VERA IMAGO G.V. MARIAE TARSACTENSIS – 1367.-2017.znanstveni skup

KNJIŽICA SAŽETAKA

PROGRAM SKUPA10:00 Početak rada skupa Pozdravne riječi

10:20 – 13:00 Prva sekcija POVIJESNO-TEOLOŠKA

EMANUEL HOŠKOPisani izvori o dolasku slike Gospe Trsatske u samostan

MARIJAN BRADANOVIĆO sakralnoj arhitekturi sjevernoga Jadrana u vrijeme dolaska ikone Gospe Trsatske

MARKO MEDVEDRiječka Crkva i krunidba slike Gospe Trsatske 1715. godine

pauza

VALERIJA KOVAČMarija u otajstvu utjelovljenja

DANIJEL PATAFTABlažena Djevica Marija u franjevačkoj teologiji i duhovnosti

SILVANA FUŽINATOEvanđelist Luka – Marijin „slikar“

VERONIKA NELA GAŠPARKrunjenje slike Gospe Trsatske i molitva krunice

RUČAK

14:00 – 16:30 Druga sekcija POVIJESNO-UMJETNIČKA

ZORAIDA DEMORI-STANIČIĆNove spoznaje o slici Majke Božje Trsatske

IVANA PRIJATELJ-PAVIČIĆTragom trsatsko-loretskih legendi o dataciji ikone trsatske Bogorodice i papi Urbanu V. kao donatoru slavne ikone

MARINA VICELJA-MATIJAŠIĆGalaktotrophousa / Maria lactans – razvoj ikonografske teme

pauza

DANKO ŠOUREK„Triumphus Coronatae Reginae“ – scenografija krunidbe čudotvorne slike Majke Božje Trsatske 1715. godine

MARIO BRAUNPrisjećanje na jedan davni restauratorski zahvat

16:30 Zaključna riječ

16:45PROMOCIJA KNJIGE ZORAIDE DEMORI STANIČIĆ „JAVNI KULTOVI IKONA U DALMACIJI“ – S. Cvetnić, M. Vicelja-Matijašić, Z. Demori-Staničić

SAŽECI PREDAVANJA

Franjo Emanuel HoškoDr. sc., redoviti profesor (u miru) na Studiju teologije u Rijeci Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu

Pisani izvori o dolasku slike Gospe Trsatske u samostan

Povjesničar Franjo Glavinić prvi piše o podrijetlu slike Gospe Trsatske i vremenu kada je došla na Trsat. Glavinić o slici piše u dva svoja djela – u Povijesti Trsata (Historiji Tersattani), objav-ljenoj u Udinama 1648. godine, te u svom neobjavljenom ru-kopisu, također pisanom talijanskim jezikom, koji je trebao biti molitvenik za talijanske vjernike koji dolaze na Trsat. Kao izvor svojih saznanja Glavinić spominje tada već u požaru izgorjele Medvedgradske uspomene: tvrdi da je ondje bilo zapisano kako je ta slika jedna od onih koje valja pripisati sv. Luki, autoru mnogih Bogorodičinih slika i da ju je Trsatu 1367. godine darovao papa Urban V.

Marijan BradanovićDr. sc., izvanredni profesor na Odsjeku za povijest umjetnostiFilozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

O sakralnoj arhitekturi sjevernoga Jadrana u vrijeme do-laska ikone Gospe Trsatske

Dugu franjevačku predaju o darivanju ikone Gospe Trsatske pape Urbana V. trsatskom svetištu historiografskom je analizom os-nažio fra Emanuel Hoško. O izgledu trsatskog marijanskog svetiš-ta koje je prethodilo franjevačkom može se promišljati temeljem komparativne analize istodobne sakralne arhitekture posjeda kn-ezova Krčkih, napose Vinodola i otoka Krka ali i Trsatu susjedne Rijeke, kojom su oni kratkotrajno upravljali, no koja je kao ras-tuća urbana cjelina podno Trsata mogla utjecati na oblikovanje trsatskih gradnji. Svakako treba uzeti u obzir podatke o izgledu „kapele izgrađene na grčki način“ i vijesti o ranijim arhitekton-skim slojevima trsatske franjevačke crkve koje nam je ostavio fra Franjo Glavinić. U širem kontekstu će se priopćenjem istaknuti i da je sredina 14. stoljeća predstavljala vrijeme značajnih franje-vačkih gradnji na području sjevernoga Jadrana. Zaključno će se podsjetiti na franjevačku trsatsku crkvu, tj. njezin sloj povezan uz zakladu Martina Frankapana i desetljeća koja su joj uslijedila. Za razliku od prijašnjeg stanja ovaj sloj potkrjepljuju značajni ma-terijalni ostatci arhitekture i arhitektonske dekorativne plastike.

Marko MedvedDr. sc., docent na Studiju teologije u Rijeci Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Riječka Crkva i krunidba slike Gospe Trsatske 1715. godine

Rijeka i Trsat bili su odvojeni u svjetovnom i crkvenom pogledu. Bez obzira na to pobožnost Riječana prema Gospi Trsat-skoj trajno je prisutna, što se pokazuje i načinom na koji riječke crkvene strukture, u prvom redu Zborni kaptol Uznesenja Mari-jina, sudjeluju u događajima iz 1715. godine. Predavač će pred-staviti tekst iz knjige Atti e conti Kaptola u Rijeci koji piše o sud-jelovanju riječke župe, sa svim sastavnicama gradskog vjerskog života, u proslavi krunidbe. Pri tome će se, među ostalim, ukazati na to da dolazi do svojevrsnog spajanja pobožnosti Gospi Trsat-skoj s čašćenjem čudotvornog riječkog raspela u crkvi sv. Vida.

Valerija KovačDr. sc., docentica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Marija u otajstvu utjelovljenja

Prvo polazište za poznavanje Marije je otkupiteljsko utjelovljenje Sina Božjega. Može se reći, da nije bilo utjelovljenja u Božjemu naumu ne bi bilo ni Marije, kakvu nam predstavlja Sveto Pismo i tradicija. Mari-ja svoju univerzalnu važnost za ljudski rod poprima zbog utjelovljenja Sina Božjega, kojim on započinje povijesno ostvarenje spasenja čov-ječanstva i dovršava ga u smrti na križu i uskrsnuću. Marijina temeljna uloga u događaju utjelovljenja je ljudsko majčinstvo Sinu Božjemu. Ono se ne iscrpljuje samo u biološkoj funkciji, da je po njoj Vječna Božja Riječ ušla u ljudski život. Njezino majčinstvo je temelj-na relacija između Majke i Sina, koja uključuje njezinu vjernost Sinovlje-vu zemaljskom životu te istodobno otvorenost njegovu otajstvu koje je nadilazi. Soteriološka logika Kristova utjelovljena zahtijeva da je Mariji-no majčinstvo prošireno na sve ljude te je ona „živa memorija“ njegova života i djelovanja kao utjelovljene Riječi za svako vrijeme. Marijina uloga u otajstvu utjelovljenja ikonografski je predstavljena i na čudotvornoj slici Gospe Trsatske pod imenom „Majka milosti“. Sastoji se od nekoliko prizora iz Novoga zavjeta i povijesti Crkve u kojima je in-terpretirana Marijina majčinska povezanost s Isusom Kristom i sa svim ljudima po njemu otkupljenima.

Daniel PataftaDr. sc., asistent na Katedri crkvene povijesti Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Blažena Djevica Marija u franjevačkoj teologiji i duhovnosti

Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji nije neka posebnost franje-vačke teologije i duhovnosti. No ne može se zamisliti niti jedna ka-tolička duhovnost bez ove ekskluzivne pobožnosti. S druge strane neosporna je činjenica kako pobožnost prema Majci Božjoj ima u franjevačkoj duhovnosti i teologiji neke svoje osobitosti i tonal-itet. Svojom inspiriranošću ljubavlju Sina Božjega koji je postao čovjekom Franjo je stavio naglasak na Kristovu čovječnost. Prema tome napravio je i pomak u štovanju Blažene Djevice Marije, koja više nije samo Presveta kraljica i Majka velikoga kralja, nego je i sve-ta gospođa po kojoj je Isus Krist postao našim bratom. Franjo Asiški volio je kontemplirati Mariju kao Kraljicu Anđela, međutim nikada se nije umorio od kontempliranja Betlehemskog siromaštva i Kristove muke na Kalvariji. Njegova ljubav prema majci Božjoj, kao i prema Kristu, nije samo ljubav zadovoljstva, nego je ljubav koja je prije sve-ga sličnost, jedno traganje koje vodi u proživljavanje primjera. Među temeljnim obilježjima franjevačke duhovnosti jest i marijanska du-hovnost. Ovo duhovno nasljeđe franjevcima je prenio uteme-ljitelj Franjo Asiški. Franjevačka je tradicija preuzela duhovnu radost koju je Marija izazivala u sv. Franji i koju je on proglasio zaštitnicom Reda. Franjevačka je duhovnost općenito poznata kao afektivna duhovnost, što je jedno od njezinih dominantnih obilježja. Marijanska pobožnost iste duhovnosti predstavlja jednu posebnost jer je konkretizirana. Franjevac u svom odnosu prema Mariji pokazuje sinovsko pouzdan-je, osobito prema njezinom božanskom i duhovnom materinstvu. U njoj gledaju majku Isusovu i vlastitu majku. U tom svjetlu kontempli-ra se njezino kraljevsko dostojanstvo. Mariju se promatra u odnosu prema njezinu božanskom Sinu, ali i prema njezinim posinjenjima. Njezino majčinsko srce obuhvaća i ujedinjuje u ljubavi sve njezine sinove u jedno mistično jedinstvo, potpuno usmjereno na Krista, koji je glava i ud toga mističnoga tijela. Franjevac u Mariji uvijek

vidi ljubav i milosrđe prema svim svojim sinovima; u Kristu brata, prijatelja i spasitelja koji se darovao i trpio za one koje ljubi, a to su njegova braća ljudi. Tako je marijanska pobožnost i duhovnost u Franjevačkom redu uvijek kristocentrična. U franjevačkoj duhovnos-ti prema Blaženoj Djevici pojavljuje se još jedna osobitost, koja vuče porijeklo od samih početaka Reda, a to je, ako se tako može nazva-ti, viteški duh. Ovaj viteški duh na intelektualnom planu označen je ljubavlju koju franjevačka duša instinktivno usmjerava prema Mariji, jednoj ljepoti jedinstvenoj po čistoći među svim stvorenjima. Što je franjevačku duhovnost i teologiju usmjerilo prema promišljanju da je Marija bez grijeha začeta.

Silvana FužinatoDr. sc., Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

Evanđelist Luka – Marijin «slikar»

U životu Crkve jednako kao i u životu vjernika Marijin lik ostavio je neizbrisivi trag. No, nerijetko se nalazio i u opasnosti iskrivljenih pri-kaza i pogrešnih interpretacija, napose u ambijentima i situacijama protivnima vjeri. Ali i u pobožnosti samih vjernika Marijin lik ponekad biva urešen poimanjima koji zasjenjuju istinsku ljepotu i snagu njez-ina bića, poziva i poslanja. Na putu potpunijeg i ispravnijeg shvaća-nja Marijina lika potrebno je, štoviše nužno, vratiti se Svetomu pismu, točnije evanđelju po Luki, u kojemu nalazimo autentičan i prelijep prikaz Marijina poslanja u Božjem spasenjskom naumu kao i njegova ispunjenja u Isusu Kristu. U navještaju Isusova rođenja (Lk 1,6-38) Luka objavljuje Marijin poziv i njezin osoban odgovor Božjem spasenjskom naumu koji postaje mo-del vjere za svakoga vjernika. U osobnom susretu s Bogom u svakod-nevici života, Marija, djevojka iz beznačajnoga i neznatnoga Nazareta, preobražena milošću i izabrana da bude Mesijina Majka, ne skriva se i unatoč nerazumijevanju ne sumnja u istinitost anđelovih riječi, nego izriče svoj «DA» Božjem spasenjskom naumu. Na taj način Luka pri-kazuje Mariju kao onu koja u potpunoj poslušnosti, otvara svoje srce Božjoj Riječi i njezinoj spremnoj integraciji u povijesti spasenja. U vjeri rođenoj u odlučnom prihvaćanju Božjega «DA» čovjeku, Mari-ja odlazi k nećakinji Elizabeti (Lk 1,39-56) preobražavajući svoj život u trajni hvalospjev Božjoj ljubavi od koje je i sama bila preobražena, postajući tako predstavnica «Božjih siromaha». U hvalospjevu Veliča Marija slavi ne veličinu dominantnoga Boga koji ponižava, nego Boga koji svojom moću i napose bezgraničnom i bezuvjetnom ljubavlju spašava čovjeka. Riječ je o velikim djelima koja je Bog učinio u povijes-ti svojega izabranog naroda, o djelima koja sada ispunja u Mariji, ali i o djelima koja će u budućnosti učiniti za slabe, potlačene, siromašne… Na taj način iznenađujuće i nečuveno iskustvo susreta s Bogom proži-ma cijelu povijest spasenja pronalazeći put do srca svakoga čovjeka.

U izvještaju o Isusovu rođenju (Lk 2,1-21) Luka prikazuje Mariju koja u spasenjskom danas pohranjuje i čuva u svome srcu Božju Riječ jed-nako kao i ljudske događaje, držeći ih zajedno i omogućavajući im zajednički rast i sazrijevanje. Drugim riječima, Luka prikazuje Mariju kao čuvaricu Riječi koja je sposobna gledati stvarnost i istinu u nji-hovoj cjelovitosti, u mudrosti srca koja nikada ne gubi iz vida Božju nazočnost i istinitost njegovih riječi. Zahvaljujući upravo ovoj sposob-nosti Marija kao istinska učenica, u spasenjskom danas shvaća da sve ima svoj smisao i da je sve milost. Stoga, u svjetlu ovog dubokog opisa i autentičnog prikaza biblijskog Marijinog lika možemo reći da je evanđelist Luka doista, u punom i pravom smislu riječi, Gospin «slikar».

Veronika Nela GašparDr. sc., izvanedna profesorica i predstojnica Studija teologije u Rijeci

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Krunica i krunjenje čudotvorne slike Majke Milosti na Trsatu

Glavni likovi slike Gospe Trsatske su Blažena Djevica Marija i Isus u naručju koji privlače i u isto vrijeme tješe i ohrabruju tisuće hodočasnika koji dolaze na Trsat. Zbog štovanja koje joj je iska-zivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine. Međutim, Marijina prava kruna je u njenim rukama. O njoj svakodnevnom molitvom krunice svjedoče hodočasnici Trsatskog svetišta. Kao hodočasnik na Trsatu boravio je i papa Ivan Pavao II. 8. lipnja 2003. Od 10. svibnja 2004. pred Trsatskim svetištem stoji »Trsat-ski hodočasnik« spomenik pape Ivana Pavla II., djelo kipara Ante Jurkića. Taj kip predstavlja lik pape Ivan Pavla II. onakvim kakav je doista bio za svog boravka na Trsatu i u Rijeci. »Spomenik opravdano nosi naziv ‘Trsatski hodočasnik’ jer je tog popodneva 8. lipnja Papa upravo to htio biti i doista bio«. Papa Ivan Pavao II., na poseban način poziva na razmatranje Kristova lica s Marijom u otajstvima Krunice. Pojam krunica je umanjenica od riječi kruna i najuvrježeniji je naziv za drevnu marijansku molitvu koju u hrvatskim krajevima različito nazivaju. Prema predaji uveo ju je mistik dominikanac Heinrich Seuse iz Konstanze. U njegovo vrijeme bio je običaj među zaljubljenima, da se međusobno darivaju krunama – vi-jencima od ruža. To ga je navelo na ideju da Blaženoj Djevici Mari-ji isplete vijenac od 150 ruža, i tako je nastao dvostruki naziv kru-nica i ružarij.

Zoraida Demori-StaničićDr. sc., povjesničarka umjetnosti i konzervatorica (u miru) Hrvatskog restauratorskog zavoda (Služba za odjele izvan Zagreba) i docentica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru

Nove spoznaje o slici Majke Božje Trsatske

U 14. stoljeću se unutar slikarstva jadranskog bazena, pa i dalje, sve do španjolske Valencije, pojavio niz vrlo sličnih slika Bogo-rodice s Djetetom u formama od pojedinačne slike do diptiha i triptiha. Sačuvane su na sjevernom Jadranu i u Dalmaciji, ali i u gradovima na suprotnoj obali mora, a neke su dospjele i u europ-ske i američke muzeje i zbirke. Bez obzira na različitost položaja Bogorodice i Isusa, sjedi li on uspravnije ili položenije ili pak leži, drži li ga Gospa ispod ili iznad pazuha, dojam je vrlo sličan. Iz ra-zlike stilova jasno je da sve ne mogu biti radovi istih majstora, ali se, kao što je to bio predložio E. Garrison, a donekle prihvatio G. Gamulin, pretpostavila djelatnost radionica na Jadranu, koje su prema još uvijek neutvrđenom prototipu producirale veliki broj Bogorodičinih slika. Osamdesetih godina prošlog stoljeća Gam-ulin i M. Bianco Fiorin povezali su nekoliko njih u cjelinu i stvorili hipotetski opus putujućeg slikara Maestro della Madonna di Ter-satto“.Zajednički je nazivnik svih ovih slika koje možemo nazvati i „mod-ernim“ ikonama nova osjećajnost koju pokazuju, bez obzira pre-vladavaju li na njima bizantizirajući ili gotički elementi. Njihovi su slikari nadišli petrificirane bizantske modele i, koristeći formu tradicionalne ikone, stvorili su djela gotičkog slikarstva utirući put lokalnim majstorima i radionicama.Anonimni “madoneri”, sljedbenici manire Paola Veneziana i drugih venecijanskih trečentista, ili sijenskih slikara 14. stoljeća, tipologiju bizantskih Bogorodica prevode u slike koje primajući na sebe brojne snažne kultove („Gospa Trsatska“, „Gospa Po-jišanska“, „Gospa Krapanjska“, „Gospa od Porata“, „Gospa Vrpo- ljačka“ i mnoge druge), postaju “nove ikone” na oltarima crkava, konkurirajući starijim romaničkim Gospama koje polako nestaju,

izgubivši bitku s novom teologijom i novim ukusom osnovanim na osjećajnosti, a ne strahopoštovanju. Preko bratovština, koji-ma su postale identifikacijsko određenje, uzdignute su na brojne oltare, kako nam svjedoče sačuvani arhivski podaci bratovština okupljenih oko Gospinih slika.

Ivana Prijatelj-PavičićDr. sc., redovita profesorica na Odsjeku za povijest umjetnostiFilozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Tragom trsatsko-loretskih legendi o dataciji ikone trsatske Bogorodice i papi Urbanu V. kao donatoru slavne ikone

Ikona Trsatske Bogorodice stoljećima je predmet istraživanja pov-jesničara, teologa i povjesničara umjetnosti. Jedno od pita- nja vezanih uz historijat ove ikone i predmet diskusija istraživača jest podatak koji oko 1530. godine donosi Girolamo Angelita, tajnik grada Reccanatija da je sliku 1367. darovao ilirskom narodu (prema jednoj verziji, odnosno prema drugoj trsatskom svetištu) papa Urban V. Posljednjih godina prevladava mišljenje da je slika naručena iz-među 1310. i 1330. Autorica će u izlaganju temeljem stilske, ikonografsko-ikonološke i historiografske analize pokušati istražiti je li možda, ipak, prih-vatljivija hipoteza o nastanku čudotvorne slike iz trsatskog mari-janskog svetišta u vrijeme pape Urbana V.

Marina Vicelja-MatijašićDr. sc., redovita profesorica na Odsjeku za povijest umjetnostiFilozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Galaktotrophousa / Maria lactans – razvoj ikonografske teme

Središnji dio trsatskoga triptiha prikaz je Bogorodice Dojiteljice. Počeci i razvoj ikonografske teme Bogorodice Dojiteljice iznimno su kompleksna tema, koja se temelji na poznavanju tekstualnih predložaka, kulturnoga konteksta i likovnoga izričaja tijekom stol-jeća. Također, tema Marie lactans imala je različite poruke i bila je različito percipirana kroz povijest. U ovome radu nastojat ćemo pokazati početke razvoja teme u ranome kršćanskome razdoblju i razloge njezina nastanka te život teme u brojnim inačicama i lik-ovnim rješenjima u srednjovjekovnoj umjetnosti istoka i zapada.

Danko ŠourekDr. sc., docent na Odsjeku za povijest umjetnostiFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

“Triumphus Coronatae Reginae” – scenografija krunidbe čudotvorne slike Majke Božje Trsatske 1715. godine

Dana 8. rujna 1715. čudotvorna trsatska slika Bogorodice s Dje-tetom okrunjena je dvjema zlatnim krunama, darom Vatikan-skoga Kaptola. Proslavu krunidbe, kao prvu takvu održanu izvan Italije, uskoro je u knjizi Tersactum coronata Deipara Virgine (1718.) s osobitom pomnjom (i ponosom glavnoga pokretača i organ-izatora toga događaja) opisao gvardijan trsatskoga samostana, Petar Francetić. Francetić čitateljima prenosi živu sliku raskošne scenografije koja je pratila svečani događaj, detaljno opisujući veliki slavoluk podignut pred Marijinim svetištem na Trsatu, kao i privremene arhitektonsko-skulptoralne strukture kojima je okrunjena slika, prilikom njezina procesijskoga posjeta gradskim crkvama, dočekana u obližnjoj Rijeci. Razrađen ikonografski pro-gram opisane scenografije, kao i simboličke asocijacije klasične arhitekture, u sjećanje dozivaju sintagmu Trijumf okrunjene Kraljice, kojom će uskoro (1731.) svoje djelo (Triumphus Corona-tae Reginae Tersactensis) nasloviti drugi važni kroničar trsatskoga svetišta – Klaro Pasconi.

Mario BraunProf., povjesničar umjetnosti i konzervator savjetnik (u miru) Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu

Prisjećanje na jedan davni restauratorski zahvat

Prije 26 godina, 1991. godine u tadašnji Zavod za restauriran-je umjetnina došli su predstavnici Franjevačkog samostana na Trsatu sa zahtjevom da se restaurira ikona Čudotvorne Bogo-rodice. U vandalskom činu kojim su ukradene krune aplicirane na ikonu i sama je ikona je bila oštećena. Vijci kojima su metalne aplike bile pričvršćene na ikonu, pri nasilnom trganju metalnog dijela napravili su štetu na drvenom nosiocu i slikanom dijelu. Kratki rok ostavljen za izvođenje zahvata, loše stanje drvenog nosioca, složenost zahvata, ratna vremena u kojima je zavod puno radio na terenu uz nedostatak adekvatnih restauratorskih materijala, stavljali su ozbiljna ograničenja za izvođenje radova. Restauratorski zahvat je obavila Emina Kranjčec, restauratorica savjetnica i Zavodu, Josip Gebaj, voditelj stolarske radionice ie obavio zahvate na drvenom nosiocu, te moja malenkost kao koordinator i dokumentarist projekta. Od prvobitne ideje da se nakon petrifikacije Xilamon haertendom (tada jedino dostup-nim učvršćivaćem drvenog nosioca) izuzetno oštećeno drvo aplicira na laganu i neaktivnu podlogu od balsa drveta, moralo se odustati zbog nemogućnosti nabave te vrste drva. Stoga je učvršćenje obavljeno korištenjem piljevinskog kita na bazi PVA ljepila, čime se dobila neutralna i neaktivna podloga na koju se aplicirala ikona.Restauratorski zahvat na slikanom dijelu sastojao se od površinskog čišćenja starog laka, te preslika koji su se javljali samo uz doljnji rub ikone. Nakon zatvaranja oštećenja i lakuna voštano-krednim kitom ikona je bila u minimalnom opsegu re-tuširana. Završni sloj bilo je vraćanje zaštitnog laka i saniranje pozlate.

POČASNI ODBOR

Prof. dr. sc. Ivan Devčić, nadbiskup Riječke nadbiskupijeMr. sc. Vojko Obersnel, gradonačelnik RijekeProf. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija, rektorica Sveučilišta u RijeciProf. dr. sc. Mario Cifrak, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, ZagrebProf. dr. sc. Ines Srdoč-Konestra, dekanica Filozofskog fakulteta u RijeciProf. dr. sc. Ivan Karlić, Hrvatski mariološki institut, ZagrebFra Bernard Barbarić, gvardijan samostana na Trsatu

ORGANIZACIJSKI ODBOR

Prof. dr. sc. Emanuel Hoško, Studij teologije u Rijeci, Katolički bogoslovni fakultet, ZagrebProf. dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić, Filozofski fakultet, RijekaProf. dr. sc. Veronika Nela Gašpar, Studij teologije u Rijeci, Katolički bo-goslovni fakultet, ZagrebDr. sc. Barbara Španjol-Pandelo, Filozofski fakultet, RijekaNikolina Belošević, Filozofski fakultet, Rijeka

Skup organiziraju i sufinanciraju:

• Franjevački samostan u Rijeci – Svetište Majke Božje Trsatske• Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci• Studij teologije u Rijeci Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu

* skup je organiziran u okviru znanstvenog projekta srednjovjekovna baština Kvarnera (SREBAK) Filozofskog fakulteta u Rijeci