SLUŽBENO OBRAZLOŽENJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA 2015. godinu

I. OBRAZLOŽENJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA 2015. GODINUZA KNJIŽEVNI TEKST

Stručno povjerenstvo pregledalo je, pročitalo i vrednovalo 79 knjiga i slikovnica prispjelih na Natječaj „Grigor Vitez“ za 2015. godinu. Prevladavaju prozni tekstovi , a dramski tekstovi i stihovi su manje zastupljeni. Kvalitetom i kvantitetom produkcije ove godine se posebno ističu mali nakladnici, poglavito u kategoriji slikovnice. Čini se da se veliki nakladnici uglavnom bave izdavanjem udžbenika ili favoriziraju strane naslove iz razloga što oni bolje trže- odnosno daju više profita. Zakon tržišta zahtijeva da se broji i procjenjuje. Igra se na sigurno, preuzimaju se uspješnice koje su već profitabilne na globalnom tržištu. Zbog izostanka izdavačke podrške velik broj hrvatskih autora bio je prisiljen osnovati vlastite izdavačke kuće u kojima pišu, ilustriraju, rade animirane filmove, ali se bave i promocijom i administracijom. Zbog nedostatka distribucijske i druge logistike cijenom ne mogu na tržištu konkurirati velikim izdavačima. Međutim ti mali herojski (samo) izdavači itekako konkuriraju velikima i to u poljima kvalitete, entuzijazma i emotivne posvećenosti svojim proizvodima. Slikovnica-knjiga jest proizvod i podliježe zakonima proizvodnje i prodaje, ali ona je originalno umjetničko djelo i ne može se tretirati kao roba.

Oskudna materijalna ulaganja u domaću, hrvatsku dječju knjigu i slikovnicu utječu na brojne procese produkcije slikovnice ili knjige za djecu. Iz godine u godinu perzistiraju problemi nedostatka timskog rada brojnih stručnjaka u procesu stvaranja i vrednovanja kvalitetne slikovnice na čelu s urednikom. Urednička instancija podrazumijeva kompetenciju na više razina: od dobrog odabira i koordinacije tima književnika i ilustratora (briga o usklađenosti njihovog stila i izričaja), koordinaciju tima korektora i lektora ( briga o čistoći i točnosti jezika) do usmjeravanja sadržaja psiholozima i pedagozima koji brinu kako bi se zadovoljio i proces oblikovanja transparentnih kriterija koje dječja literatura i ilustracija trebaju zadovoljavati da bi stigle do ruku , glavica i srca svojih krajnjih korisnika-djece.

Već dugi niz godina članovi stručnog povjerenstva Nagrade Grigor Vitez pokušavaju ukazati na potrebu da se produkcija i njeno vrednovanje razvrsta i po različitim dobnim skupinama djece kojoj je namijenjena. Iako znamo da energija dobre knjige nadmašuje granice bilo kakvog razvrstavanja i ograničavanja ipak se, u kognitivno-didaktičnom smislu trebaju omeđiti neke kategorije. Stoga se ove godine Stručno povjerenstvo uskladilo u stavu da se oblikuju dvije kategorije za nagradu, kako u polju književnosti tako i u polju ilustracije. Iz skupine autora nominiranih za nagradu Grigor Vitez za 2015. godinu odabrana su djela, odnosno autori s djelima za mlađu i za stariju dob djece.

1

Nakon pažljivog čitanja i razmatranja književnih djela u uži izbor za Nagradu za književni tekst povjerenstvo je uvrstilo:

a) Uži izbor za književni tekst za djecu

Krugovi na vodi, Snježana Babić-Višnjić. Zagreb: Alfa, 2015. Urednik: Božidar ProsenjakU romanima Snježane Babić-Višnjić nema nepremostive razlike između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Prijateljstvo i ljubav ne znaju ni za kakve granice, pa čak ni one vremenske i prostorne. Priča o neobičnoj djevojčici, čija je majka proglašena vješticom i jednom sasvim običnom dječaku koji se dosađuje pred kompjuterom, opčinila je sve članove žirija svojom toplinom i prirodnošću odnosa koji se razvija od prvobitnog međusobnog nepovjerenja i straha, do velikog prijateljstva, ali i rastanka.

Bio sam pas i opet sam, Nena Lončar (Pepa Puh). Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2015. Urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto. Stilski iznimno šarmantno štivo govori i o psima i o ljudima, među kojima je ponekad teško vidjeti – razliku. Roman je zasluženo dobio književnu nagradu „Zvonko“. Čestitke autorici i Hrvatskom društvu književnika za djecu i mlade koje je prepoznao kvalitetu ovog teksta.

Tragači skrivenih priča, Igor Knižek. Zagreb: Alfa, 2015. Urednik: Božidar Petrač.Prošlogodišnji dobitnik Nagrade „Grigor Vitez“ i dalje nastavlja očaravati svoju malu i veliku publiku nepresušnom inspiracijom zahvaljujući kojoj nastaju nove i nove bajke koje nemaju doticaja ni s braćom Grimm ni s Andersenom ni s Ivanom Brlić Mažuranić, već isključivo s Igorom Knižekom – hrvatskim bajkopiscem 21. stoljeća. Sretni smo što ga imamo. Hvala, Igore!

Dnevnik mrava Radoslava, Sretna Meštrović. Zagreb: Algoritam, 2015. Urednica: Anita Peti-Stantić.Kroz vizuru mrava Radoslava, autorica ovog „mravljeg dnevnika“ zapravo priča priču o svakodnevnim dogodovštinama malog djeteta s kojim se vrlo lako mogu poistovjetiti svi mališani. Ovaj roman hrabri male čitatelje da i u svom vlastitom životu jasno i glasno govore ono što misle i osjećaju, da ne zatomljuju vlastite emocije i stavove, bez obzira na to što su „samo djeca“. Dnevnik mrava Radoslava knjiga je koja se čita, ali i sluša, zahvaljujući glazbi koju je komponirao Matej Meštrović, no prije svega to je knjiga koja inspirira na vlastitu kreativnost.

Krotitelj oblaka, Tomica Šćavina. Zagreb: Sipar, 2015. Urednik: Dubravko Marijanović.Knjiga „Krotitelj oblaka“ pripada žanru umjetničke bajke; u nas su u tom tipu teksta najviše uradili Ivana Brlić Mažuranić i Vladimir Nazor, a danas više nije česta. U priči Tomice Šćavine fabula teče glatko, likovi su zanimljivi, a prihvatljiva je i poruka o važnosti ljubavi. Osobito treba istaknuti usklađenost teksta i ilustracije (Tomislav Tomić).

2

Crvena jabučica, Nina Vađić. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2015. Urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto Knjigom „Crvena Jabučica“ spisateljica Nina Vađić i ilustratorica Ana Kadoić savršenim su spojem riječi i slike ispričale dirljivu i mudru priču o posvajanju djeteta. Slikovnica govori o tome kako nastaje obitelj i kako je svaka obitelj po nečemu posebna, kao što su i sve ljubavi posebne. Najveća od svih je ljubav roditelja prema djetetu, pogotovo prema onom kojeg su tako dugo tražili, žarko mu se nadali i strpljivo ga čekali …Takvo je dijete za svaku obitelj poseban blagoslov. Autorice knjigom poručuju da svako dijete ima pravo na svoju drugu priliku, da ima pravo na ljubav.

***A Stručno Povjerenstvo je odlučilo da Nagradu „Grigor Vitez“ za književni tekst za djecu u 2015. godini dodijeli književnici Snježani Babić-Višnjić, Alfa Zagreb, urednik: Božidar Prosenjak.

Obrazloženje za Nagradu „Grigor Vitez“ za književni tekst za djecu - KRUGOVI NA VODI / Snježana Babić- Višnjić, Alfa

Snježana Babić - Višnjić književnica je s dugogodišnjim spisateljskim stažem. No, kolikogod se bavi ozbiljnim poslom, Snježana Babić-Višnjić se odbija uozbiljiti pa se i dalje nastavlja igrati. A ono čime se ova autorica najviše voli igrati jest – spajati nespojivo. Voli ona smanjivati svoje glavne junake pa ih onda tako male i dezorijentirane ubacivati u život drugih ljudi normalne veličine.

U slučaju romana KRUGOVI NA VODI u izdanju Alfe, Snježana nikoga nije smanjila, ali je zato „samo“ uzela glavnu junakinju, djevojčicu Janu, i iz pradavne 1753. godine prenijela je u naše doba i pustila da se snalazi kako zna i umije. Zatim je to detaljno zapisivala.

Tako nastaju Snježanini romani. Vrlo jednostavno. Samo napravi dar-mar kada su u pitanju vremena, mjesta, običaji, i onda gleda što će se dogoditi. A za to je potrebno veliko znanje i vještina. U romanima Snježane Babić-Višnjić nema nepremostive razlike između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Prijateljstvo i ljubav ne znaju ni za kakve granice, pa čak ni one vremenske i prostorne. Priča o neobičnoj djevojčici čija je majka proglašena vješticom i jednom sasvim običnom dječaku koji se dosađuje pred kompjuterom, opčinila je sve članove žirija svojom toplinom i prirodnošću odnosa koji se razvija od prvobitnog međusobnog nepovjerenja i straha, do velikog prijateljstva, ali i rastanka. Čestitke autorici, čiji su umješni prsti stvorili odlično književno štivo dostojno prave spisateljske coprnice.

3

b) Uži izbor za književni tekst za mladež:

Andautonac, Snježana Babić-Višnjić. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2015. Urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto.Autorica ove knjige pročula se po tome što je u hrvatsku književnost uvela žanr koji do tada nije postojao, a to je povijesni roman za djecu. Uobičajeno je, naime, da se povijesni romani pišu za odrasle (koji i znaju historijske činjenice), a da se priče za djecu zbivaju u suvremenosti. A ovdje imamo kombinaciju toga dvoga i to se pokazalo kao dobar potez. Andautonija je, kao što se zna, naselje što je u rimsko doba postojalo u Turopolju, pa tako ovdje čitamo o pustolovinama junaka iz toga doba. Zbog te neobične perspektive knjiga postaje poučna zato što daje čitatelju nova povijesna znanja, ali i zato što mu otkriva kako su ljudske muke i radosti jednaki u svim vremenima i kako nas povijest može koječemu naučiti.

Ljeto za pamćenje, Miro Gavran. Zagreb: Mozaik knjiga, 2015. Urednik: Zoran Maljković.Roman na vrlo zanimljiv način tematizira pitanje kako staračka ljubav izgleda u očima najmlađe generacije. Unuk pripovijeda kako je njegov djed nakon mnogo godina susreo ženu u koju je u mladosti bio zaljubljen, ali ih je život razdvojio, te kakve su bile reakcije okoline: najmlađi nisu u cijeloj stvari vidjeli ništa zazorno, dok su se ljudi srednjih godina ponašali licemjerno. Pripovijedanje teče vrlo živo, zbivanje je smješteno u jasne zemljopisne koordinate (uvode se kao mjesta radnje Lošinj i Šolta) i u prepoznatljive društvene okolnosti. Ako se tome dodaju još i slikovite pojedinosti u slikanju karaktera, te diskretno plasirana, ali prepoznatljiva poruka, bit će jasno da je riječ o romanu koji će se rado čitati, ali i o djelu koje će s vremenom pokazati svoju trajnu vrijednost.

Najbolja ptičja kuća na svijetu, Pero Kvesić. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2015. Urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto.Vješto ispričana priča iz životinjskog svijeta o prijateljstvu gnua i ptice. Moglo bi se reći da je riječ o moderniziranoj bajci, budući da nema sretnog kraja, dok se poruke o vrijednosti prijateljstva plasiraju na diskretan način. Osjeća se ruka iskusna pisca, premda se ovaj tekst ne broji u njegova najbolja postignuća. Posebnu vrijednost knjige čine ilustracije koje imaju u sebi nešto od stripa, a izvrsno su usklađene s tekstom.

Nisam ti rekla, Rosie Kugli, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb 2015, urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto. Britkim jezikom koji snažno udara i u glavu i u želudac, roman NISAM TI REKLA upire prstom u probleme koje mnogi od nas odraslih ne žele ni vidjeti ni priznati, a to je da smo razočarali svoju djecu. Naša djeca ne žele živjeti u svijetu u kojem smo ih mi dočekali. Na naše licemjerje reagiraju buntom, bježanjem u alkohol, odbijanjem da uče i postanu kao mi, priznati članovi društva punog laži. No, ono što je najtužnije i najtragičnije od svega jest što se u toj uzajamnoj igri ljutnje i bojkota odraslih i

4

mladih previđa sam život čiju istinsku ljepotu i radost često shvatimo tek u trenucima vlastitog umiranja.

Trči!Ne čekaj me…, Bojana Meandžija. Zagreb: Alfa, 2015. Urednik: Božidar Petrač.„Trči! Ne čekaj me… „autobiografski je roman u kojem spisateljica Bojana Meandžija opisuje svoje odrastanje u ratom zahvaćenom rodnom Karlovcu. Roman je napisala sa šesnaest godina u vlažnim prostorijama atomskoga skloništa za vrijeme Domovinskoga rata. Iskreno, djetinje, dramatično štivo teče bez zapinjanja i bez mržnje.

I što sad?, Sanja Pilić. Zagreb: Mozaik knjiga, 2015. Urednik: Zoran Maljković.Sanja Pilić izgradila je vlastiti, prepoznatljivi način pripovijedanja, za koji se pokazalo da izvrsno prolazi kod djece, u dobroj mjeri i zato što su njezine priče redovito zaokupljene problemima što ih suvremena djeca prepoznaju kao svoje vlastite. Tako je to i u ovoj knjizi: ima tu i ljubavi i ljubomore i intrige i znakovitoga odnosa prema odraslima, ali ima i stanovitih inovacija. Autorica, naime, u priču uvodi sebe kao lik, i to pod pravim imenom: spisateljica Sanja Pilić pojavljuje se u radnji (a ilustrator je odlično portretira), da bi se sprijateljila s junacima i utjecala na njihovu sudbinu. A to priprema mlade čitatelje na susret sa suvremenom književnošću i kojoj se takvo miješanje fikcije i zbilje često javlja. Tekst, dakle, ima ne samo pedagošku, nego i književno-obrazovnu vrijednost.

Moja sestra Sarah, Sonja Smolec. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2015. Urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto.Sonja Smolec uvlači nas u svijet o kojem se u hrvatskoj literaturi za djecu i mladež dosad nije puno pisalo, u svijet djeteta iz židovske obitelji u Hrvatskoj, obitelji u kojoj vrijede neka sasvim druga pravila i običaji, od specifične hrane koja se svakodnevno spravlja pa do nekih nama nepoznatih blagdana koji se slave. Već ovaj rakurs gledanja na život u Hrvatskoj, iz perspektive male židovske djevojčice, hvale je vrijedna književna novina. No Sonja Smolec ide dalje, te spomenuti milje koristi samo kao potku (fantastike ili horora, neka čitatelji prosude sami) iz koje započinje priču o odnosu dvije sestre blizanke koje se susreću u „zoni sumraka“, budući da je jedna od njih živa, a druga ne. No bez obzira voljeli ovaj žanr ili ne, ono čime roman Sonje Smolec najviše plijeni jest sjajno psihološki oslikan odnos dvaju sestara. I zato sve čestitke autorici.

Moja neprijateljica Ana, Jasminka Tihi-Stepanić. Zagreb: Školska knjiga, 2015. Urednica: Emica Calogjera Rogić.Upozoravajuća je priča o danas najopasnijoj bolesti koja vreba mlade djevojke, a to je – anoreksija. Bez imalo milosti, Jasminka Tihi – Stepanić precizno opisuje sve korake koji jednu sasvim prosječnu tinejdžericu (prosječne tjelesne težine) dovode do ruba smrti. Upozoravajući roman koji bez dlake na jeziku oslikava današnju situaciju u društvu – beskrupulozne medije, izbezumljene roditelje koji ne žele

5

pogledati istini u oči, i izgubljene i nesigurne tinejdžere koji pokušavaju uzeti život u svoje ruke na sasvim pogrešan način.

Kalorije, Renata Zlatković. Dubrovnik: Slagalica, 2015. Urednica: Renata Zlatković

Iako neatraktivnog naziva KALORIJE riječi koja je mrska i onima koji vole hranu i onima koji se hrane užasavaju, roman Renate Zlatković iznimno je kvalitetno književno štivo. Iako je u njemu autorica, psihologinja po struci, imala prije svega namjeru upozoriti na anoreksiju, u čemu je itekako uspjela, ono u čemu je također uspjela, i zbog čega se ušla u najužem izboru za nagradu Grigor Vitez, jest stvoriti vjerodostojne, žive junake koji čitatelje očaravaju svojim karakterima. Prije svega izdvojili bismo iznimno dobro ocrtani lik tinejdžera Rikarda koji više od svega voli crtati stripove i kroz čiju vizuru i pratimo priču o njegovoj malenoj sestri Bubi i njezinoj velikoj prijateljici Evi, budućoj balerini. Što se sve događa u ovoj priči, preporučamo vam da pročitate sami. Užitak čitanja vam je zagarantiran.

***A Stručno Povjerenstvo je odlučilo da Nagradu „Grigor Vitez“ za književni tekst za mladež u 2015. godini dodijeli književnici Rosie Kugli, Hrvatsko društvo za djecu i mlade, urednice: Silvija Šesto i Snježana Babić-Višnjić.

Obrazloženje za nagradu Grigor Vitez za književni tekst za mlade - NISAM TI REKLA / Rosie Kuglie, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mladeDugi niz godina hrvatski pisci za mlade odbijaju pogledati istini u oči – život mladih u Hrvatskoj danas više nije bezazlena „tra-la-la“ priča, u kojoj je najveći problem zaljubiti se, ili preboljeti razvod roditelja. Nije više čak ni droga najveće zlo. Nasilje, besmisao, samoća, vjerni su pratitelji odrastanja novih generacija. Mladi danas odlaze više nego ikada prije. Ginu u prometnim nezgodama, umiru od zabijenog noža, od metka. Ne samo na filmu ili u nekoj sumnjivoj četvrti u dalekoj Americi, već tu, kod nas usred bijelog Zagreba. Rosie Kuglie je u svom nagrađenom romanu NISAM TI REKLA imala hrabrosti oslikati tragediju ispraznog života svoje petnaestogodišnje glavne junakinje, ali jednako tako i tragediju njezine smrti. Britkim jezikom koji snažno udara i u glavu i u želudac, roman NISAM TI REKLA upire prstom u probleme koje mnogi od nas odraslih ne žele ni vidjeti ni priznati, a to je da smo razočarali svoju djecu. Naša djeca ne žele živjeti u svijetu u kojem smo ih mi dočekali. Na naše licemjerje reagiraju buntom, bježanjem u alkohol, odbijanjem da uče i postanu kao mi, priznati članovi društva punog laži. No, ono što je najtužnije i najtragičnije od svega jest što se u toj uzajamnoj igri ljutnje i bojkota odraslih i mladih previđa sam život čiju istinsku ljepotu i radost često shvatimo tek u trenucima vlastitog umiranja. Sve čestitke Rosie Kuglie na njezinom beskompromisnom književnom tekstu koji je unio jedan sasvim novi vjetar u hrvatsku književnost za mlade. Iako na knjizi stoji oznaka + 18, roman preporučamo čitateljskoj publici od četrnaest godina naviše.

6

II. OBRAZLOŽENJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA 2015. GODINUZA ILUSTRACIJE

Govoreći o zastupljenosti kvalitetnih slikovnica u domaćim obrazovnim ustanovama, vrtićima i školama, stručnjaci su dijagnosticirali porazno stanje uzrokovano oskudnim materijalnim mogućnostima ali i nedostatkom svijesti o nužnosti kontakta djece s kvalitetnom literaturom, ne bi li se stvorila čitalačka kultura djece.

No, svako zlo za neko dobro- rekao bi naš narod: ekonomija kreativnog duha istupila je nasuprot ekonomiji oskudice. Kako bi premostili jaz oskudice hrvatski autori bogatstvom svog dara i mara izrastaju u snažne one-man-band autentične pojedince ili su članovi isto tako snažnih krativnih obiteljskih bandova: osim što pišu, ilustriraju, animiraju, (i administriraju) oni su i autori i organizatori festivala, konferencija , izložbi i nagrada u polju dječje knjige i slikovnice (spomenimo Igubuka, Mala zvona, Autorska kuća, Sipar, Semafora,Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade. Knjiga u centru ...) a kvalitetom svoje produkcije su vrh hrvatske produkcije dječje knjige i slikovnice.

Za nagradu Grigor Vitez za ilustraciju 2015. godinu u objema kategorijama ilustracija za mlađu i stariju dob djece sljedeći autori sa svojim djelima:

Mica Skupljačica perja, Ana Jakić Divković. Zagreb: Sipar, 2015. Urednik: Dubravko Marijanović. Ilustatorica Ana Jakić-Divković je na izuzetno postmodernističi način uspostavila dijalog između tradicije i suvremenosti. Ilustrirajući, uglavnom, tradicionalne bajke ona je vješto uspostavila intermedijalni dijalog s mogućnostima suvremenih digitalnih medija: sveopću pikselizaciju našeg digitalnog polja i gustoću digitalnog zapisa Ana parafrazira manuelnim zanatskim radom; gustom, finom pređom kolaža. Ana izrezuje preciznim alatima teksture iz profanih ženskih ilustriranih časopisa. Skupocjena krzna bundi koje nose manekenke, postaju (opet) krzna mački, a čudesna pera satkana su od tekstura ženskih torbica, poslovnih odjela ili možda salate s police supermarketa. Sveopću profanizaciju globalne kulture i suvremene zbilje, ona poput čarobnice transformira metafizičkom snagom, u iskonske autohtone predjele mašte. Dok gledamo njene ilustracije odjednom i sami bivamo uvučeni u taj svijet: začuje se šum potoka, okruži nas miris mahovine, a pred nama niče neki mitski predjeli. Kao da prostorne i vrtložne strukture papirića transcendentiraju i našu ranjivu stvarnost promatrača.

Nosorogov oglas i Drveni neboderi , Ivana Guljašević. Zagreb: Igubuka, 2015. Urednik: Anita Peti-Stantić.Ivana voli kombinirati klasični i digitalni crtež te izražene teksture i intenzivne boje koje kolažira i oblikuje u živopisne kolorističke kompozicije. Njeni likovi, u slici i riječi nude najmlađoj djeci vrijednu pouku, ali koja ne djeluje nametnuto i dosadno, nego duhovito, maštovito i zabavno. Često su to životinje i bića s ruba omiljenosti (pauci, zmajevi, muhe, mrzovoljni patuljci), a koji svojom zaigranošću i duhovitošću ruše

7

predrasude. Autorica ih smješta u neobične životne situacije (ponekad na granici tabua. Na tom tragu nastaju i slikovnice Drveni neboder i Nosorogov oglas, a koje su se istaknule ne samo u mediju ilustracije, već i u hibridnom spajanju klasične i digitalne knjige.

Krilati Servis i Kontesa Barica, Marijana Jelić. Zagreb: Planetopija, 2015. Urednica: Danijela Duvnjak.Autorica u scenografiju unosi plošne crteže kao kontrapunkte trodimenzionalnim lutkama. Piljarica i pekarica Barica Cindrek, koju su nepravedno optužili da je vještica, vodi nas ulicama i sajmovima Zagreba iz 18. stoljeća. Kroz zanimljive likove i zbivanja doznajemo o izgledu i običajima Zagreba ili kako se živjelo prije 300 godina.

Tajna, Dražen Jerabek. Zagreb: Sipar, 2015. Urednik: Dubravko MarijanovićU slikovnici Tajna ilustrator postiže osobitu dinamičnost kompozicije i cjelokupnog ozračja kroz odnos svijetla i tame i odnosa kromatske i akromatske boje. Tonski crtež likova u tami autor gradi sitnim igličastim potezima bijele na crnoj, dok za likove obasjane svijetlom koristi tople boje i dinamične linije. Dramatičan i potresan odnos vizualnih elemenata konceptualno ilustrira borbu pojedinca, u ovom slučaju glavnog junaka priče Malenog dječaka, koji se svojm orignalnom osobnošću suprostavlja prislilnim procesima socijalizacije koji prate odrastanje i vječnoj dilemi: postati i ostati svoj ili se bezbolno stopiti u sivilu zajednice. Dječakova životna energija u opreci je sa sivilom i tamom grada u kojem živi, a građani tog nesretnog grada i ne znaju za ništa bolje, obuzeti su ravnodušjem svakodnevice u kojoj su zaboravili snove iz djetinjstva, grimizne rijeke i cvijeće na livadama.

Crvena jabučica, Ana Kadoić. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2015. Urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto.Knjigom „Crvena Jabučica“ spisateljica Nina Vađić i ilustratorica Ana Kadoić savršenim su spojem riječi i slike ispričale dirljivu i mudru priču o posvajanju djeteta. Ana Kadoić prepoznatljiva po svojoj mekoj i magličastoj ilustraciji te se i u ovoj slikovnici udaljuje od klasičnog pristupa likovnim medijima.

Mica Šminkerica i njezini šeširi, Dubravka Kolanović. Zagreb: Sipar, 2015. Urednik: Dubravko Marijanović. Nježni i zaigrani likovi Dubravke Kolanović preuzeli su ovoj knjizi obličja mačaka te nam se predstavili u mnogim duhovitim modnim kombinacijama. Tehnici sipkog pastela ilustratorica Dubravka diskretno dodaje kolaž strukture kako bi dočarala neobične dodatke za šešire Mice šminkerice.

Priča o Golemu, Melita Kraus. Zagreb: Mala zvona, 2015. Urednik: Sanja Lovrenčić i Lidija Dujić.Slikarica Melita nam svojim osebujnim slikarskim stilom, u Chagalovskoj maniri, pripovijeda staru židovsku legendu o Golemu. Stilizacija likova nadahnuta je elementima židovske tradicije i zajedno sa zbivanjem, ekspresivnom dinamikom

8

crteža i slika tvori mistično i nadrealno ozračje: zatičemo se na ulicama starog Praga i udišemo opojan i nadahnjujuć miris legendi.

Ribalica i druge tajnovite riječi, Stanislav Marijanović. Zagreb: Sipar, 2015. Urednik: Dubravko Marijanović.Poznati dječji pisac i ilustrator Stanislav Marjanović ovaj put se majstorski poigrao riječima i crtežom. Autor nam otkriva skrivena i duhovita pod- značenja slogova u riječima te nas upućuje da i sami istražujemo, ne samo riječi, već skrivenu kombinatoriku svijeta: idealno tkivo za razvoj mašte, misaone i vizualne kombinatorike.

Zimska potraga i Kako se spasio Wang-Fô, Mingsheng Pi. Zagreb: Mala zvona, 2015. Urednice: Sanja Lovrenčić i Lidija Dujić.Ove je dvije knjige ilustrirao kineski slikar koji sada živi u Zagrebu. One su remek-djelo kineskog načina slikanja kistom i laviranim tušem. Samo njima svojstvena virtuoznost sklada komponiranja detalja uz poštivanje bjeline stranice. To je likovna poduka za djecu (i ne samo za njih). Čestitke kaligrafu i slikaru.

Srce na štapu, Margareta Peršić. Zagreb: Semafora, 2015. Urednica: Branka Vidović.Autorica svojim lutkama animira priču o dječaku sa srcem na štapu, njegovim roditeljima i maloj vučici s polomljenom nogom, unutar 18 odbačenih poštanskih sandučića opremljenih njezinim slikama kao scenografijom.

Krotitelj oblaka, Tomislav Tomić. Zagreb: Sipar, 2015. Urednik: Dubravko Marijanović .Majstor Tomić se na hrvatskoj likovnoj ilustratorskoj sceni izdvaja po svom majstorskome, izbrušenome crtežu koji se temelji na rasterima korištenima u grafikama starih majstora renesanse kao što su Durer, Breugel, Schongauer. Kao literarne predloške najradije ilustrira klasične povijesne bajke u kojima svoje crtačko znanje, preciznu ruku i analitičko oko upregne u vjerne prikaze povijesnih kostima, arhitekture i ljudskih fizionomija stvarajući tako arhaično ozračje. Prigušena paleta tonova s kojima autor boja svoje virtuozne crteže, čini se, može se prilagoditi i njegovim povijesnim temama ali i suvremenima, kojima Tomislav u zadnje vrijeme, s istim sredstvima, stvara posve novo ozračje .

Putovanje tete Hilde, Pika Vončina. Zagreb: Mala zvona, 2015. Urednice: Sanja Lovrenčić i Lidija Dujić Nova autorska slikovnica Pike Vončine svoje će male čitatelje upoznati s tetom Hildom, simpatičnom i znatiželjnom kokoši koja kreće na putovanje po svijetu. Uvijek u nježnom koloritu, profinjenog crteža i vrhunskom dizajnu cijele knjige ilustratorica Pika vodi nas još jednom na pustolovinu bogatu zbivanjima i vizualnim užitcima.

***

9

a) Nagrada „Grigor Vitez“ za ilustracije za mlađu dob djece

A Stručno Povjerenstvo je odlučilo da Nagradu „Grigor Vitez“ za ilustraciju za mlađu dob djece dodijeli ilustratorici Ivani Guljašević za ilustracije u slikovnicama „Nosorogov oglas“, Brune Kumana i „Drveni neboderi“ Ivane Guljašević, Igubuka d.o.o., Zagreb 2015., urednik: Anita Peti- Stantić

Obrazloženje za nagradu „Grigor Vitez“ za ilustraciju za mlađu dob djece: Ivana Guljašević za ilustracije u slikovnicama „Nosorogov oglas“, Brune Kumana i „Drveni neboderi“ Ivane Guljašević, Igubuka d.o.o., Zagreb 2015., urednik: Anita Peti- Stantić

Ivana Guljašević svestrana je autorica, piše, slika, ilustrira i animira, a kako sa svojim suprugom Brunom Kumanom ima i nakladničku kuću Igubuka u kojoj djeluju kao kreativan dvojac (odnedavno i kao trojac!), administrira i promovira. Dakle, Ivana i Bruno jedan su od onih bendova-timova koje se pohvalilo u uvodnom dijelu, jer svojim darom i marom obogaćuju scenu hrvatske dječje knjige. Među prvima u Hrvatskoj, Ivana se opredjeljuje za multimedijalan pristup u slikovnici za djecu, „Igubukine“ slikovnice u klasičnom izdanju obično prate multimedijalni dodaci: kratki animirani film, pričanje priče uz slike na hrvatskom i engleskom jeziku, animirana pjesmica, te karaoke: slikovnu i glazbenu podlogu uz koju djeca mogu pjevati. U svim segmentima njeni umjetnički proizvodi izvedeni su besprijekorno, posebno obzirom na visoku estetsku razinu ilustracija i sveukupnog dizajna. Ivana voli kombinirati klasični i digitalni crtež te izražene teksture i intenzivne boje koje kolažira i oblikuje u živopisne kolorističke kompozicije.

Njeni likovi, u slici i riječi nude najmlađoj djeci vrijednu pouku, ali koja ne djeluje nametnuto i dosadno, nego duhovito, maštovito i zabavno. Često su to životinje i bića s ruba omiljenosti (pauci, zmajevi, muhe, mrzovoljni patuljci) a koji svojom zaigranošću i duhovitošću ruše predrasude.

Autorica ih smješta u neobične životne situacije (ponekad na granici tabua): veliku popularnost među malim čitateljima postiže stvor imenom Čarapojedac (Čarapojedac, Autorska kuća, 2007.) koji proždire neoprane čarape zaboravljene ispod kreveta kao i Zmajevi koji žele a ne znaju kako slaviti Božić.

Na tom tragu nastaju i ove godine nagrađene slikovnice Drveni neboder i Nosorogov oglas, a koje je stručno povjerenstvo nagradilo, ne samo za postignuća u mediju ilustracije, već i zbog izvrsnosti u hibridnom spajanju klasične i digitalne knjige.

Njegovanje vizualne kvalitete i stvarne primjerenosti dječjoj dobi (bez podilaženja konzumerističkom svijetu zabave) ključno je u digitalnim medijima u istoj mjeri u kojoj je to važno u klasičnim medijima. Kvalitetno osmišljeni i poticajni projekti na nivou društvene zajednice i kulturnih i obrazovnih institucija mogu svakako doprinijeti da se produkti svih medija namijenjenih djeci vrednuju isključivo prema kriteriju kvalitete.

10

***b) Nagrada „Grigor Vitez“ za ilustracije za stariju dob djece

Stručno Povjerenstvo je odlučilo da Nagradu „Grigor Vitez“ za ilustraciju za stariju dob djece dodijeli Draženu Jerabeku za ilustracije u slikovnici „Tajna“, Dubravke Pađen-Farkaš, Sipar d.o.o., urednik: Dubravko Marijanović.

Obrazloženje za Nagradu „Grigor Vitez“ Draženu Jerabeku za ilustracije u slikovnici „Tajna“ , Dubravke Pađen-Farkaš, Sipar d.o.o., urednik: Dubravko Marijanović

Akademskog slikara Dražena Jerebeka, koji je svoj umjetnički izričaj pronašao u mediju ilustracije, pratimo već dugi niz godina u vrhunskim ilustracijama prema maštovitim pričama svoje životne i umjetničke družice Dubravke Pađen Farkaš. Na hrvatskoj ilustratorskoj sceni on se afirmirao gradeći osebujan i pročišćen stil. Njegovi monumentalni i skulpturalni likovi kreću se poput trodimenzionalnih lutaka na dvodimenzionalnoj kazališnoj scenografiji izgrađenoj od ornamentalno obrađenih ploha. Snažne forme i volumenizam njegovih brižno stiliziranih likova uravnoteženi su kontrapunkt otvorenim površinama prostora u koje nas autor uvodi kroz različita očišta, čime zbivanje dobiva na ekspresiji i dinamičnosti.U slikovnici Tajna autor postiže osobitu dinamičnost kompozicije i cjelokupnog ozračja kroz odnos svijetla i tame i odnosa kromatske i akromatske boje. Tonski crtež likova u tami autor gradi sitnim igličastim potezima bijele na crnoj, dok za likove obasjane svijetlom koristi tople boje i dinamične linije. Dramatičan i potresan odnos vizualnih elemenata konceptualno ilustrira borbu pojedinca, u ovom slučaju glavnog junaka priče Malenog dječaka, koji se svojom originalnom osobnošću suprotstavlja prisilnim procesima socijalizacije koji prate odrastanje i vječnoj dilemi: postati i ostati svoj ili se bezbolno stopiti u sivilu zajednice. Dječakova životna energija u opreci je sa sivilom i tamom grada u kojem živi, a građani tog nesretnog grada i ne znaju za ništa bolje, obuzeti su ravnodušjem svakodnevice u kojoj su zaboravili snove iz djetinjstva, grimizne rijeke i cvijeće na livadama. Maleni dječak želi podijeliti svoju tajnu jer tajna je dijeljenje dara. Dar koji se ne iskoristi propast će, a onaj koji se dijeli i dalje će biti obilat. On otkiva svojim prijateljima da ukoliko neki predmet, pojavu ili biće gledate s pozornošću možete prodrijeti ispod njegove površine i vidjeti ga u punom svijetlu, u njegovim originalnim bojama, Takvim pristupom autori, riječju i slikom, personificiraju svijetlo u liku dječaka, metaforički ali i fizikalno jer boja je osjećaj koji u oku stvara svjetlost emitirana iz nekog izvora i reflektirana od površine nekog tijela. Dječaka možemo metaforički promatrati i kao personifikaciju umjetnosti i djetinjstva jer upravo nas djeca i umjetnici svojom životnom energijom podsjećaju da svijet oko sebe gledamo tako pozorno da ga uistinu VIDIMO. Darovit umjetnik unosi tu životnu energiju u svoj rad i tako je daruje drugima.

11

POSEBNO PRIZNANJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“Ranki Javor, knjižničarskoj savjetnici za ukupan doprinos u promicanju hrvatske dječje knjige u Hrvatskoj i u svijetuKnjižničarska savjetnica, prof. Ranka Javor rođena je u Zagrebu 8. travnja 1953. godine, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala komparativnu književnost, povijest umjetnosti i bibliotekarstvo. U Knjižnicama grada Zagreba radi trideset i osam godina. Voditeljica je Hrvatskog centra za dječju knjigu u Gradskoj knjižnici. Godinama sustavno prati izdavaštvo za djecu i mladež, kao i ilustraciju dječje knjige. U Gradskoj knjižnici od 1993. godine vodi specijalnu zbirku literature, Zaštićeni fond dječje knjige, u kojoj prikuplja vrijedna antikvarna izdanja, izbor iz tekuće produkcije, ilustrirane knjige i slikovnice te stručnu literaturu o književnosti za djecu i mladež.U Centru redovito organizira stručne skupove o dječjoj knjizi, knjižničarstvu i poticanju čitanja te izdaje prigodne zbornike. Uredila je petnaest zbornika radova s područja dječje književnosti, knjižničarstva i poticanja čitanja u izdanju Knjižnica grada Zagreba. Više od deset godina članica je Organizacijskog odbora i Programskog odbora Mjeseca hrvatske knjige, a od 1992. godine do danas organizatorica je Nacionalnog kviza za poticanje čitanja.Među pokretačima je Hrvatskog bijenala ilustracije u organizaciji Galerije Klovićevi dvori u Zagrebu, članica Organizacijskog odbora i višekratno članica Prosudbenog povjerenstva.Kao voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu, koji je Hrvatska sekcija IBBY-a (International Board on Book for Young People), radi na poslovima međunarodne suradnje i promocije hrvatskih autora u svijetu putem kandidatura za Andersenovu nagradu i Nagradu „Astrid Lindgren“, odabira knjiga na IBBY Honour List i organizacije nastupa hrvatskih ilustratora na međunarodnim izložbama. Članica je Organizacijskog odbora najstarijeg svjetskog bijenala ilustracija u Bratislavi te organizatorica nastupa hrvatskih autora na BIB-u od 1996. do danas. Sudjelovala je na međunarodnim simpozijima o ilustraciji i dječjoj knjizi. Pripremom izložbi i priloga za kataloge sudjelovala je u prezentaciji Hrvatske na knjižnim sajmovima u Frankfurtu, Leipzigu i Bologni. O problematici dječje knjige i knjižnica, ilustraciji, čitanju i dječjoj literaturi pisala je brojne članke u časopisima, priloge za Hrvatsku enciklopediju i kataloge ilustracija te kao urednica pogovore, predgovore i recenzije za mnoge nakladnike. Članica je Hrvatskog knjižničarskog društva, Matice hrvatske te Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti.

Drugim riječima, Ranka Javor je predano, stručno i sa puno žara 40 dugih godina svog profesionalnog života posvetila promicanju hrvatske dječje knjige u Hrvatskoj i u svijetu i zato joj se za ukupan doprinos dodjeljuje POSEBNO PRIZNANJE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“.

12

POHVALE NAGRADE „GRIGOR VITEZ“ ZA 2015.

Ani Jakić Divković za ilustracije u knjizi „Mica Skupljačica perja“, Nade Horvat. Zagreb: Sipar, 2015. Urednik: Dubravko Marijanović

Autorice u ovoj slikovnici otvaraju tabu temu literature namijenjene djeci-smrt. Međutim djeca , čitajući, razgovarajući i gledajući ilustracije mogu pokušati pronaći prava pitanja i odgovore o temi s kojom se svi neminovNo susrećemo. Glavna junakinja je Mica Skupljačica perja, koja je, kako samo ime govori-kolekcionarka je perja. Kao i svi kolekcionari, i ona želi u svojoj zbirci imati najrjeđe primjerke. No, za pronaći najvrjednije i najljepše pero ona se mora uputiti na putovanje ili bolje rečeno , upustiti u životnu pustolovinu. Do kraja popuniti svoju zbirku ili pronaći najvrjednije pero, simbolična je zadaća koja metaforički opisuje ispunjavanje svoje uloge i smisla u životu. Ilustratorica Ana Jakić-Divković je na izuzetno postmodernistički način uspostavila dijalog između tradicije i suvremenosti: ilustrirajući uglavnom tradicionalne bajke ona je vješto uspostavila intermedijalni dijalog s mogućnostima suvremenih digitalnih medija: sveopću pikselizaciju našeg digitalnog polja i gustoću digitalnog zapisa Ana parafrazira manuelnim zanatskim radom; gustom, finom pređom kolaža. Ana izrezuje preciznim alatima teksture iz profanih ženskih ilustriranih časopisa Skupocjena krzna bundi koje nose manekenke postaju (opet) krzna mački, a čudesna pera satkana su od tekstura ženskih torbica, poslovnih odjela ili možda salate s police supermarketa. Sveopću profanizaciju globalne kulture i suvremene zbilje, ona poput čarobnice transformira metafizičkom snagom, u iskonske autohtone predjele mašte. Dok gledamo njene ilustracije odjednom i sami bivamo uvučeni u taj svijet: začuje se šum potoka, okruži nas miris mahovine a pred nama niče neki mitski predjeli. Kao da prostorne i vrtložne strukture papirića transcendetiraju i našu ranjivu stvarnost promatrača.

Ljubomiru Grgoriniću Rađenu, Nataliji Grgorinić i Ognjenu Rađenu za dijalektalnu poeziju u knjizi „Škura, škura boška“. Ližnjan: Umjetnička organizacija Komoč koruna, 2015.

„Bila jednom jedna boška. Škura, škura boška.“ Jeste li razumjeli? Mi nismo. Barem ne od prve. Ali upravo to nerazumijevanje sadržaja pomoglo nam je da priču čujemo i uživamo u ritmu i melodici svake rečenice. Imali smo dojam kao da nam različite ptičice cvrkuću na uho u toj škuroj, škuroj boški u koju nas je povela obitelj Grgorinić Rađen koja je i stvorila ovu sjajnu slikovnicu. I tako smo je prvo čuli, a onda i razumjeli. I priču i škuru bošku. Prvo srcem a onda i glavom. Ono po čemu se knjiga ŠKURA, ŠKURA BOŠKA u izdanju Komoč koruna iz Ližnjana izdvojila iz ovogodišnje produkcije slikovnica upravo je njezina svježina. I svježina istarskog jezika, i svježina crteža i svježina te tamne, tamne šume koja nas sve doziva i privlači. ŠKURA, ŠKURA BOŠKA dubokoumna je priča o dubinama i onog vanjskog ali i našeg unutarnjeg svijeta, dubinama koje su jednako privlačne i jednako opasne, i u čijim se

13

vrletima možemo vrlo lako izgubiti i ostati tako zauvijek zaglavljeni u nekoj mračnoj „staroj škulji“, da nije ljubavi, brižnosti i topline naših najmilijih.Bravo za ŠKURU, ŠKURU BOŠKU i njezin autorski trojac Grgorinić Rađen.

Ani Kadoić i Nini Vađić za ilustracije i tekst u knjizi „Crvena jabučica“. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2015. Urednice: Snježana Babić-Višnjić i Silvija Šesto.

Knjigom „Crvena Jabučica“ spisateljica Nina Vađić i ilustratorica Ana Kadoić savršenim su spojem riječi i slike ispričale dirljivu i mudru priču o posvajanju djeteta. Slikovnica govori o tome kako nastaje obitelj i kako je svaka obitelj po nečemu posebna, kao što su i sve ljubavi posebne. Najveća od svih je ljubav roditelja prema djetetu, pogotovo prema onom kojeg su tako dugo tražili, žarko mu se nadali i strpljivo ga čekali …Takvo je dijete za svaku obitelj poseban blagoslov. Autorice knjigom poručuju da svako dijete ima pravo na svoju drugu priliku, da ima pravo na ljubav. Slikovnica „Crvena jabučica“ prva je pobjednica natječaja „Piširiši“ Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.

Bojani Meandžiji za roman „Trči!Ne čekaj me…“. Zagreb: Alfa, 2015. Urednik: Božidar Petrač

Trči! Ne čekaj me… autobiografski je roman u kojem spisateljica Bojana Meandžija opisuje svoje odrastanje u ratom zahvaćenom rodnom Karlovcu. Roman je napisala sa šesnaest godina u vlažnim prostorijama atomskoga skloništa za vrijeme Domovinskoga rata. Iskreno, djetinje, dramatično štivo teče bez zapinjanja i bez mržnje. Kroz četiri godine nižu se strahovanja i nade, tuga i osmijeh, život proživljen u podrumu .. I premda se djevojčica Bojana na svoj trinaesti rođendan pita tko joj je oduzeo pravo na sreću, autorica čitateljima ovom knjigom šalje poruku da se u čovjeku krije neizreciva snaga da oprosti, da preživi i da se raduje svakom novom danu.

Margareti Peršić za ilustraciju u knjizi „Srce na štapu“. Zagreb. Naklada Semafora, 2015. Urednica: Branka Vidović

Autorica svojim lutkama animira priču o dječaku sa srcem na štapu, njegovim roditeljima i maloj vučici s polomljenom nogom, unutar 18 odbačenih poštanskih sandučića opremljenih njezinim slikama kao scenografijom.

Mingsheng Piju za ilustracije u knjigama „Zimska potraga“, Miroslava Kirina i „Kako se spasio Wang-Fo, Marguerite Yourcenar. Zagreb: Mala zvona, 2015. Urednice: Sanja Lovrenčić i Lidija Dujić

KAKO SE SPASIO WANG-FÔ Wang-Fô, čuveni kineski slikar, lutao je kraljevstvom Han u pratnji svog učenika Linga. No jednoga dana Car je poslao svoje vojnike po njih te zaprijetio Wangu strašnom kaznom ...ZIMSKA POTRAGA

14

Životinje su nesretne jer nije pao snijeg. Izostale su njihove zimske radosti. No, ubrzo je počelo snježiti. Svaka je ptica u kljunu nosila kljunohvat snježnih pahuljica.Ove je dvije knjige ilustrirao kineski slikar koji sada živi u Zagrebu. One su remekdjelo kineskog načina slikanja kistom i laviranim tušem. Samo njima svojstvena virtuoznost sklada komponiranja detalja uz poštivanje bjeline stranice. To je likovna poduka za djecu (i ne samo za njih). Čestitke kaligrafu i slikaru.

Tomici Šćavini za tekst i Tomislavu Tomiću za ilustracije u knjizi „Krotitelj oblaka“. Zagreb: Sipar, 2015. Urednik: Dubravko Marijanović.

„Krotitelj oblaka“ jedna je od rijetkih slikovnica u ovogodišnjoj produkciji koja ima baš sve kvalitete koje treba imati svaka dobra ilustrirana knjiga – odličan tekst u kojem mogu uživati i djeca i odrasli, sjajnu ilustraciju i vrhunsku opremu knjige. Originalna i vješto ispričana priča o dječaku koji uči za krotitelja oblaka, o narodu Kroti koji živi u palačama uklesanim u strmu planinu, o oblacima koji plaču kad se zatvore u ladicu, o ljubavi i prijateljstvu, priča je o potrazi za nama samima i onim što mi doista jesmo. Trojac Šćavina – Tomić- Sipar napravio je iznimno kvalitetnu knjigu, ugodnu i oku i srcu, za sve generacije čitatelja. Sve pohvale spisateljici Tomici Šćavini koja se svojom pričom KROTITELJ OBLAKA javlja kao novi, sasvim osebujan glas u hrvatskoj književnosti za djecu, našem višestruko nagrađivanom ilustratoru kojeg ne treba posebno predstavljati - Tomislavu Tomiću, te nakladniku Dubravku Marijanoviću.

Sipar nakladi d.o.o. Zagreb za uređivanje i objavljivanje slikovnica u Biblioteci Čudovište

Sipar, sipina, survina je nakupina kamenja ispod planine. Sipar je i žalo s oblutcima. Sipar je bilo i utvrđeno naselje na rtu sjeverno od Umaga, a razorili su ga neretvljanski gusari u 9. stoljeću. Sipar je nakladnička kuća s nekoliko stotina izdanja knjiga i slikovnica. Dubravko Marijanović, vlasnik i urednik ali i autor nakladničke kuće Sipar, najnagrađivaniji je izdavač u proteklih 10 godina. Prema ekonomskoj diferencijaciji pripada malim izdavačima a prema kvaliteti, kvantiteti i kreativnom duhu i nagradama – jednom od velikih ! Kao urednik i nakladnik primio je 3 Pohvale Nagrade „Grigor Vitez“, a posredno preko nagrađenih autora i mnogo više.Nakladničku djelatnost započeo je 1994. godine s hrvatskom poezijom i filozofskom prozom. S objavljivanjem slikovnica za djecu započinje 1995. objavivši autorsku slikovnicu svog brata Stanislava Marijanovića pod nazivom Kuća čudovišta. Ubrzo pokreće Biblioteku čudovišta koja je svojim specifičnim formatom i izborom najboljih hrvatskih autora također jedna od najnagrađivanijih biblioteka.Kao autor, Dubravko Marijanović okušao se u formi haiku poezije, objavivši nekoliko zbirki a 2013. godine napisao je i objavio slikovnicu za djecu Gavran Mata koju je, u

15

svom osebujnom stilu ilustrirala Ana Jakić-Divković. Po vokaciji pjesnik, a po srcu i duši slavonski lola , Dubravko upravo priprema svoju prvu zbirku originalnih bećaraca koje ilustrira Tomislav Tomić.

U Zagrebu, 30. ožujka 2016.

Stručno povjerenstvo Nagrade „Grigor Vitez“ za 2015.:

Manuela Vladić Maštruko, akademska slikarica, predsjednica Povjerenstva

Ana Đokić, književnica, dopredsjednica Povjerenstva

Hela Čičko, knjižničarska savjetnica

prof. dr.sc. Pavao Pavličić, književnik

Branko Vujanović, likovni umjetnik

Snježana Krpes, prof. dipl. komparatist, tajnica Nagrade

Marina Žilić, mag. komparativne književnosti, koordinatorica Nagrade

16