Ivana Renduli, dipl.ing.

Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.

Nataa Puhelek, dipl.ing.

Zagreb, 2010.

VINOGRADARSTVO I VINARSTVO Prirunik za polaganje ispita

2

SADRAJ:

1. VINOGRADARSTVO I VINARSTVO U SVIJETU I HRVATSKOJ.3

2. MORFORLOKE KARAKTERISTIKE VINOVE LOZE....6

3. GODINJI BIOLOKI CIKLUS VINOVE LOZE13

4. PRIRODNI UVJETI UZGOJA VINOVE LOZE I UTJECAJ NA GROE I VINO.16

5. RAZMNOAVANJE VINOVE LOZE, PROIZVODNJA I KVALITETA SADNOG

MATERIJALA..20

6. PODIZANJE VINOGRADA, ODRAVANJE MLADIH NASADA, GNOJIDBA

VINOGRADA I ISHRANA VINOVE LOZE (Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.)...23

7. ZATITA VINOVE LOZE OD TETOINJA (Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.)..41

8. REZ VINOVE LOZE..53

9. EKOLOKO VINOGRADARSTVO I VINARSTVO68

10. PODLOGE I SORTE VINOVE LOZE..79

11. ZAKONSKI PROPISI IZ PODRUJA VINOGRADARSTVA I VINARSTVA.88

12. PRIPREMA ZA BERBU, BERBA I PRIMARNA PRERADA...97

13. NJEGA I DORADA VINA (Nataa Puhelek, dipl.ing.)...125

14. BOLESTI I MANE VINA (Nataa Puhelek, dipl.ing.)..129

15. SENZORNO OCJENJIVANJE VINA.136

16. MARKETING VINA.141

LITERATURA.....145

3

1. VINOGRADARSTVO I VINARSTVO U SVIJETU I HRVATSKOJ

Vinova loza (Vitis vinifera) povijesno je znaajna biljka koja je kroz svoju prolost

doivjela mnoga burna razdoblja i promjene. Od samog poetka uzgoja vinove loze,

gdje povijesni podaci datiraju oko 6000.-5000. g.pr.Krista, poela je i proizvodnja vina

kao produkta spontane fermentacije soka groa. Vinova loza bila je gospodarski

znaajna i u najstarijim civilizacijama Egipta, Sirije i Mezopotamije, dok je ozbiljnu

proizvodnju vino doivjelo u vrijeme antike Grke. Gri kolonisti bili su zasluni i za

irenje vinove loze na podruje dananje Italije, Francuske, panjolske, ali i na istonu

obalu Jadranskog mora. Za vrijeme Rimskog Carstva vinogradarstvo i vinarstvo bilo je

dobro razvijeno te Rimljani uvode nove postupke u proizvodnji i uvanju vina. Daljnje

irenje vinove loze ide prema Novom svijetu doseljavanjem Europljana na nove

kontinente-Ameriku, Australiju i Novi Zeland. Uz razne povremene zabrane uzgoja

vinove loze, krenja vinograda pa ak i zabrane pijenja vina tijekom duge povijesti,

vinova loza ostala je nezamjenjiva i gospodarski znaajna kultura.

Vinogradarstvo je znaajna grana poljoprivredne proizvodnje u svim zemljama svijeta

gdje je mogu uzgoj vinove loze. Vinova loza najrasprostranjenija je vona vrsta u

svijetu, te ukupnom proizvodnjom nadmauje sve ostale. Uzgaja se na svim

kontinentima (osim Antarktike) u podruju umjerenog klimatskog pojasa sa sva etiri

godinja doba. Vinova loza rentabilnu proizvodnju ostvaruje unutar pojasa izmeu

25 i 52 sjeverne geografske irine te 30 i 45 june geografske irine. Vinova loza

nalazi se i izvan ovih prostora, no njen uzgoj je rizian te stoga i nerentabilan zbog

ekstremnih temperatura ili nepravilnog odvijanja godinjeg biolokog ciklusa rasta,

razvoja i plodonoenja vinove loze.

Ukupna povrina vinograda u svijetu u znaajnom je opadanju posljednjih desetljea,

a veliki utjecaj na to ima i smanjenje vinogradarskih povrina u Europi. Primjerice,

devedesetih godina prolog stoljea vinogradi su zauzimali 8.800.000 ha povrina u

svijetu, od ega je u Europi bilo ak 69,3% nasada. 2007. godine ukupna povrina

vinograda u svijetu je 7.742.000 ha od ega u Europi 58,4%. Smanjenje povrina pod

vinogradima dogaa se samo u Europi, dok su ostali kontinenti- Amerika, Australija,

Novi Zeland, Azija i Afrika zabiljeili znaajan rast povrina pod vinogradima. Kolijevku

vinogradarstva i vinove loze- Europu oekuje i daljnji pad ukupnih povrina, kao

posljedica propadanja vinograda, velike koliine proizvedenog vina, ali i anti-

vinogradarskih politika, koje potiu krenje vinograda u zemljama EU.

4

GRAF 1. Povrine pod vinogradima u svijetu, 1986-2008.

Izvor: World statistic presentation, OIV, Castelluci, F., Zagreb 2009.

Najvee povrine vinograda u Europi nalaze se u panjolskoj (oko 1.150.000 ha),

Francuskoj (oko 860.000 ha) te Italiji (oko 850.000 ha). Glavnina proizvodnje vina u

svijetu se takoer odvija u Europi i to 66,7% proizvodnje.

GRAF 2. Povrine pod vinogradima 12 vodeih zemalja, 2008.

Izvor: World statistic presentation, OIV, Castelluci, F., Zagreb 2009.

U svijetu se godinje proizvede oko 270 milijuna hektolitara vina, dok je ta

proizvodnja osamdesetih godina prolog stoljea dosezala i 300 milijuna hektolitara.

Najvei pojedinani proizvoa vina je Francuska (oko 48 mil hl), Italija (oko 45 mil hl)

5

te panjolska (35 mil hl). Najvei neeuropski proizvoa vina je SAD (20 mil hl), zatim

Argentina (15 mil hl) te Australija i Kina (12 mil hl). Posljednjih nekoliko godina Italija

se pribliila Francuskoj po koliini proizvedenog vina, te su prognoze da e ve ove

godine (2010) Italija biti najvei svjetski proizvoa vina.

GRAF 3. Proizvodnja vina u svijetu, 1986-2008.

Izvor: World statistic presentation, OIV, Castelluci, F., Zagreb 2009.

Najvei i najvjerniji potroai vina su Europljani koji popiju 66% ukupno proizvedenog

vina, dakle oko 162 mil hl vina. Meu europljanima prednjae Francuzi koji godinje

potroe oko 32 mil hl vina, to je vie od 50 l vina po glavi stanovnika. Ameriki

potroai odnedavno su drugi na listi najveih vinopija, a slijede ih talijani, portugalci,

vicarci, nijemci i danci sa vie od 30 l vina po glavi stanovnika.

VINOGRADARSTVO I VINARSTVO U HRVATSKOJ

Hrvatska je smjetena u umjerenom klimatskom pojasu izmeu 4225' i 4630'

sjeverne geografske irine te ima povoljne uvjete za uzgoj vinove loze u gotovo svim

dijelovima zemlje (osim Like i Gorskog Kotara). Vinova loza uzgaja se na nadmorskim

visinama do 400 m, ovisno o poloajima i ostalim okolinskim uvjetima. Povrine pod

vinogradima u Hrvatskoj su u znaajnom opadanju u posljednjih nekoliko desetljea.

Polovinom 20.stoljea u Hrvatskoj je bilo vie od 60.000 ha vinograda, dok danas

slubeni podaci navode oko 33.000 ha vinograda. Sa 122 milijuna rodnih trsova,

proizvodimo oko 185 tisua tona groa te oko 800.000 hl vina od ega su 56%

kvalitetna vina. Potronja vina od oko 30 l po glavi stanovnika, ne odstupa od

europskog prosjeka. Najzastupljenije sorte vinove loze u Hrvatskoj su graevina bijela

(27%), malvazija istarska bijela (11,5%) i plavac mali (9,9%).

6

Tradicija uzgoja vinove loze i proizvodnja vina u Hrvatskoj dio su ivota mnogih

prolih, ali i buduih generacija. Posebnost vinove loze, koja ju razlikuje i izdvaja od

drugih kultura, jest mogunost prilagodbe loze na razliite uvjete klime, reljefa i tla.

Vinova loza moe se uzgajati, i uzgaja se, tamo gdje druge kulture gotovo ne mogu ni

opstati. To su oskudna, kamenita i pjeskovita tla primorske Hrvatske te breuljkasti i

strmi tereni kontinentalne Hrvatske.

2. MORFOLOKE KARAKTERISTIKE VINOVE LOZE

MORFOLOGIJA gr. (morfe-oblik; logos- rije, govor), botaniki= znanost o vanjskoj grai biljke

Biljku vinove loze nazivamo TRS, OKOT, PANJ i dr. Svaki trs sastoji se od podzemnih i

nadzemnih organa koji imaju svoju fizioloku funkciju u rastu, razvoju i plodonoenju

vinove loze. Organe vinove loze dijelimo na:

A) VEGETATIVNI ORGANI- korijen, stablo s krakovima i ograncima, mladice, rozgva

i lie

Vegetativni organi slue za usvajanje vode i mineralnih hranjiva, proizvodnju

asimilata i skladitenje hranjivih tvari, sudjeluju u rastu vinove loze.

B) GENERATIVNI ORGANI- cvat, cvijet, grozd, bobica i sjemenka

Generativni organi slue za razmnoavanje vinove loze u prirodnim uvjetima.

VEGETATIVNI ORGANI

1. KORIJEN

Uloga korijena vinove loze je uvrivanje trsa u tlu, opskrba nadzemnih dijelova

vodom i hranjivim tvarima te uvanje rezervnih hranjivih tvari kao to su

ugljikohidrati i bjelanevine.

Korijen vinove loze moe se razviti iz sjemenke pa se naziva pravi ili generativni

korijen. Ovaj korijen nema praktino znaenje, obzirom da se vinova loza razmnoava

putem sjemena jedino u selekcijske svrhe za dobivanje novih kultivara nastalih

krianjem.

Razmnoavanje loze uglavnom se odvija vegetativnim putem, tj. upotrebom reznica

loze. Reznice se sade u tlo, a korijen se na reznici razvija cijelom duinom pa prema

njegovom poloaju na reznici razlikujemo:

7

POVRINSKO KORIJENJE ili brandusi, razvijaju se plitko ispod povrine na tla, na

dubini 5-10 cm, tanki su i gusti, nazivaju se i rososkupljai obzirom da sakupljaju i

male koliine vode koje dolaze na povrinu tla. Osjetljivi su na suu i niske zimske

temperature, te se mogu lako otetiti za vrijeme obrade tla. U praksi se najee

uklanjaju jer usporavaju razvoj glavnog i postranog korijenja.

POSTRANO KORIJENJE razvija se na sredini reznice, na dubini 15-20 cm ispod povrine

tla. Due je od brandusa, a nema znaajniju ulogu pri opskrbi trsa vodom i hranjivim

tvarima.

GLAVNO KORIJENJE ili podnono korijenje, razvija se na donjem dijelu reznice iz

donjeg nodija (koljenca). Najvaniji je dio korijenovog sustava, najdue je i najdeblje.

Skup korijena razliite duine i profila ine KORIJENOV SUSTAV. Korijenov sustav je

razgranat, sastoji se od mlaeg i starijeg korijenja, debljeg i tanjeg, sa odreenim

funkcijama. Starije i deblje korijenje provodi hranjiva i vodu do tanjeg korijenja

(korijenovih dlaica) i nadzemnih dijelova biljke, uvruje biljku u tlu te slui kao

spremite hranjivih tvari. Tanje korijenje ili adsorpcijsko ima i krai ivotni vijek, a

osnovna funkcija mu je usvajanje vode i hranjiva iz tla.

Poloaj i razvoj korijena u tlu ovisi o vie imbenika- vrsti ili sorti loze, klimi, tipu tla,

razmaku sadnje, uzdravanju tla u vinogradu i sl. Moe se rei da se glavnina korijena

razvija na dubini od 30-70 cm ispod povrine tla. Kut koji stvara podnono korijenje u

odnosu na vertikalnu os reznice naziva se kut GEOTROPIZMA. Ovo svojstvo vano je

kod izbora odgovarajue podloge za tip tla. Na suhim tlima biraju se podloge koje

imaju manji kut geotropizma (Vitis berlandieri, Vitis rupestris) jer korijen prodire

dublje u tlo i osigurava kontinuiranu opskrbu vodom i hranjivim tvarima, dok je za

dublja i vlanija tla pogodnija podloga sa veim kutom geotropizma (Vitis riparia) jer

razvija plie korijenje.

SLIKA 1. Kut geotropizma a) Riparia; b) Berlandieri X Riparia; c) Berlandieri; d) Rupestris

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

8

2. STABLO

Nadzemni dio trsa od razine tla do mjesta grananja. Stablo na sebi nosi krakove i

ogranke, a zavrava mladicama i liem u vrijeme vegetacije, odnosno rozgvom u

periodu zimskog mirovanja.

Stablo ima provodnu funkciju tj. kroz njega prolaze provodni snopovi od korijena do

lista i obrnuto. Stablo provodi vodu i otopljene mineralne tvari od korijena do listova,

a organske tvari-asimilate od listova do korijena.

Debljina stabla je promjenjiva, ovisi o podlozi, sorti, starosti i uvjetima uzgoja, a moe

biti od 3 do 10 i vie centimetara. Stablo je pokriveno korom koja se uzduno cijepa-

lupi i otpada, a naziva se lila ili lup.

Visinu stabla odreuje uzgojni oblik, te prema visini razlikujemo: nisko stablo (40 cm),

srednje visoko (40-120 cm), povieno (120-150 cm) i visoko stablo (vie od 150 cm).

3. MLADICE- ROZGVA

Mladice se razvijaju iz pupova na bilo kojem dijelu trsa. Razlikujemo rodne mladice,

koje na sebi nose cvatove odnosno grozdove i nerodne mladice. Na poetku

vegetacije mladice su zeljaste, postupnim dozrijevanjem odrvene te se nazivaju zrele

mladice ili rozgva.

Mladice su podijeljene na dijelove (internodije) izmeu kojih se nalaze zadebljanja-

koljenca ili nodiji. Unutranjost mladice ispunjena je mekim tkivom ili sri, koja je na

mjestu koljenca ili nodija prekinuta dijafragmom gdje se za vrijeme zimskog

mirovanja skladite hranjive tvari potrebne za kretanje vegetacije idue godine.

Mladice na sebi nose ostale organe vinove loze- vegetativne (list, zaperak, pup) i

generativne (cvat-grozd, vitica). Na svakom koljencu ili nodiju nalazi se list, a u

pazucu lista nalazi se ljetni i zimski pup. Listovi su smjeteni jedan nasuprot drugog.

Kod rodnih mladica, nasuprot lista, nalazimo grozd ili viticu, a kod nerodnih samo

viticu. Rodne mladice se u pravilu razvijaju iz zimskih pupova jednogodinje rozgve

koja je razvijena na dvogodinjem drvetu, to je vrlo vano znati pri rezidbi vinove

loze. Osim toga, vano je znati i raspored rodnih pupova. Na bazalnim nodijima ne

nalazimo ni grozdove ni vitice. Na rodnim mladicama od 2.-8. nodija najee je zona

grozdova, a iznad nje dolazi zona vitica. U zoni grozdova, grozdovi se nalaze na dva

susjedna nodija jedan nasuprot drugom, slijedi nodij bez grozdova, te ponovno dva

nodija se grozdovima. Vitice su rasporeene po istom obrascu, od posljednjeg grozda

na mladici pa do vrha mladice.

9

SLIKA 2. Rodna mladica i a) vanjski izgled rozgve b) uzduni presjek rozgve

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

4. PUPOVI

Nalaze se na koljencu ili nodiju u pazucu lista. Razlikujemo tri vrste pupova:

a) Ljetni ili zaperkovi pupovi

b) Zimski ili pravi pupovi

c) Spavajui pupovi

a) Ljetni ili zaperkovi pupovi nastaju istodobno sa zimskim ili glavnim pupom u

pazucu lista mladice. Razvija se iste godine u mladicu II. reda ili zaperak.

Razvoj zaperaka ovisi o sorti, bujnosti trsa, agro- i ampelotehnikim

zahvatima. Zaperci su uglavnom nerodni, te ih je poeljno odstraniti u

vrijeme reza u zeleno. SLIKA 3. Zaperak

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

b) Zimski ili pravi pupovi razvija se uz ljetni pup u pazucu lista tijekom

vegetacije. Izvana je pokriven s dva ljuskasta listia ispod kojih se nalaze

guste smee dlaice koje tite pup od niskih zimskih temperatura. Na

presjeku pupa najee se mogu vidjeti glavno oko i dvije suoice. Glavno

oko je najbolje razvijeno te se pod povealom mogu vidjeti zaeci mladice

sa nekoliko nodija na kojima su smjeteni zaeci listova i grozdova. Zaeci

10

prvog grozda u zimskom pupu, u naim klimatskim uvjetima, razvijaju se u

svibnju i lipnju, a vremenski uvjeti i ishranjenost vinove loze u tom periodu,

znaajno utjeu na rodnost mladice u iduoj vegetaciji.

c) Spavajui pupovi su nerazvijeni zimski pupovi sa bazalnog dijela rozgve i

suoice. Ti pupovi ostaju uklopljeni u drvo i pokriveni korom, ne kreu dok

se za to ne stvore povoljni uvjeti kao to je povean dovod hranjiva zbog

otrog reza, oteenja zimskog pupa i sl. Iz njih se veinom razvijaju nerodne

mladice- mlazovi ili jalovci. Mogu posluiti kod pomlaivanja trsa, obnove

uzgojnog oblika i sl.

SLIKA 4. Raspored pupova na rozgvi, a) spavajui, b) slijepi, c) pravi ili zimski pup

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

5. LIST

List je organ vinove loze koji ima funkciju vriti fotosintezu, disanje i transpiraciju.

Poudan je imbenik za determinaciju vrste ili sorte. Sastoji se od peteljke i plojke, koja

ima lice i nalije. Nalije je esto prekriveno dlaicama, razliite gustoe i veliine, to

je takoer obiljeje vrste i sorte. Glavne ile na listu vinove loze ine kostur lista, a

izmeu ila nalaze se dublji ili plii urezi- sinusi lista. Obzirom na broj sinusa (ureza)

list moe biti cijeli, trodijelan, peterodijelan, sedmerodijelan te rascjepkan-perinast,

to je obiljeje vrste i sorte.

SLIKA 5. Oblik lista, a) cijeli, b) trodijelan, c) peterodijelan, d) sedmerodijelan, e) perinast

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

11

Po svojoj funkciji list je najvaniji organ biljke. U listu, tonije u kloroplastu, odvija se

FOTOSINTEZA, proces stvaranja (sintetiziranja) ugljikohidrata iz molekule CO2 i vode

uz pomo suneve energije i klorofila. Klorofil je pigment koji listu daje zelenu boju,

sudjeluje u usvajanju suneve energiju i pretvaranju u kemijsku energiju. Produkti

fotosinteze nazivaju se ASIMILATI koji slue za odvijanje ostalih metabolikih procesa

u biljci (rast i razvoj) te za nastajanje drugih organskih spojeva kao to su proteini ili

masti.

Disanje biljke odvija se takoer putem lista i suprotnog je karaktera od fotosinteze.

Disanjem se razlae organska tvar, uz koritenje kisika, do CO2 i vode uz oslobaanje

energije. Disanje se odvija uglavnom nou, kada se troe asimilati stvoreni

fotosintezom. Razlika stvorenog i potroenog usmjerava se na rast i razvoj vinove

loze. Organi koji intenzivno rastu (vrni dijelovi mladica, mladi listovi) troe asimilate

(intenzivno diu) te je ampelotehnikim mjerama, kao to su zalamanje zaperaka,

plijevljenje, pinciranje i vrikanje, potrebno osigurati dovoljno asimilata za rast i

dozrijevanje cvatova i grozdova.

Transpiracija je fizioloki proces isputanja vode u obliku vodene pare iz lista u okoli.

Odvija se kroz pui na naliju lista. Isparavanjem vode iz listova troi se toplina pa se

sniava i temperatura lista to je izuzetno vano za odvijanje svih fiziolokih procesa u

biljci u uvjetima viih temperatura.

GENERATIVNI ORGANI

1. CVAT

Cvat je skup cvjetova vinove loze, a zove se grozd. Smjeten je nasuprot listova na

nodijima mladice, privren je peteljkom za mladicu. Grozd se sastoji od glavne osi i

ogranaka koje nazivamo peteljkovina.

2. CVIJET

Cvijet vinove loze nalazi se na tankoj zelenoj stapci koja je pri vrhu proirena i ini

cvjetnu lou. Vanjski dio cvijeta sastoji se od 5 zakrljalih lapova (aka), 5 sraslih

latica (cvjetna kapica), tuka i pranika. U cvatnji, cvjetna kapica se uvija prema gore

te se oslobaaju tuak i pranici koji su spremni za oplodnju. Najvei broj sorata

vinove loze ima dvospolan cvijet- razvijeni su i tuak i pranici te je mogua

samooplodnja. Neke sorte (grk, cetinka, diea ranina) imaju funkcionalno enski

cvijet-razvijen tuak te nerazvijene pranike ili sterilan polen, te je tim sortama

potreban opraiva koji cvate u isto vrijeme.

12

SLIKA 6. Cvijet vinove loze, a) latice srasle u cvjetnu kapicu, b) otvaranje cvijeta

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

3. VITICE

Loza je biljka penjaica pa joj vitice slue za privrivanje. Smatra se da su vitice

zakrljali grozdovi. Smjetene su na nodijima nasuprot listova, kao i grozdovi.

Rasporeene su tako da se nalaze na dva susjedna nodija, slijedi nodij bez vitice i tako

do vrha mladice. Vitice se najee granaju te mogu imati 3-4 ogranka. U dodiru s

npr. icom, vitica se spiralno obavija oko ice 2,5 puta (kruga).

4. BOBICE

Bobica je plod vinove loze, razvija se nakon oplodnje. Bobice mogu biti razliitog

oblika, veliine i boje to je karakteristika sorte. Koica bobice moe biti tanka ili

debela, prekrivena votanom prevlakom ili posuta tokicama. Meso moe biti sono,

hrskavo, a po ukusu neutralno ili svojstveno sorti. Sok je bezbojan do tamno crven

ovisno o sorti.

5. SJEMENKE

U plodnici tuka postoje etiri sjemena zametka, ali se rijetko oplode svi, pa broj

sjemenki varira od 1-4. Sjemenka je krukolikog oblika, razlikuju se veliinom i bojom.

Postoje i besjemene sorte koje su pogodne za proizvodnju groica i za jelo u svjeem

stanju.

13

3. GODINJI BIOLOKI CIKLUS VINOVE LOZE

Jo se naziva i mali ciklus, jer se odvija periodino svake godine, dok veliki ciklus traje

od sjetve/sadnje do kraja ivota.

Mali ili godinji ciklus obuhvaa promjene koje se dogaaju unutar jedne godine, a

zovu se FAZE RAZVOJA ili FENOFAZE. Poznavanje svih fenofaza vinove loze, njihove

meusobne povezanosti, utjecaja okolinskih imbenika vano je pri izboru sorte i

podloge za neko podruje, ali i za pravovremeno obavljanje odreenih tehnolokih

zahvata u vinogradu.

Kod vinove loze razlikujemo 7 fenofaza ili sedam faza karakteristinih promjena u

toku jedne godine:

I. SUZENJE ILI PLA VINOVE LOZE

II. PUPANJE, RAST I RAZVOJ VEGETACIJE

III. CVATNJA I OPLODNJA

IV. RAST BOBICA

V. DOZRIJEVANJE GROA

VI. PRIPREMA ZA ZIMSKI ODMOR

VII. ZIMSKI ODMOR

I. SUZENJE ILI PLA VINOVE LOZE

Poetak suzenja vinove loze ukazuje nam na proljetno buenje vinove loze. Glavni

imbenik za poetak ove faze je temperatura zraka i temperatura tla. Kada

temperatura tla na dubini od 25-30 cm dosegne 7-10C, poinje aktivnost korijena

koji usvaja vodu iz tla kako bi nadoknadio zimski gubitak vode u svim organima. No,

za poetak suzenja srednja dnevna temperatura zraka mora biti 8-10C, odnosno

potreban je zbroj pozitivnih dnevnih temperatura. Na rezu vinove loze u fenofazi

suzenja vidljivo je kolanje vode kroz trs u obliku kapljica vode. Ovi sokovi nisu bogati

hranjivim tvarima, pa nisu ni znaajni gubici organskih i mineralnih tvari iz trsa.

U ovoj fazi su potrebni radovi: REZIDBA vinove loze, proljetna obrada tla i gnojidba te

zimsko prskanje.

14

SLIKA 7. Suzenje ili pla vinove loze

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

II. PUPANJE, RAST I RAZVOJ VEGETACIJE

Ova fenofaza nastupa kada srednja dnevna temperatura nekoliko dana iznosi 7-12C.

Traje 40-60 dana, a razlikujemo nekoliko faza: otvaranje pupova, rast mladica i

listova, pojava i razvoj cvatova i cvjetova, oblikovanje plodnice i peluda. U poetku

ove fenofaze za rast i razvoj koriste se priuvna hranjivaiz stabla, sve do pojave prvih

listia kada zapoinje stvaranje nove organske tvari fotosintezom. Ljuskasti listii

pupa pucaju, pojavljuje se zatitna vunica te izlazi vrak mladice. esto se ova faza

naziva i fazom mijih uiju. Mladice se brzo razvijaju, uz povoljne temperature

dnevni porast mladice moe iznositi i do 15 cm. Na mladicma se oblikuju listovi,

koljenca i cvatovi. U pazucu listova oblikuju se zimski pupovi (za iduu vegetaciju) i

zaperkovi pupovi. Cvjetovi se na cvatu razdvajaju, oblikuju se vitice.

U ovoj fazi vano je vezati lucnjeve, obaviti zatitu vinove loze, zapoeti sa

pinciranjem rodnih mladica prije cvatnje, zalamanjem zaperaka i pljevljenjem.

SLIKA 8. Otvaranje pupova

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

III. CVATNJA I OPLODNJA

Fenofaza cvatnje zapoinje odvajanjem cvjetne kapice od osnove, njezinog uvijanja

prema gore i odbacivanja, pri emu cvijet ostaje gol, odnosno tuak i pranici su

slobodni. Za poetak ove fenofaze temperatura mora biti najmanje 15C, dok je

15

optimalna oko 20-25C, bez oborina i uz lagane povjetarce. Cvijet ostaje otvoren 3-4

dana, te u tom periodu dolazi do oplodnje. Zrnce peluda padne na njuku tuka,

poinje klijati te dolazi do oplodnje i razvoja sjemenog zametka- sjemenke i bobice.

Cvatnja u vinogradu traje od 10-20 dana, na jednom trsu 10-ak dana, a jedan cvat

cvate 5-10 dana. Na cvatu se oplodi 30-70% cvjetova, to ovisi o okolinskim uvjetima,

sorti i ferilnosti polena. U fazi cvatnje razlikujemo: poetak cvatnje (otvoreno 5-10%

cvjetova), punu cvatnju (otvoreno vie od 50% cvjetova) i kraj cvatnje (otvoreno vie

od 95% cvjetova).

U ovoj fazi se ne bi trebali obavljati nikakvi poslovi u vinogradu, kako ne bismo

ometali cvatnju i oplodnju.

IV. RAZVOJ BOBICA

Ova fenofaza zapoinje oplodnjom, a zavrava poetkom dozrijevanja groa.

Najpovoljnija temperatura za ovu fazu iznosi 25-30C, uz povoljnu koliinu vlage.

Bobice se poveaju nekoliko puta, a trajanje ove faze je 30-60 dana, ovisno o sorti i

vremenskim prilikama. Tijekom cijele faze bobice su zelene, obavljaju funkciju

asimilacije, transpiracije i disanja te sam priskrbe oko 20% hranjivih tvari potrebnih za

rast i razvoj. Sadraj eera je nizak (oko 3%), jer se troi disanjem, dok je sadraj

kiselina visok (oko 3-5%).

U ovoj fazi potrebno je obaviti radove zelenog reza, obradu tla te navodnjavanje (ako

je potrebno).

V. DOZRIJEVANJE GROA

Ova faza zapoinje kada se bobice dosegle svoju veliinu i prestale rasti. Mijenja se

boja koice te tu pojavu nazivamo ARA bobice. Ovisno o sorti, javljaju se ukasta ili

crvenkasta obojenja. Koica postaje meka, prozirna, elastina i esto pokrivena

makom (ovisno o sorti). Osim vidljivih promjena, dolazi i do kemijskih promjena u

sastavu bobice. Poveava se koliina sladora, a smanjuje se koliina ukupnih kiselina

zbog njihove razgradnje, ali i poveanja volumena bobice (efekt razrjeenja). Sada je

bobica glavni potroa asimilata nastalih fotosintezom, prvenstveno eera kojeg

nakuplja u mesu. U trenutku kada se odnos sladora i kiselina vie ne mijenja,

nastupila je FIZIOLOKA ZRELOST groa koja govori da je sjemenka spremna za

klijanje. Pri proizvodnji groa i vina vanija je TEHNOLOKA ZRELOST, odnosno

trenutak kada je groe spremno za koritenje za razliite namjene (potronja u

svjeem stanju ili proizvodnja razliitih tipova vina).

16

Ova faza traje 20-50 dana, no trajanje ovisi o sorti i okolinskim uvjetima. Prema

vremenu potrebnom od pupanja do postizanja pune zrelosti sorte se dijele na RANE

(110-120 dana), SREDNJE KASNE (140-150 dana) i KASNE (180-200 dana).

VI. PRIPREMA ZA ZIMSKI ODMOR

Ova faza zapoinje odmah po fiziolokoj zrelosti groa. Mladice odrvene, nakupljaju

se rezervne hranjive tvari u rozgvi, korijenu i drvetu, prestaje funkcija lista koji

mijenja boju gubitkom klorofila, nastaje plutasto tkivo izmeu rozgve i peteljke lista

te list opada. Postupno prestaje i funkcija korijena. Ova faza zavrava pri

temperaturama niim od 10C.

VII. ZIMSKI ODMOR

Zimski odmor nastupa opadanjem lista i traje, odnosno zavrava pojavom suzenja ili

plaa, i traje u prosjeku 120-180 dana, to ovisi o poloaju, sorti i klimatskim

uvjetima. Sve ivotne funkcije vinove loze su vrlo slabe ili prekinute, u stanicama

ostaje samo vezana voda, te vinova loza moe podnijeti niske zimske temperature.

U ovoj fazi moe se obaviti zimska rezidba vinova loze, u kontinentalnim uvjetima pri

zavretku trajanja faze, a na jugu tijekom cijelog trajanja fenofaze.

4. PRIRODNI UVJETI UZGOJA VINOVE LOZE I UTJECAJ NA GROE I VINO

Vani imbenici za uspjean i rentabilan uzgoj vinove loze svakako su okolinski uvjeti.

Potrebni su povoljni uvjeti klime i tla, te reljefa. Vinova loza uspjeno se uzgaja u

umjerenom klimatskom podruju.

KLIMA

Ograniavajui faktor pri uzgoju vinove loze je klima, koja i daje osnovne odrednice za

izbor sorata, agrotehnike i ampelotehnike mjere gospodarenja u vinogradu, a o

klimi ovisi i kvaliteta groa, pa tako u konanici i kvaliteta vina.

Vani klimatski faktori za uzgoj vinove loze su temperatura (toplina), svjetlost, vlaga i

vjetrovi. Individualni klimatski faktori mogu biti ograniavajui za proizvodnju groa i

vina (bilo koji od njih), dok je naprotiv, njihov zajedniki utjecaj odluujui pri

proizvodnji vina vrhunske kakvoe.

17

Toplina

Toplina je neophodna za odvijanje svih ivotnih procesa vinove loze. Podruja sa

prosjenom godinjom temperaturom od 10-20C naelno su pogodna za uzgoj

vinove loze. Koliina topline nekog podruja izraava se sumom temperatura= zbroj

svih srednjih dnevnih temperatura iznad 10C u vegetaciji (travanj-rujan). Prema

Gasparinu, sume srednjih dnevnih temperatura za pojedine skupine sorata su

sljedee:

Rane sorte= 2264C

Sorte srednje dobi dozrijevanja= 3564C

Kasne sorte= 5000C

U naim krajevima sume tempratura se kreu od 3560C (Zagreb) do 4580C

(Dubrovnik). Za visoki priprod i kakvou u nas su potrebne sume temperatura od

3200C do 4000C.

Osim sume temperatura, raunaju se i sume efektivnih temperatura. Sve srednje

dnevne temperature vie od 10C su aktivne temperature, a ako od njih odbijemo 10

C (bioloku nulu) dobit emo efektivnu temperaturu. Za postizanje pune zrelosti

groa i zavretak cijelog vegetacijskog perioda potrebna je odreena suma

efektivnih (aktivnih) temperatura. Na temelju sume efektivnih temperatura u

vegetacijskom periodu (travanj-listopad) podijeljena su vinogradarska podruja u na

pet klimatskih zona (Winkler, 1974.). U Hrvatskoj ima etiri od tih pet zona, to

svjedoi o iznimnoj ekolokoj raznolikosti.

Klimatske zone u Hrvatskoj:

ZONA B: 1250- 1450C

ZONA C1: 1450-1650C

ZONA C2: 1650-2000C

ZONA C3: > 2000C

SLIKA 9.: Klimatske zone u Republici Hrvatskoj

FOTO: Vinova loza (2008.), Maleti, E., Karoglan Konti, J.,Peji, I

Niske zimske temperature i rani proljetni mrazevi esto uzrokuju oteenja vinove

loze. U periodu zimskog mirovanja veina sorata podnosi temperature i do -20C, dok

je u periodu kretanja vegetacije vinova loza najosjetljivija na niske temperature, tako

da podnosi temperature do -2C (mladice i lie), a cvat stradava ve pri 0C.

Visoke temperature mogu izazvati opekline na liu, mladicama i bobicama, a pri

temperaturama viim od 38C prestaje rast i razvoj vinove loze.

Za pravilan zbor sorata i poloaja vano je znati klimatske uvjete nekog podruja i

izbjegavati sadnju na poloajima s estom pojavom kasnih proljetnih mrazeva.

Svjetlost

Svijetlo je neophodno u procesu fotosinteze odnosno stvaranja organske tvari u listu,

djeluje povoljno na rast i razvoj loze te kakvou groa. Vinova loza koristi se

izravnom sunevom svjetlosti, a broj sati sijanja sunca u vrijeme vegetacije izraava se

brojem sunanih sati. Odreeni broj sunanih sati potreban je za uspjean uzgoj

vinove loze i dozrijevanje, ovisi o sorti, a kree se od 1500-2000 sati sijanja sunca, ili

150-170 vedrih dana u naim uvjetima.

Suneva svjetlost sastoji se od spektra razliitih valnih duljina, koje razliito utjeu na rast i razvoj

vinove loze. Za fotosintezu su najpogodnije plave (400-500nm) i crvene (660-700nm) valne duljine,

koje se apsorbiraju na vanjskom listovima tj. listovima koji su izloeni suncu. Valne duljine koje

prolaze kroz vegetativnu masu sastoje se uglavnom od dueg crvenog i kraeg infra crvenog dijela

spektra kojeg listovi vrlo teko apsorbiraju. Zeleni dio spektra se reflektira te zbog toga listove

vidimo u zelenoj boji.

Vlaga

Vlaga obuhvaa sve vrste oborina (kia, snijeg, rosa) te je vana za rast i razvoj loze te

kakvou prinosa. Ovisno o godinjem ciklusu u kojem se vinova loza nalazi, ovisi i

vanost pravilne i kontinuirane opskrbe vlagom. Najpovoljnija koliina oborina za

uzgoj vinove loze je 600-800 mm, a vaan je i njihov raspored tijekom vegetacije.

Velike koliine oborina ometaju cvatnju i oplodnju, nedostatak oborina za vrijeme

dozrijevanja smanjuje prinos i kakvou groa kao i suviak koji uzrokuje pucanje

bobica. Vinova loza najvie vlage treba u fazi intenzivnog rasta mladica i bobica.

Vjetrovi

Ovisno o jaini vjetra, vremenu pojave i svojstvima, vjetar moe imati povoljne i

nepovoljne uvjete za rast i razvoj vinove loze. Openito se moe rei da su umjereni i

lagani vjetrovi povoljni, pomau pri opraivanju i oplodnji (osim suhih i toplih vjetrova

19

u vrijeme cvatnje), prosuuju rosu s lia, dok su snani ili olujni vjetrovi nepovoljni,

lome mladice, sprjeavaju oplodnju, isuuju tlo, sniavaju temperaturu.

TLO

Uz klimu, tlo je najvaniji imbenik uzgoja vinove loze. Utjee i na rast i razvoj, ali i na

kakvou groa i vina. Prije pojave trsne ui (filoksere) vinova loza uspjeno se

uzgajala na gotovo svim tlima, dok se pojavom amerikih podloga javljaju odrena

ogranienja. No, raznim su se krianjima i selekcijama dobile podloge prilagoene

gotovo svakom tipu tla.

Vinovoj lozi odgovaraju laganija, prozrana i propusna tla sa dobrim vodo-zranim

odnosima, povoljnim za razvoj mikroorganizama i dobar razvoj korijena. Teka,

glinena tla zbog slabijih vodozranih odnosa uzrokuju zbijanje korijena, manji razvoj

korijenovih dlaica, a imjau i nepovoljna toplinska svojstva te akumuliraju vlagu.

Kemijski sastav tla vaan je u proizvodnji groa i vina, tako da prema koliini

biogenih elemenata razlikujemo siromana, srednja i bogata, plodna tla. Osim

sadraja biogenih elemenata, vaan je i sadraj humusa odnosno organske tvari, koji

poveava plodnost tla i popravlja fizikalne i bioloke karakteristike tla. Sadraj

aktivnog vapana moe biti ograniavajui za to je vaan pravilan izbor podloge.

Najei tipovi tla u vinogradarskim podrujima Hrvatske:

OBRONANI PSEUDOGLEJ uglavnom nalazimo na podruju sjeverozapadne Hrvatske.

Tla su slabo plodna, neureenih vodozranih odnosa i toplinskog reima, plitkog

profila, podlona su zbijanju i siromana hranjivima. Povoljna su za uzgoj vinove loze

uz dobar izbor sustava uzdravanja tla u vinogradu.

DEFRADIRANI ERNOZEM prevladava u vinogradarskoj regiji Podunavlja (Vukovar,

Ilok, Tovarnik, Erdut, Baranjsko brdo). Najpovoljnija su za uzgoj vinove loze, postiu se

redovni i visoki prinosi.

LAPORASTA TLA najvie dolaze na podruju zapadne Slavonije, Kalnika, Prigorja,

Pleivice i Hrvatskog Zagorja. Sadre vee koliine vapna, pa je vano izabrati pravu

podlogu za sadnju vinove loze. Sustavno odravanje tla i odgovarajua gnojidba

omoguava uzgoj visoko kvalitetnih bijelih sorata vinove loze.

SIVA I SMEA TLA NA FLIU nalazimo du obale, od Istre, Kvarnerskih otoka do

Dalmacije. Zahtijevaju redovitu obradu i gnojidbu, te posebno kvalitetno uzdravanje

vodozranog sustava. Pogodna su za uzgoj visoko kvalitetnih sorata vinove loze.

20

CRVENICE nalazimo na podruju vinogradarske regije Primorska Hrvatska. To su

teka, glinasta do glinasto-ilovasta tla. Razliite su dubine profila, o emu ovisi i

uspjean uzgoj vinove loze (plitko tlo-visok matini supstrat). Relativno su siromane

hranjivima te je potrebna redovita gnojidba.

PJESKOVITA TLA nalazimo u Podravini, dolini Neretve te na otocima Koruli, Mljetu,

Lastovu, Visu i Susku. Vrlo su pogodna za uzgoj vinove loze, dobro uvaju vlagu u

niim slojevima, a korijen moe rast i do dubine vee od 6 m. daju redovite, stabilne i

visoko kvalitetne prinose uz redovitu gnojidu.

RELJEF

U uzgoju vinove loze reljef podruja promatra se u kontekstu izbora poloaja za

sadnju vinograda. Najbolji rezultati postiu se na viim blago nagnutim terenima

june i jugozapadne ekspozicije. U uvjetim kontinentalne klime, ravniarski tereni

nisu podgodni za vinogradarsku proizvodnju zbog veih opasnosti od mrazeva,

zadravanja magle u udolinama, slabijeg prosuivanja i prozraivanja vinograda te

slabijeg osvjetljenja, to utjee na pojavu bolesti vinove loze, a u konanici i na

kvalitetu groa i vina. Nadmorska visina do 400m pogodna je za uzgoj vinove loze.

Karakteristike kao to su nadmorska visina, ekspozicija (izloenost suncu), inklinacija

(nagnutost terena) mogu biti presudni za rentabilan uzgoj vinove loze i proizvodnju

kvalitetnih vina. Sve ove karakteristike moraju se sagledati pri izboru poloaja, tla,

sorte, uzgojnog oblika i agro- i ampelotehnikih zahvata pri sadnji i njezi vinograda.

5. RAZMNOAVANJE VINOVE LOZE, PROIZVODNJA I KVALITETA SADNOG

MATERIJALA

Sve sorte vinove loze razmnoavaju se iskljuivo vegetativno, to osigurava vjerno

prenoenje svih vanih karakteristika sorte s roditelja na potomke. Dakle, sve biljke su

genetski identine. U sluaju nasljednih mutacija (promjena) unutar sorte na nekim

od gospodarski vanih svojstava (veliina i oblik grozda, vei prinosi, ranije

dozrijevanje, vei sadraj eera, naglaenija aroma i sl.), sa takvog trsa se uzimaju

reznice i proizvode se cjepovi sa tim poboljanim svojstvom. Takva populacija biljaka

naziva se KLON. Klon je obino rezultat dugotrajne klonske selekcije unutar pojedine

sorte i superioran je u odnosu na matini trs.

Razlikujemo MASOVNU selekciju (ouvanje sorte, razmnoavanje sortno tipinih

jedinki), INDIVIDUALNU ili KLONSKU selekciju (selekcija prema gospodarskom

svojstvu) te SANITARNU selekciju (zdravstvenu, test na viruse).

21

PROIZVODNJA SADNOG MATERIJALA VINOVE LOZE

Razmnoavanje vinove loze i proizvodnja sadnog materijala odvija se u rasadniku.

Rasadnik posjeduje matine nasade podloga i sorata, iz kojih se uzimaju reznice za

proizvodnju loznih cjepova.

Reznice loznih podloga (dio dozrele jednogodinje rozgve odreene duine) beru se

iz matinjaka podloga kada odrvene ili u tijeku zimskog mirovanja. Rozgva se ree na

90 cm duine, to je dovoljno za dvije standardne reznice za cijepljenje. Ovako

pripremljene reznice stavljaju se u hladnjau na temperaturu od 0,5-2C do poetka

cijepljenja.

Reznice sorata za cijepljenje takoer se uzimaju u jesen iz matinih nasada sorata.

Vano je da reznica sorte nosi 5-12 upotrebljivih pupova. Reznice se stavljaju u

hladnjau na temperaturu od 0,5-2C do poetka cijepljenja. Temperatura ne smije

pasti ispod 0C kako ne bi dolo do smrzavanja reznica. Prije uvanja i cijepljenja

reznice se dezinficiraju kako ne bi dolo do pojave razliitih bolesti, prvenstveno sive

trulei iji je uzronik gljivica Botrytis cinerea.

Reznice podloge reu se na duinu od 40-45 cm, i to tako da se donji dio odree ravno

2-3 mm ispod koljenca ili nodija, a gornji dio malo ukoso na eljenoj duini. Svi pupovi

se oslijepe. Reznice sorte reu se na jedan pup, odnosno granice (prutie) duge 5-6

cm koje na sebi nose jedan pup.

Cijepljenje (spajanje podloge i plemke) se moe izvoditi runo (engleski spoj) ili

strojno na vie razliitih naina spajanja. Danas se u proizvodnji koristi uglavnom

strojno cijepljenja na OMEGA spoj ili LAMELASTI spoj.

SLIKA 10. Spojevi pri strojnom cijepljenju, a) lamelasti, b) omega,

a) b)

Foto: Vinogradarstvo (2008) Miroevi, N., Karoglan Konti, J.

Spojene podloga i plemka nazivaju se CIJEP. Kako bi se zatitilo spojno mjesto i

omoguilo lake srastanje, cijepovi se umau u otopljeni parafin. Ovako pripremljeni

cijepovi slau se u sanduke sa tresetom i perlitom te odlaze u stratifikalu kako bi

22

spojno mjesto potpuno sraslo (kalusiralo). Stratifikala je prozraan prostor sa

posebnim, strogo kontroliranim uvjetima temperature (optimalno 24-26C) i vlage

zraka (90-95%). Proces srastanja traje 15-17 dana, cjepovi se klasiraju (odbacuju se

nesrasli) te se ponovno parafiniraju. Ovako pripremljeni mogu se posaditi u prporite

(lozite) kako bi se razvio korijenov sustav i jedna kvalitetna mladica vinove loze.

Njega cjepova u prporitu vrlo je bitna. Zatita od bolesti i tetnika, plijevljenje vika

mladica, vrikanje i sl. prvenstveno zbog razvoja korijenovog sustava i zdrave

mladice. Vaenje cijepova odvija se u jesen, kada opadne list, najee strojno, pazei

da se ne oteti korijen i mladica (rozgva). Cijepovi se klasiraju i spremni su za prodaju

i sadnju u vinograd.

Kategorije sadnog materijala:

BAZNI- bijela etiketa, slui samo za podizanje matinih nasada. Testiran na viruse.

CERTIFICIRANI- plava etiketa, proizveden od reznica uzetih u matinim nasadnima.

Nije direktno testiran na viruse, no nain razmnoavanja jami zdravstvenu i

genetiku istou. Najkvalitetniji je sadni materijal za podizanje proizvodnih nasada.

STANDARDNI- uta etiketa, reznice se uzimaju iz matinih (ponekad i proizvodnih)

nasada u kojima je provedena samo masovna selekcija (sortnost) i vizualni pregled na

simptome virusa. Ovaj sadni materijal je najnie kategorije, nije testiran na viruse i

nije klonski.

Dobar i kvalitetan lozni cijep mora imati sljedee karakteristike: zdrav i neoteen korijen

sustav s minimalno tri dobro razvijena korijena (barem 1-2 mm promjera pri bazi)

pravilno rasporeena po obodu, potpuno zrela rozgva s dobro razvijenim i zdravim

pupovima, a spojno mjesto treba biti potpuno sraslo (kalusirano).

23

6. PODIZANJE VINOGRADA, ODRAVANJE MLADIH NASADA, GNOJIDBA

VINOGRADA I ISHRANA VINOVE LOZE (Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.)

EKOLOKI UVJETI UZGOJA VINOVE LOZE

Za normalan rast i razvoj vinove loze i visok prinos kvalitetnoga groa potrebni su

povoljni uvjeti tla i klime. Prije podizanja vinograda na odreenom poloaju,

potrebno je dobro upoznati klimu, napose mikroklimu vinogorja, jer o tome esto

ovisi postizanje odgovarajuih prinosa i kvalitete groa.

Klimu vinogorja ine: temperatura (toplina), suneva svjetlost, vlaga (oborine),

vjetrovi, naoblaka i dr.

Utjecaj topline na vinovu lozu

ivotni procesi tijekom vegetacijskog razdoblja mogu tei samo uz dovoljnu koliinu

topline, a vinova loza ima vrlo velike zahtjeve prema toplini. Koliina topline izraava

se zbrojem aktivnih temperatura u vrijeme vegetacije (od travnja do rujna) i ini zbroj

svih srednjih dnevnih temperatura viih od 10 C. Taj zbroj temperatura od 3200 do

4000 C, koliko se i skupi u vinorodnim podrujima Hrvatske, idealan je za visok prinos

i dobru kakvou groa.

Temperature nie i vie od optimalnih negativno djeluju na rast i razvoj loze: nie

usporavaju procese rasta, cvatnje i oplodnje (ispod 15 C cvatnja i oplodnja loze

usporavaju se ili prekidaju), a vie temperature usporavaju proces fotosinteze.

Temperature vie od 40 C izazivaju oegotine na liu i bobicama. Pri takvim se

temperaturama ne ulazi u vinograd, niti se obavljaju bilo kakvi radovi u njemu.

U kontinentalnoj Hrvatskoj vee tete lozi nanose niske temperature. Najvee tete

nastaju u kasno proljee i ranu jesen. Vie tete nastaje na kraju zime nego na

poetku zime, a uzrokuju ih kasni proljetni i rani jesenski mrazovi te zimske

temperature nie od -15 C.

Kasni proljetni mrazovi najei su uzronici velikih teta zbog pozebe tek krenulih

pupova i mladica. Nabubreni pupovi stradavaju na -3 C, mladice i lie na -2 C. Rani

jesenski mrazovi izazivaju prijevremeno opadanje lia, pucanje bobica ili pozebu

lucnjeva: lie u jesen stradava na -4 C, a bobice pucaju pri -1 do -2 C.

Najosjetljiviji je cvat vinove loze, koji strada ve pri 0 C, pupovi tijekom zimskog

mirovanja stradaju pri -15 do -18 C, rozgva na -22 do -25 C, a staro drvo pri

24

temperaturi od -24 do -26 C. Korijenov sustav strada na -8 C (kada se ta

temperatura mjeri u zoni korijena), premda se to u nas dogaa vrlo rijetko.

Nisu sve sorte jednako osjetljive na niske temperature: otpornost ovisi o kondiciji

trsa, svojstvima sorte, ishranjenosti trsa, bujnosti , vremenu reza, o poloaju, o

starosti trsa.

Utjecaj sunane svjetlosti na lozu

Sunana svjetlost prijeko je potrebna za procese stvaranja organske tvari,

zagrijavanje tla i zraka, razvoj, rast i plodonoenje vinove loze. Pri veoj koliini svjetla

pravilnije se odvijaju sve faze rasta, osobito cvatnja i oplodnja te dozrijevanje groa.

Vinova loza trai mnogo suneve svjetlosti. Potrebno joj je tijekom vegetacije od 1500

do 2500 sati suneve svjetlosti. Na junim, jugozapadnim ili jugoistonim

ekspozicijama osvijetljenost je bolja za 20 30 % u odnosu na ostale ekspozicije.

Smjer pruanja redova sjeverozapad - jugoistok i jug - jugoistok osigurat e bolju

osvijetljenost u vinogradu. Razmak izmeu redova, visina stabla trsa, mjere zelene

rezidbe, kao to su uklanjanje suvinih izboja i prorjeivanje listova, parametri su koji

se primjenjuju radi bolje osvijetljenosti trsa.

Stolne sorte groa trae vie sunane svjetlosti od vinskih sorti, iako unutar svake

skupine ima razlika. Lozi je za razvoj potrebno 150 - 170 vedrih i mjeovitih dana, a

krajevi s dosta oblanih dana tijekom vegetacije nisu pogodni za proizvodnju stolnoga

groa.

Utjecaj vlage na vinovu lozu

Vinova loza uspjeno se uzgaja i u krajevima s relativno malom koliinom oborina, pa

smo joj skloni pripisati izvjesnu otpornost prema sui. Istina je da bolje podnosi takve

uvjete proizvodnje nego niz drugih kulturnih biljaka. Snanim korijenom vinova loza

prodire duboko i dolazi do vode i u sunim podrujima. Ipak su, meutim, u svim

vinogradarskim proizvodnim podrujima evidentirani smanjeni prinosi i loija

kvaliteta groa onih godina kad je nedostajalo oborina ili su bile loe rasporeene, a

u vinogradu nije bilo navodnjavanja.

Kvalitetne i redovite proizvodnje stolnog groa nema bez osigurane vode za

navodnjavanje.

U vodi se nalaze otopljene hranjive tvari koje se korijenovim sustavom prenose do

trsa, a vodom se u ostale dijelove biljke prenose i hranjive tvari nastale asimilacijom.

25

Nedostatak vlage uzrokuje smanjeni porast izboja i trsa, kasnije i bobica, pa bobice

ostaju sitne bez dovoljno soka. U ekstremnim uvjetima sue se izboji, najprije rubovi

listova, pa itavi listovi, sue se bobice, opadaju grozdovi i sui se itavi trs.

Poveana koliina vlage, opet, prije cvatnje loze utjee na snaan porast izboja i

listova, za to se troi velika koliina organske tvari, koja ne dolazi do cvata.

este kie u vrijeme cvatnje oteavaju oplodnju, uzrokuju osipanje cvjetova i pojavu

rehuljavosti grozdova, to osjetno smanjuje prinos.

U vrijeme zriobe groa, poveana vlanost praena i niim temperaturama ometa

dozrijevanje i pravilan raspored nakupljanja eera i razgradnje kiselina. Osim toga,

veliko pritjecanje vode u bobice grozda, naroito u drugoj fazi dozrijevanja, uzrokuje

pucanje pokoice. U pukotine se naseljavaju razni tetni mikroorganizmi. Najopasnija

je siva plijesan (Botrytis cinerea), koja uzrokuje truljenje i propadanje groa. U fazi

zriobe velika vlanost uzrokuje pojaani rast mladica (rozgve), koje, osim to troe

hranjive tvari, sporo dozrijevaju pa se lake smrzavaju.

U naim vinogorjima godinje padne od 600 do 1300 mm oborina.

Utjecaj vjetrova na vinovu lozu

Vinovoj lozi odgovaraju samo blaga strujanja zraka. Lagani vjetrovi pridonose brem

suenju suvine vode i rose s lia, boljem opraivanju i procesu oplodnje, spreavaju

pojavu kasnih proljetnih mrazova.

Jaki vjetrovi lome mladice loze, poveavaju osipanje cvjetova, isuuju zemljite.

Suhi i topli umjereni vjetrovi u fazi cvatnje i oplodnje takoer su nepovoljni, jer

isuuju njuke tuka i time onemoguavaju normalnu oplodnju.

Za zatitu vinograda od jakih vjetrova potrebno je podizati vjetrozatitne pojaseve.

Tlo

Loza uspijeva na razliitim tipovima tala i vrlo se dobro prilagoava u razliitim

supstratima. Unato tome, nisu sva tla jednako preporuljiva za uzgoj vinove loze.

Najbolja tla jesu hranjivima bogata, propusna, lakeg mehanikog sastava i visoke

mikrobioloke aktivnosti. To su razliita skeletoidna, ljunkovita, pjeskovita tla i tla na

lesu, u koja korijen loze prodire duboko i osigurava dovoljno vlage.

Samo na takvim tlima proizvodi se i stolno groe.

26

Teka tla, gline i ilovae, nisu osobito preporuljiva, jer su ta tla hladna, slabo

prozrana i slabo bioloki aktivna. Takva tla trae stalno prozraivanje, a to se postie

zatravljivanjem, konjom trave i maliranjem, pa se uz dobar izbor podloge i vrste, na

ocjeditim poloajima, i s takvih tala mogu dobiti vina dobre kakvoe.

PRIPREMNI RADOVI ZA PODIZANJE NASADA VINOGRADA

Vinova loza viegodinja je kultura koja ostaje na zasaenom mjestu od 25 - 30, a

katkad i vie godina, to ovisi o intenzitetu proizvodnje. Zbog toga se pri podizanju

novog nasada vinograda pripremnim radovima trebaju stvoriti najpovoljniji uvjeti za

razvoj korijena i nadzemnih dijelova loze. Samo dobro razvijeni trsovi mogu biti

otporni u svim nepovoljnim uvjetima sredine i donositi visoke i redovite prirode.

Prije podizanja novog nasada vinograda svakako treba obaviti odreene pripreme, a

to su:

ureenje proizvodnoga prostora: krenje prethodne vegetacije, planiranje

terena,

hidromelioracija;

agromelioracija: meliorativna gnojidba, rigolanje;

priprema tla za sadnju vinograda.

UREENJE PROIZVODNOGA PROSTORA

Krenje prethodne vegetacije

Vinogradi se esto podiu na povrinama gdje je bio stari vinograd ili vonjak ili ikara.

Na takvim povrinama treba obaviti krenje i oistiti tlo od svih ostataka prethodne

vegetacije (panjevi, korijenje i dr.).

U starim vinogradima esto su vie ili manje rairene virusne bolesti, osobito

infektivna degeneracija vinove loze. Stoga se nakon temeljitog krenja starog

vinograda tlo mora odmarati najmanje est godina ili se mora obaviti dezinfekcija tla

prije sadnje novog vinograda.

Krenje se obavlja runo, strojno ili kombinirano.

27

Planiranje terena

Nakon obavljenog krenja i odstranjivanja prethodne vegetacije i kamenja ako

postoji, pristupa se planiranju (ravnanju) terena. Ta se agrotehnika mjera obavlja i

onda ako na odabranoj povrini za podizanje novog nasada vinograda nije bilo

prethodne vegetacije ili drugih ostataka. Planiranje moe izostati samo ako je

povrina tla potpuno ravna ili ako ima odreeni blag nagib.

Planiranjem terena nasipavaju se udubine, mikrodepresije i vododerine, te skidaju

odreene izboine - breuljci. Cilj je, dakle, da se onemogui zadravanje oborinskih

voda, koje duim stajanjem mogu ugroziti normalan razvoj korijena, a time i cijelog

trsa.

Ti poslovi izvode se buldoerima s ugraenim daskama za ravnanje, a za manja

planiranja (niveliranje terena) rabe se posebni ravnjai, koji se mogu prikljuiti na

traktore s odgovarajuom hidraulikom.

Na nagnutim terenima povoljne ekspozicije, gdje pad terena prelazi 12 - 15 %,

izrauju se terase. To je vrlo skup i zahtjevan posao i provodi se samo ako ima

ekonomsko opravdanje: proizvodnju vrhunskih i visokokvalitetnih vina.

Hidromelioracije

Ta agrotehnika mjera provodi se radi odvodnje suvinih povrinskih i podzemnih

voda. Suviak voda odvodi se otvorenom kanalskom mreom ili podzemnim

drenaama. Vano je naglasiti da vinova loza teko podnosi visoke podzemne vode i

da dugo stajanje tih voda u zoni korijenova sustava uzrokuje fizioloke poremeaje,

zbog ega moe nastati zaguenje - asfiksija korijena i propadanje nasada.

Dobro izvedeno planiranje i kvalitetna odvodnja suvika vode jamstvo su uspjeha

podignutog vinograda. U protivnom, ako se ti poslovi zbog bilo kojih razloga ne mogu

izvesti kvalitetno, bolje je na takvim terenima ne podizati nasad vinograda.

Otvorenom kanalskom mreom odvode se slivne i vlastite povrinske vode, a manjim

dijelom i podzemne vode. Suviak podzemnih voda odvodi se iskljuivo podzemnim

drenaama. Podzemnom drenaom sniava se razina podzemne vode, ali i odvodi

suviak povrinske vode. Ona se postavlja na 1,0 do 1,2 m dubine, da korijenov sustav

vinove loze ne bi bio ugroen.

Podzemnom drenaom brzo se odvodi suviak vode ispod razine razvoja glavne mase

korijenova sustava, a znatno se popravlja i vodozrani reim tla.

28

Podzemnim drenaama vrlo se uspjeno rjeava i problem tzv. pitavaca. Pitavci su

mjesta na kojima se zadrava odreena koliina vode zbog postojanja

vodonepropusnog sloja tla, odnosno gdje nisu uspostavljeni normalni tokovi

podzemnih voda. Takva mjesta bila bi stalna smetnja radu mehanizacije i zato ih

treba rijeiti jo u pripremnim radovima postavljanjem odgovarajue drenae.

Agromelioracije

Agromelioracije jesu skup mjera kojima se poboljava tlo, da bi novi nasad dao to

bolje proizvodne rezultate. Jedna od najvanijih agromeliorativnih mjera jest

meliorativna gnojidba.

Meliorativna gnojidba

Za postizanje redovitih i visokih priroda tlo u vinogradu mora biti dovoljno

opskrbljeno svim potrebnim hranivima i organskom materijom. Prije podizanja

nasada potrebno je obaviti kemijske analize tla osobito utvrivanje fosfora, kalija,

CaCO3 i organske tvari (humusa). Gnojidba organskim i mineralnim gnojivima obavlja

se po preporuci laboratorija koji je izvrio analizu tla. To unoenje potrebnih koliina

gnojiva u tlo naziva se meliorativna gnojidba. Mineralna gnojiva, a po mogunosti i

organska, rasipaju se po cijeloj povrini prije rigolanja da bi se gnojivo pravilno

rasporedilo po itavom profilu tla.

Po potrebi, temeljem rezultata analize tla, obavlja se kalcizacija.

Procijenjeno je da vinogradarsko tlo treba sadravati 10 - 15 mg/100g tla P2O5 ; 20 -

40 mg/100g tla K2O te 2 - 3 % humusa.

U praksi se u meliorativnoj gnojidbi najee daju ista fosforna i kalijeva gnojiva

(superfosfat i kalijeva sol), u novije vrijeme kompleksna gnojiva NPK s niskim

sadrajem duika (NPK 5:20:30, NPK 7:20:30), a u tla s dovoljnim sadrajem kalija

unosi se formulacija NPK 12:52:0 (MAP).

Veina naih vinogradarskih tala siromana je humusom. Zato je nuno u takvim tlima

poveavati njegov sadraj unoenjem u tlo organskih gnojiva (stajski gnoj, kompost,

treset), ili zasijavanjem kultura za tzv. zelenu gnojidbu. Time se znatno popravljaju

fizikalna, kemijska i bioloka svojstva tla (stabilnost strukture, vodozrane i toplinske

prilike, energetski izvori za niz organizama tla).

29

Rigolanje (duboko oranje)

Duboka obrada tla koja prethodi podizanju vinograda naziva se rigolanje ili duboko

oranje. Rigolanjem se stvaraju povoljni uvjeti za bri poetni razvoj mladog trsa.

Rigolanjem se:

prorahljuje tlo na dubini veoj od 50 cm, ime se popravlja struktura tla,

vodozrani uvjeti i bioloka aktivnost;

odstranjuju ostaci korijenja prethodne vegetacije;

mijeaju horizonti tla;

rasporeuju unesena organska i mineralna gnojiva u dublje horizonte gdje se

razvija korijen.

Rigolati se moe u drugoj polovici ljeta ili u jesen. Ako se vinograd sadi u jesen,

rigolanje treba obaviti 2 - 3 mjeseca prije sadnje. Za sadnju vinograda u proljee,

rigolanje treba obaviti u jesen, do poetka zime i jaih mrazova. Tijekom zime tlo je

izloeno smrzavanju pa do proljea postaje dobro usitnjeno.

Dubina rigolanja kree se od 60 do 100 cm, to ovisi o svojstvima tla i klimatskim

uvjetima. Plitka propusna tla rigolaju se do 60 cm, a u vlanim krajevima, gdje su tla

plodnija, dovoljno je rigolati na 70 cm dubine.

Rigolanje se obavlja traktorima veih snaga od 90 do 150 KW, buldoerima, bagerima,

podrivaima, riperima ili kanalokopaima.

Priprema tla za sadnju

Rigolano tlo ostavlja se odreeno vrijeme u otvorenoj brazdi. Na taj se nain

akumuliraju dovoljne zalihe vlage u tlu, a pod utjecajem niskih temperatura

(mrazova) stvara se povoljna struktura tla. Prije sadnje, kada se tlo dovoljno prosui,

potrebno je obaviti tanjuranje, a potom fino planiranje ravnjaem. S time su glavni

pripremni radovi zavreni.

Na tako ravnoj povrini obavlja se:

iskolavanje parcela,

ureenje glavnih i sporednih putova,

odabir smjera redova,

30

odabir razmaka sadnje,

obiljeavanje (markiranje) sadnih mjesta.

Iskolavanje parcela

Na veim povrinama potrebno je odrediti irinu i duinu tabli. Najpovoljnija duina

reda jest 100 - 130 m. Dui redovi nisu preporuljivi radi odravanja stabilnosti

armature. Na to treba paziti naroito u podrujima gdje su jaki udari vjetra, koji mogu

izazvati velike tete. Dugi redovi nisu prikladni ni za izvlaenje rozgve zbog vie

praznih hodova.

Ureenje glavnih i sporednih putova

Glavni putovi postavljaju se okomito na smjer redova. Njihova je irina 5 - 7 m. da bi

se omoguio normalan prolazak svih strojeva i vozila. Sporedni putovi izvode se

okomito na glavni put, a usporedno sa smjerom redova. Njihova je irina 3 - 5 m.

Smjera redova

Smjer redova ovisi o konfiguraciji terena i ekolokim uvjetima poloaja. Openito se

moe rei da je u sjevernim krajevima povoljniji smjer redova sjever - jug radi bolje

osvijetljenosti, a u junim krajevima, gdje je vei broj sunanih sati, smjer redova nije

tako bitan. Tu treba paziti na smjer i intenzitet vjetra karakteristinog za to podruje, i

na temelju toga odrediti smjer redova. U takvim krajevima preporuuje se sadnja

vjetrozatitnih pojaseva.

Na malim povrinama smjer redova ogranien je oblikom parcele pa se stoga redovi

gotovo uvijek postavljaju smjerom duine parcele.

Na veim vinogradarskim povrinama treba paziti da se pri izboru smjera redova

racionaliziraju svi radovi: obrada, gnojidba i zatita.

Na nagnutim terenima smjer redova mora biti postavljen tako da se smanje erozijski

procesi.

Razmak sadnje

Razmak sadnje ovisi o mnogim imbenicima:

ekolokim uvjetima stanita,

konfiguraciji terena,

31

uzgojnom obliku,

bujnosti podloge i sorte,

tehnolokoj liniji strojeva.

Danas se pri izboru sadnje najvie pazi na to s kakvom e se mehanizacijom obavljati

obrada i zatita vinograda.

Za male traktore (traktori do 30 Ks i motokultivatori) razmaci se kreu od 1,2 do 2,2 m

izmeu redova, ovisno o specifinostima pojedinih vinogradarskih krajeva, te od 0,7

do 1,2 m unutar reda.

Za vee traktore (iznad 50 Ks) razmaci se kreu od 2,4 do 3,0 m izmeu redova i od

0,9 do 1,0 m u redu.

Pri uzgoju stolnih sorata razmaci su u pravilu ogranieni uzgojnim oblikom i kreu se

od 2,8 3,5 m izmeu redova i od 1,3 2,0 m unutar reda.

Obiljeavanje (markiranje) sadnih mjesta

Prije sadnje potrebno je obiljeiti sadna mjesta. Na veim povrinama redovi se

obiljeavaju s pomou geodetskog instrumenta, tzv. teodolita, tako da se odredi

pravac prvog reda, a drugi redovi moraju biti pod pravim kutom u odnosu na prvi red.

Ako se sadi u jame, svako sadno mjesto oznaava se koliem, a ako se sadi u brazde,

kolce je dovoljno postaviti na 20 - 30 m udaljenosti.

Na manjim povrinama, koje su esto i nepravilnog oblika, iskolavanje se obavlja

tako da se odredi prvi red (prvi osnovni) na najduem dijelu parcele, a ostali redovi

odreuju se prema njemu. Za markiranje se obino rabe dobro nategnute ice koje se

oznae lako vidljivom bojom.

SADNJA

Vrijeme sadnje

Vinograd se moe saditi u jesen ili na proljee. U jesen je preporuljiva sadnja u

mediteranskom dijelu tj. samo ondje gdje vlada posve blaga zima, odnosno gdje ne

prijeti opasnost od jake smrzavice. Za prilike kontinentalne Hrvatske, gdje su mogue

vrlo otre zime, bolje je saditi u proljee, od oujka pa do kraja svibnja, i to ranije na

lakim (pjeskovita tla), a kasnije na teim tipovima tala (ilovasta tla).

32

Sadnja

Prije sadnje loznim cjepovima treba prikratiti korijen do zdravog dijela i odstraniti ono

korijenje koje je oteeno.

Cjepove je poeljno 24 sata prije sadnje namoiti u vodu.

Neposredno pred sadnju cjepove treba neko vrijeme drati u kai napravljenoj od

vode, zemlje i svjee kravlje balege u omjeru 1:1:1 .

Sadi se po lijepom, toplom i suhom vremenu. Saditi u mokro tlo veliki je rizik. Ako je

vlaga tla optimalna, tlo ureeno i kvalitetno pripremljeno za sadnju, redovi oznaeni s

postavljenim kolcem uz svako sadno mjesto, pristupa se sadnji.

Razlikuje se:

runa sadnja kopanjem jama,

runa sadnja uz pomo hidro-ureaja,

runa sadnja u redove,

strojna sadnja.

Vinogradar, koji podie novi nasad, odluit e se za jedan od navedenih naina sadnje

ovisno o konfiguraciji terena, veliini parcele i dr.

Armatura

Vinova loza biljka je penjaica te se za njezin uspjean uzgoj u modernim vinogradima

postavlja oslonac - potporanj. Rjei je uzgoj vinove loze bez oslonca, gotovo se

iskljuivo primjenjuje u vrlo toplim podnebljima (Dalmacija).

Danas je podizanje modernih vinograda nezamislivo bez oslonca armature.

Armatura se sastoji od stupova, ice, sidara (ankera), razliitih zatezaa ice i

dodatnih pomagala (kukice, lanci, inox-nosai i sl.).

Stupovi

Temelj armature ine stupovi. Postavljaju se u paralelnim pravcima, a svaki pravac

predstavlja zaseban red vinograda. Na poetku i kraju reda postavljaju se tzv. eoni

stupovi, a unutar reda, na odreenom razmaku postavljaju se i ostali stupovi. Stupovi

se postavljaju u iskopane jame ili se zabijaju u tlo bez prethodnog kopanja jama.

33

Stupovi se u tlo mogu zabiti runo (mehanikim udarcima) ili strojno, posebnim

strojevima tzv. zabijaima, koji se prikljue na traktor.

Svaki stup treba biti dovoljno vrst (i u tlu, i u nadzemnom dijelu), osiguravajui tako

sigurnost armature vinograda bez ljuljanja redova. To se postie minimalnom

dubinom stupa u tlu, najee oko 60 cm u tlu. Na pjeskovitim tlima potrebno je

stupove postaviti u tlo i neto dublje (i do 80 cm). Na izrazito vjetrovitom podruju

stupovi se takoer postavljaju dublje u tlo ili se pak postavlja vei broj stupova na istu

duinu reda.

Stupovi za armaturu vinograda izrauju se od impregniranog drveta, plastike, betona

(armiranog ili prednapregnutog) te od razliitih metala ili njihovih legura.

Stupovi namijenjeni postavljanju armature u vinogradu mogu biti bez rupa za

provlaenje ica ili s izbuenim rupama kroz koje se ice provlae.

Dimenzije stupova vrlo su razliite, od 2,0 do 2,7 m, a ako se planira postavljanje

sustava mrea protiv tue, potrebni su stupovi dui od 5 m.

Za pergole kosog krova (brajde, virnice ili odrine) upotrebljavaju se stupovi posebnog

oblika, poput naopako okrenutih palica za hokej. Kut loma takvih stupova jest izmeu

110 i 120 stupnjeva.

Stupovi se najee postavljaju u proljee druge vegetacije (10 do 12 mjeseci nakon

sadnje).

Sidrenje eonih stupova

Sidrenje (uvrenje) eonih stupova obavlja se na dva osnovna naina:

razliitim tipovima naslanjanja eonog stupa na kosi oslonac;

razliitim vezanjem koso poloenog vrha stupa icom za sidro, koje je vrsto

postavljeno u tlo.

Sidro moe biti vei kamen, betonirani dio jame, namjenski armirano betonski kamen

sa eljeznom ili elinom icom veeg promjera ili pak gotovi tipovi elisnih vijaka

(puevi) razliite veliine, koji se vrtnjom u smjeru kazaljke sata sami ukapaju u tlo.

ica

ica slui za vezanje, provlaenje gibljivih dijelova trsa (krakovi i lucnjevi). Postoje

razliiti sustavi s obzirom na broj potrebnih ica za armaturu vinograda.

34

Sve ice pocinane su, ali za armaturu se mogu koristiti i iste eline ice (1,6 - 2,0

mm promjera) ili ice od istog inoxa (1,2 - 1,4 mm promjera).

Zatezai

Tijekom prve 2 - 3 godine uzgoja zatezai nisu potrebni, ali nakon prvog znatnijeg

uroda, jaeg vjetra u vegetaciji (npr. olujnog nevremena), ice se isteu. Stoga ih valja

svakog proljea, nakon zavrene rezidbe dodatno nategnuti.

Zatezanje ica obavlja se na dva osnovna naina:

runo zatezanje otputanjem jednog kraja ice na jednom ili oba eona stupa

uz ponovo fiksiranje krajeva ice nakon dotezanja;

runo zatezanje ice bez oslobaanja krajeva ice. U tom sluaju potrebno je

rabiti posebne zatezae. Na tritu je vie tipova zatezaa. Osnovna razlika

meu njima je u tome kad se stavljaju: jedni se moraju staviti istodobno kad i

ica, a drugi se mogu staviti i kasnije.

Dodatni nosai

Pri uporabi stupova bez rupa za ice potrebni su dodatni nosai ice. Oni su najee

izraeni od visokokvalitetnih inox materijala te se maticama i vijcima uvruju na

stupove. Nosai se postavljaju horizontalno na svako mjesto prolaska ica na stupu, i

na njima najee nema rupa za icu. ica se postavlja odozgo u za to predviene

utore (liceve).

Postoje i nosai , metalne obujmice, koji, opasujui stup na njegovu gornjem dijelu,

slue kao vrste toke od kojih se icom napinje veza prema sidru (ankeru).

Za drvene stupove predviene su kuke u obliku slova L ili U avli. Duljim krajem

ulaze u drvo. U drvo se mogu uvrstiti zabijanjem ili uvrtanjem (ako je na njima navoj

za drvo). ice u vinogradu sjede na L kukicama te se prema potrebi, osobito u

vrijeme rezidbe, mogu i skinuti. Tako se uveava uinak rezaa u rezidbi.

Lanci, duljine oko 30 cm, vezani na krajeve ica, osim veeg radnog uinka u

natezanju ica, slue i poveanju uinaka rezidbe jer se ice s lakoom skidaju i

postavljaju na podnoje stupova pred rezidbu. Natezanje ica koje na krajevima imaju

vezane lance vrlo je jednostavno. Natezanjem se samo promijeni nosei lanak lanca

("karika") na kukici eonih stupova.

35

NJEGA VINOGRADA U PRVOJ GODINI

Njega mladog vinograda sastoji se od:

plijevljenja nepotrebnih mladica,

vezanja mladica,

obrade tla,

uklanjanja zaperaka,

vrikanja izraslih mladica,

zatite protiv bolesti i tetnika.

Plijevljenje mladica

U mladom vinogradu dobivamo cijelu umu mladica. Budui da su sve mladice

meusobno konkurenti za hranivima, prijeko je potrebno odstranjivati nepotrebne

mladice. Ostavljaju se samo dvije najbolje mladice, koje e, osloboene konkurenata,

najbolje rasti tijekom vegetacijske godine. Dvije mladice ostavljaju se radi stvaranja

vee koliine asimilata te radi smanjenja rizika od mogueg stradavanja mladice

lomom uzrokovanog tuom.

Vezanje mladica

Budui da su tek potjerale mladice vrlo krhke, sklone lomu od vjetra, potrebno ih je

povezati uz postojee kolje. Kolje moe biti drveno, plastino ili metalno. Mladice se

veu pagom, lkom ili plastinim vezivom (rafijom) oko kolca. Prvo vezanje dvaju

ostavljenih mladica oko kolca obavlja se prvi puta kada su mladice dosegle 25 30 cm

duljine. Vezanje prije toga moglo bi uzrokovati pucanje mladica. Tijekom vegetacije

potrebna su jo 2-3 vezanja, na svakih 20 - 25 cm naknadnog porasta mladice.

Obrada tla

Obrada tla postupak je kojim se razliitim prikljucima na traktoru (ili runo motikom)

ulazi u tlo, rahli i usitnjava, prekida se kapilarnost te uklanjaju korovi. Ulaskom

rotirajuih ili plunih tijela u tlo, unosimo u nj kisik, ivotno vaan uza razvoj korijena.

Sprjeavajui kapilarnost te uklanjajui korove, bitno se smanjuje isparavanje vode iz

tla (transpiracija i evaporacija), uvajui je tako za potrebe trsa. Obradom i

usitnjavanjem tla takoer se pospjeuje mineralizacija humusa se te time indirektno

biljci doziraju pristupaniji oblici hraniva. Obradom tla potie se razvoj

36

mikroorganizama u tlu, poveavajui njegovu biogenost. Tako se poveava plodnost

tla, korijen trsa razvija se bre i uz manje napora, a konaan rezultat jest bolji porast

mladica, to garantira bri ulazak trsa u rodnost.

Obrada tla okopavanjem

Nakon izbijanja korova valja obaviti okopavanje vinograda. Kopanjem ne samo da

uklanjamo korove konkurente trsovima u uzimanju vode, kisika i hraniva, a donekle i

zasjenjuju mladice na trsovima, nego i rahljenjem tla unosimo u nj kisik, ivotno vaan

za razvoj korijena te porast cijele biljke.

Tijekom prve godine uzgoja potrebna su najee 2 do 3 kopanja. U iznimno sunoj

godini katkad nee trebati vie od 2 kopanja, no u godini s odve kie, mogu biti

potrebna ak 4 kopanja.

Kopanje izvodimo otrom motikom pazei u radu da ne posjeemo trs. Dubina

kopanja ovisi o tipu tla. Tea se tla okopavaju neto dublje, a laka plie. Dovoljno je

ve 5 cm prosjene dubine okopavanja.

Uklanjanje brandusa

Nakon sadnje razvija se korijenov sustav, a u pojedinih se trsova moe razviti ne samo

glavni korijen nego i povrinsko korijenje (brandusi). Mogu se razviti ne samo iz

plemke nego i iz gornjeg nodija podloge zato to postoje bolji uvjeti za razvoj korijena

blie povrini tla.

Brandusi se moraju odstraniti zato to svojim razvojem usporavaju rast glavnog

korijena, a katkad mogu preuzeti ulogu glavnog korijena i izazvati propadanje cijelog

trsa.

Vrikanje izraslih mladica

Kada mladice izrasle nakon sadnje dosegnu oekivani porast (najee najmanje 1,2

metra) valja prikratiti njihove vrhove. Postupak kojim se to obavlja zove se vrikanje.

Vrikanjem se privremeno obuzdava nagli porast mladica, a samim rezom mladice

poinje stimuliranje njezinog ubrzanog odrvenjavanja. Vrikanje je korisno za bolje

dozrijevanje, ali ono stimulira porast zaperaka.

Uklanjanje zaperaka

Mladica koja tijekom vegetacije izraste iz ovogodinje mladice (iz pazuka peteljke

lista) zove se zaperak. Biljka zaperkom nastoji stvoriti to vie asimilata (eera), te sa

37

solidnom zalihom asimilata ui u stadij zimskog mirovanja. Budui da zimi mogu

nastati klimatski uvjeti za pojavu vrlo niskih temperatura, koliina stvorenih asimilata

garantira dobro prezimljavanje ve odrvenjele mladice, koja se tada zove rozgva.

Stoga je dobro na zaperku ostaviti 2 poetna (bazalna) lista, a ostale odstraniti rezom

ili zakidanjem. Dva su razloga da se na zapercima ostave po 2 lista:

prvi: smanjuje se mogunost zimske pozebe pupa (za razliku od sluaja da se

zakida zaperak tik iznad pupa);

drugi: zbog poveane lisne povrine omoguuje se biljci stvaranje vee koliine

asimilata (eera).

Vano je istaknuti da ostavljanje neprikraenih zaperaka poveava potrebu u zatiti

protiv bolesti; stvara se vea mikroklimatska vlanost te se zbog obilja izboja s liem

mehaniki oteava zatita. Takoer, neprikraeni zaperci kasno u jesen pobuuju u

biljci retrovegetaciju, pa trs, umjesto da se oslobaa vode, nakuplja vodu i time

ulazi u zimu s poveanim rizikom od pozebe.

Zatita protiv bolesti i tetnika

Zatita protiv bolesti i tetnika u godini sadnje svodi se uglavnom na zatitu protiv

plamenjae i pepelnice vinove loze. Vrlo rijetko, tek prema potrebi, tijekom prve

godine obavlja se i zatita protiv tetnika (velika blizina ume, napad tetnika, ili

neposredna opasnost).

Vie o zatiti obrauje poglavlje prirunika Zatita vinove loze od tetoinja.

GNOJIDBA VINOGRADA

Gnojidba vinograda vana je agrotehnika mjera prijeko potrebna za postizanje

redovitog rasta i rodnosti vinove loze. Unoenje biljnih hraniva u tlo ili preko lista u

pojedinim fenolokim fazama razvoja osigurava lozi normalno odvijanje

metabolitikih procesa.

Prema vanosti i potrebama loze razlikujemo makroelemente (N, P, K, Ca, S, H, O) i

mikroelemente (Fe, B, Mg, Mn, Zn, Cu, Mo), koje zajedniki nazivamo biogenim

elementima.

Gnojidbom popravljamo kemijska svojstva, mikrobioloku aktivnost, vodo-zrani

reim te ukupnu plodnost tla. Ako nedostaje pojedinog elementa tijekom vegetacije

na liu i mladicama loze javljaju se karakteristini simptomi na osnovi kojih se moe

utvrditi koji makrelement odnosno mikroelement nedostaje.

38

Osim vizualno, nedostatak pojedinih elemenata u tlu utvruje se kemijskom analizom

tla i kemijskom analizom lia u laboratoriju.

Kemijsku analizu tla svakako valja napraviti prije podizanja novog nasada da bi se

utvrdilo stanje hraniva u tlu te napravila preporuka za meliorativnu gnojidbu

(gnojidbu na zalihu). Takoer je potrebno obaviti kemijsku analizu tla vinograda u

rodu svakih nekoliko godina da bi se utvrdili nedostaci pojedinih makroelemenata i

mikroelemenata u tlu. Na osnovi dobivenih vrijednosti odreuje se koliina i vrsta

potrebnoga gnojiva.

Tijekom vegetacije mogu se mikroelementi i makroelementi nadomjestiti primjenom

tekuih gnojiva.

U vinogradima, koji se uzgajaju na jako propusnim tlima i u kojima esto ispiranje

hraniva, preporuuje se u osnovnoj i dopunskoj gnojidbi ukupne koliine potrebnih

mineralnih gnojiva, osobito duina gnojiva, dodavati u vie obroka.

Mineralna gnojiva za gnojenje vinograda mogu biti pojedinana i sloena, ovisno o

sadraju elemenata. Pojedinana gnojiva sadre samo jedan kemijski element, dok

sloena sadre dva i vie kemijskih elemenata.

Organska gnojiva (stajski gnoj, gnojovka, gnojnica, kompost) vana su za poveanje

sadraja organske tvari humusa u tlu, za poticanje rada mikroorganizama u tlu te

popravljanje fizikalnih i kemijskih svojstava tla.

Prema stupnju opskrbljenosti pristupanim fosforom i kalijem za potrebe vinove loze

tla dijelimo na:

P2O5 (mg/100g tla) K2O (mg/100g tla)

Siromana < 6 30 >45

Navedeni podaci vani su za odreivanje koliine gnojiva potrebnog za meliorativnu

gnojidbu (gnojidba na zalihu) prije sadnje vinograda i za odreivanje koliine gnojiva

u redovitoj godinjoj gnojidbi.

Prema vremenu primjene gnojiva razlikujemo:

osnovnu gnojidbu, koju obavljamo u jesen u kombinaciji s obradom vinograda,

39

dopunsku gnojidbu ili prihranu, koju obavljamo u proljee i tijekom vegetacije.

Pri osnovnoj gnojidbi u tlo unosimo mineralna gnojiva s naglaenim sadrajem fosfora

i kalija (npr. NPK 7-20-30 ili 5-20-30 i sl). Fosfor i kalij slabo su pokretljivi u tlu zbog

ega ih je poeljno unijeti na dubinu na kojoj je razvijena glavnina korijenova sustava.

Uz osnovnu gnojidbu mineralnim gnojivima ujesen je poeljno obaviti i gnojidbu

organskim gnojivima (stajski gnoj).

Vinova loza za prinos od 10t/ha treba otprilike ove koliine hraniva: 120 kg duika,

100 kg fosfora i 170 kg kalija, to znai da je u jesenskoj gnojidbi potrebno dodati ove

koliine NPK gnojiva: oko 400 kg/ha 7-20-30 ili 5-20-30, a oko 600 kg/ha formulacije

7-14-21.

Osim tih koliina mineralnih gnojiva, potrebno je svake etvrte godine u jesenskoj

gnojidbi dodati oko 40 t/ha zrelog stajskoga gnoja.

Dopunska gnojidba duinim gnojivima (KAN, UREA i sl) provodi se prije kretanja i

tijekom vegetacije, a koliine se odreuju prema kondicijskom stanju vinograda,

oekivanom prinosu i koliinama duika u tlu.

Najee nedostaje bora, magnezija, mangana, eljeza i sl. u pojedinim fazama rasta.

Njihov nedostatak rjeava se primjenom tekuih gnojiva, koja se unose u biljku putem

lista - folijarnom gnojidbom.

Danas na tritu postoji mnogo tih gnojiva koja sadre pojedine mikroelemente ili

njihovu kombinaciju pa navodimo samo neka: Boroogreen, Magnesiogreen, Foliacon

Fe, Fertina B, Fertina G i sl.

Primjena navedenih gnojiva u modernom vinogradarenju postaje prijeko potrebna da

bi se lozi osigurali svi biogeni elementi potrebni za normalan rast i rodnost.

ODRAVANJE TLA U VINOGRADU

Postoji nekoliko naina odravanja tla u vinogradu. Najei su obrada tla,

zatravljivanje, primjena herbicida ili kombinacija zatravljivanja i primjene herbicida te

kombinacija obrade i primjene herbicida. Primjena odreenog naina ovisi o

klimatskim prilikama pojedinog kraja, razmacima sadnje, nagibu terena, tipu tla,

koliini oborina i dr.

40

Obrada kao sustav odravanja tla

Primjenjuje se u vinogradima koji su posaeni na ravnim i blago nagnutim terenima,

na teim tlima, a osnovni joj je cilj osiguravanje povoljnijih uvjeta za rast korijenova

sustava regulacijom vodozranih odnosa u tlu, unitavanjem korova, unoenjem

organskih i mineralnih gnojiva u zonu razvoja korijena.

Prema vremenu izvoenja razlikujemo jesensku (duboku obradu) i proljetnu

odnosno ljetnu obradu tla.

Jesenska duboka obrada tla obavlja se nakon berbe radi dubinskog rahljenja tla i

unoenja fosfornih i kalijevih gnojiva u tlo. Na tekim tlima dobro utjee i na stvaranje

povoljnog vodozranog reima tla. Dubina obrade ovisi o dubini prostiranja

korijenova sustava, strukturi tla, a najee iznosi od 25 do 35 cm. Obrada se izvodi

plugovima koji nagru zemlju na redove vinograda (naoravanje), pri emu stvorena

brazda ostaje tijekom zime izloena povoljnom utjecaju niskim temperatura i

akumulaciji vode, a u proljee se obavlja razoravanje odnosno obrnuti postupak.

Podrivanje je pogodan nain duboke obrade na teim i zbijenim tlima. Podrivaima se

dubinski razrahljuje tlo u zoni razvoja korijenova sustava, popravlja se naruena

struktura tla uzrokovana uestalim prolaskom mehanizacije. Podrivai se esto rabe u

kombinaciji s deponatorom mineralnih gnojiva, ime se omoguava unoenje biljnih

hraniva u zonu korijena.

Obrada tla tijekom vegetacije obavlja se runo ili mehanizacijom (frezama,

kultivatorima i sl.) da bi se unitili korovi, odrala dostatna koliina vlage u tlu tijekom

ljetnih mjeseci i u tlo unijela mineralna gnojiva kojima se tijekom vegetacije

prihranjuje vinova loza.

Zatravljivanje vinograda kao nain uzdravanja tla primjenjuje se u vinogradima

posaenim na nagnutim terenima radi spreavanje erozije tla te u podrujima s

dovoljnom koliinom i povoljnim rasporedom oborina tijekom godine. Vinogradi se

zatravljuju sjetvom travnih ili djetelinsko travnih smjesa, ovisno o teksturi tla, nagibu

terena, godinjoj koliini oborina i sustavu uzgoja loze. Trava se tijekom godine kosi 2

do 4 puta te se ostavlja u meurednom prostoru. Time se pozitivno utjee na

zadravanje dovoljnih koliina vlage u tlu, poveava se sadraj organskih tvari i

poboljava se struktura tla.

U vinogradima sa zatravljenim meurednim prostorom mogu je ulazak mehanizacije

bez obzira na stanje vlanosti tla, odnosno koliinu oborina. Potrebno je paziti da

travni pokrov nije konkurencija vinovoj lozi za vodom i hranjivim tvarima.

41

Danas se u vinogorjima kontinentalne Hrvatske esto primjenjuje kombinirani sustav

odravanja tla, pri emu se prostor izmeu redova u vinogradu zatravljuje i kosi, a

prostor u redu odrava se obradom ili primjenom herbicida.

Odravanje vinograda bez obrade

Odravanje vinograda bez ikakve obrade ve je u irokoj stranoj i domaoj

vinogradarskoj praksi dalo dobre rezultate. U takvim vinogradima gnoji se povrinski,

a korovi se unitavaju konjom ili herbicidima, odnosno kombinirano.

U krajevima gdje se redovito javlja manjak vode u ljetnom razdoblju, osobito na lakim

i siromanim tlima, odlinim se pokazao sustav koji ukljuuje jesensko-zimsko

zatravljivanje i proljetno-ljetno unitavanje korova odgovarajuim herbicidima.

Tijekom jeseni i zime, kada u gotovo svim vinogradarskim tlima ima dovoljno vlage,

spontana flora (trava) sprjeava eroziju, uva razbacana mineralna gnojiva od

ispiranja, potie mikrobioloku aktivnost, obogauje tlo organskom materijom i sl. U

proljee i ljeto korov se u takvim vinogradima suzbija kroz 2 - 3 prohoda. Za prvo i

drugo prskanje preporuuju se herbicidi na osnovi glifosata (Cidokor) ili sulfosata

(Tach down), a za tree prskanje kontaktni herbicid na osnovi glufosinata (Basta).

Tako odravani vinogradi, osobito vinogradi na jako pjeskovitim tlima, dali su iznimne

rezultate pa se i u naim junim krajevima takav nain odravanja vinograda dosta

rairio.

7. ZATITA VINOVE LOZE OD TETOINJA (Vlasta Rubea Vili, dipl.ing.)

BOLESTI VINOVE LOZE

Plamenjaa (Plasmopara viticola)

Plamenjaa ili peronospora (Plasmopara viticola) svakako je najopasnija gljivina

bolest naih vinogorja. Pojavljuje se svake godine s razliitim intenzitetom u

kontinentalnom i mediteranskom podruju. Danas je uzgoj loze u kinim godinama

nemogu bez kvalitetne zatite protiv te bolesti. Smanjenje uroda moe se oitovati

ak i dvije godine poslije jakog napada. Plamenjaa napada sve zelene organe vinove

loze. Najee su zaraeni list, cvijet i bobe, a vrlo rijetko mladice i vitice. Na mladim

listovima nastaju neto svjetlije-zelene do ute zone ili tzv. "uljane mrlje" (promjera

2-3 cm). Uskoro se s donje strane uljanih mrlja" razvija bijela prevlaka. Zaraeno lie

potpuno odumire i otpada. Na cvijetu moe biti zaraena cvjetna kapica jo prije nego

42

se otvori, pa tada peronospora prelazi na cvijet i on propada. Bobe mogu biti

zaraene od zametanja do promjene boje, odnosno dok ne ponu omekavati (tzv.

"ara"). Podatke o utjecaju meteorolokih uvjeta na pojavu i razvoj peronospore ili

plamenjae vinogradari mogu dobiti u upanijskim odsjecima poljoprivredno-

savjetodavne slube (HZPSS).

Svi su kultivari europske loze jednako osjetljivi na plamenjau vinove loze. Vinogradi

na niim terenima i tlima koja zadravaju vlagu jae su napadnuti plamenjaom.

Manje prozrani poloaji, gusto zasaeni, obilno gnojeni duikom i jae optereeni

nasadi (npr. uzgojni oblik zavjesa) osjetljiviji su na napad plamenjae.

Pepelnica (Uncinula necator = Oidium tuckeri)

Zbog promijenjene agrotehnike suvremenih vinograda, prije svega jae gnojidbe,

upotrebe blaih sredstava protiv peronospore te donekle zbog klimatskih promjena

koje donosi globalno zatopljenje, pepelnica postaje dominantni gljivini problem u

mnogim uzgojnim podrujima vinove loze. Urod moe biti umanjen za 80 - 90 %.

Pepelnica loze ime je dobila po pepeljastoj prevlaci na povrini napadnutih biljnih

organa: liu, peteljkovini, mladicama, viticama, cvatu i bobicama grozda. Sivo-bijela

prevlaka u poetku se javlja postupno, kao "otoii" koji vrlo brzo prekriju zelene

dijelove loze. Za razliku od bijelih prevlaka plamenjae na donjoj strani mlaeg lia,

pepelnica se uvijek pojavljuje na gornjoj strani starijeg lia vinove loze. Za jae zaraze

lie se uvija, postaje tvrdo i poprima metalni sjaj, postupno uti, smei, osui se i

otpada. Ipak, najosjetljiviji organi na pepelnicu jesu bobice grozda u intenzivnom

porastu. U poetku se bijelo-pepeljasta prevlaka nalazi samo na pojedinim bobicama,

ali vrlo se brzo proiri po itavom grozdu. Na zaraenim bobicama prestaje rast

koice, pa zbog pritiska unutranjeg sadraja bobica puca sve do sjemenke, to je

tipian znak prepoznavanja pepelnice na lozi. Tada su najvee izravne ekonomske

tete.

Siva plijesan (Botrytis cinerea)

Siva plijesan ili botritis ili gnjiloa jest gljivina bolest koja pored izravnih gubitaka u

proizvodnji groa zbog smanjenja teine i volumena bobica, moe pri jaem napadu

oteati i vinifikaciju.

Pogodni klimatski uvjeti za razvoj bolesti, uz promjene u sustavu odravanja plodnosti

tla te gnojidbe i rezidbe u odnosu na optereenje trsova, bitno utjeu na intenzitet,

pojavu i tetnost sive plijesni. Meteoroloki imbenici koji najvie utjeu na razvoj

43

uzronika sive plijesni jesu este kie, rose, magle, odnosno zadravanje vlanosti u

zoni groa 15 i vie sati uz optimalnu temperaturu zraka 15 C.

Sve mjere koje pospjeuju bujni rast vinove loze i pogoduju dugotrajnom zadravanju

vlage u nasadu pozitivno utjeu na razvoj plijesni. Jai napad II. i III. generacije liinki

pepeljastog grozdova moljca (Lobesia botrana) izravno utjee na postotak oboljela

groa. U vinogorjima s jakom populacijom moljaca esta je pojava gnjiloe jo na

zelenim grozdovima tijekom ljeta = tzv. "zelena plijesan". Zbog jae osjetljivosti

peteljkovine odreenih sorata (npr. rajnski rizling, kerner, zeleni silvanac i dr.) napad

sive plijesni moe bitno utjecati na otpadanje grozdova prije berbe.

Crna pjegavost (Phomopsis viticola)

Crna pjegavost ili fomopsis ne uzrokuje direktne ekonomske tete na grou, pa je

esto vinogradari podcjenjuju ili zanemaruju.

Za jakog i trajnog napada slabije tjeraju donji pupovi i postupno se gubi ivotni

potencijal, s viegodinjim posljedicama na rodnost i dugovjenost okota.

Bolest se najlake prepoznaje krajem zime ili poetkom proljea, jer zaraena rozgva

izbjeljuje, a na povrini se vide crne tokice. To su plodita gljive iz kojih se tijekom

poetka vegetacije oslobaaju infektivne spore.

Postoje razlike u otpornosti kultivara na crnu pjegavost, a osjetljive na zarazu

fomopsisom su sorte graevina, moslavac i rajnski rizling i dr. Uz kemijsko suzbijanje,

za kontrolu crne pjegavosti vrlo su vane ove mjere biljne higijene:

uklanjanje iz nasada odrezane zaraene rozgve (spaliti je prije pojave zelenog

vrha pupa i prvih listia),

u rezidbi valja ostavljati to je mogue vie zdravih lucnjeva i reznika te

obavljati uravnoteenu gnojidbu vinograda.

Apopleksija ili kap loze

To je najstarija opisana gljivina bolest vinove loze, poznata u mediteranskom

podruju jo u vrijeme Rimljana. Rezultira suenjem okota zbog degradacije drva.

Uzronici apopleksije napadaju sredinju sr, a postupno se ire u drvo. Bolest je u

stalnom porastu. Vei postotak tanina u starijem okotu poveava osjetljivost na

apopleksiju, ali simptomi se mogu vidjeti u novopodignutim nasadima. Naime, novi

vinogradi uglavnom se podiu na povrinama na kojima su rasle ume, ikare, stari

44

vonjaci ili stari vinogradi. Krenje podrazumijeva upanje svih stabala na toj povrini

i odstranjivanje iz tla panjeva i ostataka korijena. Zaostale drvenaste ostatke

napadaju gljive trulenice (Armillaria mellea, Rosellinia necatrix i dr.) i mogui

uzronici apopleksije. Kasnije inficiraju korijenje mladih trseva, pa mogu uzrokovati

pojedinano suenje ili potpuno propadanje tek posaenog vinograda. Da bi se

izbjegle takve posljedice preporuljivo je "odmarati" tlo nakon krenja 2 - 3 godine,

odnosno ak 4 - 6 godina ako je prethodni nasad bio zaraen bolestima drva ili

virusnim esticama.

Posljedice mogu biti vidljive na svim organima trsa.

Apopleksija se pojavljuje u dva tipina oblika:

u kroninoj formi kao degradacija lia te

u akutnoj formi kao brzo suenje ili smrt okota.

Kronini tijek bolesti prepoznatljiv je promjenama na listu u obliku nekroza i uenja

izmeu glavnih ila, a esto je praen pojavom smeih tokica na bobama.

U akutnom tijeku apopleksije naglo venu okoti koji su do tada bili naizgled zdravi.

Meteoroloki uvjeti utjeu na razvoj apopleksije, a pojedinih godina simptomi na

zaraenim trsovima mogu izos