veliki etimoloŠki rjeČnik hrvatskoga jezika i raČunalna struktura njegove natuknice

UDK 811.163.42'373.6Pregledni lanak

Primljen 15.VII.2010. Prihvaen za tisak 24.I.2011.

Dubravka Ivi Marina BergovecInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovljeUlica Republike Austrije 16, HR-10000 [email protected], [email protected]

VELIKI ETIMOLOKI RJENIK HRVATSKOGA JEZIKA I RAUNALNA STRUKTURA NJEGOVE

NATUKNICE

U sklopu projekta Onomastika i etimologijska istraivanja hrvatsko-ga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje izrauje se veliki etimo-loki rjenik hrvatskoga jezika. Rjenik e se oslanjati na opirnu Sko-kovu grau, a bit e obogaen novijim etimolokim, onomastikim i dijalektolokim znanjima. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje nasto-ji uskladiti svoju leksikografsku djelatnost sa standardima za digita-lizaciju leksike grae. Veliki etimoloki rjenik trebao bi takoer biti izraen prema istim standardima. Postojei modeli raunalnog kodira-nja leksike grae uglavnom predlau strukturu natuknice opih rje-nika, a za specijalne rjenike (kao to je etimoloki) potrebno ih je na-dograivati.Ovim se radom najavljuje Veliki etimoloki rjenik hrvatskoga jezika te se predstavlja raunalna struktura natuknice toga rjenika. Problemi pri izradbi raunalne strukture natuknice uglavnom proizlaze iz injenice da svaka rije ima svoju povijest ime je i njezina etimoloka natukni-ca jedinstvena. Model strukture prikazat e se na odabranim primjeri-ma iz novog etimolokog rjenika. Model raunalne strukture nije ko-naan, ve se daje znanstvenoj zajednici na razmatranje, ocjenu i nado-punu.

1. UvodZa hrvatski jezik postoje dva etimoloka rjenika, etverosveani Eti-

mologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika Petra Skoka i jednosvea-ni Hrvatski etimoloki rjenik Alemka Gluhaka. U sklopu projekta Ono-

FILOLOGIJA 58, Zagreb 2012

191

191_209_Filologija_58_Ivsic_Bergovec_4.indd 191191_209_Filologija_58_Ivsic_Bergovec_4.indd 191 03.04.2013 19:03:5503.04.2013 19:03:55

Dubravka Ivi, Marina Bergovec: Veliki etimoloki rjenik hrvatskoga jezika...FILOLOGIJA 58(2012), 191209

192

mastika i etimologijska istraivanja hrvatskoga jezika pri Odjelu za ono-mastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje izrauju se dva nova hrvatska etimoloka rjenika, jednosveani (po uzoru npr. na Sno-jev slovenski ili Klugeov njemaki etimoloki rjenik) i viesveani. Novi jednosveani opi etimoloki rjenik standardnoga jezika izrauje prof. dr. sc. Ranko Matasovi, a rjenik obrauje naslijeenu hrvatsku jezinu grau. Novi viesveani hrvatski etimoloki rjenik izrauje skupina su-radnika pod vodstvom prof. dr. sc. Ranka Matasovia i prof. dr. sc. Du-nje Brozovi Ronevi1. Taj e rjenik sadravati opirnu Skokovu grau, osuvremenjenu i obogaenu novim etimolokim, dijalektolokim i ono-mastikim podatcima. Nije potrebno isticati da su oba ta rjenika nasuna potreba hrvatske leksikografije jer postojei (vie) ne zadovoljavaju potre-be ni znanstvene ni ire javnosti.

Skokov Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika opiran je rje-nik visoke znanstvene vrijednosti i predstavlja temelj hrvatske (i srpske) etimologije. Skok je prikupio obilje grae (etimoloke, dijalektoloke, onomastike, tvorbene), koliko iz hrvatskih (i srpskih) govora, toliko i iz okolnih jezika (posebno balkanskih), no naalost preminuo je prije nego je prikupljenu grau stigao uobliiti u rjenik. Desetak godina poslije nje-gove smrti Skokov rukopis, 10000 rukom pisanih stranica, za tisak je pri-redio Valentin Putanec. Ne moemo znati kako bi taj rjenik izgledao da je Skok poivio dovoljno dugo da ga uredi, ali je sigurno da mnogi nedostat-ci proizlaze upravo iz te nedovrenosti. Danas, vie od pola stoljea na-kon Skokove smrti i gotovo etiri desetljea nakon objavljivanja rjenika, mnogi su dijelovi toga rjenika zastarjeli: od znanstvenih spoznaja (mno-ge tadanje praslavenske i indoeuropske rekonstrukcije nadvladane su) preko grae (u meuvremenu je prikupljeno mnotvo dijalekatske i ono-mastike grae, objavljen je niz dijalektolokih rjenika te Babieva Tvor-ba rijei) do same koncepcije rjenika. Tih desetak tisua natuknica slo-enih po etimolokim familijama (Skok 1956:20) zapravo su skup izni-mno vrijednih i podatcima bogatih lingvistikih eseja, razumljivih uglav-nom uem krugu strunjaka, dok e se iri krug zainteresiranih itatelja teko snai u tom mnotvu podataka. S obzirom na to da rjenik nije obli-kovan po leksikografskim naelima, bez etvrte knjige kazala on je goto-vo neupotrebljiv.

Gluhakov jednosveani etimoloki rjenik zamiljen je kao informa-tivni rjenik namijenjen irem itateljstvu (Gluhak 1993), meutim mno-go dublja jezina prolost (nostratika), koja se u njemu donosi, otvara

1 Uz urednike na leksikografskoj obradbi trenutano rade Dubravka Ivi i Tij-men Pronk.



193

puno vie pitanja nego to daje jednoznanih odgovora (Vinja 1998:6).2

Gotovo istodobno s objavljivanjem sada ve klasinog Skokova rjeni-ka javila se i potreba za njegovom nadgradnjom. Predlagani su razliiti ti-povi nadgradnje, od objavljivanja malog Skoka pa sve do izradbe no-vog etimolokog rjenika (Vinja 1998:7). U nedostatku znanstvenih i orga-nizacijskih potencijala, a u elji za kontinuitetom etimoloke znanosti, po-krenuto je sastavljanje Dopuna Skokovu rjeniku. Objavljene su romanisti-ke dopune Skokovu rjeniku iznimno vrijedne i iscrpne Jadranske eti-mologije Vojmira Vinje u tri sveska. No, unato navedenim dopunama, po-treba za izradbom novih etimolokih rjenika hrvatskoga jezika i dalje po-stoji.

Predradnja velikom viesveanom etimolokom rjeniku hrvatsko-ga jezika trebalo je biti dopunjeno i temeljito preraeno izdanje Skoko-va rjenika. Taj je zadatak osmiljen u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslov-lje u okviru projekta Onomastika i etimologijska istraivanja hrvatsko-ga jezika te je bilo predvieno da se Skokov rjenik dopuni, osuvremeni i ustroji po stroim leksikografskim naelima. Novi Skok trebao je biti etimoloki rjenik srednjojunoslavenskog dijasistema s naglaskom na hrvatski jezik. Zamiljeno je bilo da se Skokov rjenik nadopuni novom hrvatskom dijalektolokom i onomastikom graom, s tim da se samo-stalne onomastike natuknice izdvoje, zatim da se Skokove etimologije isprave, a rekonstrukcije osuvremene, da se njegove esejistike natuknice razdvoje na vie manjih natuknica te da se sve natuknice oblikuju na isti nain. U prvoj fazi rada cijeli je Skokov rjenik skeniran, optiki proitan, korigiran i djelomino kroatiziran. Izdvojene su samostalne onomastike natuknice, oznaena su problematina mjesta, neke natuknice razdvojene su na manje. Zapoelo se i s okvirnom podjelom natuknica po podrijetlu na naslijeene i posuene rijei (romanizme, orijentalizme te ostale posu-enice) koje bi u sljedeoj fazi rada strunjaci za pojedine jezike (romani-sti, orijentalisti, kroatisti, indoeuropeisti i drugi) nadopunili i osuvreme-nili. Meutim, ve u pripremnoj fazi rada postalo je jasno da je ponovno izdavanje Skokova etimolokog rjenika na opisani nain zadatak koji ne bi dao zadovoljavajui rezultat, te se zbog toga zapoelo raditi na sasvim novom Velikom etimolokom rjeniku hrvatskoga jezika koji e se, naravno, naslanjati na iznimno vrijednu Skokovu grau.

U sljedeim redcima opisat emo u osnovnim crtama kakvim je taj novi rjenik zamiljen, te predloiti moguu raunalnu strukturu natuknice tog rjenika.

2 Za detaljan prikaz Gluhakova rjenika v. Brozovi-Ronevi 1994.



194

2. Openito o etimologiji i etimolokom rjenikuEtimoloki je rjenik, u irem smislu, svaki rjenik koji daje etimoloku

informaciju o natuknici. U uem smislu, etimoloki je onaj rjenik u ko-jem je etimoloka informacija dominantna. Etimoloki opisati rije znai dati informaciju o postanku izraza rijei, o razvoju znaenja rijei prema korijenu rijei te otkriti koliko se i na koji nain ono razlikuje od dananje-ga. Promjene je mogue uoiti na svim jezinim razinama: fonetskoj, gra-matikoj (morfolokoj, tvorbenoj itd.) te semantikoj. No, etimoloki opis rijei esto podrazumijeva ukljuivanje mnotva drugih informacija osim onih o razvoju izraza rijei. Za etimologiju neke rijei moe biti vano, pri-mjerice, kada je prvi put zabiljeena, odnosno kada je ula u leksik, iz ko-jih izvora, u kakvu tipu teksta, u kojem dijalektu ili drutvenoj kategoriji.

Etimologija u svojoj analizi razlikuje naelno dva tipa rijei: naslijee-ne i posuene. Za naslijeene su rijei vane razvojne promjene mlaeg jezika u odnosu na stariji te usporednice s drugim srodnim jezicima, dok je za posuenice vaan kontakt govornika jezika primaoca i jezika davao-ca te fonoloka, morfoloka i semantika prilagodba jeziku primaocu. Za neke se rijei etimologija moe utvrditi prilino pouzdano, za druge po-stoji nekoliko podjednako vjerojatnih etimologija, od kojih je tona samo jedna ili ak nijedna, a za tree se ne moe ponuditi nijedno etimoloki i znanstveno korektno rjeenje.

Zbog nepredvidljivosti i raznolikosti sadraja etimoloke natuknice neki su dosadanji etimoloki rjenici nerijetko podsjeali na skup razno-liko strukturiranih lingvistikih eseja. Takav je i Skokov rjenik, ali i Glu-hakov. Kako bi rjenik bio to jednostavniji za koritenje, bez obzira na tip sadraja, vano ga je smisleno i predvidljivo strukturirati, odnosno poti-vati barem temeljna leksikografska naela. Tim e se naelima voditi i sa-stavljai Velikog etimolokog rjenika, a dodatni razlog tomu jest i namjera da se Veliki etimoloki rjenik ostvari i u raunalnome obliku te na taj nain u budunosti bude javno dostupan na institutskim mrenim stranicama.

3. Veliki etimoloki rjenik hrvatskoga jezikaNovi, Veliki etimoloki rjenik hrvatskoga jezika trebao bi biti moderan eti-

moloki rjenik hrvatskoga jezika. To znai da se opisuje suvremeni hr-vatski jezik, da su u njega ukljuene nove spoznaje, da se natuknica prika-zuje na moderan i zanimljiv nain, da je raunalno oblikovan te da posto-ji internetska verzija. U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje dogovorene su osnovne smjernice za njegovu izradbu. Veliki etimoloki rjenik hrvatsko-



195

ga jezika nee unaprijed imati sustavnih ogranienja u opsegu etimolokih podataka, ve e ona proizlaziti iz samih rijei, odnosno znanstvenih spo-znaja o pojedinim rijeima. Uz etimologiju e, kao i Skokov, sadravati i prvu potvrdu rijei, podatke o tvorbi rijei, dijalektoloke potvrde, ono-mastike primjere, podatke o akcentuaciji i bibliografiju. Drugim rijeima, Veliki etimoloki rjenik nee sadravati manje podataka od Skokova rjeni-ka, ali e svi podatci biti osuvremenjeni, obogaeni novim spoznajama i strukturirani u skladu sa suvremenom leksikografskom praksom.

3.1. Izbor natuknica Osnovni popis natuknica init e sve rijei hrvatskoga standardnog je-

zika. U popis natuknica ulazit e i rijei potvrene u dijalektalnoj knjiev-nosti te u dijalektalnim rjenicima. Dijalektalne rijei koje su potvrene samo u terenskim istraivanjima nee se navoditi, osim iznimno ako su osobito bitne za tumaenje pojedine rijei.

3.2. Prva potvrda rijei Uz svaku lemu navest e se podatak o prvoj potvrdi te rijei. Prva po-

tvrda rijei znaajna je jer njome poinje njezina povijest. Sve to je bilo prije pisane potvrde pripada pretpovijesti te rijei i prouava se pomo-u metoda poredbenopovijesne lingvistike (usp. Skok 1957:12). Za rijei koje su rano posvjedoene, osim vremena potvrde, relevantan je i poda-tak u kakvoj su vrsti teksta zabiljeene (npr. jesu li zabiljeene na natpisu, u knjievnom ili leksikografskom djelu ili u kakvom pravnom dokumen-tu). U hrvatskom jeziku, koji je dijalektalno raznolik, vaan je i podatak o mjestu, odnosno dijalektu u kojem je rije posvjedoena. Kod razmjerno novih rijei nemogue je utvrditi kada su prvi put posvjedoene.

3.3. Tvorba rijei Nesporna je povezanost etimologije i tvorbe rijei s obzirom na to da je

prouavanje nastanka svih postojeih rijei predmet zanimanja etimolo-gije. Jo se u 19. stoljeu u hrvatskom jezikoslovlju za tvorbu rijei upotre-bljavala rije etimologija (Gluhak 2000:8). Danas su to dvije samostalne lin-gvistike discipline koje, dodue, imaju puno dodirnih toaka. No, valja razmotriti trebaju li podatci o tvorbi rijei biti uvrteni u etimoloki rje-nik, na koji nain i u kojem opsegu.

Skok je smatrao (1957:19) da etimoloke natuknice treba pisati prema etimolokim familijama, odnosno da tvorba rijei pripada etimolokom rjeniku. S druge strane, Babi smatra (1985:68) da etimolokom rjeniku pripadaju samo netvorbene rijei, a od tvorbenih rijei one koje su nastale



196

dijakronijskom tvorbom, zatim rijei kod kojih tvorba nije potpuno jasna (bilo jer glasovne promjene zamuuju tvorbene odnose, npr. bezdan, bilo pojedinane tvorbe, npr. maeha, mauha, ouh, velja, zelemba), te one u ko-jima se prepoznaje isto formalni tvorbeni obrazac, a zapravo su preuzete iz drugih jezika (npr. princeza, ekspertiza, bombonijera). Svemu tome prido-daje i tvorbene formante, sufikse i prefikse.

Sastavljai Velikog etimolokog rjenika hrvatskoga jezika smatraju da u rjenik treba uvrstiti tvorbu rijei, s obzirom na to da je hrvatski jezik tvor-beno produktivan. Raspravlja se jedino o principu unoenja tvorbenih rije-i. Skokove natuknice sloene su po gnijezdovnom principu, tj. unutar jedne natuknice nalaze se i sve izvedenice i sloenice od osnovne rijei. Ta-kav princip vjerojatno bolje predoava unutarjezine etimoloke veze, ali je i manje pregledan od leksemskog (Ivi 1998:XI). Leksemski princip pi-sanja natuknica olakava korisniku nalaenje pojedine rijei, jer svaka rije ima vlastitu natuknicu. U Velikom etimolokom rjeniku hrvatskoga jezika te-it e se leksemskom principu, zbog ega e se, u odnosu na Skoka, znatno poveati broj natuknica i uputnica. Ipak, leksemski princip nee biti pro-veden apsolutno. Tvorbene rijei unosit e se u rjenik na dva naina: neke tvorbene rijei bit e samostalne natuknice, a neke e biti unutar druge na-tuknice. Koja e od tvorenica ui u popis natuknica, a koje e se navoditi pod natuknicom osnovne rijei u polju tvorbe, ovisit e o tvorbenoj poro-dici, starosti rijei i njezinu razvoju. Oite izvedenice, odnosno rijei koje su i znaenjski i gramatiki neposredno vezane uz osnovnu rije te se iz nje izvode prema pravilima i bez semantikih i oblinih promjena, navodit e se uz osnovnu rije u polju tvorbe rijei, a sve ostale tvorenice iz istog ko-rijena bit e zasebne natuknice. Tako e, na primjer, makica i makin, izve-denice rijei maka, biti navedene u natuknici osnovne rijei (maka), dok e maglenka i maglutina, izvedenice od magla, imati samostalne natuknice, s obzirom na to da su izvedene slabo produktivnim ili neproduktivnim su-fiksima. U natuknicama osnovnih rijei bit e navedena potpuna etimolo-gija, a etimologija tvorenica koje imaju samostalnu natuknicu upuivat e na osnovnu rije kako se informacije ne bi ponavljale i tako optereivale prostor rjenika. Time e se takoer izbjei esejistiki tip natuknice i posti-i preglednost i sustavnost rjenika.

3.4. DijalektologijaS obzirom na to da je hrvatski jezik i dijalektalno razgranat, u natuknice

e se unositi i dijalektni primjeri, no ne iscrpno, nego tamo gdje su relevan-tni za etimologiju. Relevantni su za etimologiju ako nam daju dodatnu in-formaciju o distribuciji etimona (je li opehrvatski ili samo tokavski; npr.



197

standardnojezina rije kua (< psl. *ktja) nije rasprostranjena u akavskim i kajkavskim govorima tamo ju zamjenjuju posuenice dom i hia) te o rekonstrukciji praslavenskog etimona. Dijalekatski odrazi iste standardne rijei mogu znatno pridonijeti etimolokoj argumentaciji. Oni mogu uva-ti vane informacije, primjerice, o akcentuaciji u praslavenskom ili druge podatke vane za etimologiju (npr. istarski oblik mihunja mahuna upu-uje na korijen s jatom *mhuna). Izvori za dijalektoloke podatke bit e di-jalektoloki rjenici (Rjenik kajkavskog knjievnog jezika, akavisch-deutsches Lexikon, Rjenik Gole, Rjenik govora otoka Vrgade, Rjenik varadinskog govo-ra, Rjenik grobnikog govora).

3.5. OnomastikaZa razliku od Skokova rjenika, u novom velikom etimolokom rjeni-

ku nee biti samostalnih onomastikih natuknica jer se u okviru istog pro-jekta u Institutu izrauje i sveobuhvatna onomastika baza podataka, od-nosno antroponimijski i toponimijski rjenici. Onomastiki podatci u Veli-kom etimolokom rjeniku navodit e se u posebnom polju unutar natukni-ce kao oprimjerenje apelativa (npr. pod natuknicom brijeg kao onomasti-ki primjeri navest e se Bregar, Brege, Bregovi; Bregana, Ludbreg, Podbre-je i sl.). Apelativi koji danas postoje samo kao vlastito ime, a iz dijalekat-skih se potvrda zna da su postojali i kao ope rijei, navodit e se kao na-tuknice sa zvjezdicom (*). Imenica ret (movarno mjesto u umi) od koje se izvode toponimi ret, rean, Zaretje danas postoji samo u dijalektima (kajkavskim), pa e se u rjeniku navesti kao *ret.

3.6. AkcentuacijaNovost je u ovome rjeniku sustavno unoenje akcenatskih podataka u

obliku akcenatske paradigme. Za rijei naslijeene iz praslavenskog, kao i za praslavenske rekonstrukte sustavno e se navoditi akcenatska paradi-gma kojoj pripadaju. Za praslavenski se rekonsturiraju tri akcenatske pa-radigme koje, uz znaajne promjene, svoje odraze imaju i u hrvatskome: akcenatska paradigma (a.p.) a, kojoj pripadaju rijei s fiksnim naglaskom na korijenu, zatim a.p. b, kojoj pripadaju rijei s fiksnim naglaskom na na-stavku te a.p. c, kojoj pripadaju rijei s pominim naglaskom. Od posto-jeih slavenskih etimolokih rjenika akcenatska se paradigma navodi u Derksenovom Etymological Dictionary of the Slavic Inherited Lexicon. Za no-vije posuenice u hrvatskom dat e se standardna akcenatska informacija.



198

3.7. EtimologijaSvakoj lemi u rjeniku nastojat e se pridruiti najdublja pouzdana eti-

mologija. Za naslijeene rijei to je praindoeuropski oblik, a za posuene rijei oblik u jeziku koji se moe utvrditi kao ishodite.

Za naslijeene rijei navodit e se i praslavenski i indoeuropski rekon-struirani oblik. Nastojat e se rekonstruirati cijelu rije, a ako to nije mo-gue, barem korijen rijei. Kao oprimjerenja praslavenske rekonstrukcije davat e se primjeri iz starocrkvenoslavenskog, te iz jednoga od junosla-venskih, istonoslavenskih i zapadnoslavenskih jezika. Dalje e se navodi-ti usporednice iz baltijskih te, ako su relevantne, i ostalih indoeuropskih jezika, u pravilu iz latinskoga, grkog i srednjovisokonjemakog ako po-stoje. Tako e se npr. za hrvatsku rije brada uz praslavensku rekonstruk-ciju (psl. *bord) navesti slavenske usporednice stcsl. brada, slv. brda, rus. borod, polj. broda, zatim baltijska lit. barzd, i indoeuropske lat. barba, stvnj. bart, uz indoeuropsku rekonstrukciju (ie. *bhordheh2).

Za posuenice e se navoditi neposredan izvor i put kojim je rije do-spjela od ishodinog jezika do hrvatskoga. Ako je rije posuena iz nekog indoeuropskog jezika, navodit e se i indoeuropska rekonstrukcija, od-nosno najdublja etimologija do koje se pouzdano moe ii. Npr. rije asi-stent posuena je (vjerojatno posrednitvom njem. Assistent) iz lat. assi-stens, to je particip prezenta glagola assistere. Latinski je glagol sloen od ad+sisto; sisto je postalo od ie. *sti-sth2-, redupliciranog indoeuropskog ko-rijena *sth2-. Od istog je korijena nastao i hrvatski stajati.

3.8. BibliografijaSustavno e se navoditi reference na Skokov i Gluhakov etimoloki

rjenik te na etimoloke rjenike drugih slavenskih jezika. Za ostale jezi-ke upuivat e se na pripadajue etimoloke rjenike. Nee se navoditi sva postojea literatura o pojedinim rijeima, ve samo rasprave nastale nakon pojave Skokova rjenika, i to one koje donose moguu, vjerojatnu ili sigur-nu etimologiju. Pogrjene etimologije (znanstveno neutemeljene ili nad-vladane) nee se navoditi.

4. Raunalni etimoloki rjenikUporaba raunala uvela je mnoge promjene u suvremenu leksikografi-

ju. Mnogi zadatci pojednostavljeni su uporabom raunala, otvoren je vei prostor za rjenike, a pretraivanje i unutarrjeniko povezivanje viestru-ko je unaprijeeno. Kako bi se iskoristile prednosti raunalno kodirane



199

leksikografije, potrebno je rjeniku natuknicu raunalno strukturirati. S obzirom na to da ne postoji univerzalna raunalna struktura rjenike na-tuknice, pa tako ni etimoloke natuknice, u ovom e se lanku predloiti raunalna struktura u obliku XML-a koja bi bila prikladna za gore opisa-ni hrvatski etimoloki rjenik. Struktura modelirana u XML-u moe se (uz manje preinake) uklopiti u raunalne programe za leksikografsku obrad-bu kojima je podloga jezik za obiljeavanje XML.

Postojeim raunalnim leksikografskim standardima i programima za-jedniko je to da znaajno pojednostavnjuju etimoloku informaciju te da raunalno kodiraju manji broj podataka. Takav pristup etimolokoj natu-knici moda jest najjednostavnije rjeenje, ali nije i najbolje. Tako se, pri-mjerice, u preporukama TEI3 (Text Encoding Initiative) za rjenike etimo-loka informacija daje u obliku proze u kojoj je, od etimoloki relevantnih informacija, raunalno kodirana samo oznaka jezika i prvi etimon. S ob-zirom na to da dajemo prijedlog strukture natuknice za rjenik u kojem je etimoloka informacija dominantna i najvanija, eljeli bismo da u njemu bude raunalno kodirano (tj. raunalno itljivo) to vie etimolokih poda-taka. Osim toga, preporuke TEI u postojeem obliku predviaju samo je-dan stupanj etimologije, a to nikako nije dovoljno za hrvatski etimoloki rjenik.

U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje rjenici su se dosad izraiva-li u leksikografskom programu Softlex koji znatno olakava izradbu tiska-nih rjenika, ali nije sasvim prikladan za razgranatu strukturu etimoloko-ga rjenika niti za podlogu ima bazu podataka. Stoga e se Veliki etimolo-ki rjenik hrvatskoga jezika izraivati pomou programa Tshwanelex. Tshwa-nelex je raunalni programski paket (software application suite) koji slui za sastavljanje rjenika ili terminolokih glosara. Moe se koristiti za sve je-zike, za sve vrste rjenika, a podloga su mu industrijski standardi XML i Unicode.

Natuknica planiranog etimolokog rjenika sadravat e veliku kolii-nu podataka, a sve e natuknice biti strukturirane na isti nain. Stoga je po-treban model etimoloke natuknice u kojoj su uravnoteene ogranienost svake rjenike (i raunalne) strukture i neogranienost etimoloke infor-macije.

Ovdje e se prikazati raunalni model natuknice u koji bi se mogli uvr-stiti svi podatci koje e sadravati novi Veliki etimoloki rjenik hrvatskoga je-zika. Model emo prikazati pomou strukture jezika za obiljeavanje XML.

3 Preporuke TEI prvenstveno su predviene za raunalno kodiranje ve tiskanih rjenika.



200

5. Model raunalne strukture4

Svaka se natuknica u rjeniku sastoji od sljedeih elemenata i atributa:5

(I) LemaLemaNaglaena[Gramatika]VrstaRijeiPrvaPotvrdaZnaenjeLeksOdrednicaLatinskiNaziv

(II) [Rije][Dijalekti][Onomastika][Tvorba][Etimologija][References][Bibliografija]

Prvi (I) je dio natuknice opi, tj. on moe biti dijelom bilo kojeg rjeni-ka. U atribut Lema upisuje se lema, nenaglaena rije koja je nosilac natuk-nice. Ista ta rije naglaena standardnim hrvatskim naglaskom upisuje se u atribut LemaNaglaena. U element [Gramatika], pod odgovarajue atri-bute, upisuju se npr. genitiv i mnoina imenica, ili 1. lice prezenta glago-la i sl. Vrijednost atributa VrstaRijei bira se iz unaprijed odreenog popi-sa moguih vrsta rijei. U atribut PrvaPotvrda upisuje se stoljee u kojem je lema prvi put posvjedoena. Atribut LeksOdrednica, koji daje informaci-ju o podruju kojem neka rije pripada (npr. botanika, kemija, glazba i sl.), bira se iz unaprijed odreenog popisa. U opejezinim rjenicima vano je to detaljnije razraditi i definirati znaenje, no u ovom se etimolokom

4 Na izlaganju u HAZU potkraj 2009. godine predstavljena je osnovna struktura natuknice. U meuvremenu je zapoet rad na rjeniku, te je struktura razraena i na-dopunjena novim elementima i atributima. Osnovna ideja ostala je ista. Ovdje dono-simo noviji, poboljani model natuknice.

5 Elementi i atributi tehniki su termini koji se koriste u XML-u. Element je struktu-ralna jedinica XML-a. Atributi slue da se opie informacija koja je u odreenom smi-slu deskriptivna za pojavljivanje nekog elementa, ali nije dijelom njegova sadraja. U praktinoj primjeni, u Tshwanelexu, elementi pod sobom objedinjuju druge elemente, a atributi opisuju te elemente. Atributima se pridruuje neka vrijednost, bilo tako da se upie tekst, bilo tako da se izabere vrijednost iz unaprijed odreenog popisa vrijed-nosti. U ovom radu elementi se zapisuju u uglatim zagradama [], a atributi su bez po-sebne oznake.



201

rjeniku Znaenje leme ne upisuje sustavno. Znaenje se navodi kad rije nije opepoznata, kad razvoj znaenja moda nije oit ili kad je rije o ho-monimima. Za biljke i ivotinje navodi se sistemski LatinskiNaziv. Opem dijelu rjenika pripada jo i element [References], u kojem se nalaze uput-nice na druge leme.

Za preostale elemente (II) moemo rei da su specifini za veliki rjenik hrvatskoga jezika, odnosno za etimoloki rjenik. Element [Rije] moe se ponavljati. Tu se navode rijei koje su varijante leme, npr. rije s uobiaje-nim naglaskom (koji je razliit od standardnog), ili starije potvrde te rijei koje se razlikuju oblikom. U element [Dijalekti] unose se potvrde iz dijale-kata, u elementu [Onomastika] navode se imena koja su nastala od leme, a u elementu [Tvorba] trivijalne izvedenice od leme (npr. posvojni pridjev, este umanjenice, obini mocijski parnjaci i sl.). U elementu [Etimologija] donosi se detaljna etimoloka informacija. Element [Bibliografija], premda uobiajen uglavnom u etimolokim rjenicima, teoretski moe biti dijelom kojega god rjenika. U njega se upisuju podatci kako je najavljeno u prvo-me dijelu ovoga rada (v. t. 3.8.).

Kao to je ve navedeno, natuknica etimolokog rjenika sadrava mnogo rijei koje nisu leme i u razliitim su meusobnim odnosima. Naj-ekonominije je opisati ih na isti nain te ih grupirati u hijerarhijski vie elemente. Taj element nazvali smo [Rije], on je najvaniji dio strukture i moe se pojavljivati na svim razinama. Osim na najvioj razini, neposred-no ispod leme, elementi [Rije] grupiraju se i u elemente [Dijalekti], [Tvor-ba] i [Onomastika] koji se pojavljuju unutar leme jednom ili nijednom.

Element [Rije] pojavljuje se i unutar elementa [Etimologija] i to na ne-koliko razina. Element [Etimologija] moe se ponavljati (u sluaju kad po-stoji vie moguih etimologija). Element [Etimologija] sadri sljedee atri-bute i hijerarhijski nie elemente:[Usporednice]EtimolokaVeza[Rije][UspOpe][Etimologija][Biljeka]

Atribut EtimolokaVeza bira se iz unaprijed odreenog popisa. Rijei ne-kog jezika mogu se ugrubo podijeliti na naslijeene, posuene i izvede-ne, a to se kodira ovim atributom. Za naslijeene rijei bira se znak


202

za posuene i izvedene odgovarajui izraz (npr. posueno iz, izvede-no od, kalk prema). Element [Rije] na toj je razini etimon, rije od koje je lema postala. U elementima [Usporednice] i [UspOpe] navode se rijei iz drugih jezika. Razlika je izmeu tih dvaju elemenata u tome to se ele-ment [Usporednice] odnosi na naslijeene rijei, a element [UspOpe] od-nosi se na sve druge sluajeve kad je potrebno navesti primjere iz drugih jezika. Element [Etimologija] moe sadravati jo jedan element [Etimolo-gija], s obzirom na to da se u rjeniku ne daje samo jedan stupanj etimo-logije, nego se daje to je vie mogue stupnjeva etimologije. Veina lema imat e vie stupnjeva etimologije, dakle ne samo etimon leme, ve i eti-mon etimona i tako dalje. Naslijeene rijei obino imaju dva stupnja eti-mologije: na prvome je etimon praslavenska rije, na drugome indoeurop-ska. Rijei posuene iz indoeuropskih jezika imaju barem dva stupnja, a vrlo esto i vie stupnjeva, jer se navode i rijei iz jezika posrednika i indo-europska rekonstrukcija.

Element [Biljeka] predvien je za slobodan unos teksta u kojem se objanjavaju neke pojedinosti etimologije, zatim sumnjive etimologije, ra-zvoj znaenja, i sve ostalo to bi moglo biti zanimljivo korisnicima rjeni-ka.

Element [References] i atribut Tekst pojavljuju se unutar svih elemena-ta.

Preostaje jo opisati najvaniji element iz strukture, [Rije], koji se nala-zi na svim razinama strukture. Slijedi redoslijed atributa i elemenata koje sadri element [Rije]:JezikRije[Gramatika]VrstaRijeiZnaenjePotvrda

U osnovi ti su atributi isti kao i opi dio leme, jer se sve rijei (tvoreni-ce, dijalektalne rijei, usporednice, etimoni) unutar ovog rjenika obra-uju kao podleme. Atribut Jezik jedini je atribut koji se nalazi unutar ele-menta [Rije], a ne nalazi se i unutar elementa [Lema]. To je zato to je za leme unaprijed definiran jezik hrvatski, pa ga nije potrebno navoditi. Za sve ostale rijei moe se iz unaprijed definiranog popisa (koja se po po-trebi dopunjuje) izabrati jezik. Za potvrde iz dijalekata to e biti naziv na-rjeja, a za sve ostale rijei, to e biti posvjedoeni ili rekonstruirani jezik.



203

U elementu [Rije] samo je jedan atribut, Rije6, u koji se upisuje rije. Ele-ment [Gramatika] isti je kao unutar leme. U njega se unosi i akcenatska pa-radigma za rekonstruirane praslavenske etimone. Potvrda je atribut u koji se unosi podatak, primjerice, o mjestu u kojem je neka dijalektalna rije za-biljeena ili o literaturnom izvoru za odreenu rije. Ostali atributi, Vrsta-Rijei i Znaenje, isti su kao unutar leme.

Kao to je ve istaknuto, etimoloke natuknice sadre veliku koliinu podataka, a svaka rije ima svoju povijest te je nemogue unaprijed pred-vidjeti sve mogue tipove natuknica i sve detalje u njihovoj strukturi. Zato naglaavamo da opisani model etimoloke natuknice nije konaan. Prika-zani model nastao je usporeivanjem razliitih etimolokih rjenika, novi-jih i starijih, jednosveanih i viesveanih, raunalnih i tiskanih. U obzir su uzete i mnogobrojne rasprave o raunalnom kodiranju etimoloke in-formacije unutar rjenika, a neki detalji razradbe dolaze iz prakse.7

6. PrimjeriNavest emo etiri primjera konkretnih natuknica novog etimolokog

rjenika. Prvo navodimo tiskani oblik, a zatim strukturalni oblik u XML-u8.

6.1. Naslijeena rijeMED md /G mda/ (im.) (13.st.) mt /G mda/ (Cres) md /G mda/ (DL, Bra) md /G mda/ (Novi,

Vrgada) (stcsl. med sln. md rus. polj. mid) < psl. *md /G *med/ [a.p.c]

(lit. meds med skr. mdhu- med, medovina stvnj. metu medovina stir. mid medovina gr. vino) < ie. *medh-u medovina

Lit.: Skok II, 396 Snoj 389; Derksen 306

6 Za razliku od dva unutar leme, Lema i LemaNaglaena.7 Iz dosad obraenih tristotinjak natuknica.8 Struktura XML-a u ovome je radu neto pojednostavljena kako bi bila itljiva, ali

i dalje su potivana sintaksna pravila XML-a.



204

6.2. Rije posuena iz indoeuropskog jezika; dvije mogue etimologijeMEDALJA mdalja (17.st.) medlja (Boava, Rab) medlja (K) ak. medja (DL) Posueno iz tal. medaglia < vlat. *medalia (srlat. medal(l)ia, medal(l)a ko-

vanica u vrijednosti pola denara), to je nastalo disimilacijom od medilia (monta), mnoina srednjeg roda pridjeva lat. medilis sredinji (kasno potvren), koji je izveden od pridjeva mdius u sredini, sredinji, osred-nji, v. medij, mea . Druga je mogunost da je talijanska rije posuena iz nekog galoromanskog idioma u kojem -t- > -d-, a da je izvor vlat. *me-tallea (monta) kovanica, pridjev izveden od metallum, v. metal . Rije se proirila u druge europske jezike: fr. medaille njem. Medaille eng. medal.

Lit.: Skok II, 397; Snoj 388; DEI 2401; REW 5451; EWD 1081



205



206

6.3. Rije posuena iz neindoeuropskog jezikaMELEZ mlez (im.) (19.st.) mjeanac, krianac mlez (Karadi), melz

(Kosovo)Posueno preko tur. melez mulat, hibrid iz arap. mls to je sastav-

ljeno od dvije razliite stvari. Balkanski turcizam, usp. bug. , alb. melez, rum. melez. U dijalektima se rije odnosi i na druge mijeane stvari, npr. melez platno, u kojega je osnova prtena, a potka pamuna i meleza arena tkanina.

Lit.: Skok II, 404; BER 726

6.4. Izvedenica, s uputnicom na glavnu rijeMENTOL mntl (im.) Izvedeno od menta sufiksom -ol. Mentol je glavni sastojak ulja metvice

(mente), v. metvica.



207

7. ZakljuakU ovome radu najavili smo izradbu novog, Velikoga etimolokog rjenika

hrvatskoga jezika te opisali naela po kojima e se on izraivati. Predstav-ljen je takoer i raunalni model natuknice toga rjenika.

Predloeni raunalni model nema uzora u hrvatskoj leksikografiji, bu-dui da se postojei hrvatski etimoloki rjenici nisu izraivali pomou leksikografskih raunalnih programa (Gluhakov rjenik), a neki niti po-mou raunala (Skokov rjenik). Strukture natuknica etimolokih rjenika drugih jezika koji postoje u raunalnom obliku ne zadovoljavaju specifi-ne zahtjeve Velikoga etimolokog rjenika hrvatskoga jezika.

Opisani model natuknice ima nekoliko prednosti. Ponajprije, to je nje-gova hijerarhinost koja, izmeu ostalog, odraava i etimoloku dubinu vremena. Nadalje, prednost je i mogunost da se svaka rije unutar natuk-nice opie pomou istih parametara, to je vrlo vano za rjenik kao to je etimoloki. Budui da svaka natuknica unutar sebe sadri mnogo rijei (etimona, izvedenica, etimolokih usporednica, dijalektalnih varijanti...), takav je pristup opisivanju pregledan, dosljedan i sistematian. S obzirom na to da svaka rije ima svoju povijest i da svaka etimoloka natuknica moe sadravati mnotvo podataka, nemogue je unaprijed predvidjeti sve mogue tipove natuknica i sve pojedinosti njihove strukture. Zato je i predstavljena raunalna struktura, kojom bi bila obuhvaena povijest svih rijei, nuno apstraktna i s neizbjenim pojednostavljenjima. No, ta struk-tura nije konana. Dugotrajan i u svakom smislu zahtjevan posao izradbe Velikoga etimolokog rjenika hrvatskoga jezika tek je u zaetcima, pa se i rau-nalna struktura po potrebi izmjenjuje i dopunjuje.



208

LiteraturaAlt, Susanne. 2006. Data structures for etymology: Towards an etymo-

logical lexical network. Bulag: Numro Etymologie 31. http://www.atilf.fr/perso/salmon-alt/telechargement/Bulag_2006.pdf, [01.12.2009].

Babi, Stjepan. 1985. Etimologija i tvorba rijei u etimolokim rjenicima. Zbornik u ast Petru Skoku, Zagreb : JAZU. 6569.

Babi, Stjepan. 1989. Sinkronija i dijakronija u tvorbi rijei. Jezik 37 (1989/90):1, 19.

Babi, Stjepan. 2002. Tvorba rijei u hrvatskome knjievnome jeziku. Zagreb : HAZU Nakladni zavod Globus.

Brozovi-Ronevi, Dunja. 1994. O imenima u Hrvatskom etimolokom rjeniku. Folia onomastica Croatica 3, 149154.

Crist, Sean. 2005. Toward a formal markup standard for etymological data. http://www.panix.com/~kurisuto/publications/crist_etym_markup.pdf. [01.12.2009].

Derksen, Rick. 2008. Etymological Dictionary of the Slavic Inherited Lexicon. Leiden : Brill.

Furlan, Metka. 1990. Etimologija in besedotvorje. Slavistina revija 38:4, 363369.

Gluhak, Alemko. 1993. Hrvatski etimoloki rjenik. Zagreb : August Cesarec.Gluhak, Alemko. 2000.Tipologija etimolokih rjenika (doktorska disertaci-

ja). Zagreb.Hoffmann, Karl, Eva Tichy. Checklist for positing etymologies in Indo

European languages. U Mayrhofer, Manfred. 1980. Zur Gestaltung des etymologischen Wrterbuches einer Grocorpus Sprache. Vienna, 4752.

Hraste, Mate, Petar imunovi, Reinhold Olesch. 1979. akavisch-deutsches Lexikon. Kln : Bhlau.

Ivi, Milka (ed.). 1998. Etimoloki renik srpskog jezika: Ogledna sveska. Beo-grad : Institut za srpski jezik SANU.

Joji, Ljiljana, Ranko Matasovi (eds.). 2002. Hrvatski enciklopedijski rjenik: Uvod Etimologija. Zagreb : Novi Liber.

Jurii, Bla. 1966. Rjenik govora otoka Vrgade. Zagreb: JAZU.Kapovi, Mate. 2008. Razvoj hrvatske akcentuacije. Filologija 51, 139. Malkiel, Yakov. 1976. Etymological dictionaries A Tentative Typology. Chi-

cago : The University of Chicago Press.Matasovi, Ranko. Hrvatski etimoloki rjenik Predgovor. http://www.

ihjj.hr/dokumenti/Predgovor.pdf, [05.01.2010].Matasovi, Ranko. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Za-

greb : Matica hrvatska.



209

Salmon-Alt, Susanne, Laurent Romary, Eva Buchi. 2005. Modelling diachro-ny in dictionaries. ACHALLC. Vancouver.

Skok, Petar. 19711974. Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskog jezika. Za-greb : JAZU.

Skok, Petar. 1957. O etimolokom rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika. Filologija 1, 721.

Burnard, Lou, Syd Bauman (eds.). 2008. TEI P5: Guidelines for Electronic Text Encoding and Interchange. TEI Consortium.

Veenaj, Ivan, Mijo Lonari. 1997. Rjenik Gole. Zagreb : IHJJ.Vinja, Vojmir. 19982004. Jadranske etimologije. Jadranske dopune Skokovu

etimologijskom rjeniku IIII. Zagreb : kolska knjiga.

Comprehensive Etymological Dictionary of Croatian Language and Digital Structure of its Entry

AbstractAs part of the project Onomastic and Etymological Research of Croatian

Language at the Institute of Croatian Language and Linguistics, a compre-hensive etymological dictionary of Croatian language will be made. The dic-tionary will follow Skoks extensive lexicographical data, but will also be en-riched with more recent etymological, onomastic and dialectal information. The Institute of Croatian Language and Linguistics aims to adjust its lexi-cographical activities with standardized digital encoding formats of lexico-graphical data. The comprehensive etymological dictionary will also be made according to the same standards. Existing models of digital encoding formats mainly suggest the structure of general purpose dictionaries, while the struc-ture of special dictionaries (like etymological) needs to be expanded.

This paper will present the new, Comprehensive Etymological Dictionary of Croatian Language and digital structure of its entry. Problems in the proc-ess of structuring the entry occur mainly because of the fact that every word has its own history, hence every entry in the dictionary has the unique struc-ture. The model of the structure will be presented on the examples from the new etymological dictionary. The structure is not definite, but it is open for consideration, evaluation and suggestions of the scientific community.

Kljune rijei: etimologija, Veliki etimoloki rjenik hrvatskoga jezika, Tshwa-nelex, raunalna struktura

Key words: etymology, Comprehensive Etymological Dictionary of Croatian Language, Tshwanelex, digital structure


veliki etimoloŠki rjeČnik hrvatskoga jezika i raČunalna struktura njegove natuknice

Documents