veran stanojevic - neki aspekti izrazavanja buducnosti u francuskom i u srpskom

12

Click here to load reader

Upload: dajana

Post on 19-Oct-2015

123 views

Category:

Documents


10 download

DESCRIPTION

Bez opisa

TRANSCRIPT

  • Veran J. Stanojevi

    Univerzitet u Beogradu, Filoloki fakultet Katedra za romanistiku

    NEKI ASPEKTI IZRAAVANJA BUDUNOSTI U FRANCUSKOM I U SRPSKOM JEZIKU

    1

    U radu poredimo temporalne upotrebe buduih vremena u srpskom i u francuskom jeziku. Polazei od semantikih definicija dvaju futura u srpskom i odgovarajuih francuskih buduih vremena, ukazujemo na slinosti i na razlike u njihovim temporalnim upotrebama, kao i na faktore koji su u osnovi moguih konkurentskih odnosa prostog futura i anteriornog futura u francuskom u poreenju sa srpskim buduim vremenima.

    Kljune rei: Budua vremena, futur I, futur II, prost futur, anteriorni futur, srpski jezik, francuski jezik, semantika.

    1. Uvodne napomene

    U svom radu o relativnoj sinonimnosti dva futura i perfektivnog prezenta u srpskom, Milo Kovaevi (Kovaevi 2008) pokazuje da se ovi oblici pod odreenim uslovima mogu upotrebiti kao ekvivalentni i to kako u prostoj, tako i u nekim vrstama zavisnih reenica. Iako je u serbokroatistici do skora vladalo miljenje da se u prostoj reenici futur II ne moe upotrebiti kao vreme ekvivalentno futuru I, te da se futur II sa vremenskim znaenjem upotrebljava iskljuivo u nekim tipovima zavisnih reenica (Sili, Prankovi 2005: 194), to je smatrano ak njegovom sistemskom odlikom (Miloevi 1982: 4), Kovaevi je pokazao da i u prostim reenicama postoji konkurentnost (tj. relativna sinonimnost) futura I, futura II i perfektivnog prezenta.

    Neophodan kontekst u kojem ovi oblici mogu alternirati u prostim i nezavisno-sloenim reenicama jeste prisustvo modalnog priloga moda, kao u sledeem primeru:

    1) Moda ete uspjeti (moda uspjete/moda budete uspjeli). (Kovaevi 2008: 203)

    U istom radu Kovaevi opovrgava i stav K. Miloevi da futur I i futur II nikada nisu semantiki ekvivalentni (Miloevi 1982:5)2, pa ni u onim tipovima zavisnosloenih reenica u kojima se oba budua vremena mogu upotrebiti3. Naime, profesor Kovaevi ubedljivom argumentacijom, potkrepljenom primerima iz korpusa, dokazuje da se u takozvanim

    neutralizujuim kontekstima, koji subjektovu uverenost u izvrenje budue radnje prevode u

    [email protected]

    Ovaj rad je nastao u okviru projekta br. 178014, Dinamika struktura savremenog srpskog jezika, koji finansira

    Ministarstvo za nauku i tehnoloki razvoj Republike Srbije. 1 Rad objavljen u: Uzdanica, vol. 10, br. 1, Jagodina 2013, str. 27-40, ISSN 1451-673X=Uzdanica (Jagodina).

    COBISS.SR-ID 110595084 2 To je posledica stava da se futur I orijentie prema S, a futur II prema nekom drugom momentu (Miloevi 1970:

    164). 3 To su, pre svega, temporalne, kondicionalne, adnominalne i adverbijalne relativne restriktivne reenice po K.

    Miloevi (Miloevi 1982: 5).

  • neizvesnost, tj. nesigurnost u pogledu njenog izvrenja, futur I i futur II mogu upotrebiti kao konkurentna, tj. relativno sinonimna vremena (Kovaevi 2008: 201).4

    Sama injenica da u srpskom postoje konteksti u kojima budua vremena mogu alternirati lingvistiki je interesantna kako iz srbistike, tako i iz kontrastivne perspektive. Iz kontrastivnog ugla posmatrano, pomenuta konkurentnost pokree pitanje o nainima izraavanja budunosti u drugim jezicima u poreenju sa srpskim, kao i pitanje o eventualnom konkurentskom odnosu futuralnih formi u jezicima koji, kao srpski, imaju dva ili vie glagolskih vremena za izraavanje budunosti. U ovom emo radu, u tom pogledu, ispitati situaciju u francuskom, jeziku koji pored prostog futura (future simple) poseduje i tzv. anteriorni futur (futur antrieur) - sloeno budue vreme kao pandan srpskom futuru II kao i perifrastini futur, tj. blisko-budue vreme (futur proche

    5).

    Paralelizam izmeu srpskih i francuskih buduih vremena uoljiv je ako se uporedi primer sa vremenskom reenicom uvedenom veznikom quand (vidi primer 2) i njegov prevodni ekvivalent u srpskom (primer 3):

    2) Quand jaurai termin mon travail, je sortirai. 3) Kad budem zavrio rad, izai u.

    Francuski anteriorni futur u vremenskim reenicama sa veznikom quand6 oznaava anteriornost radnje zavisne u odnosu na radnju glavne reenice u prostom futuru, kao i srpski futur II sa perfektivnim glagolom u vremenskim reenicama s veznikom kad (up. Miloevi 1982:4). Ova podudarnost, meutim, ne znai i da je paralelizam izmeu srpskih i odgovarajuih francuskih buduih vremena potpun. Cilj ovog rada je da ukae, s jedne strane, na slinosti i na razlike izmeu srpskih i francuskih buduih vremena i, s druge strane, da odgovori na pitanje da li se i u francuskom moe govoriti o konkurentnosti buduih vremena u odreenim kontekstima. U radu emo podrobnije ispitati samo vremenske upotrebe prostog i anteriornog futura u francuskom u poreenju sa futorom I i futurom II u srpskom, odnosno upotrebe u kojima se predikatom oznaena situacija projektuje u budunost u odnosu na relevantan momenat perspektive (momenat govora ili neki drugi kontekstualno dat ili impliciran momenat). To, meutim, ne znai da se neemo, kad god to bude potrebno, dotai nekih modalnih aspekata semantike buduih vremena u oba jezika, a u cilju preciznijeg razgranienja njihovih upotreba.

    2. Odnos francuskog prostog futura i srpskog futura I

    4 Jedan od izraza koji omoguavaju pomenutu neutralizaciju subjektove uverenosti u izvrenje budue radnje, a

    samim tim i zamenjivost futura II futurom I, jeste dopusni priloki izraz bez obzira na to, kao u primeru: Bez obzira na to ko se bude odluio (ko e se odluiti) da u narednih etvrt veka naplauje putarinu na ovoj deonici, morae prethodno da izgradi levu traku autoputa od Horgoa do Novog Sada. (Kovaevi, 2008: 201) 5 U pitanju je vreme koje se gradi od prezentskih oblika polupomonog glagola aller i infinitiva leksikog glagola.

    (npr. Je vais le faire. - Uradiu to.) 6 Kao i sinoniminim veznikom lorsque, ali i drugim veznicima koji sa anteriornim futurom oznaavaju hronoloku

    anteriornost radnje zavisne u odnosu na radnju glavne reenice, kao to su: ds que, aussitt que (im), aprs que (nakon to), peine que (tek to).

  • U savremenoj lingvistikoj i romanistikoj literaturi (Verkuyl et al. 2004, Vet 1994, Ai, Stanojevi 2009, pored ostalih) francuski prost futur definie se putem rajhenbahovskih temporalnih koordinata (S, E i R)

    7, na sledei nain:

    4) Prost futur: S-E,R

    Prema ovoj definiciji referencijalni momenat (R) i momenat dogaanja (E) koincidiraju i oba su posteriorna u odnosu na S. Posteriornost R u odnosu na S objanjava nemogunost da se u francuskom oznae budue radnje o ijoj realizaciji zakljuujemo na osnovu nekih indicija prisutnih u momentu govora. Za takve radnje mora se upotrebiti perifrastini futur, tj. blisko budue vreme (futur proche), kao u sledeim primerima:

    5) On dirait quil va pleuvoir. (* quil pleuvra)8 Reklo bi se da e pasti kia. 6) Je vois quil va abattre larbre (*quil abattra larbre). Vidim da e posei drvo.

    U srpskom se futur I upotrebljava i za budue radnje o kojima se moe zakljuiti na osnovu nekih indicija koje su na snazi u S, o emu svedoi prevod gornjih primera na srpski. Naime, futur I ima iri opseg upotreba od francuskog prostog futura, budui on pokriva i upotrebe francuskog bliskog budueg vremena (futur proche). Za srpski prost futur mogla bi se, stoga, razmotriti definicija koja uzima u obzir sluajeve S-R i S=R:

    7) Srpski futur I: S-E (S-R ili S=R)

    Meutim, ova definicija ne predvia one upotrebe futura I koje podrazumevaju (kontekstualno) izmetanje vremenske perspektive u prolost9 (npr. Rekao je da e doi). Francuski futur je u tom pogledu rigidniji, jer se sa njim samo pod odreenim uslovima budua radnja moe projektovati iz prolosti ka budunosti. Naime, dok se ne moe izrei reenica pod 8), iskaz pod 9) je sasvim prihvatljiv, budui da upotreba deiktikog adverba demain signalizuje da je lokutorova perspektiva u momentu govora, pa se futurom oznaena radnja projektuje u budunost u odnosu na momenat govora, a lokalizuje putem pomenutog adverba.

    10

    8) *Il a dit quil viendra hier. (Rekao je da e doi jue.11) 9) Il a dit quil viendra demain. (Rekao je da e doi sutra.)

    Stoga bi trebalo modifikovati predloeni semantizam za futur I. Mi emo, naime, rajehenbahovski momenat R, po uzoru na Kampa i Rajla (Kamp, Reyle 1993 : 594-595),

    7 U rajhenbahovski koncipiranim temporalnim sistemima, S po konvenciji oznaava momenat govora, E momenat

    dogaanja (tj. vremenski interval koji zauzima radnja), a R referencijalni momenat, tj. taku koja odreuje perspektivu iz koje se posmatra glagolska situacija (Stanojevi, Ai 2008). 8 Tj. nemogue je ovde upotrebiti prost futur.

    9 Pri tome futur I ima kao znaenjsku konstantu obeleje posteriornost u odnosu na momenat perspektive.

    10 U primeru 8), adverb hier zadrao bi buduu radnju u prolosti, a to je u francuskom jeziku mogue iskljuivo

    upotrebom kondicionala (ili perifraze sa glagolom aller u imperfektu i infinitivom), a na osnovu pravila slaganja

    vremena: Il a dit quil viendrait / quil allait venir hier). 11

    Za razliku od srpskog u kojem e se ovde, tj. pri promeni vremenske perspektive, upotrebiti futur I, u francuskom

    je upotreba prostog futura u ovom tipu konteksta iskljuena.

  • udvojiti, tako to emo pored R uvesti i moment perspektive P. Mi ne eliminiemo iz sistema moment R, nego njegovu funkciju samo svodimo, s jedne strane, na kodiranje aspektualnih

    znaenja, tj. perfektivne i imperfektivne vizije glagolskog procesa i, s druge strane, na izraavanje vremenske progresije kao kod Kampa i Rorera (Kamp, Rohrer 1983). Mi, naime,

    perfektivnost tretiramo kao inkluziju momenta dogaanja u referencijalni moment (tj. ER), a

    imperfektivnost kao obrnutu relaciju, tj. RE (up. Molendijk 2005). S druge strane, uvodimo moment P koji e nam omoguiti da kodiramo vremensku perspektivu, tj. moment u odnosu na koji se glagolska situacija (E) situira u vreme (tj. predstavlja kao simultana, posteriorna ili

    anteriorna u odnosu na P). Sada srpski futur moemo definisati kao u 10):12

    10) P-E (bez obzira na poziciju P u odnosu na S)13

    Vremenske upotrebe futura I u srpskom oznaavaju, dakle, relaciju posteriornosti dogaaja u odnosu na momenat perspektive (P) iz koje dogaaj posmatra, to je u skladu sa savremenim analizama srpskog futura (up. Miloevi 1982 : 3).

    S druge strane, francuski prost futur rigidniji je od srpskog futura I budui da francuski futur podrazumeva fiksiranje vremenske perspektive u momentu govora, tako da se dogaaj oznaen predikatom lokalizuje posteriorno u odnosu na ovaj momenat (bilo da je u pitanju apsolutna ili apsolutno-relativna temporalnost

    14).

    15 Stoga emo francuski prost futur definisati

    kao u 11), tj. uz uslov P=S, koji nismo pretpostavili za srpski futur.

    11) P=S : P-E

    Samim tim biva jasno zato je prost futur manje sklon modalnim upotrebama16 od srpskog futura I. injenica da je perspektiva kod prostog futura u momentu govora favorizuje temporalne upotrebe ovog vremena. S druge strane, u nekim tipovima zavisnih reenica u kojima se francuski prost futur upotrebljava da locira dogaaj u budunost, srpski futur I naglasak stavlja na sadanje znanje o buduoj radnji (Miloevi 1982 : 6). U sledeem primeru se, naime, prost futur iz zavisne reenice ne moe prevesti na srpski futurom prvim (kao u 13), nego se mora upotrebiti futur II, ili perfektivni prezent (kao u 14) :

    12) Quand il viendra, il nous appellera. 13) *Kad e doi, nazvae nas.17 14) Kada bude doao/kad doe nazvae nas.

    12

    Sa P oznaavamo vremensku perspektivu. 13

    Tj., P=S ili P-S ili S-P. 14

    Naime u primeru : Il a dit quil viendra demain na snazi je apsolutno-relativna temporalnost (tj. relevantan je ne samo proli momenat uveden predikatom glavne reenice a dit, nego i momanat govora). O apsolutnoj, relativnoj i apsolutno-relativnoj temporalnosti pogledati u : Vetters 1996. 15

    Izuzetak je istorijski futur, u kojem se na svojevrstan nain fingira posteriornost u odnosu na naratorov momenat govora, posledica ega je to da je dogaaj fiktivno budui, iako on objektivno pripada prolosti. 16

    O modalnim upotrebama francuskog prostog futura iscrpno govori Co Vet, kritikujui stav francuskih gramatiara po kojem modalnim oni smatraju i neke upotrebe koje to zapravo nisu (Vet 2003). 17

    Ovu reenicu beleimo sa zvezdicom da bismo ukazali na to da ona nije mogu prevod reenice pod 12). Ova reenica bie prevedena ili futurom II ili perfektivnim prezentom (vidi 14).

  • Modalna epistemika znaenjska komponenta ( s obzirom da znam da e se dati dogaaj odigrati ), koja filtrira kombinacije tipa kad + futur I u srpskom, odsutna je u analognim

    francuskim nizovima quand + futur simple , to objanjava neophodnost da se reenica Kad e doi, nazvae nas, prevede upotrebom kauzalnog veznika puisque, koji je za razliku od quand kompatibilan sa pomenutom epistemikom komponentom.

    15) Kad e doi, nazvae nas. (= poto e doi...) 16) Puisquil viendra, il nous appellera.

    Francuski hipotetiki veznik si sintaksiki je inkompatibilan sa prostim futurom, tako da se reenica pod br. 17) ne moe prevesti na francuski upotrebom prostog futura da bi se izrazio realan uslov za realizaciju radnje iz glavne klauze. Naime, primer 18) je agramatian.18

    17) Ako e tamo ii kupi mi tu knjigu. 18) *Si tu y iras, achte-moi ce livre.

    Realna hipoteza u francuskom izraava se upotrebom prezenta u protazi (Si tu y vas, achte-moi ce livre.).

    U francuskom e se sadanje znanje o vrenju neke budue radnje u relativnoj reenici najprirodnije izraziti bliskim buduim vremenom ili, u odreenim sluajevima, prezentom:

    19) Studenti koji e sutra polagati ispit mogu da izau. (Les tudiants, qui vont se prsenter/se prsentent lexamen demain, peuvent sortir.)

    20) Moja sestra, koja e vas sutra posetiti, donee vam pismo.19 (Ma sur, qui va vous rendre visite demain, vous apportera une lettre.)

    Kao srpski futur I, francuski prost futur upotrebljava se kako u sloenim, tako i u prostim reenicama. Ono o emu treba voditi rauna pri upotrebi francuskog prostog futura jeste to da se u prisustvu nekih indicija u momentu govora, koje nas mogu navesti na zakljuak o nekom buduem stanju stvari, to stanje stvari ne moe izraziti prostim, nego perifrastinim futurom (tj. futur proche). Distribucija srpskog futura ira je i u zavisnim klauzama, budui da u nekim sluajevima prost futur u francuskom nije mogue upotrebiti iz sintaksikih razloga, kao to je upotreba nekih veznika (npr. iza hipotetikog veznika si, koji se ne moe kombinovati ni sa futurom ni sa kondicionalom, ili iza veznika koji zahtevaju upotrebu subjunktiva u francuskom

    (npr. avant que, bien que, quoique itd.)

    3. Francuski anteriorni futur i srpski futur II

    Francuski anteriorni futur oznaava anteriornost dogaaja u odnosu na vremensku perspektivu smetenu u budunost. Za razliku od prostog futura, sa anteriornim futurom akcenat po pravilu nije na dogaaju, nego na rezultativnom stanju koje dogaaj generie. U to se lako moemo uveriti ako uporedimo sledee dve reenice:

    18

    Po konvenciji agramatine reenice oznaavamo zvezdicom. 19

    Miloevi 1982 : 7.

  • 21) Quand il rentrera, elle partira. (Kad se on vrati/bude vratio, ona e otii) 22) Quand il sera rentr, elle sera partie. (Kad on, po povratku, bude tu, ona e biti odsutna).

    Drugim reima, hronoloko nizanje dogaaja ne moe se izraziti nizovima predikata u anteriornom futuru. Da bi se izrazilo hronoloko nizanje buduih radnji, neophodno je, naime, upotrebiti ili niz glagola u prostom futuru, ili niz anteriorni futur + prost futur :

    23) Quand il sera rentr, elle partira.

    Ovaj poslednji sluaj (tj. konfiguracija quand + anteriorni futur + prost futur), obavezan je uz tzv. durativne glagole (predikate), tj. uz glagole koji oznaavaju trajanje, a u situacijama u kojima bi eventualna simultana interpretacija dve radnje (glavne i zavisne) bila pragmatiki neprihvatljiva :

    24) ??Quand il mangera, il sortira.

    Primer 24) neprihvatljiv je iz pragmatikih razloga, budui da sam veznik quand nije u stanju da izrazi vremensku posteriornost glavne radnje (sortira) u odnosu na radnju zavisne

    vremenske reenice (mangera), to je jedina pragmatiki prihvatljiva interpretacija primera 24). Naime, budui da su oba predikata u prostom futuru, a veznik quand oznaava aproksimativnu simultanost (Stanojevi 2011a), reenicom se opisuje objektivno nemogua situacija a to je da e u momentu kad bude izaao subjekat i dalje jesti.20 Da bi se izrazila sukcesivnost buduih radnji, a samim tim izbegla pragmatiki neodriva interpretacija na koju smo upravo ukazali, neophodno je u zavisnoj reenici upotrebiti anteriorni futur:21

    25) Quand il aura mang, il sortira. (Kad bude zavrio s jelom izai e.)

    Kad god je radnja oznaena zavisnom reenicom punktuelna, mogu se upotrebiti dva prosta futura u konfiguracijama sa veznikom quand (npr. Quand il rentrera, elle partira.)

    Anteriorni futur se razlikuje od ostalih sloenih vremena u francuskom po tome to, u konfiguracijama u kojima je sa drugim (sloenim) vremenima pored rezultativne mogua i dogaajna interpretacija, on nije u stanju da izrazi dogaajnost. Naime, u primeru 26) sa dva anteriorna futura jedina mogua interpretacija jeste simultanost dva rezultativna stanja:22

    26) Quand il sera parti, elle sera rentre.23 (Kad on bude odsutan, ona e biti tu.)

    20

    Reenica bi se eventualno mogla prihvatiti ako bi opisivala buduu situaciju u kojoj subjekat jede sendvi, budui da se u tom sluaju radnja jesti moe preklopiti sa radnjom izai. 21

    Isti razlog, semantiko-pragmatike prirode, zahtevao bi upotrebu anteriornog perfekta ili gerundivne konstrukcije u konfiguracijama u kojima bi dva aorista mogla oznaiti pragmatiki neprihvatljivu simultanost. Uporediti u tom smislu primere : Quand il eut mang il sortit. /Aprs avoir mang il sortit / *Quand il mangea il sortit. 22

    Za razliku od dva anteriorna futura, dva perfekta ili dva pluskvamperfekta (trenutnih glagola) mogu oznaiti bilo neposredno nizanje dva dogaaja, bilo simultanost dva iz tih dogaaja generisanih rezultativnih stanja: Quand il est parti, elle est rentre. (a) Kad je on otiao, ona se vratila. ; b) Kad je on odsutan, ona je tu.) ; Isti tip dvosmislenosti nalazimo i sa dva pluskvamperfekta (Quand il tait parti, elle tait rentre.). 23

    Sera parti = sera absent, sera rentr = tre l.

  • Kod francuskog anteriornog futura vremenska perspektiva (P) posteriorna je u odnosu na

    momenat govora, a E je anteriorno u odnosu na P. Pri tome rezultativnost podrazumeva da je

    stanje koje dogaaj proizvodi aktuelno u P. Tipine konfiguracije u kojima se upotrebljava anteriorni futur u francuskom jesu vremenske reenice uvedene nekim od perfektivno-punktuelnih veznika, kao to su : quand, lorsque, ds que, aprs que, aussitt que.24 Momenat perspektive najee se uvodi prostim futurom, perifrastinim futurom ili imperativom u glavnoj reenici (up. Stanojevi, Ai 2008 : 146) :

    27) Quand jaurai compris son comportement je lui pardonnerai. 28) Quand jaurai termin cela, je vais pouvoir moccuper dautres choses. 29) Revenez me voir quand vous aurez tudi la question. 30) Ds que jaurai termin je tenverrai un message. 31) Je moccuperai de cette affaire aprs quon aura rgl lautre.

    U nezavisnim reenicama anteriorni futur se najee upotrebljava uz neki adverbjalni izraz ili prilog, koji signalizuje relativno kratak vremenski interval (Stanojevi i Ai 2008 :147)

    32) Jaurai fini dans un quart dheure/en dix minutes/bientt. 33) Ils mauront vite/bientt oubli.

    Rezultativno stanje je na snazi po isteku intervala oznaenog adverbijalnim izrazom. Finalna taka tog intervala ovde bi funkcionisala kao momenat perspektive. Stoga bi se semantizam francuskog anteriornog futura mogao predstaviti kao konjukcija dva uslova: S-P i E-P.

    25 Poto je

    sa anteriornim futurom praktino uvek na snazi rezultativnost, to emo u definiciji ovog vremena za dogaaj vezati i rezultativno stanje koje sam dogaaj generie i oznaiti takvu situaciju simbolom E

    REZ. Prema tome, anteriorni futur definisaemo na sledei nain:

    34) Francuski anteriorni futur: S-P: EREZP, PREZ

    Uslov EREZ

    P znai da izmeu E i P postoji vremenski interval ispunjen rezultativnim stanjem

    (REZ), koje je na snazi i u P (tj. PREZ):

    35) Quand je serai parti (EREZ), elle viendra (P). (E=partir, REZ=tre absent, P=venir,

    PREZ)

    Srpski futur II, javlja se u dve aspekatske verzije, zavisno od glagolskog vida radnog

    glagolskog prideva. To su futur II perfektivnih glagola (u daljem tekstu perfektivni futur II) i

    futur II imperfektivnih glagola (imperfektivni futur II). Samo je sa perfektivnim futurom mogue rezultativno stanje, dok je sa imperfektivnim futurom naglasak na radnji, tj. na njenom odvijanju:

    36) Kad se budem vratio, nazvau te. (= Kad budem tu/kod kue, nazvau te). 37) Kad se budem vraao, nazvau te. (= Kad budem na putu ka kui, nazvau te).

    24

    O vremenskim veznicima u francuskom pogledati u: Petrovi 1991. 25

    Time izbegavamo slabost rajhenbahovske definicje S-E-R, koja dogaaj u anteriornom futuru obavezno locira posle momenata govora. Meutim, to nije nuno sluaj, budui da E, u odgovarajuem kontekstu, moe i prethoditi momentu govora (npr. Demain, il sera parti depuis deux jours.).

  • Sada moemo predloiti definicije za dve vidske verzije futura II:

    38) Perfektivni futur II : S-P ili P-S, EREZP ; ER26

    39) Imperfektivni futur II: S-P ili P-S, R-P, RE

    Uslov u pogledu odnosa vremenske perspective P i momenta govora S labaviji je za futur II (bez

    obzira na vidski lik glagola), nego za francuski anteriorni futur (vidi 34). Naime, srpskim

    futurom II budue radnje se mogu lokalizovati ne samo u odnosu na neki moment posterioran momentu govora, nego i u odnosu na neki moment koji prethodi momentu govora (npr. Rekao je

    da e nas posetiti ako bude doao).27 Uslov RE koji pretpostavljamo za imperfektivni futur II

    omoguava da E bude na snazi u momentu perspektive P (tj. PE)28, to je tipino za imperfektivni futur II:

    40) Dok se deca budu igrala (E), popiemo kafu (P). (PE)

    Pri upotrebama perfektivnog futura II rezultativnost ne mora nuno biti na snazi u momentu P. Na to ukazuje sledei primer:

    40) Kad bude tamo otiao (EREZ), ispriae mi (P) kako je bilo.29

    Drugim reima, pragmatiki inioci, tj. kontekst i naa vanjezika znanja odluuju o tome da li e sa futurom II biti na snazi rezultativna intepretacija ili ne.

    Analognu situaciju imamo sa futurom II imperfektivnih glagola, samo to je ovde umesto rezultativnog stanja, glagolska radnja ta koja moe (kao u 41), ali ne mora (kao u 42) biti na snazi u P :

    41) Kad bude tamo iao javiu ti ta da mu kaes. (=Dok bude na putu ka datom odreditu javiu ti ta da mu kae.)

    42) Kad bude tamo iao, ispriae mi kako je bilo. (=Kad se vrati s puta, ispriaes mi kako je bilo).

    Poznato je da neki veznici specifinog znaenja (kao pre nego to, dok ne) mogu obrnuti vremensku relaciju izmeu dogaaja u futuru II i relevantnog momenta u budunosti (orijentacionog vremena po terminologiji K. Miloevi, 1982: 4), tako da umesto anteriornosti E

    REZ u odnosu na P, dobijamo posteriornost, kao u primeru 43):

    43) Javiu ti (P) ta da mu kae pre nego to tamo bude otiao (EREZ).30

    26

    Poslednji uslov (ER) kodira perfektivnost, bez koje sa futurom II nema rezultativnosti. Interesantno je primetiti da rezultativnost nije iskljuena sa imperfektivnim perfektom: Igrao se u blatu. Prljav je. (up. Katii 1982 : 6 ; Stanojevi 2011b). 27 U oba sluaja lokalizacija je posredna, tj. ne ostvaruje se direktno ni u odnosu na moment govora, ni u odnosu na dati proli moment. 28

    Naime E kod imperfektivnih glagola nije ogranieno s desne strane, to znai da moe dopreti do P. 29

    U P nije nuno na snazi REZ, tj. stanje ti biti tamo

  • Veznik pre nego to signalizuje da u momentu P jo nije na snazi radnja koju opisuje njime uvdena zavisna klauza sa futurom II. Radnja oznaena futurom II posmatra se iz (budueg) momenta P kao mogua, tj. nita ne garantuje njeno izvrenje. U ovom tipu upotreba futur II oznaava posteriornost u odnosu na buduu perspektivu. Analogno znaenje u francuskom izraava se upotrebom veznika avant que31 koji zahteva upotrebu subjunktiva, kao zasebnog glagolskog naina. Ako je u S na snazi uverenost govornikova u realizaciju radnje oznaene zavisnom reenicom, tada se umesto futura II moe upotrebiti futur I (Javiu ti ta da mu kae pre nego to es tamo doi).32 S druge strane, glagolska situacija (E) opisana zavisnom reenicom ne odmerava se direktno od S, nego od nekog drugog budueg momenta koji funcionie kao P, ime se donekle objanjava mogunost upotrebe perfektivnog prezenta (koji, budui atemporalan, ne specifikuje relaciju izmeu E i S): Javiu ti ta da mu kae pre nego to tamo doe.

    iste modalne upotrebe futura II nalazimo u prostim reenicama sa anteponiranim prilogom moda, u kojima je, kao to je Kovaevi pokazao (Kovaevi op. cit : 202), mogua njegova zamena futurom I i perfektivnim prezentom:

    44) Moda budem doao/doem/u doi.

    U ovom tipu upotreba radnja se ne koncipuje kao izvesna, nego kao mogua, a to se moe dovesti u vezu sa injenicom da perspektiva iz koje se projektuju radnje oznaene srpskim buduim vrememenima nije fiksirana. Nae definicije srpskog futura I (kao pod 10) i futura II (kao pod 38 i 39), upravo predviaju ovu mogunost. Virtuelnost radnje (tj. njena mogua realizacija) projektuje se by default u budunost, tj. radnja se ne koncipuje kao realno budua.

    4. Napomene o konkurentnosti buduih vremena u francuskom

    Francuski prost futur (futur simple) i anteriorni futur (futur antrieur) meusobno su zamenjivi u kontekstima u kojima se moe neutralisati efekat rezultativnosti anteriornog futura, tj. u kontekstima u kojima se komunikativni akcenat sa rezultata radnje prebacuje na sam budui dogaaj (bez obzira to je sa anteriornim futurom rezultat radnje uvek vidljiv). To su, kako neke zavisne, tako i proste reenice. Kad su zavisne reenice u pitanju, izbor konteksta u kojima se konkurentnost dva futura posmatra suen je praktino samo na vremenske klauze i to one uvedene perfektivno-punktuelnim veznicima quand i lorsque. Da bi pomenuta konkurentnost

    bila mogua, uslov koji ove reenice treba da ispune jeste da u njima figurira neki vendlerovski trenutno-svren glagol (up. Stanojevi, Ai 2008: 26), kao u primeru 45):

    45) Quand il rentrera (=sera rentr), nous partirons.

    Ovde se upotrebom trentuno-svrenog glagola (rentrer) u zavisnoj klauzi sa veznikom quand akcenat (u sluaju anteriornog futura) stavlja dogaaj, a ne na rezultat koji bi iz njega proiziao,

    30

    Ovo je jedan od konteksta u zavisnosloenim reenicama u kojima su oba futura i perfektivni prezent konkurentni u srpskom (Kovaevi 2008 : 206). 31

    Znaenski ekvivalentnog srpskom pre nego to. 32

    Up. Miloevi 1982:6.

  • utoliko pre to je u glavnoj klauzi upotrebljen takoe trenutno svreni-glagol (partir), tako da je u ovom primeru komunikativni akcenat na neposrednom vremenskom nizanju dva uvedena

    dogaaja.33 U oba sluaja, na snazi je, naime, vremenska progresija. Ako vremenska reenica sa prostim futurom uvodi perspektivu u kojoj je na snazi rezultat

    neke druge budue radnje izraene anteriornim futurom, ovaj poslednji se ne moe zameniti prostim futurom, kao u primeru :

    46) Quand j'arriverai, Pierre sera malheureusement parti. (Kad budem stigao Pjer e na alost biti odsutan.)

    Ovde bi upotreba prostog umesto anteriornog futura (tj. Quand jarriverai, Pierre partira, malheureusement) dovela do promene u znaenju, budui da bi tada radnja glavne reenice bila ili simultana, ili neposredno posteriorna zavisnoj radnji.

    U nezavisnim reenicama anteriorni i prost futur mogu alternirati u kontekstima u kojima je upotrebljena neka vremenska odredba koja oznaava relativno kratak vremenski interval. Ipak, sa anteriornim futurom u ovom tipu konteksta akcenat je i na rezultativnom stanju, to donekle relativizuje pretpostavljenu ekvivalentnost ova dva budua vremena:

    47) Jaurai vite termin ce travail. / Je terminerai vite ce travail.

    Za razliku od srpskog jezika u kojem je konkurentnost futura I i futura II na snazi ako se

    kontekstualno neutralizuje subjektova uverenost da e se budua radnja odigrati kao, na primer, u pogodbenim ili koncesivnim adverbijalnim reenicama (Miloevi 1982) za konkurentnost francuskih buduih vremena neophodan uslov je neutralizacija rezultativnosti kao znaenjske komponente anteriornog futura. Naime, kad god se iz komunikativnih razloga moe zanemariti rezultat neke budue radnje, u naelu je mogua upotreba prostog umesto anteriornog futura. Nasuport tome, u kontekstima u kojima je rezultativnost komunikativno neophodna, kao

    u ve navedenom primeru 46), ili u primeru 48), prost futur nije dobar izbor.34

    48) On aura tout vu ! (ta sve ovek nee videti!)

    5. Umesto zakljuka

    U radu smo pokazali da razlike u temporalnim upotrebama izmeu srpskih i francuskih buduih vremena proizilaze dobrim delom iz razlika u njihovim semantizmima. Naime, vremenska perspektiva je u francuskom sistemu buduih vremena striktnije vezana za momenat govora, to objanjava intuiciju da se budue radnje i sa prostim i sa anteriornim futurom oseaju kao podjednako realne, a jedina relevantna razlika je u tome to je sa anteriornim futurom akcenat na rezultativnom stanju koje generiu budue radnje uvedene ovim vremenom. Za razliku od francuskog, u srpskom jeziku je konkurentnost futura I i futura II u prostim

    33

    Sa veznkom quand po pravilu se izraava aproksimativna simultanost dve radnje (Stanojevi 2011a), to ne iskljuuje neposrednu sukcesivnost ako su radnje uvedene trenutno-svrenim glagolima, kao u gornjem primeru. 34

    U primeru 48) akcenat je na stanju koje proizilazi iz dogaaja kojem je lokutor neposredno prisustvovao (otuda

    upotreba glagola voir), a koji je kod njega izazvao odreenu emotivnu reakciju.

  • reenicama mogua samo u prisustvu anteponiranog modalnog priloga moda, dok se u zavisnim reenicama konkurentnost ovih oblika vezuje za mogunost neutralizacije uverenosti govornog lica u pogledu vrenja budue radnje (Kovaevi 2008). U sluajevima u kojima je alternacija francuskih buduih vremena mogua, sinonimija nikada nije potpuna, jer, iako se rezultativnost kao semantika konstanta anteriornog futura eventualno moe staviti u drugi plan, ona se nikada ne moe u potpunosti eliminisati pri interpretaciji reenice.

    Literatura

    Ai, Stanojevi 2009 : T. Ai, V. Stanojevi, Le futur, lordre temporl et les infrences contextuelles, Entre sens et signification. Constitution du sens: points de vue sur

    larticulation semantique-pragmatique, LHarmattan, Paris, 27-41. Kamp, Rohrer 1983 : H. Kamp, C. Rohrer, Tense in Texts, in Buerle et al. (eds), Meaning, Use,

    and Interpretation of Language, Berlin, De Gruyter, p. 250-269.

    Kamp, Reyle 1993 : H. Kamp, U. Reyle, From Discourse to Logic, Kluwer, Dordrecht.

    Katii 1982 : R. Katii, Kategorija gotovosti u vremenskom znaenju glagolskih oblika, 29, str. 3-13.

    Kovaevi 2008: M. Kovaevi, Konkurentnost dvaju futura i perfektivnog prezenta u savremenom srpskom jeziku, Zbornik Matice srpske za slavistiku 73, Novi Sad.

    Miloevi 1970: K. Miloevi, Futur II i sinonimski oblici u savremenom srpskohrvatskm knjievnom jeziku, Sarajevo ANUBiH, Djela, Knjiga XXXIX, Odeljenje drutvenih nauka, knjiga 24.

    Miloevi 1982: K. Miloevi, Obiljeavanje budunosti u srpskohrvatskom jeziku, Knjievni jezik XI/1, Sarajevo, 1-12.

    Molendijk 2005: A. Molendijk, The Imparfait of French and the Past Progressive of English, in:

    Bart Hollebrandse, Angeliek van Hout and Co Vet (eds.), Crosslinguistic Perspectives on

    Tense, Aspect and Modality, Amsterdam, Rodopi, 119-129.

    Petrovi 1991 : N. Petrovi, Osnovni francuski vremenski veznici, Nauna knjiga, Beograd. Sili, Prankovi 2005: J. Sili, I. Prankovi, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka

    uilita, Zagreb: kolska knjiga. Stanojevi, Ai 2008: V. Stanojevi, T. Ai, Semantika i pragmatika glagolskih vremena u

    francuskom jeziku, Filoloko-umetniki fakultet u Kragujevcu. Stanojevi 2011a : V. Stanojevi, La conjonction quand et les relations temporelles en franais,

    Naslee 19, FILUM Kragujevac, 265-279. Stanojevi 2011b : V. Stanojevi, O rezultativnosti u francuskom i u srpskom, u: Kovaevi

    Milo, Srpski jezik, knjievnost, umentost, FILUM Kragujevac, 159-170. Verkuyl et al. 2004: H. Verkuyl et al., Tense and Aspect in sentences, in: F. Corblin and H. de

    Swart (eds.) Handbook of French Semantics, Stanford: CSL I Publications, 233-270.

    Vet 1994: Co Vet, Future tense and discourse representation, in: Tense and Aspect in Discourse,

    Trends in Linguistics, Studies and Monographs 75, ed by Co Vet, Carl Vetters, Mouton de

    Gruyter, Berlin, New York.

    Vet 2003 : Co Vet, Attitude, vrit et grammaticalisation : le cas du futur simple, Aspects de la

    Modalit, ed. M. Birkelund, G. Boysen et P. S. Kjaersgaard, M. Niemezer, Verlag Tubingen.

    Vetters 1996 : C. Vetters, Temps, Aspect et narration, Rodopi, Amsterdam-Atlanta, GA.

  • Veran Stanojevi

    Certains aspects de lexpression du futur en franais et en serbe

    Rsum

    Partant de la synonymie relative entre le futur I et le futur II dans certains contextes,

    note pour le serbe par Milo Kovaevi, nous nous demandons ce qui rapproche et ce qui diffrencie les temps du futur en serbe de ceux en franais. Nous proposons les dfinitions

    smantiques des temps du futur dans les deux langues, pour faire des prdictions quant leurs

    emplois. Nous arguons que le trait smantique crucial devant tre pris en compte pour leur

    comparaison est le rapport du point de la perspective temporelle (P) au moment de la parole (S),

    ce rapport tant plus rigide en franais quen serbe. La concurrence des deux futurs serbes tiendrait un manque de rigidit entre P et S dans cette langue, ce qui expliquerait que des

    contextes modaux jouent un rle plus important dans lexplication de la dite concurrence en serbe. En franais, par contre, la concurrence du futur simple et du futur antrieur semblerait

    dpendre plutt de la possibilit daffaiblir, dans certains cas, le trait rsultatif inhrant au futur antrieur, afin de mettre en relief le ct vnementiel de son smantisme prsum.