werner fenz korespondencije - wordpress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom...

10
Zajednička prezentacija umjetnosti iz Bosne i Hercegovine i Austrije jasno pokazuje koliko se jako razlikuju ishodišta i njihove umjetničke izvedbe. Ne može se zanemariti da je u instalacijama, objektima, fotografskim slikama ili u redoslijedima elektronskih medija vidljiva uvijek određena društvenopolitička i kulturna klima. Osim toga se na temelju djela može provjeriti uvijek iznova u diskusiju uvođeno pravo na autonomiju nasuprot kontekstualnog ponašanja umjetnosti. Katastrofa jugoslovenskog rata u fragmentarnim se susretima sa stvaralaštvom Adele Jušić i Radenka Milaka može shvatiti kao povijest koja je komentirana u različitim formama i djelomično prerađena. Jušićeva Ride the Recoil – instalacija slike i sounda – s jedne strane se putem video igrica bavi slijedom stvarnih zbivanja. Nevjerovatno “kuliranje” protagonista ispred nas djeluje kao formalna transformacija a istovremeno i kao odraz nemilosrdnih ratnih mehanizama. S druge strane posebnu zaoštrenost rad doživljava uvodom druge medijalne razine: figure za igru i stvarne figure, kao što su likovi snajperiste i djevojčice, izmjenjuju se da bi prekrili različite stupnjeve stvarnosti. Na ovaj način se predočava brutalnost prisjećanog i recepcija dvaju formata realnosti, kako onog fotografije tako i po uzoru izgrađenog mjesta radnje. Može li se Radenko Milak u svom prilogu odvojiti od posebno agresivnih zona umjetničkog prijevoda povijesti putem prenošenja tjelesnog nasilja na simbole? Goreće zastave, uobičajne svadbe s jakim fokusom na nacionalnu svijest, na zaštitu domovine, u međuvremenu su postale skoro dobro poznate slike sukobljavanja u kojima se otpor, pobuna odvija javno na ulici. Odlukom da sačuva reference na sliku kao medij preslikavanja, a motiv prenese u akvarel u Flags of Our Fathers i 365 (The image of time) – što predstavlja kroniku različitih historijskih događaja – s jedne strane potiče dinamiku, a s druge strane izmjenu reportažnog Prevela: Irma Duraković karaktera u dodatnu vrijednost umjetničkog djela: stvarno zbivanje ulazi u umjetnost preko jedne od njenih visoko cijenjenih tehnika. Annelise Schrenk sa svojim se materijalom upušta u višestruke veze. Koža, kojoj obično status visokog kvaliteta, je roba sa greškom. Pritom je tom statusnom simbolu obično svojstvena posebna obrada. Tome se suprostavlja umjetnica u svojoj izložbi 79 u galeriji QL u Gracu tako što ranjivost, razorenost postaje jasno vidljivo žarište. Duge staze koje korespondiraju sa arhitekturom naizgled su lišene supstance i time fragmentirane bez posebne brižnosti. U ovoj konstelaciji struktura postaje jasnija od materije. Formacije koje sirovinu čine skulpturalnim tvorevinama ili ravne postavke, nategnute preko okvira, koje gotovo korespondiraju sa Minimal Art-om, svjesno i uvjerljivo iscrpljuju materijal u njegovim pojavnim oblicima i njegovom značenju. Iz bezbroj pristupa predmet, stvari, kao nečemu što je permanentno nasuprot nas, izabrani primjeri iz opusa Christiana KRI Kammerhofera svjedoče o jednom, manje ili više, pitoresknom prikazu. U djelu Tiskovina (Drucksache) viljuška, baterija, rukavice i plišani zec, „polegnut“ na metalnim šipkama, koji pripadaju standardnom inventaru javnog prostora; u Zelenoj stolici (Grüner Stuhl) korištenim je materijalom nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama – građevinski materijali su hrskav dvopek, aluminij ili drvo – konkretizira se da se uz pojedine objektu veže krovni komentirajući pogled na temeljnu atmosferu i temeljne potrebe. Naročito je to slučaj u zgradi iz serije Zavičaj (Heimat) kada spoljašnost u obliku projekcije daje uvid u unutrašnjost. Zahvaljujemo se umjetnicama i umjetnicima i Mirjani Peitler za intenzivno zajedničko interesovanje! Werner Fenz Korespondencije

Upload: others

Post on 26-Aug-2020

0 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

Zajednička prezentacija umjetnosti iz Bosne i Hercegovine i Austrije jasno pokazuje koliko se jako razlikuju ishodišta i njihove umjetničke izvedbe. Ne može se zanemariti da je u instalacijama, objektima, fotografskim slikama ili u redoslijedima elektronskih medija vidljiva uvijek određena društvenopolitička i kulturna klima. Osim toga se na temelju djela može provjeriti uvijek iznova u diskusiju uvođeno pravo na autonomiju nasuprot kontekstualnog ponašanja umjetnosti. Katastrofa jugoslovenskog rata u fragmentarnim se susretima sa stvaralaštvom Adele Jušić i Radenka Milaka može shvatiti kao povijest koja je komentirana u različitim formama i djelomično prerađena. Jušićeva Ride the Recoil – instalacija slike i sounda – s jedne strane se putem video igrica bavi slijedom stvarnih zbivanja. Nevjerovatno “kuliranje” protagonista ispred nas djeluje kao formalna transformacija a istovremeno i kao odraz nemilosrdnih ratnih mehanizama. S druge strane posebnu zaoštrenost rad doživljava uvodom druge medijalne razine: figure za igru i stvarne figure, kao što su likovi snajperiste i djevojčice, izmjenjuju se da bi prekrili različite stupnjeve stvarnosti. Na ovaj način se predočava brutalnost prisjećanog i recepcija dvaju formata realnosti, kako onog fotografije tako i po uzoru izgrađenog mjesta radnje. Može li se Radenko Milak u svom prilogu odvojiti od posebno agresivnih zona umjetničkog prijevoda povijesti putem prenošenja tjelesnog nasilja na simbole? Goreće zastave, uobičajne svadbe s jakim fokusom na nacionalnu svijest, na zaštitu domovine, u međuvremenu su postale skoro dobro poznate slike sukobljavanja u kojima se otpor, pobuna odvija javno na ulici. Odlukom da sačuva reference na sliku kao medij preslikavanja, a motiv prenese u akvarel u Flags of Our Fathers i 365 (The image of time) – što predstavlja kroniku različitih historijskih događaja – s jedne strane potiče dinamiku, a s druge strane izmjenu reportažnog

Prevela: Irma Duraković

karaktera u dodatnu vrijednost umjetničkog djela: stvarno zbivanje ulazi u umjetnost preko jedne od njenih visoko cijenjenih tehnika. Annelise Schrenk sa svojim se materijalom upušta u višestruke veze. Koža, kojoj obično status visokog kvaliteta, je roba sa greškom. Pritom je tom statusnom simbolu obično svojstvena posebna obrada. Tome se suprostavlja umjetnica u svojoj izložbi 79 u galeriji QL u Gracu tako što ranjivost, razorenost postaje jasno vidljivo žarište. Duge staze koje korespondiraju sa arhitekturom naizgled su lišene supstance i time fragmentirane bez posebne brižnosti. U ovoj konstelaciji struktura postaje jasnija od materije. Formacije koje sirovinu čine skulpturalnim tvorevinama ili ravne postavke, nategnute preko okvira, koje gotovo korespondiraju sa Minimal Art-om, svjesno i uvjerljivo iscrpljuju materijal u njegovim pojavnim oblicima i njegovom značenju. Iz bezbroj pristupa predmet, stvari, kao nečemu što je permanentno nasuprot nas, izabrani primjeri iz opusa Christiana KRI Kammerhofera svjedoče o jednom, manje ili više, pitoresknom prikazu. U djelu Tiskovina (Drucksache) viljuška, baterija, rukavice i plišani zec, „polegnut“ na metalnim šipkama, koji pripadaju standardnom inventaru javnog prostora; u Zelenoj stolici (Grüner Stuhl) korištenim je materijalom nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama – građevinski materijali su hrskav dvopek, aluminij ili drvo – konkretizira se da se uz pojedine objektu veže krovni komentirajući pogled na temeljnu atmosferu i temeljne potrebe. Naročito je to slučaj u zgradi iz serije Zavičaj (Heimat) kada spoljašnost u obliku projekcije daje uvid u unutrašnjost.

Zahvaljujemo se umjetnicama i umjetnicima i Mirjani Peitler za intenzivno zajedničko interesovanje!

Werner FenzKorespondencije

Page 2: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

365 (The image of time), 2013

27. October 1969, Earthquake in Banja Luka20. December 1995, NATO begins peacekeeping in Bosnia

9. November 1938, Kristallnacht13. May 1981, Mehmet Ali Ağca attempts

to assassinate Pope John Paul II29. April 1951, Ludwig Wittgenstein died

RADENKO MILAK

Page 3: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

Flags of Our Fathers, 2012

Courtesy: Gallery Duplex100m2 & L Agence à Paris

Page 4: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

Prizori kakve su mogli vidjeti snajperisti na svojim pozicijama u Sarajevu Szenen, wie sie die Scharfschützen von ihren Positionen aus in Sarajevo sehen konnten

ADELA JUŠIĆ

Page 5: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

Mladić u Sarajevu pogođen snajperskim metkom.Mladić in Sarajevo, von einem Scharfschützen getroffen.

„To je strašan, strašan momenant kad uzmete oružje, kada morate pucati. Jer, ako ja ne upucam njega, on će upucati mene ili...“Intervju sa mladim snajperistom koji se bori u opkoljenom Sarajevu.„Das ist ein schrecklicher, ganz schrecklicher Moment, wenn Sie zur Waffe greifen, wenn Sie schießen müssen. Denn wenn ich nicht ihn abschieße, schießt er mich ab ...“Interview mit einem jungen Scharfschützen, der im belagerten Sarajevo kämpft.

Ride the Recoil wurde mit technischer Unterstützung durch Ervin Prašljivić und Ognjen Šavija kreiert und als Teil des von Triple Canopy betriebenen Projekts „Internet as Material“ veröffentlicht.Die Arbeit entstand als Kritik des Videospiels Sniper Ghost Warrior 2. Das Spiel – in seiner Grundkonzeption ein „Shooter aus der Ich-Perspektive“ – ist im belagerten Sarajevo 1993 angesiedelt, wo amerikanische Scharfschützen im Rahmen der „Operation Archangel“ die Stadt gegen die Aggressoren verteidigen. Hauptaufgabe der Amerikaner ist es, Beweise für den Genozid zu finden, damit die NATO eingreifen kann. Nach erfolgreichem Sammeln von Beweisen für den Genozid tötet ein amerikanischer Soldat Marko Vladić, der offensichtlich für Ratko Mladić* steht, und beendet so die Leiden der Bewohner der belagerten Stadt.

* Ratko Mladić, ehemaliger General der Serbischen Armee, ist wegen Kriegsverbrechen, Verbrechen gegen die Menschlichkeit und Völkermord angeklagt. Seit 2011 steht er in Den Haag vor Gericht.

Ride the Recoil, 2012

je kreiran uz tehničku podršku Ervina Prašljivića i Ognjena Šavije i objavljen kao dio „Internet as Material“ projekta koji radi Triple Canopy. Rad je nastao kao kritika video igre Sniper Ghost Warrior 2. Igra koja je u osnovi „pucačina iz prvog lica“, smještena je u opkoljeno Sarajevo 1993, gdje američki snajperisti brane grad od agresorske vojske u operaciji „Arhanđeo“. Kao glavni zadatak Amerikanci trebaju pronaći dokaze genocida, da bi NATO djelovao. Nakon prikupljanja dokaza o genocidu, američki vojnik ubija Marka Vladića, koji očigledno predstavlja Ratka Mladića* i tako zaustavlja patnje građana opkoljenog Sarajeva.

* Ratko Mladić je bivši general Srpske vojske optužen za ratne zločine, zločin protiv čovječnosti i genocid. Njegovo suđenje je počelo nedavno.

Page 6: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

79QL-Galerie, KHG, Graz Grac 2013

Foto fotografija: Alois Kölbl

SCHRUMPEL #4 Nabor #4 2012

Foto fotografija: Robert Kastowsky

ANNELIESE SCHRENK

Page 7: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

Some roads to somewhere BROTKunsthalle Wien Beč 2013 Ausstellungsansicht pogled na izložbu

Foto fotografija: Ulrich Dertschei

GESCHNITTEN #1 Izrezano #1 2013

Foto fotografija: Daniel Domig

Page 8: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

Grüner Stuhl Zelena Stolica 2010

Drucksache Tiskovina 2008–2009

öffentlicher Raum Graz javni prostor Grac

CHRISTIAN KRI KAMMERHOFER

Page 9: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

Aus den Serien iz serija Knäckebrot Dvopek 2010und i Haus Kuća 2011

O.T. (aus der Serie Heimat) b.n. (iz serije Zavičaj) 2013

Fotos fotografije: Christian KRI Kammerhofer

Page 10: Werner Fenz Korespondencije - WordPress.com · 2014. 4. 5. · nestala statika, što u formalnom smislu djeluje opulentno. Na primjeru kućica, koje se pojavljuju u raznim formacijama

Die gemeinsame Präsentation von Kunst aus Bosnien+Herzegowina und Österreich zeigt deutlich auf, wie sehr sich die Ausgangspunkte und deren künstlerische Umsetzung unterscheiden. Es ist nicht von der Hand zu weisen, dass ein jeweils bestimmtes gesellschaftspolitisches und kulturelles Klima in den Installationen, den Objekten, den Fotobildern oder den Abfolgen im elektronischen Medium sichtbar wird. Zudem kann anhand der Werke der immer wieder in die Diskussion eingeführte Autonomieanspruch versus ein kontextuelles Verhalten der Kunst überprüft werden. Die Katastrophe des Jugoslawienkriegs ist in den ausschnitthaften Begegnungen mit dem Schaffen von Adela Jušić und Radenko Milak als in unterschiedlichen Formen kommentierte, in Ansätzen aufgearbeitete Geschichte nachzuvollziehen.Ride the Recoil von Adela Jušić – eine Bild- und Soundinstallation – setzt sich auf der einen Seite über ein Video Game mit den Abfolgen des realen Geschehens auseinander. Die unglaubliche „coolness“ der Protagonisten steht als formale Transformation und zugleich als Abbild der schonungslosen Kriegsmechanismen vor uns. Die besondere Zuspitzung erfährt die Arbeit auf der zweiten Seite durch die Einführung einer zweiten medialen Ebene: Die Spielfiguren und die realen, etwa in der Person des Snipers und des Mädchens, wechseln einander ab, um die unterschiedlichen Wirklichkeitsgrade zu überlagern. Auf diese Weise wird die Brutalität des Erinnerten und die Rezeption zweier Realitätsformate, der Fotos wie des nachgebauten Handlungsraums, vor Augen geführt. Kann sich Radenko Milak in seinem Beitrag, auf den ersten Blick, aus den besonders aggressiven Zonen der künstlerischen Übersetzung von Geschichte durch die Übertragung von körperlicher Gewalt auf Symbole absetzen? Die brennenden Fahnen, geläufige Hoheitszeichen mit einem starken Fokus auf Nationalbewusstsein, auf zu schützende Heimat, sind in der Zwischenzeit nahezu vertraute Bilder von Auseinandersetzungen geworden, bei denen der Widerstand, die Rebellion öffentlich auf der Straße vollzogen werden. Mit der Entscheidung, die Referenz des Fotos als Abbildungsmedium aufzuheben und das Motiv in die Aquarellmalerei zu übertragen, wird in Flags of Our Fathers und 365 (The image of time) – eine Chronik unterschiedlichster historischer Ereignisse – auf der einen Seite die

Dynamik gepusht, auf der anderen Seite geht der Tausch des Reportagecharakters gegen den Mehrwert des Kunstwerks vor sich: Das reale Geschehen findet Eingang in die Kunst über eine ihrer hoch geschätzten Techniken. Mit dem Material lässt sich Anneliese Schrenk in eine mehrfache Beziehung ein. Beim Leder, dem üblicherweise ein höherwertiger Anspruch zukommt, handelt es sich um Ausschussware. Dazu kommt, dass dem Statussymbol gewöhnlich eine besondere Verarbeitung zu Eigen ist. Dieser widersetzt sich die Künstlerin in ihrer Ausstellung 79 in der Grazer QL-Galerie, indem sie das Verletzliche, das Zerstörte deutlich sichtbar in den Mittelpunkt rückt. Die langen Bahnen, die mit der Architektur korrespondieren, scheinen „entkernt“ und dadurch ohne besondere Sorgfalt fragmentiert zu sein. In dieser Konstellation wird Struktur eher sichtbar als Materie. Formationen, die den Werkstoff zu skulpturalen Gebilden werden lassen oder nahezu mit der Minimal Art korrespondierende plane, über einen Rahmen gespannte, Anordnungen reizen das Material in seinen Erscheinungsformen und seiner Bedeutung bewusst und überzeugend aus.Aus den unzähligen Zugriffen auf den Gegenstand, auf das Ding, als unsere permanenten Gegenüber, zeugen die aus dem Œuvre von Christian KRI Kammerhofer ausgewählten Beispiele von einer mehr oder weniger pittoresken Darstellung. In Drucksache sind eine Gabel, eine Batterie, Handschuhe und ein Stoffhase in Schaumstoff „gebettet“ auf Metallsäulen, die zum Standardinventar des öffentlichen Raums zählen, geschnürt; dem Grünen Stuhl ist mit dem verwendeten Material seine Statik abhanden gekommen, was sich formal opulent auswirkt. Am Beispiel der Häuschen, die in verschiedenen Formationen auftauchen – Baustoffe sind Knäckebrot, Aluminium oder Holz – konkretisiert sich, dass es einen kommentierten, das einzelne Objekt überlagernden Ausblick auf Grundstimmungen und -bedürfnisse gibt. Zumal im Gebäude aus der Serie Heimat, wenn das Außen in Form einer Projektion den Einblick in das Innen verwehrt.

Wir danken den Künstlerinnen und Künstlern und Mirjana Peitler für das intensive gemeinsame Interesse!

Werner FenzKorrespondenzen