vodič za uključivanje životinja · integracija životinja značajno se promijenila od suživota...

Vodič za uključivanje životinja u odgoj i obrazovanje Pripremljeno u okviru europskog Erasmus+ Projekta

Objavljeno 2017

´Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe

informacija koje se u njoj nalaze.´

1

Vodič za uključivanje životinja u odgoj i obrazovanje

Sadržaj

1. Opis projekta 3

2. Uvod u „Programe uključivanje životinja“ (Animal Integration Programmes-AIP) 4

2a. Terapija uz pomoć životinja 5

2b. Edukacija uz pomoć životinja 6

2c. Intervencije uz pomoć životinja 7

2d. Aktivnosti uz pomoć životinja 8

3. Benefiti uključivanja životinja u programe koji se provode s djecom 12

3a. Prikaz istraživanja o benefitima interakcija sa životinjama 13

4. Principi uključivanja životinja u odgojno-obrazovne programe 17

5. Izbor životinja za „Programe uključivanja životinja“ 18

5a. Koje životinje su prikladne za razred (školu)? 18

5b. Procjena životinja 20

6. Životinje u razredu 22

6a. Što trebamo znati o zdravlju životinja 23

6b. Prepoznavanje znakova stresa kod životinja 25

6c. Životinje i mogući rizici 26

6d. Izrada kodeksa postupanja sa životinjama u školi 28

6e. Kako najbolje postupati sa životinjama 28

7. Uključivanje životinja u odgojno- obrazovni proces 29

7a. Planiranje cilju usmjerenih nastavnih sati (seansi) 30

7b. Priprema životinja za djelotvornu uporabu 31

2


7c. Mjerenje ishoda 33

7d. Evaluacija nastavnog sata (seanse) 34

8. Zaključak 35

9. Reference 36

10. Prilog 1- Studija slučaja

11. Prilog 2- Primjeri priprema za nastavne sate/seanse

12. Prilog 3- Obrazac za opću procjenu pasa

13. Prilog 4- Obrazac za procjenu zdravlja životinje

14. Prilog 5- Primjeri dobre prakse u postupanju sa životinjama

15. Prilog 6- Osiguravanje „pet sloboda“

16. Prilog 7- Slike uobičajenih znakova stresa kod različitih vrsta životinja i posebnih znakova

stresa kod pasa

17. Prilog 8- Primjer obrasca za procjenu rizika

18. Prilog 9- Primjeri uputa za skrb o životinjama koje borave u školi

19. Prilog 10- Knjižica „Interakcije uz pomoć životinja“

20. Prilog 11- Primjeri treniranja životinja uz pomoć pozitivnog potkrepljenja

21. Prilog 12- Primjeri mjerenja ishoda

22. Prilog 13- Predložak evaluacijskog obrasca

23. Prilog 14- Partneri na projektu

24. Prilog 15- Fotografije projektnih aktivnosti

3


1. Opis projekta

This guideline is the intellectual and final result of a two-year international Erasmus + project titled

Animal Integration in the Educational Programme - ZORO which took place in the period from 2015 to

2017. It is suitable for individuals employed in the education and to all parents, who would like to

teach their students and children in an innovative and efficient manner.

The purpose of the project was to train teachers and other individuals employed in the field of

education for integration of animals in the educational process, especially while working with children

with special needs in intellectual, emotional, cognitive, behavioural and physical area.

The project involved schools and organizations from Slovenia, Greece, Croatia, Poland, Turkey,

Hungary and Romania that work in the field of education and an organization from Ireland that offers

education and training in the field of animal therapy and assistance. Members of staff from the

participating organizations were trained in the area of safe and efficient inclusion of animals in the

educational programme at international meetings. All of them also took part in a special training in

Ireland, which was led by a professional in offering of these kind of trainings.

4


2. Uvod u „Programe uključivanje životinja“ (Animal Integration

Programmes – AIP)

Životinje dijele zemlju zajedno s ljudima još od pojavljivanja Homo sapiensa, pa se možemo složiti da

smo oduvijek integrirani sa životinjama! Integracija životinja značajno se promijenila od suživota s

njima, odnosno njihove uporabe za preživljavanje (u smislu prehrane), pa do pripitomljavanja pasa

(tada vrste vukova), otprilike prije 14 000 godina.

Otada su životinje postali „pomoćnici“ tijekom lova, saveznici tijekom ratova, sredstvo prijevoza,

koristili su se u znanstvenim istraživanjima kao i za zabavu i odmor, te kao „prijatelji“ u smislu kućnih

ljubimaca.

Trenutno preko 75 milijuna kućanstava u Europi živi zajedno s kućnim ljubimcima. Različiti su razlozi,

u nekim slučajevima su sigurnosni ili ekonomski, ali većina navodi neke druge razloge, prije svega

osobnu dobrobit odnosno dobrobit cijele obitelji.

Što su „Programi uključivanja životinja“

Iako postoje različiti nazivi za „Programe uključivanja životinja” , to su prije svega programi osmišljeni

kako bi se kroz interakcije ljudi i životinja ostvare različiti benefiti, prije svega za osobe uključene u te

interakcije. Stoga takvi programi pripadaju u „Interakcije uz pomoć životinja“.

5


Interakcije uz pomoć životinja (Animal Assisted Interactions-AAI)

Interakcije uz pomoć životinja jesu općeniti izraz koji se koristi za različite programe ili specifične

aktivnosti, a koji se odnosi na:

Terapije uz pomoć životinja

Edukacije (ili učenje) uz pomoć životinja

Intervencije uz pomoć životinja

Aktivnosti uz pomoć životinja

2a. Terapija uz pomoć životinja (Animal Assisted Therapy - AAT)

Terapija uz pomoć životinja zapravo primjenjuje interakcije sa životinjama kao pomoć u terapijskim

tehnikama. Terapija uz pomoć životinja nije zaseban terapijski pristup, već je komplementaran sa

mnogim drugim pristupima, ako ne i svima, te visoko prihvaćena terapijska metoda. Ciljevi u okviru

takvih terapijskih programa su usmjereni na rehabilitaciju i tretman simptoma ili teškoća, ozljeda ili

lakših bolesti.

Životinje se mogu koristiti u fizikalnoj terapiji radi poboljšanja ravnoteže, koordinacije, rehabilitacije

mišića i živaca; u psihoterapiji za poticanje razvoja svijesti o sebi, samopercepcije i podsvjesnih

obrazaca ponašanja; u bihevioralnoj terapiji za poticanje modifikacije ponašanja te uočavanja

uzročno-posljedične veze, a u radnoj (ili društvenoj) terapiji za poticanje samostalnosti u obavljanju

aktivnosti, razvijanje socijalnih odnosa među ljudima te zbližavanje ljudi sličnih interesa.

Kako je životinja tijekom terapijskog procesa „pomoć“, a ne terapeut, AAT mora provodit profesionalni

terapeut i ili on mora sudjelovati u njenoj provedbi . Za osobe koje nemaju edukaciju u području

terapije i licencirane kvalifikacije prikladniji je naziv „Facilitator za AAT“ nego „Terapeut za AAT“ .

“…AAT provodi i/ili nadgleda formalno obučen profesionalac (s važećom licencom,

diplomom ili slično) koji je ekspert u svom terapijskom području …”. IAHAIO, 2013

6


2b. Edukacija uz pomoć životinja (Animal Assisted Education - AAE) ili pedagogija uz

pomoć životinja

Edukacija uz pomoć životinja je obično usmjerena na usvajanje akademskih vještina, s naglaskom na

aktivnosti sa životinjama koje mogu pomoći u razumijevanju matematičkih, jezičnih i drugih

akademskih područja. Učenje osnovnih vještina kao što je razlikovanje lijeve i desne strane ili

razlikovanje boja može se također realizirati uz pomoć životinja.

Iako je spoznajno funkcioniranje i učenje uglavnom primarni cilj „Edukacije uz pomoć životinja“,

postoji i cijeli niz drugih benefita koji se mogu ostvariti u seansama uz pomoć životinja.

Ponekad se smatra da je „Edukacija uz pomoć životinja“ zapravo samo poučavanje nekoga u obavljanju

jednostavnih zadataka sa životinjama, tako da osoba stekne znanja i razvije vještine u radu sa

životinjama, npr. da nauči kako voditi konja, čistiti kokošinjac ili zečji kavez. To ponekad i može biti cilj

„Edukacije uz pomoć životinja“, ali su mogućnosti u ovom području mnogo veće.

Edukacija uz pomoć životinja pruža niz mogućnosti za facilitatore(odgojno-obrazovne stručnjake) u

osmišljavanju i kreiranju novih ideja za učenje apstraktnih pojmova. To će odgovarati većini učenika,

ali posebno onima koji imaju teškoća u razvijanju određenih akademskih vještina.

U području „Interakcija uz pomoć konja“ ne postoji kao posebna vrsta „Edukacija uz pomoć konja“,

bar ne u objavljenoj literaturi. Ali sve se više govori o „Razvoju znanja uz pomoć konja“, iako je

prikladniji termini „Učenje uz pomoć konja“.

Često se smatra da je „Učenje uz pomoć konja“ usmjereno na učenje „o sebi“, a ne na razvijanje

vještina i usvajanje znanja, te se ponekad naziva i „Psihoterapijom uz pomoć konja“. U „Terapiji uz

pomoć životinja“ interakcije sa životinjama koje su usmjerene na postizanje ciljeva u psihološkom

području (rehabilitacija i oporavak psihe), trenutno se nazivaju još i „Savjetovanje uz pomoć životinja“

ili „Životinje u savjetovanju“.

“Edukacija uz pomoć životinja je cilju usmjerena, planirana i strukturirana

intervencija koju provodi i/ili nadgleda odgojno-obrazovni stručnjak … Fokus je na

postizanju akademskih ciljeva, socijalnih vještina i spoznajnog funkcioniranja …”

IAHAIO, 2013

7


2c. Intervencije uz pomoć životinja (Animal Assisted Interventions - AAI)

Termin „Intervencije uz pomoć životinja“ često se koristi kao generički naziv koji obuhvaća terapiju,

edukaciju i intervenciju.

Ove definicije“Intervencije uz pomoć životinja“ su formulirane na osnovu definicije „intervencije“ koja

se odnosi na „poduzimanje aktivnosti u svrhu poboljšanja zdravstvenih poremećaja“. Alternativne

definicije uključuju „samu aktivnost ili proces intervencije“, i stoga se programi intervencije mogu

promatrati i kao „preventivni ili modificirajući programi“. Kao zamjenski termin može se koristiti i

„bihevioralna terapija uz pomoć životinja“, ali tada su ciljevi donekle usmjereni na rehabilitaciju.

Primjer AAI programa bio bi program usmjeren na mlade u riziku ili maloljetne delikvente. Programi

koji sadrže interakcije i aktivnosti sa životinjama im pružaju priliku da modificiraju svoje ponašanje.

Programi usmjereni na promicanje socijalnog uključivanja i emocionalne dobrobiti mogu se ponekad

bolje uklopiti u ovu vrstu „Interakcija uz pomoć životinja“, te mogu pomoći u prevenciji socijalnog

isključivanja kao i modifikaciji misli i osjećaja.

U programima „Intervencija uz pomoć životinja“ cilj je usmjeren na prevenciju, bilo da se radi o

kriminalnim djelima, nasilju, samoubojstvu, samoozljeđivanju, itd. Intervencijske aktivnosti promiču

modifikaciju ponašanja i/ili misli i osjećaja. Ovisno o AAI programu, vjerojatno će se uključivati i neki

oblici „Terapije uz pomoć životinja“ usmjerene na psihološku, bihevioralnu i socijalnu rehabilitaciju.

“Intervencija uz pomoć životinja“ je cilju usmjerena intervencija koja s namjerom

uključuje ili integrira životinje u zdravstvene, obrazovne i socijalne usluge (npr. u

socijalni rad), a u svrhu terapijskog oporavka kod ljudi ...” IAHAIO, 2013

“Bilo koja intervencija koja s namjerom uključuje ili integrira životinje kao dio

terapijskog procesa ili procesa oporavka sredine” Kruger and Serpell, 2006 prema

SCASC, 2015

8


2d. Aktivnosti uz pomoć životinja (Animal Assisted Activities - AAA)

„Aktivnosti uz pomoć životinja“ su najmanje aktivna vrsta „Interakcija uz pomoć životinja“

Definicija „Aktivnosti uz pomoć životinja“ naglašava „nepostojanje cilju usmjerenog liječenja“

(IAHAIO) i, provode ju „laici i/ili volonteri“ (SCAS). U ovim programima cilj je zapravo sama ta aktivnost.

Na primjer, zadatak poput „četkanja psa“ ili izgradnja „staje za ponija“ može se promatrati kao

program „Aktivnosti uz pomoć životinja“

U okviru ovih aktivnosti (npr. timarenja) postoji mogućnost i za fizikalnu terapiju, jer osoba tijekom

ove aktivnosti jača mišiće šake i poboljšava koordinaciju, za drugu osobu ista aktivnost može služiti

kao socijalna (govorna) terapija kada moraju pitati pomagača koju četku moraju koristiti, za treću

osobu ona može biti vježba učenja jer se mora dosjetiti naziva za dijelove psa ili konja, tipove dlake

i/ili boje. Dakle, iako „Aktivnosti uz pomoć životinja“ uključuju i mnoge druge terapijske i edukativne

mogućnosti , s obzirom da nisu postavljeni specifični ciljevi niti se mjere ishodi seansi, one su zapravo

zadaci ili aktivnosti same za sebe.

“… interakcije ljudi i životinja koje nisu cilju usmjerene ili prilagođene

specifičnim potrebama pojedinca” (Delta Society, SCAS, 2015)

“… neformalne interakcije/posjete koje najčešće provode volonteri sa svojim

životinjama i imaju motivacijske, obrazovne i rekreativne svrhe. U ovom

slučaju cilj interakcije nije tretman ” (IAHAIO, 2013)

9


Sažetak „Interakcija uz pomoć životinja“

Interakcija (ili Intervencija) Cilj

Terapija uz pomoć životinja Tretman ili rehabilitacija (uključujući i „Savjetovanje uz

pomoć životinja/Psihoterapiju uz pomoć životinja“)

Edukacija uz pomoć životinja Usvajanje znanja, razumijevanja i razvijanje vještina

Aktivnosti uz pomoć životinja Zadatak/aktivnost

Intervencija uz pomoć životinja* Prevencija i modifikacija (prevencijom određenih pojava

prirodno poboljšavamo druge)

*kao program, a ne kao naziv

Gore navedene vrste interakcija mogu se pretvoriti u programe. Programi se mogu primjenjivati u

razredu za sve učenike ili se mogu pripremiti za pojedince. Oni bi trebali biti „cilju usmjereni“, odnosno

imati jasno postavljen cilj i ishode. Ciljevi će se razlikovati ovisno o programu.

Različite organizacije različito definiraju i koriste termine interakcija uz pomoć životinja; kako bi bilo

jasnije o čemu se radi slike na slijedeće dvije stranice ukratko prikazuju tri inačice definicija, uključujući

i one koje se koriste u projektu „Uključivanje životinja u odgojno-obrazovni program“ , a opisane su u

nastavku ovog Vodiča.

10


Slika 1.

Prikaz termina kako ih definira Society of Companion Animal Studies (SCAS), Velika Britanija

AAI obuhvaća AAA i AAT

(AAE je uključena, ali se ne definira

posebno)

Slika 2.

Prikaz termina kako ih definira International Association for Human Animal Interaction

Organisations (IAHAIO), SAD

AAI obuhvaća AAT i AAE, a

AAA su odvojene.

Intervencije uz pomoć životinja (AAI)

Terapija uz pomoć

životinja (AAT)

Aktivnosti uz pomoć

životinja (AAA)

SCAS, Society for Companion Animal Studies, Velika

Britanija (koristi ih i udruga“Pet partners”, SAD)

IAHAIO, International Association for Human Animal

Interaction Organisations, SAD.

Intervencije uz pomoć životinja (AAI)

Terapija uz pomoć

životinja (AAT)

Edukacija uz pomoć

životinja (AAE)

Aktivnosti uz pomoć životinja (AAA)

11


Slika 3.

Prikaz termina kako su predstavljeni i opisani od strane „ELISTA Education Centre“ za potrebe

projekta „Uključivanje životinja u odgojno-obrazovni program“

Naziv ‘Interakcije uz pomoć

životinja’, koristi se kao

općeniti termin umjesto

naziva 'Intervencije uz

pomoć životinja'.

Intervencijski programi

mogu se samostalno

provoditi, iako će rijetko

bilo koji program biti

neovisan od drugih,

zapravo će se samo ciljevi

razlikovati.

Interakcije uz pomoć životinja

Terapija uz

pomoć

životinja

(AAT)

Edukacija

uz pomoć

životinja

(AAE)

Aktivnosti

uz pomoć

životinja

(AAA)

Intervencije

uz pomoć

životinja

(AAI)

12


3. Benefiti uključivanja životinja u programe koji se provode s

djecom

Postoji niz benefita koje interakcije sa životinjama donose ljudima. Za potrebe njihovog pojašnjenja,

kategorizirani su u šest vrsta.

Tjelesni Ovo su benefiti koji se odnose na tijelo i rad na tijelu. Ne moraju biti

rehabilitacijski, ali često jesu, kada se životinje koriste u programima

fizioterapije uz pomoć životinja

Psihološki Benefiti koji se odnose na psihu (psihičko funkcioniranje). Pomažu u

poboljšanju slike o sebi , odnosno onog osobe što misle o sebi. Ovi

benefiti će biti ciljevi u okviru psihoterapije ili savjetovanja uz pomoć

životinja.

Socijalni Oni koji se odnose na interakcije s drugima. Socijalni benefiti mogu biti

usmjereni na govor, ali i na uspostavljanje i održavanje kontakta očima,

slijeđenje uputa te razvoj receptivnog govora.

Emocionalni Ovi benefiti se odnose na osjećaje. Emocionalni benefiti interakcija sa

životinjama mogu utjecati na raspoloženje, ali kasnije i na ponašanje,

percepciju i tjelesno zdravlje.

Ponašajni Benefiti koji se odnose na aktivnosti. Često ljudi moraju prilagoditi vlastito

ponašanje kako bi bili u interakciji sa životinjama na efikasan način, a

životinje ponekad reflektiraju ponašanje osobe i na taj način pomažu ljudima

da nauče više o sebi (psihološki benefit).

Spoznajni Ovi benefiti su povezani s učenjem. Spoznajne funkcije se mogu poboljšati

kroz angažman sa životinjama, i one pružaju mogućnosti za učenje na

nov način.

Niti jedan program neće nikad sadržavati samo jednu vrstu benefita, ali ako su ciljevi programa jasni,

onda će jedna vrsta benefita vjerojatno biti naglašenija u odnosu na druge.

13


3a. Prikaz istraživanja o benefitima interakcija sa životinjama

Tjelesni benefiti interakcija sa životinjama

Velik broj istraživanja koja su se bavila tjelesnim benefitima interakcija sa životinjama bila su

usmjerena na interakcije s konjima. Većina istraživanja potiče iz područja fizioterapije, s dobrim

rezultatima kod cerebralne paralize, stanja kojeg karakteriziraju kontrakcije mišića koje otežavaju

fleksiju, ekstenziju i rotaciju. Rezultati brojnih studija bilježe poboljšanja kod djece s cerebralnom

paralizom koja su radila s konjima, jedna od njih je i studija koju su proveli Sterba i suradnici (2002), a

u kojoj su zaključili da „terapija rekreacijskog jahanje … može poboljšati grubu motoriku“.

Sterba i suradnici su pronašli da se šetanje, trčanje i skakanje (dimenzija E na skali mjerenja grube

motorike) povećava za 8.5% nakon 18 tjedana testiranja, te iako opada nakon toga, još uvijek je veća

za 1.8% kod 17 sudionika studije, u odnosu na kontrolnu skupinu .

U studiji slučaja koju je proveo Drnach sa suradnicima (2010), gruba motorika se poboljšala nakon 5

tjedana jahanja konja, dok su Shurtleff i Engberg (2010) otkrili da hipoterapija pozitivno utječe na

držanje glave, te smanjuje ljuljanje i rotiranje glave kod djece s cerebralnom paralizom nakon 12

tjedana terapije. Zaključili su da se povećala stabilnost glave i trupa kao rezultat ljuljanje zdjelice kod

jahanja.

Sudjelovanje u tradicionalnim programima rehabilitacijske fizioterapije može biti stresno za pacijente,

fizički i emocionalno zahtjevno, frustrirajuće pa čak i bolno. U interakcijama sa životinjom, timarenje i

maženje smanjuje stres, a i svi fiziološki parametri, kao na primjer otkucaji srca i razina kortizola

tijekom fizioterapije uz pomoć životinja mogu se značajno uravnotežiti. Istraživači koji su radili sa

starijim ljudima koji doživjeli moždani udar, pokazali su da ove aktivnosti mogu utjecati na

rehabilitaciju oboljelih mišića (Katcher i Wilkins, 2002), te da često pacijenti mogu dulje vremena

ponavljati vježbe ukoliko one uključuju životinju (Pichot, 2009 i Fine, 2010).

Japanska studija koju se proveli Hama i suradnici (2009), također naglašava pozitivan utjecaj timarenja

konja na otkucaje srca, samo 90 sekundi timarenja konja smanjuje otkucaje srca kod anksioznih

sudionika na normalnu razinu.

14


Uz otkucaje srca, i krvni tlak te masnoće u krvi (Dembicki i Anderson 1996, prema Friedmann) mogu

se smanjiti nakon interakcija sa životinjama, i samo držanje kućnih ljubimaca pozitivno utječe na krvni

tlak i masnoće u krvi.

Kućni ljubimci, odnosno tjelesni kontakti koje vlasnici pasa imaju sa svojim ljubimcima donose mnoge

benefite, neki su preventivni, drugi se mogu opisati kao pomoć pri oporavku. Preventivni benefiti idu

od smanjenja nekih lakših bolesti , uključujući glavobolje i prehlade, kao što je to pokazao Serpell

(1991, prema Wells, 2007) u svojoj studiji, do ozbiljnih stanja kao što su srčane bolesti (Anderson i

suradnici, 1992, prema Wells, 2007).

Socijalni benefiti interakcija sa životinjama

Kućni ljubimci, posebno psi, često se opisuju kao „socijalni katalizatori“, katalizator je u ovom slučaju

nešto što uzrokuje reakciju, ali se nikad ne iscrpi. Mnogi vlasnici ljubimaca (Butcher, 2001), uključujući

i beskućnike (Gorczyca i Fine, 2010) i osobe s invaliditetom (Marcus, 2011), potvrđuju više pozitivnih

reakcija stranaca kada tijekom šetnje uz sebe imaju psa.

Slični socijalni benefiti opisuju se i kada se životinje koriste kao „socijalni lubrikanti“ Altschiller, 2011).

Dolazak pasa u škole ili bolnice potiče socijalnu interakciju, prvenstveno između djece/pacijenata i

vlasnika odnosno vodiča pasa, ali i između same djece/pacijenata. Životinje potiču socijalno

uključivanje, zajedništvo i zdravo prisjećanje prošlih iskustava, znanja i prošlosti.

Životinje se koriste i u programima kojima se potiče socijalni aspekt govora, ponekad u okviru posebnih

programa govorne terapije, kao kod starijih osoba koje su doživjele moždani udar te za posljedicu

imaju apraksiju (Adams, 1997, prema Butcher, 2001), ali i kod pojedinaca koji imaju govorne teškoće

(Condoret, 1983, prema Butcher, 2001), te kod djece s autizmom. Ponekad je poboljšanje ili povećanje

vokalizacije veće kada je usmjereno ka životinji umjesto osobi, kao na primjer kada se daje naredba

psu da izvede određen pokret uz nagrađivanje (Macauley, 2006, prema Fine, 2010) ili čitanje na glas

životinji.

Bass, Duchowny i Llabre's (2009) pokazali su u svom istraživanju značajan napredak u području

socijalne integracije, usmjeravanja pažnje, socijalne motivacije i senzorne osjetljivosti kod

devetnaestero djece s poremećajem autističnog spektra nakon 12 tjedana terapijskog jahanja, u

usporedbi sa 15 djece u kontrolnoj skupini. Autori su opisali mogućnost da „višestruka senzorna

stimulacija tijekom terapijskog jahanja“ pruža mogućnosti poboljšanja u socijalnom području.

Poboljšanja u socijalnom i ponašajnom području se pripisuju stimulaciji malog mozga, dijela mozga

15


koji je odgovoran za usvajanje motoričkih vještina, kontrolu motorike te socijalni angažman. Ukratko,

kada se mali mozak stimulira tijekom razvoja jedne vještine/ponašanja, time se pruža mogućnost za

daljnji razvoj u istom području.

Socijalna interakcija je veoma važna između psihoterapeuta ili savjetnika i klijenta u tradicionalnim

terapijama, te se ponekad koristi fizička interakcija sa životinjom kako bi se ona potaknula. Da bi se

lakše opustilo klijenta koristi se životinja (najčešće pas, ali ne nužno), koja može potaknuti razgovor o

osjećajima, obiteljskoj povijesti te drugim pričama i metaforama na određenu temu (Fine i sur., prema

Fine, 2010).

Spoznajni benefiti interakcija sa životinjama

Dok brinu za životinje, djeca dolaze u fizički kontakt sa životinjama, bilo kod kuće, ili ponekad u školi.

Zadovoljenje potreba bilo koje životinje zahtjeva i određene kognitivne aktivnosti; slušanje, gledanje

i djelovanje. Edukacija uz pomoć životinja pruža niz mogućnosti za postizanje određenih ciljeva. Može

se vježbati brojanje uz pomoć dijelova tijela životinja (noge, uši, oči, itd.), boje i oblici dok češljaju ili

četkaju životinje.

Neposredni rad sa životinjama pokazao je pozitivni utjecaj na napredak u učenju i razvoju, kao i

usvajanju vještina, uključujući timski rad i suradnju (Orlbauer i Knotnachel, 2001).

Studija koju su proveli Maccauley i Gutierez pokazala je napredak u govoru i razumijevanju govora kod

troje sudionika (djece dobi 9 do 12 godina) i nakon tradicionalne terapije i nakon hipoterapije, s tim

da je napredak bio veći nakon hipoterapije.

Emocionalni, ponašajni i psihološki benefiti interakcija sa životinjama

Uz fizičku smirenost na koju pozitivno utječu životinje, djeca i odrasli također pokazuju poboljšanja i

u ponašajnom i emocionalnom području nakon interakcija sa životinjama.

Melson (prema Fine, 2010) opisuje promjene u ponašanju kod dječaka dobi od 12 do 15 godina koji su

sudjelovali u kombiniranom AAT programu naziva „Druželjubivi ZOO“. Grupa dječaka sudionika nije se

uopće morala fizički obuzdavati zbog svog ponašanja tijekom probnog šestomjesečnog razdoblja

programa, što je značajan napredak u odnosu na prosječnih 35 puta u drugom šestomjesečnom

razdoblju bez programa.

16


Kaiser i suradnici su 2004. godine objavili studiju u kojoj su evaluirali psihosocijalne efekte terapijskog

jahanja, u odnosu na „osjećaj ljutnje, kvalitetu života i samoefikasnost“. U ovom istraživanju

sudjelovalo je 16 ispitanika i svi su bili zdravi, bez tjelesnih, psiholoških ili drugih teškoća.

Studija je pokazala da ne postoji značajna psihološka razlika prije i poslije terapijskog jahanja, djeca su

na sličan način procjenjivala kvalitetu života i samoefikasnost, ali je značajna razlika nađena kod

osjećaja ljutnje, osim frustracije koja je samo jedna od pet komponenata inventara ljutnje.

Kaiser i suradnici su zaključili da njihovo istraživanje pokazuje da „terapijsko jahanje može biti korisno

u kontroli bijesa kod djece u riziku ili djece koja imaju problema s ljutnjom“.

Taylor i Signal (2005) proučavali su utjecaj interakcija sa životinjama na emocije i ponašanje, posebno

na empatiju. Zaključili su da adolescenti koji su u stalnoj interakciji sa životinjama imaju veću razinu

empatije, te da je vjerojatno da će se empatija generalizirati , odnosno smanjiti antisocijalno ponašanje

u zajednici.

Promatranje životinja (pasivna interakcija) također pokazuje određene koristi. Osobe su relaksirane,

smanjuje se razina stresa i imaju više pozitivnih osjećaja (Friedmann, prema Fine), sama nazočnost

životinja smanjuje razinu stresa i anksioznosti (Sebkova, 1977 , prema Friedmann, 1983). Profesionalci

čiji su klijenti /pacijent često u stresu, prepoznali su to, pa se mali akvariji ili kavezi s pticama mogu

danas vidjeti i kod zubara!

Gore opisani efekt se često vezuje za 'biofiličnu hipotezu', koja se ne odnosi samo na životinje, već na

mogućnost svih prirodnih stvari da utječu na promjenu raspoloženja. Stoga šetnja parkom (sa ili bez

psa), piknik na plaži ili nastava u vrtu može biti jako poticajna!

U obrazovanju, sama nazočnost životinje može utjecati na pažnju koja se zatim može usmjeriti na

učitelja (Katcher i Wilkins, 1997), te na opuštenost ,smanjenje agresivnosti i bučnosti.

Studije slučaja u Prilogu 1 opisuju neke rezultate neobjavljenih istraživanja koja su proveli partneri

u projektu „Uključivanje životinja u odgojno-obrazovni program“

17


4. Principi uključivanja životinja u odgojno-obrazovne programe

Uključivanje životinja u odgojno-obrazovne programe ili edukacija uz pomoć životinja je koncept

temeljen na pozitivnim ishodima koji se mogu postići kod djece kroz neposredan ili posredan kontakt

sa životinjama.

Programi uključivanja životinja u odgoj i obrazovanje mogu se planirati za pojedinog učenika, za

skupinu učenika ili cijeli razred kroz više seansi. Tijekom pripreme programa facilitator edukacije uz

pomoć životinja (i ukoliko je potrebno i drugi stručnjaci) definiraju ključne ciljeve programa, svrhu i

područje rada na kojem se planira raditi s pojedinim učenikom ili učenicima kroz interakcije sa

životinjom/ma ili samu nazočnost životinje/a.

Kada se odrede ciljevi, svrha i područja rada, planiraju se aktivnosti i zadaci te se izrađuje plan

aktivnosti, odnosno svojevrsna priprema za nastavni sat (priprema koji se nadopunjuje ili prilagođava

između seansi). Primjeri priprema nalaze se u Prilogu 2.

Prije početka programa, potrebno je procijeniti i na prikladan način pripremiti životinju/e koje će se

koristiti tijekom seanse, uključujući i dresiranje životinje uz pomoć metoda pozitivnog potkrepljenja.

Tijekom same seanse potrebno je prikupiti objektivne (mjerljive) podatke kako bi se mjerili ishodi

pojedinih seansi i programa u cjelini, u odnosu na ključne ciljeve. Evaluacija seanse je također važna

za pripremu idućih seansi.

Pri tome je važno držati se temeljnih principa i postupaka, što će pomoći u formiranju korisnih

programa „Edukacije uz pomoć životinja“ koji će biti profesionalno pripremljeni, korisni za djecu, etični

u odnosu na životinje i evaluirani na način koji će omogućiti objektivnu analizu, a koja će potaknuti

buduće programe.

Napomena: u Vodiču koristit će se termin „facilitator“. Odnosi se na osobu koja osmišljava i osigurava

različite interakcije između djece i životinja, i odgovorna je za integraciju životinje u školsku sredinu.

Ova osoba bi trebala biti educirana za rad s djecom i životinjama (u smislu zadovoljavanja njihovih

potreba), te ukoliko je moguće profesionalno obučena za provedbu „Edukacije uz pomoć životinja“.

18


5. Izbor životinja za „Programe uključivanja životinja“

Kao i ljudi, životinje u određenom smislu imaju svoju „osobnost“, koja se često naziva i

„temperament“. Temperament, baš kao i osobnost, je sklop urođenih osobina životinje i tendencija

da se ponaša na određen način, kao i naučenih obrazaca iz prethodnih iskustava. Kao što svi ljudi ne

mogu biti biološki pripremljeni ili naučeni da budu atletičari, piloti ili čak učitelji, nisu ni sve životinje

prikladne za programe uključivanja životinja.

5.a Koje životinje su prikladne za razred (školu)?

Je li životinja prikladna za „Program uključivanja životinja“ isključivo ovisi o dva čimbenika: genetskoj

predispoziciji i okolini, uključujući iskustva i učenje, u širem smislu što je „urođeno“, a što je „naučeno“.

Uspoređujući životinje i ljude, možemo reći da se i kod životinja temperament i crte ličnosti najbolje

vide kroz stabilnost (odnosno reaktivnost) i društvenost (odnosno socijabilnost). Kod životinja se

stabilnost očituje kroz njihovu osjetljivost ili reakcije na podražaje u okolini. Da li su uzbuđene,

nervozne ili uplašene? Dok se društvenost odnosi na njihove interese, motivaciju i želju da stupaju u

interakciju s ljudima ili jednostavno budu u blizini ljudi.

U većini slučajeva, visoka razina stabilnosti je poželjna za životinje koje će se rabiti u „Programima

uključivanja životinja“. Životinja bi trebala moći biti izložena velikom broju različitih novih podražaja,

a da pri tome pretjerano ne reagira, bilo u pozitivnom (uzbuđenje) ili negativnom smislu (strah).

Stabilnost ima svoju genetsku podlogu, postoje neke vrste životinja koje su osjetljivije u odnosu na

druge. Kod konja, na primjer, Arapski konji, rasni i ostali „toplokrvni“ konji su odlični trkaći konji, jer

su po prirodi reaktivniji ; mogu vrlo brzo (i u punom galopu) reagirati na podražaje koji predstavljaju

prijetnju. U usporedbi s njima, kod „hladnokrvnih“ konja primjetna je manja reaktivnost na promjene

u neposrednoj okolini, te se ovi konji koriste za rad na polju i vučenje teških tereta. Genetska

osjetljivost (reaktivnost ili stabilnost)kod konja najbolje se vidi na izložbama, kada se može procijeniti

koliko im je izražen instinkt za bježanjem.

Iako nije uvijek lako, dobar trening (uključujući i programe desenzibilizacije gdje je to potrebno) uz

pozitivno potkrepljenje, bolje nego negativno potkrepljenje, može konja koji je genetski reaktivan

19


učiniti stabilnijim, mirnijim, opuštenijim, manje osjetljivim i samim time prikladnijim za programe

uključivanja životinja.

Nijedna životinja ne bi trebala biti isključena iz programa samo zbog vrste kojoj pripada, iako je

poznavanje vrsta i njihovih mogućih ponašajnih osobina važno za facilitatora u programima


Slično je i sa psima, određene vrste pasa se biraju za određene uloge, ovisno o njihovoj osjetljivosti i

reaktivnosti na podražaje. Psi koji pomažu osobama s invaliditetom (psi pomagači), najčešće su veoma

osjetljivi na različite podražaje u okolini, ali nisu emocionalno osjetljivi (i stoga su vrlo stabilni), dakle

rijetko će reagirati u smislu bježanja, lajanja ili obrambenog ponašanja.

Osjetljivost i nestabilnost najčešće rezultira bježanjem ili obranom. Iako će u većini slučajeva životinje

izabrati „samoočuvanje“ i bijeg iz potencijalno opasne situacije, uvijek će biti i životinja koje će iz

očiglednih ili manje očiglednih razloga izabrati obranu.

Visoka stabilnost kod životinja koje se uključuju u programe će u većini slučajeva bit poželjna, ali

postoje i situacije u kojima će facilitatori željeti da određeni podražaji izazovu određenu reakciju kod

životinje; npr. posuda za hranu, lopta ili igračka ili čak samo dijete. Najvažnije je da facilitator zna u

kojem području je životinja osjetljiva, te da djeluje na način da zaštiti i životinju i djecu koja su u

interakciji s tom životinjom.

Iako se smatra da je visoka razina društvenosti poželjna kod životinja koje sudjeluju u interakciji s

djecom, to ne mora uvijek biti tako. Visoka društvenost može značiti i da životinja stalno želi kontakt s

pojedinim djetetom ili djecom, što ponekad nije prikladno niti za djecu niti za planiranu aktivnost.

Svakako je određena stabilnost u društvenom okruženju potrebna, tako da bi životinje koje sudjeluju

u programima uključivanja životinja trebale biti socijaliziranije u odnosu na različite tipove ljudi. Za

razliku od stabilnosti, na koju velikim dijelom utječe genetika,društvenost se više razvija pod utjecajem

iskustva i učenja. Stoga je važno da životinja koja se koristi u programima uključivanja životinja bude

na prikladan način pripremljena kroz temeljite i sveobuhvatne programe socijalizacije, i da ima obilje

ugodnih iskustava i pozitivnih interakcija s ljudima.

20


5.b Procjena životinja

Jedan od prvih koraka tijekom pripreme programa uključivanja životinja u školsko okruženje jest izbor

i procjena životinja koje će se koristiti. Odgovoran facilitator će brižljivo i sustavno sa svih aspekata

procijeniti životinju koju planira uključiti, i to prije početka planiranja programa, ali i kasnije, prije svake

naredne seanse. Cjelovita procjena životinje smanjit će na najmanju moguću razinu rizik u smislu

ozljede djece te neće ugroziti dobrobit same životinje.

Preporučuje se procijeniti slijedeće:

Opća procjena same životinje (prikladnost temperamenta)

Procjena okoline u kojoj će se odvijati program

Procjena zadataka (aktivnosti)

Procjena dobrobiti životinje na dnevnoj bazi

Opća procjena životinje

Ko što je ranije rečeno, nisu sve životinje prikladne za programe uključivanja životinja, stoga facilitator

mora pažljivo procijeniti koja od životinja jest najprikladnija. Čak i kada životinja pripada učitelju,

roditelju ili volonterima, mora biti procijenjena na način da je možemo sigurno i bez rizika uključiti u

program.

Prvi korak tijekom opće procjene jest procjena zdravstvenog stanja životinje koja će se uključiti u

program. Veterinar treba napraviti temeljitu procjenu fizičkog stanja životinje kako bi bili sigurni da

životinja nije bolesna ili u stresu. I manje zdravstvene tegobe i stanja povećavaju rizik od moguće

ozljede (a ponekad i bolesti) djece koja su u kontaktu sa tom životinjom. Također, životinje koje trpe

bol ili se osjećaju nelagodno češće se ponašaju na obrambeni način.

Dvije glavne dimenzije temperamenta, stabilnost i socijabilnost također se trebaju temeljito

procijeniti, odnosno potrebno je napraviti sustavni i objektivni postupak procjene. Iako će se možda

ponekad pokazati da životinja dobro reagira na ljude ili osobu koja radi procjenu, ne smije se zaboraviti

kontekst u kojem će se životinja koristiti, tako da procjena socijabilnosti životinje koja će se koristiti u

21


školi mora uključivati i djecu; kako se životinja ponaša dok je djeca dodiruju, kreću se oko nje ili govore

na određen način.

Opća procjena treba uključivati i sva osjetila, zvukove na koje životinja nije navikla, vidne podražaje,

fizički kontakt s nepoznatim objektima, pa čak i mirise i okuse.

Reakcije životinje na različite naredbe kao na primjer „traži“, „okreni se“ i „makni se“ trebaju se

procijeniti objektivnim mjerama tako da se može napraviti i usporedba među različitim životinjama,

ukoliko bude potrebno. Ukoliko se postavi niz jasnih kriterija, rezultati procjene će ukazati je li životinja

prikladan kandidat ili nije.

U Prilogu 3 nalazi se primjer obrasca opće procjene pasa i upute za njegovo korištenje.

Procjena okoline

U programima uključivanja životinja u odgoj i obrazovanje, okolina u kojoj će se program odvijati biti

će najvjerojatnije škola, razred, igralište ili neki drugi prostor u blizini škole, odnosno prostor kojeg

škola koristi .

S obzirom da je važno da se životinja ne „preplavi“ raznim podražajima u ovoj specifičnoj okolini (a što

negativno utječe na razinu stresa), preporučuje se postupno izlaganje životinja mogućim podražajima

te procjena u tim situacijama. U početku, životinju bi trebalo dovesti u školu u periodu mira i tišine,

kako bi joj se pružila prilika da se upozna sa specifičnim predmetima te da osjeti nove mirise na koje

nije navikla. Nadalje tijekom procjene je potrebno postupno uključivati sve više podražaja koji su

tipični za školsko okružje, a na koncu i djecu. Realno, potpunu procjenu ponašanja životinje u kontaktu

s djecom nije moguće napraviti prije započinjanja samog programa, stoga je izuzetno važno da

facilitator stalno procjenjuje kako se životinja ponaša u određenoj okolini.

Procjena zadataka (aktivnosti)

Nakon što se pažljivo isplanira određeni program uključivanja životinja, a koji se temelji na ključnim

ciljevima, radi se procjena životinje u odnosu na predviđene zadatke ili aktivnosti. Na primjer, pas u

kućnim uvjetima inače može rado donositi loptu na određenu naredbu, ali ponekad u novoj situaciji i

okolini to neće htjeti. Takvi zadaci i aktivnosti se stoga trebaju procijeniti te pripremiti životinju za

njih.

22


Također, potrebno je procijeniti i svaki novi podražaj koji će se koristiti tijekom programa (ili pojedine

seanse), u odnosu na životinju. I u ovoj situaciji se preporučuje kao najbolji pristup postupno izlaganje

životinje tom podražaju/ima.

Procjena životinja na dnevnoj bazi

Bez obzira pripada li životinja koja će se koristiti u programu facilitatoru ili ne, odgovoran facilitator

mora jako dobro poznavati životinju. Provjera zdravstvenog stanja životinje na dnevnoj bazi, koja nam

govori je li životinja spremna taj dan za „rad“, odnosi se na pregled ušiju, očiju i usta u smislu normalne

boje i nepostojanja gnojnih tvorbi. Važno je pregledati ima li rana, posjekotina ili znakova ektoparazita

na koži odnosno krznu, kao i procijeniti je li broj udisaja i izdisaja na normalnoj razini. Stolica bi trebala

biti normalna, a apetit, pokreti i ponašanje uopće ne bi smjeli odstupati od uobičajenog. Bilo koji znak

bolesti ili neobično ponašanje mora se temeljito istražiti prije nego se životinja uključi u programe koji

podrazumijevaju kontakt s djecom.

U Prilogu 4 nalaze se primjeri obrazaca za procjenu zdravlja životinje na dnevnoj bazi.

6. Životinje u razredu

Uz pažljivu procjenu i ukoliko je potreban efikasan postupak desenzibilizacije, razred (i škola općenito)

jest izazovno okruženje za životinju. Prostori u školu mogu u jednom momentu biti aktivni i bučni, a u

drugom momentu mirni i tihi. Tu su i različiti neobični zvukovi, poput zvona ili razglasa, nove opreme,

neobični predmeti, a često se i temperatura prostora razlikuju u odnosu na dom ili prirodno stanište

životinje.

Svi ovi različiti podražaji mogu izazvati stres ili nelagodu kod životinje. Izuzetno je važno da facilitator

kao i druge osobe koje su uključene ili odgovorne za program uključivanja životinja prate i reagiraju na

bilo koji znak stresa ili nelagode kod životinja. To je ključno za dobrobit same životinje, ali i za zdravlje,

sigurnost, dobrobit i obrazovno iskustvo uključene djece.

23


6a. Što trebamo znati o zdravlju životinja

Najbolji okvir za razumijevanje osnovnih potreba životinja jest tzv. princip »Pet sloboda« kojeg je

donijela UFAW (Universities Federation for Animal Welfare - Sveučilišna federacija za dobrobit

životinja, 1994). To su »slobode« koje svaka životinja mora imati:

• sloboda od gladi i žeđi

• sloboda od boli, ozljeda i bolesti

• sloboda od straha i stresa

• sloboda od neudobnosti

• sloboda za izražavanjem normalnog (prirodnog) ponašanja

Primjena „sloboda“ u razredu

Primjenjivanje navedenih »sloboda« životinja nije samo osiguravanje »slobode od ...«, što je minimum

koji se treba zadovoljiti, već i odgovornost facilitatora u smislu opsežnih znanja o vrsti i podvrsti

životinje, kao i o osobnosti pojedine životinje kako bi u potpunosti bio usmjereen na optimalnu razinu

njezine dobrobiti.

Prehrana životinja koje se koriste u programima uključivanja životinja trebala bi biti u skladu sa vrstom,

prikladna i količinski dostatna. U ishrani životinje ne smije nedostajati sastojaka važnih za njeno

svakodnevno funkcioniranje, niti se smije davati neprikladna hrana ili hrana u količinama koje mogu

izazvati pretilost. Nedovoljna uhranjenost i pretilost mogu utjecati na zdravlje, a time i na ponašanje

životinje, odnosno takva životinja može biti rizičnija za uključivanje u interakciju s djecom, nego

životinja koja se pravilno hrani. Iako se hrana može koristiti u aktivnostima sa životinjama u razredu,

posebno sa životinjama kao što su psi, životinja ne smije biti previše gladna tijekom aktivnosti. Čista i

svježa voda trebala bi biti životinji stalno dostupna.

Kako bi zaštitili životinje od boli, ozljeda ili bolesti, treba ih držati u sigurnoj okolini u kojoj nema rizika

za tako nešto, a i oprema koja se koristi, prvenstveno oprema za sigurno držanje životinje kao što su

povoci i orme, ne smije uzrokovati nikakvu bol. Poznavanje efikasnih načina rada sa životinjama

smanjit će mogućnost ozljeda, a treba voditi brigu i o tome da djeca tijekom interakcije sa životinjom

postupaju s njom na najbolji mogući način.

24


U Prilogu 5 nalaze se upute o tome kako na najbolji način postupati s različitim životinjama koje se

mogu koristiti u programima uključivanja životinja.

Sve životinje koje se koriste u programima uključivanja životinja trebaju imati redoviti dvogodišnji

preventivni pregled veterinara te primiti preventivna cjepiva onoliko često koliko to stručnjaci

preporučuju. Znakove bolesti i narušenog zdravlja trebaju redovito provjeravati vlasnici/vodiči

životinje ili facilitatori, uključujući pri tome krzno/dlaku/kožu, oči, uši, usta i dah, analno područje i

izmet, temperaturu, disanje i općenite pokrete i ponašanje. Bolesna ili ozlijeđena životinja ne smije se

nikada koristiti u programima uključivanja životinja.

Kako bi se prevenirao strah i stres, životinju je potrebno dobro pripremiti za sudjelovanje u

programima uključivanja životinja. Životinja se najprije mora priviknuti na školsko i razredno okruženje

na postupan, kontroliran i pozitivan način. Ukoliko će se određena životinja često koristiti u takvim

programima, potrebno ju je unaprijed priviknuti na velik broj ljudi, najbolje bi bilo početi od najranije

dobi. Prijevoz, pomicanje i korištenje životinje treba biti pažljivo planirano i pripremljeno kako bi se

smanjio stres, a okolina se stalno mora nadzirati kako bi se predvidjele eventualne promjene na koje

životinja nije pripremljena. Uplašena ili stresirana životinja ne smije se nikada koristiti u programima

uključivanja životinja. Strah i stres mogu izazvati obrambeno ponašanje kod životinje i time značajno

povećati rizik od moguće ozljede djece koja su u kontaktu s njom.

Prostor u kojem životinja živi ili boravi treba biti primjerene temperature, prozračnosti i vlažnosti.

Potrebno je osigurati prikladan ležaj ili materijal za ležanje, tako da se životinja može odmarati. Kada

se životinja prenosi iz vlastitog prostora kako bi sudjelovala u aktivnostima, potrebno ju je položiti na

prikladnu podlogu (ručnik, podloška ili prirodno drvo). Stanište životinje potrebno je redovito čistiti,

provjeravati i održavati. Dodatna udobnost može se osigurati na način da se životinji omogući različita

temperatura u kavezu, prostor za odmaranje, bilo da ga koristi za promatranje ili skrivanje, te sloboda

istraživanja.

Ukoliko se životinja drži u školi ili razredu (za razliku od životinja koje se primarno drže negdje dalje i

samo dovode u školu), važno je da facilitator/osoba odgovorna za životinju osigura stanište prikladno

u smislu sigurnosti, veličine, mogućnosti održavanja i sl., kao i u smislu osiguravanja uvjeta za

izražavanje prirodnog ili normalnog ponašanja pojedine životinje.

Ukoliko životinja pripada divljim (nepripitomljenim) životinjama (odnosno vrstama koje i dalje žive i u

divljini), važno je dobro istražiti i njihove »divlje« značajke kako bi se bolje razumjele potrebe i

ponašanja tih životinja (npr. zečevi, ptice, hrčci, ribe). Kod vrsta kod kojih više ne postoje divlje

varijante (pripitomljavanje jako udaljava životinju od njenih najbližih divljih predaka, npr. kod pasa,

25


mačaka i konja), potrebno je istražiti tipične ponašajne osobine te proširiti vlastito znanje o pojedinoj

životinji.

»Poticanje« se odnosi na specijalizirane predmete dizajnirane da potiču životinju, te ih je potrebno

dodati u stanište, gdje god je moguće, kako bi se poticala normalna i prirodna ponašanja. Kada se

životinja na dulje vrijeme odvaja od vlastitog staništa (tijekom posjete školi), potrebno joj je osigurati

dovoljno vremena za odmor i igru. Ukoliko je životinja po svojoj prirodi društvena ili inače živi u

krdima/jatima, potrebno ju je držati u što je moguće prirodnijim uvjetima, odnosno u njenim

prirodnim skupinama.

Prilog 6. opisuje potrebe tri vrste životinja koje se mogu držati u školi, način na koji je potrebno

procijeniti njihovo stanište te kako im osigurati pet temeljnih sloboda.

6b. Prepoznavanje znakova stresa kod životinja

Iako je razumijevanje potreba životinja (»pet sloboda«) značajno za njihovu svekoliku dobrobit,

sposobnost prepoznavanja kada životinji nije udobno ili kada je pod stresom u nekoj okolini ili situaciji

također je izuzetno značajno za facilitatora, jer može utjecati na dobrobit (i sigurnost) djeteta ili djece

koja sudjeluju u aktivnostima sa životinjom.

Što je stres?

Stres je tjelesna, psihička i emocionalna reakcija na povećane izazove negativne vrste, izaziva strah i

izbjegavajuće ponašanje i potiče reakciju bježanja, poznatu kao »flight reakcija« ili „reakcija bijega“.

Ukoliko životinja, u situaciji kada je okružena ljudima i kada se njom postupa na način koji izaziva

osjećaj neugode i tjeskobe nema mogućnost bijega, ne može se osloboditi ili nema prikladnog načina

za smirivanje (najčešće igračku, hranu ili poznati prostor), može uslijed straha reagirati i obrambenim

ponašanjem u smislu napada. Najčešće je to griženje ili udaranje.

Znakovi stresa

Životinje ne grizu, ne udaraju i ne pokušavaju pobjeći bez prethodnog upozorenja. Iako agresivno

ponašanje često naglo eskalira, životinja uvijek najprije pokazuje različite znakove koji zapravo ukazuju

na razinu stresa koju osjeća. Izuzetno je važno da je facilitator osjetljiv na ove znake i da ih prepoznaje.

26


U Prilogu 7 nalaze se slike koje prikazuju najčešće znake stresa kod različitih vrsta, te posebno vrlo

važne znake stresa kod pasa.

Općenito, kada su životinje pod stresom i žele pobjeći iz takve situacije (reakcija bijega), pokušavaju

izgledati manjima. Neke vrste, na primjer, uši spuštaju prema nazad, podvijaju rep između nogu, šire

oči i cijelo im tijelo izgleda pogrbljeno. Na taj način, životinje pokušavaju povećati razmak između sebe

i potencijalne prijetnje; željele bi, ukoliko bi to bilo moguće, nestati iz te situacije. Životinji koja

pokazuje takve znakove potrebno je osigurati dovoljno prostora te procijeniti situaciju u smislu je li

moguće promijeniti njenu percepciju onoga što je uzrokovalo strah. Ukoliko se životinji ne osigura

dovoljno prostora i razina stresa nastavi rasti, njeno ponašanje može lako prijeći u obrambeno

(napadačko) ponašanje, odnosno može doći do napada bez dodatnog upozorenja („fight reakcija“).

Kada ponašanje životinje ukazuje na moguću pojavu obrambenog ponašanja, najčešće životinja tada

pokušava izgledati veća. Uši su najčešće uspravljene, rep podignut, dlaka se nakostriješi. Oči su, kao i

kod reakcije bijega širom otvorene, ali su oštre i usmjerene na moguću prijetnju, tijelo je napeto,

ponekad izgledaju ukipljeno, a neke životinje pokazat će i svoje »oružje«, zube i kandže. Svi ovi znaci

zapravo ukazuju da nam životinja poručuje da se maknemo, te kao i kod reakcije bijega ovi zahtjevi se

trebaju poštivati.

Ključ uspjeha svakog odgovornog facilitatora u izbjegavanju bilo kojih ekstremnih znakova stresa kod

životinja koje se koriste u programima uključivanja životinja jest procjena i priprema životinja, te

sposobnost prepoznavanja i najmanjih znakova stresa odnosno reagiranja u smislu ponovnog vraćanja

životinja u stanje pozitivnog uzbuđenja.

6c. Životinje i mogući rizici

Aktivnosti sa životinjama nisu bez rizika. Čak i životinja koja nije u stresu može slučajno ogrebati, srušiti

ili nagaziti nogu bilo kojeg djeteta. Rizik se značajno povećava kada je životinja u stresu ili ako aktivnosti

ili interakcije odstupaju od planiranih i pripremljenih.

Za svaki program, seansu i aktivnost potrebno je napraviti procjenu rizika, kako bi se predvidjeli mogući

rizici za djecu ili dijete koje je uključeno u program.

U Prilogu 8 nalaze se primjer obrasca za procjenu rizika za pojedinu seansu u okviru programa


27


Životinje mogu ozlijediti ljude tijekom rada s njima, stoga je važno primjenjivati najbolju moguću

praksu rada sa životinjama koliko god je to moguće. Ozljede se mogu odnositi na ogrebotine, do kojih

dolazi kada se životinja ne osjeća sigurnom i pokušava pobjeći, na ugrize, uobičajenu obrambenu

strategiju, koja se javlja kada se životinja osjeća tjeskobno ili nesigurno u nekoj situaciji. Udaranje je

nešto što se najčešće javlja kod velikih životinja, iako i male životinje poput zečeva mogu snažno udariti

zadnjim nogama. Ponekad su ozljede slučajne, npr. poni može nagaziti nogu ili prilikom pomicanja

udariti dijete odnosno srušiti ga, i psi mogu ponekad uraditi isto, ili čak skočiti na nekoga i na taj način

ga srušiti na zemlju.

Mogući rizici za zdravlje djece (i facilitatora) mogu doći od životinje i njene okoline. Životinje mogu

biti nositelji patogena, a da pri tome nemaju nikakvih kliničkih znakova bolesti. Facilitator također

treba istražiti kojim bolestima je sklona životinja s kojom će raditi, znati na koji način smanjiti

mogućnost infekcije te se na taj način i ponašati, uključujući i svakodnevnu procjenu zdravstvenog

stanja životinje.

Bolesti koje se mogu prenositi sa životinja na ljude (i obrnuto) nazivaju se zoonoze. Neke od njih su

bakterijske infekcije salmonelom, leptospiroze i toksoplazmoze, dok se virus gripe može prenositi

između ljudi i tvorova! Česta je i gljivična infekcija kože, koja se prenosi direktnim kontaktom ili putem

okoline u kojoj životinja boravi. I endo i ektoparaziti (uglavnom crvi i buhe) također se mogu prenositi

(ili u slučaju buha ugristi osobu), ali uz uobičajene preventivne tretmane i pažljivu procjenu niti jedan

od ovih parazita i patogenih infekcija ne bi trebao predstavljati rizik za životinje (a time i za ljude) koje

su uključene u programe uključivanja životinja.

I djeca i životinje se trebaju pridržavati uobičajenih higijenskih postupaka, pranje ruku prije i poslije

aktivnosti sa životinjama, te ne dolaziti u direktan kontakt s izmetom, mokraćom ili prljavom steljom.

Najčešći rizik će vjerojatno biti autoimuni odgovor kod djece ili odraslih koji imaju alergijske reakcije

na životinjske dlake, ljuskice s kože ili vrstu stelje.

Uvijek je potrebno unaprijed tražiti dozvolu roditelja za sudjelovanje njihove djece u programima

uključivanja životinja (prije početka samog programa), uz pojašnjenje mogućih rizika za njihovu djecu

ukoliko budu sudjelovala u programu. Potrebno je tražiti i podatke o mogućim alergijskim

reakcijama, iako se može dogoditi da zbog ranijih ograničenih izlaganja mogućim alergenima,

roditelji ni ne znaju za njih. Pažljivo promatranje djece i mogućih negativnih reakcija jest

odgovornost facilitatora ili pomoćnog osoblja. Također je važno da netko od njih poznaje postupak

davanja prve pomoći.

28


6d. Izrada kodeksa postupanja sa životinjama u školi

Kao efikasan radni dokument, potrebno je pripremiti kodeks postupanja sa životinjama unutar školske

okoline. Takav kodeks bi trebao biti svojevrstan vodič za facilitatora ili odgovornu osobu kako bi se

osiguralo etično postupanje sa životinjom te zdravlje i sigurnost djece uključene u program. Kako je

svaka škola drugačija, s drugačijim programima uključivanja, potrebno je pripremiti posebne kodekse.

Kodeks bi trebao sadržavati sve elemente, od pripremnih koraka i postupaka, npr. dozvola uprave

škole, suglasnost roditelja o sudjelovanju djece, svrha i ključni ciljevi programa uključivanja životinja,

pa do potrebnih priprema životinje (izbor, procjena, fizička i psihološka priprema životinje) i okoline

(oprema, potrepštine za životinju, itd.). Kodeks bi trebao sadržavati i postupke pripreme djece,

davanje uputa, pranje ruku, opis prikladne odjeće te općenitu dobrobit/prikladnost za interakcije sa

životinjom tijekom dana.

Škole mogu izraditi i zvanični dokument koji će se odnositi na prisustvo životinja u školskom prostoru,

bilo kao trajni ili privremeni dokument za vrijeme posjete životinje. Takav dokument bi trebao

uključivati detalje, tko je odgovoran za brigu o životinji i njezinu dobrobit, kada životinja može ući i

izaći iz zgrade, gdje će obavljati toalet ili gdje će se odložiti otpad i koja pravila djeca trebaju poštivati

tijekom aktivnosti sa životinjom.

6e. Kako najbolje postupati sa životinjama

Kako bi se smanjio rizik za djecu i održalo zdravlje i dobrobit životinje u programima uključivanja

životinja, potrebno je pridržavati se dobre prakse u postupanju sa životinjama. Općenito, to uključuje

prikupljanje podataka o životinji i najboljim načinima postupanja s njom, pripremanje životinje i

okoline unaprijed i pristupanje životinji na način koji odgovara njenoj anatomiji i tipičnim obrascima

ponašanja. Kod malih životinja potrebno je voditi računa da prenošenje životinja bude polagano na

29


način da se životinja osjeća sigurno, kako ne bi pokušala pobjeći ili se osjećala uplašeno, što može

dovesti do obrambenog ponašanja. Kod velikih životinja potrebno je koristiti opremu kojom će se

životinja moći obuzdati i kontrolirati, a koja neće izazivati bol ili neugodu. Preporučuje se da se izrade

upute »kako postupati sa životinjom« koje će biti dio uputa za brigu o životinji, posebno kod životinja

koje su stalno prisutne u školi.

U Prilogu 5 nalaze se primjeri dobre prakse na koji način najbolje postupati sa šest različitih vrsta

životinja.

U Prilogu 9 nalaze se primjeri uputa za skrb o životinjama koje su stalno prisutne u školskom

okruženju.

7. Uključivanje životinja u odgojno-obrazovni proces

Između svih benefita koji su prikazani u 3. Poglavlju (Benefiti uključivanja životinja u programe koji se

provode s djecom), najočitiji benefit u interakcijama koje se provode u školi jest spoznajni benefit.

Kako bi se ostvarili spoznajni benefiti, životinje se mogu koristiti tijekom učenja i poučavanja.

Učitelji koji nemaju iskustva u provedbi programa uključivanja životinja koristite životinje u razredu

(žive životinje, slike ili snimke) naglašavajući pri tome uglavnom informacije vezane uz životinje;

prehrana, skrb, prirodna staništa i slično. Iako su ove informacije važne, područje etične uporabe

životinja u obrazovanju je mnogo šire, životinje se mogu koristiti kao „pomoć“ tijekom poučavanja svih

predmeta, jezika, matematike, prirodnih znanosti, geografije, vjeronauka, TZK, sve što treba za to jest

malo mašte!

Također, benefiti interakcija sa životinjama u razredu ne moraju biti povezani samo s učenjem, mogu

se odnositi i na ponašanje, poticati smirivanje učenika i smanjivanje nepoželjnih oblika ponašanja,

zatim se mogu odnositi na socijalne vještine, kao što su slušanje, komunikacija i timski rad, te na

emocionalne/fiziološke benefite kroz poticanje samopouzdanja i samopoštovanja, a u nekim

slučajevima i na tjelesne benefite, ukoliko se poučavanje odvija uz podršku fizioterapeuta.

30


7a. Planiranje cilju usmjerenih nastavnih sati (seansi)

Vodič za uključivanje životinja u odgoj i obrazovanje pripremljen je s namjerom poticanja učitelja (kao

facilitatora ili kao suradnika facilitatora) da ne koriste samo pasivno životinje u razredu, već da ih

aktivno uključe u odgojno-obrazovne programe.

Facilitatori bi trebali planirati seanse temeljene na ciljevima koje žele da njihovi učenici postignu. Kada

su ciljevi specificirani te vode prema jasnoj i objektivnoj evaluaciji napretka ili ukupnog postignuća,

nazivaju se 'ključnim ciljevima', te se preporučuje da se u svakoj pojedinoj seansi odrede najviše 3

ključna cilja.

Primjeri ključnih ciljeva i benefita:

Benefiti Primjeri ključnih ciljeva

Tjelesni Poboljšanje koordinacije, snage, fleksibilnosti

Poticanje fine motorike

Psihološki Poticanje samopoštovanja i povjerenja u

vlastite sposobnosti (samopouzdanja)

Socijalni Poticanje komunikacije, timskog

rada,suradnje

Emocionalni Povećanje osjećaja ponosa, poticanje

empatije i pozitivnih emocionalnih reakcija

Ponašajni Poticanje smirenog ponašanja i kontrole

ponašanja

Spoznajni Razvijanje vještina rješavanja

problema,donošenje odluka i vještina učenja

U Prilogu 10 nalazi se knjižica napravljena kako bi pomogla facilitatorima u određivanju ključnih

ciljeva te izboru aktivnosti vezanih uz skrb o životinjama, a koje su prikladne za školu. Knjižica je

tiskana dvostruko, od naprijed i od nazad. Dio knjižice pod nazivom 'Interakcije uz pomoć životinja,

Benefiti i ključni ciljevi za programe koji se provode u školama' sadrži opsežan, ali ne i konačan popis

ključnih ciljeva.

31


Kada facilitator jednom odluči na koje će se ključne ciljeve usmjeriti tijekom seanse, slijedi izbor

aktivnosti i zadataka kojima će se oni postići. Punjenje posude ili boce za vodu može biti aktivnost

usmjerena na tjelesne ciljeve; podizanje životinja na finu motoriku, koordinaciju i ravnotežu, a ukoliko

učenici izvode ovu aktivnost u paru usmjerena je i na timski rad i suradnju; davanje velike posude s

vodom iz koje moraju napuniti malu posudu potiče razvijanje vještina rješavanja problema, a može se

raditi i na razvijanju vještine čitanja ukoliko se učenicima daju „kartice za skrb“ (pogledajte Prilog 9

gdje se nalaze primjeri kartica), ili matematičkih vještina ukoliko se traži određena količina vode. Ako

u vodu na primjer treba dodati određene vitamine (kao kod zamorca), može se planirati i dijeljenje i

raspodjela koji pripadaju u naprednije matematičke vještine.

U dijelu knjižice 'Interakcije uz pomoć životinja, aktivnosti sa životinjama za programe koji se

provode u školama' a koja se nalazi u Prilogu 10 nalazi se niz aktivnosti vezanih za skrb o životinjama

koje se mogu koristiti za postizanje ključnih ciljeva. Dvije strane knjižice su međusobno povezane,

tako da kad facilitator odredi ključne ciljeve seanse (ili programa), može lako iz knjižice izabrati

aktivnosti koje će doprinijeti ostvarenju tih ciljeva (ovisno o životinji s kojom će raditi).

7b. Priprema životinja za djelotvornu uporabu

Ukoliko su aktivnosti kojima se žele postići ključni ciljevi usmjerene na skrb o životinjama; kao npr.

hranjenje, davanje vode, čišćenje, briga o zdravlju, staništu i dobrobiti životinje, „pripremanje

životinje“ za rad bit će minimalno, iako facilitator, bez obzira na planirane aktivnosti, uvijek mora

provjeriti i procijeniti životinju na dnevnoj bazi prije nego započne program uključivanja životinja (kao

što je detaljno opisano u dijelu 5b Procjena životinja)

Uz aktivnosti koje se odnose na skrb o životinjama, vješt facilitator ima mogućnost provedbe novih,

kreativnih i zabavnih seansi s izabranom životinjom/ama,a koje će i dalje biti usmjerene na postizanje

ključnih ciljeva. Tri takve seanse su detaljno opisane u središnjem dijelu knjižice 'Interakcije uz

pomoć životinja' , a koja se nalazi u Prilogu 10.

32


Priprema za korištenje nove opreme

Ukoliko facilitator želi koristiti novu opremu tijekom seansi uključivanja životinja, ključno je da se

životinja/e pripreme na prikladan način. Prvo treba procijeniti životinju (pogledati dio 6. Životinje u

razredu), odnosno životinju postupno izlagati novoj opremi kako bi se utvrdilo je li preosjetljiva na

izgled ili zvukove te opreme ili predmeta. Ako životinja pokazuje znakove nelagode u blizini opreme,

potrebno je provesti postupak desenzibilizacije. Postupak desenzibilizacije kod životinja koje pokazuju

strah od određenih predmeta traje neko vrijeme, tako da se planirani predmet (ili životinja) neće moći

koristiti u narednim seansama.

Etična desenzibilizacija podrazumijeva postupno izlaganje životinje podražaju do trenutka kada

životinja više nije osjetljiva na taj podražaj. Također, desenzibilizacija se može provoditi zajedno s

postupkom klasičnog uvjetovanja kako bi se promijenila percepcija podražaja kod životinje od

negativne do pozitivne (ovo obično ubrzava postupak, ali nije uvijek prikladno). Na primjer, ako

životinja pokazuje strah od invalidskih kolica, ona se mogu ostaviti u prostoru u kojem životinja inače

boravi, najprije na većoj udaljenosti, pa se postupno približavati tijekom vremena, ovisno o reakcijama

životinje (desenzibilizacija). Kada se postigne „prikladna udaljenost“ na sjedalo kolica se može stavljati

hrana (klasično uvjetovanje mijenja percepciju životinje prema kolicima od predmeta koji je plaši do

predmeta koji je povezan s ugodom). Iako je ovaj način rada efikasan, životinja će vjerojatno

doživljavati invalidska kolica više pozitivno (ugodno) nego negativno (strah), a to može utjecati na to

da životinja neće doživljavati kolica kao neutralni podražaj pa ih neće ignorirati tijekom rada.

Ukoliko se tijekom seanse očekuje da životinja nešto radi s predmetom ili dijelom opreme, tada ju je

potrebno obučiti za to. Treniranje životinje da se ponaša na određen način tijekom seanse može učiniti

seansu zabavnom te potaknuti izgradnju odnosa djece i životinje, ali može biti i izazovno te izazvati

emocionalne reakcije koje nisu planirane. Veoma je važno da metode treniranja koje se koriste budu

utemeljene na pozitivnom potkrepljenju i nagrađivanju određenog ponašanja kod životinje s onim što

je životinji ugodno. Ako facilitator koristi pozitivno kažnjavanje (na strahu utemeljene posljedice

neprikladnog ponašanja, odnosno davanje neugodnih posljedica nakon neprikladnog ponašanja) ili

negativno potkrepljenje (prijetnja pozitivnom kaznom, odnosno izostanak neugodnih podražaja ako

se životinja ponaša na traženi način), povećava rizik od mogućih ozljeda kod djece koja sudjeluju u

seansi, ukoliko se životinja počne plašiti ili samog facilitatora (odnosno osobe koja kažnjava) ili

predmeta/opreme koja se koristi.

33


U Prilogu 11a nalazi se detaljan opis kako obučiti psa da legne na prostirku, da stavi svoju glavu na

krilo djeteta koje mu čita, te da stavi šapu na knjigu u trenutku kada želi da dijete uspori ili čak da

ispravlja greške tijekom čitanja!

U Prilogu 11b objašnjen je postupak obučavanja konja da nosom pogura predmet sa čunja, zabavno

ponašanje konja koje može „otežati“ posao i pripremljenom jahaču kada bude pokušavao palicom

zakvačiti predmet sa čunja.

7c. Mjerenje ishoda

Kako bi se efikasno evaluirao učenički rad, a posebno napredak u odnosu na ostvarenje ključnih ciljeva,

kad god je moguće potrebno je mjeriti ishode zadataka i aktivnosti koje su bile uključene u seansu. U

nekim zadacima i aktivnostima mjerenje će zapravo biti objektivno bodovanje pa će se napredak

između seansi moći vrlo lako procjenjivati, dok u drugim zadacima i aktivnostima (kao npr. kod

pojedinih sposobnosti učenika) mjerenje će biti manje egzaktno. Iako facilitator može dati vlastitu

procjenu napretka, to bi bila pristrana evaluacija koja neće pomoći pri zaključivanju je li program

uključivanja životinja bio uspješan.

Uzmimo na primjer seansu u kojoj su ključni ciljevi usmjereni na ostvarenje tjelesnih benefita;

fleksibilnosti, koordinacije i snage. Seansa se može odvijati izvan učionice, recimo u konjičkom klubu

gdje učenik može jahati. Aktivnost može biti da učenik dohvati 10 predmeta postavljenih na 10 čunjeva

dok jaše konja. Ovu aktivnost je lako mjeriti kako bi se procijenila uspješnost u ostvarenju ključnih

ciljeva. Potrebno je prebrojati koliko je predmeta učenik dohvatio. Mjerenje postaje kompliciranije

ukoliko procjena uključuje više pokušaja ('prvi pokušaj', 'drugi pokušaj', itd.), ali facilitator i dalje mora

mjeriti uspjeh na objektivan način. U narednim seansama, ako se aktivnost ponavlja, može se mjeriti

stupanj napretka (nazadovanja) ili uspoređivati uspjeh u pojedinoj seansi (npr. može se u idućoj seansi

staviti 15 čunjeva s predmetima, ili manji čunjevi).

Ukoliko su ključni ciljevi više psihološki, emocionalni ili ponašajni, objektivno mjerenje biti će teže, ali

pronalaženje najbolje mogućeg prikladnog načina mjerenja jest važna uloga facilitatora. U Prilogu 12

nalaze se primjeri mjerenja postizanja ključnih ciljeva koji su prikladni u području ovih benefita.

U obrazovnim seansama uključivanja životinja gdje su ključni ciljevi najčešće usmjereni na spoznajne

benefite, potrebno je mjeriti sposobnosti učenika. Često će se to moći uklopiti u inače primjenjivane

34


načine procjene. Je li učenik napredovao u usvajanju vještine čitanja s niže na višu razinu? Može li sad

analizirati i sintetizirati trosložne riječi u odnosu na prije kada je mogao to isto učiniti s dvosložnim

riječima, ili može li sad brojati do 20 dok je prije brojao samo do 10. U nekim slučajevima, pojedine

aktivnosti će se procjenjivati na način da se mjeri brzina odnosno vrijeme koje je bilo potrebno za

završetak aktivnosti, ili koja je razina postignuta u izvođenju određene aktivnosti.

7d. Evaluacija nastavnog sata (seanse)

Kako bi se osiguralo učenje i napredak i za facilitatora i za učitelja koji koristi životinje u nastavi na

etički način ,a u svrhu dobrobiti učenika, veoma je važna evaluacija svake seanse i programa u cjelini.

Interakcije uz pomoć životinja su relativno novo pomoćno sredstvo na koje se često ne gleda kao na

obrazovno (ili terapijsko) sredstvo. Ukoliko se može dokumentirano pokazati da postoji napredak u

sposobnostima i vještinama koje su postavljene kao ključni ciljevi, a kroz pažljivo planirano mjerenje

seansi/programa, sve više ljudi će prihvatiti programe uključivanja životinja u svrhu poboljšanja

sposobnosti i vještina kod učenika.

Nakon završene seanse facilitator bi trebao popuniti evaluacijski list, odnosno dati podatke o

postignuću učenika u ostvarenju ključnih ciljeva. Evaluacijski list može pomoći pri planiranju narednih

seansi, kao podsjetnik što je do tad učenik postigao. Seanse se trebaju planirati na način da se

aktivnosti ponavljaju ili podižu na višu razinu na prikladan način. Provedba aktivnosti na ovaj način

omogućuje lakšu usporedbu mjerljivih ishoda te osigurava uvjete za mjerenje učenikovih sposobnosti,

odnosno mjerenje njegovog napretka u pojedinoj sposobnosti ili vještini.

Kao dio evaluacije, facilitator također treba procjenjivati i čimbenike koji su mogli utjecati na seansu.

U gore navedenom primjeru učenik je prvo trebao dohvatiti predmete na čunjevima dok je jahao

konja, slijedeća prikladna aktivnost koja bi mogla utjecati na razvoj fleksibilnosti jest korištenje manjih

čunjeva, kako bi se učenik morao više ispružiti da ih dohvati, ali ako novih 10 predmeta na čunjevima

nisu isti kao u prethodnoj seansi, onda to može utjecati na rezultate i procjenu uspješnosti. Ako je

'predmet mjerenja' čovjek, postoji niz čimbenika koji mogu dodatno utjecati na rezultate, uključujući

i motivaciju sudionika ili interes za aktivnosti, zatim utjecaj umora zbog aktivnosti koje su provođene

prethodni dan, utjecaj zdravlja ili čak vremenskih prilika tijekom seanse!

Facilitator bi trebao evaluirati seansu i u smislu efikasnosti životinje/a koje su bile uključene u rad. Jesu

li aktivnosti same životinje utjecale na ostvarenje ključnih ciljeva? Je li životinja odvlačila pozornost

35


učenika od aktivnosti usmjerenih ka ključnim ciljevima? Je li životinja pokazivala znakove nelagode ili

stresa?

Evaluacijski listovi mogu poslužiti facilitatoru za izradu izvješća o programu, to može biti u obliku

skupnog izvješća koje će sadržavati sve evaluacijske liste ili može biti objedinjeni prikaz kao što je to

učinjeno u studiji slučaja u Prilogu 1.

8. Zaključak

Životinje i ljudi su usmjereni jedni na druge oduvijek . Benefiti interakcija sa životinjama prepoznati su

u mnogim područjima. Kao učitelji, imate priliku i privilegij da upoznate svoje učenike sa životinjama.

Neka učenici uče o životinjama i o tome kako se odgovorno brinuti za njih, ali dozvolite i životinjama

da uče učenike, da ih uče matematičkim i jezičnim vještinama kao i u svim akademskim područjima.

Također im dozvolite da uče učenike samokontroli, strpljenju, ponosu, komunikaciji, timskom radu i

zadovoljstvu … životnim vještinama potrebnim za njihovu budućnost.

36


9. Reference

ALTSCHILLER. D (2011). Animal- Assisted Therapy. Greenwood, Oxford

ANDERSON. W, REID. C i JENNINGS. G (1992). Pet ownership and risk factors for cardiovascular

disease, Medical Journal of Australia, 157, 298-301 u WELLS. D (2007), Domestic Dogs and Human

Health: An Overview, British Journal of Health Psychology, No 12, stranice 145-156

BASS.M, DUCHOWNY. C i LLABRE. M (2009). The Effect of Therapeutic Horseback Riding on Social,

Functioning in Children with Autism. Journal of Autism Development Disorder Vol. 39, stranice

1261–1267

http://www.kenrodogtraining.com/upload/effect.pdf

CHANDLER.C (2012). Animal Assisted Therapy in Counselling. Routledge, London

DEMBICKI.D i ANDERSON. J (1996). Pet ownership may be a factor in improved health of the

elderly. Journal of Nutrition for the Elderly, 15, 15-31 u FRIEDMANN. E, SON. H and TSAI. C. The

animal/human bond: health and wellness u FINE. A (2010). Handbook on Animal Assisted Therapy.

Academic Press Elsevier, California

DRNACH. M, O’BRIEN. P i KREGER.A (2010). The effects of a 5-week therapeutic horseback riding

program on gross motor function in a child with cerebral palsy: a case study. The Journal of

Alternative and Complementary Medicine. Vol. 16 No. 9 stranice 1003-1006.

http://online.liebertpub.com/doi/abs/10.1089/acm.2010.0043

FINE. A (2010). Handbook on Animal Assisted Therapy. Academic Press Elsevier, California

HAMA.H, YOGO.M i MATSUYAMA (2009). Effects of stroking horses on both humans' and horses'

heart rate responses. Japanese Psychological Association Japanese Psychological Research , Volume

38, Issue 2, pages 66–73,

http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1468-5884.1996.tb00009.x/abstract

KAISER. L, HELESKI. C, SIEGFORD. C i SMITH.K (2006). Stress Related Behaviour among horses used

in therapeutic riding programme. u SCAS Journal Autumn, 2012

http://www.kenrodogtraining.com/upload/effect.pdf




http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jpr.1996.38.issue-2/issuetoc

http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/jpr.1996.38.issue-2/issuetoc

http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1468-5884.1996.tb00009.x/abstract

37


PYLE. A (2012). Stress responses of horses used in Hippotherapy

http://repositories.tdl.org/tdl-ir/handle/2346/11442

MACAULEY. B i GUTIERREZ (2004). The Effectiveness of Hippotherapy for Children With Language-

Learning Disabilities. Communication Disorders Quarterly, Vol. 25 No. 4, stranice 205-21

http://cdq.sagepub.com/content/25/4/205.short

MARCUS. D (2011). The Power of Wagging Tails. Demos Medical Publishing, New York

SCHULTZ. P, REMICK-BARLOW i ROBBINS. L (2007). Equine-assisted psychotherapy: a mental health

promotion/intervention modality for children who have experienced intra-family violence. Health

and Social Care in the community, Vol. 15 No. 3, stranice 265-271

http://www.chrysalisequine.com/files/EAP%20-

%20a%20mental%20health%20intervention%20for%20children%20who%20have%20experience%20

intra%20family%20violence.pdf

SERPELL. J (1991). Beneficial effects of pet ownership on some aspects of huam health and

behaviour. Journal of the Royal Society of Medicine, 84, 717-720 u WELLS. D (2007). Domestic Dogs

and Human Health: An Overview. British Journal of Health Psychology, No 12, stranice 145-156

SHURTLEFF.T i ENGSBERG.J (2010). Changes in Trunk and Head Stability in Children with Cerebral

Palsy after Hippotherapy: A Pilot Study. Vol. 30, No. 2, stranice 150-163

http://informahealthcare.com/doi/abs/10.3109/01942630903517223

STERBA. J, ROGERS. B, FRANCE . A i ROBBINS . L (2002). Horseback riding in children with cerebral

palsy ; effect on gross motor function. Developmental Medicine and Child Neurology, Vo. 44, No. 5

stranice 301-308

TAYLOR. N i SIGNAL. T. D (2005). Empathy and Attitudes to Animals. Anthrozoos, Vol 18, Issue 1

THE EUROPEAN PET FOOD INDUSTRY, Facts and Figures (2014), www.fediaf.org/who-we-are/facts-

and-figures.html

http://repositories.tdl.org/tdl-ir/handle/2346/11442

http://cdq.sagepub.com/content/25/4/205.short

http://www.chrysalisequine.com/files/EAP%20-%20a%20mental%20health%20intervention%20for%20children%20who%20have%20experience%20intra%20family%20violence.pdf



http://informahealthcare.com/doi/abs/10.3109/01942630903517223

http://www.fediaf.org/who-we-are/facts-and-figures.html

http://www.fediaf.org/who-we-are/facts-and-figures.html

38


TROTTER. K, CHANDLER.C, GOODWIN-BOND.D i CASEY. J (2008)i A Comparative Study of the

Efficacy of Group Equine Assisted Counseling WithAt-Risk Children and Adolescents. Journal of

Creativity in Mental Health, Vol. 3, No.3

http://www.chrysalisequine.com/files/A%20comparative%20study%20of%20the%20efficacy%20of%

20Group%20EAP%20with%20at%20risk%20children%20and%20adolescents.pdf

www.dyspraxiaireland.com/EquineAssistedTherapyLearning

www.iahaio.org

www.scas.org.uk

http://www.chrysalisequine.com/files/A%20comparative%20study%20of%20the%20efficacy%20of%20Group%20EAP%20with%20at%20risk%20children%20and%20adolescents.pdf

http://www.chrysalisequine.com/files/A%20comparative%20study%20of%20the%20efficacy%20of%20Group%20EAP%20with%20at%20risk%20children%20and%20adolescents.pdf

http://www.dyspraxiaireland.com/EquineAssistedTherapyLearning

http://www.iahaio.org/

http://www.scas.org.uk/

39


PRILOZI

40


10. Prilog 1 – Studija slučaja

Referenca(bilješka) : ELISTA-MM-03-16

Uvod/Pozadina:

Michael ima urođenu mišićnu distrofiju što utječe na njegovu grubu i finu motoriku te svakodnevne

vještine. Michael uglavnom koristi invalidska kolica, iako može kratko hodati, ali ima poteškoća s

koordinacijom pokreta. Njegov fizijatar smatra da će poticanje usmjeravanja dječaka na određenu

točku pomoći pri održavanju ravnoteže i koordinacije tijekom hodanja; to se može najprije vježbati kroz

druge aktivnosti. Michael ima i poteškoća u kognitivnom funkcioniranju, i trenutno uvježbava

prepoznavanje jednostavnih riječi i brojanje.

Michael lako stupa u komunikaciju s odraslima, ali rijetko sam započinje odnose bilo koje vrste sa

svojim vršnjacima. Dječak ima psa kod kuće te je naviknut na aktivnosti s psima.

Ključni ciljevi i benefiti programa/seanse:

1. Koordinacija (oko-ruka; fokusiranje na određenu točku radi lakšeg uspostavljanja i održavanja

ravnoteže)

2. Brojanje (može brojati do 10, ali je nesiguran pri tome)

3. Socijalni kontakt (suradnja i timski rad)

Seansa će imati tjelesne, psihološke, socijalne i spoznajne benefite.

Izbor životinje, planiranje i priprema:

Za seansu s Michaelom izabrana je labradorica Sunny. Sunny, kao što njeno ime kaže, je pas koji se

lako pozitivno motivira, jako voli loptu, ali se dobro samokontrolira te je dobro obučena. Sunny je i prije

radila sa osobama u invalidskim kolicima, te je priviknuta na njih. Sa psom se prije seanse vježbao aport

, kako bi se podsjetila naredbe, odnosno kako bi donijela loptu Michaelu u krilo.

Pripremljen je plan seanse (referenca SP-MM01)s opisom aktivnosti koje su usmjerene na postizanje

ključnih ciljeva, bacanje lopte Sunny, brojanje koliko je bilo pokušaja bacanja te socijalni kontakt sa

psom i facilitatorom. Napravljena je procjena rizika s obzirom na aktivnosti (referenca RA-MM01) i

Michaelovi roditelji su potpisali suglasnost nakon što su pročitali ova dva dokumenta (plan seanse i

procjenu rizika).

Veći dio seanse odvijat će se vani, na travnatoj površini. Ovaj prostor je izabran kako bi Sunny mogla

slobodno trčati, bez ograničenja; trava je kratko podšišana, a tlo je suho, tako da se i Michael može

lako kretati u invalidskim kolicima. Posuda s pitkom vodom za Sunny stavljena je u kut tratine.

41


„Meta“ je izrađena od lagano neravnih komada drveta veličine 80X80 cm. Na meti su nacrtana dvije

površine različite boje, vanjski dio je obojan plavom bojom, a unutarnji dio veličine 30X30 cm obojan

je crvenom bojom. Dvije oznake su nacrtane na travi uz pomoć boje u spreju. Prva oznaka je nacrtana

na mjestu gdje će biti Michael u svojim invalidskim kolicima, a druga na mjestu gdje će se postaviti

meta. Razmak između ovih oznaka iznosi 2 metra.

Prije Seanse Sunny je iščetkana kako bi se odstranio višak dlake, te je pojela uobičajeni doručak kako

ne bi bila pretjerano živahna pri uzimanju ponuđene nagrade u vidu slatkiša. Sunny je pregledana prije

seanse kako bi se provjerilo da nema znakova bolesti, te je obavila toalet, kao i inače poslije doručka.

Slatkiši su stavljeni u zatvorenu posudu na visoku policu u blizini tratine, dovoljno blizu kako bi ih

facilitator mogao dohvatiti a da ne izgubi iz vida Michaela i Sunny.

Michael je srdačno pozdravljen kada je došao u centar. Omogućeno mu je da se udobno smjesti te da

obavi toalet ukoliko treba prije početka seanse. Michael je nosio prikladnu odjeću, duge hlače ako

Sunny slučajno skoči u njegovo krilo za loptom; to je bio rizik koji je predviđen tijekom procjene rizika,

ali vjerojatnost za to je procijenjena kao mala.

Aktivnosti:

1. Michael se upoznao sa Sunny, objašnjene su mu neke osnovne informacije o njoj; vrsta kojoj

pripada, godine, boja, itd. te ga se poticalo da uspostavi kontakt s njom tako što će je maziti i

zvati da dođe bliže njemu.

2. Facilitator je pokazao Michaelu na koji način Sunny voli hvatati loptu i donijeti je natrag, te

kako je treba nagraditi nakon što to i napravi. Facilitator je dva puta bacio loptu i nagradio psa

kako bi pokazao na koji način se to radi, a narednih pet puta poticao je Micahela da on nagradi

Sunny. Pas je vratio loptu Micahelu četiri od pet put, tri puta u njegovo krilo, jedan put na noge.

3. Michaelu je pokazana meta veličine 80X80 cm s unutarnjim crvenim dijelom veličine 30X30

cm. Prvo je facilitator pokazao na koji način se lopta može baciti na metu tako da odskoči, a

Sunny će skočiti kako bi je uhvatila. Sunny se cijelo vrijeme poticala da loptu vrati Michaelu, a

dječak ju je nagrađivao, iako je prvih pet puta loptu bacio facilitator.

Travnata površina Ulaz

Oznaka za

Michaela

Oznaka za

metu

Posuda s vodom

80cm

30cm

Meta 2m

42


4. Nakon toga je Michael bacao loptu, bacio ju je deset puta pri tome brojeći koliko ju je puta

bacio.

5. Michael se nakon toga odmorio te ga se poticalo da se igra sa psom, dok je facilitator davao

pripremljene slatkiše. Facilitator se zatim pomjerio izvan Michaelovog vidokruga, ali je cijelo

vrijeme promatrao interakciju dječaka i psa.

6. Facilitator je zatražio od Michaela da izbroji 10 slatkiša iz posude, i nakon što mu je pokazao

kako ih treba davati psu, tražio je da pet slatkiša da Sunny, brojeći ih pri tome.

7. Nakon toga je Michael još 10 puta bacio loptu u metu kako bi je pas uhvatio, te ju je nagradio

svaki put kad bi mu Sunny vratila loptu.

8. Michael je zatim nagradio psa sa zadnjih pet slatkiša, brojeći od 6 do 10.

9. Michael je pohvaljen za trud i rad tijekom seanse, te ga je facilitator pitao želi li ponovo raditi

sa Sunny i je li bio sretan.

10. Michael je oprao ruke prije odlaska iz centra.

Rezultati seanse:

Tablica 1: Uspješnost u gađanju mete loptom (Koordinacija)

Pokušaj 1 2 Napredak

Pogodak u metu (plavo ili crveno područje)

6 8 20%

Pogodak u crveno područje

3 5 20%

Tablica 2: Uspješnost u brojanju

Pokušaj 1 Brojanje do 10 prilikom

2 Odbrojavanje 10 slatkiša

3 Davanje 5 slatkiša

4 Brojanje do 10 prilikom

5 Davanje slatkiša,

Graf 1

43


bacanja lopte

bacanja lopte

brojanje od 6 do 10

Broj točnih pokušaja bez pomoći facilitatora i bez greške

4 8 5 6 8

Tablica 3: Spontane interakcije sa psom (Socijalni kontakt)

Pokušaj 1.-davanje nagrade(od 5 pokušaja)

2-davanje nagrade(od 5 pokušaja)

3-davanje nagrade(od 10 pokušaja)

4-davanje nagrade (od 10 pokušaja)

3 4 7 8

Poboljšanje između pokušaja

20% -10% 10%

Ukupno poboljšanje (pokušaj 1-4)

Od 60% vremena do 80% vremena = 20% poboljšanja u spontanom socijalnom kontaktu sa psom.

Graf 2

44


Rasprava o seansi:

Kao što se vidi iz tablica i grafova, Michael je pokazao napredak u svim ključnim ciljevima u samo jednoj

seansi.

Koordinacija

Unatoč znacima umora koje je Michael pokazivao pri kraju aktivnosti, uspješno je bacio loptu psu

dvadeset puta. Michael je trebao tijekom svih svojih bacanja loptice gađati metu, i uspješno ju je

pogodio 14 puta u 20 pokušaja (uspjeh od 70%). Michael je pokazao napredak od 20% između prvog i

drugog seta pokušaja, i kod gađanja mete i kod gađanja manjeg unutarnjeg crvenog područja na meti.

Michaelova je motivacija za aktivnost bila visoka i on se više puta nasmijao Sunny dok je skakala

uokolo pokušavajući pratiti loptu kojom je gađao meti. Posebno mu je bilo smiješno kada je Sunny

stajala na meti ili skakutala oko nje.

Ista ili slična aktivnost pripremit će se i za iduću seansu, kako bi se provjerilo može li se ukupni rezultat

od 70% još više povećati tijekom rada na dječakovoj koordinaciji i postizanju ravnoteže.

Brojanje

Tijekom seanse bilo je pet aktivnosti koje su se odnosile na brojanje; tri su sadržavale brojanje do 10

(dva puta s loptom i jednom sa slatkišima), jedna brojanje od 1 do 5 i jedna brojanje od 6 do 10.

U svim aktivnostima osim u jednoj (prvo brojanje), Michael je uspješno samostalno brojao do 5 ili više.

Činilo se da mu je brojanje slatkiša (oba puta do 5 postigao je 100% uspjeh, do 10 je bio 80% uspješan)

lakše nego brojanje pokušaja bacanja lopte, moguće je da je razlog tome brzina brojanja slatkiša,

postupak je brži i nije bilo distrakcije, jer je Sunny za to vrijeme mirno sjedila i čekala slatkiše, a nije

skakala za loptom! Čini se da je Michaelu brojanje od 6 do 10 nešto teže. Prilikom svih pokušaja bilo

mu je teže nastaviti nakon broja 8 bez pomoći, što je znak njegove trenutne razine u dosjećanju

brojevnog niza.

Socijalni kontakt

Graf 3

45


Michael je općenito pokazao zanimanje za kontakt sa Sunny, prihvatio je ideju da je nagrađuje i to je

jako dobro i radio. Iako njegovi rezultati pokazuju razinu od 60-80% spontanog davanja nagrade, čini

se da rezultat nije 100% zbog distrakcije; dječak se radije smijao psu i pripremao da ponovo baci loptu

nego što se nije želio baviti s njom.

Rezultati pokazuju opadanje količine davanja nagrada, ali do toga je dolazilo samo kada se povećao

broj davanja nagrada od 5 do 10, tako da to nije nužno jasan pokazatelj njegove želje za kontaktom sa

psom. Michael je pokazao velik entuzijazam za socijalnim kontaktom sa Sunny. Vidjelo se da se tijekom

pauza između aktivnosti rado mazi i priča sa psom, a i tijekom razgovora s facilitatorom o psu bio je

opušten. Ovo područje se može unaprijediti tijekom iduće seanse, možda kroz neke više opuštajuće

aktivnosti sa psom.

Zaključak:

Može se reći da je seansa bila uspješna za Michaela u poticanju napretka unutar ključnih ciljeva koji su

se odnosili na koordinaciju, brojanje i socijalni kontakt. U dva od tri mjerenja dogodio se napredak od

20%, od prvog do zadnjeg pokušaja. Ovo se može smatrati održivim napretkom te će iduća seansa biti

pažljivo planirana kako bi se dalje napredovalo u postizanju svih ključnim ciljevima.

Evaluacija i preporuke za dalji rad:

Facilitator je bio zadovoljan seansom, iako je postojala mogućnost da skakanje psa za loptom i

dječakovo smijanje kao odgovor na to iskrive rezultate u području brojanja i utječu na uspjeh u bacanju

lopte. Emocionalni utjecaj koji je ovaj dio seanse imao na dječaka svakako je važan, posebno za prvu

seansu kada se tek uspostavlja odnos povjerenja sa životinjom.

Michaelova volja za socijalnim kontaktom se pokazala dobrom. U slijedećim seansama potrebno je

planirati daljnji napredak u ovom području, najprije u davanju uputa Sunny, te kroz igri skrivanja i

traženja gdje će Michael dogovarati sa facilitatorom kada da sakrije loptu. Koordinacija će se

unaprjeđivati na način da će Michael stajati i bacati loptu prema uspravnoj meti ili u kantu kako bi je

Sunny vratila njemu. Vježbat će se i brojanje, posebno zadnji brojevi u nizu od 1 do 10, te brojanje koje

će počinjati od nekog drugog broja, a ne samo od broja 1.

46


11. Prilog 2 - Primjeri priprema za nastavne sate/seanse

Klijent Marie

Facilitator: Alison

Pomoćnik: Wendy

Opis slučaja ili prethodne seanse:

Marie je prije 7 tjedana imala operaciju zbog sindroma karpalnog tunela. Dobila je upute bolničkog fizioterapeuta za vježbe, ali joj se čini da, unatoč vježbama, nema napretka. Postaje frustrirana te gubi motivaciju za vježbanje.

Kontakt:

Seansa …1. Od …8. (uvodna seansa već je održana)

Ključni ciljevi 1. Tjelesni benefiti- fleksibilnost i pokretljivost ručnog zgloba, fina motorika

2. Tjelesni benefiti- Jačina stiska šake 3. Psihološki benefiti-Motivacija

VRIJEME AKTIVNOSTI, ŽIVOTINJA(E) & OPREMA

KLJUČNI CILJ

MJERENJE/ KOMENTARI/

OPREMA 0.00 Objašnjavanje razina bola.

Inicijalno mjerenje Upoznavanje sa Stripesom (pas)

Spajanje palca sa svakim prstom Stiskanje lopte od glinamola Fleksija ručnog zgloba (pružanje ruke prema psu) Ravnalo

0.05 Četkanje Stripesa velikom četkom, manjom četkom ukoliko je moguće.

1,2,3 Poticanje na četkanje psa. Četka li svog psa? KOjim četkama? Četke

0.10 Igranje loptom. 1,2,3 Pokretanje ručnog zgloba, izbjegavanje pokreta cijelom rukom, pokretanje ramena. Lopta

0.15 Davanje nagrade (slatkiši za psa).

1,2,3

0.20 Kako se Marie osjeća? Misli li da bi mogla pokušati ove vježbe kod kuće sa svojim psom?

3

0.25 Bojanje Stripesa. Biranje kista. Biranje boje . Može li Marie pronaći određene oblike na tijelu psa?

1, 2, 3 Boje za lice, kistovi

0.40 Završna mjerenja i završetak seanse. Može li Marie staviti povodac Stripesu?

1 Povodac

47


Klijent Anna

Facilitator: Alison

Pomoćnik: Shelley


Anna u rujnu prelazi iz osnovne u srednju školu. Uslijed bolesti (infektivna mononukleoza) dulje vrijeme je izostala s nastave. Iako se čini da se Anna dobro osjeća, izostanak iz škole je utjecao na njeno samopouzdanje te postignuće u školi. Anna je najviše teškoća imala u matematici krajem školske godine.

Kontakt: Dannielle Ryan, Annina majka

Seansa …3. od …8.

Ključni ciljevi 1. Matematika- Dijeljenje, razlomci i postoci 2. Engleski jezik- Čitanje 3. Psihološki benefit- Samopouzdanje i samopoštovanje


KLJUČNI CILJ


OPREMA 0.00 Vježbanje jahanja.

Brojanje nosećih stupaca u ogradi i njihovo označavanje kako bi se podijelio prostor na manje cjeline

3 Moffit (konj) se nalazi u prostoru za jahanje

0.05 Rad s razlomcima, npr. 1/8, 5/8. Pretvaranje u četvrtine. Pisanje postupka na ploči koja se nalazi sa strane.

1,3 Kreda

0.15 Jahanje u krug-najprije 1/12 kruga, izražavanje dijela kruga u postotcima (pri tome se koriste čunjevi kako bi se označio put u smjeru kazaljke na satu kojim mora proći). Koliko dvanaestina se mora projahati da bi se prošlo pola kruga? Npr. od kuta do kuta . Zapisivanje na ploči.

1,3 Čunjevi

0.25 Bacanje lopte na čunj (ili prema volonteru) s određenim razlomkom ili decimalnim brojem. Računanje postotaka, npr. koliko je tri desetine (3/10 x100).

1,3 Lopta

0.35 Opuštanje i čitanje (ležeći na konju bez sedla)

2,3 Irske poslovice

0.40 Rezanje mrkve i jabuka za Moffit, provjera znanja.

3 Mrkva, jabuke, nož

48


Klijent Keelin

Facilitator: Alison

Pomoćnik: Gosia


Kod Keelin je došlo do promjena u ponašanju u negativnom smjeru, roditelji i učitelji su primijetili da njeno ponašanje odstupa od uobičajenog. Keelin voli životinje, pa se seanse koriste kao motivator za poticanje dobrog ponašanja. Seanse su usmjerene na pristojno ponašanje i suradnju. Keelin misli da ona dolazi u Centar kako bi pomagala.

Kontakt: Lynn O’Brien Crossland - majka

Seansa …2. od …6.

Ključni ciljevi 1. Poticanje primjerenih reakcija 2. Poticanje smirenosti 3. Poticanje suradnje i spremnosti na suradnju

VRIJEME AKTIVNOSTI, ŽIVOTINJA(E) &

OPREMA

KLJUČNI CILJ


OPREMA VRIJEME AKTIVNOSTI,

ŽIVOTINJA(E) & OPREMA

KLJUČNI CILJ

MJERENJE/KOMENTARI/ OPREMA

0.00 Upoznavanje sa svinjama (Hamish i Gloria). Zvanje životinja imenom, hranjenje, češkanje životinja.

1 Hrana za svinje

0.05 Čišćenje staje. Istovarivanje kolica sa otpadom iz staje na hrpu.

3 Koliko rado sudjeluje? Možeš li molim te ….?

0.15 Hranjenje koza

1, 2 Hrana za koze

0.20 Puštanje zamoraca iz kaveza, hodanje po ukrasnom kamenju koje se nalazi u dijelu dvorišta gdje su zamorci, biranje zamorca kojeg želi držati.

1,2,3

0.25 Priprema male kočije, pomaganje u kačenju kočije za konja. Sjedenje u kočiji (2 minute).

3, 1,2 Kočija

0.30 Timarenje konja (Flapjack) & vožnja kočijom.

1, 2 Oprema za Flapjacka

49


Klijent Jamie i Rose

Facilitator: Alison

Pomoćnik: Shelley


Jamie ima 8 godina, njegovi roditelji su se nedavno rastali i njegova majka Rose misli da je to utjecalo na dječaka. Ona je zabrinuta za njihovu budućnost, i želi osmisliti neke aktivnosti koje će dodatno učvrstiti njihov odnos. Rose je primijetila da je Jamie u zadnje vrijeme povučeniji nego inače.

Kontakt: Rose Hallonan, majka

Seansa …1. od ….(još nije odlučeno) Ključni ciljevi 1. Timski rad i suradnja

2. Komunikacija 3. Zabava!! (dijeljenje sretnih i pozitivnih iskustava)


KLJUČNI CILJ


OPREMA 0.00 Pozdravljanje Jacka i Flapjacka

(konji). Stavljanje uzda i vođenje konja.

1, 2 Pomoćnik skida pokrivač s Jacka; biranje četki za timarenje.

0.05 Zajedničko timarenje Jack. Grljenje Jacka.

1,2 Četke

0.10 Kačenje kočije (laka kočija)

1, 2 Laka kočija

0.15 Objašnjenje kako se vozi, odlazak u ograđeno polje za vožnju kočije

1,2

0.25 Vožnja okolo ograđenog polja, zatim okolo čunjeva, na čunjevima su postavljene lopte; jedna osoba sa zavezanim očima vozi oko čunjeva, a druga osoba objašnjava kojim putem treba ići.

1,2,3 Čunjevi, lopte

0.40 Vraćanje Jacka u staju, hranjenje mrkovom i povratak u vanjski ograđeni prostor.

1, 2 Mrkva

50


Razred/skupina:

1 i 2 razred

Facilitator: Alison

Asistent: Bridget

Opis slučaja ili prethodnog sata:

Učenici redovne škole. Sesija je bazirana na sigurnom kontaktu sa konjem, razvijanjem matematičkih vještina i suradnje (socijalnih vještina)

Kontakt: gospodin Finnegan (ravnatelj)

Nastavni sat …1. od … 1.

Ključni ciljevi 1. Uvježbavanje matematičkih vještina- računanje (zbrajanje i oduzimanje)

2. Uvježbavanje matematičkih vještina - množenje 3. Razvijanje socijalnih vještina - poticanje suradnje i timskog rada


KLJUČNI CILJ


OPREMA 0.00 Predstavljanje Flapjacka (konj). “Prije nego

pozdravimo Flapjacka, naučit ćemo kako prići konju i pozdraviti”

0.05 Pozdravljanje sa igračkom konja, zatim sa Flapjackom.

3 Igračka konja

0.10 Djeca broje komade mrkve. „ Imam tri komada mrkve, koliko mi još treba kako bi svatko od vas dobio jedan komad?“. Brojimo učenike i komade mrkve dok je režemo.

1 Nož i mrkva. Paziti da djeca ne dođu blizu noža.

0.15 Prvo djeca vježbaju na modelu konja kako ga ispravno nahraniti, a zatim na pravom konju. Svako dijete dobiva jedan komad.

3

0.20 „Pogledajte broj 2. Čega Flapjack ima dva? ( uha, oka, nosnice). Koliko ih mi imamo? Čega Flapjack ima jedno? A mi? Ima li Flapjack čega četiri?“

1 Brojevi od spužve.

0.25 „Flapjack ima 4 noge, mi imamo dvije. Koliko nogu više od nas ima konj? Koliko bi nas trebalo da imamo isti broj nogu kao Flapjack. Pokušajte se pretvoriti u konja.“

1, 2, 3

0.35 „Može li nam Flapjack pomoći računati? Brojati ćemo koliko puta njegova noga udari po podu. Brojite u sebi i zatim otrčite do označenog polja i stanite na odgovarajući broj.“ Flapjack udara kopitom po podu . Hodajte ukoliko Flapjack ne izvršava zadatak!

1 Brojevi napisani kredom po pločniku. Alison vodi Flapjacka kroz ovu aktivnost. Brojevi na karticama na vratu Flapjacka.

0.40 Mjerenje visine konja pomoću ruku. Mjerenje Flapjacka uza zid. Koliko dječjih ruku treba da dosegnemo visinu Flapjacka?

1

0.45

Zadatak učenicima da u razredu izmjere svoju visinu na isti način kao što su mjerili Flapjacka. Provjera znanja-kako pristupiti konju, koliko Flapjack ima očiju, ušiju, nogu i repova?

51


Razred/skupina:

5 i 6 razred

Facilitatori: Wendy i Siobhan

Asistent:

Opis slučaja ili prethodnog sata:

Učenici redovne škole. Sat geografije, snalaženje na karti, društvene i kulturalne razlike

Kontakt: Gospodin Finnegan (ravnatelj)

Nastavni sat …1. of …1.

Ključni ciljevi 4. Geografija- prostorna orijentacija 5. Socijalno, osobno i zdravstveno obrazovanje- ja i svijet 6. Spoznajni benefiti- povećanje interesa za predmet. 7. Emocionalni benefiti- razumijevanje osjećaja, nošenje s različitim

osjećanjima


KLJUČNI CILJ


OPREMA 0.00 Upoznavanje sa zamorcima. Upoznavanje sa

gostima (na satu su prisutni gosti iz različitih zemalja).

Učenici sjede u krugu oko bazena gdje se nalaze zamorci. Na dnu bazena nalaze se ručnici.

0.05 Informiranje učenika o zamorcima, npr. pripadaju glodavcima, imaju tipične zube (pokazati ih), ali nemaju repa. To znači da se zamorci ne penju. Odakle su zamorci porijeklom? Pokazati na globusu (u odnosu na Irsku). S nama su danas gosti iz različitih zemalja. Odakle su? Možemo li na globusu pronaći njihove zemlje?

1, 2,3 Globus

0.10 Kakva su južna Amerika/Peru/Ande?Razlikuju li se u odnosu na Irsku? Vrijeme, vlažnost zraka, odjeća, zanimanja. Prehrana … jedu zamorce!! Na koji način se razlikuju zemlje odakle dolaze gosti? Mogu li nam reći jednu stvar koja se razlikuje u odnosu na Irsku?

1, 2, 4

0.20 Kako se zamorci glasaju? Budite tihi nekoliko minuta kako bismo ih čuli! Kako zamorci kažu „bok“? Pokušajmo ponoviti različite načine glasanja zamoraca. Kažu li i ljudi „bok“ na drugačiji način? ‘Hi’ ‘G’day’ ‘Bonjour’… kako ljudi iz različitih europskih zemalja kažu „bok“? Možete li ponoviti? Rade li pri tome različite pokrete? Npr. rukuju se, ljube se u obraz, trljaju nosovima! Mogu li nam gosti pokazati na koje se sve načine pozdravljaju?

2, 3 Tablet

0.35 Kako se glasaju zamorci ako nisu sretni? Poslušajte! Kako mi zvučimo kada smo nesretni? Mijenjamo li još nešto osim glasa? Npr. izraz lica ili položaj tijela? Pokažite kako izgledate kad ste tužni, ljuti …

3, 4

0.40 Držanje zamorca u rukama (tko želi). 3,4

52


12. Prilog 3 – Obrazac za opću procjenu pasa

Obrazac za procjenu životinje (psa)

Datum___________Vrijeme______________

Životinja___________________________

Ime____________________________

Mjesto procjene_____________________________________

Procjenitelj________________________________________________

Bodovanje. Kriteriji za procjenu psa su slijedeći:

Ako je u bilo kojem području pas ocijenjen ocjenom 1, procjena se prekida.

Ako je u bilo kojem području pas ocijenjen ocjenom 2, pas ne zadovoljava kriterije, ali se procjena

može nastaviti.

Ako je u samo jednom području pas ocijenjen ocjenom 3, pas se može ponovo procjenjivati idući

mjesec.

Ako je u više područja pas ocijenjen ocjenom 3, pas se može ponovo procjenjivati za godinu dana.

Psi ocijenjeni ocjenama 4 i 5 u svim područjima zadovoljavaju kriterije.

Ukupan rezultat…………………

Ocjena 1: da/ne

Ocjena 2: da/ne

Ocjena 3: da/ne procjena za 1 mjesec [ ] procjena za 1 godinu [ ]

Procjenitelj_______________________________ Potpis

Vlasnik psa_______________________________ Potpis

53


Područja procjene Odgovori (reakcije) Ocjena Završna ocjena

Osnovno ponašanje Kontrolirano hodanje (pas bi trebao hodati s desne ili lijeve strane vodiča, bez zatezanja povoca)

Pas savršeno hoda s desne ili lijeve strane vodiča bez zatezanja povoca i uz vodičevu nogu.

5

Pas dobro hoda uz vodiča, uz minimalni odmak od noge vodiča bez zatezanja povoca.

4

Pas dobro hoda uz vodiča, ali se odmiče od vodiča lagano zatežući povodac.

3

Pas se često (više od jednom) odmiče od vodiča zatežući povodac i/ili prelazi s jedne strane na drugu.

2

Pas se stalno odmiče od vodiča i povodac je zategnut. Vodič nema kontrolu nad psom.

1

Mirno sjedenje i pozdravljanje (pas bi trebao mirno sjediti i čekati pozdrav, psu bi trebalo biti ugodno i ne bi trebao pokazivati nikakve znake neugode)

Pas potpuno mirno sjedi i čeka da ga se pozdravi. Pokazuje pozitivno uzbuđenje kada mu se priđe (npr. maše repom)

5

Pas mirno sjedi i čeka da ga se pozdravi. Pozitivno uzbuđenje nije jasno uočljivo, ali ne pokazuje znakove stresa.

4

Pas sjedi i čeka da ga se pozdravi, ali pokazuje blaže znakove stresa kada mu se pristupi ili ga se dodirne (npr. gleda u stranu ili savija uši prema nazad).

3

Pas ne sjedi mirno, pokazuje pojačano uzbuđenje (npr. pokušava skočiti) ili značajnije znakove stresa (npr. podvijen rep i/ili širom otvorene oči)

2

Pas ne sjedi mirno i pokazuje jasne znakove stresa kada mu priđe ili ga pozdravi nepoznata osoba (npr. krivi usne, reži).

1

Ostaje sjediti dok vodič odlazi (pas bi trebao ostati u sjedećem položaju, bez znakova anksioznosti iako vodič više nije u njegovom vidokrugu)

Pas ostaje u sjedećem položaju i pokazuje malo ili nimalo znakova anksioznosti kada vodič nije više u njegovom vidokrugu.

5

Pas ostaje u sjedećem položaju, pokazuje interes prema mjestu gdje je vodič otišao i fokusira se na mjesto izlaska.

4

54


Pas ostaje u sjedećem položaju, ali pokazuje znake anksioznosti kada vodič nije više u njegovom vidokrugu (npr. cvili, oblizuje se, zijeva)

3

Pas ustaje iz sjedećeg položaja, pokazuje lake do umjerene znake anksioznosti.

2

Pas ustaje iz sjedećeg položaja i postaje veoma anksiozan; cvili za vodičem, laje i pokazuje znake stresa.

1

Prolazi pokraj hrane (pas može ignorirati hranu kada prolazi pored nje)

Pas ne pokazuje interes za hranu kada prolazi pored nje.

5

Pas gleda u pravcu hrane , ali i dalje hoda uz vodiča i ne odlazi prema hrani.

4

Pas je uznemiren zbog hrane, ali na naredbu vodiča da ne dira hranu, pas odmah reagira i ostaje uz vodiča.

3

Pas je jako uznemiren hranom, i ne reagira odmah na naredbu vodiča da ne dira hranu.

2

Pas je nestrpljiv da dođe do hrane i mora se fizički odmaknuti od nje. Pokazuje ponašanje koje upućuje na obranu resursa.

1

Uzima polagano hranu (pas polako iz ruke uzima hranu uz malo ili nimalo tjelesnog kontakta)

Pas polako i nježno uzima hranu bez znakova anksioznosti u blizini hrane.

5

Pas nježno ali prilično brzo uzima hranu.

4

Pas nježno uzima hranu, ali liže i ruku.

3

Pas veoma brzo uzima hranu. 2

Pas brzo uzima hranu i pokazuje znake anksioznosti u blizini hrane (npr. širom otvorene oči, ukočeno tijelo)

1

Odstupanje i dozivanje (pas bi se trebao na poziv odmah vratiti vodiču polaganim i mirnim hodom)

Pas se na poziv vodiča odmah vraća polaganim i mirnim hodom.

5

Pas je uznemiren pozivom vodiča, ali se i dalje odmah polaganim hodom vraća.

4

Pas se vraća vodiču, malo ili nimalo uznemiren, ali to čini brzo.

3

55


Pas se vraća vodiču, ali polako i često zastajkuje ometen različitim stvarima.

2

Pas se ne vraća vodiču i mora ga se hvatati.

1


Reakcije na ometajuće podražaje

Reakcija na drugog psa (pas ne obraća nikakvu pažnju na drugog psa u okolini)

Pas ne reagira na drugog psa. 5 Pas pokazuje da je svjestan prisustva drugog psa okrećući glavu prema njemu.

4

Pas pozitivno reagira na drugog psa (npr. maše repom, glasa se), ali je malo ometen u aktivnosti koju radi.

3

Pas značajno reagira na drugog psa, na način da postaje previše uzbuđen.

2

Pas pokazuje strah, anksioznost i znake agresije prema drugom psu.

1

Živahno i nespretno postupanje s psom (pas prihvaća manje pažljivo postupanje i tjelesnu interakciju)

Pas ne pokazuje znake anksioznosti kada se malo grublje s njime postupa. Nakon takvog postupanja pas i dalje ostaje u interakciji s osobom. Pas ne postaje previše uzbuđen.

5

Pas ne pokazuje jasne znake negativnog uzbuđenja uslijed grubljeg postupanja, ali nakon toga pas ne ostaje u interakciji s osobom.

4

Malo grublje postupanje utječe na uzbuđenost psa, pas pokazuje umjerene znake stresa/nelagode. To može uključivati i znakove koji ukazuju na potrebu za smirivanjem.

3

Pas postaje previše uzbuđen kada se s njim postupa na grublji način.

2

Pas postaje jasno negativno uzbuđen na način da reagira na „fight“ način.

1

Neuobičajeni pojedinci i pojedinci skloni gestikuliranju (Pas nije

Pas ne pokazuje znake povećanog uzbuđenja, ni pozitivnog ni negativnog.

5

56


uznemiren osobama koje se ponašaju na njemu neuobičajen način)

Pas je zainteresiran za osobu, ali se brzo ponovo stabilizira.

4

Pas je zainteresiran za osobu i umjereno je uzbuđen, ali ga vodič lako kontrolira i stabilizira.

3

Pas je značajno uzbuđeniji u prisustvu osobe, u pozitivnom ili negativnom smislu, ali se može kontrlirati.

2

Pas ima ekstremne reakcije i teško ga je kontrolirati i smiriti.

1

Ljutito vikanje (Pas nije uznemiren osobama koje se ponašaju na njemu neuobičajen način)

Pas ne reagira na glasne zvukove i vikanje.

5

Pas reagira na buku okretanjem glave, ali se brzo vraća u prvobitni položaj.

4

Pas reagira na buku pokazujući povećano uzbuđenje, ali ga vodič može stabilizirati.

3

Pas je negativno uzbuđen uslijed vikanja (reagira na submisivan način).

2

Pas jasno negativno reagira (laje, skače, itd.) i teško ga je kontrolirati.

1

Hodanje kroz gužvu (psu ne smeta gomila ljudi oko njega)

Pas se normalno ponaša kada hoda kroz gomilu.

5

Pas je umjereno pozitivno uzbuđen i ometen ljudima oko sebe.

4

Pas pokazuje umjerene znake stresa/anksioznosti, ali to ne utječe na njegovo kretanje.

3

Pas pokazuje pojačano uzbuđenje, te zateže povodac, ali ga vodič može kontrolirati.

2

Pas pokazuje veliko uzbuđenje te ga je teško kontrolirati.

1

57



Reakcija na tjelesni stres Okružuje ga ili mazi više osoba (pas ne pokazuje znakove stresa kada je u interakciji s više od jedne osobe)

Pas ne pokazuje znake stresa i umjereno je pozitivno uzbuđenje (npr. veselo dahtanje, lagano mahanje repom)

5

Pas ne pokazuje jasne znake stresa, ali ne surađuje aktivno s osobama koji ga maze.

4

Pas pokazuje umjerene znake stresa (npr. gleda okolo, oblizuje usne), ali se brzo smiruje.

3

Pas pokazuje pojačano pozitivno ili negativno uzbuđenja (npr. pokušava skočiti, rep je uvučen/uši spuštene prema nazad).

2

Pas pokazuje jasne znakove „flight“ ili „fight“ reakcije.

1

Udaranje psa (pas ne reagira negativno kada ga netko ili nešto slučajno udari)

Pas ne doživljava ovu vrstu tjelesnog kontakta.

5

Pas okreće glavu u pravcu odakle dolazi udarac, ali odmah usmjerava pažnju nazad prema vodiču.

4

Pas se sklanja od osobe ili predmeta, ali ne pokazuje jasne znakove stresa.

3

Uslijed ovakvog tjelesnog kontakta pas postaje anksiozan, reagira znacima koji ukazuju na negativno uzbuđenje (u smislu „flight“ reakcije).

2

Pas instinktivno reagira značajno pojačanim negativnim uzbuđenjem u smislu „fight“ reakcije (npr.škrguće zubima).

1

58


13. Prilog 4 – Obrazac za procjenu zdravlja životinje

Obrazac za procjenu zdravlja

životinje-

PAS

Pozdravljanje

Pas prilazi na uobičajeni način (maše repom, pažljiv je) [ ]

Pokreti

Pas ne pokazuje znake ukočenosti ili drugih problema s kretanjem i ne šepa [ ]

Pregled

Pas ne pokazuje nelagodu za vrijeme pregleda [ ]

Uši i usta (nema gnoja ili neugodnog mirisa, zubno meso normalne ružičaste boje

i dobro prokrvljeno) [ ]

Prsa i stomak (normalno disanje, mekan trbuh) [ ]

Šape i rep [ ]

Uzimanje hrane i vode

Promatranje psa dok pije, pas pije umjereno [ ]

Pas uzima hranu na uobičajen način, normalnog je teka [ ]

Igra

Pas se igra igračkama na uobičajeni način [ ]

Reaktivnost

Pas uobičajeno reagira na zvučne i vidne podražaje u okolini [ ]

Pas uobičajeno reagira na naredbe [ ]

Eliminacija izmeta (mokrenje i stolica)

Mokrenje i stolica su uobičajeni [ ]

Dodatni komentari ……………………………………………………………………………………………………………………

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Datum i vrijeme procjene ……………………………………………… Potpis ………………………………………………..

59


Obrazac za procjenu zdravlja životinje-

RIBE

Prvo promatranje-opći dojam

Ribe su aktivne i kreću se [ ]

Boja

Boja je uobičajena, bez bijelih točkica ili drugih nepravilnosti [ ]

Akvarij

Temperatura akvarija je optimalna [ ]

Akvarij nije mutan, voda je bistra [ ]

PH vrijednost u akvariju je prikladna za ribe [ ]

Apetit

Ribe su zainteresirane za hranu [ ]

Eliminacija izmeta

Ribe ne ispuštaju previše fekalija [ ]

Dodatni komentari…………………..……………………………………………………………………………………………………

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Datum i vrijeme procjene …………………………………………………… Potpis ………………………………………..

60


Obrazac za procjenu zdravlja životinje-

ZAMORCI

Prvo promatranje-opći dojam

Zamorac izgleda budno, okretan je, reagira na uobičajen način (npr. glasanje) [ ]

Pokreti

Zamorac se kreće na uobičajeni način [ ]

Pregled

Zamorac prihvaća da ga se dodiruje [ ]

Nema izlučevina iz ušiju, nosa, usta ili analnog otvora [ ]

Disanje uobičajeno [ ]

Koža i krzno u dobrom stanju [ ]

Nokti kratki [ ]

Uzimanje hrane i vode

Promatranje zamorca dok pije (ili se bilježi količina popijene vode u posudi za vodu) [ ]

Zamorac jede omiljenu hranu [ ]

Reaktivnost

Zamorac uobičajeno reagira na zvučne i vidne podražaje u okolini [ ]

Eliminacija izmeta (stolica)

Eliminacija izmeta tijekom noći je uobičajena (normalna količina izmeta u „toaletu“) [ ]

Dodatni komentari …………………..……………………………………………………………………………………………………

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Datum i vrijeme procjene …………………………………………………… Potpis .….………………………………………..

61


14. Prilog 5 – Primjeri dobre prakse u postupanju sa životinjama

Postupanje sa

životinjama

Ispravno postupanje je važno jer smanjuje:

bol i ozljedestrah i stresnelagodu

62


Držanje pasa

Držanje mačaka

Držati ih ispod stražnjeg dijela

Držati ih ispod

prsa

Držati blizu svog tijela

Držati ih uspravne

Ako se drže za vrat, držati ih i ispod stražnjeg dijela

63


Držanje zečeva

Držanje zamoraca

•level

64


Držanje malih gmizavacaGmizavci se uglavnom drže odole.

Miševi se mogu podizati hvatanjem za bazu repa. SkočimiševeNIKAD ne hvatajte za rep.

Postupanje s pticama

Pripitomljene ptice mogu se naviknuti držati

65


Postupanje s gmizavcima

Zmije se trebaju držati u području prve i zadnje trećine tijela

Gušteri se trebaju držati od ispod

Kornjače se mogu držati ispod i iznad oklopa

Postupanje s konjima

Budite konju sa strane, najbolje s lijeve strane

66


Zašto je pažljivo postupanjevažno?

Ispravno postupanje i primjerene tehnike držanja su važne jer:

• Pomažu facilitatoru da slijedi potrebne zdravstvene postupke i postupke vezane za dobrobit životinja

• Smanjuju stres kod životinje i facilitatora

• Smanjuju mogućnost slučajnih ozljeda i kod životinje i kod facilitatora

• Čine interakcije zabavnijim za obje strane

Ozljede koje mogu nanijeti životinje

Unatoč svim benefitima koje možemo imati interakcijama sa životinjama, ipak postoje određeni rizici i opasnosti

Ozljede

67


•Najčešće bolesti su alergije ili bolesti

uzrokovane patogenima

Zoonoze uključuju: leptospirozu, salmonelu, toksoplazmozu

Bolesti koje prenose životinje

Umjesto zaključka …

Ispravno postupanje

Minimalne ozljede, stres i nelagoda kod

životinja

Maksimalni benefititijekom interakcija i

minimalni rizik za sudionike

68


15. Prilog 6 – Osiguravanje „pet sloboda“

Sirijski hrčakPrirodno stanište u Siriji.

Opisuje se kao ‘polupustinjski hrčak’.

Sloboda od gladi i žeđi: Pripremljenahrana za hrčke lako dostupna. Dovoljno vode u boci za piće.

Sloboda od neudobnosti:Temperatura u divljini se kreće od 0-37 C, ali ne izlaze kad je vruće, a hibernirajukad je jako hladno!

Sloboda za izražavanjem normalnog ponašanja: Dolaze iz pjeskovitih/travnatih područja u kojima ima kamenja i divljih jazbina.SAMOTNJACI SU

Sloboda od boli, ozljeda i bolesti: Okolina je sigurna i čista.Cijepljenje nije nužno za hrčke.

Sloboda za izražavanjem normalnog ponašanja:Hrčci lutaju po noći, prođu oko 3 milje tražeći hranu

Sloboda za izražavanjem normalnog ponašanja: Hrčci su po prirodi bića sumraka

Sloboda od straha i stresa: Opasnost od napadača (predatora) mora biti minimalna

Sloboda od straha i stresa: Hrčci se moraju postupno trenirati i desenzibilizirati kako bi prihvatili da ih ljudi dodiruju

Sloboda od boli, ozljeda i bolesti: Pažljivo držanje, ne smije izazvati ozljede

69


Leopardni macaklinPrirodna staništa su stjenoviti suhi travnjaci i

pustinje u području južne Azije, Afganistan,

Pakistan, sjverozapadna Indija i dijelovi Irana.

Sloboda od gladi i žeđi:Prikladna hrana (mogu biti živa bića), voda za piće u malim posudama.

Sloboda od neudobnosti:Temperatura prirodnog staništa je od 26 C to 32 C, vlažnost zraka je od 40-60% i 9-13 sati dnevnog svjetla

Sloboda za izražavanjem normalnog ponašanja: Prostor za skrivanje kako bi se izbjegli predatori, prostor za sunčanje kako bi održali tjelesnu temperaturu

Sloboda od boli, ozljeda i bolesti:Okolina je sigurna i čista

Sloboda od boli, ozljeda i bolesti:Držanje mora biti pažljivo, voditi računa da se ne ozljedi.

Sloboda za izražavanjem normalnog ponašanja: inače žive u skupinama, po prirodi su društveni

Sloboda od straha i stresa: Ukloniti potencijalne predatore (napadače)

70


ZamoracPrirodno stanište je južna Amerika, može se naći

u podnožju Anda u Peruu i zapadnim područjima.

Sloboda od gladi i žeđi: PripremljenaPOSEBNA hrana za zamorce. Voda u boci za piće.Jedu travu

Sloboda od straha i stresa: Osigurati prostor za skrivanje sličan prirodnom kamenom tunelu kako bi imao ‘sigurno mjesto’ kad je anksiozan

Sloboda za izražavanjem normalnog ponašanja: Jako su društveni

Sloboda od straha i stresa: Kavez (stanište) podignut, tako da im se ne može prići od gore

Sloboda od straha i stresa: Zamorci bi trebali biti u visini očiju osobe koja ih drži

Sloboda od neudobnosti: Zamorci se stavljaju na podlogu koja nije skliska

Sloboda od boli, ozljeda i bolesti: Pažljivo držanje kako ne bi pali

Sloboda od straha i stresa: Uče se biti u kontaktu s ljudima

Sloboda od straha i stresa: Zamorci trebaju vlastiti prostor

71


ZecZečevi su svugdje rasprostranjeni, najprije su

pripitomljeni zbog mesa.

Sloboda od gladi i žeđi: Pripremljenahrana za pse. Voda u boci za piće.Jedu travu

Sloboda za izražavanjem normalnog ponašanja: Društvene su životinje, ali se “druže” unutar obitelji, grade velika staništa.

Sloboda od straha i stresa: Trebaju se desenzibilizirati

Sloboda od neudobnosti: Zečevi se stavljaju na podlogu koja nije skliska.

Sloboda od boli, ozljeda i bolesti: Pažljivo držanje, voditi računa dane ozljede sebe ili osobu kojaih drži.

Sloboda od boli, ozljeda i bolesti: Ukoliko se puštaju izvan kaveza, ukloniti sve moguće predmete koji ih mogu ozljediti.

72


16. Prilog 7 – Slike uobičajenih znakova stresa kod različitih vrsta

životinja i posebnih znakova stresa kod pasa

Uobičajeni znakovi stresa kod životinja

Životinje najčešće pokazuju stres govorom tijela (vizualni znaci), iako u nekim slučajevima

promjene na tijelu mogu biti praćene i zvukovima. Niže se nalaze slike uobičajenih znakova

stresa kod različitih vrsta. To su očigledni i značajni pokazatelji. Veoma značajni pokazatelji

bi se trebali što je moguće prije prepoznati kako bi se smanjio rizik za osobe koje su u

interakciji s njima. Takvi veoma značajni pokazatelji stresa kod pasa opisani su na slijedećoj

stranici.

Opći značajni pokazatelji stresa (ukazuju na „flight“ reakciju- životinja ŽELI pobjeći iz

situacije u kojoj se nalazi)

Pokušavaju izgledati što manji

Uši su polegnute prema nazad

Oči su širom otvorene

Brkovi su spušteni prema dolje

Rep je između nogu ili stisnut uz tijelo

Životinja pokazuje ranjivost (pokazuje dijelove tijela važne za preživljavanje)

73


Ovi znaci se vide kada je životinja uplašena i anksiozna, ako se ignoriraju mogu se

pretvoriti u znake koji ukazuju na „fight“ reakciju, kada se životinja priprema za napad.

Opći značajni pokazatelji stresa (ukazuju na „fight“ reakciju- životinja je uplašena ili

anksiozna, ali se priprema na obranu sebe ili nekog/nečeg drugog)

Pokušavaju izgledati što veći

Uši su postavljene prema naprijed

Oči su širom otvorene i zure u potencijalnu prijetnju

Brkovi su ispruženi

Rep je podignut

Dlaka je nakostriješena

Veoma značajni pokazatelji stresa kod pasa mogu uključivati:

Oblizivanje usana

Zijevanje

Istezanje

Ne jedu

Hodanje tamo-amo

Jako duboko disanje

Ukočenost (ostaju u jednom položaju)

Kihanje

Uvrtanje usana

Lice i čelo su napeti, kao i drugi dijelovi tijela

74


17. Prilog 8 – Primjer obrasca za procjenu rizika

Obrazac za procjenu rizika

ELISTA Centar

Obrazac je sastavljen kako bi se klijentu koji sudjeluje u „Interakcijama uz pomoć životinja“ ili

njegovom skrbniku dale informacije o mogućim rizicima koji prate sudjelovanje u aktivnostima

seanse. Molim pročitajte obrazac i pridržavajte se mjera opreza kako je i preporučeno. Facilitatori

će učiniti sve što je potrebno kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost sudionika, ali važno je znati da u

interakciji sa životinjama uvijek postoje određeni rizici. ELISTA Centar neće biti odgovoran za

nesreće ili ozljede nastale uslijed nemara.

Datum seanse …………………………………………………….. Facilitator………………………………………..

Planirane aktivnosti / Referenca seanse .………............……………………………………………………

………ELISTA Seansa 3..……………………………………………………………………………………………………..

Vrsta rizika

Moguća opasnost Najbolji način za

minimaliziranje rizika

Razina

rizika

Automobilska nesreća Ulaženje ili izlaženje iz

ELISTA centra, kretanje

po parkingu, hodanje

prema i od auta.

Polako uđite i izađite iz ELISTA Centra.

Drugi auti mogu također ulaziti ili izlaziti u

isto vrijeme. Cesta može biti zakrčena

zaprežnim kolima i poljoprivrednim

vozilima, ukoliko imate problema s

izlaskom iz Centra zbog slabije

preglednosti ceste, tražite pomoć. Na

parkingu budite oprezni i vizite polako,

vodite računa o drugim autima, djeci i

životinjama.

NISKA

Strujni udar Perimetarska ograda

oko ELISTA Centra i

električne utičnice.

ELISTA Centar je smješten na dijelu

poljoprivredne farme te ima električnu

ogradu kako bi se ograničilo kretanje konja

i druge i druge stoke. Perimetarska ograda

oko ELISTA centra je električna i ne smije

se dirati. Ukoliko smatrate da bi se ograda

trebala zbog nekog razloga isključiti,

zatražite to. Tu je i nekoliko električnih

utičnica visoko postavljenih u području

unutarnjeg prostora za treniranje i vanjskih

dijelova staja. Ove utičnice se ne smiju

dirati. Vanjske utičnice su zaštićene

poklopcima kako se ne bi smočile, a

Slijedite

mjere

opreza

NISKA

75


unutarnje utičnice su visoko postavljene

kako se ne bi neprimjereno koristile.

Spoticanje i padanje U svim dijelovima

ELISTA centra;

unutarnji prostor za

treniranje, vanjski

dijelovi staja, staze,

parking, pješčana

arena.

U ELISTA Centru poduzeli smo sve mjere

opreza kako bi smanjili na najmanju

moguću mjeru rizik od spoticanja i padanja

i u vanjskom i u unutarnjem prostoru za

treniranje; staze se redovito čiste, pješčana

arena redovito drlja, čiste se unutarnje i

vanjske staje. Ukoliko primijetite bilo kakva

oštećenja ili otpatke, obavijestite o tome

zaposlenike.

NISKA-

SREDNJA

Ozljede nanesene od

strane životinja

U stajama, pješčanoj

areni, prostoru za

treniranje ili bilo kom

drugom području gdje

se odvijaju aktivnosti.

Sve životinje bi trebale cijelo vrijeme biti s

facilitatorom ili volonterom, osim ako su u

unutar sigurnosne ograde, obora, staje ili

na polju. Sve životinje koje se koriste u

aktivnostima su pažljivo odabrane,

procijenjene i trenirane kako bi se smanjio

rizik, ali sudionici moraju voditi računa o

tome da se životinje mogu ponašati na

obrambeni način ukoliko se osjete

ugrožene ili se s njima ne postupa na

prikladan način . Mogu se dogoditi ugrizi ili

udarci, ali vjerojatnije se ogrebotine.

NISKA-

SREDNJA

Zoonoze Kontakt čovjek-

životinja

Zoonoze su rijetke jer se za sve životinje

vodi redovita zdravstvena skrb te vrši

dnevna procjena zdravstvenog stanja.

Povremeno se može dogoditi prijenos

bolesti sa životinje na čovjeka, kako bi se

to izbjeglo potrebno je oprati ruke nakon

završetka seanse. Moguće je da uzročnici

nekih bolesti žive u zraku ili ostavljaju

spore u drugim materijalima. Svi sudionici

bi se trebali pridržavati pravila higijene i

redovito prati ruke.

Slijedite

mjere

opreza

NISKA

76


AKTIVNOST

Opasnost za vrijeme

AKTIVNOSTI

Detaljan opis opasnosti i

mjere opreza za smanjenje

rizika

Razina

rizika

Hranjenje i interakcija

sa svinjama (Hamish i

Gloria)

Štipanje ruku prilikom

otvaranja vrata

Okrenite ručku, podignite i učvrstite ručku

kako bi ostala podignuta. Ako ručka nije

pravilno učvršćena u podignutom položaju,

postoji mogućnost da padne i uštipne ruku

osobe koja otvara vrata.

NISKA

Udarci svinja Svinje slabo vide, koriste njuh i sluh kako bi

se kretale i kad istražuju novu osobu

postoji mogućnost da je slučajno udare,

osobito ukoliko ima problema s

ravnotežom. Kako bi se smanjio rizik

preporučuje se da se svinje usmjeri na

hranu na podu a ne na osobu ili hranu koju

osoba nosi.

NISKA-

SREDNJA

Ugriz svinje Svinje istražuju okolinu uz pomoć usta i

nosa. Moguće je, ali malo vjerojatno da će

svinja pronjuškati i zatim ugristi osobu.

Ako se i dogodi, vjerojatno je uslijed vrste

materijala koju osoba nosi, a ne same

osobe, a zbog sklonosti istraživanju a ne

agresivnosti životinje. Preporučuje se da

sudionici nose gumene čizme ili neku

drugu zaštitnu obuću. Može se koristiti i

hrana kako bi se preusmjerio interes svinje

sa sudionika.

NISKA

Zoonoze Svinje koje se nalaze u ELISTA centru se

redovito cijepe protiv virusnih i

bakterijskih zoonoza, kao što su salmonela

i leptospiroza, kako bi se smanjio rizik za

njihovo zdravlje i zdravlje klijenata. Svinje

se zdravstveno pregledaju na dnevnoj bazi.

Sudionici bi trebali oprati ruke nakon što

završe aktivnosti sa svinjama. Izmet ili

drugi materijali koji su bili u dodiru s

izmetom ne smiju se dirati. Za sudionike

koji imaju problema s imunitetom

potrebno je napraviti posebnu procjenu.

NISKA

Čišćenje staje za ponije Oprema Oprema za čišćenje staje može biti teška i

ima oštrih dijelova. Sudionicima je

potrebno pokazati/naučiti ih kako se

koristi i sprema oprema na siguran način.

Slijedite

mjere

opreza

NISKA

Prašina iz stelje Svježe piljevina za stelju može biti puna

prašine, sudionicima je potrebno ponuditi

da nose masku kako bi izbjegli moguću

iritaciju. Za većinu sudionika najteža

reakcija bit će kihanje, ali sudionici koji

imaju problema s dišnim sustavom ili

imunitetom ne bi trebali sudjelovati u ovoj

aktivnosti.

77


Konjski izmet i prljava

stelja

Poniji u ELISTA centru se redovito tretiraju

protiv endoparazita, ali ukoliko se oprema

koristi na prikladan način sudionici ne bi

trebali doći u dodir sa konjskim izmetom.

Sudionici bi obvezno nakon završetka

aktivnosti s ponijima trebali oprati ruke.

Jako zaprljana stelja može proizvesti

amonijak. Stoga u ELISTA centru vodimo

računa da se stelja previše ne uprlja,

ukoliko se i uprlja, tada čišćenje staje neće

biti dio aktivnosti u seansi.

NISKA

Hranjenje koza Ozljede Koze u ELISTA centru s prilično stidljive

životinje. Sudionici koji ih trebaju hraniti iz

ruke moraju biti mirni i strpljivi, mogući

rizik ozljeda od strane koza je veoma mali.

Jedino se rizik od moguće ozljede

povećava u slučaju kada se koze stjeraju u

kut jer tada pokušavaju pobjeći skakanjem.

Aktivnosti hranjenja koza su organizirane

na način da se ovakvo što ne dogodi.

NISKA

Puštanje zamoraca i

balansiranje na

ukrasnom kamenju

Ozljede uslijed pada Postoji nekoliko predmeta kojima se

dodatno uredio prostor za zamorce. Drveni

krugovi slični panjevima mogu se koristiti

za vježbanje ravnoteže. S obzirom na vrstu

aktivnosti, mogući su padovi. Drveni

krugovi nisu visoki i oko njih se nalazi

trava. Tako da i ako postoji rizik od pada,

rizik ozljede je jako mali.

SREDNJA

Ogrebotine koje mogu

nastati zbog ograde ili

kućice za zamorce

Ograda oko prostora za zamorce

napravljena je od žice. Zbog sigurnosti

zamoraca, nema oštrih dijelova ili rubova,

ali mogu nastati uslijed dugotrajnosti

ograde. Ograda se redovito provjerava,

ukoliko primijetite moguća opasna mjesta

obavijestite zaposlenike. Mali prolaz

između zida i kućice za zamorce je jedini

ulaz u prostor za zamorce, moguće je da

sudionik pri ulasku ogrebe ruke ili noge

(posebno ako nosi hlačice ili suknju). Kako

bi se to izbjeglo, facilitator će upozoriti

sudionike.

SREDNJA

Uzimanje nosiljke za

zamorce, hvatanje

zamoraca i briga o

njima

Spoticanje Postoji mali otvor između prostorije za

opremu i staze u kojem se nalazi nosiljka

za zamorce. Ukoliko se ne vodi računa,

moguće je spotaknuti se na nju. Potrebno

je upozoriti sudionika koji će ići po

nosiljku.

Slijedite

mjere

opreza

NISKA

Ogrebotina ili ugriz

zamorca

Zamorci s prirodno mirne životinje, a u

EISTA centru se redovito provjerava

njihova poslušnost. Ukoliko se zamorac

osjeća nesigurno kada ga netko drži,

vjerojatno će pokušati pobjeći te može

tom prilikom nehotice ogrebati svojim

malim kandžama. Kako bi se izbjegle

moguće ogrebotine, sudionici bi trebali

voditi brigu o zamorcima na siguran i

prikladan način, te nositi majice dugih

78


rukava i duge hlače. Zamorci vrlo rijetko

grizu, postupanje na prikladan način

smanjit će ovakve nezgode.

Timarenje ponija Udarci ponija Uvijek postoji mogućnost da vas konj

udari. Poslušnost ponija tijekom timarenja

u ELISTA centru redovito se provjerava.

Ukoliko se s njima postupa na prikladan

način, malo je vjerojatno da će se osjećati

ugroženima, te reagirati udarcima. Ostali

mogući uzroci takvog ponašanja u okolini

trebaju se kontrolirati, uključujući i ugrize

muha koji mogu izazvati mahanje repom i

udaranje (njih samih)

NISKA

Ugriz ponija Uvijek postoji mogućnost da vas konj

ugrize. Poslušnost ponija tijekom timarenja

u ELISTA centru redovito se provjerava.

Ukoliko se s njima postupa na prikladan

način, malo je vjerojatno da će se osjećati

ugroženima, te reagirati ugrizom. Poniji

koji se nalaze u ELISTA centru dosad nikad

nisu nikog ugrizli.

NISKA

Gaženje po nogama Kada netko timari ponije mora stajati jako

blizu njih. Poniji u ELISTA centru su

istrenirani da stoje mirno tijekom

timarenja, ali se povremeno mogu

pomaknuti uslijed umora ili podražaja u

okolini. Kako se pomiču postoji mogućnost

da nagaze sudionika po nozi ili prstima.

Sudionici bi trebali nositi obuću koja

primjereno prekriva stopalo, prste i gležanj

te se informirati kako se treba kretati oko

ponija. Ukoliko poni ipak nagazi sudionika

po nozi, ozlijeđeno mjesto treba tretirati

hladnom kompresom kako se ne bi

pojavila modrica, lomljenje kosti je malo

vjerojatno zbog težine ponija, ali ukoliko se

učini da je došlo do loma, potrebno je otići

liječniku. Osobe s osjetljivim kostima ne bi

trebali sudjelovati u aktivnostima

timarenja.

SREDNJA

Jahanje ponija Pad s ponija Poslušnost ponija i prikladnost za jahanje

se redovito procjenjuje u ELISTA centru,

tako da poniji ne reagiraju na podražaje u

okolini tijekom jahanja. Sudionici

uglavnom jašu ponija dok su s njima

facilitator i volonter, ali čak i kad je smo

facilitator prisutan, veličina i brzina ponija,

te visina i težina jahača su takve da

facilitator može u bilo kom trenutku

pomoći jahaču u održavanju ravnoteže

kako bi spriječio njegovo padanje.

NISKA

79


18. Prilog 9 – Primjeri uputa za skrb o životinjama koje borave u

školi

Upute za svakodnevnu skrb

HRČAK

Moley

Moley je Sirijski hrčak.

Prije podne-

Nježno probuditi Moley šuškajući vrećicom s hranom. Dati joj nekoliko minuta

da se probudi.

Isprazniti posudu sa izmetom, napuniti je toplom vodom i dodati kap tekućeg

deterdženta.

Postupno isprazniti tunele, otpad staviti u vreću za smeće, te staviti tunele u

vodu.

Pažljivo uzeti Moley i staviti je u jedu praznu posudu. Nadgledati Moley dok se

obavlja čišćenje kaveza i dijelova kaveza.

Skloniti gornji dio kaveza. Ukloniti i zamijeniti mokru ili prljavu stelju. Obrisati

platforme ukoliko ima tragova izmeta.

Oprati, isprati i provjeriti tunele te ih vratiti u kavez.

Staviti približno jednu žličicu hrane u posudu za hranu i isprazniti, oprati i

napuniti bocu s vodom.

Pažljivo podići Moley i vratiti je u kavez.

Oprati ruke.

Poslije podne-

Nježno probuditi Moley šuškajući vrećicom s hranom. Dati joj nekoliko minuta

da se probudi.

Pažljivo uzeti Moley i staviti je u njenu loptu.

Dobro pričvrstiti poklopac lopte i ostaviti je da trči u sigurnom prostoru.

PAŽNJA: Hrčci su noćne životinje i sklone su ugristi ukoliko se s njima prikladno ne

postupa. Uvijek ih treba držati iznad čvrste površine, kao što je stol.

80


Upute za svakodnevnu skrb

ZEC & ZAMORAC

Shadow, Storm, Autumn, Winter, Breeze & Sky

Prije podne-

Otvori vrata kako bi ušao u prostor u kojem borave zečevi i zamorci

Pažljivo uzmi zamorce iz njihove kućice. Sigurno ih drži nekoliko minuta i pusti

ih na tlo Zečevi će izaći sami, ostavi otvorena vrata kućice (fiksiraj ih

kamenom)

Uzmi rukavice i crnu kantu. Ukloni izmet i prljave dijelove stelje iz kućice

Osvježi stelju dodavanjem suhog sijena

Isprazni, isperi i napuni boce za vodu

Poslije podne-

Uzmi tri šake hrane za zamorce i stavi u ružičastu kantu

Uđi u prostor u kojem borave zečevi i zamorci i stavi hranu u posudu

Nježno unesi zečeve i zamorce u kućicu i zatvori vrata

Ukoliko zamorci ne žele izaći iz vanjskih tunela, NJEŽNO upotrijebi komad

gumene cijevi kako bi izašli van

Provjeri ima li dovoljno vode

81


Upute za skrb na tjednoj bazi

PONI

Jack i Flapjack

Ponedjeljak

Prije podne-

(samo od ožujka do listopada) staviti Jacku pokrivač

(kad je dobro vrijeme) odvesti ponije na pašnjak- dogovoriti sa supervizorom na koji

pašnjak

(kada je kišovito ili su pašnjaci mokri) istresti jednu veliku kantu sijena na dvije hrpe u

štali

Pokupiti izmet iz staje

Poslije podne-

(kad je dobro vrijeme) dovesti ponije s pašnjaka


štali.

(samo od ožujka do listopada) skinuti Jacku pokrivač

Utorak

Prije podne-



pašnjak

(kada je kišovito ili su pašnjaci mokri) istresti jednu veliku kantu sijena na dvije hrpe

u štali

Očistiti staju

Poslije podne-

Pripremiti stelju



staji


Timariti

82


Srijeda

Prije podne-



pašnjak


štali


Pridržavati se uobičajenih godišnjih obveza

Poslije podne-



štali.


Četvrtak

Prije podne-



pašnjak


štali

Očistiti staju

Poslije podne-

Pripremiti stelju



štali


Petak

Prije podne-


(kad je dobro vrijeme) odvesti ponije na pašnjak- dogovoriti sa supervizorom na koji pašnjak

(kada je kišovito ili su pašnjaci mokri) istresti jednu veliku kantu sijena na dvije hrpe u štali

83



Poslije podne-



štali


Timariti

Subota

Prije podne-



pašnjak


štali


Poslije podne-



štali


Nedjelja

Prije podne-



pašnjak


štali


Poslije podne-



štali


84


Godišnje obveze

PONI

Jack i Flapjack

Siječanj – godišnje cijepljenje

Veljača – čišćenje od glista

Ožujak- uređivanje kopita (potkivač konja)

Travanj- čišćenje od glista

Svibanj- kupanje (ovisno o vremenskim uvjetima)

Lipanj- čišćenje od glista

Srpanj- kupanje (ovisno o vremenskim uvjetima)

Kolovoz- čišćenje od glista

Rujan- uređivanje kopita (potkivač konja)

Listopad- čišćenje od glista

Studeni, prosinac-

85


O konjima

PONI

Jack i Flapjack

Jack

Jack je rođen 2000.

Jackova majka šetlandski poni, a otac je minijaturni šetlandski poni.

Jack je u većini situacija „vođa“ svih konja, postaje anksiozan ukoliko se drugi konji udalje, ili

im on nije u blizini. Često se može čuti kako ih Jack zove.

Jack voli sve vrste hrane za konje; sijeno, travu, mrkve, jabuke i hranu za konje.

Jack se voli grliti, to će napraviti svaki put ako se sagnete i počešete ga po hrptu.

Jack najviše voli češkanje po stomaku.

Jack nosi poseban pokrivač, jer ima problema s kožom. Ako ne nosi pokrivač, muhe će ga

napadati i to će ga jako svrbjeti.

Jack voli raditi, pun je energije te mu postane dosadno ako samo stoji.

Flapjack

Flapjack je rođen 2002.

Flapjackova majka se zvala Cookie. Flapjack je minijaturni šetlandski poni.

Flapjack je prilično miran konj. On voli svog velikog brata Jacka.

Flapjack voli sve vrste hrane za konje; sijeno, travu, mrkve, jabuke i hranu za konje.

Flapjack ne voli kada je prljav, ali voli kada ga se češka po vrhu repa.

86


Kako …

PONI

Jack i Flapjack

Staviti Jacku pokrivač

1. Jackov pokrivač sastoji se od dva dijela, dio za tijelo (veliki dio) i remenje za

stomak. Najprije pronađi ove dijelove.

2. Pronađi vanjski najlonski dio pokrivača koji ide na tijelo. Najlonski dio ide s

vanjske strane preko Jackovih leđa.

3. Pronađi dio pokrivača koji ide na vrat, nalazi se na suprotnoj strani od

remena.

4. Podigni dio pokrivača za vrat na svoje desno rame, tako da se ostatak

pokrivača nalazi u ruci.

5. Stavi desnu ruku preko Jackove glave, sa lijevom rukom polako stavi pokrivač

preko glave. STANI prije nego dođeš do očiju. Raširi ostatak pokrivača preko

leđa.

6. S obje ruke raširi vratni dio pokrivača tako da dođe do Jackovih očiju i dobro

ga namjesti ga iza njegovih ušiju i ispod brade.

7. Zategni zadnji dio pokrivača tako da riječ ‘Boett’ dođe iznad njegovog repa.

8. Uzmi jedan remen, stavi ga oko jedne Jackove zadnje noge i zakopčaj.

9. Uzmi drugi remen, stavi ga oko druge noge i provuci kroz drugi remen i

zakopčaj.

10. Uzmi remen za stomak, pronađi vanjski i unutarnji dio.

11. Provuci jedan kraj remena kroz prvu i treću rupu koje se nalaze na

najlonskom dijelu pokrivača na leđima.

12. Zakopćaj dvije velike kopče na remenu za stomak.

13. VAŽNO, provjeri da Jackovo spolovilo nije ispod remena za stomak.

14. Stavi ruku ispod pokrivača na Jackovim prsima i pronađi tri male kopče te ih

spoji s kopčama na remenu za stomak.

87


Voditi na pašnjak

Stavljanje uzda na glavu

Jackove uzde imaju kopču na podvratnom remenu. Njegov čeoni remen ostaje zakopčan,

zato stavi prvo prekonosni remen na njegov nos (neka je čeoni remen iznad njegove glave)

i tada pažljivo stavi čeoni remen preko njegovih ušiju. Zakopčaj podvratni remen.

88


Hraniti sijenom

Pronađi veliku kantu

Odvoji dio sijena od bale i stavi u kantu

Stisni sijeno prema dnu kante tako da je možeš napuniti do vrha

Uzmi kantu za ručke (ako je teška pronađi nekog tko će ti pomoći) i odnesi u staju

Daj Jacku i Flapjacku malo sijena iz svoje ruke, uđi u staju i zatvori vrata iza sebe

Stavi kantu u jedan kut staje, uzmi u ruke koliko možeš sijena i rastresi ga prije nego

ga staviš na zemlju

Ponavljaj postupak sve dok ne isprazniš pola kante

Napravi isto s ostatkom sijena u suprotnom kutu staje

OPASKA: stavi sijeno što je moguće brže na dvije hrpe, tako da se Jack i Flapjack ne

„svađaju“ oko jedne hrpe. Jack i Flapjack se inače ne udaraju, ali ne preporučuje se hodati

iza ponija. Pazi na svoje noge, Jack i Flapjack te mogu slučajno nagaziti.


Uzmi lopatu, metlu i kolica iz skladišta

Unesi lopatu i kolica u staju

Ukoliko si dešnjak, uzmi metlu u densu ruku, lopatu u lijevu

Ukoliko si ljevak, uzmi metlu u lijevu ruku, lopatu u desnu

Stavi lopatu iza izmeta i uz pomoć metle lopatom pokupi izmet

Pažljivo siprazni lopatu u kolica

Ponovi postupak sve dok ne pokupiš sav izmet

Izvezi kolica iz staje i ponovo namjesti stelju tako da piljevina prekriva pola

staje

Isprazni kolica tako da ih pažljivo guraš uz rampu do prostora za stajski otpad.

Potraži POMOĆ ako ti je potrebna!

Vrati na mjesto svu opremu

Očistiti staju

Uzmi kolica, lopatu i široku četku

Pažljivo sve unesi u staju

Lopatom pokupi sav izmet i stavi ga u kolica

Odvoji suhu piljevinu uz jedan kraj staje, ona se može ponovo iskoristiti

Pokupi mokru piljevinu (ona će biti narančaste/crvene boje) i stavi je u kolica

Nastavi raditi na isti način sve dok sva mokra piljevina ne bude u kolicima

89


Pokupi sve ostatke piljevine i nečistoće u lopatu

Napuni kantu vodom i razlij je po podu staje

Oribaj četkom pod, a višak vode počisti u odvod koji se nalazi kraj vrata staje

Ostavi staju da se osuši

Isprazni kolica tako da ih pažljivo guraš uz rampu do prostora za stajski otpad. Potraži

POMOĆ ako ti je potrebna!

Pospremi svu opremu

Namjestiti stelju

Uzmi vile(lopatu) i široku četku

Uz pomoć vila razbacaj piljevinu koja se nalazi uz kraj staje i napravi stelju

Malo podigni krajeve stelje, tako da budu viši od ostatka stelje

Dodaj na stelju još ½-1 vreće piljevine

Piljevina je u skladištu, pažljivo je nosi zajedno sa još nekim ili uz pomoć kolica

Timariti

Poniji vole timarenje, i ono je jako dobro za njih. Timarenje im pomaže da se odstrani stara

dlaka te da se koža „prozrači“ i osvježi prirodnim masnoćama. Različita oprema se može

koristiti za timarenje, ali za Jacka i Flapjacka najčešće koristimo plastičnu četku za češljanje,

finu četku i četku za tijelo. Uvijek četkamo u pravcu rasta dlake i koristimo četke prema

slijedećem redoslijedu:

Plastična četka Ovom četkom radimo lagane kružne

pokrete. Četku čistimo na način da je otresemo o zemlju. Čistimo je onoliko puta

koliko treba tijekom timarenja te nakon završetka.

Uvijek SUSTAVNO timari ponija. Počni iza ušiju s ovom četkom, zatim niz vrat, hrbat, prsa,

stomak i trticu. Ovu četku NEMOJ koristiti za lice ili noge.

90


Češalj za grivu Ovaj češalj je za grivu, „kosu“ koja ide uz vrat i

po čelu ponija. Češalj se koristi odgore prema dolje, razdvoji grivu na manje dijelove

ako je teško provlačiti češalj kroz cijelu grivu.

Fina četka Četka se koristi za čišćenje prašine i prljavštine iz

dlake, zglobom ruke radimo brze kružne pokrete.

Ovu četku možeš koristiti na cijelom tijelu ponija, na nogama također, ali NE na licu.

Četka za tijelo Ovo je fina, mekana, gusta četka koja se

koristi za glađenje dlake. Što je više koristiš, to će ponijeva dlaka biti sjajnija.

MOŽEŠ je nježno koristiti na licu ponija, kao i na svim dijelovima tijela.

Četka za kopita Kada je poni čist, možeš očistiti i njegova

stopala (kopita). Čišćenje kopita je važan dio timarenja. Postupak je slijedeći:

1. Okreni se prema ponijevom repu tako da tvoja lijeva noga bude uz njegovu

lijevu stranu hrbata, drži četku u desnoj ruci.

2. Spusti svoju desnu ruku niz nogu, kada se približiš kopitu reci „podigni“.

91


3. Ako poni podigne nogu, obuhvati prstima kopito, a ako ne podigne, malo

povuci dlaku iza kopita. Pokušaj koristiti samo jednu ruku.

4. Kada obuhvatiš kopito prstima, prebaci četku u lijevu ruku tako da možeš

očistiti kopito; očisti prljavštinu čisteći od pete prema prstima. VODI RAČUNA

o mekanom dijelu kopita („žabica“), trokutasti dio u sredini kopita.

5. Kada je kopito očišćeno od prljavštine, očetkaj ga drugom stranom četke za

kopita i nježno spusti nogu.

6. Ponovi postupak za zadnju nogu s iste strane konja.

7. Ponovi postupak i za noge s desne strane, počevši ponovo od prednje noge.

Ovaj put spusti svoju lijevu ruku uz nogu i koristi desnu ruku da izvadiš

prljavštinu.

VAŽNO: NIKAD nemoj sjediti ili klečati dok čistiš kopita, drži glavu gore i nemoj je previše

približavati kopitima.

Ovi poniji te neće namjerno ozlijediti sve dok s njima postupaš pažljivo, ali se mogu

iznenada uplašiti nečega u svojoj okolini te izložiti te mogućoj opasnosti ili slučajno nagaziti

na tvoje noge!

Pozorno prati znakove koji ukazuju da poniju nije ugodno.

Čistiti gliste

Čistiti ponija od glista znači davati mu preparate za uništavanje crijevnih parazita koje može

imati u probavnom sustavu. Kako preparati sadrže tvari koje mogu biti opasne i za konje i za

ljude ukoliko se s njima ne postupa pravilno, ovaj postupak se UVIJEK mora provoditi pod

nadzorom supervizora.

Kupati

U Irskoj je vrijeme rijetko kad jako toplo, pa se konji rijetko kad propisno kupaju. Mnogi konji

se polijevaju vodom nakon vježbanja, ali to je nešto drugačije.

Uzmi svu opremu potrebnu za kupanje; kante, spužve, šampon, četku za

šamponiranje, strugalicu za znoj

Pripremi prostor gdje će se poni kupati, osiguraj dovoljnu količinu vode, ako je

vrijeme nešto hladnije, voda bi trebala biti topla. Vodi računa da u prostoru nema

ničeg čime bi se poni mogao ozlijediti

Napuni kantu vodom. Namoči spužvu vodom i nakvasi ponija

Pokvasi cijelog ponija

92


Pročitaj upute na šamponu kako bi znao koja količina šampona je potrebna za

kupanje, sipaj potrebnu količinu u kantu sa čistom vodom

Uz pomoć četke za šamponiranje nanesi vodu sa šamponom na ponija kako bi

napravio sapunicu.

Kada našamponiraš cijelo tijelo i grivu, stavi malo vode sa šamponom na lice, ali budi

pažljiv oko očiju, a cijeli rep stavi u kantu s vodom sa šamponom i operi ga

Ako je moguće, nježno polijevaj ponija tako da se sva sapunica opere, ako nije

moguće, uz pomoć kante čiste vode polako isperI sapunicu sa tijela. Uz pomoć čiste

spužve i vode isperi ostale dijelove tijela

Uz pomoć strugalice znoja (koristi crnu gumenu stranu) odstrani s dlake što je više

moguće vode

Kad sve završiš, odvedi ponija na sunčano mjesto kako bi se osušio.

SVI poniji će se odmah početi valjati nakon kupanja!!

93


19. Prilog 10 – Knjižica „Interakcije uz pomoć životinja“

Knjižica „Interakcije uz pomoć životinja“ tiskana je zasebno.

94


20. Prilog 11 – Primjeri treniranja životinja uz pomoć pozitivnog

potkrepljenja

Treniranje psa da leži na prostirki

(kraj djeteta koje čita)

Trening utemeljen na pozitivnom potkrepljenju (etični

trening) počinje izborom prikladnog motivatora za psa

koji će služiti kao nagrada za željeno ponašanje. To će

vjerojatno biti hrana.

Započinje se treniranjem psa da reagira na naredbu „dolje“. Pas će vjerojatno vrlo lagano naučiti

kako prijeći iz sjedećeg položaja u ležeći.

1. Uzmite komadić slatkiša i držite ga kraj nosa psa

2. Polako podižite slatkiš preko glave psa

3. Pas će slijediti slatkiš i podići glavu

4. Kod većine pasa gledanje prema gore potiče pomicanje stražnjeg dijela tijela prema dolje.

Mamljenje slatkišem obično automatski izaziva sjedanje psa

5. Čim pas zadnjicom dotakne pod recite 'dobar pas' (ili sličnu pohvalu za ispravno ponašanje) i

dajte mu slatkiš

6. Ponovite ovu aktivnost više puta

7. Kako bi pas prešao iz sjedećeg u ležeći položaj (sve četiri noge i prsa su na podu) polako

pomičite slatkiš od nosa psa prema grudima, a zatim prema podu. Kod nekih pasa ovo će

automatski izazvati lijeganje psa. Ako pas ne legne već radije ustane, ponovo ga uz pomoć

slatkiša natjerajte da sjedne i ponovite postupak. Ako pas teško usvaja potpuno lijeganje na

pod, tada nagrađujte svaki približni pokret koji ide u tom smjeru (npr. spuštanje ramena i

glave). Svako ponavljanje bi trebalo predstavljati napredak, sve dok pas u potpunosti ne

legne na pod

8. Kada pas pokaže željeno ponašanje recite ponovo 'dobar pas' i obilno ga nagradite

9. Ponavljajte postupak sve dok pas ne počne s lakoćom reagirati na zadanu naredbu. Vodite

računa o načinu pomicanja ruke koji ste koristili tijekom uvježbavanja ovog ponašanja. Za

živahnije pse vježbanje reakcije lijeganja na pod može se vježbati iz stojećeg položaja kao i

iz sjedećeg

10. Provjerite je li pas prihvatio pokret ruke koji ste koristili dok ste vježbali tako što ćete slatkiš

staviti u drugu ruku, a ruku koju ste koristili tijekom treninga pomičite na isti način od nosa

prema dolje, kao i tijekom treninga. Ako pas legne na pod, tada ga nagradite slatkišem koji

vam je u drugoj ruci.

11. Potaknite psa da ostane ležati dulje vrijeme tako što ćete staviti slatkiš između šapa dok leži

i maziti ga kako bi ostao ležati na podu. Pustite psa da se ustane tako što ćete baciti slatkiš

malo dalje od njega.

95


Povezivanje ležećeg položaja s prostirkom

1. Nakon što pas usvoji željeno ponašanje (lijeganje na pod) kao reakciju na pokret rukom,

stavite ispred njega prostirku

2. Najprije stavite prostirku veoma blizu psa, uz pomoć slatkiša dovedite psa na prostirku i uz

pomoć pokreta rukom namamite ga da legne. Nagradite ispravno ponašanje riječima 'dobar

pas' i dajte mu slatkiš. Potaknite psa da ostane u ležećem položaju i zatim ga pustite da

ustane sa prostirke

3. Ponavljajte postupak sve dok pas lako ne počne lijegati na prostirku

4. Zatim uklonite slatkiš iz ruke i samo pokretom ruke pokušajte narediti psu da legne na

prostirku

5. Ponavljajte postupak na način da svaki put znak koji dajete psu (pokret rukom) bude sve

manji

6. Kada vam se učini da pas dobro razumije što tražite od njega, dajte psu samo mali znak

rukom, ali nemojte ga više puta ponavljati. Dajte psu šansu da sam legne, ako to uradi, dajte

mu obilnu nagradu, to znači da je pas povezao prostirku s ležećim položajem

7. Slijedeći korak je udaljavanje facilitatora od psa, tako da može stajati malo dalje od psa dok

mu daje naredbu da 'legne na prostirku'. Uz znak rukom može se dodati i verbalni znak.

Poticanje psa da se opusti na prostirki može se postići i produljenjem vremena koje pas

treba ostati na prostirki dok mu ne dozvolite da ode

8. Nastavite vježbati tako što ćete prostirku stavljati u blizinu ljudi, posebno djece. Facilitator bi

trebao moći sjediti na različitim mjestima u odnosu na psa, i bliže i dalje od psa i djeteta.

Treniranje psa da stavi glavu u djetetovo krilo

Kada se pas navikne ležati na prostirki, pređite na učenje psa da stavi glavu u krilo osobe koja sjedi

do njega. Ovo ponašanje se uvježbava kroz postupak 'ulančavanja', odnosno pas se trenira da

naredbu 'lezi na prostirku' shvaća kao naredbu da legne na prostirku i stavi glavu u krilo osobe do

njega. Stavljanje glave u krilo može se uvježbavati i kao posebna naredba, tako da pas na određenu

naredbu facilitatora samo stavi glavu u krilo. Slijedeće upute odnose se na uvježbavanje 'stavi glavu u

krilo' kao posebne naredbe.

1. Dok pas leži na prostirki, sjedite do njega na način da može staviti glavu u vaše krilo

2. Uz pomoć slatkiša nježno mamite psa da glavom dodirne vaše krilo. Nagradite ga

3. Nastavite tako da nagrađujete postupno stavljanje glave u krilo na način na koji želite da pas

leži u krilu

4. Zamijenite slatkiš određenim pokretom, odnosno naredbom (npr. stavljanje ruke na krilo ili

lupkanje po krilu) i zatim nagradite psa slatkišem iz druge ruke. Neki psi će kao nagradu

doživjeti i maženje

5. U ovom dijelu treninga, suptilan znak rukom ili glasom je važniji pri davanju naredbe psu,

bilo bi dobro da pas sam spontano reagira na željeni način

6. Facilitator bi trebao izabrati naredbu koja će njemu odgovarati. To može biti nešto poput

češkanja nosa ili lagano nakašljavanje. Nova naredba se treba povezati s već naučenom

naredbom (stavljanje ruke na krilo), tako da se napravi neposredno prije već naučene

96


naredbe. Ukoliko zadržimo davanje naredbe uz pomoć ruke na krilu, možemo zbuniti psa, pa

će on na tu naredbu ustati i staviti glavu u krilo facilitatora, a ne djeteta

7. Slijedeći korak je učenje psa da legne kraj nepoznate osobe (najbolje bi bilo kraj djeteta) i

stavi svoju glavu (na naredbu facilitatora) u njegovo krilo

8. Svaki korak se mora više puta ponavljati i nagrađivati slatkišima (ili nečim sličnim) sve dok

pas s lakoćom ne počne reagirati na naredbu facilitatora.

Treniranje psa da stavi šapu na knjigu

Kao i uvježbavanje psa da stavi glavu u krilo, i ovo ponašanje se obično trenira uz posebnu naredbu.

Ali može se uvježbavati zajedno sa sjedanjem psa kraj djeteta, lijeganjem na prostirku ili stavljanjem

glave u krilo. Kao i kod stavljanja glave u krilo, najprije se ponašanje uvježbava s facilitatorom, a zatim

s volonterima kako bi pas generalizirao naučeno ponašanje.

Ukoliko pas ne poznaje naredbu 'daj šapu', najprije ga mora naučiti tom ponašanju, zatim ga učiti da

'dodiruje' i druge predmete, a ne samo da stavlja šapu u nečiju ruku.

1. Treniranje psa da 'da šapu': stavite slatkiš u šaku i zatvorite je. Stavite ruku sa slatkišem ispred

psa u visini njegovih prsa. (ovo je lakše napraviti kad pas sjedi)

2. Pas će vjerojatno pokušati uzeti slatkiš nosom i ustima, ali ne i šapom. Držite slatkiš sve dok

pas ne napravi neki pokret šapom, tada ga nagradite riječima 'dobar pas' i dajte mu slatkiš kao

nagradu za pokret šapom

3. Ponavljajte postupak sve dok pas ne stavi šapu na ruku

4. Kada pas nauči staviti šapu na ruku u kojoj držite slatkiš, uklonite slatkiš iz ruke i dajte mu

naredbu otvorenom šakom (također u visini njegovih prsa), a nagradite ga slatkišem iz druge

ruke

5. Vježbajte ovo ponašanje na različitim mjestima i u različitim položajima (kada pas stoji ili sjedi).

Zatim slijedi uvježbavanje stavljanja šape na knjigu.

6. Sjedite do psa (bilo bi dobro da je pas pri tome na prostirki). Stavite otvorenu knjigu na svoje

krilo i tada dajte naredbu rukom da pas stavi šapu na vašu ruku iznad knjige. Nagradite i

ponavljate više puta

7. U jednom trenutku dok pas bude stavljao svoju šapu u vašu ruku koja se nalazi iznad knjige,

sklonite brzo ruku tako da pas stavi šapu na knjigu i nagradite psa riječima 'dobar pas' i sa

puno slatkiša

8. Nakon što pas ponovi ponašanje više puta zamijenite naredbu 'daj šapu' s naredbom 'dodirni

knjigu', tako da pas počne razlikovati ove dvije naredbe

9. Nakon toga se može dodati riječ, verbalna naredba ili neki drugi znak kao signal psu da dodirne

knjigu. Ako facilitator ne želi da dijete zna kako pas stavlja šapu na njegovu naredbu, već da

izgleda kao da pas sam to čini, potrebno je koristiti neki suptilni znak, kao npr. lagano

nakašljavanje ili dodirivanje svog nosa ili uha!

97


Treniranje konja/ponija da sruši predmet sa čunja

Ovo može biti dobar dodatak seansi, posebno seansi u kojoj

jahač mora i sam srušiti predmet sa čunja, ali nakon što to konj

učini. Treniranje konja ovom ponašanju uključuje ciljano

nagrađivanje konja čim dodirne njuškom bilo koji predmet, a

zatim predmet kojeg želimo da sruši.

1. Pripremite slatkiše za konja, orašaste plodove ili komadiće mrkve

2. Vodite računa da se slatkiši daju na siguran način, nemojte dozvoliti konju da prevari trenera

kako bi dobio slatkiš.

3. Izaberite neki prikladan predmet, koji se služiti kao 'posredni cilj', nešto poput komada drveta

4. Stavite predmet blizu njuške konja, zapamtite konj ima monokularni vid, tako da približite

predmet konju sa strane, a ne sprijeda.

5. Konj će vjerojatno najprije istraživati predmet, kada ga dodirne njuškom, nagradite ga.

Dodatno potkrepljenje, kao i kod psa, mogu biti i riječi 'dobar' ili 'da'

6. Ponovite postupak više puta s različitim predmetima

7. Kada konj dobro usvoji željeno ponašanje, pomaknite predmet malo dalje od njega, te ga

stavite malo više ili niže

8. Nagrađivanje slatkišima može se postupno zamjenjivati drugim nagradama, kao što su

češkanje ili tapšanje

9. Stavite stvar koju želite na čunj, iskoristite nešto što će lako pasti, stavite predmet koji je dosad

konj uspješno dodirivao njuškom na tu stvar, malo ga pomaknite prema naprijed tako da kad

konj njuškom dodirne predmet, dodirne slučajno i željenu stvar (i sruši je). Obilno nagradite

ponašanje s puno više slatkiša nego inače

10. Ponavljate ovu vježbu više puta, zatim postupno zamjenjujte predmet drugom naredbom

(pokazivanje rukom). Signal rukom će vjerojatno biti manje koristan nego verbalna naredba,

tako da kad konj jednom usvoji željeno ponašanje, možete dodati i verbalnu naredbu 'sruši'

11. Nagrađivanje slatkišima i druge nagrade mogu se koristiti na različit način, npr. davanje veće

količine slatkiša ili davanje posebne nagrade kada konj sruši predmet sa čunja u odnosu na

situaciju kada ga samo dodirne njuškom.

12. Ako facilitator ne želi da klijent zna da zapravo on daje naredbu konju, može se uvesti neka

suptilnija naredba, kao nakašljavanje ili stavljanje ruke na bedro konja. Dodatno se može

naučiti konja da razlikuje predmete na čunjevima, npr. da sruši plastičnu patku ali ne i loptu

98


21. Prilog 12 – Primjeri mjerenja ishoda

Mjerenje ishoda

Kao što je opisano u tekstu, u programima uključivanja životinja važno je mjeriti napredak između

seansi.

Ovdje su navedeni neki dosad objavljeni načini mjerenja ishoda do kojih se došlo u različitim

istraživanjima, a koji se odnose na ključne ciljeve u okviru tjelesnih, psiholoških, socijalnih,

emocionalnih i ponašajnih benefita.

Mjerenje grube motorike (tjelesni)

Skala razumijevanja socijalnih situacija (socijalni)

Senzorni profil (tjelesni)

Inventar ljutnje kod djece (emocionalni i ponašajni)

Kvaliteta života djece (psihološki)

Profil samopoimanja kod djece (psihološki)

Opća procjena dječjeg funkcioniranja (tjelesni)

Sustav za procjenu ponašanja kod djece (ponašajni)

99


22. Prilog 13 – Predložak evaluacijskog obrasca

Evaluacijski obrazac

Ime klijenta ……………………………………………………………

Datum seanse …………………………………………………….

Seansa ………….. od …………………………………………….

Životinja(e)……………………………………………………………………….

Facilitator……………………………………....................................

Glavna svrha seanse (Ključni ciljevi)

1 ……………………………………………………………………………………………………………………………….……………

2 ……………………………………………………………………………………………………………………………………………

3 ……..……………………………………………………………………………………………………………………………………

Glavne aktivnosti/zadaci seanse

Izvedba klijenta

Mjerenje napretka/ smanjenja

1.

2.

3.

4.

5.

Dodatni komentari ………………………………….………………………………………………………………………………………….

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

100


…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

Glavna svrha iduće seanse………………………….……………………………………………………………………………………..

………………………………………………………….……………………………………………………………………………………………….

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Potpis facilitatora ……………………………………………………………………..

Datum …………………………………………………………………………………..…

101


23. Prilog 14 – Partneri na projektu

Vodeći partner: Ljudska univerza Rogaška Slatina, Rogaška Slatina, SLOVENIJA

Partneri:

- JVIZ I. OŠ Rogaška Slatina, Rogaška Slatina SLOVENIJA

- JVIZ III. OŠ Rogaška Slatina, Rogaška Slatina, SLOVENIJA

- 1st Special Nursery school of Patras, GRČKA

- Özel Denizli Ayyıldız Özel Eğitim ve Rehabilitasyon Merkezi, Denizli, TURSA

- Osnovna škola Josipa Matoša, Vukovar, HRVATSKA

- Erdligeti Altalanos Iskola, Erd, MAĐARSKA

- Szkola Podstawowa nr 2 im. Romualda Traugutta, Józefów, POLJSKA

- Elista Education, Abbeyleix, IRSKA

- Scoala Gimnaziala Asau, Asau Village, RUMUNjSKA.

Ljudska univerza Rogaška Slatina

Ljudska univerza Rogaška Slatina od 1959. godine skrbi za obrazovanje i osposobljavanje odraslih na

području Kozjanskega i Obsotelja. Osnivači Ljudske univerze su općine Rogaška Slatina, Šmarje pri

Jelšah, Rogatec, Podčetrtek, Kozje i Bistrica ob Sotli. Ljudska univerza Rogaška Slatina je sa svojim

programima i aktivnostima jako uključena u rad lokalne zajednice. Od početka svog rada Ljudska

univerza ima veliku ulogu u osmišljavanju programa za obrazovanje, cjeloživotno i međugeneracijsko

učenje za sve stanovnike navedenih općina. U skladu s potrebama lokalne zajednice te temeljnim

nacionalnim strateškim dokumentima, Ljudska univerza nudi veliki izbor kvalitetnih obrazovnih

programa na području formalnog i neformalnog obrazovanja, informiranje i savjetovanje te

osposobljavanje za temeljne i stručne kompetencije. Svjesni potrebe za suradnjom s lokalnim

poduzećima školama i organizacijama, a u svrhu realiziranja planiranih programa za naše polaznike,

osmišljavamo i provodimo različite projekte.

JVIZ I. Osnovna šola Rogaška Slatina

I.OŠ Rogaška Slatina se nalazi na ruralno-urbanom području Slovenije u blizini granice sa susjednom

Hrvatskom. Škola osigurava osnovnoškolsko obrazovanje od prvog do devetog razreda za 400 učenika.

U zadnjih nekoliko godina bilježi porast učenika s posebnim potrebama, posebno učenika s teškoćama

u učenju i problemima u ponašanju. Za učenike osigurava savjetodavnu i stručnu pomoć, ali stalno

102


razvijaju i nove i inovativne metode rada usmjerene na poticanje njihovog razvoja. Stoga je škola

aktivna u međunarodnim projektima još od 2007. godine.

JVIZ III. Osnovna šola Rogaška Slatina

JVIZ III. OŠ Rogaška Slatina je manja škola za učenike s teškoćama u razvoju, koja uz osnovnoškolsko

obrazovanje nudi i posebne programe obrazovanja za mlade s teškoćama u razvoju, te mobilnu

stručnu podršku za učenike u redovnim školama. Školu polaze učenici s teškoćama u razvoju i učenju

(autizam, Down sindrom, sindrom fragilnog x, cerebralna paraliza). Škola ima područne odjele u

Podčetrtku. Šola redovito sudjeluje na raznim natjecanjima, priredbama, tematskim ekskurzija te

međunarodnim projektima. Škola je posebno ponosna na uspjehe u sportskim i drugim aktivnostima,

te na stručni rada svih zaposlenika.

1st Special Nursery School, Patras

1st Special Nursery school Patras je predškolska ustanova za djecu dobi od 4 do 7 godina. Pohađaju

ju je djeca s intelektualnim teškoćama, autizmom te drugim razvojnim teškoćama. Škola se nalazi u

dijelu grada sa stanovništvom niskog socio-ekonomskog statusa, tako da većina učenika dolazi iz

obitelji u kojima su roditelji nezaposleni te obitelji imigranata. Često i roditelji djece imaju različite

poteškoće, tako da i oni imaju velike koristi od ovog projekta. Škola se nalazi u istoj zgradi s 1st Special

Primary school Patras , koju polaze učenici dobi 7 do 15 godina, tako da su i oni uključeni u ovaj

projekt.

Osnovna škola Josipa Matoša

Osnovna škola Josipa Matoša je jedina samostalna škola za učenike s teškoćama u razvoju u

Vukovarsko-srijemskoj županiji. Osnovana je 1970. godine, a nakon obnove s radom je nastavila 2003.

godine. Školu pohađa 60 učenika s intelektualnim teškoćama, autizmom, cerebralnom paralizom i

kroničnim bolestima, dobi 7 do 21 godine. Učenici su raspoređeni u razredne odjele i odgojno-

obrazovne skupine, a može ih biti od 3 do 9 u jednom odjelu. Škola uz redovnu nastavu organizira za

učenike i različite izvannastavne aktivnosti, domaćinstvo, oslikavanje svile, eko-skupinu te sudjeluje u

svim kulturnim i sportskim priredbama na lokalnoj razini. Na taj način se potiče uključivanje djece i

mladih s teškoćama u razvoju u lokalnu zajednicu.

Szkola Podstawowa nr 2 im. Romualda Traugutta

Szkola Podstawowa nr 2 im. Romualda Traugutta se nalazi u Józefówu, u blizini Varšave. Školu pohađa

700 učenika dobi 7 do 13 godina. Školu pohađaju i učenici s teškoćama u razvoju koji s uz podršku

pomoćnika u nastavu uključeni u redovne razredne odjele. Školu pohađaju i učenici imigranti. Škola

zapošljava i stručnjake različitih terapijskih profila, koji su zaduženi za posebne programe, kao što su

logoped, psiholog i slično.

103


Ozel Denizli Ayyildiz Ozel Egitim ve Rehabilitasyon Merkezi

Ozel Denizli Ayyildiz Ozel Egitim ve Rehabilitasyon Merkezi je obrazovni i rehabilitacijski centar za

učenike se teškoćama u razvoju. Privatna je ustanova, ali je pod nadzorom Ministarstva obrazovanja.

Usmjereni su na pružanje stručne podrške učenicima koji imaju teškoće u razvoju kojima je potreban

poseban program. Školu pohađa oko 150 učenika, od 3 do 23 godine, a zaposleno je 15 učitelja. Od

svog osnutka 2007. godine škola je zbog svog rada prepoznata kao značajna ustanova u Denizliju. Škola

je usmjerena na stručni i profesionalni razvoj svojih djelatnika jer smatra da je najbolje ulaganje u

ljudske resurse, te na osiguravanje jednakih obrazovnih mogućnosti za sve.

ELISTA Education

ELISTA Education je organizacija iz Irske, koja je usmjerena na obrazovanje i osposobljavanje u

području terapije sa životinjama, a u svrhu unaprjeđenja tjelesnih, psihičkih i socijalnih vještina i

sposobnosti. Nudi različite vrste programa prilagođene potrebama klijenata. Elista je jedna od rijetkih

organizacija u Europi i svijetu koja nudi ovu vrstu osposobljavanja. Organizacija se razvila iz osobne i

profesionalne potrebe njenih osnivača i jedina je takva organizacija u Irskoj. Terapija uz pomoć

životinja je vrsta terapije koja se sve više primjenjuje, a u Elisti vjeruju da će se samo stručnim

pristupom u radu i kvalitetnim obrazovanjem stručnjaka moći prepoznati prava vrijednost ovog

pristupa.

Erdligeti Altalanos Iskola

Erdligeti Altalanos Iskola je osnovna škola, koja je osnovana 2011. godine spajanjem dvije škole.

Školu pohađaju učenici s različitim potrebama, od učenika s teškoćama u razvoju do darovitih

učenika za koje se organizira dodatna nastava engleskog jezika, njemačkog jezika, matematike

i informatike. Učenici su dobi od 6 do 14 godina. Od 2013. godine škola organizira poseban

program za učenike s teškoćama u razvoju kojeg provode edukacijski rehabilitatori. Program

je polučio brojne pozitivne rezultate u području učenja, ponašanja i osobnih kompetencija, te

su učenici više motivirani, bolje koncentrirani te su im unaprjeđene motoričke vještine i

koordinacija

Scoala Gimnaziala Asau

Scoala Gimnaziala Asau se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Rumunjske u općini Asau. Škola organizira

predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski program za 900 učenika. Škola ima stogodišnju tradiciju

u području odgoja i obrazovanja. Glavni cilj škole je osposobljavanje učitelja, kako bi u svom radu

primjenjivali inovativne, fleksibilne i suvremene metode učenja i poučavanja.

104


24. Prilog 15 – Fotografije projektnih aktivnosti

vodič za uključivanje životinja · integracija životinja značajno se promijenila od suživota...

Documents