla-dajuće komunističkeideologije. Svako znan-stveno propitivanjebilo koje »revolucio-narne«, »NOB-ovske«,»partizanske«, »socija-lističke« i slične dogmeili mita, bilo je zabra-njeno ili odmah javnoosuđeno kao »poku�ajkontrarevolucije«, »re-

habilitacije usta�tva i NDH«, »kri-votvorenje povijesti« i sl. a svi sutakvi autori o�tro prozivani kao»�ovinistički i zločinački ekstreminedostojni čovjeka«, kako je to svo-jedobno »velebno« izrekao general-pukovnik JNA Jefto �a�ić, nekada�-nji član Savjeta Spomen-područjaJasenovac. Vrijedi se u tom smislusjetiti barem jednog primjera kojipokazuje kakvo je »demokratskoozračje« vladalo na tome području.

Nekada�nji je glinski �upnikMijo Dukić svojedobno objavioknjigu »Glina i okolica«, povodom180. obljetnice �upe Glina i 150. go-di�njice posvete �upne crkve sv.Ivana Nepomuka. Premda je u njojhtio izbjeći bilo kakve historio-grafske kontroverze, knjiga jenai�la na �estoku osudu, ali »nezbog onoga �to je �upnik MijoDukić u njoj napisao, nego zbogonoga �to je pre�utio«, kako je todoslovce objavilo utjecajno zagre-bačko glasilo (Srećko Ljubljanović:»Triput iznevjereno po�tenje«,

»Sedam dana«, »Vjesnik«, 10. siječ-nja 1981. str. 15.). Dakle, nije bilonikakvog izgleda pisati povijestbez točno unaprijed zadanih nesamo zaključaka, nego i tema (onesu bile condicio sine qua non -uvjet bez kojega se ne mo�e), bezobzira koliko su relevantne ili pri-mjerene, a da se na sebe ne navučemedijsko-politički gnjev. Točno seunaprijed moralo znati tko je kri-vac i �to se točno dogodilo: »Čak nis u�eg stajali�ta crkvene povijestiGline, Dukić nije imao pravo pre-�utjeti zločine nad srpskim sta-novni�tvom, jer oni su se manife-stirali i u prisilnom prevođenjupravoslavnog �ivlja na rimokato-ličku vjeroispovijest. Dukić to pre-�ućuje jer je rimokatolička crkvabila suodgovorna za zločine nadSrbima« (isto). I osuda Općinskekonferencije Socijalističkog savezaradnog naroda Gline, koja je alar-mirala sve onda�nje »avangardnesnage«: Sabor SRH, Centralni ko-mitet SKH, Republičku konferen-ciju SSRNH i Republičku konfe-renciju Socijalističkog saveza om-ladine Hrvatske, bile su ne samoodraz ozračja koje je vladalo premahistoriografskom istra�ivanju, ne-go i jasna poruka svima koji bi po-mislili »skrenuti s puta« (»Osuđujui Komisiju« u rubrici »Reagiranja«,»Večernji list«, 9. veljače 1981.).

�utnja »neslu�benih«svjedoka

Nije zgorega spomenuti da je inakon osamostaljenja sada�nje hr-vatske dr�ave, koje je ipak donijeloslobodu u znanstvenom istra�i-vanju i prijeko potreban razgovor odugogodi�njim »zabranjenim« te-mama, dogmatska svijest jo�uvijek itekako prisutna u mnogimpodručjima (pa i u historiografiji)jer su sljedbenici manihejskogslikanja novije hrvatske povijesti i

dalje ostali na popriličnom brojuznanstvenih i medijskih pozicija.Tako i danas jo� uvijek nije prepo-ručljivo komunističko-srpske hi-storiografske dogme dovoditi podupitnik jer će njihovi de�urni čuva-ri, vjerni sljedbenici nekada�njihkomunističkih medijskih egzeku-tora, to progla�avati »opravdanjemusta�kih zločina«, »umanjivanjem�rtava«, »jeftinim politikantstvom«i sl. Usprkos tomu, potrebno jeistaknuti neke (nove-stare)činjenice o »pokolju u pravoslavnojcrkvi u Glini«, o kojima je, dakako,potrebno jo� raspravljati, ali koje seuvelike razlikuju od svih dosada�-njih i koje ozbiljno nameću dvojbuje li riječ o mitu ili zbilji:

- datum zločina je nepoznat- broj �rtava ne samo da je ne-

poznat i da se razlikuje od izvorado izvora, nego je vremenom vi�e-struko povećavan

- broj svjedoka samoga zločinaje nepoznat

- iskazi »ključnih« i svih ostalih»sporednih« svjedoka puni su pro-tuslovlja i vrlo su nepouzdani

- poslijeratna Komisija za istra-�ivanje zločina okupatora i njiho-vih pomagača ne samo da je u»glinskom slučaju« postupala ne-profesionalno i tendenciozno,nego i manipulatorski

- brojni su povjesničari, kvazi-znanstvenici, novinari i ostali jav-ni djelatnici svjesno krivotvorilipodatke, prilagođavali ih unapri-jed zadanim tezama ili su ih jedno-stavno prepisivali i �irili bez ik-akvoga kritičkog odnosa

- neki svjedoci, koji su o cijelom»glinskom slučaju« imali »dru-gačiju priču« od »slu�bene«, vi�eod pola stoljeća nisu smjeli izići ujavnost.

Nametanje kompleksakrivnje

Nakon ovoga nameće se logič-no pitanje: Pod pretpostavkom daje sve nabrojeno točno, komu je iza�to uopće bio potre-ban »glinski slučaj o po-kolju u pravoslavnojcrkvi«, kada je i beznjega zlo i tako već biloneizrecivo, u�asno i go-lemo? Na to nimalo la-gano pitanje te�ko jedati jednoznačan i mje-rodavan odgovor, alineke činjenice i postup-ci poslijeratnih »gospo-darâ povijesti i ljudskih�ivotâ« upućuju nasljedeće:

- poslu�io je name-tanju kompleksa kriv-nje cijelomu hrvatskomnarodu, i poimanju hr-vatstva kao isključivonegativne i nazadnesvijesti, čiji je vrhunacdostignut u kasnijojperverznoj tezi o njego-voj »genocidnosti« (dr. VasilijeKrestić »O genezi genocida nad Sr-bima u NDH«, Knji�evne novine,br. 716, Beograd, 1986.)

- »glinski je slučaj«, jezovit,

�okantan i potresan, trebao (tako-đer s ostalima sličnim) poslu�itizatiranju bilo kakve pomisli onekakvoj budućoj hrvatskoj samo-stalnosti

- poslu�io je nametanju hege-monističko-unitarističkog jugo-slavenskog koncepta hrvatskomnarodu

- trebao je poslu�iti opravdanjusvih pripremanih i isplaniranihporatnih komunističkih zločina ilibarem razumijevanju za njih među�irokim slojevima ljudi

- pripremao je »teren« za obra-čun s najmoćnijim ideolo�kim ne-prijateljem jugoslavenskog komu-nizma - katoli�tvom.

Potrebno je jo� jednom ponovi-ti tj. posebno istaknuti i stalnoimati na umu kako je u feljtonuriječ o zločinu u glinskoj pravosla-vnoj crkvi. Dakle, ne radi se o zlo-činu nad glinskim Srbima u svib-nju 1941. u okolici Gline, ili krajemsrpnja iste godine nad Srbima izVrginmosta i drugih mjesta ta-kođer u okolici Gline, nego (vrloprecizno) o »pokolju nad pravo-slavnim Srbima u pravoslavnojBogorodičinoj crkvi u Glini«.

Mo�da je dobro prisjetiti se ri-ječi čovjeka, koji je cijeli svoj znan-stveno-politički vijek posvetioostvarenju hrvatske samostalnosti,obrani hrvatskog naroda od neute-meljenih kleveta i umjetno stvore-nih mitova, i koji je upozorio napogubnost »takvih svjesnih obma-na koje čitave generacije mladihljudi, uključujući i najvi�e intelek-tualce i političke djelatnike, navo-de na krive povijesne predod�be isudove, uvjetujući i stvaranje onepsihoze �to na jednoj strani potičeosjećaj nesigurnosti, mr�nje iosvete, a slično, ne manje i na dru-goj, na razini bezizgledne frustri-ranosti i bespomoćnosti. Odr�a-vanje takvog stanja, razumljivo,produbljuje sve vi�e nepovjerenjena obje strane, sa sve te�e ispravlji-vim posljedicama u psihi i u po-vijesnoj svijesti, i pojedinaca, i na-

roda kao cjeline. Narav-no, odgovornost onih�to svoja mi�ljenja izaključke, djela i pos-tupke, zasnivaju na za-bludama, koje su impredočavane kao �slu�-bene�, �verificirane� iglorificirane istine, nemo�e biti i nije nikadaista kao odgovornostonih �to obmane svje-sno fabriciraju i planskiodr�avaju i pro�iruju.Ali posljedice su, na�a-lost, iste« (Franjo Tuđ-man, »Bespuća povije-sne zbiljnosti«, Naklad-ni zavod Matice Hrvat-ske, Zagreb, 1989. str.93.). Stoga je potrebnonadati se da će feljtonbiti najprije polazi�te zasmireno i argumentira-

no utvrđivanje povijesne istine, apotom da će poslu�iti i uklanjanjubrojnih zabludâ i nepovjerenjâ.

(Nastavlja se )

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj (ju-goslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati u vjerodostojnost bilo kojegadijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Međutim, ozbilj-

nija kritička analiza povijesnih podataka i nova, do sada nepoznataotkrića, koja donosimo u ovom feljtonu, dovode pod upitnik mnogedosada�nje tvrdnje i ocjene.

Zatiranje misli ohrvatskoj samostalnosti?

¦ Nekada�nja pravoslavna crkva PresveteBogorodice u Glini

PoslijeratnaKomisija zaistra�ivanje

zločina okupato-ra i njihovih

pomagača nesamo da je u�glinskome

slučaju� postu-pala neprofesio-nalno i tenden-

ciozno, nego imanipulatorski

Brojni su povje-sničari, kvazi-znanstvenici,

novinari i ostalijavni djelatnici

svjesno kri-votvorili podat-

ke, prilagođavaliih unaprijed

zadanim tezamaili ih jednostav-no prepisivali i

�irili bez ikakvo-ga kritičkog

odnosa premanjima

Gk-24-25.p65 21.8.2006, 12:4625

25Glas Koncila broj 363. rujna 2006.

Tomislav Vuković

� Potrebno je odmah reći da u zlo-činu srpnja 1941. u okolici Gline, zakoji se vezuje i pokolj u glinskojpravoslavnoj crkvi, nisu stradaliglinski Srbi, kako se to često netoč-no navodi, nego iz okolice Gline ionda�njega Glinskoga kotara. Glin-ski su Srbi, naime, stradali ranije,već sredinom svibnja iste godine, očemu je podrobno pisao i SlavkoGoldstein. Odlomak iz njegova ru-kopisa knjige »1941.« o svibanjskimlikvidacijama glinskih Srba: »U us-ta�kom pokolju u Glini 1941. ubi-jeno oko 400 Srba« objavljen je u»Magazinu« »Jutarnjeglista« od 15. siječnja 2005.Cijeli je tekst pisan vi�ebeletristički nego znan-stveno, iako očito, na te-melju nekih povijesnihdokumenata i osobnihsvjedočenja, ali bez na-vođenja točnih povije-snih izvora (�to podra-zumijeva naziv doku-menta, datum, citat, brojstranice i druge uobi-čajene sastavnice svakogozbiljnijeg znanstvenograda). Stoga je cijeli tekstsa znanstvenog motri-�ta, upitan, a mo�da, muto i nije bila namjera.Istina, u njemu se opće-nito navode povijesna vrela na te-melju kojih je pisan tekst: »O uboj-stvu glinskih Srba u noći od 12. do13. svibnja 1941. mnogo je pisano, anajva�nije činjenice sabrane su uradu Đure Roksandića 'Usta�kizločini u glinskome kotaru od 1941.do 1945. godine', Zbornik Glina,1988. i u tekstu 'Glina 13. svibnja1941. - U povodu 60. godi�njiceusta�kog zločina' u Ljetopisu SKD»Prosvjeta«, svezak 6, Zagreb 2001.).Međutim, kada je riječ o »glinsko-me slučaju« kod Goldsteina kao ikod drugih povjesničara problema-tično je njihovo prihvaćanje »priz-natih«, »glasovitih«, »slu�benih«,»opće poznatih«, »verificiranih« i sl.povijesnih vrela bez ikakvog kri-tičkog odnosa prema njima. Naime,mno�tvo je tih zaključaka ne samoproblematično nego i znanstvenoneodr�ivo, pa tako i u djelima nakoje se poziva Goldstein. Tamo jenpr. potpuno krivo i, za�to ne otvo-reno reći, zlonamjerno prikazano»prekr�tavanje« obitelji Meand�ija,te neistinito i, za�to ne opet otvore-no reći, zlonamjerno izmi�ljeno»darivanje zvona iz glinske pravo-slavne crkve katoličkoj crkvi u Vi-du�evcu« (o svemu toma u jednomod sljedećih nastavaka) i dr. Prematome, svaki bi povjesnik, kojemu jedoista stalo do povijesne istine ozbivanjima u Drugome svjetskomratu na ovim prostorima, jednakokao i u poraću, morao na�alost,zbog instrumentaliziranja povije-sne znanosti i njezina podređivanjaneznanstvenim ciljevima, provjeri-ti utemeljenost brojnih, do sadaneupitnih i relevantnih, povijesnihizvora.

Usputno je potrebno dobronam-jerno upozoriti Goldsteina i na neke

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj(jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilokojega dijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Među-

tim, ozbiljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, dosad ne-poznata, otkrića koja donosimo u ovome feljtonu, dovode pod upit-nik mnoge dosada�nje tvrdnje i ocjene.

»USTA�KI POKOLJ U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U GLINI« - POVIJESNI DOGAĐAJ ILI MIT? (2)

Preslikana shemazločina

Stječe se dojamda je »pokolj u

glinskoj pravo-slavnoj crkvi«

stvaran u sklopunekih tragičnih

povijesnihčinjenica s krajasrpnja 1941. ali

umjetno i nakna-dno po shemidogađanja iz

sredinesvibnja 1941.

Svaki bi povjes-nik, kojemu jedoista stalo do

povijesne istine ozbivanjima u

Drugome svjet-skom ratu na

ovim prostorima,jednako kao i uporaću, moraona�alost, zbog

instrumentalizi-ranja povijesne

znanosti injezina podređi-

vanja neznan-stvenim ciljevi-

ma, provjeritiutemeljenost

brojnih, do sadaneupitnih i

relevantnih,povijesnih

izvora.

njegove problematične zaključke.Tako npr. on ističe: »... na glinskimse sastancima pripremalo za 'na�ustvar' poubijati vi�e stotina ljudisamo zato jer su rođeni u drugojvjeri.« (»U usta�kom pokolju u Glini1941. je ubijeno oko 400 Srba«, isto,str. 64.). Naime, kao �to se vidi, većsam naslov ne govori o pravoslavci-ma nego o Srbima, �to je svakakoispravnije jer je među �rtvama sigur-no bilo i Srba koji nisu bili pravosla-vni vjernici nego npr. ateisti.Činjenica o kasnijem osnutku Hrva-tske Pravoslavne Crkve također bacadrukčije svjetlo na Goldsteinovu tvr-dnju. Dakle, nije najsretnije katego-

rički tvrditi da je u »glin-skome slučaju« prvotnimotiv zločina bio vjerskenaravi.

Jednako bi tako bilodobro da Goldstein usk-ladi pomalo proturječnetvrdnje u svome tekstu,od kojih je prva: »Njih sudvojica (usta�ki du�nos-nik u Glini Nikica Vida-ković i glinski trgovacJosip Misson, op. T.V.)nakon dugih natezanjaoko sastavljanja liste zaodstrel, navodno zaklju-čili da nikakve liste ne-maju smisla jer 'ih trebapoubijati sve', naprostosve koji budu uhićeni.

Opunomoćenik iz Zagreba podr�aoje takvo mi�ljenje.« (Slavko Gold-stein, isto, str. 64). Druga njegova tvr-dnja zbunjuje jer je u očitom protu-rječju s prethodnom: »Po jedan do-maći usta�a predvodio je po dvojicudomaćih usta�kih povratnika od ku-će do kuće glinskih Srba, prema pri-premljenom popisu.« (isto, str. 65.).

Dogovori u glinskojbolnici

Mo�da bi bilo dobro progovoriti io svojevrsnoj »shemi zločina« opisa-noj kod Goldsteina, koja se kod go-tovo svih povjesničara prenosi i po-navlja u opisu »pokolja u glinskojpravoslavnoj crkvi«. Konkretno, tre-balo bi odgovoriti jesu li se zločini usvibnju g. 1941. i u srpnju iste godinedoista dogodili po istom »obrascu«,ili je ipak potrebno razlučiti �to sekada uistinu dogodilo i utvrditistvarnu povijesnu istinu? Svi autori,bilo da su pisali o glinskim događaji-ma u svibnju ili o onima u srpnju,imaju sljedeće zajedničke odrednice:

- i jedan i drugi zločin se dogodiobez povoda, pa se za svibanjski tvrdi:»Za razliku od prethodnih dviju 'ak-cija', gudovačke i blagajske, Kvater-nik ovaj put nije čekao nikakav po-vod, niti je smatrao potrebnim da gasam isprovocira. Inicijativa je do�laiz same Gline, a zagrebačka ju jesredi�njica spremno prihvatila.«(Slavko Goldstein, isto, str. 64.). Jed-nako se tako i srpanjski zločin s »po-koljem u crkvi« prema većini autoradogodio bez ikakva povoda: »Ta'bartolomejska noć', koju su usta�edoista majstorski izre�irale, pripre-mana je temeljito, da bi se njenamonstruozna obilje�ja dubokousadila u psihu svjedoka toga

događaja« (Branimir Stanojević:»Usta�ki ministar smrti«, Nova knji-ga, Beograd, 1986., str. 78.).

- i jednom i drugom zločinuprethodio je dogovor usta�kih čel-nika u glinskoj bolnici, pa se za svi-banjski tvrdi: »Tako je isto utvrđeno,da je sredinom svibnja 1941. godine,prije svih masovnih hap�enja i uboj-stava Srba, odr�an u zgradi novebolnice u Glini sastanak usta�a, nakojem se zaključilo da se Srbi likvi-diraju. Na tom sastanku su bili pri-sutni, pored ostalih usta�a, i dr. Mi-rko Jerec, odvjetnik iz Gline i usta�ki'ministar pravosuđa' dr. Mirko Puk«(»Saopćenje br. 33. Dr-�avne komisije za utvr-đivanje zločina okupa-tora i njegovih pomaga-ča«, »Vjesnik«, 4. lipnja1945, str. 3.).

Jednako tako govore-ći o zločinu u glinskojpravoslavnoj crkvi svje-dok �ivko Tomić takođ-er spominje sastanke uistoj bolnici: »Ja sam pre-mje�ten u Glinsku bol-nicu iz Otočca u stude-nom 1939. god. te samviđao, da redovno svakuvečer dolaze na sastanakliječniku dr. Jurju Rebo-ku dr. Miro Jerec, Mato iNikica Vidaković, dr. Ju-raj Devčić, a dolazio jeponeki put i Slavko Mr-gan - 1940. god., a 1941. jeredovito dolazio i to ponekoliko puta dnevnokao i navečer.« (ArhivSrbije, fond 110, br. 1268,Iskaz o pokolju u glin-skoj pravoslavnoj crkviod 10. i 18. listopada 1944.pred Okru�nom komi-sijom za ratne zločineOkru�nog NOO Banije,br. 1/44, str. 1.). To je predistom Komisijom govoreći o pred-metu - »Pokolj u pravoslavnoj crkvi uGlini«, potvrdio i svjedok VeljkoRukavina iz Gline (Arhiv Srbije, isto).

Rekao je da nema�to reći"

- i za jedan i za drugi zločin u Gli-nu su pristigli tzv. usta�e povratnici,

pa se svibanjski dolazak opisuje:»U nedjelju 11. svibnja oko 5 satiposlijepodne iz Zagreba su u Glinustigla dva siva autobusa s pribli�nopedeset dobro naoru�anih usta�a,većinom povratnika, pripadnikaPoglavnikove tjelesne bojne, umaslinasto-�utim uniformamadonesenim iz emigracije.« (Gold-stein, isto, str. 65.). Jednako se takoi u srpnju spominju usta�e povrat-nici: »Ja sam ga upitao za�to namanema spasa i on je odgovorio, da jeu emigraciji dosta produrao, pasam ja iz toga zaključio da je onusta�a emigrant, a on je rekao da

je Dalmatinac, a i po go-voru se to vidjelo.« (»Sa-općenje br. 33. Dr�avnekomisije za utvrđivanjezločina okupatora injegovih pomagača«,»Vjesnik«, 4. lipnja 1945,str. 3.).

- i u jednom i u dru-gom zločinu uz Srbe jebio također uhićen i pojedan Hrvat, pa se u svi-banjskom događaju is-tiče: »Sudac Stjepan De-toni, Hrvat, protestiraoje kod usta�a koji su od-vodili njegovog stano-davca dr. Gajića, Srbina,pa je zato i Detoni, za-jedno s Gajićem, mo-rao u zatvor.« (SlavkoGoldstein, isto, str. 65.).U srpanjskim se doga-đanjima prema jedno-me svjedoku takođerpojavljuje hrvatski uhi-ćenik: »Bio sam prisu-tan kad se u kamionuna�ao i jedan Hrvat. Tosu naglasili prisutniusta�e. Bio je u sredinikamiona. Tra�ili su gada ustane i on je ustao.Rekli su mu da će mu

omogućiti da izrekne svoju po-sljednju �elju. On je �utio. Kada jemorao progovoriti rekao je da nema�to reći, nego da �to bude s ovim lju-dima, neka to bude i s njime. Dobioje kundakom po leđima i sjeo. Takoje i taj kamion oti�ao.« (Arhivnadbiskupskog duhovnog stola,1685/1998, Karlo Lipak: »Glina 1941.«,str. 6.).

- i u jednom i u drugom zločinupojavljuje se po jedan pre�ivjelisvjedok, pa se u svibanjskom zloči-nu spominje: »Sve je to potankoispričao Nikica Samard�ija, sna�-ni mladić, jedini od svih tri stoti-ne i vi�e uhićenih glinskih Srbakoji je �iv dočekao sljedeći dan.«(Slavko Goldstein, isto, str. 65.).

Jednako je tako i srpanjska zbi-vanja pre�ivio samo jedan svje-dok: »Iznosimo ovdje iskaz selja-ka Ljubana Jednaka iz Seli�ta (Ba-nija). Ljuban je jedina pre�ivjela�rtva stra�nog pokolja u glin-skoj srpskoj crkvi. Kao �to je poz-nato, pokolj, koji su usta�e izvr�i-li u crkvi u Glini mjeseca kolovo-za (sic?!) god. 1941. bio je jedan odprvih ovakvih pokolja u Hrvat-skoj.« (»Jezivo svjedočanstvo Lju-bana Jednaka o Glini«, »Prosvje-ta«, Srpsko kulturno dru�tvo Pro-svjeta, Zagreb, br. 584-5, srpanj-kolovoz 1969. str. 6.-8.).

Jedini pre�ivjeli ranjeniu nogu

- i u jednom i u drugom zločinujedini pre�ivjeli svjedoci su ranjeni,i to obojica u nogu, �to je u slučajuNikice Samard�ije u svibnju 1941.opisano u glinskome lokalnomglasilu: »Nikica sada zgrabi usta�u,prebaci ga preko kuka i u jednomskoku bio je na obali Gline. Čuo sepucanj, ali on je već zaronio. Ne�toga je vruće liznulo po nozi, alinije osjećao boli...On potrči prekopolja. Desna noga bila je utrnuta iboljela ga stra�no... Kod MariceTovarla�e stigne sav iscrpljen. Onaga nahrani, dade ne�to suheodjeće, previje ranu, koju je bio za-vio komadima ko�ulje.« (»Hap-�enje glinskih Srba«, »Banovac«,Glina, 27. srpnja 1960. str. 2.) Jed-nako je tako u srpnju iste godinebio ranjen i Ljuban Jednak: »Nadjamom su usta�e gledale svoje�rtve. Neka �rtva jo� se micala. Za-pra�tali su karabini i revolveri pojami. Tada sam bio ranjen unogu.« (»Jezivo svjedočanstvoLjubana Jednaka o Glini«, »Pro-svjeta«, Srpsko kulturno dru�tvoProsvjeta, Zagreb, br. 584-5, sr-panj-kolovoz 1969. str. 6.-8.).

�to reći na spomenute slično-sti? Najprije, neosporna je povije-sna činjenica da su se zločini i usvibnju i u srpnju 1941. nad Srbi-ma dogodili u okolici Gline. Me-đutim, ako se i zanemare neke ne-točne teze, kao npr. da su zločininičim izazvani, jer je sigurno dasu događaji u »glinskome slučaju«od 29. srpnja 1941. s »pokoljem ucrkvi« uslijedili kao odmazdausta�kih vlasti zbog partizanskognapada na �eljezničku postaju uBanskome Grabovcu nekolikodana ranije (o tome također ka-snije), i ubojstva nekolicine usta-�a, stječe se dojam da je »pokolj uglinskoj pravoslavnoj crkvi« stva-ran u sklopu nekih tragičnih po-vijesnih činjenica s kraja srpnja1941. ali umjetno i naknadno poshemi događanja iz sredine svib-nja 1941.

(Nastavlja se)

¦ Prvi nastavak feljtona Slavka Goldsteina o zločinu u svibnju 1941. u Glini

Gk-24-25.p65 28.8.2006, 11:1325


Tomislav Vuković

Datum zločina velikih razmjera nebi smio predstavljati nikakvu histo-riografsku kontroverzu, ako se imau vidu: mjesto izvr�enja (crkva usredi�tu grada), broj�rtava (od nekolikostotina do nekolikotisuća), počiniteljizločina, slučajnopre�ivjela �rtva, tesvjedoci događanja prijei nakon samog izvr�enja(petnaest do dvadeset).Sve su te činjenice vi�enego dovoljno jamstvoza utvrđivanje točnogadatuma bilo kojegstvarnog zločina. Me-đutim, u slučaju »po-kolja u glinskoj pravo-slavnoj crkvi« to nijetako, bez obzira �to sepriča o njemu pro�irilastrahovitom brzinomna sve strane, čak doBeograda, koji je već g.1942. uvelike »brujio« opoklanih »3.000 Srba uglinskoj pravoslavnojcrkvi«. (Ljubo Boban:»Hrvatska u arhivimaizbjegličke vlade 1941.-1943.«, »Globus«, Za-greb, 1985., str. 285.).Naime dosada postojini manje ni vi�e negoobjelodanjenih jedana-est različitih datuma otome, usprkos svimgore navedenim »jam-stvima«, �to zbunjuje,začuđuje i dovodi podupitnik sam događaj.Različiti svjedoci, ko-misije i povjesničari go-vore o potpuno različi-tim datumima koji se mogu svrsta-ti u sljedeće najče�će spominjane(riječ je, razumije se, o g. 1941.): 29.srpnja, 30. srpnja, 2. kolovoza, 3. ko-lovoza, 13. kolovoza, 27. kolovoza,29. kolovoza, između 29. srpnja i 3.kolovoza, između 30. i 31. srpnja,krajem srpnja, između 4. i 5. kolo-voza.

Skrivene namjereDr�avne komisije

Najprije začuđuje, najbla�e reče-no, povr�nost Dr�avne komisije zautvrđivanje zločina okupatora injihovih pomagača, kad je riječ outvrđivanju datuma tako stravič-nog zločina. On zasigurno, kao �toje već istaknuto, ne bi trebao pred-stavljati nikakav problem zbog gorenavedenih razloga. No, najmjero-davnijoj jugoslavenskoj ustanovinakon Drugog svjetskog rata po pi-tanju ratnih zločina, datum zločinau glinskoj pravoslavnoj crkvi kao dai nije bio va�an, kao da joj prvotnicilj i nije bilo utvrđivanje egzaktnihčinjenica i povijesne istine. Slije-dom toga njezine se stvarne aliskrivene namjere mogu samo na-slućivati, no te su slutnje onda�okantne i stravične. Naime, cjelo-kupna je ratna i poratna povijest naovim prostorima velikim dijelom

pisana na temelju njezinih »mjero-davnih« priopćenja, izvje�ća, izjavai drugih dokumenata. Oni su, osimtoga, rabljeni i u optu�bama u mno-�tvu sudskih postupaka, koji su za-vr�ili likvidacijama, robijama, pro-

gonima i sl.Dakle, na temelju

nekih svjedočenjaDr�avna komisija zautvrđivanje zločinaokupatora i njihovihpomagača bez ikakvihproblema u istome do-kumentu tvrdi da sezločin dogodio, u jed-noj varijanti 29. srpnja,a u drugoj 3. kolovoza1941.

Prvi se datum spo-minje na temelju iska-za �upnika �u�eka,kojega Komisija spo-minje u sljedećemkontekstu: »U drugojpolovici mjeseca srp-nja 1941. godine, glin-ska crkva koja je bilajedna velika i lijepagrađevina, slu�ila jeusta�kim zlikovcimakao jedno novo odje-ljenje zatvora. U pra-voslavnu crkvu u Glini,usta�e su dovodile sveone Srbe, koje nisumogli smjestiti u pre-pune prostorije svojihzatvora... 29.VII.1941. -datum znam po crkve-nim knjigama, veli�upnik �u�ek, �upnikcrkve sv. Ivana u Glini- kroz grad su vođenikamionima i autobusi-ma Srbi iz okolice Vr-ginmosta, pa su dove-deni u pravoslavnu

crkvu iz koje su ih dalje vodili uHad�er i Prekopu gdje su ih pobili.«(»Saopćenje br. 33. Dr�. komisije zautvrđivanje zločina okupatora injeg. pomagača«, »Vjesnik«, 4. lip-nja 1945, str. 3)

Drugome je datumu, koji se odprvoga razlikuje za nekoliko dana,također dana jednaka valjanost uistom izvje�ću Dr�avne komisije:

»Dana 3. kolovoza 1941. godineoko 1500 Srba iz općine Čemerniceoti�lo je u Vrginmost. Isti dan do�loje u Vrginmost iz drugih općinaoko 700 Srba, tako da ih je svih sku-pa do�lo tada u Vrginmost oko2200... Tu su ih dr�ali pod stra�omcijelu noć a sutradan je do�lo u Vr-ginmost 25 teretnih kamiona u kojesu strpali ove Srbe, odvezli ih u Gli-nu i odveli u pravoslavnu crkvu.«(isto).

»Klali su �est danai �est noći«!

Kad takva ustanova kao �to jeDr�avna komisija nije uspjela na te-melju svih dostupnih dokumenatai svjedoka utvrditi točan datumzločina, onda se ne treba čuditi �tose kasnije pojavljuje mno�tvo »va-rijacija na istu temu«. Jednako uslučajevima instrumentaliziranjapovijesti zbog uskogrudnog poli-

tikantstva, kao i u slučajevima oz-biljnijeg znanstvenog istra�ivanja,o čemu govore sljedeći primjeri:

»Privodi se kraju izgradnja spo-men-obilje�ja poklanima u glinskojcrkvi između 29. srpnja i 3. kolo-voza 1941: �est dana i �est noći,uoči pravoslavnog Svetog Ilije,usta�e su u crkvi u Glini klale Srbena oltaru. (Kronologija događanjau Republici Srpskoj Krajini od28.II.1989. do 19.12.1991. - internetstranica).

Đuro Roksandić tvrdi da se todogodilo u noći između 30. i 31.srpnja 1941. (Đuro Roksandić: »Te-ror usta�a u glinskomkotaru 1941. godine«,Zbornik »Sisak i Banijau revolucionarnom ra-dničkom pokretu iustanku 1941.«, Sisak,1974, str. 833,).

Du�an Baić uzimaza datum pravoslavnicrkveni praznik sv.Ilije, 2. kolovoza 1941.(Du�an Baić: »KotarVrginmost u Narod-nooslobodilačkoj borbi1941.-1945., Vrginmost,1980, str. 9. i 58.)

Dr. Milan Bulajić,svjetski glasoviti »ek-spert za genocid nadsrpskim narodom« nepriklanja se ni jedno-me datumu, nego svi-ma pridaje jednakuvaljanost, nabrajajućiih sve po redu. U jed-nome od njih datumizvr�enja zločina ističeveć u međunaslovusvoje pozama�ne knji-ge o suđenju dr. Ar-tukoviću: »Pokolj upravoslavnoj crkvi uGlini 4./5. kolovoza1941.« (Dr. Milan Bu-lajić: »Usta�ki zločinigenocida i suđenje Andriji Artuko-viću 1986. godine, knjiga II. »Rad«,Beograd, 1988, str. 488.) Svoju teo-riju potkrepljuje sljedećim argu-mentom: »Prevo�enje �rtava iz Vr-ginmosta u Glinu izvr�eno je odoko 8 do oko 16 sati u ponedjeljak 4.

kolovoza 1941. sa devet kamiona idva autobusa... Klanje je počelo na-večer i trajalo je do slijedećeg danaujutro, do oko 8 sati.« (isto, str. 490.i 491.). O znanstvenoj ozbiljnostidr. Bulajića govori i njegovo»pomjeranje« zločina za neodređe-ni broj dana ranije, i to u istoj knji-zi: »Ja sam u mjesecu srpnju, mo-glo je to biti pred konac mjeseca,vidio kako autobusi dovoze Srbe uglinsku crkvu.« (Dr. Milan Bulajić,isto, str. 518.).

Neuvjerljivost »jedinogpre�ivjelog svjedoka«

U datumu je najdalje »oti�ao«onaj od kojega bi se očekivalo naj-pouzdaniji podatak - »jedini

pre�ivjeli svjedok« Lju-ban Jednak. On npr. usvjedočenju, kojega jedao Mladenu Ivekoviću11. siječnja 1944. nakondolaska partizana u Gli-nu, spominje 29. kolo-voza 1941! Da to nijeslučajna zabuna, poka-zuje sam Jednak, kojispomenuti datum usvom iskazu dva putaspominje:

»Iznosim ovdje iskazseljaka Ljubana Jednakaiz Seli�ta (Banija), kojisam iskaz pribilje�io naprolazu preko oslobo-đenog područja Banije...- Evo kako je to bilo -započe Ljuban. - 29. ko-lovoza 1941. sjedio samkod kuće u Seli�tu. Ljudisu u selu i okolini bili za-pla�eni jer su kolali gla-sovi da usta�e ubijaju sveSrbe iznad 16 godina.Bili smo na oprezu.Svakog su dana dolazilenove vijesti o namjera-ma usta�a. Govorilo seda su sad ovdje, sadtamo nekoga ubili. Alini�ta se pouzdano nijeznalo, i ljudi nisu vjero-

vali da su glasine istinite. 29. kolo-voza nahrupili su iznenada usta�e uselo. Nastala je kuknjava i plač. Izsvih su kuća izvlačili mu�karce...«(Mladen Iveković: »Jezovitosvjedočanstvo«, u: Dane �ijan:»Svjetlo Banije, Banija u narodno-

oslobodilačkoj borbi, sjećanja i za-pisi«, Zagreb, 1972, str. 85.)

Jednakovo svjedočenje rujna1944. o istome zločinu, objavljeno uistoj knjizi spominje potpuno dru-gi datum. Autor članka Mile Jokazabilje�io je, naime, sljedeće:

»Ljuban Jednak, jedini �ivi svje-dok pokolja u glinskoj crkvi 30. srp-nja četrdeset i prve godine le�ao jeu gomili ljudskog mesa, u lokvi lju-dske krvi. Pobjegao je od smrti.Vjeruje li on da su oni koje je optu�iopred Komisijom za ratne zločineka�njeni 'pravednom kaznom', rećiće mi kada bude proslavljao trideset-godi�njicu svog drugog rođenja. Urujnu tisuću devetsto četrdeset ičetvrte (zabilje�io sam) Ljuban jeispričao:...« (Dane �ijan: »Svjetlo Ba-nije«, Zagreb, 1972, str. 113)

U kasnija svjedočenja Ljubanunosi jo� veću zbrko oko datuma.On u iskazu danom 21. kolovoza1945. Komisiji ponavlja kako je riječo mjesecu kolovozu, ali je ovoga pu-ta nesiguran kojega bi to bilo dana:»U mjesecu kolovozu 1941. ... to jebilo nekako oko 27. kolovoza« (Ar-hiv Srbije, fond 110, br. 1268, str. 1).

Datum, različit od svih dosadaspomenutih, ističe pred Zemalj-skom komisijom za utvrđivanjezločina okupatora i njegovih poma-gača (također prilično neuvjerljivojer stalno govori »navodno«), JovanGledić iz Bovića. On je u izjavi, �toju je registrirala Komisija podbrojem 416/3 bez datuma, spome-nuo hap�enja 29. srpnja 1941. i ubi-janja u Glini. Premda izravno nespominje glinsku pravoslavnucrkvu, zbivanja koja opisuje očito supovezana s njom, kako zbog datu-ma hap�enja, tako i mjesta zločinakoje spominje. Komisija je na te-melju razgovora s njime urednoispunila predviđeni formular: »Vr-sta zločina: ubojstvo klanjem,Vrijeme zločina: 13. kolovoza 1941.,Mjesto izvr�enja: Glina«. (Hrvatskidr�avni arhiv, Fond 306, kutija 149,br. 189/944).

Na kraju, treba otvoreno reći ko-likogod se to činilo presmiono, iz-gleda da ova enigma o jedanaestrazličitih datuma upućuje na zak-ljučak da je »pokolj u glinskoj pra-voslavnoj crkvi« jednostavno iz-mi�ljen. Za�to, zbog čega, tko, kao ibrojna druga pitanja tek očekujuodgovore. ¬

NOVI »USTA�KI POKOLJ U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U GLINI« - POVIJESNI DOGAĐAJ ILI MIT? (3)

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj(jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilokojega dijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Među-

tim, ozbiljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, dosadanepoznata, otkrića koja donosimo u ovome feljtonu, dovode podupitnik mnoge dosada�nje tvrdnje i ocjene.

Enigma jedanaestdatuma!

Začuđuje,najbla�e rečeno,

povr�nostDr�avne komi-sije za utvrđi-vanje zločina

okupatora injihovih poma-

gača, kada jeriječ o utvrđi-vanju datuma

tako stravičnogzločina.

Najmjerodav-nijoj jugoslaven-

skoj ustanovinakon Drugog

svjetskog rata popitanju ratnihzločina, datumzločina u glin-

skoj pravoslav-noj crkvi kao da i

nije bio va�an,kao da joj

prvotni cilj i nijebilo utvrđivanje

egzaktnihčinjenica i

povijesne istine.

Različiti svjedo-ci, komisije ipovjesničari

govore o potpu-no različitim

datumima kojise mogu svrstatiu sljedeće najče-�će spominjane(riječ je, razu-

mije se, o g.1941.): 29. srpnja,

30. srpnja, 2.kolovoza, 3.

kolovoza, 13.kolovoza, 27.kolovoza, 29.

kolovoza,između 29.srpnja i 3.kolovoza,

između 30. i 31.srpnja, krajem

srpnja, između 4.i 5. kolovoza.

¦ Ni»svjedoci«ni »ozbiljni«povjesničarinisu uspjeliodreditidatumzločina uglinskojpravoslavnojcrkvi - LjubanJednak i dr.Milan Bulajić

¦ Zapisnik Dr�avne komisije o svjedočenju glinskog �upnika Franca �u�eka

Gk-24-25.p65 4.9.2006, 12:3525


»USTA�KI POKOLJ U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U GLINI« - MIT ILI ZBILJA? (4)

Tomislav Vuković

� �to reći o bilo kojem događaju -»zločinu« kojemu se usprkos broj-nim »svjedocima« ne mo�e odreditidatum kada se on dogodio? �to rećiako se uz to u njemu ne mo�e nipribli�no utvrditi broj �rtava? Na tanimalo lagana pitanja potrebno jeodgovoriti u slučaju »pokolja Srba uglinskoj pravoslavnoj crkvi« jer sebroj spominjanih �rtava jako, goto-vo neshvatljivo razlikuje od autorado autora. U toj perverznoj mate-matičkoj licitaciji i progresiji(umna�anja brojeva) �rtve i njihovodostojanstvo najmanje su va�ni;postali su obično sredstvo u posti-zanju nekih drugih ciljeva. Brojid-beni okvir u »glinskome slučaju«kreće se od »sto �ezdeset« do fanta-stičnih »tisuće« pobijenih Srba uglinskoj crkvi! Ako se odbaci najek-stremnija brojka od 65.000, jer jeriječ o ironiji a ne o ozbiljnoj tvrdnji,sve se brojke mogu svrstati u jeda-naest najče�će spominjanih (koje lislučajnosti kao i kod točno jedana-est različitih datuma zločina, v. pro-�li br. GK): 160, 300, 700, 1000, 1200,1300, 1564, 1800, 3000, »nekolikostotina« i »na tisuće«.

Sedmerostrukoumna�anje

Svjedok Ljuban Jednak, koji bikao »pre�ivjeli« trebao ipak biti naj-pouzdaniji izvor o broju zatočenihu pravoslavnoj crkvi, prilično jeprecizan u iskazu komisiji u kolo-vozu g. 1945: »Tu smo se iskrcali izvagona nas oko 160 u pratnji kakvih200 usta�a. Doveli su nas do crkve.«U nastavku on ne samo da ničim nedovodi taj broj pod upitnik, nego gaupravo potvrđuje: »Nakon �to jepoklano već oko 150 ljudi ostalo jenas oko 10 jo� netaknutih« (ArhivSrbije, fond 110, br. 1268, str. 2).

Kako su godine prolazile, tako sei broj zatočenih Srba u pravoslavnojglinskoj crkvi kod »jedinog pre�iv-jelog svjedoka« Jednaka povećavao,pa je nekoliko desetljeća kasnije na

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja 1941. u novijoj(jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sum-njalo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilokojega dijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Među-

tim, ozbiljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, dosadanepoznata otkrića koja donosimo u ovome feljtonu dovode podupitnik mnoge dosada�nje tvrdnje i ocjene.

Perverzna matematičkaprogresija

suđenju Andriji Artukoviću u svo-jem iskazu povećao prvotni broj, nimanje ni vi�e nego ne�to vi�e od se-dam puta: »Vi�e od 1200 ljudi na-gurali su u crkvu, a pet ili �est stoti-na ljudi u zgradu suda« (»Večernjilist«, 25. travnja 1986).

Glinski �upnik Franc �u�ek ujednome dopisu zagrebačkomenadbiskupu Stepincu, od kojega jesačuvana samo prva stranica pa jete�ko odrediti njegov točan datum,spominje broj različit od obadvaspomenuta: »Jedan satiza toga do�ao je k meniisti Rolf (usta�ki ča-snik, op. T. V.), koji jenoć prije dao strijeljatiu pravoslavnoj crkvi do300 ljudi, i s tamnimizrazom rekao: �Vi stese obratili na zagre-bačkog Nadbiskupa�«(Arhiv Nadbiskupskogduhovnog stola, 1685/1998). Međutim, premaKomisiji za utvrđivanjezločina, �u�ek je u is-kazu, navodno, spome-nuo potpuno drukčijibroj: »Ne bih mogaoreći koliko je ljudi bilo,ali kako je pravoslavnacrkva iste veličine kao irimokatolička, a bila jepuna, to mislim da jemoglo biti oko 700 lju-di« (Arhiv Srbije, fond110, br. 1268, iskaz od 11.listopada 1944, br. 1/44str. 1).

Svjedok Adrija �olneković,premda nije osobno vidio zatoče-nike u glinskoj crkvi, �to je neizrav-no i priznao u iskazu pred komi-sijom, iznio je vlastitu procjenu onjihovu broju: »Posljednja grupa jeostala u crkvi, koliko ih je bilo, meninije poznato, ali se govorilo u graduda ih je bilo nekoliko stotina, jer jecrkva bila dupkom puna. Premabroju kamiona koji su bili puni Srba,moglo ih je biti oko 1000 ljudi. («Sa-općenje br. 33. Dr�avne komisije za

utvrđivanje zločina okupatora injegovih pomagača«, »Vjesnik«, 4.lipnja 1945, str. 3).

Od »oko« do preciznogbroja

Drugo svjedočanstvo, to jest»priznanje«, potječe od tobo�njegausta�kog sudionika u klanju u glin-skoj crkvi Hilmije Berberovića iz Bo-sanskog Novog (o brojnim njego-vim nelogičnostima koje graniče s

glupostima u jednomeod sljedećih brojevafeljtona): »Ubijanje jevr�eno na vi�e načina.Neke su zatvarali u pra-voslavnu crkvu u Glini.U crkvu je moglo statioko 1000 ljudi. Tada jekomandir satnije odre-đivao 15 ljudi koji imajuda vr�e klanje« (ArhivSv. sinoda SPC, Sin. br.1060/237/1947, prilog 1,str. 46).

Tu su brojku kasnijeprihvatili neki autori kaonajvjerojatniju: »Čulismo da su u Glini u crkviza jedan dan zaklali ti-suću Srba i da je pre�iviosamo jedan, zvao se Lju-ban Jednak« (MiodragM. Petrović i SvetozarRakonjac: »Ovo je mojadomovina«, »Glas javno-sti«, Beograd, 9. o�ujka2003).

Međutim, taj broj zaneke nije bio dovoljno vjerodo-stojan, pa je, nakon svojevrsnog na-tezanja i cjenjkanja onodobnihglinskih čelnika, na poslijeratnojspomen-ploči u Glini otkrivenoj 4.srpnja 1969. uklesan »kompromi-sni« broj: »Bila je nekad na ovommjestu pravoslavna crkva, a 30. julagodine 1941. oko 1200 nevinih lju-di na�lo je u njoj smrt pod o�tricomusta�kog no�a.«

Tu brojčanu odrednicu »oko« rabii dr. Milan Bulajić: »Svjedok LjubanJednak (1916) iz Gline, koji je jedinipre�ivio stravični pokolj od oko 1200ljudi u glinskoj crkvi« (Dr. Milan Bu-lajić: »Usta�ki zločini genocida i suđ-enje Andriji Artukoviću 1986. godi-ne« II, Beograd, 1988, str. 327).

Na proslavi 20. obljetnice novepravoslavne crkve u Glini g. 1983.tada�nji episkop gornjokarlovačkiSimeon (Zloković) spomenuo jebrojku od 1300 poklanih Srba ustaroj sru�enoj glinskoj crkvi (»Pra-voslavlje«, 15. studenoga 1983).

Pojedini su se autori u međuvre-menu odva�ili i za razliku od svihdotada�njih objelodanili vrlo preciz-nu brojku, ističući i �ene kao �rtve:»U kamen spomenika bit će uklesa-na 1564 imena �ena, djece i mu�ka-raca. Jedini pre�ivjeli s ovog masakraLjuban Jednak izjavio je komisiji zautvrđivanje ratnih zločina da je da-nima ispod vrata krv tekla preko ka-menih stepenica u portu crkve«(Kronologija događanja u RepubliciSrpskoj Krajini od 28. II. 1989. do 19.XII. 1991 - internet-stranica).

Publicist Ćiril Pete�ić u svojimzaključcima također prilično »iska-

če« među svim dotada objavljenimistra�ivanjima, ne samo zbogumna�anja broja �rtava nego i zbogopisa okolnosti u kojima se zločinzbio: »U pravoslavnoj crkvi u Gliniusta�e su u polovici 1941. u nekolikonavrata poklali oko 1800 golorukihpravoslavnih seljaka.« (Ćiril Pete-�ić: »Katoličko svećenstvo u NOB-u1941-1945«, Vjesnikova Pressagen-cija VPA, Zagreb, 1982, str. 89).

Srbijansko-partizanska»kuhinja«

Navodno pismo Prvislava Griso-gona od 8. veljače 1942. zagre-bačkom nadbiskupu Alojziju Ste-pincu zaslu�uje posebnu pozor-nost. Kao �to je poznato, to je pi-smo, u kojemu se te�ko optu�ujeKatolička Crkva u NDH i nad-biskup Stepinac, povijesni falsifikatrađen u uredu uglednoga beogra-dskog odvjetnika dr. Radoja Vukče-vića, po diktatu Adama Pribićevića,brata Svetozara Pribićevića (v. Lju-bo Boban: »Jo� jednom o navod-nom pismu P. Grisogo-na A. Stepincu«, »Časo-pis za suvremenu povi-jest«, Zagreb, br. 1-2,1988, str. 215-225). Utobo�njem Grisogono-vu pismu uz ostalo senavodi »pokolj 3000Srba u glinskoj pravo-slavnoj crkvi« (LjuboBoban: »Hrvatska uarhivima izbjegličkevlade 1941-1943«, »Glo-bus«, Zagreb, 1985, str.285). I premda je kas-nije dokazano da je ri-ječ o manipulaciji i naj-običnijoj krivotvorini, asam je dr. Grisogononadbiskupu Stepincukasnije poslao dopis ukojemu je demantiraosvoje autorstvo tobo�-njega optu�ujućeg pi-sma, �to je u vi�e navra-ta potvrdila i njegovakći Xenija, čak i unukaVivian (v. »Vjesnik«,»Pisma čitatelja«, 29. sr-pnja 1992), la� se ubrzozapanjujućom brzinompro�irila u srbijanskojjavnosti, među članovi-ma jugoslavenske iz-bjegličke vlade i kasnijemeđu partizanima. Di-jelove je pisma emitirala čak i onda-�nja radiopostaja »Karađorđe«. Iz-nenađujuće je (za neke i nije) da sei danas brojni srbijanski znanstve-nici pozivaju na njega i rado ga citi-raju kao mjerodavni povijesni izvor.Dakle, mo�e se sa sigurno�ću rećikako je i srbijanska kvaziznanstve-na »kuhinja« krivotvorenja (većpočetkom 1942) u velikoj mjeri su-djelovala u stvaranju politikantsko-ga »glinskog slučaja«.

Dakako da se onda dolazi na po-dručje mitomanije kojoj je te�kopredvidjeti kraj: »U drugoj polovinisrpnja 1941. godine glinska crkva jepočela usta�ama slu�iti kao dopun-sko odjeljenje zatvora... Za kratkovrijeme iz Vrginmosta i Čemernice

dotjerano je na tisuće Srba, a ne�tomanje iz općina Bović i Topusko«(Branimir Stanojević: »Usta�ki mi-nistar smrti«, Nova knjiga, Beograd,1986, str. 79).

Internet-stranica beogradske Ra-dio i TV postaje donosi fantastičanbroj, istina s ironijom, od »65.000ubijenih Srba u glinskoj crkvi« (Fo-rum B92, 28. veljače 2005).

Također je va�no spomenuti daje zbrka oko brojeva nastala već od-mah u samome početku, tj. nakontobo�njeg zločina. Tako je jedan odsvjedoka, Dragan Bakić iz Čemer-nice, prilično zbunjen i neuvjerljivkada je riječ o brojevima: »Proglasioje tih dana po svim selima općineČemernica općinski načelnik Josip�ivić da svi Srbi - mu�karci u staro-sti od 16 do 60 godina - moraju nei-zostavno doći u Vrginmost, gdje ćeih dočekati rimokatolički �upnici iprevesti ih u rimokatoličku vjeru...Određenog dana iz općine Čemer-nice do�lo je u Vrginmost na �pokr-�tavanje� oko 1600 Srba, a jo� oko700 ih se skupilo iz drugih okolnih

mjesta. Ali, umjestoočekivanih rimokato-ličkih �upnika, i pokr-�tavanja, okupljenih2220 (?!) Srba opkolilesu usta�e...« (BranimirStanojević: »Usta�kiministar smrti«, Novaknjiga, Beograd, 1986,str. 79-80).

Kasnije su se mnogipolitički, crkveni, kul-turni, medijski i ostalijavni djelatnici osjećalipozvanima ne�to reći obroju �rtava u glinskojpravoslavnoj crkvi, pasu, kako je kojemu većodgovaralo ili kakvu jepredod�bu ili spoznajuimao o tome, iznosilirazličite brojeve, spo-minjući pri tome ne-koliko stotina vi�e ilimanje �rtava. Takonpr. episkop AtanasijeJevtić u putopisu »OdKosova do Jadovna«govori o »tisuću idvjesto, ili jo� i vi�esrpskih mučenikapoklanih u staroj glin-skoj crkvi«.

Ivan V. Lalić napi-sao je pjesmu čiji većnaslov govori o broju

�rtava: »Opijelo za sedam stotinaiz crkve u Glini« (Dr. Milan Bu-lajić: »Usta�ki zločini genocida isuđenje Andriji Artukoviću 1986.godine« II, Beograd, 1988, str. 531)...

Na kraju ove �alosne matema-tičke progresije potrebno je reći da jeu »glinskome slučaju«, najbla�e reče-no, nerazumljiv odnos većine znan-stvenika prema �rtvama. Naime, svese nemoralne manipulacije brojevi-ma i licitacije �rtvama mogu vrlo jed-nostavno ukloniti znanstvenom me-todom jer su sve �rtve nakon rata po-kopane u zajedničku kosturnicu naStarome pravoslavnom groblju u Gli-ni. Nije posve jasno za�to dosada toveć nije i učinjeno?

NASTAVLJA SE

¦ Branimir Stanojevićsamo je jedan u mno�tvusrbijanskihkvaziznanstvenika kojimeđu brojnimsamovoljniminterpretacijama govori o»tisućama« stradalih Srbau Glini

Kako su godineprolazile tako se i

broj zatočenihSrba u pravo-

slavnoj glinskojcrkvi kod »jedi-

noga pre�ivjelogsvjedoka«

Ljubana Jednakapovećavao, pa jenekoliko deset-ljeća kasnije nasuđenju Andriji

Artukoviću usvojem iskazu

povećao prvotnibroj, ni manje nivi�e nego ne�tovi�e od sedam

puta.

U »glinskomeslučaju«, najbla�erečeno, nerazum-

ljiv je odnosvećine znanst-venika prema

�rtvama. Naime,sve se nemoralne

manipulacijebrojevima i

licitacije �rtvamamogu vrlo

jednostavnoukloniti znan-stvenom meto-dom jer su sve

�rtve nakon ratapokopane uzajedničku

kosturnicu naStarome pravo-slavnom groblju

u Glini. Nijeposve jasno za�todosada to već nije

i učinjeno.

Gk-24-25.p65 18.9.2006, 11:1725

25Glas Koncila broj 401. listopada 2006.

»USTA�KI POKOLJ U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U GLINI« � MIT ILI ZBILJA (5)

Tomislav Vuković

� Ime Ljubana Jednaka gotovo secijelo vrijeme se provlači krozfeljton jer je on u neku ruku »te-meljni kamen » na kojemu je sagra-đen »zločin u glinskoj pravoslavnojcrkvi«. O njegovoj se ulozi jedinogapre�ivjelog svjedoka, prema dosadaobjavljenim povijesnim rasprava-ma, sla�u gotovo svi autori: »Iznosi-mo ovdje iskaz seljaka Ljubana Jed-naka iz Seli�ta (Banija). Ljuban jejedina pre�ivjela �rtva stra�nog po-kolja u glinskoj srpskoj crkvi«(»Jezivo svjedočanstvo LjubanaJednaka o Glini«, »Prosvjeta«, Srp-sko kulturno dru�tvo Prosvjeta, Za-greb, br. 584-5, srpanj-kolovoz1969, str. 6-8).

Drugi »pre�ivjelisvjedok«?

Usputno vrijedi spomenuti dasu rijetki autori poku�ali dovestipod upitnik opće prihvaćenu ver-ziju zbivanja. Među njima vrijedispomenuti Benediktu Zelić-Bučan(»Sjećanje na vrijeme uspostave ipropasti Nezavisne Dr�ave Hrvat-ske«, »Marulić«, br. 6/1991, str. 718-723), dr. Juru Kri�tu (»Sukob simbo-la«, Nakladni zavod Globus, Zagreb2001, str. 122) i Stjepana Ko�ula»Spomenica �rtvama ljubavi Zagre-bačke nadbiskupije«, Nadbiskupskiduhovni stol, Zagreb 1992, str. 676),koji donose i neke argumente ilisjećanja za svoje tvrdnje. Njima tre-ba pribrojiti i dr. Ivu Omrčanina, alion izravno ne spominje »pokolj upravoslavnoj crkvi« ni Ljubana Jed-naka nego ih stavlja u opći kontekstglinskih zbivanja: »Prvi zločin poči-nile su protuhrvatske snage na hr-vatskom teritoriju u Glini 1941. uakciji �idovskih bolj�evika. U jed-nom trenutku nastala je takva zbrkada su hrvatske vlasti kaznile nekeusta�e kao krivce za zločin i tako suSrbi i �idovi nastavili �iriti la�, adnauseum, da je to zlodjelo usta�a. Tonisu napravili usta�e, to su učinili�idovski bolj�evici u Hrvatskoj«(Ivo Omrčanin: »Tito«, Washing-ton, 1986, str. 16). Međutim, saznanstvenog je motri�ta ta njegovatvrdnja potpuno bezvrijedna, ne apriori zbog toga �to je riječ o viso-kom usta�kom du�nosniku, negojednostavno zato �to je bez ijednogpodastrtog dokaza.

U međuvremenu se uz Jednakau javnosti pojavio i drugi pre�ivjelisvjedok »zločina u glinskoj crkvi«:»Divni profesor Bogdan Miljević,koji je kao dijete pre�ivio pokolj uglinskoj crkvi, nemilice je rasipaosvoju plemenitost. Strastan. Lju-bavnik. Zvijezda. Kockar» (»Čačan-ski glas«, 19. IV. 2002). Na�alost,njegovo svjedočenje, koje bi moglobaciti jo� vi�e svjetla na sam glinskidogađaj, prekriveno je barem dosa-da velom tajne. Stoga je svu pozor-nost potrebno posvetiti iskazimaJednaka, koji su prevedeni na neko-liko svjetskih jezika i koji se nalazena brojnim web-stranicama. O nje-mu je čak snimljen i dokumentarnifilm »Ljuban Jednak � svjedočenjejedinog pre�ivjelog u glinskoj crk-

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja 1941. u novijoj (ju-goslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilo kojegdijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Međutim, oz-

biljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, dosada nepoznataotkrića koja donosimo u ovome feljtonu dovode pod upitnik mnogedosada�nje tvrdnje i ocjene.

Unaprijed pripremljenosvjedočenje!?

Ono �to je zaprepa�ćujućekada je riječ o svjedočenju

Ljubana Jednaka o zločinu,jest da nisu, �to bi netko

mogao opravdano pomisliti,spomenute njegove velike

proturječnosti i nedosljedno-sti (npr. u vrlo kratkomvremenskom razdoblju

spominje tri različita datu-ma: jedan u siječnju 1944, urujnu iste godine potpuno

drugi, a u kolovozu 1945. trećirazličit od prethodnih).

Izgleda da je naj�okantnijauloga poslijeratne Dr�avne

komisije za istra�ivanjezločina okupatora i njegovih

pomagača, pod pred-sjedanjem dr. Du�ana Ne-deljkovića i tajnika Ivana

Grgića, koja izlazi u javnostpriopćenjem prije nego je

Jednak uopće saslu�an!

vi«, i on je nezaobilazni »argument«u svakoj raspravi o usta�kome po-kretu i Nezavisnoj Dr�avi Hrvat-skoj.

Priopćenje prijesaslu�anja

Ono �to je zaprepa�ćujuće kadaje riječ o svjedočenju Ljubana Jed-naka o zločinu, jest da nisu, �to binetko mogao opravdano pomisliti,spomenute njegove velike protu-rječnosti i nedosljednosti (kao �to jespomenuto, u vrlo kratkom vre-menskom razdoblju spominje trirazličita datuma: jedan u siječnju1944, u rujnu iste godine potpunodrugi, a već u kolovozu 1945. trećirazličit od prethodnih, v. GK 37/2006). Izgleda da je naj�okantnijauloga poslijeratne Dr�avne komi-sije za istra�ivanje zločina okupato-ra i njegovih pomagača pod pred-sjedanjem dr. Du�ana Nedeljkovićai tajnika Ivana Grgića, koja izlazi ujavnost slu�benim priopćenjemprije nego je Jednak uopće saslu�an!Naime, »Saopćenje br. 33 o pokoljuu glinskoj crkvi«, u kojemu se citiraJednakov opis zločina, objavljen jeu dva nastavka u »Vjesniku«, 4. lip-nja 1945. na str. 3, i 6. lipnja 1945.na str. 4, a saslu�anje s Jednakomotipkano na tri stranice obavio je dr.Ivan Repulić (zapisničarka je bilaZlata Barić) 21. kolovoza 1945!(Arhiv Srbije, F 110, br. 1268, Zapis-nik Zemaljske komisije za utvrđi-vanje zločina okupatora i njihovimpomagača br. 1767, iskaz LjubanaJednaka od 21. kolovoza 1945). Bu-dući da je u Arhivu Srbije u Beogra-du riječ o prijepisu, netko bi oprav-dano mogao pomisliti da je riječ opogre�ci prigodom prepisivanjaizvornika Jednakova svjedočenja.Međutim, takvo je razmi�ljanje po-trebno odbaciti jer na kraju prijepi-sa stoji izričita komisijina opaskaovjerena njezinim �igom: »Da jeovaj prijepis vjeran svom izvornikutvrdi: Zemaljska komisija za utvrđi-vanje zločina okupatora i njihovihpomagača« (isto, str. 3). Netko bijednako tako logički mogao pomi-sliti kako je riječ o datumu kada je

učinjen prijepis a ne o datumu sa-slu�anja. Ta pretpostavka takođernema ozbiljnog upori�ta jer se ucijelome dokumentu navodi samojedan jedini spomenuti datum � 21.kolovoza 1945. Te�ko je, naime, za-misliti da Komisija na dokument onajva�nijem od svih svjedočenja uvezi s »pokoljem u glinskoj crkvi«,ne bi stavila datum kada je svje-dočenje obavljeno, posebice ako seima u vidu da su datumi uredno na-vedeni kod svih ostalih (va�no jenaglasiti � ba� kod svih) iskazasvjedoka, čak i onih manje va�nihili potpuno neva�nih, npr. »pričalose«, »čuo sam«, »govorili su« i sl. Natemelju toga neka svatko sam od-govori na pitanje: Znači li onda da jekomisija unaprijed pripremila Je-dankovo svjedočenje, umje�no gauplev�i među stvarne povijesne do-gađaje, koje je on trebao tek dobronaučiti i kasnije ponavljati? Da je

komisijino priopćenje, najvjerojat-nije, ipak pisano prije saslu�anja»jedinog pre�ivjelog svjedoka«upućuje i jo� jedna iznimno va�načinjenica: Komisija u priopćenjuuopće ne zna o kojem je broju �rta-va riječ, u njemu nigdje ne spomi-nje tako bitan Jednakov podatak.Ako je komisija pisala priopćenje netemelju Jednakova svjedočenja,kako to da je previdjela njegovupreva�nu rečenicu: »Tu smo se iskr-cali iz vagona nas oko 160...« (ArhivSrbije, isto)?

Premda će se mnogima ovo na-pisano graničiti sa znanstvenomfantastikom, i sam Jednak u svojimkasnijim iskazima također daje po-voda za takav zaključak, jer fanta-stiku »spu�ta« na razinu mogućeg ivjerojatnog.

Jednak izravno protivJednaka

Zato je najbolje, čak i ako se »pričao datumu (i broju)« stavi na stranu,Jednaka sučeliti samome Jednaku!Ograničit ćemo se na samo nekolikoizvora i citata, i upozoriti na očitenelogičnosti koje ozbiljno dovode usumnju Jednakovu vjerodostojnost(sa �eljom da se netko u budućnostiznanstveno temeljitije pozabavitom problematikom).

Najprije, Jednak je očito zabora-vio koliko ga je usta�a uhitilo jer je ujednoj varijanti ustvrdio:

»Na kri�anju naletim na usta�u.On me zgrabi i odvede u kola. Biloje tu vi�e uhap�enih. Svi su bili za-pla�eni i jedan drugog pitali, �tanamjeravaju s njima usta�e učiniti.O, kako sam bio lud, �to sam se daood jednog usta�e uhapsiti! Trebaosam na nj navaliti i pobjeći, pa bi memo�da mimoi�le patnje koje samdo�ivio« (»Jezivo svjedočanstvoLjubana Jednaka o Glini«, »Prosv-jeta«, mjesečnik Srpskog prosvjet-nog dru�tva, Zagreb, br. 584-5, sr-panj-kolovoz 1969, str. 6-8).

U drugoj se varijanti broj usta�amalo povećao:

»Čuo sam da su usta�e pokupilicijelu moju obitelj. Ja sam počeobje�ati, ali su me uhvatili četiri

usta�e« (Dane �ijan: »Svjetlo Ba-nije«, Zagreb 1972, str. 113).

Jednak je također izravno protivJednaka u jednome drugom detaljusvojih sjećanja: »Usta�e su nam za-tim izdali naredbu da se svi svuče-mo i da ostanemo u ko�uljama igaćama...« (Branimir Stanojević:»Usta�ki ministar smrti«, Novaknjiga, Beograd 1986, str. 87).

To je isto kategorički potvrdio i udrugome svjedočenju: »Skidaj sasebe sve � okrenuo se prema nama �odijela, cipele, sve! U�urbano su nacrkveni pod padali kaputi, hlače.Ljudi su sjeli i počeli skidati cipele.Nitko nije pitao za�to treba skidati...Prisilili su nas da le�imo. Bili smosamo u ko�ulji i gaćama« (»Prosv-jeta«, isto, str. 6-8).

Međutim, u trećoj varijanti Jednakpobija obje svoje tvrdnje: »Ja nisamodavao glasa i pritajio sam se, a taj �toje gazio mislio je dapače i da sam mr-tav, a videći na meni vestu, skinuo juje i jo� dodao: 'Dobro su zga�eni'«(Arhiv Srbije, F 110, br. 1268, ZapisnikZemaljske komisije za utvrđivanjezločina okupatora i njihovim poma-gača br. 1767, iskaz Ljubana Jednakaod 21. kolovoza 1945, str. 2).

Koliko Jednakovih svjedočenja,toliko varijanata! � mo�e se oprav-dano zaključiti na temelju njegovaistupa na suđenju Andriji Artuko-viću na Okru�nom sudu u Zagrebu,gdje je iznio potpuno novu tezu po-bijajući sve �to je dotada rekao ospomenutoj epizodi (jer vestu je,izgleda, na kraju ipak uspio sačuva-ti): »On me uputio u kuću jednihseljaka, a kad me �ena spazila, palaje u nesvijest. Bio sam sav krvav,ranjen, glava razbijena, zguljena.Onda su me oprali, zakopali krva-vu vestu...« («Večernji list«, 25.travnja 1986).

Netko će opravdano s gnu�a-njem pomisliti kako je ovo neukus-na, pomalo morbidna metodologijai »krvavo« seciranje jednoga davnogpovijesnog događaja. Ta se pri-mjedba u velikoj mjeri mo�e pri-hvatiti jer takvi opisi sigurno nisuprimjereni svakoj dobi i nisu za sva-čije �ivce, ali je to, na�alost, jedininačin da se upozori na jednako tako(moguće) morbidno i krvavo mani-puliranje povijesnim činjenicama.U takvim se i sličnim situacijama,kakav god ishod bio, ne mo�e,na�alost, ostati »čist«: »do grla« supoprskani tuđom krvlju svi počini-telji zločina nad nevinima (ako suga počinili), krvavi su »do lakata«svi oni koji svjesno manipulirajuzločinom (ako su ga izmislili i na-mjerno razglasili), uprskani su krv-lju svi oni koji zločin zlorabe (u ge-neralizirajućim i drugim opskur-nim optu�bama), krvave mrlje nosei oni koji ga nekritički pa i nesvje-sno �ire (ako se on nije dogodio), alii, htjeli to ili ne htjeli, svi oni koji senjime bave (bilo da ga dovode podupitnik, bilo da ga grčevito brane).

Stoga se sljedeći nastavak feljto-na, koji će se baviti (ne)utemelje-no�ću krvavih opisa »jedinog pre-�ivjelog svjedoka pokolja u glinskojpravoslavnoj crkvi«, ne preporučujesvim čitateljima. ¬

NASTAVLJA SE

¦ Kao »ključnisvjedok«, LjubanJednak je odmahnakon rata biojedan odnajčvr�ćihargumenatasudskih tu�itelja

Gk-24-25.p65 25.9.2006, 10:1325



Tomislav Vuković

� Uz du�no po�tovanje prema oso-bi pokojnoga Ljubana Jednaka, kojije pro�ivio strahote Drugogasvjetskog rata, pri čemu je posverazumljivo da mu je sjećanje vre-menom blijedjelo i da nije mogao usvojim iskazima precizno opisivati iponavljati sve detalje, pri čemutakođer treba imati na umu da jeriječ o seljaku koji nije bio vičan go-vorni�tvu ili opisivanju događaja,proturječja su mu o »pokolju u glin-skoj pravoslavnoj crkvi« ipak pre-velika, puno veća nego �to bi seočekivalo, ako se i uzmu u obzirspomenuti objektivni razlozi. Pro-turječja su očita u vrlo krupnim ibitnim činjenicama, �to je uz naj-bolju volju jednostavno te�ko razu-mjeti, jednako kao i u sporednim,kojih je, treba otvoreno reći, previ-�e. Spomenut ćemo samo nekolikonjih (jer ima ih puno vi�e), i to nepo »te�ini« nego po kronologiji sa-mog događaja, od trenutka dovođe-nja uhićenih pred crkvu do odvo-�enja trupala izvan Gline.

Četrdesetogodi�nji»mladi« usta�a

Najprije začuđuje Jednakovo sa-mouvjereno spominjanje osobekoju, očito, poznaje jer navodinjezin nadimak (»Mika«) a ne pravoime (»Milan«), kao i sve ostale po-datke o njoj: »Doveli su nas docrkve, i tu je rekao De�alić Mika,lončar iz Gline, rkt. Hrvat, oko 40 g.star, obučen u civilu s pu�kom:�Treba ljude zaključati u crkvu...��Slu�aj, De�aliću, ajde po ključ da sezaključaju�, te je na to De�alić od-nekuda donio ključ...« (Arhiv Srbije,F 110, br. 1268, Zapisnik Zemaljskekomisije za utvrđivanje zločinaokupatora i njihovim pomagača br.1767, iskaz Ljubana Jednaka od 21.kolovoza 1945, str. 1).

Taj dio iskaza začuđuje zato �toprezimena De�alić,kojeg, kao �to sevidi, čak tri putaspominje, jedno-stavno u Glini nijebilo. Osim toga,upitno je koga jeJednak uopće vidiojer se u drugomesvjedočenju taj če-trdesetogodi�njak pretvorio u»mladog usta�u« s (ovoga puta)ispravnim prezimenom:

»Dođe neki mlad usta�a MilanDe�elić i onda ga ovi stariji po�aljukod popa po ključ od crkve«(«Svijećom su spaljivali oči«, »Vje-snik«, 25. travnja 1986, str. 4).

Međutim, zanimljivo je da jeJednak odmah nakon rata, �to značida je mogućnost zaborava ipakmanja nego u kasnijim godinama,na suđenju nadbiskupu Stepincupobrkao ba� sve o osobi, koju je,tobo�e, pobli�e poznavao:

»Rekli su De�eliću: �Slu�aj, mali,donesi ključ da te mrcine zaključa-mo u crkvu.� On donese ključ i s na-ma u crkvu« (»Suđenje Lisaku, Ste-pincu, �ariću i dru�ini, usta�ko-kri�arskim zločincima i njihovim

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja 1941. u novijoj (jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilo kojegdijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Međutim, oz-

biljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, dosada nepoz-nata otkrića koja donosimo u ovome feljtonu dovode pod upitnikmnoge dosada�nje tvrdnje i ocjene.

»�ivio Poglavnik!«- »Dolje Pavelić!«

pomagačima«, Zagreb, 1946, str.392).

U četvrtoj varijanti uopće nijeriječ o De�eliću nego o sasvim dru-goj osobi:

»Pred crkvom nas je dočekao ve-lik broj usta�a i desio se je tamo iMilan Vidaković, mlađi od nekih 14godina, koji je počeo vikati iz svegglasa: �Donesite odmah ključ odcrkve da te srpske mrcine zatvori-mo!� (Milan Bulajić: »Usta�ki zloči-ni genocida i suđenje Andriji Ar-tukoviću 1986. godine«, knjiga II,»Rad«, Beograd, 1988, str. 522).

Zatim, doista je te�ko shvatitigdje je i s kime je Jednak bio, tj. je lije uopće bio na mjestu koje opisujekao popri�te te�koga zločina:

»Uvedo�e nas u crkvu. Bilo nas jeoko 160. Zaključa�e crkvu i postavi-�e stra�u. Tu je bilo dosta prostorai moglo se disati« (Mladen Iveković:»Jezivo svjedočanstvo«, u »SvjetloBanije - Banija u narodnooslobodi-lačkoj borbi«, »Stylos«, Zagreb, 1972,str. 89).

U sljedećim njegovim iskazimaproblematična je ne toliko brojka (očemu je već bilo riječi), nego opispotpuno proturječan prvome:

»U crkvi nas je bilo oko 1200.Bilo je stra�no zagu�ljivo...« (»Ja-zovka«, posebno izdanje »Vjes-nika«, Zagreb, 1990, str. 29).

»Gurali su narod unutra sve doknismo le�ali jedan preko drugo-ga, a onda su se vrata zatvorila i čulismo kako se ključ okreće u bravi«(«Svijećom su spaljivali oči«, »Vje-snik«, 25. travnja 1986, str. 4).

Cipela, stuba i stranicakamiona

U opisu zločina Jednak, osim �toje proturječan samome sebi, u ve-likom je nesuglasju i s drugim to-bo�njim svjedokom i sudionikom.Jednak, naime, čvrsto tvrdi da suuhićeni Srbi bili prinuđeni u crkviglasno veličati NDH:

»Da li vi, ljudi, vjerujete u na�egaPoglavnika i u na�u NezavisnuDr�avu Hrvatsku? - Vjerujemo, vje-rujemo... - odgovorili smo gotovosvi, neki glasnije neki ti�e.« (Brani-mir Stanojević: »Usta�ki ministarsmrti«, Nova knjiga, Beograd, 1986,str. 87).

U drugome iskazu također po-tvrđuje isti sadr�aj povika:

»Vjerujete li u na�ega Poglav-nika? - zaurla jedan usta�a. Vje-rujemo - čulo se nekoliko glasova.Vičite: ��ivio Poglavnik!� Neki suvikali. (»Jezivo svjedočanstvo Lju-bana Jednaka o Glini«, »Prosvjeta«,Srpsko kulturno dru�tvo Prosvjeta,Zagreb, br. 584-5, srpanj-kolovoz1969, str. 6-8).

Međutim, po svjedočenju usta�eHilmije Berberovića, za kojega se

tvrdi da je osobno sudjelovao uzločinu, povici su Srba bili potpunosuprotnog sadr�aja jer su bili puniprkosa i inata: »Prisutni Srbi vikalisu: ��ivio kralj Petar�, ��ivjela Jugo-slavija�, ��ivjela kraljica Marija�,��ivjela Srbija�, �Dolje usta�e�, �DoljePavelić� itd.« (Arhiv Svetog sinodaSrpske pravoslavne Crkve, Sin. br.1060/237/1947, prilog 1, str. 46-48).

Jednakov opis samog zločina,klanja u crkvi, i okolnosti u kojimaje ostao �iv, namjerno su izosta-vljeni jer nisu primjereni svim čita-teljima, ali je potrebno upozoriti dase i za taj dio već nakon povr�nogčitanja i usporedbe mo�e reći: Ko-liko svjedočenja, toliko različitihvarijanata događaja!

Slijede detalji nakon zločina,među kojima je Jednak u rujnu1944. ispričao Mili Joki. Po jednomuje u crkvi dobio udarac cipelom poglavi:

»Usta�e su se vratile. Opazili suda se netko iz gomile zaklanih mi-če. Tome jadniku razbi jedan usta�acipelom glavu, i on se umiri. Udarioje i mene po glavi, ali nisam seodao usprkos groznoj boli« (»Svjet-lo Banije - Banija u narodnooslobo-dilačkoj borbi«, isto, str. 115).

Međutim, nekoliko mjeseci ra-nije, u siječnju 1944, Mladenu Ive-koviću je rekao kako mu je glavastradala izvan crkve: »Onda supočeli le�eve izvlačiti iz crkve i ba-cati ih na kamion. Dohvati�e imene. Vukli su me za noge po ka-menitom podu. Na stepeni�tu mi jeglava udarala o kamen, no i to sampodnosio bez znaka �ivota« (»Svjet-lo Banije - Banija u narodnooslobo-dilačkoj borbi«, isto, str. 93).

To je potvrdio i u kasnije: »Ondasu počeli trupla izvlačiti iz crkve i ba-cati ih na kamion. Dohvati�e i mene.Vukli su me za noge po kamenitompodu. Na stubi�tu mi je glava udari-la o kamen, no i to sam podnosio bezznaka �ivota« (»Jezivo svjedočanstvoLjubana Jednaka o Glini«, isto).

U trećoj je pak varijanti Jednakglavom udario o kamion: »Udarac oglavu o stranicu kamiona bio jestra�an. Skoro se onesvijestio alinije jauknuo« (»Ljuban je ipakostao �iv«, »Banovac«, Glina, 27. sr-pnja 1960, str. 6).

Ljubana Jednaka spasiousta�a?

Jednako je tako te�ko na temeljuJadnakovih opisa ustvrditi �to seuistinu s njime događalo na kamio-nu tijekom odvo�enja iz Gline:

»Pri tome bio sam tako nabačenda sam ustima do�ao do prereza-nog grkljana jednog mrtvaca izčijeg je vrata jo� tekla krv. Ali ni-sam se smio maknuti. Samo samčvrsto stisnuo usta da mi ne uđe

krv... tako da sam se skoro ugu�iojer nisam imao dovoljno zraka«(«Usta�ki ministar smrti«, isto, str.90).

Jednak je i u ovom slučaju pono-vno protiv Jednaka: »Preko mojihprsiju prebačena su tri do četiri čo-vjeka, ali sam ipak mogao slobod-no disati« (Arhiv Srbije, Jednakoviskaz, isto, str. 2).

U iskazima koje je dao u vrlokratkom vremenskom razdobljuodmah nakon rata, razlike i o dru-gim činjenicama opet su popriličnovelike: »Doveli su jednu mladu�enu. Mislim da je to bila učiteljicaiz Bovića. Nju su tu, kraj jame, silo-vali i zatim je ubili iz karabina«(«Svjetlo Banije - Banija u narodno-oslobodilačkoj borbi«, isto, str. 94).

»Pobacali su nas iz kamiona ugrabu. Na mene su bacili učiteljicu,koju su poslije silovanja zaklali«

(«Svjetlo Banije - Banija u na-rodnooslobodilačkoj borbi«,isto, str. 115).

U tom zamr�enom histo-riografskome labirintu Jed-ankovih iskaza i citata, njiho-vih (kasnijih) tumačenja,opisivanja i prepričavanja,postoji i teorija, znanstvenonedokazana, da je Ljubana

Jednaka spasio usta�a:»Postoji jedna verzija koja cijelu

stvar postavlja drugačije, a ona jezasada neuvjerljiva, nedokazana a ijo� uvijek opasna za raspravu. Na-ime, postoji jedna tvrdnja koja go-vori da je Ljubana Jednaka zapravospasio jedan usta�a na jedanslo�en, tajan i dogovoren način.Proizlazi da je sve to �re�irano�, svedo bijega iz jame, jer drugačije nijemoglo ni�ta uspjeti. Kad je taj usta-�a ubijen, a Ljuban ostao jedinisvjedok, bio je siguran da mo�e ne-smetano formirati svoju �priču�koju mu je dijelom nametnuo novire�im. Jo� navodno postoji jedna�ena koja znade da je to tako bilo«(Arhiv Nadbiskupskoga duhovnogstola, 1685/1998, Karlo Lipak: »Gli-na 1941«, str. 15).

Cijela bi uloga Ljubana Jednakau »glinskome slučaju« dobila, sigur-no, potpuno drukčije značenje da sespomenuta teza potkrijepi mogu-ćim relevantnim dokazima. Dota-da, uz razmi�ljanje kako bi ipak bilopo�eljno da netko provjeri njezinu(ne)utemeljenost, ona je sa znan-stvenog motri�ta neprihvatljiva.Potrebno je reći da takvi primjeri,koje (jugoslavenska) historiografijanije nikada smjela ni spomenuti, utom sumornom povijesnom razdo-blju nisu bili osamljeni, pa ni u Gli-ni. O jednome takvom govori čak iposlijeratna Komisija za istra-�ivanje zločina okupatora i njihovihpomagača, koja je istra�ivala pokolju glinskoj crkvi:

»U jednom kamionu bili suDamjan Jovanović i njegov brat izBuč. Tabori�ta, te učitelj Vujanovićiz Lu�čana, prva dva ujaci MireMu�deke, pa su ova dvojicazahvaljujući poznanstvu jednogusta�e kradomice pu�teni iz crk-ve...« (Arhiv Srbije, F 110, br. 1268,Iskaz Dragice Čučković, MireMu�deke, Dare Dmitrović, Du-�anke Breka i Zore Baldić, Zapisnikbr. 1/44 od 10, 11. i 18. listopada 1944,str. 1).

Posve je razumljivo da se slično iJednak htio izvući iz pogibelji:

»Gledao sam naokolo neću linaći koje poznato lice koje bi memoglo spasiti. Opazih moga starogznanca Đuru Vukinovca. Razgova-rao je s jednim usta�om. Pribli�ihmu se i zamolih ga tihim glasom dase zauzme za mene, da me spasi.Gledao me je u nedoumici, ali od-mah strese glavom: �Spasio bih te,Ljubane, kad bih mogao. Ali vidi� isam da ne mogu i ne smijem.� Iokrenu se« («Jezivo svjedočanstvoLjubana Jednaka o Glini«, isto).

Bez obzira kako je Ljuban Jed-nak, na svu sreću, uspio pre�ivjetipokolj, veliko mno�tvo spomenu-tih protuslovlja i nelogičnosti dajuopravdani povod da se posumnja unjegovu vjerodostojnost.

NASTAVLJA SE

¦ Unutra�njost biv�epravoslavne crkve u Glini,sru�ene za vrijeme NDH

»Postoji jedna tvrdnja koja govori da je Ljubana Jednaka zapravo spasio jedanusta�a na jedan slo�en, tajan i dogovoren način. Proizlazi da je sve to �re�irano�,

sve do bijega iz jame, jer drugačije nije moglo ni�ta uspjeti. Kad je taj usta�aubijen, a Ljuban ostao jedini svjedok, bio je siguran da mo�e nesmetano

formirati svoju �priču� koju mu je dijelom nametnuo novi re�im. Jo� navodnopostoji jedna �ena koja znade da je to tako bilo.«

Gk-24-25.p65 2.10.2006, 11:4925



Tomislav Vuković

� Sljedeća osoba koja bi trebalaimati ključnu ulogu u rasvjetlja-vanju »zločina u glinskoj pravoslav-noj crkvi«, jednaku kao i »jedinipre�ivjeli svjedok« Ljuban Jednak,usta�a je Hilmija Berberović. On jeprema do sada objavljenim tvrdnja-ma nekih autora, također svjedoksamoga pokolja, no, za razliku odJednaka koji je bio �rtva, on je poči-nitelj zločina:

»Drugo svjedočanstvo, to jestpriznanje, potječe od jednog us-ta�kog sudionika u klanju u glinskojcrkvi, Hilmije Berberovića, iz Bo-sanskog Novog.« (Arhiv Sv. SinodaSrpske pravoslavne Crkve, Sin. br.1060/237/1947., prilog 1, str. 46.-48.,v. i dr. Milan Bulajić: »Usta�ki zloči-ni genocida i suđenje Andriji Ar-tukoviću 1986. godine« II., Beograd,1988. str. 526.). On je, na-vodno, nakon zločina uGlini oti�ao u Beograd,gdje je uhićen i gdje jepriznao sudioni�tvo upokolju u glinskoj crkvi,potanko ga opisav�i is-tra�iteljima. Jednako jetako priznao koji je bioprvotni razlog njegovadolaska u srpsku metro-polu u kojoj je do rata ra-dio: »... pa je kao pozna-vatelj prilika bio upućenda tajno ubije nekognjemačkog vojnika i ti-me izazove strijeljanjenovih 100 Srba!« (ArhivSv. Sinoda SPC, isto).

Treba odmah na po-četku otvoreno reći ka-ko su zbog mora očitihnelogičnosti Berbero-vićevo svjedočenje ipriznanje potpuno bez-vrijedni, i sa znanstve-nog i sa zdravorazum-skog motri�ta. »Beo-gradskom krivotvori-teljskom uredu« g. 1942.po svaku je cijenu izgle-da trebao »�ivi« i »uvjer-ljivi« svjedok, koji bipotvrdio njegovu pričuo »pokolju 3.000 Srba uglinskoj pravoslavnoj crkvi« plasi-ranu u tobo�njem Grisogonovompismu (Ljubo Boban: »Hrvatska uarhivima izbjegličke vlade 1941.-1943.«, »Globus«, Zagreb, 1985., str.285., v. GK, 4. nastavak feljtona).Tako je Berberovićevo »priznanje«beogradskoj policiji, (iznuđeno mi-lom ili silom) od 20. listopada 1942.u potpunosti poduprlo već pro�ire-nu krivotvorinu nastalu 8. veljače1942. Na�alost, cijela će zamisaoostati zapamćena samo kao velikirazotkriveni proma�aj i »ćorak«, �toje lako uočiti i iz samoga sadr�ajaBerberovićeva »priznanja«.

»Zaboravljena« vojnazapovijed

Berberović već na samome po-četku iznenađuje podacima, koji senalaze jedino u njegovu svjedočenjui koji su u potpunoj suprotnosti sasvim ostalim svjedočenjima (doslov-no, ba� sa svima):

»Početkom mjeseca lipnja 1941.(?!) dobila je moja satnija nalog daide u Glinu. Po dolasku u Glinu,prvo smo pretresli grad, pa smo za-tim i�li po selima. Ovo pretresanjetrajalo je oko 15 dana. Kad je pretre-sanje zavr�eno, do�li su usta�e izZagreba i Petrinje, pa smo tada do-bili nalog da po selima sakupimosve pravoslavne mu�karce od 20 do45 godina starosti.« (Arhiv Sv. Sino-da SPC, isto).

Najprije, nitko, nikada i nigdjenije niti spomenuo tezu da su bilokakve usta�ke postrojbe do�le uGlinu početkom (ili sredinom ilikrajem) lipnja g. 1941., niti je njihovdolazak itko vidio ili zabilje�io. Onesu mogle doći jedino u svibnju ili usrpnju iste godine - 1941.

Zatim, posve je izmi�ljena tvr-dnja da je usta�ka satnija lipnja 1941.»prvo pretresla grad«, jer jednostav-

no za to vi�e nije bilonikakve potrebe. Svi su,naime, usta�kim vlasti-ma sumnjivi i nepo�eljniu Glini bili već uklonjeni,i to mjesec dana ranije, unoći od 12. na 13. svibnja1941. (v. GK 2. nastavakfeljtona). Pitanje je li Ber-berović uopće bio sudio-nik u »glinskom zbi-vanjima« nameće se injegovim iskazom o na-redbi da se uhite svi Srbi»od 20 do 45 godina sta-rosti.« (Arhiv Sv. SinodaSPC, isto). Te�ko je, doi-sta, pretpostaviti da je onnakon manje od godinudana nakon počinjenogzločina već zaboravionajva�niju vojnu zapo-vijed usta�kih vlasti u»glinskome pothvatu«,koja je bila, na�alost,puno stro�a od one kojuon iznosi. Naime, zapo-vijed je podrazumijevala»sve Srbe mu�karce ustarosti od 16 - 60 godi-na«. (»Saopćenje br. 33.Dr�avne komisije zautvrđivanje zločina oku-patora i njegovih poma-gača«, »Vjesnik«, 4. lipnja

1945, str. 3, v. dr. Milan Bulajić, isto,str. 518 - 519.).

»Oko 70 usta�a i 30nas vojnika«?!

U nastavku »priznanja« Berbe-rović iznosi detalje, koji su potpu-no različiti od onih kod drugog»�ivućeg svjedoka« Jednaka, takoda se mora postaviti pitanje: Tko je,zapravo, od njih dvojice bio namjestu zločina u glinskoj pravosla-vnoj crkvi jer se prema njihovimiskazima čini da su bili na potpunorazličitim mjestima? Konkretno,Berberović tvrdi da su neki uhiće-nici otkriveni u zvoniku tijekomzločina:

»Za vrijeme klanja pred crk-vom je postavljena stra�a, a ovo ječinjeno radi toga �to su se neki pra-voslavci penjali u zvonaru, pa su za-tim skakali sa nje.« (Arhiv Sv. Sino-da SPC, isto). Međutim, Jednak i svidrugi svjedoci opovrgavaju Berbe-

rovića svjedočeći da su trojicauhićenih Srba otkriveni u crkve-nom zvoniku tek nakon zločina:

»Treći dan nakon klanja, velisvjedok Ante �e�erin, ja sam prolaziokraj crkve i vidio mnogo svijeta prednjom, te sam tako i sam opazio na tor-nju crkve tri Srbina, koji su se povukliu toranj...« (»Saopćenje br. 33.Dr�avne komisije za utvrđivanjezločina okupatora i njegovih poma-gača«, »Vjesnik«, 6. lipnja 1945, str. 4.).

Nije također uopće jasno, poBerberoviću, o kojim je vojnim za-povjednicima riječ (mo�da, domo-branskim?), koje on spominje čakimenom i prezimenom, a koji su,po njemu, sudjelovali zajedno susta�ama u zločinu:

»Svakom prilikom su i�li i nekioficiri, Josip Dobrić i MihajloCvetković, a pored njih je bilo iusta�kih oficira. Po ulasku u crkvu,oficiri su stajali kod vrata i posma-trali na� rad, a mi smo vr�ili klanje.(Arhiv Sv. Sinoda SPC, isto).

Osim toga, kako to da poslijerat-na Komisija za utvrđivanje zločinau svom Saopćenju uopće ne spo-minje imenovanu dvojicu »oficira«među ostalim poimence spomenu-tim krivcima za zločin u glinskojpravoslavnoj crkvi?

Zbrka u nastavku Berberoviće-va svjedočenja, o kojim je zapravozapovjednicima i vojnicima riječ,polako prerasta u pravi cirkus. Ka-ko drukčije protumačiti izjavuusta�e Hilmije Berberovića: »Pri-kupljanje Srba vr�eno je na tajnačin �to je u odredjeno selo i�looko 70 usta�a i 30 nas vojnika, asvi smo bili pod komandomusta�kih oficira.« (Arhiv Sv. SinodaSPC, isto)?

»Ove su manifestacije(?!)trajale...«

Izgleda da je Berberovićevo»priznanje« poslu�ilo nekim autori-ma da ustvrde kako se zločin u crkvidogađao »�est dana i �est noći... iz-među 29. srpnja i 3. kolovoza 1941.«(Kronologija događanja u RepubliciSrpskoj Krajini od 28. II. 1989. do19.12.1991. - internet stranica), »unekoliko navrata« (Ćiril Pete�ić:»Katoličko svećenstvo u NOB-u1941.-1945.«, Vjesnikova Press agen-cija VPA, Zagreb, 1982. str. 89.), da je»danima ispod vrata krv tekla prekokamenih stepenica u portu crkve«(Kronologija događanja u RSK, isto),te kako »kamioni i autobusi vozeneprekidno Srbe u glinsku crkvu«(Arhiv Srbije, F 110, br. 1268, Zapisnikbr. 1/44, iskaz Dragane Čučković,Mire Mu�deka, Dare Dmitrović, Du-�anke Breka i Zore Baldić od 10, 11. i18. listopada 1944. str. 1). Berberovićje, naime, »priznao«: »Klanje jepočinjalo u 22 sata uvečer, a trajaloje do 2 sata (po ponoći). Za svevrijeme dok je poslednji Srbin bio�iv ove su manifestacije trajale.Ovako klanje u crkvi desilo se se-

dam do osam puta, a ja sam su-djelovao tri puta. Za vrijeme klanjasvi smo bili toliko uprljani krvlju, dase uniforma nije mogla očistiti, većsmo je zamjenjivali u skladi�tu, akasnije se prala. Crkva je poslijesvakog klanja prana. Kad se klanjezavr�avalo, dolazili su kamioni inosili le�eve. Obično su ih bacali urijeku Glinu, a neke i zakopavali.«(Arhiv Sv. Sinoda SPC, isto). Za-morno je i mučno analizirati Berbe-rovićev iskaz, i pitanje je da li uopćeima smisla poku�ati razvesti »gor-dijski čvor« njegovava »priznaja«,jer drugi svjedoci imaju svoju priču,drukčiju od njegove - »počinite-ljeve«. Tako npr. jedan od njih opo-vrgava Berberovićevu satnicu tvr-deći: »Klanje je počelo navečer itrajalo je do slijedećeg dana uju-tro, do oko 8 sati.« (Dr. Milan Bu-lajić: »Usta�ki zločini genocida isuđenje Andriji Artukoviću 1986.godine, knjiga II. »Rad«, Beograd,1988, str. 491.). Tako bi se s nelogič-nostima »priznanja« moglo ići daljeu nedogled. Većina svjedoka, bezobzira na razlike u njihovom datu-mu zločina, ipak se sla�e i tvrdikako se zločin navodno dogodio ujednome danu, točnije noći.

Svjetlost svijeća ibaterijskih lampi?

Berberovićevo »priznanje« iz-nenađuje i u mno�tvu drugih de-talja svojom »originalno�ću«, odkojih vrijedi spomenuti baremneke, kao npr.:

»Za vrijeme klanja nije gorjelasvjetlost u crkvi, već su bili odre-djeni specijalni vojnici koji su urukama dr�ali baterijske električ-ne lampe i time nam osvetljavaliprostor.« (Arhiv Sv. Sinoda SPC,isto).

Iako sve na prvi pogled izgledaprilično suvislo, drugi je »pre-�ivjeli« Ljuban Jednak cijeli događ-aj opisao potpuno drukčije (istina sveć uobičajnim njegovim varija-cijama):

»�Palite svijeće!� Ljudi su u�ur-bano počeli paliti svijeće... Svjetlo

drhtavih svijeća osvijetlilo jecrkvu i ljude.« (Mladen Iveković»Jezivo svjedočanstvo«, u »SvjetloBanije - Banija u narodnooslobodi-lačkoj borbi«, »Stylos«, Zagreb,1972. str. 90.).

»Usta�e su u�le u crkvu vičući:�Palite svijeće da se bolje vidi�. Za-palili smo jednu svijeću.« (»SvjetloBanije - Banija u narodnooslobodi-lačkoj borbi«, isto, str. 114.)

»Upali�e svijeće na oltaru i upolumraku poče klanje« (»Ljuban jeipak ostao �iv«, »Banovac«, Glina,27. srpnja 1960, str. 4.)

Pri kraju svjedočenja jedini jeBerberović (nitko drugi osim njega)ustvrdio da su uhićeni mu�karci, ane�to kasnije i �ene, masovnostrijeljani i potom bacani u rijeku:

»Neke su pravoslavce izvodili naobalu rijeke Gline, gdje su ih stri-jeljali iz mitraljeza. Ovo strijeljanjevr�eno je odjednom na 300 do 400ljudi. Oni su svi postavljani poredobale u dvije vrste, pa su povezanikonopcima jedan za drugoga i takogađani iz mitraljeza koji su bili po-stavljani u neposrednoj blizini. Le-�evi ovih lica, koja su streljana po-red obale, bacani su u rijeku Glinu.U prvo vrijeme dovodili smo samomu�karce, a docnije i �enska licaod 15 do 50 godina starosti..« (ArhivSv. Sinoda SPC, isto).

Zavr�etak svjedočenja ponovnonameće tezu o vi�ednevnomtrajanju zločina: »Prilikom ovog do-vođenja vidio sam da su usta�e,neki moji drugovi i vojnici silovali�ene i djevojke, pa su ih zatimodvodili u Glinu... Od strane oficiraovo nije bilo zabranjeno, jer su isami oficiri ovo činili«. (Arhiv Sv.Sinoda SPC, isto).

O vrijednosti »priznanja« Hil-mije Berberovića o pokolju glinskojcrkvi najbolje govori činjenica da gani Dr�avna komisija za istra�ivanjezločina okupatora i njegovih poma-gača ne koristi u svom glasovitom,već puno puta do sada spome-nutom, Saopćenju br. 33. iz lipnja1945. A riječ je o tobo�njem »počini-telju« samoga zločina!?

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj (ju-goslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnja-lo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilo kojegadijela toga tamnoga »povijesnog mozaika«. Međutim, oz-

biljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, do sada nepoz-nata otkrića koja donosimo u ovome feljtonu, dovode pod upitnikmnoge dosada�nje tvrdnje i ocjene.

Historiografski »ćorak«krivotvoriteljskog uredaO vrijednosti »priznanja« Hilmije Berberovića o pokolju u glinskoj crkvi, najboljegovori činjenica da ga ni Dr�avna komisija za istra�ivanje zločina okupatora i njegovihpomagača ne koristi u svom glasovitom, već puno puta do sada spomenutom, Sa-općenju br. 33. iz lipnja 1945. A riječ je o tobo�njem »počinitelju« samoga zločina!?

¦ Vjesnik je objavio slu�beno priopćenje Dr�avne komisije o glinskome pokolju u dva nastavka

Svjedočenje ipriznanje

Hilmije Berbero-vića zbog

mno�tva očitihnelogičnostipotpuno su

bezvrijedni, i saznanstvenog i sa

zdravorazu-mskog motri�ta.»Beogradskom

krivotvori-teljskom uredu«g. 1942. po svakuje cijenu izgleda

trebao »�ivi« i»uvjerljivi«

svjedok, koji bipotvrdio njego-

vu priču o»pokolju 3.000Srba u glinskojpravoslavnoj

crkvi«.

NASTAVLJA SE

Gk-24-25.p65 16.10.2006, 14:2025



NASTAVLJA SE

Tomislav Vuković

� Okru�noj komisiji za ratne zloči-ne Okru�noga narodnog odboraBanije iskaz je o »glinskome slu-čaju« u listopadu g. 1944. dao i ono-dobni rimokatolički �upnik u GliniFranc �u�ek. Zapisnik su sastavilipredsjednik Okru�ne komisije Mi-lan Vujičić i tajnik dr. AleksandarGoldstein. Taj je iskaz Dr�avna ko-misija za utvrđivanje zločina oku-patora i njegovih pomagača, kojojsu kao sredi�njoj ustanovi dosta-vljani svi dokumenti komisijâ zaratne zločine s »terena«, takođerkoristila u sastavljanju, dosada većvi�e puta spominjanog, Saopćenjabr. 33. o pokolju u glin-skoj pravoslavnoj crkvi.Dobro je jo� jednom sepodsjetiti da je predsjed-nik Dr�avne komisijebio dr. Du�an Nedeljko-vić a tajnik dr. Ivan Gr-gić.

�u�ekov iskaz o po-kolju u glinskoj pravo-slavnoj crkvi brojni suznanstvenici kasnijeisticali kao »upečatljivdokaz« za počinjenizločin (Branimir Sta-nojević: »Usta�ki mini-star smrti«, Nova knjiga,Beograd, 1986, str. 80).Stoga je potrebno od-mah jasno istaknutikako je riječ o velikoj ismi�ljenoj manipulaciji(najvjerojatnije koordiniranoj)Okru�ne i Dr�avne komisije zautvrđivanje zločina okupatora injegovih pomagača! Sljedeći razlo-zi upućuju na takav zaključak.

Nepo�eljan odlomak�upnika �u�eka

Prvo, �u�ek u cijelome svomiskazu Okru�noj komisiji ne daje ninaslutiti da se zločin dogodio uglinskoj crkvi, nego upravo suprot-no: on izričito tvrdi da se dogodioizvan Gline:

»29. 7. 1944. godine - datum zna-dem po crkvenim knjigama, jer jetoga dana zabilje�ena smrt Budaka,usta�e, a istoga dana je bio pokolj ikroz grad su vo�eni kamionima iautobusima Srbi iz okolice Vrgin-mosta pa su dovedeni u pravoslav-nu crkvu iz koje su ih dalje vodili uHajer (umjesto Hađer, riječ je očitoo tiskarskoj pogre�ci, op. T. V.) iPrekopu, gdje su ih pobili« (ArhivSrbije, F 110, br. 1268, Zapisnik br. 1/44 od 10, 11. i 18. listopada 1944, str.2). Gotovo svi srpski znanstvenicinamjerno izostavljaju taj dio�u�ekova iskaza jer se on, očito,nikako ne uklapa u njihovu kon-strukciju o zločinu u crkvi! Oniuglavnom citiraju samo sljedeći�u�ekov odlomak iz iskaza Komi-siji za zločine:

»Toga dana mene je jedan od za-tvorenih Srba zvao u crkvu i ja samdo�av�i tamo vidio dupkom punucrkvu ljudi, u kojoj je sve zaudaralo,jer su nu�du vr�ili u crkvi, pa suneki već bili i klonuli od lo�egzraka. Crkveni je namje�taj bio ra-

zoren, a mnoge stvari već su falile;pa su me tom zgodom strahujućipitali �to će se s njima dogoditi. Nebih mogao reći koliko je ljudi bilo,ali kako je pravoslavna crkva isteveličine kao i rimokatolička, a bila jepuna, to mislim da je moglo biti oko700 ljudi« (Branimir Stanojević:»Usta�ki ministar smrti«, Novaknjiga, Beograd, 1986, str. 81).

»Nepo�eljna« nad-biskupova intervencija

Usputno, znakovito je da nijedan znanstvenik dosad, koji jeproučavao glinska zbivanja u g.1941. nije također smatrao potreb-

nim citirati ni odmahsljedeći odlomak �u-�ekova iskaza. U njemuon opisuje svoje na-stojanje da se na slobodupuste uhićene Srpkinje:

»Sutradan u jutro 30.7. 41. bile su uhap�enesve Srpkinje koje su sezatekle u gradu i zatvo-rene u sudu. Tih zatvo-renica moglo (je) bitioko 120. Ja sam oti�ao dousta�kog pukovnikaRolfa - imena mu neznam - i intervenirao daih se pusti na slobodu jersu pre�li na rimokato-ličku vjeru a premaodluci ministra unutar-njih poslova Artukovićada kao takvi u�ivaju za-

�titu. Kada mi je Rolf odgovorio daih neće pustiti, ja sam telefonskipozvao nadbiskupiju tra�eći da (se)intervenira za ove �ene, pa supotra�ili nadbiskupa Stepinca, temi je rečeno da je isti oti�ao Pogla-vniku da intervenira a poslije izvje-snog vremena mi je javljeno da ćebiti pu�teni na slobodu. Doista,pukovnik Rolf do�ao je k meni i sa-općio mi je da je dobio naredbu daih pusti, te su tako ove �ene spa�e-ne« (Arhiv Srbije, F 110, br. 1268, Za-pisnik br. 1/44 od 10, 11. i 18. listopa-da 1944, str. 2).

Ne treba previ�e nagađati orazlozima za�to je taj odlomak du-go godina bio nepo�eljan znanst-venicima, ali odgovor, sigurno, le�iu izravnoj intervenciji nadbiskupaAlojzija Stepinca za uhićene, kojaje urodila plodom. To se, očito ta-kođer, nikako nije uklapalo niti sedanas uklapa u temeljne teze pro-tuhrvatske historiografije o ulozinadbiskupa Stepinca, KatoličkeCrkve i općenito katoli�tva u Dru-gome svjetskom ratu na ovim pro-storima. Iako se mnogima uporabaodrednice s nacionalnim predz-nakom uz znanstveno istra�ivanje- »protuhrvatska historiografija« -mo�e činiti pretjeranom, jer bi po-vijesna znanost općenito uzev�itrebala biti iznad svih etničkih, so-ciolo�kih, političkih, kulturnih,vjerskih i drugih kategorija, u ovo-me slučaju te�ko je oteti se takvo-me dojmu. Nemoguće je, naime,uskladiti s jedne strane �elju za ut-vrđivanje povijesne istine i objek-tivnost, a s druge strane »metodo-logiju nepo�eljnih odlomaka«!

Komisijino »pri-lagođivanje« iskaza?

Drugo, vjerodostojnost zapi-snika Okru�ne komisije za utvrđi-vanje zločina Banije ozbiljno dovo-de pod upitnik i �u�ekove godine.Naime, te�ko je pomi-sliti da je �u�ek doistapotpisao dokument(vlastitu izjavu), ukojemu su one potpunokrivo navedene: »Franc�u�ek, �upnik crkve sv.Ivana u Glini, 56 god.star, propisno opome-nut izjavljuje...« (ArhivSrbije, F 110, br. 1268, Za-pisnik br. 1/44 od 10, 11. i18. listopada 1944, str. 1).

On se rodio u sloven-skome mjestu Marolčekod Ljubljane 21. stude-noga 1889, �to je na te-melju crkvenih doku-menata s ostalim njegovim bio-grafskim podacima iscrpno istra�ioi objavio Ćiril Pete�ić u knjizi »Ka-toličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945« (Vjesnikova press agencija -VPA i Globus, Zagreb, 1982). Dakle,18. listopada 1944, kada tobo�epotpisuje svoj iskaz predOkru�nom komisijom on ima 54godine a ne 56!

Treće, čudnovato je da nije ba-rem upozorio članove komisije da

mu u dokumentu krivo navodeprezime: �i�ek umjesto �u�ek(Arhiv Srbije, F 110, br. 1268, Zapi-snik br. 1/44 od 10, 11. i 18. listopada1944, str. 3).

Četvrto, uz prilično neobičnutvrdnju: »Toga dana mene je jedan

od zatvorenih Srba zvaou crkvu« (isto, str. 2),nije posve jasno za�to je�u�ek bio tobo�e takosamouvjeren u datum:»29. 7. 1941. - datum zna-dem po crkvenim knji-gama jer je toga dana za-bilje�ena smrt Budaka,usta�e...« (isto, str. 3).Naime, svatko mo�elako provjeriti da u Knji-zi umrlih rimokato-ličkoga �upnog uredasv. Ivana Nepomuka uGlini za godinu 1941. nadan 29. srpnja nijezabilje�en pokojni

Janko Budak! On je upisan tek su-tradan, tj. dana 30. srpnja 1941, �tonije beznačajno, kako se to čini naprvi pogled. Imajući u vidu cijeli�u�ekov iskaz, s razlogom bi semoglo posumnjati je li ga on uopćei dao u obliku kakvim ga je predsta-vila poslijeratna komisija za utvrđi-vanje zločina. Puno toga upućuje nazaključak da je komisija oko stvar-nih povijesnih događaja (kao smrtspomenutoga Budaka) stvarala po

potrebi i prilagođivala iskaze poje-dinih svjedoka kako bi potvrdilaunaprijed zadane zaključke.

Svjedočenje na temeljuglasinâ?

Peto, sam glinski �upnik Franc�u�ek u već citiranome dopisu za-grebačkome nadbiskupu Stepincu(v. GK, 4. nastavak feljtona), iznosineobičnu i nigdje drugdje spome-nutu okolnost o zločinu nad za-točenima u glinskoj crkvi: »Jedansat iza toga do�ao je k meni isti Rolf,koji je noć prije dao strijeljati u pra-voslavnoj crkvi do 300 ljudi, i s tam-nim izrazom rekao: �Vi ste se obra-tili na zagreb. nadbiskupa...�« (ArhivNadbiskupskoga duhovnog stola,1685/1998). Ona ozbiljno dovodipod upitnik sva nastojanja onih koji�u�eka �ele prikazati kao jednog odnajmjerodavnijih svjedoka samogazločina, te se nameće sasvim opra-vdana pomisao da je i on zbivanjaopisivao tek na temelju pro�irenihglasina.

�esto, nije zgorega citirati islu�beni dopis �upnika zagrebačke�upe bl. Marka Kri�evčanina FranjeJuraka Nadbiskupskome duhov-nom stolu o Francu �u�eku i »glin-skome slučaju«. U njemu on doslo-vce donosi:

»U Glinu za upr. �upe do�ao samu listopadu 1955. iza �upnika gospo-dina Franje �u�eka. Prije toga biosam od siječnja mjeseca do listopa-da iste godine u Hrastovici kod Pe-trinje u Glinskom dekanatu. S obzi-rom na glinski slučaj, �upnik go-spodin �u�ek u nekoliko navratapričao mi je da je u glinskoj pravo-slavnoj crkvi bio veliki broj ljudi -nekoliko stotina - i da su odvezenikamionima pokraj sela Prekope (4km od Gline prema Gorama) jednagrupa, i druga grupa pokraj sela Ma-rin-brod (pogre�ka, riječ je o Marin-dvoru, op. T. V.), također premaGorama i da su tamo poubijani izakopani. U glinskoj crkvi, rekaoje g. �u�ek, ubijena su trojica, kojisu se sakrili u tornju. Nedavnosam razgovarao s Vjekoslavom Ma-rićem koji je u isto vrijeme bio �up-nik u Vidu�evcu kraj Gline. Marić jevrlo cijenio �upnika �u�eka i ka�eda je i sam čuo ovu verziju glinskogdogađaja iz usta �u�ekovih« (ArhivNadbiskupskoga duhovnog stola,1685/1998, Franjo Jurak, Glinskislučaj, br. 243/90, od 13. kolovoza1990, str. 1).

Manipulacije �u�ekovimsvjedočenjem

Vjerodostojnost zapisnikaOkru�ne komisije zautvrđivanje zločina Banijeozbiljno dovode podupitnik i �u�ekove godine.Naime, te�ko je pomislitida je �u�ek doista potpi-sao dokument (vlastituizjavu) u kojemu su onepotpuno krivo navedene.

Rimokatolički�upnik u GliniFranc �u�ek ucijelome svom

iskazu Okru�nojkomisiji za ratne

zločine ne dajeni naslutiti da sezločin dogodio u

glinskoj crkvi,nego upravosuprotno: on

izričito tvrdi dase dogodio izvan

Gline.

Imajući u viducijeli �u�ekov

iskaz, s razlogombi se moglo

posumnjati je liga on uopće i daou obliku kakvimga je predstavila

poslijeratnakomisija zautvrđivanje

zločina.

¦ Dopis �u�ekova nasljednika Franje Juraka o »glinskome zločinu«



¦ (Tobo�nji) iskaz �upnika Franca �u�eka Okru�noj komisiji za istra�ivanje zločina

Gk-24-25.p65 23.10.2006, 12:5025

25Glas Koncila broj 455. studenoga 2006.


Oklevetan »MilosrdniSamaritanac Banije«

Glavno povije-sno vrelo na

temelju kojeg seoptu�uje �up-nika �u�eka

nije, kao �to bi sena prvi pogledčinilo, knjiga-

pamflet ViktoraNovaka »Ma-

gnum crimen« izg. 1948. nego, ni

manje ni vi�e,dokument

»najmjerodav-nije« Dr�avne

komisije zaistra�ivanje

zločina okupa-tora i njihovih

pomagača!



Tomislav Vuković

� Rimokatolički �upnik �upe sv.Ivana Nepomuka u Glini Franc�u�ek zbog nesebičnog poma-ganja svima ugro�enima i potrebi-tima u te�kim ratnim godinama usvome gradu i kraju, pri čemu nijepravio nikakve razlike među ljudi-ma i nije nikada i nikome pomoćbilo čime uvjetovao, od puka jenazvan »Milosrdni Sa-maritanac Banije«. Bioje to iskreni izraz naj-dublje zahvalnosti, jersu brojni Srbi i Hrvatibili svjedoci njegovepredanosti, zauzetosti idjelotvorne ljubavi pre-ma svakom pojedincu.Međutim, ratni su pob-jednici umislili da supostali i gospodari po-vijesti, pa su počeli od-mah pisati vlastitu po-vijest prema vlastitimmjerilima, ne marećiprevi�e za povijesnečinjenice. Gazili su zboguskogrudnih ideolo�-kih interesa i ciljevaistinu, gazeći pri tome iosnovna ljudska prava na: �ivot,dobar glas, nepristrano suđenje,političko opredjeljenje, vjerskouvjerenje i sl.

�upnik �u�ek - sudionikpokolja?!

Tako je Milosrdni SamaritanacBanije »ni kriv ni du�an« te�ko ok-levetan i optu�en za najgnusnijezločine a jedina mu je »krivica«,najvjerojatnije, bila �to je katoličkisvećenik. Glavno povijesno vrelona temelju kojeg se optu�uje �up-nika �u�eka nije, kao �to bi se naprvi pogled činilo, knjiga-pamfletViktora Novaka »Magnum cri-men« iz g. 1948. nego, ni manje nivi�e, dokument »najmjerodavnije«Dr�avne komisije za istra�ivanjezločina okupatora i njegovihpomagača, čije tvrdnje u jugosla-venskoj historiografiji ne samo danikada nisu smjele biti upitne,nego su i desetljećima smatranenajpouzdanijima. Na njima su go-tovo svi jugoslavenski znanstveni-ci, među njima i najveći dio hrva-tskih, pisali povijest Drugogasvjetskog rata i poraća. Izvje�će ko-misije br. 33. već g. 1945. izravno

»Jo� su prozir-nije tvrdnje

nekihistra�ivača o

blagosti nekihsvećenika

RimokatoličkeCrkve u prekr-�tavanju kadase zna da su ti

isti svećenici bilisudionici po-

kolja, naprimjeru Glini.«

optu�uje �upnika �u�eka za ratnazbivanja u Glini tvrdeći kako je čaki tamo�nji njemački zapovjednikOpenheim bio od njega razumnijii tolerantniji:

»Tada je Openheim predlagaoda se crkva pretvori u kino ili u nekudrugu javnu ustanovu, ali je �upnik�u�ek bio mi�ljenja da crkva nijevi�e za uporabu i da je treba sru�i-ti« («Saopćenje br. 33. Dr�avne ko-

misije za utvrđivanjezločina okupatora i nje-govih pomagača«, »Vje-snik«, 6. lipnja 1945, str.4). Ta je tvrdnja, dakako,odmah objeručke pri-hvaćena u poslijeratnojhistoriografiji: »Iz nalazaKomisije za utvrđivanjezločina okupatora i nji-hovih pomagača iz g.1945. proizlazi da je pra-voslavna crkva u Glini,mjesto izvr�enja zločinagenocida nad Srbima,sru�ena na prijedlog ka-toličkog �upnika Franca�u�eka« (Dr. Milan Bu-lajić: »Usta�ki zločin ge-nocida i suđenje Andriji

Artukoviću 1986. godine«, »Rad«,Beograd, 1988, str. 528).

Ubrzo je optu�ba o �u�ekovojulozi i besramno pro�irena, razu-mije se, bez jednoga jedinog pre-dočenog valjanog dokaza: »Zastrahote pokolja u Glini snosi dioodgovornosti i �upnik Franjo �u-�ek« (Viktor Novak: »Magnum cri-men«, reprint, »Nova knjiga«, Beo-grad, 1986, str. 775).

Varijacije na istu temu ponavlja ipartizanski »povjesničar« Milan Ba-sta u knjizi: »Rat je zavr�en 7 danakasnije« (Zagreb, 1980, str. 177).

Lavina je optu�aba tako krenulai njezin je klevetnički učinak godi-nama bio razarajući, bez ikakvih iz-gleda da je netko zaustavi. Najdaljeje u optu�bama oti�ao »poznati« sr-pski »ekspert« za noviju katoličku ihrvatsku povijest iz Beograda, kojiu svom djelu ne samo da isključujebilo kakvu pozitivnu �u�ekovu cr-tu, nego ga čak izravno optu�uje zasudioni�tvo u pokolju: »Jo� su pro-zirnije tvrdnje nekih istra�ivača oblagosti nekih svećenika Rimoka-toličke Crkve u prekr�tavanju kadase zna da su ti isti svećenici bili su-dionici pokolja, naprimjer u Gli-ni« (Veljko Đ. Đurić: »Usta�e i pra-voslavlje«, Beograd, 1989, str. 73).

Srpska plemenskahistoriografija

Čovjek jednostavno ostane za-panjen količinom be�ćutnosti, aro-gancije i samouvjerenosti, pa semora zapitati: Imaju li ti nekada�nji(i sada�nji) gospodari ljudskih �ivo-ta barem malo savjesti, morala ilietike, mogu li mirno spavati nakonsvjesnog krivotvorenja, ga�enja iblaćenja, zbog čega su mnogi nevi-ni gubili glave, trunuli u vla�nimpodrumima zatvora, robijali u ka-menolomima...? U čemu je zapravorazlika između usta�kih ubojicaprije �ezdeset godina u Hađeru iPrekopi i njih u Beogradu, jer su i odjednih i drugih stradavali nevini?Potpuno je svejedno �to su jedniimali no�eve i pu�ke a drugi olovkei pisaće strojeve, jer posljedicenjihova zločinačkog nauma bile suiste! Jedan od odgovora se, naj-vjerojatnije, krije u plemenskoj svi-jesti, po kojoj su »svi izvan na�egaplemena« neprijatelji i zločinci odkojih prijeti pogibelj i od kojih se nemo�e očekivati ni�ta dobroga. Akose to prenese na znanstvenopovijesno istra�ivanje, onda se do-bije »plemenska historiografija«.Na�alost, kod nje je u startu zablo-kirano bilo kakvo slobodno znan-stveno istra�ivanje jer je njezina pr-votna funkcija - opravdanje una-prijed zadanih povijesnih teza (tj.očuvanje vi�estoljetnog plemens-kog duha, koji se ničim ne smijedovoditi pod upitnik).

�u�ek u Registruzločinaca!

Tako je srpskoj plemenskoj hi-storiografiji bio, najvjerojatnije, sa-svim dovoljan podatak da se u po-slijeratnom Registru zločinaca,pohranjenom u dana�njem ArhivuSrbije, u njegovu abecednome nizumo�e pročitati ime Franca �u�eka,pa da se »razotkrije« kako se iza ba-nijskog Samaritanca krije potpunodrugi starozavjetni biblijski lik - bes-ćutni kralj Herod Veliki. Za�to binakon tog »otkrića« netko jo� istra-�ivao gdje se nalazi fascikl »zločin-ca Franca �u�eka«, koji se podaci unjemu kriju i dr., kada je »sve jas-no«? Na�alost poklonika spomenu-te srpske historiografije u Registruje riječ o potpuno drugoj osobi odglinskoga rimokatoličkog �upnika,istoga imena i prezimena! U fas-

ciklu »Franc �u�ek« nema osobnihpodataka o godini i mjestu rođenja»zločinca«, osim da je bio »domo-bran u političkoj slu�bi« sa zadnjimprebivali�tem »u Ljubljani, Poljan-ska cesta 49«. Prema partizanskomesudu kriv je �to je »Vesna Tro�t izLjubljane, Cesta stare pravde 25«,dana 6. siječnja 1943. bila uhićena iposlana na prisilni rad u Njemačku,odakle se nije vratila. Osim toga,kriv je također �to je 20. veljače1944. u »delovskoj (radnoj, op. T. V.)zbornici u Ljubljani dr�ao �estokiprotukomunistički govor« (ArhivSrbije, F 110, dos. br. 18441, Dr�avnakomisija za utvrđivanje zločinaokupatora i njihovihpomagača, str. 1).

Usputno, ako poje-dinci apsurdno mogupoistovjećivati kato-ličkog �upnika u Glini idomobrana u Ljubljani,onda se cijeli »slučajFranc �u�ek« mo�e do-vesti do jo� većeg apsur-da. Ne bi bilo ni�ta čud-novato da jednoga dananetko od »povjesničara«iziđe i s »ozbiljnomznanstvenom« tvrd-njom kako »zločinac« -katolički svećenik Franc�u�ek nije odustajao odzločina ni u svojoj staro-sti. Naime, u beograd-skome se arhivu nalazidokument i o trećemFrancu �u�eku, takođerkatoličkom svećeniku,�upniku u Smledniku,koji je već 1926. umirov-ljen. Odlukom jugosla-venskog Ministarstvavjera br. 4919/25, od 29.siječnja 1926, određujemu se stalna mirovina i novčanapotpora (Arhiv Srbije, F 69, knjigaII. 43-89/6). Dakle, petnaest godinanakon umirovljenja, kao mogući»sudionik pokolja u Glini g. 1941«,imao bi, očito, popriličan broj godi-na (ako je uopće jo� bio �iv?!).

»Apsurd o �u�ekima« mogao bise pretvoriti u pravi teatar apsurdaako srpski znanstvenici s glinskimdogađanjima pove�u nekako i čet-vrtog Franca �u�eka, također kato-ličkog svećenika, čiji se slučaj nala-zi u beogradskom arhivu. Iz njegase mo�e zaključiti kako �u�eki unovijoj povijesti općenito nisu biliba� u najboljim diplomatskim od-

nosima s Beogradom, jer je i taj»�upnik crkve sv. Marije u Kraho-vu« (?!) i »misionar«, kako to doslo-vce pi�e o njemu, bio osuđen zbogvrijeđanja jugoslavenske kraljevskekrune (Arhiv Srbije, F. 69, 182-290/1). Prema tome, njegovi protusrpskiispadi mogli su uz pomoć bujnema�te dobiti puni zamah g. 1941. uGlini.

Jednodu�na ocjena ospa�avanju nevinih

Na sve optu�be na račun glin-skog �upnika Franca �u�eka, na sveapsurdne, stvarne i nestvarne,

kombinacije s četiri�u�eka (tri katoličkasvećenika i slovenski do-mobran), najbolje je citi-rati dopis gornjokarlo-vačkog episkopa g. Si-meona (Zlokovića) br. E.A. EP. 749 od 24. kolovo-za 1953. upućen �upniku�u�eku:

»Gospodine kano-niče, primili smo Va�eljubazno pismo od 21.kolovoza ove godine.Dirnuti smo Va�om pa�-njom. Ali jo� vi�e prijat-no nas je iznenadila Va�adivna kr�ćanska i sveće-nička du�a koja je poka-zala svu ljepotu svoju udanima stradanja srps-kog naroda. Na grobnicisrpskih mučenika u Gli-ni, poslije govora i razgo-vora s narodom, rodbi-nom izginulih muče-nika, svi prisutni jedno-du�no su evocirali Va�ezasluge u spa�avanjunevinih ljudi. Sve pri-

sutne smo zamolili da Vam u imena�e izraze toplu zahvalnost i priz-nanje za veliku ljubav koju iskaza-ste obespravljenim Srbima u vri-jeme usta�ke strahovlade... Kaoepiskop Crkve Kristove, radujemose od srca �to ste Vi u Va�em �ivotui u Va�oj pastirskoj slu�bi shvatilisu�tinu na�e kr�ćanske misije u na-�oj sredini. Primite, gospodine ka-noniče, izraze na�e osobite ljubavi izahvalnosti« («Spomenice �upa:Maja, Vidu�evac, Glina, Mala Soli-na«, ur. Juraj Jerneić, �upa sv. IvanaNepomuka Glina i Ogranak Maticehrvatske Glina, 1998, str, 556.).

Nastavlja se

¦ Pismo zahvale episkopa Simeona (Zlokovića) �upniku �u�eku

¦ Naslovnica knjige srbijanskog »eksperta« za hrvatsku i katoličku povijest, u kojoj se�u�ek izravno optu�uje za sudioni�tvo u pokolju

¦ Glinski �upnik Franc �u�ek

Gk-24-25.p65 29.10.2006, 17:4625



Tomislav Vuković

� Uz »ključne« svjedoke: LjubanaJednaka koji je predstavljen kao je-dini pre�ivjeli iz glinske pravoslav-ne crkve, Hilmije Berberovića kojije tobo�e jedini uhićeni počinitelj iFranca �u�eka, glinskog �upnika,čije je svjedočenje zbog velikogmoralnog ugleda među pukom tre-balo poslu�iti kao nedvojbenapotvrda pokolja u glinskoj pravo-slavnoj crkvi, svoje iskaze i sjećanjadali su i neki drugi svjedoci. Svi oniiznose mno�tvo detalja koji idu uprilog tvrdnji da se zločin dogodiou crkvi, međutim, nije neva�no za-mijetiti kako ba� nitko od njih nijebio na samome popri�tu zločina, tj.u crkvi, u vrijeme njegova događ-anja. Stoga nitko od njih za sebe ka-tegorički ni ne tvrdi da je izravnisvjedok samoga zločina u crkvi.

»Svjedokinja« Klaić,Klajić ili �arić?

To se mo�e općenito protumači-ti sasvim logičkim razlogom da po-činitelji za vrijeme zločina jedno-stavno nisu nikome dopu�tali pri-stup. Međutim, Dr�avna komisijaza zločine u svom Saopćenju br. 33.o pokolju Srba u glinskoj crkvi do-nijela je iskaz Josipe �arić u kojemuse spominje da je jedna osoba ipaku�la u crkvu za vrijeme zločina:

»Mi (Josipa �arić, Mara Klaić iDraga Likar, op. T. V.)smo ih tada pitali odčega su krvavi, na �tosu nam odgovorili akohoćemo da vidimoneka idemo s njima. Mismo po�le i do�av�i naprag crkve, vidjele smohrpe zaklanih ljudipred crkvom, a sav jeprostor bio krvav, a ucrkvi u koju je od vre-mena do vremena upi-ralo svjetlo električnelampe ispred crkve, vi-djela sam le�ati zakla-ne ljude i čula kako �rt-ve viču i stenju, a čulasam da je jedan usta�avikao: 'Gdje će� da tekoljem?' Poslije togavidjev�i ovaj stra�niprizor ja sam oti�lasvojoj kući a MaraKlaić je u�la u crkvu«(Saopćenje br. 33. Dr-�avne komisije za ut-vrđivanje zločina oku-patora i njegovih po-magača«, »Vjesnik«, 4.lipnja 1945, str. 3).

To je svjedočenje,uz nepoznanicu �to je bilo s trećomsvjedokinjom Likar, ipak bilo tolikoneuvjerljivo i samoj komisiji da jeona u Saopćenju br. 33. naprosto za-nemarila Klaićku i njezin mogućiopis zbivanja u crkvi. Usputno, be-ogradskome se »genocidologu« dr.Bulajiću potkrala pogre�ka u prezi-menu te svjedokinje, koja nijeslučajna jer je dva puta spominjekao »Klajić« (Dr. Milan Bulajić:»Usta�ki zločini genocida i suđenjeAndriji Artukoviću 1986. godine« II,

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj(jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilokojeg dijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Među-


Sramotnemanipulatorske stranice

Osim »ključnih«svjedoka i svidrugi svjedoci

iznose mno�tvodetalja koji idu uprilog tvrdnji dase zločin dogodiou crkvi, međutim,

nije neva�nozamijetiti kako

ba� nitko od njihnije bio na samo-

me popri�tuzločina, tj. u crkvi,u vrijeme njegovadogađanja. Stoga

nitko od njih zasebe kategoričkini ne tvrdi da jeizravni svjedok

samoga zločina ucrkvi.

�to reći na iskazedjece od kojih ječetvero njih u

vrijeme nemilihdogađaja imalo,najvjerojatnijetek 10, 11, 13 i 14

godina? Čini se dasu u cijelome»glinskome

slučaju« te strani-ce primjer naj-

sramnije manipu-lacije svjedocima!Te�ko je ustvrditi

tko se u tomeposlu vi�e potru-dio - Okru�na ili

Dr�avna komisijaza ratne zločine?

¦ Zadnja stranicadokumenta o iskazusvjedokinja koje su uvrijeme zločina uglinskoj crkvi bilemalodobna djeca

� U nastavku feljtona br. 8 u GKod 29. listopada do�lo je do tiskar-ske pogre�ke pri kraju tekstu kodcitiranja dopisa Franje Juraka. Onispravno glasi: »...i da su odvezenikamionima pokraj sela Prekope (4km od Gline prema Gorama) jednagrupa i druga grupa pokraj selaMarin-dvor a riječ je o Marinbrodu,op. T. V.)...«

Ispravak

Beograd, 1988, str. 521). Osim toga, uslaganju i ovog djelića glinskogamozaika opet dolazi do velike po-mutnje jer se odjednom umjestoMare Klaić kao svjedokinja zbivanjau crkvi pojavljuje sama Josipa �arićkoja, čini se, ipak nije oti�la doma,kao u prvoj verziji, jer svjedoči:

»A u crkvi u koju je od vremenado vremena upiralo svjetlo takođersam vidjela zaklane ljude i čula ka-ko druge �rtve viču i stenju« (Brani-mir Stanojević: »Usta�ki ministarsmrti«, Nova knjiga, Beograd, 1986,str. 85).

Naravna smrtili pogibija?

Za�to svjedokinje Josipa �arić,Mara Klaić i Draga Likar i nisu bileprevi�e pouzdane, govori i njihovpodatak o mrtvom usta�i Janku Bu-daku:

»...sjedile smo kod njegova trupla.Budak je toga dana umro svojomprirodnom smrću« (Branimir Sta-nojević: »Usta�ki ministar smrti«,Nova knjiga, Beograd, 1986, str. 85).

Međutim, iskaz Mate Bak�ićagovori o nečemu drugom: »Te noćikad je izvr�en pokolj, bio je na odruu općinskoj kući Budak, imena mune znam, koji je poginuo prilikomhap�enja nekog Srbina, pa su te no-ći čuvali njegovo truplo Mara Klaići Pepa �arić, pa su mi iste pričale,odnosno mojoj �eni, da je te noći

do�ao da vidi tog Bu-daka jedan usta�a...«(Arhiv Srbije, F 110, br.1268, Zapisnik br. 1/44od 10, 11. i 18. listopada1944).

I u Matici umrlihRimokatoličke �upesv. Ivana Nepomuka uGlini za g. 1941.zabilje�ena je smrtJanka Budaka, r. 1902,u potpuno drukčijimokolnostima od oniho kojima pričaju »ču-varice« njegova trupla,jer doslovce stoji:»ubijen od nepozna-te ruke«.

Mo�e se činiti od-bojnim »sitničarenje«oko tih detalja u iska-zima svjedoka, ali semo�e očekivati da suoni trebali biti u slu�birasvjetljivanja takou�asnog zločina, um-jesto, po svemu sude-ći, njegova zamaglji-vanja. Zar je npr. mo-guće da se na temeljusvjedoka ne mo�e čak

sa sigurno�ću utvrditi, tj. razlikova-ti, ni autobus od kamiona? Naime,Andrija �olenković, električar iz Gli-ne, svjedoči: »Ja sam u mjesecu srp-nju, moglo je to biti pred kraj mje-seca, vidio kako autobusi dovozeSrbe u glinsku crkvu« (BranimirStanojević: »Usta�ki ministar smrti«,Nova knjiga, Beograd, 1986, str. 79).

Za razliku od njega Antun Gre-gurić iz Jukinca vidio je cijeli taj pri-zor malo drukčije: »Vidio sam kakosu kamionima vozili Srbe u crk-

vu...« (Branimir Stanojević: »Usta�-ki ministar smrti«, Nova knjiga, Be-ograd, 1986, str. 81).

Dr. Rebok u Glini,dr. Rebok u Zagrebu

I iskazi ostalih svjedoka obilujupovr�nostima, netočnostima, spek-takularnostima ili nedosljednosti-ma. Tako Dragan Bakić jedini do-nosi priču o masovnom bijegu sto-tine srpskih uhićenika. Gotovo jenevjerojatno da ba� ni jedan drugisudionik tog događaja, a nije ih malibroj, nije smatrao potrebnim baremspomenuti tako spektakularan pot-hvat: »Jeza je prostrujala masom.Ljudi su slutili da se sprema pokolj.Najhrabriji među prevarenima tra-�ili su načina da se izvuku iz ob-ruča usta�kog osiguranja. Mnogi suu tome uspjeli, njih oko 400...«(Branimir Stanojević: »Usta�ki mi-nistar smrti«, Nova knjiga, Beograd,1986, str. 81).

Mato Bak�ić je pred Okru�nomkomisijom za ratne zločineOkru�noga narodnog odbora Ba-nije posvjedočio da je nakon zloči-na »sutradan vidio dr. Rebokakako nečim posipava mjesta kojasu jo� zaudarala od krvi, iako je svebilo oprano« (Arhiv Srbije, F 110, br.1268, Zapisnik br. 1/44 od 11. listopa-da 1944).

Pred istom komisijom tjedandana kasnije Veljko Rukavina izno-si drugačiju priču o glinskome liječ-niku dr. Jurju Reboku:

»Dr. Rebok poznat je kao bogo-moljac i svaki put kada se vr�iokakav zločin on je bio u Zagrebuda poslije toga govori kako je to vr-�eno bez njegova znanja« (ArhivSrbije, F 110, br. 1268, Zapisnik br. 1/44 od 18. listopada 1944).

Jednako je tako dan nakon zloči-na netko od svjedoka vidio usta�e,očito u odorama, kako peru crkvu(Andrija �olneković u Saopćenju br.33. Dr�avne komisije za utvrđivanjezločina okupatora i njegovih poma-gača«, »Vjesnik«, 6. lipnja 1945, str.4), netko je opet vidio civile pri isto-me poslu (Ante �e�erin u istom Sa-općenju) itd.

Bez obzira na sve »problematič-ne« dijelove iskaza svjedoka, bilo bipotpuno krivo zaključiti da susvjedoci jednostavno izmislili do-gađaje u Glini u srpnju 1941. Kodtoga je svakako najva�nije postavi-ti sljedeće pitanje: �to su oni doistavidjeli i izjavili, a �to je sve od togazapisala i koliko je vjerodostojnonjihova svjedočenja prenijela Ko-misija za istra�ivanje zločina? Nai-me, puno toga upućuje na komisiji-

nu nečasnu ulogu i manipuliranjesvjedocima, �to je već u nekolikonavrata dosada upozoreno.

Od Petrinje i Jasenovcado Maribora?

O tome uz ostalo vi�e nego jasnogovori i dokument kojega je sasta-vila Okru�na komisija za ratne zlo-čine NOO Banije na temelju»svjedočenja« petero djevojaka izGline: Dragane Čučković, 15 godi-na, Mire Mu�deka, 18 godina, DareDmitrović, 17 godina,Du�anke Breka, 20 go-dina, i Zore Baldić, 14godina. Na početkuiskaza odmah upada uoči da su sve jednodu-�ne u tvrdnjama sa za-panjujućim mno�t-vom detalja. One takoznaju koji je bio »prvizločinački akt u Glini«i gdje se on dogodio,one su vidjele »kakokamioni i autobusivoze neprekidno Sr-be u glinsku crkvuodakle su ih u noćiodvozili dalje«, one suvidjele natpise na au-tobusima »Zagreb-Jaska, Zagreb-Samo-bor i tzv. 'crnu maricu'iz Zagreba, te autobuseTopusko-Zagreb i dr.«,one točno znaju koja jevojna postrojba sudje-lovala u zločinu - »me-đu usta�ama iz 13. sat-nije bio (je) i neki �u-nac koji je jo� 1943. god. bio stra�ar uPetrinji«, one svjedoče o sudbiniglinskih �idova koji su »sprovedeniu Gospić« i koje je pratio »stra�arNikola Ivančević«, one se sjećaju dasu »u lipnju 1942. ponovno hvataneSrpkinje i djeca«, kao i gdje su odve-deni - »u Petrinju, odatle u Jaseno-vac, od tamo poslije 3-4 dana uGradi�ku, odakle su sprovedenido Maribora«. One poimence na-vode koji su bili »najkrvaviji zločin-ci«, tko je od njih bio »najgori«, tkose sve jo� »istakao u krvolo�tvu« itko je sve »mučio i tukao ljude«.One znaju u čijoj su kući bili »sva-kodnevni �urevi« i u čiju su kuću»njemački, domobranski i čerkeskioficiri donosili pljačkano meso i �i-vad, te svinje i druge namirnice«.One svjedoče da su »sudionici �u-

reva imali dozvolu za kretanje ponoći«, one su »vidjele s prozorasvojih stanova« tko je sve sudjelo-vao u raskala�enim slavljima, pa sutako vidjele i »sudionice kad su unoći prolazile ulicama svaka sasvojim oficirom«. Vidjele su čak injemačkog generala »koji je svegajedan dan bio u Glini« i koji je »biou toj kući i plesao s uzvanicima«. Stim u vezi one znaju da su »pristupna te �ureve imali samo posebnopozvani«. Nisu to jedini rani jutar-nji ili noćni prizori koje su vidjele

jer su također izjavile:»11. V. 1941. u noći oko12 sati počelo je u Glinihap�enje«. Jedna odsvjedokinja zna da su uhap�enjima sudjelova-li i »usta�e emigranti«,druga kako je riječ o»usta�kome časni-ku«, a najmlađa je(imala je tada najvje-rojatnije 10 godina!)ustvrdila da su uhiće-nici »po noći odvede-ni iz Gline, gdje su biliu zatvoru u sudu i ko-taru, te su pobijeni uHađeru i Prekopi«(Arhiv Srbije, F 110, br.1268, iskaz Du�ankeBreka, Dare Dmitro-vić, Mire Mu�deka,Dragice Čučković iZore Baltić, Zapisnikbr. 1/44 od 10, 11. i 18. li-stopada 1944). �to rećina te iskaze svjedoki-nja, od kojih je četveronjih u vrijeme nemilih

događaja imalo, najvjerojatnije, tek10, zatim 11, 13 i 14 godina? Čini se dasu u cijelome »glinskome slučaju«te stranice primjer najsramnije ma-nipulacije svjedocima! Te�ko jeustvrditi tko se u tome »poslu« vi�etrudio - Okru�na komisija za ratnezločine, koja je sastavila zapisnik osaslu�anju ili Dr�avna komisija,koja je neke njegove dijelove uvr-stila u slu�beno Priopćenje br. 33. opokolju Srba u glinskoj crkvi.

Koliko su predsjednik Okru�nekomisije Milan Vujičić i tajnik dr.Aleksandar Goldstein dr�ali dosvjedokinja, govori i činjenica da sujednoj od njih potpuno iskriviliprezime. Najmlađu Miru Mu�dekau tekstu navode kao - Mu�detić(isto, str. 1)!

nastavalja se

Gk-24-25.p65 13.11.2006, 15:1025


Tomislav Vuković

� Analizirajući iskaze različitihsvjedoka o »pokolju u glinskoj pra-voslavnoj crkvi«, mo�e se lako uoči-ti začuđujuće veliki broj tvrdnja te-meljenih na, pučki rečeno, »rekla-kazala«, ali koje su objeručkeprihvaćene i ugrađene u gotovo sve»ozbiljne« i »znanstvene« ocjene irasprave, počev�i od priopćenja po-slijeratne Dr�avne komisije zaistra�ivanje zločina okupatora injihovih pomagača sve do najno-vijih povijesnih studija.

»Govorilo se...pripovijedali su«

Tako je npr. Komisija odmahnakon rata zabilje�ila jednu u nizusličnih izjava, koje su svrstane u ka-tegoriju »mjerodavnih«:

»Du�anka Breka izjavljuje: �Menije Mića Mihavec, koji je bio u Glini ikasnije u radnom bataljonu u Za-grebu pričao poslije pokolja...«(Arhiv Srbije, fond 110, br. 1268,iskaz Du�anke Breka, Dare Dmitro-vić, Mire Mu�deke, Dragice Čučko-vić i Zore Baltić, od 10, 11. i 18. listo-pada 1944, br. 1/44, str. 2).

Jednaka je va�nost dana i osta-lim sličnim izjavama:

»Dragica Čučković izjavljuje dase je svojevremeno govorilo da jeubijeno u crkvi oko 800-900 ljudi...«(Arhiv Srbije, isto).

»...tada se je govorilo u Glini daje svega tom zgodom dove�eno ipoubijano oko 2000 Srba. Jedan jedio od tih ljudi zaklan u glinskojcrkvi a čuo sam da su to izvr�iliusta�e iz Karlovca« (Arhiv Srbije,fond 110, br. 1268, iskaz VeljkaRukavine od 10-11. listopada 1944,br. 1/44, str. 2).

»U Glini se je tada govorilo da jeona (Ankica Vidaković, op. T. V.)�pijunka UNS (Usta�ke nadzorneslu�be)« (isto).

Takvu vrstu izjava Komisija zaistra�ivanje zločina bez ikakvih jezadr�aka ugradila i u svoje slu�benopriopćenje, citirajući svjedoke u sti-lu »ali se govorilo u gradu« (Sa-općenje br. 33 Dr�avne komisije zautvrđivanje zločina okupatora injegovih pomagača«, iskaz IvanaPacijentija, »Vjesnik«, 4. lipnja 1945,str. 3). Zanimljivo je da se potpunoista formulacija »ali se govorilo ugradu« nalazi i kod drugog svjedo-ka (isto, iskaz Andrije �olnekovića).Komisijino priopćenje, razumije se,objavljuje i drukčije izjave ali upotpuno istome duhu, npr.: »ja neznam točno« (isto, iskaz Ljerke Zi-bar), »ja nisam znao za pokolj doidućeg jutra« (isto, iskaz Andrije�olnekovića) i sl.

Partizansko svjedočenjeo trinaestogodi�njaku

S kakvom su neupitno�ću pri-mane onodobne »rekla-kazala«ocjene i optu�be, koliko su oneimale silnu premoć nad temeljnimzahtjevom da se one trebaju ičinjenično dokazati, govori i»svjedočenje« Ignaca Haluze. Onpoimence optu�uje neke osobe za

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj(jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnjalo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilokojeg dijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Među-



»Pouzdani« svjedoci»rekla-kazala«

Analizirajući iskaze različi-tih svjedoka o »pokolju uglinskoj pravoslavnojcrkvi«, mo�e se lako uočitizačuđujuće veliki brojtvrdnja temeljenih na,pučki rečeno, »rekla-kazala«, ali koje suobjeručke prihvaćene iugrađene u gotovo sve»ozbiljne« i »znanstvene«ocjene i rasprave, počev�iod priopćenja poslijeratneDr�avne komisije zaistra�ivanje zločina okupa-tora i njihovih pomagača,sve do najnovijih povije-snih studija.

Brojni su srpskipovjesničari

besramno mani-pulirali s doku-

mentima icitatima vezanim

za »glinskislučaj« pri tomeih krivotvoreći,krivo navodeći,

izostavljajućipojedine riječi iličak odlomke kojiim nisu odgova-rali, a dodajući iizmi�ljajući ono�to se uklapalo u

njihove una-prijed stvorene

zaključke.

najte�e zločine na temelju pripo-vijedanja jednoga partizanskogdu�nosnika, �to je u to doba bilo, iz-gleda, najpouzdanije vrelo vjerodo-stojnosti. Dakle, bez obzira na to �toni svjedok niti partizanski du�-nosnik nisu, očito, vidjeli trinaesto-godi�njeg dječaka u ulozi mon-struoznog koljača u crkvi (jednakokao i sve druge koje spominju), te�-ka je optu�ba ipak odaslana u jav-nost:

»Od pokojnog Miroslava Frica,člana Gradskog narodnooslobodi-lačkog odbora u Glini, čuo sam, dasu u crkvi klali naročito �imo Na-glić iz Jukinca, Joso �inić, StevoMulac, Pavao Kalajd�ić, MuretićJure, Janko Korak, Nikica Vidakovići njegov sin 13-godi�nji Milan«(dr. Milan Bulajić, isto, str. 522).

Na temelju takve metodologijeposve je razumljiv »znanstveni pri-stup« velike većine srpskih povje-sničara »pokolju u glinskoj pravo-slavnoj crkvi«, posebice onih koji-ma u prvome planu i nije biloutvrđivanje povijesne istine. Takojedan od »najglasovitijih« srbijan-skih povjesničara o zbivanjima uHrvatskoj u Drugome svjetskomratu također pridaje nedvojbenuznanstvenu »objektivnost« sličnimizjavama:

»...posljednja grupa je ostala ucrkvi, koliko ih je bilo meni nijepoznato, ali se je govorilo u graduda ih je bilo nekoliko stotina, jer jecrkva bila dupkom puna« (dr. MilanBulajić: »Usta�ki zločini genocida isuđenje Andriji Artukoviću 1986.godine« II, Beograd 1988, str. 327).Istoj se metodologiji jednako tako

priklanjaju i drugi znanstvenici iztog kruga:

»Gosti su kasnije pripovijedali,koji su tom zgodom bili prisutni, dasu uz srce bile zamotane i ljudskeoči, ali ih ja nijesam vidjela« (Brani-mir Stanojević: »Usta�ki ministarsmrti«, Nova knjiga, Beograd 1986,str. 82).

Izostavljanje»nezgodnog«

Brojni su srpski povjesničari be-sramno manipulirali s dokumenti-ma i citatima vezanim za »glinskislučaj« pri tome ih krivotvoreći, kri-vo navodeći, izostavljajući pojedineriječi ili čak odlomke koji im nisu

odgovarali a dodajući i izmi�ljajućiono �to se uklapalo u njihove una-prijed stvorene zaključke. To je da-nas nakon tisuće i tisuće napisanihstranica gotovo nemoguće raskrin-kati, pa je u ovome feljtonu najboljetek na nekoliko primjera dosadadvojice najče�će spominjanih auto-ra, Bulajića i Stanojevića, pokazatina kojoj je razini znanstveno po-�tenje nekih (srbijanskih) autora.

I jedan i drugi �ele ostaviti do-jam znanstvene ozbiljnosti pa, iz-među ostalog, izjave svjedoka sta-vljaju pod znak navodnika. Među-tim, poznato je da to u normalnomznanstvenom svijetu iziskuje do-slovno citiranje dokumenata. Pridr-�avaju li se oni toga, pokazat će naj-bolje sljedeći primjeri. Dakle, o po-kolju u glinskoj pravoslavnoj crkviprvi donosi sljedeće svjedočanstvo:

»Moj stan se nalaziooko 50 metara od biv�epravoslavne crkve. Kri-tičnog dana - ja se da-tuma ne sjećam - oko9 sati navečer čuosam... » (dr. Milan Bu-lajić: »Usta�ki zločinigenocida i suđenja An-driji Artukoviću 1986«,knjiga II, Beograd 1986,str. 520-521).

Isti citat pod znaci-ma navoda drugi po-vjesničar donosi tako�to izostavlja »nezgod-ne« riječi: »ja se datumane sjećam«:

»Moj stan se nalaziooko 50 metara od biv�epravoslavne crkve,sjeća se Mato Bak�ić.Oko devet sati navečerčuo sam...« (BranimirStanojević: »Usta�kiministar smrti«, Novaknjiga, Beograd 1986,str. 83).

I drugo svjedočan-stvo, koje donose oba povjesničara,uvelike se razlikuje, usprkos tomu�to i jedan i drugi autor, kao i malo-prije, rabe znake navoda:

»U to vrijeme, veli Ante �e�eriniz Gline, ja sam bio namje�tenikgradske Munjare u Glini i mislim daje to moglo biti 30-VII-1941. Oko 23sata do�ao je k meni u MunjaruNikola �afar, tada već poznat kaokrvnik, i naredio mi da ugasim jav-nu rasvjetu...« (dr. Milan Bulajić:»Usta�ki zločini genocida i suđenjaAndriji Artukoviću 1986«, knjiga II,Beograd 1986, str. 520).

Isti citat s izbačenim datumom ipridodanim pro�irenim opisom,

donosi drugi povjesničar: »U tovrijeme, sjeća se Ante �e�erin izGline, ja sam bio namje�tenik gra-dske munjare. Mislim da je moglobiti oko 23 sata kada je k meni umunjaru do�ao Nikola �afar, biv�iseljak - trgovac �eljezničkim pra-govima iz Kihalca, tada već poznat

kao krvnik. Naredio mije da ugasim javnu ra-svjetu u gradu...« (Bra-nimir Stanojević: »Us-ta�ki ministar smrti«,Nova knjiga, Beograd,1986, str. 83).

Prosječnom se čita-telju naprosto nemo-guće snaći u citatima tedvojice autora (tj. nji-hovoj vjerodostojno-sti) jer je samo u njiho-vim djelima takvihrazlika popriličan broj.Velika je vjerojatnost,kada bi se usporedio ineki treći srpski ili sr-bijanski autor s njima,da bi se dobila i trećavarijanta istih doku-menta.

Nameće se, dakle,neizbje�no pitanje: Ko-liko je takvim autorimauopće stalo do povije-sne istine, ili je riječ onekim zakulisnim na-mjerama koje nemaju

nikakve veze sa znano�ću? Činjeni-ca je, na�alost, da je dio historio-grafije o Drugome svjetskom ratuna biv�em jugoslavenskom pro-storu zagađen svjesnim, zlonam-jernim i politikantskim srpskimkrivotvorina, �to je, dakako, imalopogubnog i dalekose�nog utjecaja ina povijesne znanosti drugih na-roda kao i na njihovo javno mni-jenje.

Te�ko je dati mjerodavan odgo-vor ima li smisla da se netko od-va�i upustiti u »krvavo« te�ak po-sao njihova raskrinkavanja (baremu »glinskome slučaju«)?

Nastavlja se

¦Jedna od

izjava »rekla-kazala« kojaje rabljena u

»znanstvenom«djelu

objavljenom uBeogradu o»glinskome

slučaju«

� Uz neutvrđeni datum zločina ibroj �rtava, dvojbenu vjerodostoj-nost pre�ivjele �rtve i počiniteljazločina, upitne uloge poslijeratnekomisije za istra�ivanje zločina, pro-turječja svjedoka, brojne nelogično-sti, krivotvorine i tumačenja, činise, kako je i samo mjesto pokoljaproblematično, tj. ono se pro�iruje.Naime, najveći broj »svjedočenja«govori o zločinu u crkvi, ali neki suvidjeli i vi�e od toga: »Vidio samkako pred crkvom kolju neke ljude,odnosno da su ih izvodili pred vra-ta...« (dr. Milan Bulajić: »Usta�kizločini genocida i suđenje AndrijiArtukoviću 1986. godine« II, Beo-grad 1988, str. 521).

Problematično imjesto zločina?!

� Koliko je »glinski slu-čaj« kontaminiran svime isvačime, kojekakvim pri-čama, dezinformacijamai ma�tom, najrječitije go-vori izjava, na početkufeljtona već citiranog, nimanje ni vi�e nego aka-demika koji se takođersmatrao pozvanim pro-govoriti o tome: »Usta�esu goloruke civile zatvoriliu pravoslavnoj crkvi kojusu zapalili« (dr. VladimirĐuro Degan: »Tuđman uBiH nije vidio ravnoprav-nu dr�avu«, »Novi list«,26. svibnja 2002).

Uhićenizapaljeni ucrkvi?

Gk-24-25.p65 20.11.2006, 16:1025

25Glas Koncila broj 493. prosinca 2006.


Tomislav Vuković

� U nadasve tragičnom »glinskomeslučaju«, koji se u �iroj javnostipotpuno krivo svodi isključivo na(tobo�nji) pokolj u pravoslavnojcrkvi, među osobama koje su pove-zane s njime uz najče�će spominja-ne: Jednaka, Berberovića, Rolfa,Openheima, Puka, �u�eka i drugih,nalazi se i tada�nji zagrebački nad-biskup Alojzije Stepinac koji, premanekim povjesničarima čiji broj nijeni malo zanemariv, snosi izravnuodgovornost za »pokolj u glinskojcrkvi«. Premda nije posve jasno učemu bi bila nadbiskupova bilokakva povezanost s događajima usvibnju i srpnju 1941. u Glini, u smi-slu poticanja, plani-ranja, nagovaranja, odo-bravanja, zapovijedanjai sl. (on je čak �tovi�e,kao �to to dokazuju po-vijesna vrela, �estokoprosvjedovao kod Pave-lića saznav�i za zločin iuspje�no interveniraoza uhićene Srpkinje), namontiranom mu se po-slijeratnom suđenju kaojedan od ključnih svje-doka pojavio i vi�e putaspominjani »jedini pre-�ivjeli svjedok« LjubanJednak (»Suđenje Li-saku, Stepincu, �ariću idru�ini, usta�ko-kri�ar-skim zločincima i nji-hovim pomagačima«,Zagreb, 1946, str. 391-397). Zanimljivo je da jenjegovo svjedočenjeobjavljeno u poglavlju»Saslu�anje svjedoka naokolnost prisilnog 'pre-kr�tavanja'«, premda je itada svima bilo posvejasno kako nikakvog»prekr�tavanja« u Gliniuopće nije bilo. Bila je tonemilosrdna i surova fi-zička likvidacija uglav-nom nevinih (problempogubljenih onda�njihpripadnika četničkogpokreta u Glini i okolici zaslu�ujeposebnu raspravu) bez suda i osude,tj. odmazda zbog partizanskog na-pada i ubojstva nekoliko usta�a uBanskom Grabovcu, koja se uz naju-mje�nije krivotvorine i klevetenikako i ni u čemu ne mo�e pripisa-ti zagrebačkom nadbiskupu. No uposlijeratnim okolnostima. u kojimasu neki priskrbili svemoguću ideolo-�ko-represivnu aureolu, sve je bilomoguće.

»Rastezljive«Roksandićeve optu�be

Tako su i pojedini povjesničaripod svaku cijenu nastojali »dokaza-ti« Stepinčevu krivnju za »glinskislučaj« na dvije razine: općenitoj, ukojoj su koristili generalizirajuće ivrlo »rastezljive« optu�be, ikonkretnoj, u kojoj su iznosilistvarne dokumente krivotvorećinjihov izvorni smisao. Navest ćemotek po jedan primjer za oba slučaja uzavidnom mno�tvu sličnih.

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj (ju-goslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sumnja-lo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilo kojegdijela toga tamnog »povijesnog mozaika«. Međutim, oz-

biljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, dosada nepozna-ta otkrića koja donosimo u ovome feljtonu dovode pod upitnik mno-ge dosada�nje tvrdnje i ocjene.

Bila je to nemilo-srdna i surova

fizička likvidacijauglavnom nevinih

(problem pogu-bljenih onda�njih

pripadnikačetničkog pokreta

u Glini i okolicizaslu�uje posebnu

raspravu) bezsuda i osude, tj.odmazda zbogpartizanskog

napada i ubojstvanekoliko usta�a uBanskom Grabo-

vcu, koja se uznajumje�nijekrivotvorine i

klevete nikako i niu čemu ne mo�epripisati zagre-

bačkom nad-biskupu Alojziju

Stepincu.

U knjizi slu�benihdopisa nadbisku-

pa Stepinca nigdjenije zabilje�en

dopis o tobo�njem»prekr�tavanju«Meand�ija! Onjednostavno nepostoji jer je pod

tim brojem (7356) idatumom (28. XI.

1941) zavedendopis Nadbiskup-

skog duhovnogstola o »prekr�ta-

vanju« MileveMonić iz Gline.�u�ek se, dakle,

samo poslu�io timur. br. i datumom,kao i nadbiskupo-

vim imenom,�eleći tako spisu

dati �to većuslu�benu uvjer-

ljivost.

Jednak optu�ujenadbiskupa Stepinca!

Đuro Roksandić, pi�ući u članku»Usta�ki zločini u glinskome kota-ru od 1941. do 1945. godine«, prilič-no samouvjereno optu�uje nad-biskupa Stepinca za događaje kojiće tek uslijediti: »Vrlo velik učinakna pona�anje stanovni�tva, poseb-no katoličkih vjernika u glinskomekraju, imala je travanjska poslanicanadbiskupa Stepinca hrvatskomnarodu s pozivom na vjernostusta�koj dr�avi« («Glina - glinskikraj kroz stoljeća«, Skup�tina opći-ne Glina, Institut za historiju rad-ničkog pokreta u Hrvatskoj - Zavodza hrvatsku povijest, Glina, 1988,str. 283). Nije zgorega reći kako Ro-ksandić temelji svoju tvrdnju na -ni manje ni vi�e nego - Viktoru No-

vaku i njegovu djelu»Magnum crimenu«(str. 543-552), na kojegase poziva i u nastavkusvojega napisa. Osta-vljajući po strani njego-vu ocjenu da je nad-biskupova poslanicaimala velik učinak »po-sebno« u glinskomekraju (nije također po-sve jasno u čemu je ta»posebnost« te za�toba� u glinskome kraju ane jednako, ili mo�dajo� i vi�e, i u drugim hr-vatskim krajevima?),krajnje je vrijeme da seRoksandiću i njemusličnima, nakon dugo-godi�njega komuni-stičkog i velikosrpskognametnutog »kom-pleksa krivnje« hrvat-skome narodu, otvore-no i jasno u sada�njojslobodnoj hrvatskojdr�avi (bez obzira napona�anje biv�e ili sa-da�nje vlasti) ka�e kakoje, najbla�e rečeno, ap-surdno svrstavati uzločince sve one koji sug. 1941. s olak�anjemnapokon dočekali da seHrvatska istrgne iz do-tada�njega krajnje ne-

podno�ljivog jugoslavenskog zagr-ljaja i optu�ivati ih za zločine koji suse dogodili kasnije, nakon mjesec,dva, godinu, dvije, tri i vi�e dana! PoRoksandićevom bi se »receptu« na-dbiskup Stepinac jednako tako mo-gao optu�ivati, a �to je na�alost i bilapraksa, za bilo koji zločin počinjenbilo gdje i u bilo koje vrijeme na po-dručju NDH tijekom njezina po-stojanja, bez obzira na sva njegovakasnija javna istupanja, apele, inter-vencije, prosvjede, dopise i sl. (pa i u»glinskome slučaju«). Zato nezačuđuje Roksandićeva »okrnjena«tvrdnja:

»Supruge nekih ubijenih glin-skih Srba kasnije su pu�tene u Sr-biju, tako da su Zorka Radojčević,Danica Su�njević, Katica Babić,Anđa Radovanović i Evica Eremićsvjedočile u Beogradu 27. veljače1942« (»Glina - glinski kraj krozstoljeća«, isto, str. 287). Zar je takostra�no izreći, ako već ne zahval-nost onda barem povijesnu istinu,�to je minimum ljudskog po�tenja,

čijom su zaslugom, tj. izravnom in-tervencijom bile pu�tene te jadne iunesrećene �ene kao i stotinjakdrugih, jer je to bio nadbiskup Ste-pinac?

»Zločin prekr�tavanja«obitelji Meand�ija

U prilog općenite optu�be nad-biskupa Stepinca za zločin u »glin-skome slučaju«, Roksandić potompodastire i »konkretni« dokaz, i to upoglavlju »Prekr�tavanje pravoslav-nih u rimokatolike u glinskom ko-taru« (»Glina - glinski kraj krozstoljeća«, isto, str. 292). Uz tvrdnjuda je »i u glinskome kotaru biloprekr�tavanja«, spominje �upnika�u�eka, dakako, u zločinačkomkontekstu skupa sa Stepincem,pomno pazeći pri tome da »prekr-�tavanje« ne bi slučajno poprimilobilo kakav pozitivan prizvuk:

»Najprije je to bio slučaj sa �ena-ma i djecom ubijenih glinskih Srba,koje je bez posebne procedure'prekrstio' glinski �upnik Franjo�u�ek« (isto, str. 292). Na istoj stra-ni donosi i »krunski« dokaz -odluku nadbiskupa Alojzija Stepin-ca o »prekr�tavanju« obiteljiMeand�ija sa �igom �upnog uredau Glini i potpisom �upnika Franca�u�eka:

»Obitelj Meand�ija, Glina k. b. 11.Nakon �to ste Vi dobili kotarski pri-stanak, Preuzvi�eni jeNadbiskup zagrebačkidr. Alojzije Stepinacsvojom odlukom br.7356 dat. 28. 11. 1941. pri-mio u krilo sv. rkt.Crkve. Stavlja Vama seu du�nost savjestan po-lazak slu�be Bo�je! Bu-dite vjerni Crkvi, kojaVas je prigrlila, Nezavi-snoj Dr�avi Hrvatskoj injezinom Poglavniku«(isto).

Koliko se god naprvi pogled činilo da je»magnum crimen«uvjerljiv i vjerodostojanzbog sadr�aja i oblika(urud�beni broj, da-tum, �ig, potpis, pozivna vjernost NDH), bioje to, na �alost Đuri Ro-ksandiću i sličnima, uonda�njim okolnosti-ma jedino mogući,najbolji, vrlo lukav iuspje�an �u�ekovnačin spa�avanja ugro-�enih. Da je to istina, uovome konkretnomslučaju najbolje govoričinjenica da u knjizislu�benih dopisa nad-biskupa Stepinca ni-gdje nije zabilje�endopis o tobo�njem»prekr�tavanju« Meand�ija! Onjednostavno ne postoji jer je podtim brojem (7356) i datumom (28.XI. 1941) zaveden dopis Nad-biskupskog duhovnog stola o»prekr�tavanju« Mileve Monić izGline. �u�ek se, dakle, samoposlu�io tim ur. br. i datumom, kaoi nadbiskupovim imenom, �eleći

tako spisu dati �to veću slu�benuuvjerljivost. To, dakako, nije priječi-lo brojne srpske kvaziznanstvenikeda »prekr�tavanje« obiteljiMeand�ija prika�u kao »povijestvjerskog genocida«, kako glasi pod-naslov knjige prof. dr. Veljka Đurićakoji kao da je, na temelju svegaobjavljenog, doktorat postigao nanekoj od radnih akcija u socijali-stičkoj Jugoslaviji (v. Veljko Đurić,»Prekr�tavanje Srba u NezavisnojDr�avi Hrvatskoj«, »Alfa«, Beograd,1991, str. 230).

Pravoslavne»Opomene pro�losti«

Ostavljajući po strani razmi-�ljanje zbog čega obitelj Meand�ijanikada kasnije nije izi�la u javnost ipojasnila je li taj dopis bio doistazločin nad njezinim članovima ilimo�da pomoć, za srpsku je histo-riografiju sve do danas taj podatakneupitan dokaz o krivnji KatoličkeCrkve, nadbiskupa Stepinca, �up-nika �u�eka za »nasilno prekr�ta-vanje« pravoslavnih Srba u Drugo-me svjetskom ratu. On se nekritičkikonzumirao, papagajski ponavljao i�irio aritmetičkom progresijomkroz mno�tvo članaka, izjava, časo-pisa, rasprava i ozbiljnih znanstve-nih studija. U srpskoj je kolektivnojsvijesti s vremenom postao općeprihvaćena, neupitna i sama po sebi

razumljiva činjenicakoja se nikada nije do-vodila pod upitnik.Zato glasilo Srpske pra-voslavne Crkve obja-vljuje presliku te potvr-de u rubrici znakovitaimena »Opomene pro-�losti«, s ironičnimpotpisom: »Dokumento prekr�tavanju srpskeobitelji iz Gline 'uz bla-goslov' nadbiskupaStepinca« (»Pravosla-vlje«, 1. o�ujka 1990, str.2).

Pojedinci su u na-stojanjima da se nad-biskup Stepinac pri-ka�e zločincem i�li takodaleko da su čak tvrdilikako je on bio, zanim-ljivo, prije 10. travnja1941, tj. uspostaveNDH, duhovni začet-nik glinskog pokolja iideolog progona pravo-slavnog �ivlja s tih pro-stora! U tom se smislunajče�će spominje g.1936. kada je nadbiskupposjetio Glinu, o čemuje �upnik �u�ek zapi-sao u glinskoj �upnojspomenici:

»Ove godine, i to 25.rujna 1936. bila je u Gli-

ni sv. krizma i kan. vizita, nad-biskup - koadjutor dr. Alojzije Ste-pinac bi dočekan na glinskome mo-stu. Uz oba pravosl. svećenika, pro-tu Ercegovca i keteheta Počuće, bidočekan od vlasti, �kolske djece igrađanstva, te processioaliter uve-den u obnovljenu crkvu. Pozdravioga je u ime općine načelnik Sveto-

zar Davidović, dijete Vilma Klo-bučar i ja. Drugi dan bi krizmanika320 (zajedno s pitomcima iz domaumirovljenika). Na banketu u �up.stanu sudjelovali su �efovi sviju dr�.ureda i �kola, te građani katolici ipravoslavci, predstavnici raznihobrtnika« («Spomenice �upa: Maja,Vidu�evac, Glina, Mala Solina«,uredio Juraj Jerneić, �upa sv. IvanaNepomuka - Glina i Ogranak Mati-ce Hrvatske - Glina, 1998, str, 536).

Nadasve ekumensko i prija-teljsko ozračje koje je vladalo tomprigodom opisao je u �upnome gla-silu i sada�nji �ivi svjedok Stepinče-va dolaska u Glinu. No on donosi ipodatak da je izravan kontakt s na-dbiskupom, zbog malog prostora avelikog mno�tva, imao tek određenbroj uzvanika:

»Dana 25. 9. 1936. Stepinac sveča-no dolazi u Glinu... Dva predstav-nika pravoslavne Crkve pridru�e serukovanju i pozdravu, dok to nemoga�e učiniti mnogobrojniGlinjani... Sutradan 26. 9. 1936. imanaporan dan... Obred je dugo trajao.Po zavr�etku je Stepinac uz svećen-stvo uveden u �upni stan nadomjenak. Prostor je malen, pa suse tu na�li samo uzoriti gosti gradai nazočno svećenstvo« (Karlo Li-pak, »Na� bla�enik - Alojzije Stepi-nac, I. dio, »Nepomuk«, Glina, 12.veljače 2006, str. 1-2).

No, nakon zavr�etka Drugogasvjetskog rata neki su glinski Srbisve to vidjeli i opisali malo drukčije.U jednome iskazu Komisiji zaistra�ivanje zločina, koji se čuva uArhivu Hrvatske, oni su ustvrdilikako su osobno bili nazočni na spo-menutom primanju i iz neposred-ne blizine čuli nadbiskupov savjeto potrebi či�ćenja tih prostora odSrba! Tu se nu�no ponovno namećevelika sumnja u vjerodostojnost ko-misije čija su se izvje�ća često te-meljila na izjavama svjedoka za-dojenih očitom mr�njom. Potrebnoje, dakle, preispitati povijesnu ut-meljenost i vrijednost samih histo-riografskih vrela, �to je, razumije se,vi�e nego zahtjevno. Nije to, kao �tobi netko mogao prigovoriti, poku�ajrelativiziranja materijalnih povije-snih dokaza, nego upravo suprotno,zahtjev za njihovom verifikacijom.

Nastavlja se

¦ Potvrda koju je potpisao �upnik �u�ekmnogima je poslu�ila u optu�bama protivnadbiskupa Alojzija Stepinca

Gk-24-25.p65 27.11.2006, 11:4825

25Glas Koncila broj 5117. prosinca 2006.


Tomislav Vuković

� Da je poslijeratnoj historiografijimanje bila va�na povijesna istinakoja bi se trebala temeljiti na činjeni-cama, objektivnim podacima inepristranim ocjenama, a va�nijeeliminiranje ideolo�kih neistomi�-ljenika pod svaku cijenu, �to pod-razumijeva: krivotvorenje, iznude,klevetu, iskrivljeno tumačenje i čaksvjesno la�no podmetanje (laganje),pokazuju i primjeri vezani uz »po-kolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi«.

Potpis na pripremljenuizjavu

O tome svjedoči Karlo Lipak izGline, koji je kao 16-godi�nji dječak(nije neva�no reći i invalid u to do-ba), 10. siječnja 1946. bio zbog »kri-�arstva« osuđen na robiju i prisilnirad, te je nakon nekoliko kaznionicazavr�io u zloglasnoj Lepoglavi. Po-nuda koju je dobio od partizanskihvlasti ne samo da zorno pokazujenjihov odnos prema istini, pravdi,zakonitosti, po�tenju, moralu i sl.,nego jo� jednom nameće sve veću iozbiljniju dvojbu o po-slijeratnim dokumen-tima kao vjerodostoj-nim povijesnim vreli-ma. I Lipak je, kao goto-vo svi mje�tani Gline iokolice, o �upnikuFrancu �u�eku imaosamo riječi pohvale, no»unatoč svemu premanjemu se radilo pod-muklo. Kad sam ja upaou nepriliku (zatvor)zbog 'kri�arstva' tra�ilisu od mene potpis pri-premljene izjave, dame je u sve uputio�u�ek (1946. g.). To ni-sam mogao učiniti pamakar ostao bez glave,iako su mi na računtoga obećavali pu�-tanje na slobodu«(Arhiv nadbiskupskogduhovnog stola, 1685/1998, Karlo Lipak: »Gli-na 1941«, str. 8).

U tom su duhu »ple-tene« i druge niti oko»glinskoga zločina«. Dabi on dobio na uvjerlji-vosti i potresnosti, kaoda već sam po sebi ne bibio dovoljno �okantanda se (ili ako se) dogo-dio, poslijeratni su »po-vjesničari« plasirali ujavnost sliku uhićenihsrpskih seljaka, tobo�e,neposredno prije samo-ga pokolja u pravoslav-noj crkvi. Najbolje jeodmah otvoreno reći dasu, na njihovu �alost,njezinim objavljiva-njem polučili kontrae-fekt (dakako, na činje-nično-znanstvenoj razini, ne raču-najući percepciju velikog dijela jav-nosti kojoj su desetljećima uspje�noprodavali historiografski »rog zasvijeću«)! Dakle, umjesto potvrdenjihove teorije o zločinu u crkvi, ra-

zotkrili su sami sebe u prilično neča-snome poslu - stvaranju krivotovo-rine (u slu�bi mita?).

Tko će »proče�ljati«dokumente?

Čini se da ni poslijeratnim »pov-jesničarima«, bolje rečeno piscimapovijesti, nije bilo ba� posve jasno�to se zapravo dogodilo i gdje se do-

godio »usta�ki pokolj Sr-ba u pravoslavnoj crkvi«,usprkos slu�benom pri-općenju Dr�avne komi-sije za istra�ivanje zloči-na okupatora i njihovihpomagača iz g. 1945.Zato su i tobo�nje slikeprije samog zločina upravoslavnoj crkvi naj-prije objavljene u doku-mentarno-propagandi-stičkoj knjizi »Doku-menti o protunarod-nom radu i zločinimajednog dijela katoličkogklera«, objavljenoj ne-dugo nakon zavr�etkarata, ali koje nemajunikakve veze s Glinomnego, tobo�e, s Bosan-skom Dubicom! Dobroje podsjetiti se da su ci-ljevi objavljivanja te po-zama�ne knjige od 520stranica jasno istaknutiveć u predgovoru: »Da bise u cijelosti prikazalo�to su sve pojedinci iskupine svećeničke ura-dile za osnivanje i �i-renje usta�ko-terori-stičke organizacije, ko-liko su odgovorni za pri-premanje okupacijena�e zemlje, za izdaju iporobljavanje svoga na-roda, koliko su seanga�irali za okupator-sko-usta�ku vlast, ko-liko su u cijelosti - di-rektno ili indirektno,materijalno ili moralno -učestvovali u nebroje-nim usta�kim zločini-ma, i konačno, u kojoj semjeri, zanoseći se jo�

uvijek usta�kim zamislima i plano-vima, i danas anga�iraju u protuna-rodnom radu, za svako na�e pogla-vlje bila bi potrebna veća knjiga«(«Dokumenti o protunarodnom radui zločinima jednog dijela katoličkog

klera«, priredili Ivo Horvat i Zdenko�tambuk, Zagreb, 1946). Usputno,nije li krajnje vrijeme da se netkonakon �est desetljeća odva�i znan-stveno »proče�ljati« sve njezine kri-votvorine, kriva tumačenje, iz kon-teksta istrgnute citate i sl. kojih je većna prvi pogled popriličan broj (i topočev�i već od prve njezine stranice)?

Iz arhiva usta�kog»funkcionara«

Dakle, dvije slike, do danas»krunski dokazi« brojnim znanstve-nicima za »pokolj u glinskoj pravo-slavnoj crkvi«, prvi se put objavljujuu spomenutoj knjizi s potpisom: »Upravoslavnoj crkvi uBos. Dubici izvr�en jepokolj Srba koji sutamo dotjerani radiprekr�tavanja. Ove sli-ke usta�e su snimili ne-posredno prije pokolja«(«Dokumenti o protu-narodnom radu i zloči-nima jednog dijela ka-toličkog klera«, isto, str.56). To samo pokazujeda su poslijeratne vlastipo�to-poto htjele »sli-kovno« potkrijepiti pri-ču o »pokolju u pravo-slavnoj crkvi«, bez obzi-ra gdje se on dogodio: uGlini, Bosanskoj Dubiciili negdje drugdje. Kadse »zločin u crkvi« u Bo-sanskoj Dubici nijeuspio nametnuti i pro-�iriti u javnosti (jer senije ni dogodio te ga danas s razlo-gom nitko i ne spominje), onda je»gospodarima povijesti« preostalaGlina. Ona se ubrzo pokazala kao»pun pogodak«, pa su se i slike izpravoslavne crkve u Bosanskoj Du-bici odjednom pretvorile u slike izpravoslavne crkve u Glini. Uz malotruda moglo bi se i istra�iti tko je prvispomenute fotografije »prekrstio« uglinske. No, bez obzira na njega go-tovo svi su kasniji autori smatralikako postoje fotografije o stravično-me glinskom zločinu, od kojih vrije-di spomenuti barem neke. Tako je u»Vjesnikovu« feljtonu »Vatikanskaistraga protiv Stepinca« objavljenasporna fotografija s potpisom: »Jed-na od dvije sačuvane fotografije tre-nutak prije nego �to su usta�e izvr�i-le pokolj u glinskoj crkvi. Fotografijaje nađena poslije rata u arhivi Bo-

�idara Cerovskog, �efa usta�ke poli-cije u Zagrebu« (Ćiril Pete�ić, »Ste-pinčevo pismo«, 5. nastavak feljtona,»Nedjeljni Vjesnik«, 28. veljače 1982,str. 12). O ozbiljnosti onda�njih me-dijskih »povjesničara« i koliko sumarili o »autentičnosti« same foto-grafije, najbolje govori činjenica da jeriječ o inverziji izvorne slike (sveono �to se nalazi na njezinoj lijevojstrani objavljeno je premetnuto nadesnoj strani i obrnuto). Nije lo�e iprisjetiti se koji su bili onodobni gla-vni ciljevi »Vjesnikova« feljtona, kojisu istaknuti u uokvirenom tekstu:»U katoličkoj �tampi u nas nerijetkose poku�ava s Alojzija Stepinca ski-nuti odgovornost i krivica za prekr-

�tavanje Srba u NDH idr�anje prema usta�kojvlasti. I u propovijedimacrkvenih velikodostoj-nika također ima poku-�aja da se Stepinca reha-bilitira. Međutim, istra-ga koju je Sv. Stolica po-krenula 1943. godine otome, a �to se vidi iz va-tikanskih dokumenatadostupnih javnosti, do-voljno rječito kazuje daStepinac itekako snosisvoj dio krivice i odgo-vornosti« (isto).

Nekoliko godina ka-snije »Vjesnik« je izvje�-će Đorđa Ličine i VladeRajića sa suđenja dr. An-driji Artukoviću popratios istom fotografijom ipotpisom: »Glinska crk-va uoči pokolja (negativ

je pronađen kod usta�kog funkciona-ra Bo�idara Cerovskog neposrednonakon hap�enja 1945. godine)«(»Vjesnik«, 25. travnja 1986, str. 4).

Bezuspje�na potraga u»Ljetopisu«

Sliku je o tobo�njim seljacimaprije zločina u glinskoj pravoslavnojcrkvi objavio, razumije se, i dr. MilanBulajić s potpisom: »Srbi sakupljeniu glinskoj pravoslavnoj Crkvi rođe-nja Bogorodice na dan 21. kolovoza1941. godine, snimljeni uoči masov-nog pokolja koji su nad njima izvr�iliusta�e. Snimak je iz arhiva Bo�idaraCerovskog, pomoćnika ministraunutarnjih poslova Andrije Artuko-vića« (Milan Bulajić: »Usta�ki zločinigenocida i suđenja Andriji Artuko-viću 1986«, knjiga II, Beograd, 1988).

Zanimljiv je i već ranije spome-nuti Veljko Đ. Đurić, koji takođerobjavljuje jednu od dviju »spornih«fotografija, ali s potpisom da je riječ ocrkvi u Bosanskoj Dubici, pozivajućise na »Dokumente o protunarod-nom radu...«, �to bi ga na prvi pogledmoglo svrstati u kategoriju »nepri-stranih«. (Veljko Đ. Đurić: »Usta�e ipravoslavlje«, Beograd, 1989, izmeđustr. 64 i 65). Međutim, on se u svojojknjizi poziva i na Bulajićev knjigu»Usta�ki zločini...« (»Usta�e i pravo-slavlje«, isto, fusnota br. 94, str. 178),svjesno pre�ućujući Bulajićevu za-bludu o glinskoj crkvi, i ni jednomriječju ne dovodeći pod upitnik oči-tu historiografsku krivotvorinu kojamu je pred očima. Tako su »glinskefotografije« i dalje suvereno vladaleznanstveno-medijskim prostorom(npr. »Uni�tavanje dokumenata ousta�kim zločinima«, »Politika«, Beo-grad, 16. svibnja 1990, str. 23). Zanim-ljivo je da tvorcima fotografskogmita o glinskoj crkvi nije nimalosmetao prizor od tek najvi�e pedese-tak osoba na fotografijama, �to senikako ne uklapa u njihovu kon-strukciju o stotinama ili puno vi�euhićenih u crkvi. Trajalo je to sve doupozorenja »Glasa Koncila« (v. »Hi-storiografske krivotvorine dr. Mila-na Bulajića«, Glas Koncila, 1990, str.6) i tek se tada počinju čuti i drukčijiglasovi, pri čemu je, svakako, znako-vita njihova polustoljetna �utnja.)Tako su npr. Bogdan Dečermić, čijije djed bio pravoslavni svećenik uDubici, i Marko Miljanović, koji po-sjeduje izvornu fotografiju glinskogaikonostasa u crkvi, također ustvrdilida »sporna« fotografija nikako nemo�e biti iz glinske crkve, nego jeriječ o crkvi Svete Trojice u Dubici.Miljanović je iznio i zanimljivo tu-mačenje zbog čega je do�lo do »za-bune«: »Pretpostavljam da je do po-vezivanja ove fotografije s glinskompravoslavnom crkvom do�lo zbogjako izra�ene slike u svijesti ljudi ostravičnom pokolju Srba u glin-skoj crkvi« (»Sporna fotografija«,»Politika«, 25. svibnja 1990).

Svejedno, prema dosada�njemiskustvu ne treba očekivati velikiobrat - iz srpske će se (pod)svijesti tamitomanska pri-povijest o glinskimfotografijama, bez obzira na sveznanstvene dokaze, te�ko pro-mijeniti. To je najbolje pokazao i»Ljetopis«, godi�njak srpske zajedni-ce u Republici Hrvatskoj, u kojemuje Mirko Demić, biv�i oficir JNA inekada�nji djelatnik »Srpskoga gla-sa«, glasila koje je izlazilo u tzv. Re-publici Srpskoj Krajini, u autobio-grafskom uratku »Ja, Srbi i Hrvati«zapisao: »Pradjeda su odveli, kao imnoge, zaklali (u onim fotografija-ma snimljenim neposredno predklanje u glinskoj crkvi bezuspje�nosam ga tra�io)« (»Ljetopis«, godi-�njak Srpskog kulturnog dru�tva»Prosvjeta», Zagreb, 1999, str. 407; v.Glas Koncila 51/05, od 28. studenoga2005). A govoriti o uklanjanju spo-menutih fotografija s web-stranicanamijenjenih inozemnim čitatelji-ma (�to predstavlja minimum znan-stvenog po�tenja), jo� dugo će bitiznanstvena fantastika!

Nastavlja se

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj(jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sum-njalo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilokojeg dijela tog tamnog »povijesnog mozaika«. Međutim,

ozbiljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, dosada nepoz-nata otkrića koja donosimo u ovome feljtonu dovode pod upitnikmnoge dosada�nje tvrdnje i ocjene.

Krivotvorene fotografijeu slu�bi mita?

Poslijeratne supartizanske

vlasti po�to-potohtjele »slikovno«potkrijepiti priču

o »pokolju upravoslavnoj

crkvi«, bez obziragdje se on dogo-

dio: u Glini,Bosanskoj Dubici

ili negdjedrugdje. Kad se

»zločin u crkvi« uBosanskoj Dubicinije uspio namet-

nuti i pro�iriti ujavnosti (jer se

nije ni dogodio tega danas s

razlogom nitkoni ne spominje),onda je »gospo-

darima povijesti«preostala Glina.

Ona se ubrzopokazala kao

»pun pogodak«,pa su se i slike iz

pravoslavnecrkve u Bosan-

skoj Dubiciodjednom

pretvorile u slikeiz pravoslavnecrkve u Glini.

»Kad sam upaou nepriliku

(zatvor) zbog'kri�arstva',tra�ili su odmene potpispripremljene

izjave, da me je usve uputio �u�ek

(1946. g.). Tonisam mogao

učiniti pa makarostao bez glave,

iako su mi naračun toga

obećavali pu�ta-nje na slobodu.«

¦ Jedna od dvijufotografija koja je

najče�će kori�tenakao »krunski«

dokaz o »zločinu uglinskoj crkvi«

Gk-24-25.p65 11.12.2006, 12:0525

31Glas Koncila broj 52-53bo�ić 2006.

� Moglo bi se ispisati jo� desetkestranica o brojnim drugim nejasnoćama, dvojbama, proturječnostima,krivotvorinama i sl. vezanima uz»pokolj u glinskoj pravoslavnojcrkvi«, no, budući da to prelazi okvire novinskoga feljtona, dosta je nakraju samo upozoriti na njih po jed-nim primjerom.

Kako su četnici postali»�umnjaci«!?

Tako npr. nitko od autora nijesmatrao va�nim upozoriti načinjenicu da brojni svjedoci govoreo odvođenju �ivih uhićenika izpravoslavne crkve, koja je zbogpomanj ka nja prostora u glinsko-me Kotarskome zatvoru, usta�kimvlastima u srpnju g. 1941. privreme-no poslu�ila kao zatvor:

»Izvozili su iz crkve kamionima�ive ljude...« («Iz iskaza AntunaGregorića, Saopćenje br. 33. Dr�av-ne komisije za utvrđivanje zločinaokupatora i njegovih pomagača«,»Vjesnik«, 4. lipnja 1945, str. 3).

Jednako se tako (namjerno?)previđa da su usta�e od zatočenihu glinskoj crkvi po�to-poto htjelidobiti imena pripadnika čet-ničkog pokreta, �to nije neva�no,jer se već tada bio pro�irio glas onjihovim zločinima nad hrvatskimnarodom, posebice u susjednoj Bo-sni, i zločinačkim namjerama pre-ma Hrvatima u Glini, bez obzira �tota činjenica, razumije se, ničim nemo�e opravdati zločin nad nevinimSrbima. O tome govori saslu�anjeuhićenog Pere Miljevića:

»�Zna� li �to o četnicima?� �Ne!��Jesi li ti četnik?� �Nisam.� �Pa radio siu Glini.� �Jesam.� �Nisičuo za četnike?� �Ni-sam.�« (»Svijećom suspaljivali oči«, »Vje-snik«, 25. travnja 1986,Zagreb, str. 4.).

Uz ovu je temutakođer va�no istaknu-ti kako pojedini srpskiznanstvenici svjesnokrivotvore dokumen-te, nastojeći potpunoignorirati činjenicupostojanja četničkogpokreta na Banovini,koji je jo� za vrijeme»stare Jugoslavije« natom području, pa i u sa-moj Glini, bio zavidnorazgranat i brojčanomoćan. Tako u dosa-da�njem feljtonu stal-no citirani dr. Bulajić iStanojević bez ikakvihpote�koća hladnokrv-no izmi�ljaju nekakavneodređeni pojam »�umnjakâ« fal-sificirajući pri tome u izvornikuizravno spominjane »četnike«:

»Između nas izdvojio se jedan čo-vjek. ��to ti zna� o �umnjacima?� - pi-tao ga je usta�a« (Milan Bulajić:»Usta�ki zločini genocida i suđenjeAndriji Artukoviću 1986. godine« II,Beograd, 1988, str. 322; Branimir Sta-nojević: »Usta�ki ministar smrti«,Nova knjiga, Beograd, 1986, str. 86).

»USTA�KI POKOLJ U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U GLINI« - POVIJESNI DOGA ĐAJ ILI MIT? (14)

Desetljećima je »glinski slučaj« iz srpnja g. 1941. u novijoj(jugoslavenskoj) historiografiji bio neupitan. Nije se sum-njalo, niti se smjelo sumnjati, u vjerodostojnost bilokojeg dijela tog tamnog »povijesnog mozaika«. Međutim,

ozbiljnija kritička analiza povijesnih podataka i nova, dosada nepoz-nata otkrića koja donosimo u ovome feljtonu dovode pod upitnikmnoge dosada�nje tvrdnje i ocjene.

Tomislav Vuković

Iskonstruirana inametnuta priča(?)

Nekada�njajugoslavenska

tajna slu�bazbog

istra�ivanja»glinskoga

slučaja«, čak je�est puta ispre-

metala obi-teljsku kuću

Karla Lipaka,�to najbolje

govori o ozračjuu kojem jerepresijom

čuvan uvrije�enii nedodirljivi

mit.

Veći dio oddvadesetak

svjedoka obaspola različitih

zanimanja,među kojima su:

partizanskiprvoborac,

Hrvati, jednaSrpkinja, komu-

nisti, katolici,pravoslavni

svećenik, ateisti,nije pristao da seza �ivota javno

obznani njihovosvjedočenje.

¦ Karlo Lipakulo�io je silan trudu rasvjetljavanjuratnih i poratnihgodina uglinskome kraju

Svojevrsna je enigma i urednosastavljeni popis zatočenih Srba ucrkvi s opravdanim pitanjima: Je lion sačuvan, gdje se nalazi, za�to senitko nije potrudio pronaći ga, ob-znaniti ga, zbog čega i za�to?

»Nekoliko časaka iza toga kakosu nas u crkvu zatvorili, do�ao je ucrkvu neki Kre�talica (Pajo, op. T.V.), biv�i �ivoder u Glini i s njimeopćinski stra�ar Joso Milenković,govoreći nam da trebaju na�e poda-tke, pa su nas po tome popisali«(Milan Bulajić, isto, str. 322).

U osvjetljavanju mračnoga glin-skog mozaika svakako bi (uzročno-posljedično) trebalo imati na umu ioru�anu diverziju u okolici Glineu srpnju 1941, počinjenu nekolikodana prije uhićenja Srba:

»Noću 23. srpnja 1941. glinskagrupa od 36 ustanika pod zapovjed-ni�tvom Vasilija Gaće�e izvr�ila jenapad na �eljezničku postaju u seluGrabovac kod Gline, ubila četvoricuusta�a, zaplijenila deset pu�aka irazbila postaju i prugu... Ali od-mazda je do�la kao oluja« (Dane�ijan: »Svjetlo Banije«, »Stylos«, Za-greb, 1972, str. 16).

Lipakovokopernikansko djelo

No, s vremenom se zbio i koper-nikanski obrat u »glinskome slu-čaju« (u prikazima zbivanja koji supotpuno različiti od slu�benih). Ta-ko se, naime, bez ikakvog pretjeri-vanja mogu i moraju nazvati novisvjedoci i podaci, do kojih je silnimtrudom i upornosti do�ao GlinjaninKarlo Lipak. Taj je zaljubljenik svo-ga kraja i grada, u ovome slučaju - injegove povijesti, godinama istra-�ivao i razgovarao s jo� �ivućim

svjedocima o zbivanji-ma u ratu i poraću. Do-�ao je tako do činjenicakoje u temeljima, nesamo da dovode podupitnik nego, čini se, iizravno niječu velikidio iskonstruirane i na-metnute priče o »po-kolju u glinskoj pravo-slavnoj crkvi srpnja g.1941«. Potrebno je naj-prije istaknuti da je ne-kada�nja jugoslavenskatajna slu�ba zbog istra-�ivanja »glinskoga slu-čaja« čak �est puta is-premetala obiteljskukuću Karla Lipaka, �tonajbolje govori o oz-račju u kojem je repre-sijom čuvan uvrije�enii nedodirljivi mit. Osimtoga, nitko od dvade-setak svjedoka oba spo-la različitih zanimanja,

među kojima su: Hrvati, partizanskiprvoborac, Srpkinja, komunisti, ka-tolici, pravoslavni svećenik, ateisti,nije pristao da se za �ivota javnoobznani njegovo svjedočenje. To jeomogućeno tek nakon njihovesmrti i (za neke) suglasnosti dobi-vene od potomaka. Lipak je svojasjećanja kao i sjećanja ostalihsvjedoka, ne samo o »zločinu ucrkvi« nego i o ratnim godinama u

Glini i okolici, poratnim partizan-skim zločinima i strati�tima, kao ičetničkim zločinima tijekom Do-movinskoga rata, zabilje�io u poza-ma�nom sve�nju spisa. Uz to je itonski zabilje�io (to je snimka odpribli�no osam sati) izjave svjedo-ka: Josipa Prpića, Steve Kri�anića,Milana Naglića, IvanaNaglića, Milice Vujak-lije, Milke Lipak, Milo�aMićića, Ante �e�erina,Marka Roma, Jose Zgu-rića, Branka Jurinca,Steve Krizmanića, An-tuna (Tone) Bak�ića,Mirkice i Slavka �o�ta-rića, Jose Medveda, Ste-ve Klobučara i MilkeRovi�an. Budući da suizjave usmene (koje jekasnije zapisivao), pis-mene i tonske skuplja-ne u različitim vremen-skim razdobljima i pri-godama, cijeli materijal,razumije se, nije sustav-no sređen. Neki su sesvjedoci usredotočili nasamo jedan događaj adrugi govore o svim»vrućim« temama, nekis konkretnim podacimaa neki tek po sjećanjuitd. Sve bi to bilo dobro sustavnosrediti, preslu�ati i tematskiposlo�iti. No, to nimalo ne uma-njuje vrijednost cijele građe jer su,kao �to je već rečeno, već na prvipogled neki podaci doista iznena-đujući i dragocjeni. Vrijedi upozori-ti barem na neke od njih.

»Dogovor u komitetutrajao je...«

Josip Prpić, r. 1908, po zani-manju klesar, pripadnik banijskogapartizanskog odreda, koji je predkraj rata sudjelovao u vojnim ope-racijama u Sloveniji, prije smrti jepristao na svjedočenje »jer ne bi tohtio odnijeti sobom u grob«, kako jeto doslovce izjavio (Karlo Lipak:»Glina 1941«, Arhiv Nadbiskupsko-ga duhovnog stola, 1685/1998, str.32). Potrebno je najprije reći kako ion, kao i brojni drugi, misli da sezločin u crkvi ipak dogodio, bez ob-zira �to ga nije izravno vidio, ali udaleko manjim razmjerima od slu�-

bene verzije. No, njegovo je svje-dočenje posebno zanimljivo upra-vo o broju �rtava, koji je svojedobnotrebao uklesati na spomen-ploču:»Dogovor u komitetu trajao jenekoliko dana. Nisu se mogli spo-razumjeti koliki će staviti broj �rta-va. U toj je komisiji bilo vi�e Srba

komunista a samo dvaHrvata. Ti se Hrvati da-nas nalaze i �ive u Za-grebu. To su... Dogovorje pao - 1200. Meni sudonijeli na papiriću tubrojku. Ja sam reagiraoi rekao da to nije točno.Do�ao sam u neugod-no te�ak polo�aj.Rekao sam im da ću jato uklesati ali i dodatida sam to morao ukle-sati. Međutim, da bisvoj posao zavr�io iprimio �to me pripada,ja sam tu brojku ipakuklesao. To me muči igrize do danas, a ne bih�elio to odnijeti sobomu grob, a opet ne znamkako to izvesti da seznade istina« (Karlo Li-pak: »Glina 1941«, isto,P10, str. 32/II).

Milica Vujaklijaimala je oko 80 godina dok je davalaizjavu, ali se, zapisao je Lipak, »dobrodr�i i nije senilna«. Bila je komuni-stkinja, mu� joj je ubijen od usta�a,uhićena je g. 1941. i pu�tena, a njezi-no je svjedočenje, uz ostalo, zanim-ljivo zbog ocjene o »partizanskomeoficiru« (Milanu Basti, op. T. V.) kojije tvrdio »da je �u�ek kriv za pokolju pravoslavnoj crkvi«. Ukratko, on jezbog toga za Vujakliju »zao čovjekkad tako mo�e pisati« (Karlo Lipak:»Glina 1941«, isto, str. 36).

Antun (Tone) Bak�ić, r. 1927,po zanimanju stolar, sin pokojnogMate Bak�ića citiranog od gotovosvih autora zbog izjave dane Ko-misiji za istra�ivanje zločina, kojaje i uvr�tena i u glasovito Komisiji-no priopćenje br. 33. »o pokoljuSrba u glinskoj crkvi«. Pozornostprivlači njegov dio o Ljubanu Jed-naku: »To �to je moj otac izjavio,mene se ne tiče... Ma �to taj LjubanJednak blebeće. Ja ne ka�em da onnije bio u velikom zlu, ali on to svegovori napamet ili kako mu je to

kazano da govori. Njega je izvukaoiz zla jedan usta�a i pustio ga dapobjegne. Poslije rata taj je usta�amislio da će ga Ljuban spasiti, alibrus, ubi�e oni i njega! Sada kadtog usta�e nema, Ljuban mo�e go-voriti kako hoće... Jo� danas imajedna �ena koja zna kako je Ljubanpu�ten, ali tko bi je sad prona�ao, ai to bi se moglo« (Karlo Lipak: »Gli-na 1941«, isto, str. 41).

Dokle nezainteresira-nost hrvatske vlasti?

Nakon svega iznijetog namećese mno�tvo upitnika i tema, od hi-storiografskih do politički aktual-nih, od onih vezanih konkretno za»glinski slučaj« do općih:

- �to se svibnja 1941. doista do-godilo u glinskoj pravoslavnoj crkvii dokle će slu�bena verzija biti neu-pitna?

- Zbog čega je poslijeratna Dr-�avna komisija za istra�ivanje zloči-na okupatora i njegovih pomagačaistra�ila »glinski slučaj« nestručno,neobjektivno i tendenciozno?

- Po čijim su uputama vr�eni pri-tisci na pojedine svjedoke u »glin-skome slučaju«?

- Kako se odnositi prema svimdosada »relevantnim« i »mjeroda-vnim« povijesnim vrelima po koji-ma je pisan »glinski slučaj«, ali iratna i poratna povijest na ovimprostorima?

- Kako nakon očitih, svjesnih iciljanih krivotvorina znanstveno»dijalogizirati« o »glinskome slu-čaju« sa srpskim znanstvenicima(u Srbiji, Hrvatskoj ili...)?

- Hoće li hrvatske vlasti i daljenezainteresirano promatrati instru-mentaliziranje »glinskoga slučaja«za generalizirajuće protuhrvatskeoptu�be (naroda i dr�ave)? Ta (i jo�druga neizrečena) pitanja nisu laga-na, ali na njih se mora odgovoriti.Ako feljton sa svim vjerojatnim ne-savr�enostima i nedorečenostimaposlu�i kao polazi�te i razmi�ljanjeu davanju odgovora, onda će to ipakbiti mali korak prema ostvarenjustare latinske izreke, od koje svatkomo�e imati samo koristi: »Error he-sternus sit tibi doctor hodiernus«(Neka ti pogre�ka jučera�nja budeučiteljica dana�nja).

Svr�etak

Gk-30-31.p65 18.12.2006, 13:3731

»usta−ki pokolj u pravoslavnoj crkvi u glini« - · pdf file180. obljetnice...

Documents