LISTA MOTIVATORA

1.Recite djetetu „ Idemo se igrati“i povucite dijete prema sebi za rub majice. Učinite to nekoliko puta. To obično potiče osmijeh i mnogo puta kada dijete ne primite za majicu dijete će vas pitati da to učinite.

2. „Pojest ću ti prstiće!“ uzmite djetetovu nogu i povucite je prema svojim ustima s glumljenim ugrizom i popratnim zvukovima.-svako dijete s kojim sam radila voli ovu igru.-izgleda da nema razlike da li dijete ima razvijene govorne sposobnosti ili ne.stvar je u iščekivanju. Nakon što par puta pokušaja odvlačena noge s smijehom, dijete vam obično pruži i drugu nogu.

3.Recite djetetu „Učini ovo!“ i napravite zvuk režanja.Kada dijete to učini pretvarajte ste da ste prestravljeni i padnite s stolice. Može trebati par pokušaja, ali većina djece voli ideju navođenja vas na reakciju.

4.Stavite glavu na djetetov trbuh i škakljate ga.- Prava zona smijeha.-

5.Savinite ruku kao da je igračka dok vas ručni zglobovi ne zabole(zamalo)--Upotrijebite zvukove pucanja--Tada je pustite i naizmjenično okrečite ruke s dlanovima okrenutim prema gore i dolje iznad djeteta i stola.

6. “Zaspite“ i glasno hrčite na djetetovom krilu i tada se iznenadno probudite na zvuk školskog zvona-ding ding ding.

7.Stvorite emocije i popratite ih zvukovima..

Ljute---rrrrrr

Tužne--- blesavi tužni uzdasi boo hoo hoo i polijte lice vodom umjesto suza(sve vrlo lažno)

Sretne---sa sretnim pjesmicama i plesom.

Tužne emocije su bile prvi zahtjev za mene posljednje tri godine, valjda sam dobro pogodila dramu.

8.Recite djetetu „ daj mi pet!“ ali izgubite svoju ruku u rukavu.Neka vam dijete pomogne da nađete svoju ruku, a zatim izgubite i drugu ruku u rukavu, itd..

9. Stavite plastičnu bocu s vodom iznad djetetove glave. Naginjite je polagano s neizvjesnošću ( o, hoće li se proliti?) i pustite par kapljica da padnu. Većini djece se ovo sviđa veoma. Tada dajte djetetu bocu. Poštena igra im omogućuje da vas „srede“ i oni su većinom manje oprezni u vezi količine vode koju ispuštaju.

10.Nagnite se dok vas se dijete ne nagne na leđa. Tada ga podignute, tako da visi iza vas. Recite „Gdjee jee (djetetovo ime)?“ „( djetetovo ime), gdjeee siiii?“.

11.Obucite majicu s kapuljačom s trakama i učinite da vam glava nestane stegnuvši trake. Tražite od djeteta da vam pomogne da izađete.

12.Žvakaća guma.- veliki balon žvakaće gume koji puca djeluje poticajno na većinu djece.

13.Dostava ručne granate. umjesto da date djetetu bombon, pretvarajte se da ga šaljete kroz zrak sa zvukom kao zviždukom dok ne dođe u djetetova usta i eksplodira. ( Vi napravite zvuk eksplozije)

14. Pomirišite djetetova stopala i dramatično padnite u nesvijest. Većina djece će reagirati tako da ubrzo približi stopala vašem nosu.

15.Stavite dijete na stol za malo brake dance plesa. Stavite djetetov trbuh na stol s glavom prema vama i nogama prema dolje. Stavite lijevu ruku kraj nogu i desnu kraj glave da napravite poprilično dobar desni okret.

16.Navedite dijete da vam leti na nogama. Zatim uzmite igračku i s njom učinite isto. Tada ponovo ponovite igru s djetetom.

17. Podignite telefon. „ Za tebe je, (djetetovo ime)-dodajte dijalog.

18. Recite djetetu da podigne ruke tada ga škakljajte.

19. Neka vam dijete pritisne nos, vi isplazite jezik. Povuče vas za lijevo uho, vaš jezik ide desno i obrnuto.

20. Napravite da igračka ili lutka vašeg djeteta radi pokuse.

21.Tražite škakljiva mjesta. Kada djeca kažu „ O, škaklja.“ pričekajte neka dijete potraži škakljivo mjesto.

22. Okrenite stol u stranu s nogama prema vama i sakrijte se iza njega, dok vas dijete ne pronađe tada ili zarežite ili se pretvarajte da ste jako prestrašeni.

23.Disco

24.Primite dijete u ruke i podignute ga. Recite „Nadam se da mi nećeš ispasti.“ S djetetom u rukama. Tada ga spuštajte prema podu kao da ćete ga ispustiti. Uzdahnite „Hvala, Bogu.“ I opet ga podignite.

25.Stol može biti šator kada prebacite deku preko njega i uvučete se unutra tijekom igre hvatanja ili skrivanja.

26. Savinite papir ispred djeteta da stvorite vjetar.

27.Stavite čarape na djetetove ruke i recite mu pljeska rukama ili smislite neku drugu otkačenu naredbu.

28. „ O, želiš li hrane u svom uhu? Neeeee. U svom nosu? Neeee. Na svojoj glavi? Neeeee.

Aha, u tvoja usta!“

29. Stavite dijete na krilo i recite „ Gospodin žaba sjedi na stijeni, dolazi instruktor

i žaba skoči!“ zatim bacite dijete na kauč ili fotelju.

30. Hrvanje palcima.

31. Pjevajte pjesmu Barry Manilowa „Copa Cabana“, izvlači plesnu stranu u svima nama..(hajde, priznajte)

32. Stavite trešnje na trbuh ili radite škakljive poljupce na škakljivom dijelu vrata.

33. Tortura kosom- legnite dijete i nježno mu pređite kosom preko lica s zvukom „ oh, ne“ ili s nečim drugim ali tako da zna da kosa dolazi.

34.Borbe jastucima.

35. Stavite dijete na krilo, pogledom nasuprot vama, za vožnju motociklom. Upotrijebite svoje ručne zglobove kao ručke za vožnju i vozite se po okukama s naginjanjem djeteta lijevo ili desno s svim važnim motorističkim zvukovima. Tada se sudarite.

36. Dlan kao čudovište. Nacrtajte čudovište na svom dlanu. Upotrijebite drugu ruku da pridrži ručni zglob ruke s čudovištem tako da vas ne može dohvatiti. Kako bilo, svi znamo da je dlan s čudovištem jači. Zamolite djetetovu pomoć da se riješite čudovišta.

37. Neka vas dijete hrani.

38. Napravite ples „ Hoćemo li zaplesati iz „kralj i Ja“ s plesom gdje hodate u jednom smjeru, a tada okrenete tijelo i obraze i hodate u drugom. Ne mogu se sjetiti imena plesa.

39. Stavite traku preko svojih usta i pokušajte govoriti.—Ili se pretvarajte da pokušavati zadržati svoju ruku da vam prekrije usta ali ne možete.

40.Macarena

41. „Ja imam tajnu“, tada stavite višnje u uho.

42. Pjesma „Jump“ od Van Halena. (Rock-energična pjesma) Ja i moje dijete ne znamo ima li još pjesma neki tekst, samo skačemo kad nam on kaže.

43. Postavite svoje stolice jednu pored druge i krenite na vožnju. Zavežite pojaseve. Provjerite lijevo i desno u prometu.

44. .“ Achey breaky hart “( Stara kaubojska pjesma koja može biti smiješna kad se pjeva djetetu)

45. Zamotajte dijete čvrsto u deku i recite „dođi ovdje!“. Nemojte ovo raditi s djetetom koje neće shvatiti blesavost situacije.

46.Povucite dijete za deku zamotanu oko njenog/njegovom struka u krugovima tada „ Ne, mi moramo ići lijevo, ne desno, lijevo..

47. Ja sam čajnik i voda izlazi iz mene ako me prevališ na stranu i istočiš vodu.

48. Alladinov magični sag. Stavite dijete na ručnik ili deku i povucite ga po podu.

49. Pritisnite prsa djeteta (nježno molim) prilagođavajući dlanove tako da dijete čuje razliku smiješnu razliku u zvuku koji se stvara udarcem po prstima.

50. Igrajte se „udari limenku“.

51.Zalijevajte biljke

52. Oponašajte dijete- dijete kaže:“Uh“ i stavi ruke na stol i vi učinite isto. Nakon nekog vremena dijete shvaća da može voditi predstavu i to djeluje poticajno na njega.

53. Vožnja dizalom : podignite dijete. Kažete :“ Prvi kat!“ –više-„Drugi kat!“- „želiš li ići na treći kat?“ tada „Oh ne, dizalo ide u stranu!“

54.Vožnje stolicom : „ Zaveži svoj pojas! Drži se za stolicu!“ počnite polagano dizati stolicu sa poda. Pogledajte dijete, ako se boji podižite je polako, gledajući njegovo lice- biti ćete iznenađeni kako brzo će pitati za još. Upozorenje, ovo može rezultirati ozljedom vas oboje- samo za jake!

55. Ljuljanje stolice (ista upozorenja!) „ Zaveži pojas! Drži se za stolicu!“

56. Vožnja na krkače: Idite na neko mjesto( zamišljeno). Pazite na rupe u cesti!

57. Pauci na vašoj ruci-pustite dijete da ih UDARI!

58. (Pretvarajte se) Uzimanja dijelova tijela. „ Imam tvoj nos- Stavit ću ga u svoj džep!Želiš ga nazad?“ Pomiješajte svoj nos s djetetovim, uši, zamijenite prste s mačkom.

59. Ugurajte plišane igračke u djetetovu majicu , u nogavicu hlača, u rukave.

60. Primite dijete ispod pazuha za veliki okret. ( nemojte pasti!)

61. Također naučeno od majstora.-Napuhano lice. Recite djetetu „ Napumpaj me!“ ( Kao mimičar upotrijebite pumpu za bicikl dok napuhujete obraze.) sada ne možete pričati, ali primite djetetove ruke i neka ono pljesne i ispuše vaše obraze. Sljedeći put se pretvarajte da imate rupu koja curi i neka ono zatvori curenje.

62. „Vruće ruke“. djetetove ruke na vašima , ono ih mora odvući prije nego ih pljesnete.

63. Igra rukama: ruka preko ruke preko ruke.

64. Razbijete jaje na njegovoj glavi. Ne pravo jaje! Stavite jednu šaku na glavu, razbijete je s drugim dlanom, tada s obje ruke spustite „jaje“ niz glavu. Bljak!

65.Posudite znanstvene trikove: Soda za kuhanje bačena u ocat pravi zanimljiv efekt.

66. Glazbene stolice ili smiješno plesanja tada se ZAMRZNITE kada glazba prestane.

67. Posudite mađioničarske trikove: izvucite slatkiš iz njegovog uha.

68. Elektrošokovi ( simulirani molim) : upotrijebite svoje šake kao „aparate za šok“ bilo gdje na djetetovom tijelu. Ili neka ono to napravi vama i postanite vrlo luckasti.

69. „Glomulator“: Nacrtajte prekidače na papir, neka dijete pritisne jedan. To vas tjera na „glom“ (izmislite nešto!), pritisne drugi prekidač, vi stanete, drugi, vi skočite. Ono nikad ne zna što će se točno dogoditi.

70. Smiješni zvukovi, popratite ih dizanjem djeteta.

71. Puhanje ili pričanje u šalicu da se čuje jeka.

72. Škakljanje

73. Poljupci

73. Držanje njegovih gležnjeva i nježno zaustavljanje noga na podu.

75. Trešnje na njegovom dlanu.

76. Pjevanje stiha najdraže pjesme.

77. Ljuljanje njegove stolice kao da je potres.

78. Što god ga navodi na sudjelovanje: puzanje „pauka“ uz njegovu ruku, tada brzo škakljanje ispod brade dok radite zvukove koji ukazuju „Dolazim po tebe!“

79. Pomicanje djetetovih ruku i nogu tako da „pliva“ ili radi „stolicu“ za sebe.

81. Pretvaranje djetetove stolice u raketu.

82. Pjevanje luckastih pjesmica dok ljuljate dijete u krilu.

83. Pjevanje luckastih pjesama s korištenjem djetetovog imena u njima.

84. Neka plišane igračke skaču i navijaju za dijete.

85.Upotreba lutke koja gricka djetetove ručne i nožne prstiće.

86.“Rezanje“ rajčica na djetetovim leđima.

87. Šapćite nešto luckasto u djetetovo uho.

89. Oponašajte rečenice ili karaktere iz djetetovih omiljenih filmova ili crtića, npr. Puumba (Kralj Lavova) kada kaže :“ Hakuka matata“ ili Paško Patak kada kaže:“ Ma to je baš divno.“

90. Neka dijete pritisne izmišljeni prekidač i uključi „Uređaj za poljupce“.

91. Igranje hvatanja.

92. Stavite dijete između svojih nogu okrenuto nasuprot vama i pretvarajte se da veslate u čamcu dok pjevate „Veslaj,veslaj u svom brodu“ povećajte tempo veslanja dok ne postane vrlo luckasto.

93. Stavite deku preko stola i idite kampirati. Provedite vrijeme u šatoru ili-ili krenite u škakljanje dok je dijete ispod stola a vi ispred, iz različitih smjerova. Neka dijete ne zna odakle dolazite.

94.Crtanje koristite kao poticaj. Npr. dijete nacrta četverokut prikladno a instruktor nacrta karaktere od slova djetetovog imena ili napravi papirnate avione.

95. duga kosa može biti plus. Prebacite je preko lica i stavite naočale.

96. Upotrijebite markere koji se ispiru i nacrtajte nasmiješena lica na nožnim prstima.

97.SMIJEŠNE TRAKICE

98. Napunite kantu s vodom i unutra stavite jabuke. Zatim ih hvatajte bez pomoći ruku ustima.

99. Stavite rupčić na lice i puhnite u njega. Neka dijete učini isto.-Ovo zapravo može biti vrlo zabavno!

100. Stavite pramen kose koji je velik na dlan svoj ili djetetov i napravite zube kao da ste lav ili tigar—također pramenovi kose mogu biti zabavni za „pričanje“kada ih stisnete i pustite kao lutku.

101. Ovo zvuči okrutno, ali imam dečka koji to voli. Zavežem njegove čarape zajedno i tada mu kaže, „Dođi ovdje!“—Ostanem u udaljenosti u kojoj ga mogu dohvatiti.

102.Napušite balon,krenite da ćete ga dati djetetu, tada ga pustite da ludo leti po sobi.

103.Napravite kutiju i mijenjajte što stavljate unutra, neka bude zabavno osjetiti rižu ili grah.

104.Povucite djetetovu stolicu na zadnje noge( samo na tapetu i sa plastičnim dječjim stolicama i tada (držeći stolicu ili majicu) pretvarajte se da ga želite uzeti ali ne možete „Oh, ne, uhvati me, požuri…“ (ovu pokušavam zapisati na papir ali nije jednostavno)

105. Prikvačite dvije doda boce zajedno sa plastikom da napravite tornado—ubacite boje hrane, šljokice ili čak malu plastičnu kravu ako želite uhvatiti Twister efekt.

106. Sjećate se kada smo uzimali crayon (kao marker, rađeno od voska) i bojali par različitih boja na papir tada sve pokrili sa crnim crayonom i uzeli kovanicu i s tim skidali crayon. Preporučila bih pripremu unaprijed pet listova i tada je zabavno zajedno strugati crayon.

107. Prebacite dijete preko svog ramena i pustite ga da sklizne dok ga ne uhvatite za noge, tada se pretvarajte da ga ne možete naći i dok ga tako držite pretvarajte se da ga tražite.

( Ne, nemam 2 metra i 180 kg, imam 48 kg ali nije teško s malenima ali imajte krevet ili naslonjač u blizini za spustiti ih za svaki slučaj.

108. Stavite cipelu na glavu i pokušajte se ponašati kao da je sve u redu.

109. Dim iz vrhova vaših prstiju-- to možete kupiti u trgovini,onakvoj kakva prodaje i žvakaću gumu od koje vam usta poplave i jastuke sa zvukovima.

110. „Imam tvoj nos!“ zgrabite djetetov nos i tada stavite svoj palac između prstenjaka i prsta pokazivača i pokažite djetetu da imate njegov nos.

111. Opljačkajte banku sa bonanza glazbom u pozadini.

112. Posebno na mekanom kauču ili na stražnjem dijelu starog naslonjača, sjednite na dijete. (rasporedite svoju težinu na ruke) i recite :“ Gdje si (djetetovo ime)?“.

113. Igrajte se ludog znanstvenika. Nabavite boce i stvari koje izgledaju ili mirišu zanimljivo i natočite ih.- -Ja volim one tablete za kupanje.

114.Bob Marley( trebam li reći više- - reggae je pozadina zabavljanja.)

115. Tekućina za grkljanje

116. Budite hrabri- - prepolovite voće s čekićem ( samo vanjska terapija).

117. Klamaricom zaklamajte papir, djeca to vole, mi samo zaboravimo koliko je to cool.

118. „Daj mi visoki pet!“ postavite ruku više. Dijete vas pljesne po ruci. „ Daj mi niski pet“, postavite ruku dolje i kada vas dijete ide pljesnuti povučete je i kazete „Ne, ne presporo!“

119. Pretvarajte se telefonskog razgovora s bananom—„ halo!“ „Ovo je za tebe.“

120. Stavite loptu ili jastuk u djetetovu majicu i pričekajte da je izvadi.

121. Krema za brijanje može biti zbilja zabavna kao planina na stolu u koju je zalijeću autići ili za samo diranje.

122. Holografski papir ili diskovi.

123. Napravite rođendansku tortu od blokova i pjevajte i pušite u svjećice od blokova.

124. Usne od voska ili naočale kojima oči iskaču van.

125.Karaoke- Sada i većina jeftinijih linija dolazi s utikačem za karaoke i mikrofoni su jeftini—vrijedi nabaviti.

126. Ona točka malo iznad koljena koju kada pritisnete ne možete pomoći a da ne škaklja

ORALNA MOTORIKA - vježbe za govorne mišiće

PUHANJE

maslačak

vata, kokice, perje

maramice u zrak

mjehuriće od sapunice, kade i sl.

zviždaljka

slamka (raditi mjehuriće)

ŽVAKANJE vježbanje jakosti čeljusti

žvakanje slatkog korjena i igra povlačenja iz usta a dijete ga pokušava zadržati zubima

grickanje zubima

stavljanje gumenih bonbona na kutnjake

LIZANJE

sladoled

lizaljka

na imitaciju kao mačka

ZVUKOVI JEZIKOM

imitacija ritma

la, la, la, la na muziku

''cmakanje'' jezikom

MICANJE JEZIKA

micanje hrane s jezikom od jednog do drugog obraza

dodirivanje uglova usta jezikom

oblizivanje ostataka hrane na usnicama

USNICE

držati hranu usnicama

''Mmmmmmm''

držati papir usnicama

fučkati

zujati, brujati

USISAVATI

kroz slamčicu po mogućnosti nešto gusto

na imitaciju kao da se hrani lutka

FUNKCIJSKO UČENJE I KOMUNIKACIJA

U normalnom toku razvoja kod djeteta bez poteškoća, postoji period prije 2. godine kada dijete samostalno pročava svijet oko sebe na veoma specifičan način. Dijete bez poticaja okoline ili verbalnih uputstava od strane odraslih uzima predmete, istražuje ih na razne načine (trešnjom, bacanjem itd), preslaguje ih, razvrstava, uparuje… Ispočetka, dok su mlađi, djeca te radnje rade u tišini, dok s odrastanjem svaku svoju radnju poprate s verbalnom komunikacijom. Također s odrastanjem i učenjem svijeta oko sebe, radnje postaju složenije, povezanije.

Kod djece s poteškoćama u razvoju (Down sindrom, CP, autizam, emocionalni problemi, mentalna retardacija itd) izostaje takva spontanost u samostalnom učenju okoline. Problemi su još i veći kada takva djeca prohodaju jer nemaju mogućnost održavanja koncentracije za duže igranje jedne igre. Takvu djecu treba učiti kako se «ispravno, prirodno» igra da bi na taj način došla do istog stadija razumjevanja i povezivanja radnji kao i zdrava djeca.

Radna okolina : Jedna odrasla osoba (roditelj) sjedi ili iza ili sa stane djeteta za stolom. Na taj način je dijete fokusirano na radnju ispred sebe, a ne na našu mimiku lica. Tokom izvođenja Funkcionalne treba koristiti što manje riječi jer dijete treba shvatiti što se od njega traži putem pokazivanja i ako treba vođenja djetetove ruke u željenom smjeru.

Način izvođenja: NIKADA ne smijete prekinuti vježbu ako se dijete počne buniti – zahtjevajte od njega da se vježba do kraja izvede. Naravno da u slučaju velikog otpora se vježba može skratiti, ali ne smije se prekinuti i početi nova – sve što se započne, treba i dovršiti. Funkcionalna treba trajati 45-60 minuta. Redoslijed izvođenja pojedinih vježbi je važan samo u početku dok dijete ne shvati što se od njega očekuje. Svaku vježbu treba raditi energično, s ujednačenim tempom. Ako dijete ima motoričkih problema, prvo ćemo pričekati njegov pokret, pa tek onda ćemo mi voditi njegovu ruku u željenom smjeru. Kod velikih motoričkih problema, odrasla osoba radi kompletnu radnju, tj. držeći djetetovu nadlanicu uzima predmete i radi s njima što vježba traži. Postepeno, s razvojem motorike, kontrola odraslog se pomiče sve višje, od podlaktice, lakta, do ramena. Nema prekoravanja ako se radnja loše napravi, nema odobravanja ako je dobro obavljena. Ako je loše napravljena, radnja se ponavlja.

Samo funkcionalno učenje se bazira na 4 osnovne radnje čijom kobinacijom se mogu izvesti sve složene radnje u našem svakodnevnom životu (Learning Tools).

1. STAVLJANJE

Osnova razvoja alata za učenje je stavljenje, tj. popunjavanje prostora s objektom. Usko je povezano s motoričkim razvojem hvata i usmjeravanjem percepcije izvan vlastitog tijela. Također se vježba i voljno ispuštanje objekta iz ruke.

VIZUALNE TERAPIJE

Djeca s autizmom obično su jaka u ovom području. Kada dijete učite novoj vještini promislite kako bi ga naučili toj vještini na vizualan način. Veća je vjerojatnost da će primjena vizualnog pristupa dovesti do uspjeha nego neki drugi načini.

Sortiranje i uspoređivanje

1. Prva stvar koju dijete uči u ovom području je koordinacija vizualnih vještina s motornim vještinama (oko-ruka). Vježba se sastoji u ubacivanju predmeta u kutiju koja ima rupu na vrhu.

2. Nakon toga dijete treba naučiti razlikovati predmete. To je prvi korak u učenju sortiranja. Jedan od najboljih načina učenja te vještine je zadatak sortiranja u kojem nema mogućnosti pogreške. Npr. možete napraviti kutiju s uskim otvorom za ubacivanje karata i kutiju s pravokutnim otvorom za ubacivanje kocaka.

3. Sortiranje predmeta u slične kutije. Npr. žlice u jednu kutiju, a loptice u drugu kutiju. Ovaj zadatak je lakše naučiti ako koristite očigledno različite predmete, ako je u kutiji već smješten predmet pa dijete može vidjeti koji ide u koju kutiju. Zadatak će također olakšati sortiranje predmeta koji su identični (npr. sve teniske loptice su žute, sve žlice su plastične i bijele boje). Kada dijete nauči sortirati na taj način, možete promijeniti neke karakteristike zadatka. Međutim, važno je zapamtiti da se smije promijeniti samo jedan aspekt zadatka kako dijete ne bi bilo frustrirano ili zbunjeno. Npr. možete poticati dijete da slaže predmete koji su slični (umjesto žlica i loptica, žlice i noževe) ali ne smijete uvesti ovu promjenu u isto vrijeme kad počnete koristiti neprozirne kutije.

Drugi tip zadataka koji se uči dosta rano je sposobnost sortiranja na temelju konkretnih karakteristika predmeta kao što su boja i oblik. Potrebno je početi s najjednostavnijim zadacima. Npr. bolje je početi sa

sortiranjem predmeta po boji, a ne slika. Lakše je sortirati predmete jer se oni razlikuju po više obilježja nego slike. Razlike između predmeta imaju veći smisao za dijete nego razlike među slikama. Što predmeti postaju sličniji to će dijete u većoj mjeri obraćati pozornost na boju kao obilježje koje ih razlikuje. Npr. možete početi sa sortiranjem bijelih žlica i žutih loptica za tenis, zatim preći na žute tenis loptice i crvene gumene loptice, a na kraju sortirati crvene i žute tenis lopte (dakle lopte iste po veličini, a različite boje).

5. Puzzle. Počnite s najjednostavnijim kod kojih svaki komad može stati samo na jedno mjesto. Nastavite sa složenijim zadacima.

6. Zahtjevniji vizualni zadatak je uspoređivanje. Uspoređivanje je vizualno manje jasno jer ne uključuje smještanje predmeta u kutije. Uspoređivati se može slike, slova, brojeve, identičnost predmeta ili predmeta i crteža ili fotografija.

7. Nakon toga slijedi provjera razumijevanja slika. Jedan od načina da se to ispita je uspoređivanje slika i predmeta. Prvi korak je uspoređivanje predmeta sa slikom koja je iste veličine i boje kao i predmet. Taj zadatak je još jednostavniji ako je dan u obliku puzzlea. Kad jednom dijete nauči stavljati predmete u kutiju na kojoj je identična slika, može se preći na slike koje su nešto manje ili drugačije boje (ili npr. crno-bijele). Nakon toga prelazi se na uspoređivanje slika. Neka djeca razumiju fotografije, a neka imaju teškoća. Za neku djecu bolje je koristiti crteže jer fotografije shvaćaju previše konkretno. S vremenom se mogu koristiti sve apstraktnije slike. Npr. treba usporediti predmete određenog oblika s crtežom različitih oblika.

8. Kad budete sigurni da dijete razumije slike prijeđite na zadatke koji uključuju sortiranje slika, polazeći od najjednostavnijih. Npr. slike u svakoj grupi trebaju biti iste i na kutiji treba biti primjer slike. Da bi zadatak bio lakši možete slike iz različitih grupa nalijepiti na različite kartone.

Zašto je sortiranje važno?

Mnogi se roditelji pitaju zašto provesti toliko vremena učeći djecu sortiranju predmeta i slika. Kao prvo, sortiranje je lako za djecu s autizmom jer se koriste njihove dobre vizualne sposobnosti. Kada dijete tek uči sjediti i raditi, pomaže korištenje smislenih zadataka koje je lako naučiti. Drugo, sortiranje usmjerava djetetovu pažnju na razlike između predmeta. Neautistična djeca uče o tih razlikama putem upotrebe jezika. Pitati će “što je to?” i odrasli će ih naučiti verbalne oznake koje čine smislenim razlike među

predmetima. Oznake nisu toliko smislene djeci s autizmom, ali vizualne razlike jesu. Treće, kada dijete nauči sortirati predmete i slike na temelju vizualnih razlika, spremno je učiti teže pojmove putem postupka sortiranja. Spremno je i za učenje imena predmeta jer su razlike među predmetima već zaokupile njegovu pozornost, pa verbalne oznake dobivaju veći smisao.

Složenije tehnike sortiranja i uspoređivanja

9. Sortiranje predmeta koji nisu isti, ali spadaju u istu kategoriju – npr. žlice različitih veličina ili oblika. To usmjerava djetetovu pažnju na činjenicu da stvari pripadaju različitim kategorijama: da žlice nisu samo bijele plastične žlice. Učenje kategorija je pojmovna vrst učenja. Gotovo svaka kategorija ili pojam može se naučiti vizualno. Pojam boje može se naučiti tako da dijete svrstava slike koje su različite, ali iste boje.

10. Sortiranje brojeva i slova. Npr. riječi koje počinju s B ili T sortiraju se u kutije. Brojeve se može učiti tako da se uspoređuje kartone s određenim brojem nacrtanih znakova s kartonima na kojima su napisani brojevi. Jednostavni pojmovi se također mogu naučiti na taj način: npr. “isto” i “različito”. Možete djetetu dati nekoliko vreća ili kutija od kojih neke sadržavaju iste, a neke različite predmete. Učenjem obraćanja pažnje na razlike između dva predmeta dijete uči da su neki predmeti isti, a neki različiti.

11. Sortiranje i uspoređivanje korisno je za razvoj jezika jer djetetu daje mogućnost da čuje verbalne oznake (nazive) povezane s vizualni znakom, kao što je predmet ili slika. Svaki put kada dijete stavi predmet u kutiju možete izgovoriti ime tog predmeta. Npr. kada vaše dijete sortira žlice i loptice možete reći “žlica” ili “loptica” svaki put kada ubaci predmet u kutiju. Zapamtite da koristite onu riječ za koju očekujete da će je i dijete koristiti – dakle radije upotrijebite riječ loptica nego teniska loptica. Djeca koja govore, kada više puta čuju riječ tijekom izvršavanja zadatka konačno će početi koristiti tu riječ u prirodnom kontekstu. Veća je vjerojatnost da će neverbalna djeca koja čuju razumjeti tu riječ kad je čuju u drugim situacijama.

Vještine vizualnog mišljenje smo detaljno opisali zato što je to veoma značajan način učenja kod autistične djece. Gotovo sve što učimo, na neki način uključuje vizualne vještine. Kada dijete učite pojmovima morate biti sigurni da zadatak ima smisla za dijete. Korištenje vizualnih uputa najbolji je način da to postignemo.

KOMUNIKACIJA

Sva djeca prolaze određene faze dok uče komunicirati. Djeca s autizmom prolaze iste faze, ali ili dulje ostaju u jednoj fazi ili prolaze faze drugačijim redoslijedom.

Faze razvoja komunikacije:

1. Izražavanje potreba

To je osnovni oblik komunikacije. Izražavanje potreba obuhvaća ukazivanje na postojanje potrebe bez nužnog usmjeravanja komunikacije prema drugoj osobi. U toj fazi dijete može samo na jedan način iskazivati mnoštvo različitih potreba. Npr. beba plače i kad je gladna i kad je žedna i kad je mokra ili joj se spava.

2. Izražavanje specifičnih potreba

To je obično motorna komunikacija koja može uključivati posezanje za predmetom, vođenje osobe do predmeta, nošenje predmeta do osobe ili stavljanje ruke osobe na predmet. U toj fazi dijete ima specifičnu misao o vlastitim potrebama i pokušava je izraziti. Međutim, djetetove namjere odraslima ne moraju uvijek biti jasne. Ako Vaše dijete ima teškoća s pomicanja iz prve faze u drugu, možete mu pomoći kreiranjem situacija u kojima može vježbati komuniciranje specifičnih potreba. Iskoristite svoje znanje o tome što dijete voli, a što ne voli i osmislite situacije u kojima će Vaše dijete biti motivirano za komunikaciju. Smisao ove vježbe je pružiti velik broj prilika za uključivanje u komunikaciju koja je uspješna i motivirana. Čak i kada dijete nije u stanju uspješno komunicirati vi trebate pokazati kako komunicirati i dati djetetu ono što želi.

Evo nekoliko primjera:

Stavite djetetovu omiljenu hranu u kutiju koju ono ne može otvoriti. Pokažite mu kutiju tako da vidi hranu i onda je stavite na mjesto koje dijete može dohvatiti. Dijete će ili dohvatiti kutiju ili staviti vašu ruku na kutiju. Prihvatite svaku od ovih gesti kao komunikaciju i dajte djetetu hranu. Ako vaše dijete uopće ne komunicira, pokažite mu kako komunicirati uzimanjem njegove ruke i stavljanjem ruke na kutiju te mu nakon toga dajte hranu. Zapamtite, neka te situacije budu zabavne i nagrađujuće za dijete. Kad dijete spozna da komunikacija može dovesti do nagrade veća je vjerojatnost da će željeti komunicirati.

Druga situacija koja može motivirati vaše dijete je stavljanje igračke na neko mjesto na visini, tako da dijete treba komunicirati s vama da bi došlo do nje. Možete djetetu dati omiljene puzzle, ali uzmite jedan dio tako da se mora vama obratiti da bi ga dobilo.

Stvorite socijalnu rutinu, kao što je igra škakljanja. Recite npr. “1,2,3” ili “Ulovit ću te” i nakon toga počnite škakljati dijete sve dok ne počne predviđati da ćete ga škakljati čim čuje tu rečenicu. Konačno, kad dijete nauči rutinu prestanite i promatrajte hoće li dijete nešto učiniti da bi opet započeli sa škakljanjem.

3. Korištenje gesti kao što su pokazivanje, naizmjenično gledanje u predmet i drugu osobu, podizanje ramena i druge. To je tip komunikacije koji je obično težak za djecu s autizmom i najčešće se javlja tek u kasnijoj razvojnoj dobi. Geste su teške za tu djecu jer obično prenose socijalne informacije ili informacije o unutrašnjim stanjima. Npr. dijete često pokazuje da bi iskazalo interes za nešto ili sliježe ramenima kad nešto ne zna. Znanje i interes su unutrašnje misli. Mnoga djeca s autizmom preskaču tu fazu ili je usvoje nakon što su razvili složenije oblike komuniciranja.

4. Zajednička pažnja:

Jedan aspekt gesti koji predstavlja teškoću za djecu s autizmom je korištenje zajedničke pažnje. Zajednička pažnja je sposobnost dijeljenja pažnje s drugom osobom dok obje osobe obraćaju pažnju na isti predmet. Npr. pokazivanje predmeta za koji su obje osobe zainteresirane. Jedan od načina pomaganja djeci da razviju zajedničku pažnju je učiniti tu vrst komunikacije konkretnijom. Npr. možete dodirnuti predmet na koji pokazujete, umjesto da pokazujete iz daleka. Aktivnost koja može doprinijeti razvoju zajedničke pažnje je stvaranje situacija u kojima je veća vjerojatnost da će doći do zajedničke pažnje. Npr. čitanje slikovnica je aktivnost koja često uključuje zajedničku pažnju. Za vrijeme čitanja slikovnice pokažite na sliku i imenujte je gledajući naizmjenično u slikovnicu i u dijete. To pokazuje djetetu kako izgleda zajednička pažnja i ono to može imitirati. Stvaranje iznenađenja također može potaknuti zajedničku pažnju. To je moguće napraviti na više načina. Možete staviti više igračaka koje su zanimljive djetetu u vreću i naizmjenično ih vaditi van. Ili možete sakriti osobite igračke po stanu i tražiti ih. Kada nađete igračku ili je izvadite iz vreće preuveličajte svoju reakciju i gledajte dijete i igračku naizmjenično ili pokažite na igračku i izgovorite jednostavnu rečenicu, npr. “Vidi! Zec!”. Kada preuveličate svoje iznenađenje i dijelite to iznenađenje s djetetom veća je vjerojatnost da će ono uočiti taj oblik komunikacije. Konačno, možete stvoriti situacije u kojima se nešto neočekivano događa. Potrebna je doza kreativnosti da bi se to izvelo, ali vi najbolje poznajete svoje dijete i najbolje to možete napraviti. Npr., ako vaše dijete voli čokoladne bombone, a mrzi voćne karamele, možete se pretvarati da ste iz vrećice istresli voćne karamele, a u stvari ubacite čokoladne bombone. Nakon toga istresete iz

kutije čokoladne bombone. Ili ako imate igračku na daljinsko upravljanje, možete je aktivirati kad dijete to ne očekuje. Osmišljavanje ovakvih situacija omogućuje vježbanje zajedničke pažnje, umjesto čekanja da se te situacije prirodno jave.

5.Slijedeća komunikacijska faza je ona koja obično pomaže djeci s autizmom, a obično se ne primjećuje kod djece tipičnog razvoja. Ta faza odnosi se na upotrebu vizualnih informacija u svrhu komunikacije. Ovaj tip komunikacije najčešće se koristi kod zahtijevanja nečeg što dijete želi. Iako želite da vaše dijete komunicira o praktičnim stvarima, kao npr. odlazak na WC, najbolje je početi s omiljenom hranom ili predmetima jer to djeluje kao najbolja motivacija.

Djeca mogu koristiti različite načine vizualnog komuniciranja. Npr. ako su žedni mogu to izraziti tako da daju predmet (npr. šalicu) ili sliku (sliku šalice), ili napisanu riječ (koju je napisalo samo dijete ili izabere karticu iz hrpe drugih kartica s napisanim riječima). Kada vaše dijete nešto želi neka vam da predmet, sliku ili riječ, a onda mu dajte to što traži. U početku mu pomažite da vam da vizualni simbol. To je najlakše ako dvoje ljudi zajedno radi. Jedna osoba pomaže djetetu da da vizualni simbol, a druga osoba reagira dajući mu to što traži. To će pomoći vašem djetetu da koristi te vizualne strategije komunikacije ako su vizualni simboli lako dostupni (npr. slike hrane pričvršćene na vratima hladnjaka). Svrha upotrebe vizualnih načina komuniciranja je:

A. Vizualna komunikacija je obično jasnija djetetu s autizmom jer bolje razumiju vizualne nego izgovorene stvari.

B. Budući da je vizualna komunikacija jasnija, obično u većoj mjeri motivira dijete. Korištenjem tog sustava oni vide “komunikaciju na djelu” i što komunikacija uopće jest.

C. Fizičkim davanjem drugoj osobi dijete se podsjeća da komunikacija uključuje druge ljude.

D. Vizualna komunikacija obično je most ka složenijim ili simboličkim vrstama komunikacije, kao što su riječi.

6. Znakovni jezik: Roditelji se često pitaju je li znakovni jezik efikasan način komuniciranja s djecom s autizmom, budući da je vizualan. Znakovi jesu vizualni, ali su općenito vrlo apstraktni način komuniciranja, jednako kao i riječi. Npr. znak za kolač nema ništa očigledno s kolačem, što bi djetetu ukazivalo na to o čemu se radi. Autistična djeca mogu naučiti znakove, kao rutinu za postavljanje zahtjeva, ali ne moraju razumjeti smisao zašto ih koriste. Kada komunikacija nije smislena, manja je vjerojatnost da će dijete komunicirati.

7. Posljednji stadij komunikacije je korištenje riječi. Naravno, potrebno je vremena da se od pojedinih riječi pređe na korištenje rečenica. Potrebno je stvoriti takvu okolinu koja će upotrebu jezika učiniti uspješnom. Treba imati na umu sljedeće:

A. Kao prvo, vaše dijete će možda nekonzistentno koristiti govor. Npr. ako zna riječ kolač, ali je koristi samo povremeno, omogućite mu da koristi druge načine komuniciranja, npr. pokazivanje, u slučaju kada se ne može sjetiti riječi. Razvijanje rječnika znatno je jednostavnije nego učenje procesa komuniciranja. Taj proces je ono što je najteže za autistično dijete. Ne davanje predmeta kada vaše dijete ne izgovori riječ vrlo je frustrirajuće i smanjuje motivaciju za komuniciranjem. Cijenite bilo kakav način komuniciranja, čak i kad mislite da vaše dijete može bolje. Neki se roditelji boje da će ih dijete manipulirati i nastoje inzistirati na govoru. Ali, kad je govor jednom usvojen, to je obično najlakši način komuniciranja. Dakle, kada vaše dijete nauči govoriti, preferirati će govor, a ne druge načine komuniciranja. Ali, taj će proces u početku biti nekonzistentan, zato budite strpljivi.

B. Možete predstavljati dobar model djetetu tako da govorite jednostavno. Dajte djetetu govorni model koji je u okviru njegovih kapaciteta. Npr., ako dijete uči tražiti kolač, recite kolač svaki put kada pokuša govoriti. Sposobnost vašeg djeteta da izgovori fraze, rečenice i druge tipove komunikacije, kao što su hvala i molim, razviti će se kasnije. Izgovorite smo ono što očekujete da vaše dijete izgovori tako da ono može čuti riječi koje će zaista koristiti.

C. Konačno, potičite spontanu komunikaciju. Vaše će dijete lakše naučiti imenovati stvari i slike nego spontano nešto tražiti. Čak i kad dijete počne govoriti, dobro je koristiti vizualne slike jer će ga oni podsjetiti na riječ i na razloge komuniciranja. To će umanjiti broj vašeg poticanja djeteta da najprije izgovori riječ. Ako kažete djetetu riječ koju želite da ponovi, počnite od jednostavnijih načina komuniciranja, tako da dijete ne treba podsjetnik. U protivnom, može postati ovisno o vašem podsjećanju kod komuniciranja.

Kad vaše dijete počne učiti komunicirati, ne zaboravite slijedeće:

1. Neka komunikacija bude jednostavna, tako da bude motivirajuća. Dijete uvijek kod komuniciranja mora doživjeti uspjeh. Kad jednom postane uspješno u komunikaciji, veća je vjerojatnost da će razumjeti i razviti složenije načine komuniciranja.

2. Otkrijte način komuniciranja koji je smislen vašem djetetu. Ako vaše dijete traži puno konkretnih vizualnih informacija da bi komuniciralo, o da koristite predmete da bi mu pomogli. Ako razumije slike, ali ne i riječi, koristite slike. Dijete neće biti u stanju uspješno komunicirati sve dok ne razumije oblik komunikacije koji vi koristite da bi ga naučili.

3. Komunikacijski razvoj vašeg djeteta najčešće nije ujednačen. Dijete može početi komunicirati tako da uzme vašu ruku i pokaže što želi. Nakon toga može početi koristiti predmete, pa slike i riječi. Međutim, može u bilo kojoj fazi koristiti više od jednog načina komuniciranja. Ako je tako, trebate reagirati na svaki

od tih načina, a ne "održavati" najviši nivo. Trebate poticati razvoj onog tipa komunikacije koji želite postići kod djeteta, ali poštovati njegovu početnu reakciju tako da komunikacija bude uspješna i motivirajuća.

4. Najvažniji način komuniciranja je onaj koji će dijete spontano koristiti. Ako će vam dijete pokazati sliku, ali samo nakon što mu kažete "pokaži mi kolač", onda ono ne komunicira spontano. U tom slučaju trebate koristiti jednostavniji način komuniciranja i puno ga vježbati s djetetom. Učenje rječnika može pomoći. Ali, ako vaše dijete ne koristi spontano rječnik, tada od toga nema koristi. Uvijek je potrebno provesti više vremena u učenju spontanog komuniciranja nego rječnika. Potrebno je više kreativnosti da bi se stvorilo okolinu u kojoj će dijete spontano komunicirati. Međutim, vi ste najbolja osoba za to jer dobro poznate svoje dijete i s njim ste zajedno u mnogim situacijama te imate priliku poticati komunikaciju.

Razumijevanje komunikacije:

Razumijevanje komunikacije podjednako je teško kao i učenje izražavanja potreba. Osnovne faze razumijevanja komunikacije iste su kao i prethodno navedene. Dijete će prije naučiti jednostavne geste, kao što je pružanje predmeta nego pokazivanje ili riječi. Trebati će mu vjerojatno slike ili predmeti da bi mu pomogli u razumijevanju riječi.

1. Nemojte pretpostavljati da vaše dijete razumije riječi samo zato što reagira na njih. Ono može reagirati na ton vašeg glasa, na jednu riječ, a ne sve riječi, na vizualni znak (npr. kako uzimate kaput kad kažete vrijeme je da krenemo), ili na obiteljsku rutinu. U nepoznatoj situaciji možda neće razumjeti te iste riječi.

2. Razumijevanje vašeg djeteta ne mora biti na istom nivou kao i njegovo izražavanje komunikacije. npr. dijete može razumjeti neke riječi, ali je u stanju samo koristiti predmete da bi komuniciralo s vama. Ili može koristiti neke riječi, ali mnoge ne razumije i potreban mu je vizualni podsjetnik.

3. Vizualni znakovi pomoći će vašem djetetu u razumijevanju. Možete držati predmet o kojem govorite ili koristiti jednostavne geste kao što je pokazivanje ili pokazati djetetu sliku.

4. Kada učite dijete da vas razumije, koristite jednostavne riječi i puno ponavljanja. Prije nego dijete razumije rečenicu "To je kolač", naučiti će razumjeti riječ "kolač". Možete mu dati puno primjera te riječi koristeći je uvijek kada zatraži kolač i koristeći vizualne znakove držanja kolača ili pokazivanja.