XL, 1/2016

1/2016.

Karmelski vjesnik * Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS * Izda-vači: Hrvatska karmelska provincija (HKP) sv. Oca Josipa, Udruga "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih kar-melićanki u RH i BiH, Svjetovni red OCDS HKP * Urednik: Dražen Marija od Milosrđa Euharistijskog Isu-sa (Vargašević), OCD (bdrazenMarija@gmail.com); Odgovara: Srećko od Blažene Djevice Marije (Rimac), OCD * Pri uređenju ovog broja surađivali: Senka Blažeković, karmelski klerici (braća Mate, Željko, Ivan P. i dr.) * Adresa: Česmičkoga 1, HR-10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953; E-mail: provin-cija@karmel.hr; www.karmel.hr * Tisak: Grafocentar * Ovitak: Mirjana Nikolić, Krist Pantokrator, kolaž, samostan u Remetama (str. 1); Duhovne vježbe svećenika subotičke biskupije u Karmelu u Somboru; Susret o. Łukasza Kansyja, generalnog definitora OCD s karmelićankama u Brezovici; Sv. Josip, kip u drvetu, Kar-mel sv. Josipa u Breznici ĐakovačkojJ; P. Ivan Rupnik, Križ in vstajenje skupaj z Marijo, mozaik; Mirjana Nikolić, Sv. Leopold Bogdan Mandić, kolaž, samostan u Remetama; Rekreacija u Karmelu sv. Male Terezije u Kloštru Ivaniću na blagdan Krštenja Gospodinova 2016.; Posjet izložbi "Sveta Hrvatska" Blaženke Pleše (str. 3.); Uskrsnuće Isusovo, kompozicija u drvetu, Karmelska crkva u Somboru; o. Zdenko Križić, OCD i njegov biskupski grb; Raspelo u dvorištu Karmela u Breznici Đ. * Napomena: ovaj broj Karmelskog vjesnika obu-hvaća priloge do Uskrsa, s iznimkom kad se radi o vijestima o imenovanju biskupom o. Zdenka Križića.

RIJEČ OCA PROVINCIJAlA 1

IZ SREDIŠNJICE REDA 2

IZ SREDIŠNJICE PROVINCIJE 12

PRIlOZI 14

IZ ZAJEDNICA BRAĆE 42

IZ SESTARSKIH KARMElA 46

SVJETOVNI RED – OCDS 61

KARMElSKA IZDANJA 65

IZ VOJNOG ORDINARIJATA 66

KATOlIČKA OSNOVNA ŠKOlA 68

IN MEMORIAM 72

DODATCI 76

NAJAVE 80

1

RijeČ oca pRovincijala

Draga braćo i sestre karmelske obitelji!

na dan kada smo liturgijski slavili blag-dan Blagovijesti, Gospodin je našu Redov-ničku obitelj obdario još jednom radosnom vijesti, a to je imenovanje našega subrata o. Zdenka Križića Gospićko-senjskim bi-skupom. našem biskupu Zdenku već smo svi čestitali i sada očekujemo njegovo bi-skupsko posvećenje. najviše što možemo učiniti, a što on često spominje, jest da se molimo za njega u toj novoj službi. Sigur-no da će nama braći kao i sestrama puno nedostajati, ali kao sinovi i kćeri sv. Terezije radujemo se da naš subrat može kao biskup služiti crkvi.

na blagdan Svijećnice završili smo Go-dinu posvećenog života i sada u Godini Milosrđa zajedno sa cijelom crkvom po-niremo u tajne Božjeg milosrđa nastojeći vršiti djela milosrđa i biti milosrdni poput oca našega nebeskoga. Zajedno s našom sv. Majkom Terezijom Božjem milosrđu želimo pjevati dovijeka.

Karmeli u nënshatu, Breznici Đakovač-koj i Sarajevu izabrali su novo vodstvo svo-jih Zajednica pa im čestitamo i zazivamo Duha Svetoga da ih prosvjetljuje u vođenju duša koje su im povjerene. od 1. travnja do 3. svibnja generalni definitor o. Łukasz Kansy je u pastoralnom pohodu našoj pro-vinciji i zajedno s nama razmatra o našem hodu. on je također posjetio i samostane naših sestara karmelićanki. Zahvaljujući moćnom zagovoru sv. josipa, napreduju ra-dovi na crkvi i samostanu u Splitu, a tako-đer i na obnovi krovišta crkve u Somboru. na blagdan sv. josipa u Somboru su razdo-blje postulature započela trojica mladića jakov Milić, janoš Kovač i Matej Mandić. Duhovni centar S. B. o. Gerarda i ove ko-rizme je obogatio vjernike grada Sombora bogatim programom. U našim zajednica-ma svečano smo proslavili blagdan Kri-stova Uskrsnuća. Braća u Splitu se pomalo pripremaju za preseljenje u novi samostan i za proslavu 40. godišnjice naše prisutno-sti u Splitu. naš samostan-duhovni centar na Krku slavi ove godine 20 godina svoga

postojanja. o blagdanu sv. ilije na Buškom jezeru proslavit ćemo 10 godina od uspo-stave naše zajednice. Te tri zajednice poseb-no pratimo našom molitvom i zahvaljuje-mo Bogu za ta mjesta molitve i pastoralnog djelovanja. U zajednicama braće nastavlja-mo s radom na obnovi naših Konstitucija, a Svjetovni red marljivo radi na svome Sta-tutu, provincijalnom programu formacije i novom priručniku Svjetovnog reda. Svje-tovni red iz Remeta je priredio knjigu o. vjenceslava “Duša remetskog romara” koja je izašla u izdanju KiZ-a. U ovome broju Karmelskog vjesnika moći ćete se upoznati sa stoljetnom knjižnicom Svjetovnog reda u Somboru. na bugarskom jeziku je izašao prijevod knjige sv. Majke Terezije “Zamak duše”, a uskoro izlaze i “osnutci”. Tajnik misija Reda o. jerome paluku zahvalio je za sredstva koja smo prikupili za misije našega Reda. iz Generalne postulature stižu nam radosne vijesti da će bl. elizabeta od pre-svetog Trojstva biti uskoro kanonizirana.

U Kristu uskrsnulom od mrtvih, koji nam je poslao svoga Duha Svetoga, sve vas srdačno pozdravljam. +

o. Srećko od BDM, provincijal

2 3

iZ SReDiŠnjice ReDa

umarala prepoznavati i hvaliti milosrđe Božje, toliko da je izjavila: „prije ću se ja umoriti vrijeđajući ga, nego što će se nje-govo veličanstvo umoriti opraštajući mi“ i dodaje: „nikad se ne umara dajući niti se može iscrpiti njegovo milosrđe; nemojmo se mi umoriti primati“ (Moj život 19, 15). Sa svoje strane sv. ivan od Križa, u jednoj

poznatoj misli – koju je papa Franjo ci-tirao u Licu Milosrđa 15 –, podsjeća nas da ćemo „u predvečerje života biti pitani o ljubavi“ (Izreke 60). a nemojmo zabo-raviti ni sv. Tereziju od Djeteta isusa koja se prikazala kao žrtva milosrdnoj ljubavi Božjoj (Molitve 6).

Kao uvod u sastanke našeg definito-rija, u skladu s već ustaljenom tradici-jom, 15. prosinca ugostili smo Generalni savjet naše braće iz Reda karmelićana (ocarm). S njima smo uspostavili otvo-ren dijalog o različitim temama od za-jedničkog interesa: ponovno čitanje i re-vizija Konstitucija (koje i oni provode), zajednički sastanak s Udrugom latinoa-meričkom karmelićana (alacaR) odr-

žan u San Salvadoru od 26. listopada do 1. studenog 2015. godine, 450. obljetnica rođenja svete Marije Magdalene de pazzi koja će započeti 2. travnja, Svjetski dan mladih u srpnju 2016. godine u Krakovu (poljska), moguće zajedničke inicijative u kontekstu Godine Milosrđa, i drugo.

jedno od pitanja koje smo detaljnije analizirali bila je trenutna situacija Wadi es-Siaha na Brdu Karmel, kolijevci kar-melskog života. projekt zaštite i obnove mjesta napreduje, dobrim dijelom zahva-ljujući ekonomskim sredstvima koje su oba Reda skupila u kampanji realiziranoj 2014. godine po cijelom svijetu. ipak, kako bismo dovršili predviđene projekte potrebno je računati na dozvole izraelskih arheoloških autoriteta i općine Haifa, a koje se nadamo dobiti narednih mjeseci.

prije nekoliko tjedana, početkom pro-sinca, naš Generalni definitorij je posjetio izrael da bi na licu mjesta izvidio situaciju koja se odnosi na našu prisutnost u Sve-toj Zemlji i da bi razgovarao s redovnici-ma delegacije o sadašnjosti i budućnosti brojnih i različitih pastoralnih stvarnosti i baština Reda na tom području. Mogli smo se uvjeriti u veliki posao koji obav-ljaju redovnici ove delegacije, počevši od o. enrique castra, generalnog delegata, i o. Fausta Spinellija, ekonoma, koji djelu-ju s velikom zauzetošću i oduševljenjem za dobro terezijanskog Karmela u Svetoj Zemlji. Definitorij je ukazao na neke pri-oritete i poteze za neposrednu budućnost. Kompleksna situacija zemlje zahtjeva po-sebnu pozornost na pravne i administra-tivne aspekte naše prisutnosti, koji se na-stoje razjasniti i riješiti, uz nužne savjete kompetentnih stručnjaka.

osim ovog važnog pitanja, koje je izno-va bilo predmet rasprave u definitoriju, nije nam nedostajalo tema za razgovor na sastancima ovih dana. neke od njih čine dio života i svakodnevnih aktivnosti Generalne kuće. Tako smo, na primjer, primili i komentirali izvještaj generalnog ekonoma: ekonomska se situacija, iako krhka, postupno stabilizira nakon poza-mašnih investicija ostvarenih zadnjih go-dina, posebno za izgradnju ciTeS-a; iskre-

Karmelski vjesnik 1/2016.

piSMo GeneRalnoG DeFiniToRija

corso d’italia, 3800198 Rim – italija

Šestogodište 2015. -2021. – 3. pismoRim, 23. prosinca, 2016.

Draga braćo i sestre terezijanskog Karmela!

nastavljajući običaj od proteklih godi-na, šaljemo vam ovo pismo na kraju re-dovitog sastanka Generalnog definitorija koji se održao u Rimu od 15. do 22. pro-sinca u skladu s dogovorenim kalendarom koji predviđa susret svakog tromjesečja (u ožujku, lipnju, rujnu i prosincu).

ovom prilikom s nama više nije bio p. George Desmond Tambala koji je 15. listopada imenovan za biskupa u rodnoj biskupiji Zomba (Malawi) i koji se vratio u svoju zemlju, gdje će imati biskupsko ređenje krajem siječnja. ponovno izraža-vamo našu zahvalnost p. Georgeu za nje-gov primjer blagog bratskog suživota i za njegovo velikodušno služenje Redu kroz dugo vremensko razdoblje i želimo da mu ova nova etapa služenja crkvi bude plo-donosna. Kao posljedicu navedenog ime-novanja Generalni definitorij je, nakon savjetovanja, sazvao izvanredni sastanak 14. studenog i izabrao za novog definitora afrike o. Daniela ehigiea iz provincijal-nog vikarijata nigerije te očekujemo da će nam se uskoro pridružiti.

nalazimo se u jednom posebnom tre-nutku povijesti Reda i crkve. Zadnjih mjeseci terezijanski Karmel je intenziv-no proživljavao završetak 500. obljetnice

rođenja sv. Terezije od isusa, koja je bila uistinu godina milosti za sve nas. U avili, svetičinom rodnom gradu, proslavili smo 15. listopada službeno zatvaranje jubileja, uz sudjelovanje oca Generala. U mnogim drugim mjestima svijeta karmelska obitelj zahvalila je Bogu za život i djelo sv. Terezi-je i za dobar prijem koji su imale brojne i svakovrsne aktivnosti i proslave koje su se odvijale tijekom godine. Sad, s Terezijom i poput Terezije, „vrijeme je da krenemo na put“, sabirući plodove jubileja i nastojeći živjeti dan za danom donoseći terezijanski duh ondje gdje se nalazimo.

S druge strane, ušli smo s cijelom cr-kvom u Godinu Milosrđa, koju je papa Franjo otvorio 8. prosinca, „kako bi u sva-kodnevnom životu živjeli Milosrđe koje nam je otac oduvijek darovao“ (Lice Mi-losrđa, 25). Kao terezijanski karmelićani, imamo na umu da se sveta Terezija nije

4 5

iZ SReDiŠnjice ReDaiZ SReDiŠnjice ReDa

dovnici našeg Reda započeli na prijed-log Generalnog kapitula 2015. godine. Započet ćemo ovaj proces na 50. obljet-nicu zatvaranja ii. vatikanskog Konci-la. papa Franjo je u apostolskom pismu svim posvećenim osobama prigodom Godine posvećenog života podsjetio da je, zahvaljujući Koncilu, „posvećeni ži-vot započeo plodonosan proces obno-ve koja je, sa svojim svijetlim i tamnim stranama, bila vrijeme milosti, označeno prisutnošću Duha“ (i, 1). U istom tekstu izražava svoju želju da se „svi oblici po-svećenog života zapitaju što traže Bog i čovječanstvo današnjice“ (ii, 5). jedna od izričitih odredbi Koncila bila je revizija i prilagodba Konstitucija ustanova posve-ćenog života (Perfectae Caritatis 3). naš Red je odgovorio na ovu odredbu, plod koje su naše sadašnje konstitucije, potvr-đene 1981. godine i naknadno prilago-đene novom Zakoniku kanonskog prava 1985. godine. Sad, nakon više od trideset godina, vjerujemo da je došao trenutak da bacimo pozoran pogled na tekst Kon-stitucija i usporedimo ga s istinom na-šeg života, koji se nalazi u društvenom, kulturalnom i religioznom okviru koji se posljednjih godina dubinski promijenio, a koji se i dalje mijenja sve ubrzanijim ri-tmom. iz Generalnog definitorija iznova potičemo sve da sa zanimanjem i željom za vjerodostojnošću sudjeluju u ovoj re-viziji života na koju se Red obvezao.

Komisija koja je osnovana da koordi-nira i animira ovaj pothvat za početak je izradila kalendar i metodologiju, a proces će trajati do izvanrednog definitorija 2018. godine. prvi preliminarni materijali posla-ni su sredinom listopada. prije nekoliko dana poslane su prve točke o kojima će redovnici i zajednice promišljati od siječ-nja. Zahvaljujemo na suradnji različitim oblastima koje su većinom već odredile odgovorne ljude za koordinaciju i anima-ciju ovog procesa na svom teritoriju.

približavamo se završetku Godine posve-ćenog života. U Rimu će se 2. veljače održati završna euharistija. Stoga će redovnici i re-dovnice iz cijelog svijeta sudjelovati u pred-viđenim slavljima i susretima. jednom ino-vativnom i značajnom gestom Kongregacija za ustanove posvećenog života i društva apo-stolskog života izričito je sazvala predstavnice federacija i udruga ženskih kontemplativnih zajednica. Stoga će i bosonoge karmelićanke imati priliku izravno sudjelovati u slavljima i u isto vrijeme se susresti međusobno, uz pri-sutnost oca Generala. Molimo Gospodina da ova jedinstvena prilika pomogne cijeloj obitelji terezijanskog karmela da „raste u jedinstvu“, kako je zatraženo u poruci boso-nogih karmelićanki pozvanih na Generalni kapitul u avili 2015. godine.

Stigli smo na kraj sastanka definitorija pred samu svetkovinu Božića, kojeg ćemo proslaviti s cijelom zajednicom u General-noj kući, u zajedništvu s braćom i sestrama karmelske obitelji i želeći svima obnovlje-no iskustvo Božjeg milosrđa, očitovanog u betlehemskim jaslama. jednako tako želi-mo svima sretnu i plodonosnu 2016. godi-nu, ispunjenu mirom i ljubavlju. +

Bratski

o. Saverio Cannistrà, general,o. Agustí Borrell,o. Łukasz Kansy,

o. Johannes Gorantla,o. Daniel Chowning,

o. Francisco Javier Mena io. Mariano Agruda III.

Sa španjolskog prevela: s. Mj

Karmelski vjesnik 1/2016.

no zahvaljujemo na suradnji koju smo primili od nekih provincija i samostana preko velikodušnih donacija i pozajmica. Također iznova zahvaljujemo i oblastima koje su poslale svoj godišnji doprinos Ge-neralnoj kući te pozivamo i druge da to učine na vrijeme. Također smo analizira-li neke mogućnosti kako modernizirati i revitalizirati informacije i komunikaci-ju koju putem interneta nudi Generalna kuća, što je područje koje zahtjeva dubin-sku obnovu.

jednaku pozornost smo posvetili taj-ništvu za misijsku koordinaciju koja i da-lje radi kako bi animirala misijsko djelo-vanje Reda te kako bi olakšala dobivanje resursa za različite misionarske projekte. U tom smislu definitorij je poduzeo ko-rake kako bi proveo odluku br. vii Gene-ralnog kapitula 2015. godine, koji je tražio osnivanje fonda za pomoć misionarima s godišnjim doprinosom od strane svake oblasti. U posebnom pismu koje će biti poslano narednih dana pobliže će se opi-sati uvjeti uplate koja treba biti shvaćena kao znak solidarnosti i misijske svijesti cijeloga Reda.

Druga odluka Kapitula odnosila se na nastavak rada Karmelskog povijesnog in-stituta (Institutum Historicum Carmelita-num). Definitorij je imao prvu razmjenu mišljenja o ovoj ustanovi za koju bi bilo nužno pronaći kompetentne stručnjake koji će biti spremni posvetiti se studiju povijesti Reda i raditi timski. Trenutno smo preporučili generalnom arhivaru,

koji je zadužen za arhiv povijesnog insti-tuta i umjetničke baštine koja mu pripada, da prouči najbolji način organiziranja na-vedenog materijala i stavi ga na raspolaga-nje istražiteljima.

U odnosu na tu temu čini nam se pri-kladnim oformiti studij i istraživački rad kako među nama ne bi nedostajalo pravih stručnjaka u najnužnijem djelokrugu za kulturu Reda. posebnu pozornost zahtije-va, naravno, studij sv. Terezije i sv. ivana od Križa u kojem trebaju u prvom redu imati ulogu centri poput Terezijanuma i ciTeS-a kojima je povjerena misija osi-gurati akademsku i znanstvenu dimenziju studija o našim svecima.

Također smo razgovarali o drugim vi-dovima naše službe iz generalne uprave. jedno od osnovnih predviđenih sredstava za promicanje Reda i poticanje suradnje između provincija i generalne uprave su pastoralni posjeti. Svaki od članova defi-nitorija izradio je kalendar posjeta oblasti-ma koje su mu povjerene, a koji će biti ob-znanjen nakon što prethodno predviđeni datumi budu potvrđeni. prvi posjeti počet će već od siječnja. Revidirali smo aktualni vodič za pastoralne posjete (odobren od Generalnog definitorija u lipnju 2003.) koji će i nadalje biti polazišna točka. Želje-li bismo ojačati kolegijalni vid generalne uprave, na način da se najvažnije odluke vezane uz pastoralne posjete donesu na-kon razgovora s cijelim definitorijem.

Definitorij se osvrnuo na projekt po-novnog čitanja Konstitucija koji su re-

6 7

iZ SReDiŠnjice ReDaiZ SReDiŠnjice ReDa

Karmelski vjesnik 1/2016.

piSMo GeneRalnoG DeFiniToRija

corso d’italia, 3800198 Rim – italija

Šestogodište 2015. -2021. – 4. pismoRim, 14. ožujka 2016.

Draga braćo i sestre terezijanskog Karmela!

Šaljemo vam naš bratski pozdrav na završetku redovnog sastanka Generalnog definitorija koji smo održali u Rimu od 7. do 13. ožujka. ovom prilikom prvi put nam se pridružio o. Daniel ehigie, koji je izabran za novog generalnog definitora za afriku, nakon što je o. George Tambala imenovan biskupom Zombe (Malawi). o. George je imao biskupsko ređenje 30. si-ječnja, za vrijeme intenzivnoga i radosnog slavlja na kojemu je sudjelovao i sam o. Daniel zajedno s velikim brojem članova karmelske obitelji. na početku prvog za-sjedanja Definitorija o. Daniel je pročitao ispovijest vjere i službeno preuzeo svoju ulogu generalnog definitora.

naš sastanak je održan par tjedana na-kon završetka Godine posvećenog živo-ta. Tim povodom Kongregacija za UpŽ i DaŽ pozvala je u Rim predsjednicu i jednu pratiteljicu svake federacije i udru-ge kontemplativnog života, među njima također i bosonoge karmelićanke. nave-

dena kongregacija darovala nam je jedan dan susreta stotinjak bosonogih karme-lićanki iz cijeloga svijeta s ocem Gene-ralom. ovaj je susret sačinjavalo bogato iskustvo bratstva i poslužio je za razgovor o važnim temama vezanim ponajprije uz trajnu formaciju i komunikaciju. priku-pljena mišljenja pomoći će ocu Generalu u boljem služenju bosonogim karmelićan-kama u spomenutim područjima.

Teme o kojima smo razgovarali tijekom ovih dana susreta Definitorija bile su, kao i uvijek, brojne i raznolike. ponajprije smo dobar dio vremena posvetili razgovoru o generalnim pohodima različitim oblasti-ma koje smo ostvarili tijekom siječnja i veljače:

— otac General završio je pastoralni pohod izraelskoj delegaciji, nakon brat-skog posjeta cijelog Definitorija u prosin-cu prošle godine. Delegacija koja se nalazi izravno pod generalnom upravom ima posebno značenje za cijeli Red te zahtijeva posebnu pozornost. Zajednica od dvanae-storice braće živi u samostanu Stella Ma-ris, a opslužuje i kuću u el Muhraki, dok jedna malena zajednica od trojice braće skrbi za latinsku župu u Haifi. U ovom razdoblju stanje je općenito pozitivno. Zahvaljujući suradnji s libanonskom po-luprovincijom očekujemo da ćemo moći dati novi poticaj župi i školi u Haifi.

— nakon izraela, o. Saverio je imao pastoralni posjet egipatskoj delegaciji koja je oformljena 2010. godine. Trenutno delegacija ima dvanaestoricu redovnika, četvorica su u formaciji te se trenutno svi nalaze u kući u Shubri u Kairu. Kuća u Ma’adiju je u radovima, a postoji i druga kuća na raspolaganju u aleksandriji. De-finitorij je pregledao i prihvatio statute delegacije na još pet godina te je ponudio konkretne naputke kako bi ohrabrio život i pastoralno djelovanje redovnika.

— o. agustí Borrell, generalni vikar, dao je izvješće o pastoralnom posjetu Si-cilijskom komesarijatu. navedena oblast trenutno ima 26 svečano zavjetovanih redovnika i 6 zajednica. pastoralna ak-tivnost je zamjetna i odvija se ponajviše u 4 svetišta, dvije župe i jednom duhov-

nom centru. Također ističe opsluživanje bosonogih karmelićanki, ocDS i drugih vjerskih zajednica. Generalni definitorij je donio odluke, na tragu izvješća definitora, kako bi pokušao osnažiti posebno bratski suživot u zajednicama i usmjeriti buduć-nost naše prisutnosti na Siciliji preko su-radnje s drugim oblastima za formaciju u skladu s obvezama i realnim mogućnosti-ma Sicilijskog komesarijata.

— o. agustí također nas je obavijestio o plenarnom savjetu iberijske provincije, održanom sredinom veljače u avili, na kojem je sudjelovao. iberska provincija je nastala u veljači 2015. spajanjem pet provincija. Godinu dana nakon početnog kapitula, plenarni savjet je poslužio da se napravi balans prijeđenog puta i revidiraju neki aspekti. proces razvoja nove provin-cije djeluje veoma pozitivno i obećavajuće, usprkos svojoj kompleksnosti i neizbjež-nim poteškoćama. opći je dojam da zado-voljavajuće napreduje, utemeljujući se na novoj dinamici i provincijalnim struktu-rama, kao i na međusobnom upoznavanju

i suodnosu među redovnicima. — o. johannes Gorantla bio je u brat-

skom posjetu velikom broju zajednica braće i sestara u raznim oblastima u indiji. Konkretno, bio je u misijama u chatti-sgarhu (Tamilandu) koji ima dvije zajed-nice, u Šri lanci (Tamilnadu) koja ima jednu zajednicu, u Zapadno-bengalskom vikarijatu (južna Kerala) koji ima 8 za-jednica, u provincijalnoj delegaciji Ranchi (Malabar) s 5 zajednica, u vikarijatu oris-sa (Manjummel) koji ima 5 zajednica i u Delhiju. Također je sudjelovao na susretu provincijala indije koji je održan 29. velja-če u Hyderabadu gdje se između ostalog govorilo o ponovnom čitanju Konstituci-ja, podršci misijama, suradnji u formaciji među provincijama i drugim programima formacije koje Definitorij organizira u in-diji. Suradnja među indijskim provincija-ma je uobičajena i veoma plodonosna. Ta-kođer je imao pastoralni posjet samostanu u Thanjavuru.

— o. Daniel chowning je bio u brat-skom posjetu oklahomskoj, pariškoj i en-

8 9

iZ SReDiŠnjice ReDaiZ SReDiŠnjice ReDa

Karmelski vjesnik 1/2016.

glesko-irskoj provinciji. oklahoma je tre-nutno malena provincija s 18 redovnika i 5 zajednica. Tema razlučivanje je trenutni broj apostolskih aktivnosti. pariz s 40 bra-će i 5 zajednica proživljava trenutke sta-bilnosti s posebnom usmjerenošću prema bogoslužju te zajedničkoj molitvi i duhov-noj pratnji. englesko-irska provincija koja ima 45 braće (ne računajući nigerijski i australski vikarijat) ima nedostatak zva-nja, koji tako obilježava zapadni svijet, te

se mora suočiti s nužnim preispitivanjem svoje prisutnosti i aktivnosti.

— o. javier Mena posjetio je peruan-ski komesarijat, ekvadorsku delegaciju i Bolivijsko-urugvajsko-paragvajski vika-rijat, potičući pothvat ponovnoga čitanja Konstitucija i zajedničke pothvate među provincijama, posebno one koji se odnose na suradnju u etapama početne formaci-je. prvo je posjetio peruanski komesarijat koji ima 28 svečano zavjetovane braće i 3 s prvim zavjetima u ukupno 6 zajednica. prisutnost mladih redovnika koji preuzi-maju službe daje nam čvrstu nadu. opre-djeljenje za duhovni pastoral može dati veću postojanost budućnosti karmelske prisutnosti u regiji (kao i kontinuitet razli-čitih socijalnih aktivnosti u zajednicama). iduća etapa u posjetu bila je ekvadorska delegacija gdje se nalazi 18 braće u 4 za-jednice (i trojica u misiji). napreduju u

postupku integracije, nužnom zbog ra-znolikosti mentaliteta i podrijetla (ekva-dorci, Kolumbijci i Španjolci). pastoralna aktivnost pomalo postaje sve raznolikija, pri čemu se razmišlja o većoj posvećenosti promicanju duhovnosti. Zatim je posjetio vikarijat u Boliviji (4 zajednice s 10 braće i 2 biskupa), Urugvaj (3 zajednice s 9 braće) i paragvaj (2 zajednice s 8 braće). To je no-vonastali vikarijat koji u nekim stvarima još uvijek ovisi o sadašnjoj iberskoj pro-vinciji. aktivnost se usredotočila prven-stveno na formaciju i sad bi bilo prikladno povećati djelovanje na različite pastoralne aktivnosti, prvenstveno na pastoral du-hovnosti kao i na jačanje postupka inte-gracije između tri zemlje koje sačinjavaju vikarijat.

— o. Mariano agruda posjetio je kar-melsku obitelj u indoneziji i vijetnamu. Radi se o napučenim zemljama s manjin-skim, ali veoma zauzetim kršćanskim sta-novništvom. Terezijanski karmel doživljava porast sa znatnim brojem novih zvanja. U indoneziji ima 9 zajednica koje se nalaze na nekim od mnogih otoka koji sačinjavaju zemlju. U vijetnamu je bio u cao Thaiju, našoj prvoj kanonski utemeljenoj zajednici u zemlji, i otud je posjetio sedam zajednica bosonogih karmelićana u vijetnamu koje imaju velik priljev zvanja što predstavlja izazov za formaciju. o. Mariano je također svratio na Filipine gdje je posjetio neke za-jednice bosonogih karmelićana i sastao se s provincijalnim savjetom ocDS-a koji je u velikom procvatu.

jedna od tema s kojom su se svi defi-nitori suočili na svojim sastancima s re-dovnicima oblasti koje su posjetili bila je postupak ponovnog čitanja Konstitucija koji je već ušao u fazu intenzivnog rada u zajednicama. na sastancima se moglo iznova komentirati važnost ove inicijative Generalnog kapitula koja zahtjeva pokre-tanje istinske osobne i zajedničke provjere od strane braće, kako bismo obnovili naš život bosonogih karmelićana. Definitorij je komentirao i vrjednovao reakcije koje je mogao sakupiti i prenijet će ih povjeren-stvu koje je za to zaduženo. Uglavnom, iako se radi o zahtjevnom poslu i očekivano je

da će se morati nadići neki početni otpori, u većini slučajeva odvija se sa zanimanjem i predanošću te se već kušaju prvi plodovi osobnog promišljanja i uzajamne razmjene mišljenja o našim Konstitucijama.

na svom prolasku kroz razna mjesta, definitori su uvijek nastojali imati bratski susret sa zajednicama bosonogih karme-lićanki, u želji za promicanjem bratstva i suradnje između braće i sestra, što je jedna od želja sv. Terezije i jedan od ciljeva ge-

neralne uprave. na ovom se tragu nalazi i namjera da ponudimo elemente za trajnu formaciju, kao što je navedeno u poruci bosonogim karmelićankama pozvanima na Generalni kapitul prošle godine i ima-jući na umu razgovor bosonogih karme-lićanki s ocem Generalom na susretu 3. veljače u Rimu. Definitorij je primio iz-vješće tajnika za karmelićanke, o. Rafała Wilkowskog, o prijedlozima sabranim na navedenom susretu i onima koji su na-knadno uslijedili na temelju prijedloga kojega je otac General dao na tom susretu. Uskoro će se oblikovati povjerenstvo koje će točno odrediti teme i prikladnu meto-dologiju za pripremu formacijskih mate-rijala koji će biti ponuđeni svim samosta-nima koji ih žele koristiti, imajući uvijek u vidu raznolikost kultura i prilika.

Dio našeg Reda čini također i Svjetov-ni Red (ocDS), stvarnost koja je u isto

vrijeme i tradicionalna i moderna, koja proživljava razdoblje velike vitalnosti i širenja na raznim područjima svijeta. Definitorij je prema naputcima o. alzi-nira Debastianija, generalnog delegata za Svjetovni Red, razmotrio nekoliko tema, kao što su uloga provincijalnih savjeta, formacije, komunikacije i regionalnih susreta. narednih će dana otac General poslati pismo o ovim pitanjima.

Što se tiče komunikacije, nastavlja se ob-nova web stranice generalne kurije, a već su posve aktivna sredstva neposredne komuni-kacije na Facebooku (ordo carmelitarum Discalceatorum) i na Twitteru (@ocdcuria), preko kojih se dan za danom mogu pratiti život i aktivnosti Generalne kurije i Reda. podsjećamo da je poželjno poslati važne no-vosti iz raznih oblasti tajniku za komunika-cije (ocdinform@gmail.com).

Definitorij je po običaju primio detalj-no izvješće od strane generalnog ekono-ma o ekonomskim pitanjima. Konkretno, pregledali smo završnu bilancu za 2015. godinu koja pokazuje poprilično stabilnu situaciju ekonomije Generalne kuće.

Također smo saslušali o. jerômea pa-lukua, tajnika za misijsku suradnju, nakon njegovih nedavnih posjeta Malawiju i Kon-gu, gdje je sudjelovao na susretima udru-ženja provincijala anglofonih i frankofonih

10 11

iZ SReDiŠnjice pRovincijeiZ SReDiŠnjice ReDa

Karmelski vjesnik 1/2016.

područja o tom pitanju. Tamo je imao pri-liku izložiti nove izazove pred koje trenutne prilike stavljaju misijsku aktivnost Reda i predložio je načine kako bi se intenzivira-la i poboljšala suradnja Generalne kuće s različitim oblastima po pitanju misijskih pothvata. Također je savjetovao neke za-jednice bosonogih karmelićanki u izradi pothvata. Tajništvo pomaže u pronalaže-nju znatne ekonomske pomoći za misijske pothvate, a za to je nužno da budu razra-đeni i izvršeni profesionalno i transparen-tno što uključuje predočavanje podataka o odredištu gdje je proslijeđen primljeni novac. S druge strane, tajništvo prima od naših oblasti uplate namijenjene misijama: dobar dio je već stigao i nadamo se da će ostatak stići u narednim tjednima.

Također smo razgovarali o ciTeS-u u avili, kojeg je generalni vikar bratski po-sjetio početkom siječnja. ciTeS je postao referentna točka širenja naše duhovnosti i mjesto otvorenog i interdisciplinarnog dijaloga na području mistike. Tome su u zadnje vrijeme doprinijele brojne inicija-tive i aktivnosti povodom 500. obljetnice rođenja svete Terezije. Definitorij, u raz-govoru sa zajednicom, pokušava pronaći načine kako bi ojačao ulogu ciTeS-a kao središta za formaciju specijalista na po-dručju duhovnosti sv. Terezije i sv. ivana od Križa. Stoga je o. General ponovno imenovao o. Francisca javiera Sanchu ravnateljem ciTeS-a i o. Rómula cuar-tasa zamjenikom ravnatelja i ekonomom.

Govoreći o studijima, također smo se prisjetili važnosti Terezijanuma kao glav-nog akademskog središta Reda i razmo-trili smo neke vidove njegove trenutne stvarnosti i inicijativâ. narednih će tjeda-na generalni vikar bratski posjetiti stalnu zajednicu Terezijanuma.

Zatim smo razmotrili neke konkretne slučajeve redovnika iz različitih oblasti koji trebaju pomoć Definitorija u razluči-vanju i donošenju odluke. Generalni pro-kurator, o. jean joseph Bergara, izvijestio nas je o trenutnom stanju nekih slučajeva koji su pod nadležnošću Svete Stolice.

Završavamo susret Definitorija pred vratima velikog tjedna, u jubilarnoj Go-

dini Milosrđa. oraspoložimo se kako bismo radosno doživjeli iskustvo Božje milosrdne ljubavi koja nam po Uskrsu daruje novi život Uskrsnuloga. U vazme-nom otajstvu vidimo ostvarenu puninu “prevelike ljubavi“ (le trop grand amour) koja je toliko potresla našu sestru eliza-betu od presvetog Trojstva: prikladno je sjetiti je se u ovim trenucima kad smo primili radosnu vijest o njezinoj skoroj kanonizaciji.

U ime Definitorija i cijele zajednice Generalne kuće, želimo karmelsko-te-rezijanskoj obitelji cijeloga svijeta blgo-slovljen Uskrs. +

o. Saverio Cannistrà, general,o. Agustí Borrell,o. Łukasz Kansy,

o. Johannes Gorantla,o. Daniel Chowning,

o. Francisco Javier Mena,o. Mariano Agruda III. i

o. Daniel Ehigie.

Sa španjolskog prevela: s. MJ

ČeSTiTKa o. GeneRala novoiMenovanoM BiSKUpU o. ZDenKU

Generalna kuća bosonogih karmelićanacorso d’italia, 3800198 Rim – italija

Rim, 4. travnja 2016.

predragi o. Zdenko,

doznavši za tvoje imenovanje biskupom Gospićko-senjske biskupije, želim ti uputiti koju riječ zahvalnosti i ohrabrenja.

prošlo je skoro pedeset godina otkad si, kao šesnaestogodišnjak, odlučio ući u Red Bosonogih Karmelićana, u vremenima koja za crkvu u tvojoj domovini nisu bila laka, što pokazuje vjerodostojnost tvoga posve-ćenja i jakost vjerničkog ozračja koje te pra-tilo u prvim godinama obiteljskog života.

Tijekom čitavog tog vremena, nakon što si dovršio svoju formaciju u Firenci i u Rimu, imao si priliku služiti svojoj Hrvat-skoj provinciji u raznim službama, osobito kao provincijal u dva mandata. pored toga, bio si šest godina Generalni vikar i trenut-no si obavljao službu Rektora trajne zajed-nice Terezijanuma u Rimu.

S osobitom zauzetošću si se posvećivao također skrbi o našim sestrama Bosonogim Karmelićankama, koje si pratio na razne načine: pojedinačno, slušajući i savjetu-jući mnoge redovnice, dajući formacijske tečajeve i propovijedajući duhovne vježbe te konačno kao asistent Udruge hrvatskih klauzurnih samostana.

Sve si to činio ostavljajući trag dobrote i predanosti, na čemu ti od srca zahvaljujem, također u ime tolike subraće i susestara koji su se okoristili tvojom ljubavlju i bratstvom.

Sad kada te crkva zove na ovu novu, važnu službu, siguran sam da ćeš znati od-govoriti istom velikodušnošću i osjećajem za odgovornost koji su te uvijek obilježavali.

Kao uvijek kad je neki subrat pozvan na ovakvu službu, moji su osjećaji, kao vjeru-jem i sve tvoje braće i sestara, osjećaji ra-dosti zbog mogućnosti koja ti je dana da služiš crkvi ondje gdje se to od tebe traži, ali i nostalgije zato što ne ćeš moći s istim intenzitetom živjeti povezanost koja te veže s tvojom obitelji.

puno hvala, dragi o. Zdenko, za sve do-bro koje si želio i činio svojoj obitelji. neka Gospodin, po zagovoru Majke Karmela, sv. josipa i sv. Terezije, izlije na tebe svoga Duha kako bi bio svjetlo i vođa na putu ovoga novog poslanja.

S odanošću,

o. Saverio Cannistrà, general

12 13

iZ SReDiŠnjice pRovincije

Karmelski vjesnik 3/2015.

iZ SReDiŠnjice pRovincije

iZvjeŠTaj Sa vi. SjeDnice pRovincijalnoG SavjeTa

Remete – Zagreb, 10. prosinca 2015., 17.00h

1. Radovi na uređenju samostana u Splitu privode se kraju. Trenutno se završavaju stolarski radovi. Grad Split je prihvatio zamolbu da prilaznu cestu proglasi privatnom.

Razmatrane su ponude za gradnju crkve te je prihvaćena najpovoljnija - gosp. jankovića. Zahvaljujući dona-cijama proslijedit će se sa gradnjom crkve paralelno s dovršenjem samostana.

U daljnjim aktivnostima u vezi gradnje na gradilištu na vidovcu, uz provincijala i prov. ekonoma, Splitsku zajednicu će zastupati nje-zin prior.

2. Raspravljalo se o sta-nju u kleričkoj odgojnoj zajednici i usuglašene su neke sastavnice programa za bogoslove u narednom razdoblju.

3. Duhovni centar u Spli-tu za sada nema prostora za

svoj rad, ali može se imenovati njegov voditelj.

4. Utvrđeni su datumi sjednica pro-

vincijalnog savjeta i Sabora provincije za iduću godinu:

- provincijalni savjeti:

1. 2. 5. (8.30h) - Remete2. 10. 9. (10.00h) – Graz3. 3. 12. (10.00h) – Sombor - Sabor provincije bit će na Buškom

jezeru od 21.11. (ponedjeljak) navečer ili poslijepodne do srijede navečer ili četvrtka ujutro.

- Za duhovne vježbe termin će uta-načiti o. provincijal u dogovoru s vodi-

teljem, a mjesto održavanja bit će Buško jezero za kolovoški turnus i Krk za listo-padski turnus.

5. o. provincijal najavio je pastoralni

pohod generalnog definitora o. lukasza Kansy-a i predstavio je program i meto-dologiju njegova pohoda.

6. Razno- provincijalni savjet je odobrio da o.

vinko izvidi mogućnost dobivanja ze-mljišta za gradnju nove zgrade prve ka-toličke osnovne škole u Gradu Zagrebu.

- o. vinko je izvijestio o ponudi za donaciju, od strane ljerke Škrljak, koja nudi kuću u Sv. ivanu Zelini u svrhu započinjanja pastoralnih aktivnosti. Sa-vjet je zaključio da „nismo u stanju pri-hvatiti tu ponudu“. +

UMjeSTo ČeSTiTKe novoiMenovanoM BiSKUpU MonS. KRiŽićU

vjerujem da smo našem subratu o. Zden-ku, novoimenovanom biskupu Gospićko Senjskom, već svi čestitali. Zato se ne bih htio ovdje ponavljati, ali osjećam potrebu iznijeti dvije stvari koje nam svima u pro-vinciji mogu biti poticajne. Dobro znamo da je o. Zdenko predvodio jako puno puta duhovne vježbe različitim staležima. Mož-da ipak najviše duhovnih vježbi predvodio je za redovnice i redovnike. postoje pred-voditelji duhovnih vježbi i seminara koji znaju jako dobro i lijepo govoriti o redov-ničkim zavjetima, bratskoj ljubavi i drugim vidovima redovničkog života, no kada to treba živjeti konkretno u svome redov-ničkom životu onda stvari nisu baš onako kako o tome govore za vrijeme duhovnih vježbi. o. Zdenko je primjer koji je znao

jako lijepo voditi duhovne vježbe, govori-ti o zavjetima, ali to i živjeti. Zato sam kao poticaj svima nama u provinciji htio s vama podijeliti svjedočanstvo koje nam je nedav-no dao naš subrat o. Zdenko, sada biskup Gospićko – senjski. Kao što vjerujem znate, o. Zdenko je, još prošle godine, izrazio želju o. Generalu da bi se htio vratiti u provinci-ju i da mu o. General pronađe zamjenu za Rektora međunarodnog zavoda Terezija-num u Rimu. o. General je to i obećao, no nije mu bilo lako pronaći zamjenu. Zamo-lio je o. Zdenka da pričeka još jednu godinu i da se nada da će mu do jeseni ove godine pronaći zamjenu. Kada sam u siječnju ove godine bio u Rimu, o. Zdenko mi je rekao da mu je o. General obećao da će mu pro-naći zamjenu do jeseni ove godine. i rekao je da je on, što se njega tiče, spreman poći u sve samostane provincije i prihvatiti bilo koju službu. jedino što je dodao je da bi mu možda bilo malo teško poći u Sofiju zbog toga što bi trebao učiti novi jezik, ali ako je to potrebno da je i tamo spreman poći. nakon toga bio je imenovan biskupom i to je pri-hvatio, uvjeren sam samo zato, jer je u borbi koju je vodio sa sobom, shvatio da je to Božja volja. Kao asistent Udruge sestara karmeli-ćanki o. Zdenko je trebao sredinom travnja doći na sjednicu savjeta Udruge i izvadio je već avionsku kartu od Rima do Zagreba s određenim datumom. no, budući da je bio imenovan biskupom trebao je u Zagreb doći ranije. pokušao je promijeniti avionsku kar-tu tako da može putovati ranije za Zagreb. no, ta promjena datuma putovanja značila je znatnu nadoplatu. no, o. Zdenko, iako je trebao hitno kao novoimenovani biskup službeno putovati za Zagreb, u duhu siro-maštva, nije se odlučio putovati avionom jer bi to značilo znatnu nadoplatu, nego se odlučio putovati vlakom do Trsta, a zatim ga je o. Dominik autom dovezao do Zagreba. ovo su dva primjera koje nema potrebe ko-mentirati, nego su poticaj svima nama kako živjeti svoje redovničke zavjete, a ne samo o njima držati lijepa predavanja. +

o. Srećko od BDM

14 15

pRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

je novost ljudske egzistencije, i na tome sv. ivan inzistira – odgojiti čovjeka vjere. njega ne zanimaju metode molitve, nego čovjek molitelj koji stoji pred licem Bož-jim u svoj svojoj istini, u svojoj različito-sti, smislu, postojanju, dostojanstvu. vjera je ‘mogu’: ako sam ukorijenjen u Bogu i vučem snagu iz Boga, onda ‘mogu’ i nema toga što ne mogu.“

napomenuo je i tri pokazatelja izrasta-nja čovjeka u čovjeka vjere: biti utemeljeni na Riječi; slušati govor u sebi o sebi, prepo-znavajući sve ono pozitivno kao Božji dar i stavljajući te darove na službu zajednici; te poistovjećenje s Riječju. na koncu je o. Mamić iznio i sedam oznaka vjere. vjera je osobna, slobodna, uvjerljiva i čvrsta u patnji, eklezijalna, molitvena, klanjateljska te angažirana. +

pRoSlava Sv. ivana oD KRiŽa U KaRMelU U MaRiji BiSTRici

“U večer svog života bit ćeš pitan o lju-bavi.” Te riječi sv. ivana od Križa, među ostalima, bile su poticaj i geslo razmišlja-nja vlč. antuna Motočića, našeg misnika, prigodom trodneve priprave za svetkovi-nu sv. ivana od Križa, karmelićanina i cr-kvenog naučitelja, od 11. do 13. prosinca. Svečano je bilo napose 14. prosinca, na samu svetkovinu, kada je misno slavlje predvodio p. ivan iko Mandurić, isusovac, duhovnik udruge “SKac”, u suslavlju s vlč. antunom Motočićem.

p. Mandurić se na početku propovijedi prisjetio želje bl. alojzija Stepinca da Za-greb okruži Karmelima koji će moliti za njegove potrebe. “a danas se u tom Zagre-bu događaju lijepe stvari”, rekao je p. Man-durić, spomenuvši pritom anketu HKS-a koja pokazuje da današnji mladi autentič-nije žive svoju vjeru.

propovjednik je podijelio s prisutni-ma svoja razmišljanja o svetopisamskim tekstovima koji govore o tome kako Bog plače nad svojim izraelskim narodom koji je morao u ropstvo da bi u tom sta-nju ropstva u njemu narasla čežnja za Bo-gom. Bog je kao majka koja mora kazniti dijete, a onda još više pati zbog tog djete-ta nego ono samo. Sv. ivan od Križa jako dobro razumije tu Božju ljubav, tu patnju progonstva, i uviđa da to tako mora biti, jer u tamnoj noći duše Bog izvodi ono što mi nikad sami ne bismo mogli provesti. U ivanovom evanđelju isus moli da svi bu-demo jedno, a ivan od Križa govori kako ćemo svi mi na kraju ući u jedinstvo, uto-piti se u Trojstvo. Uviđa da Bogu trebamo uzvratiti ljubav, da se čovjek trudi da bude jedno na individualnoj razini, te da sve što imamo dijelimo s drugima. ivan od Križa, smatra propovjednik, stavlja pred nas am-

biciozan put da pobijedimo svoj ego, ta-štinu, sebičnost. Sam je p. ike posvjedočio da je, nakon što ga je Božja ljubav ranila, prolazio tamnu noć, i da je to strašan put. Kod sv. ivana ga zadivljuje njegova potpu-nost, privrženost, vjernost. izrekao je za-nimljivu misao: “ono što je lako izabrati, teško je biti”, koju je potom objasnio: lako je dopustiti da nas svijet zavede, ali teško je biti alkoholičar, kriminalac. “ono što je lako biti, teško je izabrati”, tu je misao

KaRMelićanKe U BReZnici ĐaKovaČKoj pRoSlavile SveTKovinU Sv. ivana oD KRiŽa

BReZnica ĐaKovaČKa (TU) – „Sa-brali smo se kako bismo slavili Gospodina radi jedne osobe koja ga je ljubila i koju je on ljubio“, riječi su kojima je karmelića-nin o. jakov Mamić, generalni vikar vojne biskupije, započeo misno slavlje u čast sv. ivana od Križa, 14. prosinca 2015. u Kar-melu sv. josipa u Breznici Đakovačkoj. Uz o. jakova koncelebrirao je domaći župnik vlč. Miro Tomas, a u asistenciji je bio i kar-melićanski bogoslov br. Stanko pažin.

„ivan od Križa je obnovitelj i učitelj. obnovitelj, jer je bio otvoren poticajima Duha Svetoga, a učitelj jer je išao stopama svoga Učitelja, zato je i proglašen naučite-ljem crkve. on je osoba križa, trpljenja, odbačenosti, prijezira. Sve je to ivan od Križa“, istaknuo je o. Mamić, upozorivši kako sv. ivan nije samo osoba mističnih iskustava i slasti, kako ga ljudi često doživ-ljavaju, nego i trpljenja.

U svojoj homiliji o. jakov izložio je dvije najveće brige sv. ivana od Križa, a koje su temelj cjelokupnog njegova života: spasiti u čovjeku božansko, te spasiti u Bogu ljudsko. “vrijeme nas izaziva svojim ponudama da tražimo nekoga boga koji je umotvorina ili zamišljajnost, koji je potpuno drugačiji od svega što je čovjek. Da bi bio prihvatljiv,

mora biti potpuno različit od nas. no, ako vjera nema dimenzije potrebe, patnje, gla-di, žeđi, besposlenosti, siromaha, čovjeka bez perspektive, gradimo svijet bez Boga i bez čovjeka. Bože sačuvaj razumjeti čovje-ka bez božanske dimenzije. i, Bože sačuvaj razumjeti Boga bez ljudske dimenzije, bez isusa iz nazareta.“

nadalje, o. Mamić naglasio je kako u zajedničkom hodu Boga i čovjeka sv. ivan naglašava posebno tri stvarnosti: posebnost svakoga pojedinoga puta, nje-govu skrovitost te nepredvidivost. „Bog se prilagođava svakoj pojedinoj duši, ni-jedan put nije isti i svatko mora otkriti svoj osobni put s Bogom. Božji zahvati su skroviti. Bog ne uživa u spektaklima, nego djeluje u otajstvu, i zato nemoj-te tražiti jasnoću za sve jer to nije Božji način pristupa nama. ničiji put s Bogom nije predvidiv, važno je znati da se može čovjek i umoriti, ali: nemoj stati.“

nakon mise, o. jakov održao je za-jednici karmelićanki predavanje o sv. o. ivanu od Križa, nastavljajući misao iz homilije o važnosti stvarnosti vjere kao temelja čovjekovog hoda s Bogom. „vjera

16 17

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

za svetkovinu devetnicom molitava, medi-tacija i pjesama u čast sv. ivana od Križa.

Rektor zagrebačkog Bogoslovnog sje-meništa mr. anđelko Košćak, uz asisten-ciju vlč. Zvonka vukovića i bogoslova br. Danijela Marije Katančića, ocD, predsla-vio je večernju sv. Misu, kojoj je prethodi-la večernja Časoslova. oktet zagrebačkih bogoslova uveličao je misno slavlje svojim poletnim, prekrasnim pjevanjem, a sve prisutne pozdravio je na početku domaći župnik vlč. vuković. Uoči misnoga slavlja, bogoslovi su i ove godine svečano unijeli u Karmel betlehemsko svjetlo i obradovali sestre i vjernike spomenom na skoro isu-sovo rođenje koje je svijetu donijelo mir, radost i život.

„Sv. ivan od Križa bio je čovjek koji je uz sebe čvrsto privinuo križ i drugi-ma pomogao da spremno i hrabro nose svoj križ života“, bile su uvodne misli rektora bogoslovije u zapaženoj homili-ji. osvrnuvši se na ivanov ovozemaljski završetak, ocrtao ga je kao duhovnog ob-novitelja, oca i stup Karmelskoga reda. put obnove kojim je ivan prošao u sebi i u Redu bio je težak i nadasve zahtjevan. no, on se nije obeshrabrio usprkos svim nevoljama i nedaćama koje je prošao. Bio

je uvjeren da je Gospodin s njim i da ga jača svojom snagom.

Tu se dogodio i providnosni susret sa sv. Terezijom avilskom, obnoviteljicom Karmela. ona je u sv. ivanu prepoznala velikana vjere i duha, kojega joj je Gos-podin poslao da obnovi Karmel. „Susret sv. ivana sa sv. Terezijom utječe na njega i mijenja ga. Terezija uvjerava ivana da ga Karmel treba, a i ona na svom duhovnom putu. ona u njemu prepoznaje čovjeka jakoga duha s kojim može obnoviti Kar-mel“, rekao je između ostalog propovjed-nik. potom je spomenuo ivanovu potrebu za mistikom, ali i ivanovu raspoloživost za ljude koji su ga trebali. na koncu je pozvao prisutne da se nadahnjuju na ži-votu i nauci sv. ivana od Križa i da se ne boje biti potpuno slobodni od onoga što ih udaljuje od Boga, te da budu otvorena srca za Božje darove koje im Bog daje u svojoj Riječi i euharistiji.

Srdačne riječi zahvale ocu rektoru, oktetu i brojnim štovateljima sv. ivana od Križa uputio je župnik vuković, a ok-tet je obradovao sestre izuzetno bogatim božićnim koncertom koji je bio njihova čestitka i preporuka za daljnju molitve-no-duhovnu pratnju. +

primijenio na svoj duhovni put, na kojem mu je trebalo puno vremena da se odluči ići putem svećeništva, ali sada je to lako biti i drugačije ne može. potaknuo nas je da razmišljamo o tome kako nas Bog ljubi, da primjećujemo tu Božju zaljubljenost u nas, da s drugima dijelimo svoje srce i da budemo jedno s njima. ivan od Križa je, dok je bio mučen u tamnici, ostavio svoje srce otvoreno za one koji su ga progonili. Tako svi mi moramo imati srce otvoreno za Boga i jedni za druge, zaključio je p. Mandurić.

nakon sv. Mise imale smo zanimljiv susret s p. ikom, koji nam se predsta-vio kao veliki Bogotražitelj već od rane mladosti, da bi ga Gospodin preko ra-znih zanimanja pripremao za današnjeg apostola studentske i radničke mladeži u Zagrebu. obradovale smo se njego-vim velikim planovima za budućnost kroz mnogovrsnu pomoć mladima kako bi bili dobri ljudi i kršćani. +

Sv. ivan oD KRiŽa U KaRMelU-BReZovica: ivan je iSijavao BoGa

„U Godini smo Božjeg Milosrđa koje je živio i širio sv. ivan od Križa. Kod njega nije bilo vidljivo izvana ništa po-sebno, ali ljubav prema Bogu i čovjeku bila je vrhunska,“ rekao je na svetkovi-nu sv. ivana od Križa, u ponedjeljak 14. prosinca, na početku misnoga slavlja predslavitelj, naš o. Danijel Čolo, ocD, karmelićanin iz zagrebačkih Remeta. Uz njega su bili suslavitelji vlč. Slavko pavlović, vlč. mr. Mijo Matošević, vlč. Damir ocvirk, vlč. luka Slijepčević, vlč. Domagoj Matošević, te bogoslov, naš br. Danijel Marija Katačić, ocD. Govore-ći o tome kako je ivan živio kao bijed-nik, ali srce mu je isijavalo Boga, kao i

o njegovoj duhovnoj nauci i spisima, bit kojih je čežnja za Bogom, o. Danijel je naglasio i ovo: „okolnosti u 16. stoljeću, u kojemu je živio sv. ivan od Križa, nisu se po njemu puno promijenile, ali je kraj njegova života pokazao da je ivan živio za vječno, a ne za zemaljsko kraljevstvo. ivan je bio bogat Bogom. To je njegova duhovna ostavština njegovom i našem vremenu.“

potom je govorio o važnosti trajnog duhovnog rasta u Bogu, o čežnji za njim koja vodi do sjedinjenja, kao i o ivano-voj pedagogiji utjelovljene ljubavi koja je motivirala sav njegov život, jer: „ne može se čovjek obratiti ako nije spoznao da je Bog vječna ljubav.“ jednako tako spomenuo se ivanovog bogatog mistič-nog života u zajedništvu s Bogom, kao i eshatološke i duhovne dimenzije Bož-jega kraljevstva, utemeljena na Blažen-stvima. na kraju, propovjednik je zaželio svim prisutnim štovateljima sv. ivana od Križa, naučitelja crkve, da na putu do vječnosti rastu u čežnji za preobrazbom u Boga, te da ostvaruju svoje dubinsko zajedništvo s njim, jer se do pobjede do-lazi samo kroz križ i poraze.

Misno slavlje animirale su sestre kar-melićanke oduševljenim pjevanjem koral-ne Mise „cum jubilo“ uz ivanovske sklad-be, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, ocD, a vjernici su im se pridružili. Sestre su predmolile sv. Krunicu prije sv. Mise, kao i prije one večernje, a pripremile su se

18 19

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

MUZiČKe veČeRi U KaRMelU 2016.

i ove godine u karmelskoj crkvi sv. Stje-pana kralja u Somboru upriličene su glazbene večeri koje okupljaju dobar broj somboraca, ljubitelja lijepe pjesme ili in-strumentalnih skladbi.

U petak 11. prosinca 2015. godine, po šesti puta u vojvodini, po drugi puta u Somboru, a po prvi puta u karmelićanskoj crkvi, Humanitarno udruženje nijemaca Gerhard, uz pokroviteljstvo njemačke am-basade u Beogradu, organiziralo je božićni koncert za pripadnike njemačke nacional-ne manjine i za sve ostale ljubitelje glazbe. Slušale su se božične pjesme na njemač-kom jeziku, ali i na drugim jezicima.

izvođači su bili: adrienn Kuktin, orgu-ljašica, Dječji zbor Šareni vokali, svirači muzičke škole Petar Konjović te vokalni ansambl Quinta Divina.

Te večeri je karmelićanska crkva bila mjesto glazbenog susreta za više od 500 ljudi koji su došli na ovaj koncert bilo iz Sombora, bilo okolnih mjesta ili udaljeni-jih mjesta u vojvodini. Koncertu su prisu-stvovali i predstavnici njemačke ambasade i gradske skupštine grada Sombora, kao i mnogi gosti organizatora. na početku je goste pozdravio gospodin anton Beck, predsjednik Udruženja, a pozdravnu riječ je uputio i šef odjeljenja za kulturu nje-mačke ambasade, christian Reißmüller. organizatorima i posjetiocima koncerta zahvalno slovo je, na njemačkom i na hr-vatskom jeziku, uputio i prior samostana u Somboru, o. Stjepan vidak, koji je bio zamoljen da preko Tv vojvodine gledate-ljima uputi božičnu poruku.

evo zahvalnog govora o. Stjepana vidaka.“Kao prior zajednice nas redov-nika karmelićana ovdje u Somboru želim izraziti zahvalnost organizatorima što je baš ovaj dom Božji odabran da bude mje-sto ovakvog predivnog događaja. ovo je crkva, mjesto gdje ljudi ispovijedaju svoju vjeru i klanjaju se Bogu. neki će reći da je vjera razlog mnogih podjela i razdora, i da

je treba odbaciti. jest, ako se vjera zasniva na ljudskim mudrolijama o Bogu, a ne na objavi Boga po isusu Kristu, Sinu Božje-mu. isus se rodio da bi nas povezao s Bo-gom i međusobno jedne s drugima. Bog je onaj koji ne želi razdvojiti ljude, nego ih spojiti. večeras je ovo mjesto bilo mje-sto susreta, bez obzira na vjeroispovijest ili nacionalnu pripadnost. Zbog toga sam posebno sretan.

Uživali smo slušajući božične skladbe koje su nas ponijele u prostranstva svje-tlosti i mira. Muzika je sveopći dar Stvori-telja. neka i ovakvi događaji budu pomoć i poticaj da u ovom gradu, u ovoj zemlji, idemo jedni drugima u susret kao prija-telji, kao braća i sestre. volio bih da ova crkva bude i dalje mjesto susreta Boga i čovjeka, te čovjeka i čovjeka. neka vam je svima sretan i blagoslovljen Božić.

nakon koncerta u hodniku je crkve, koji je bio premalen za sve goste, bilo po-služeno kuhano vino, čaj i tradicionalni božićni slatki specijaliteti.

Svi su bili prezadovoljni ovim doga-đajem. Gospodin christian Reißmüller u pratnji o. Stjepana obišao je samostan, a posebno je, kao veliki ljubitelj knjige, bio impresioniran bibliotekom.

U ovoj višenacionalnoj i višekonfesio-nalnoj sredini vrlo je teško ostvariti čisto vjerski obojene susrete koji bi okupili lju-de raznih vjeroispovijesti i nacija. Zato smatramo da su i ovakvi događaji sredstvo zbližavanja Boga i čovjeka, a samim time čovjeka i čovjeka, te da Karmel u Somboru, čuvajući svoju kontemplativnu dimenziju, slijedi, koliko može, smjernice pape Franje otvaranjem svojih vrata ljudima s nakanom da budu dotaknuti radošću evanđelja. +

o. GeRaRD i MajKa ReGina TeReZija na iZloŽBi „SveTa HRvaTSKa“

17. 12. 2015. godine, u galeriji „Ruža“ u Gundulićevoj 45 u Zagrebu, o. Mato Miloš, vicepostulator u kauzi o. Gerarda Stantića, i karmelićanski bogoslovi bili su na izložbi umjetnice gospođe Blaženke pleše „Sveta Hrvatska“, koju je svečano otvorio tajnik Udruge hrvatskih branitelja – dragovolja-ca Domovinskog rata, g. Franjo pavićić u prostorijama Udruge. G. pavičić nam je približio ulogu branitelja-dragovoljaca u stvaranju lijepe naše te istakao kako je kod populacije branitelja veterana upravo slikarstvo najčešći način izražavanja osje-ćaja pri rehabilitaciji i omiljeni hobi. Kvar-tet „prijatelji“, koji sačinjavaju branitelji, sa četiri domoljubne pjesme dodatno nas je oraspoložio, a zatim je gđa jasenka Marija leko recitirala svoje prelijepe pjesme vjer-ske i domoljubne tematike.

prof. Stanko Špoljarić, likovni kritičar i bivši kustos paviljona, koji dulje vrijeme prati umjetnicu Blaženku pleše, kritički je opisao opus gđe Blaženke naglasivši zahtjevnost izrade portreta, gdje pozna-

vanje osobnosti i djela portretiranih igra važnu ulogu. istakao je izvrsnu strukturu boje i posebnu voluminoznost koje nije lako postići u ovoj tehnici. portreti su prikazivali poznate svece, blaženike i slu-ge Božje u Hrvata. nama karmelićanima su bili posebno zanimljivi portreti sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića i Majke Regine Terezije, dvoje karmelićana koji su zaslužni za dolazak bosonogih karmeli-ćana i karmelićanki u Hrvatsku. Slike su nas se prilično dojmile te smo uvjerenja da je umjetnica sjajno pogodila likove na-

ših karmelićana. Slažemo se s tvrdnjom prof. Špoljarića da gđa Blaženka u svojim prika-zima velikana crkve u Hrvata donosi iskru transcendentno-sti te gotovo ispisuje njihov životopis, ponašanje i ljepotu duše.

Zanimljiv dio izložbe bio je i prikaz „ratom ranjenih cr-kava“, kako ih je opisao prof. Špoljarić, te naših dragih bra-nitelja u akcijama obrane do-movine. na kraju programa, počašćeni domjenkom, uži-vali smo u slikama i razgovo-ru s ljubiteljima umjetnosti, domovine i hrvatskih svetaca, blaženika i sluga Božjih. +

20 21

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

MUZiČKe veČeRi U KaRMelU 2016.

Koncert učenika Muzičke škole “petar Konjović”, Sombor

U petak 18. prosinca 2016. održana je druga muzička večer u Karmelu u Som-boru, na kojoj je održan koncert učenika osnovne i srednje muzičke škole “petar Konjović” iz Sombora pod dirigentskom palicom svog profesora Mirka preguna.

Sviralo je 15-ak učenika, a svirali su klasične skladbe poznatih skladatelja. ve-ćinu skladbi su izveli kao orkestar, no neke je skladbe izveo trio, a neke duet odabra-nih učenika. ovo je bio prvi samostalni nastup učenika muzičke škole u sombor-skom Karmelu.

Goste i izvođače je pozdravio, i na kra-ju zahvalio na odazivu, prior samostana, o. Stjepan vidak. on je podsjetio publiku da Božić ima svoj sadržaj, da to nije jedno-stavno “blagdan” ili “praznik”, što se vrlo često može čuti u čestitkama sa svih strana i s malih ekrana. iako znamo da svetko-vina Božića na ovaj datum nije originalni, izvorni kršćanski blagdan, sama nas riječ “Božić – mali Bog” upućuje da je u sredi-

štu ove svetkovine rođenje isusa Krista, “maloga Boga”, i da je Dijete u jaslama sre-dišnja ličnost blagdana, a ne Djed Mraz ili Djed Božičnjak.

i nekršćani slave božične praznike ili božićne blagdane i žele jedni drugima u tim danima mir, ljubav, zajedništvo, to-plinu doma. o. Stjepan je rekao da se u tim željama zapravo krije iskonska čežnja za dobrotom i ljubavlju, koju je u ljudsko srce utisnuo sam Stvoritelj, i jedino je on, koji je sama Dobrota i ljubav, može ispu-niti. a isus nam objavljuje Stvoritelja kao oca koji će to i učiniti. nadalje, o. Stjepan je potaknuo kršćane da čuvaju sadržaj Bo-žića i svjedoče svojim životom da su po-vjerovali da je Dijete u jaslama zaista Bog, isus – Spasitelj, emanuel – Bog s nama.

na kraju koncerta izvođači su se okrije-pili na malom domjenku pripremljenom u samostanskoj blagovaonici.

Koncert vokalnog ansamla “Quinta Divina”

na blagdan svetoga Stjepana prvomučeni-ka somborska crkva svetoga Stjepana kra-lja bila je mjesto održavanja božićnog kon-certa vokalnog ansambla “Quinta Divina”. prior o. Stjepan vidak i ovoga je puta uveo u koncert duhovnim poticajima, posluživ-ši se mislima o božićnom otajstvu karme-lićanina, na žalost pokojnog, o. Wilfrida Stinissena. Donosimo neke misli.

“isusovo rođenje u Betlehemu rođenje je koje najviše plijeni pozornost na Božić. ali ako u ovom rođenju ne vidiš poveza-nost s rođenjem Riječi od oca u vječnosti, izgubio si ono najvažnije. Tada je ostalo za dobro raspoloženje samo malo romantike: simpatično dijete koje možda za kratko dodiruje tvoje srce, ali uistinu ne može zahvatiti tvoju nutrinu. Utjelovljenje Boga najveća je tajna kršćanstva, najviše ne-shvatljiva i neprotumačiva. Kako se tako veliki Bog može učiniti tako malenim? Kako može ovo nejako dijete, malo novo-rođenče koje se guši u plaču biti “moj Gos-podin i moj Bog”? … Krist rođen odoca u

vječnosti i rođen od Marije u Betlehemu, želi se roditi i u tvom srcu. … ništa ne vri-jedi što je postao čovjek i što se rodio u Be-tlehemu, ako se ne rodi u tebi i ne obasjava tvoje srce. … nemoj misliti da mu moraš nešto veliko i raskošno ponuditi. njegova će prisutnost tvoje siromaštvo pretvoriti u svjetiljku koja svijetli božanskim svjetlom. on se najbolje snalazi kod jednostavnih i skromnih, samo ako mu se otvore vrata.” (W. Stinissen, ovo je dan što ga učini Gos-podin, misli za 25. i 26. prosinca)

na kraju koncerta publici se obratio član vokalnog ansambla Karlo Hameder zahvalivši joj što ih svojim dolaskom po-država i potiče da rade sa svojim talenti-ma, da rade ono što vole i time unose u ljudska srca zrake svjetla, dobrote, mira, zajedništva i ljubavi. +

BeTleHeMSKo SvjeTlo STiGlo U KaRMel Sv. joSipa

Članovi izviđačkog odreda „Klasje“ iz Đakova, pod vodstvom njihovog starješi-ne i predsjednika Saveza izviđača osječ-ko-baranjske županije antuna Šimića, 20. prosinca na četvrtu nedjelju Došašća do-nijeli su Betlehemsko svjetlo i u samostan-sku kapelu Karmela sv. josipa u Breznici Đakovačkoj.

„Čast nam je Betlehemsko svjetlo i ove godine donijeti u vaš samostan vjerujući da će ono unijeti toplinu, donijeti mir svim ljudima dobre volje i ispuniti srce radošću zbog rođenja Spasitelja!“, rekla je ana Tadić predajući svjetlo vlč. Stjepanu Maroslavcu koji ga je primio u ime zajednice sestara karmelićanki, a potom započeo euharistij-sko slavlje. vlč. Stjepan je kazao: „i ti, Be-tleheme efrato, nisi najmanji jer iz tebe će izići sunce pravde, iz tebe će ići ovo svjetlo – koje ste i vi donijeli, svjetlo koje je obasja-lo svijet, svjetlo koje i danas svijetli.“

osvrćući se na evanđeoski ulomak o Marijinu pohodu elizabeti, propovjednik je okupljene vjernike potaknuo da se utječu Blaženoj Djevici Mariji kako bi ih naučila umjetnosti aktivnog čekanja, ali i tome da svoje dužnosti obavljaju spremno, razbo-rito i bez odgađanja, ustrajući, jer samo ustrajnim radom može se doći do uspjeha. izrazivši želju da svi okupljeni koji su „do-živjeli donošenje svjetla, nose svjetlo – ono Svjetlo koje označava isusa Krista – i njegov blagoslov u svoje obitelji, u međusobne od-nose, svima koje budu susretali, da svi osje-te još više radosti, dobrote i ljubavi ovoga Božića“, vlč. Maroslavac zahvalio je izviđa-čima na trudu i naporu nošenja Betlehem-skog svjetla do ovog samostana i dalje po crkvama diljem nadbiskupije. pozvao ih je da budu svjetlo i svjedoci toga svjetla ovoga Božića, a u novoj godini zaželio im je svako dobro te puno radosti od novorođenoga Kralja. Zahvali se pridružila i poglavarica samostana, majka ljiljana prelić. +

22 23

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

BoŽićni Dani U KaRMelU MajKe BoŽje BiSTRiČKe i Bl. alojZija STepinca

Četvrta nedjelja došašća (20. prosinca 2015.) bila je posebna ove, netom započe-te, jubilarne godine milosrđa u Mariji Bi-strici jer su se toga dana svečano otvorila Sveta vrata bazilike kao znak da se vjerni-cima nudi milosni dar potpunog oprosta iz riznice Majke crkve. naravno da smo bile osobito radosne i već u duhu gledale rijeke hodočasnika koje će se ove godine slijevati kroz ta vrata. na samoj svečano-sti otvaranja vrata milosrđa i Svetoj misi, koju je predvodio pomoćni biskup zagre-bački mons. dr. valentin pozaić, bile su i naše sestre Marija i Đurđica i tako i nas sve unijele kroz Sveta vrata bistričke bazilike.

Biskup valentin pozaić nas je neposred-no prije svečanosti posjetio i čestitao nam Božić te nam progovorio o izvanrednom jubileju milosrđa i drugim aktualnostima u crkvi i društvu. Dva dana kasnije naš nam je provincijal o. Srećko Rimac dao još neke naglaske vezane uz jubilej, osobito nam osvijetlivši značenje i praktično primanje dara potpunog oprosta. neposredno pri-je Božića o. ivan podgorelec uveo nas je u otajstvo Utjelovljenja koje je jezgra svih glavnih usmjerenja kršćana i pozvao nas da budemo ono što je Bog postao, istinski ljudi, da imamo povjerenja i hrabrosti sebe izručiti Bogu kao što se on izručio nama i da imamo hrabrosti prihvatiti vlastitu nemoć. naglasio je da je Utjelovljenje dar nama da bismo postali djeca Božja.

Misno slavlje polnoćke, kao i na sam Božić ujutro, predslavio je naš vjerni vlč. antun Motočić, koji je naglasio milosr-đe Božje koje se ogleda u betlehemskoj štalici i dragocjeni dar spasenja koji nam je donio isus. Misna slavlja božić-nog vremena nosila su u sebi, uz naše glasove, i zvuke mandoline, violončela i harmonija zahvaljujući našim sestrama ani, Hani, Karmen i josipi.

„Dječji dani“ prošli su razigrano i rado-sno. Tradicionalno 27. prosinca, nakon po-hoda svim jaslicama u kući, ugostile su nas sestre u novicijatu. Uz zakusku, priredile su nam i glazbeno-scenski program. vodile su nas svojim igrokazom u društvo sv. Klare, koja je svojim načelom siromaštva bila uzor našoj sv. Majci Tereziji, ali se nije libila „bo-gato“ proslaviti rođendan Spasitelja.

novu smo godinu dočekale u klanjanju pred presvetim oltarskim Sakramentom, a odmah prvoga dana imale smo blago-slov samostana i zajednice. nas i naš dom blagoslovio je krčki biskup u miru mons. valter Župan, koji je u to vrijeme bio u Mariji Bistrici. Došao je u pratnji našeg župnika mons. Zlatka Korena i s. Rozali-je, milosrdnice. Biskup Župan ne samo da nas je blagoslovio, nego nas je i ohrabrio u našem molitvenom poslanju. istaknuo je da se danas malo vjeruje u moć moli-tve i upozorio nas da pazimo da takav stav ne prodre i unutar naših zidina i da nas ne obeshrabri, jer baš je sada molitva kao snažno sredstvo najpotrebnija da bi se po-bijedilo zlo koje pritišće svijet.

na Svetoj misi svetkovine Bogojavljenja vlč. antun Motočić zanimljivo je povezao karmelićanina sv. petra Tomu i tri kralja, pronašavši da imaju zajedničke odlike: mu-drost i osluškivanje Božjeg glasa kako bi se otkrile skrivene namjere vladara. a na blagdan Krštenja Gospodinova posvijestio nam je kakvo dostojanstvo primamo na kr-štenju – dostojanstvo koje, međutim, kre-posnim životom trebamo potvrditi. +

poSjeT SeSTRaMa U KloŠTaR ivanićU

Dana 10. siječnja, na blagdan Krštenja Gospodinova, karmelićanska zajednica iz zagrebačkih Remeta uputila se na tra-dicionalni susret sa sestrama sv. Franje i klauzurnim sestrama karmelićankama u Kloštar ivaniću nedaleko od Zagreba.

Sestarski samostani udaljeni su jedan od drugoga jedva nekoliko minuta hoda. ovo tradicionalno druženje traje već 39 godina i upriličuje se na blagdan Gospodi-nova krštenja. Sestre franjevke ugostile su braću karmelićane prijateljski i srdačno, u pravom evanđeoskom i franjevačkom duhu. Magistar bogoslova o. Dario Tokić dodatno je podigao atmosferu svirajući na gitari, dok su se svi ostali dobro i radosno zabavljali pjevajući božićne pjesme.

na koncu druženja prior remetskog sa-mostana o. Zlatko pletikosić izrekao je ne-koliko riječi zahvale sestrama na svim ovim godinama bratskog druženja, u nadi da ćemo se opet susresti slijedeće, jubilarne 40. godine.

Karmelićani su se potom uputili prema samostanu klauzurnih sestara karmelićan-ki, čija nas je majka Danijela srdačno pri-mila. Zajedno smo molili večernje pohvale Bogu, a poslije kratke zakuske sa sestrama smo u govornici proveli ugodno vrijeme izmjenjujući osobna iskustva redovničkog života s Bogom. Također su se međusob-no upoznali novi i oni koji su već odavno u karmelskom redu. Rastali smo se uz pje-smu i lijepe želje do slijedećeg susreta. +

Svijećnica U STepinČevoM KaRMelU

Svečanim misnim slavljem, koje je predsla-vio naš prof. dr. o. Dario Tokić, ocD, uz suslavitelje prof. dr. fra ivana Karlića, oFMcon, redovitog profesora na KBF-u u Zagrebu, vlč. Božidara Tenšeka, župni-ka župe sv. nikole Tavelića u zagrebačkoj Kustošiji, vlč. ivana Grbešića, duhovnika Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati u Zagrebu, vlč. josipa Mudronju, župnog vikara u velikogoričkoj župi navještenja, te uz naše bogoslove karmelićane br. ivana Živkovića, ocD i br. joška purka, ocD, u utorak, 2. veljače proslavile su sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici blagdan prikazanja Gospodino-va u Hramu – Svijećnicu. Bilo je to ujedno slavlje polaganja prvih zavjeta s. Maristele od bl. alojzija Stepinca (Marije Mustapić), kao i završetka Godine posvećenog života.

Smisao blagdana, s osobitim naglaskom na susret starca Šimuna i proročice ane s Malim isusom kojega su roditelji prikazali Gospodinu, usporedio je o. Dario s posve-tom i prikazanjem s. Maristele po svetim zavjetima Gospodinu. Spomenuo je i to da se Bog htio roditi kao malo dijete kako bi u nama pobudio ljubav. no dijete isus tre-balo je puno rasti i napredovati, u čemu su mu uvelike pomogli roditelji, da bi ostva-rilo u sebi puninu Boga. Slično je, na svoj način, i kod s. Maristele koja po polaga-

nju zavjeta nije odmah savršena redovnica, već mora proći kroz napore i teškoće duhovnog života kako bi rasla u ljubavi i odgo-vorila na Božju ljubav.

jedan od od-govora na tu lju-bav je život po

24 25Karmelski vjesnik 3/2015.

pRiloZipRiloZi

svetim zavjetima koje je o. Tokić nazvao „tri slobode“: siromaštvo, čistoća i posluš-nost. To će reći: sloboda od stvari, od ljudi i od samoga sebe. Živeći zavjet siromaštva, rekao je propovjednik, redovnici su slo-bodni od materijalnih dobara kako bi svoju snagu uložili u Božju prisutnost. po zavjetu čistoće redovnici su slobodni za ljubav pre-ma svakom čovjeku: mogu biti blizu svim ljudima, jer ne žele nikoga posjedovati, već žele da svi budu Božji, a ne njihovi. Redov-nici se odriču vlastite obitelji da bi pripa-dali velikoj redovničkoj obitelji i obitelji crkve. Sloboda od samih sebe ostvaruje se po zavjetu poslušnosti. naime, redovnici su slobodni od svojih planova, mišljenja, že-lja, od svoje volje, kako bi Bogu služili po poglavaru i vršili volju Božju. „Redovnici tako doživljavaju slobodu i postaju svjetlost drugima kao malo dijete isus“, naglasio je propovjednik.

o. Dario poželio je prisutnima da nastoje biti dobri jedni drugima, jer onda je Bog među nama, a s. Maristeli da istinski živi tri slobode, da susretne Gospodina u svojoj zajednici, da mu se raduje i da ga može prepoznati i nositi drugima. Zaželio joj je i puno hrabrosti na karmelskom putu, da joj Gospodin bude bliz, te je uputio srdačne riječi za-hvale svima prisutnima, osobito sveće-nicima, majci anđi, bratu vidi, sestri Ružici i njihovim obiteljima, kao i rod-

bini i prijateljima s. Maristele koji su je pratili i pomagali kroz život.

S. Maristela rođena je i rasla u Metko-viću, u župi sv. ilije. U Zagrebu je završila ekonomski fakultet, okušala se uspješno u struci, čula Božji zov i našla u Karmelu svoj put do Boga.

Misno slavlje animirale su skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravna-njem s. M. Bonite Kovačić, ocD. +

o. anTonio-MaRio ČiRKo iZaBRan U pReZBiTeRSKo vijeće ZaGReBaČKe naDBiSKUpije

o. antonio-Mario Čirko, remetski žu-pnik, 25. ožujka, na veliki petak, u prisustvu pomoćnog zagrebačkog bi-skupa Mije Gorskog i svećenika redov-nika aktivnih u pastoralu, izabran je kao predstavnik redovnika Zagrebačke nadbiskupije za člana prezbiterskog vi-jeća Zagrebačke nadbiskupije. prezbi-tersko vijeće Zagrebačke nadbiskupije

skupština je svećenika koji, predstavljajući nadbiskupijski prezbi-terij, kao nadbiskupov senat prema pravnoj odredbi pomažu nad-biskupu u upravljanju da bi se unapređivala pastoralna dobrobit nadbiskupije (usp. kan. 495, §1). vijeće ima sa-vjetodavni glas, a čine ga izabrani članovi, članovi po pravu zbog službe koju obavljaju kao i članovi koje nad-biskup slobodno ime-nuje (usp. kan. 497).

pRva GoDiŠnjica SMRTi o. vjenceSlava MiHeTeca, ocD

Dana 12. veljače 2016. navršava se prva godišnjica smrti o. vjenceslava Miheteca. Rođen je u Zagrebu 22. rujna 1945. godine od roditelja Danijela i elizabete (r. igrec), u obitelji s petero djece. odrastajući u re-metskoj župi, osmogodišnju školu zavr-šava u Zagrebu, na jordanovcu, 1960., a srednju Učiteljsku školu 1965. po završet-ku škole djeluje kao nastavnik u Radoboju i Bistri. na Filozofskom fakultetu Sveuči-lišta u Zagrebu napušta studij književno-sti i filozofije te poslije odsluženja vojnog roka, 8. ožujka 1969., ulazi u novicijat ota-ca karmelićana u Somboru, gdje 9. ožuj-ka 1970. polaže svoje jednostavne (prve) redovničke zavjete, dok je svečane (doži-votne) zavjete položio 10. studenog 1974. u Remetama u Zagrebu. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Za-grebu, na papinskom učilištu Teresianum u Rimu, a određeno vrijeme je boravio i na gori Karmel u Svetoj Zemlji. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1975. u Zagrebu. Kao svećenik je najduže djelovao u Remetama i Somboru. održavao je brojne tečajeve duhovnih vježbi i obnova redovničkim za-jednicama, bogoslovima i svećenicima te pučke misije u župama.

U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. oca josipa obnašao je brojne odgovorne službe: devet godina bio je župnik u župi Uznesenja bl. Djevice Marije u Reme-tama, potom upravitelj svetišta Majke Božje Remetske, tijekom dva trogodišta provincijal, predsjednik Hrvatske kon-ferencije viših redovničkih poglavara, prior u karmelićanskim samostanima u Remetama i Krku, član odgojne skupi-ne, magistar klerika i prefekt sjemeni-štaraca. U karmelskom svjetovnom redu (ocDS) vršio je i službe duhovnog asi-stenta zajednice u Remetama i provinci-jalnog delegata za sve zajednice.

Bio je i član Upravnog vijeća Duhovnog centra sv. ivana od Križa u Remetama. na Sustavnom studiju duhovnosti predavao je predmete liturgija časova, Duhovnost re-dovničkog života i liturgijska duhovnost. Glazbeno nadaren, svirao je orgulje u samo-stanskom koru i u remetskoj crkvi. Subraća i župljani su ga cijenili i voljeli kao vrsnog animatora liturgijskih slavlja, iskrenog mo-litelja, poznavatelja hrvatske i remetske cr-kvene baštine, obnovitelja svetišta, osobu s osjećajem za siromahe, predanog propo-vjednika, duhovnika i ispovjednika. Služ-bu redovitog i izvanrednog ispovjednika obnašao je dugo godina u više samostana klauzurnih karmelićanki. na Radio Sljeme-nu je dugi niz godina surađivao u emisiji „Hvaljen isus i Marija“, a dio tekstova tih emisija objavljen je u dvije istoimene knji-ge Karmelskih izdanja. o prvoj godišnjici njegove smrti objavljena je i knjiga njegovih kajkavskih i štokavskih tekstova pod naslo-vom „Duša remetskog romara“.

Zemaljski, iznimno sadržajan i bo-gat, život o. vjenceslava od Majke Božje Remetske (Miheteca), člana Hrvatske karmelske provincije sv. oca josipa, za-vršio je u četvrtak 12. veljače 2015., u 70. godini života, 45. godini redovništva i 40. godini svećeništva. pokopan je 16. veljače 2015. u zajedničkoj grobnici bra-će karmelićana na mjesnom remetskom groblju u blizini crkve u Remetama. +

26 27

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

STepinČevo 2016.

Može li se danas uopće govoriti o svetosti? o onoj svetosti koja nam je po sakramentu krštenja ulivena, a to je život djeteta Božjeg?

U današnjem vremenu čovjek sve više gubi osjećaj za svetost. Danas se na svetost gleda kao na nešto što je miljama udaljeno od naše svakodnevice; kao nešto što jedno-stavno više “nije moderno”. Upravo zbog toga crkva stalno naglašava i opominje kr-šćane da trebaju težiti za svetošću, ističući Kristov poziv na svetost: “Ta pisano je: Bu-dite sveti jer sam ja svet” (1 pt 1,16).

Kada počinje svetost? na samom po-četku života, u trenutku začeća, a po sa-kramentu krštenja počinje sakramentalni život svetosti. i na taj put svi su pozvani. To je stanje u kojem stari čovjek uistinu umire, a na kraju zaživi posve novi čovjek, čovjek Duha.

Koje su karakteristike svetosti? ono u čemu se čovjek svaki dan može vježbati jesu temeljne karakteristike koje čine sve-tost u svakodnevici. To su raspoloživost, predanje, otvorenost. Biti raspoloživ za druge ujedno znači staviti ih ispred svojih želja i potreba.

jedan takva osoba, koju nam crkva stav-lja kao uzor i koje se prisjećamo svakog 10. veljače, jest bl. alojzije kard. Stepinac.

Danas je nebeski rođendan mučenika blaženog alojzija Stepinca. prošlo je 18 godina otkako ga je, na veličanstvenom slavlju u Mariji Bistrici, blaženim proglasio sveti papa ivan pavao ii.

Blaženi alojzije u jednom razdoblju svoga života stavljen je na veliku kušnju. Uhapšen je, zatvoren i protiv njega se vodio montirani politički proces. ponu-đeno mu je da napusti svoju domovinu Hrvatsku i svoj narod, i ništa mu se neće dogoditi. iz ljubavi prema isusu Kristu, svojoj crkvi i svome hrvatskom narodu to je odbio, a izabrao je trpljenje, zatvor i smrt. poput svoga Učitelja isusa Krista, odbio je kušnju lagodnog života, a pri-hvatio je trpljenje i križ za svoju crkvu i svoj narod. Zato je blažen, zato je naš uzor i naš zagovornik.

Što još na kraju reći o ovom izuzetnom čovjeku? nadbiskup Stepinac tiho je prino-sio svoj život Bogu, svjestan da jedino mo-litva združena sa žrtvom može pomoći u tako teškim povijesnim okolnostima. osim što je svjedočio vjeru i odanost hrvatskog naroda Svetoj stolici, kardinal, koji nikada nije ogrnuo grimizno kardinalsko ruho, među prvima se zauzimao za socijalni nauk crkve, odnosno dostojanstven život, rad i egzistenciju svakog čovjeka.

Tvoj zagovor, blaženi alojzije, ištemo, u tebe se pouzdajemo. pa kao što si za zemalj-skoga života bio beskompromisni navje-stitelj vjere Kristove i divni svjedok ljubavi prema Bogu i bližnjemu, pomozi sada iz ne-beske slave svoj narod da ne zaboravi vječne istine, da ostane vjeran crkvi s petrovim na-sljednikom na čelu, i da, odbacivši laž i vara-ve zamke bezbožnika, odvažno krene putem Krista – jedine istine koja će ga osloboditi. +

o. Anđelko Jozić, OCD

STepinČevo U STepinČevoM KaRMelU-BReZovica

„Blaženi je Kardinal sačuvao ne samo slo-bodu govora, nego i slobodu šutnje. Kada su komunistički silnici htjeli da tijekom onoga što su oni nazvali sudskim procesom odgo-vara na njihova pitanja, da ispuni prostor riječima, on je čuvao šutnju, čuvao je čisto-ću nutarnjosti, svetište savjesti“, rekao je u prigodnoj homiliji na liturgijsko Stepinčevo, u utorak, 9. veljače 2016. godine, u svetištu Stepinčevog Karmela u Brezovici, vlč. Matija pavlaković, upravitelj župe Kašina.

jednako tako, potaknuo je prisutne na veću pozornost prema šutnji, koju današnji čovjek gotovo i ne poznaje, a koja je najgla-sniji govor, jer ona govori djelima, stavovi-ma i ponašanjem. propovjednik je također spomenuo potrebu šutnje u našem vjer-ničkom životu – šutnje koja je neophodna za život molitve, koja djelima veliča Boga i ljude i po kojoj nam dolaze dobročinstva, nesebičnost i sebedarje.

„Šutnja ispunjena ljubavlju, šutnja klanja-nja Bogu, mijenja život“, naglasio je vlč. pavla-ković i ukazao na bl. alojzija Stepinca kao na svjedoka svete šutnje: „njegova šutnja danas je govor, možda glasniji nego ikada, dok se na taj govor i dalje nabacuje riječima koje je ne-čije srce unakazilo do ružnoće laži i klevete. a mi zalazimo u razgovor svoje duše s Bogom, da bismo osjetili radost prisutnosti Riječi koja nas uči daru šutnje kao svjedoka istine.“

potom je vlč. pavlaković ustvrdio da se istina o bl. alojziju Stepincu na sve moguće načine nastojala desetljećima prekriti i pro-mijeniti – bezuspješno, jer: „riječ se može prigušiti, šutnja nipošto. Baš zbog toga, svatko tko danas dopusti da mu progovo-ri ta glasna Stepinčeva šutnja, bit će poput kraljice od Sabe koja iskreno traži istinu i želi ju slijediti. Danas je prošlo vrijeme kada se riječ o toj veličanstvenoj, gorljivoj šutnji mogla držati iza rešetaka i prikazati kao zločin“, naglasio je predslavitelj i zaželio

vjernicima da govore jezikom ljubavi i je-zikom svete šutnje po primjeru bl. alojzija Stepinca, jer: „Stepinčeva je šutnja ostala snažan govor, jer je ispod nje stvarna snaga evanđeoske riječi i evanđeoskih djela.“

Misno slavlje uveličale su lijepim pjeva-njem duhovne kćeri bl. alojzija Stepinca, sestre karmelićanke, uz svečanu orguljsku pratnju s. M. Bonite Kovačić, ocD.

ovogodišnje Stepinčevo obilježile su čuvarice svetišta i na sam Stepinčev dan, u srijedu, 10. veljače, misnim slavljem koje je predslavio domaći župnik vlč. Zvonko vuković, uz asistenciju ministranta Tomi-slava Skendera, u nazočnosti brojnih Bla-ženikovih štovatelja. Hvalevrijedna je bila župnikova homilija u koju je, uz značenje slavlja pepelnice, ukomponirao spomen na 56. obljetnicu smrti bl. alojzija Stepin-ca, uprisutnio njegovu duhovnu veličinu s naglaskom na Blaženikovu stamenost, hra-brost, postojanost, čvrstoću načela, osobito čistoću savjesti, te ga orisao kao biskupa s vizijom, kojemu su bili na srcu siromašni i socijalno ugroženi, a koji je ostao vjeran Bogu, papi i hrvatskom narodu.

U popodnevnim satima radost Ste-pinčeva sa sestrama karmelićankama u prijateljskom susretu dijelili su neokate-kumeni iz Splita. ovi dugogodišnji vjerni Stepinčevi štovatelji došli su u pet auto-busa, pod vodstvom don Šime Doljanina. Kroz pjesmu, molitvu i susret očitovali su svoju odanost i ljubav prema Blaženiku i Karmelu. +

28 29

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

pReDKoRiZMena DUHovna oBnova SvećeniKa SUBoTiČKe BiSKUpije

Somborski karmelski samostan i ove je go-dine bio domaćin jednodnevne duhovne obnove za svećenike subotičke biskupije i njihovog pastira, mons. ivana penzeša, biskupa. ova duhovna obnova dio je ak-tivnosti Duhovnog centra o. Gerarda. već dulji niz godina organizira se na utorak pred pepelnicu, kao priprava svećenika za korizmeno vrijeme. Sastavnice duhovne obnove su, uz zaziv Duha Svetoga i molitvu Srednjeg časa, nagovor nekog predavača, klanjanje s mogućnošću sakramenta pomi-renja, sveta misa koju predslavi otac biskup, te objed u samostanskoj blagovaonici.

na području biskupije najviše se govori mađarski i hrvatski, pa su zbog toga uvijek dva odvojena predavanja i, naravno, dva predavača. predavanje na hrvatskom jeziku održao je naš o. provincijal Srećko Rimac na temu “Svećenik – služitelj Božjeg mi-

losrđa”, dok je predavanje na mađarskom jeziku imao naš subrat iz mađarske karmel-ske provincije, iz samostana u Keszthely-u, o. péceli Bence imre, na temu “lice milo-srđa očima karmelićanina”. o. imre je tre-nutno kapelan u karmelićanskoj župi Svete Male Terezije u Keszthely-u, te odgovorni urednik karmelićanskog časopisa “Kármel”.

na oba jezika pozdrav je uputio i ras-pored odvijanja susreta i predavače pred-stavio prior samostana o. Stjepan vidak. ovom susretu je nazočio i o. Mato Miloš, vicepostulator kauze sluge Božjega o. Ge-rarda Tome Stantića. na kraju svete mise otac biskup je na grobu sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića na oba jezika mo-lio molitvu za proglašenje blaženim našega sluge Božjega.

Zahvalni smo što je i ove godine som-borski karmel odabran kao mjesto ove duhovne obnove. Bez udjela sve braće u samostanu, bez raspoloživosti naše subraće da pripreme predavanja, te bez velikodušne pomoći naših vjernika laika i pojedinih čla-nova našeg Svjetovnog reda, ne bi bilo mo-guće realizirati sve ovo. Zato braća sombor-skog karmela svima od srca zahvaljuju i sve uključuju u svoje molitve i misne žrtve. +

RaZGovoR S o. jURoM ZeČevićeM povoDoM SUSReTa pape FRanje i RUSKoG paTRijaRHa KiRilaRazgovor novinara Hrvatskog katoličkog radija, Zvonimira Zelenike, s prof. dr. sc. Ju-rom Zečevićem, pročelnikom katedre eku-menske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i tajnikom Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, po-vodom susreta poglavara Katoličke Crkve, pape Franje, i Ruske pravoslavne Crkve, patrijarha Kirila, dana 12. veljače 2016. na Kubi

1. Dr. Zečeviću, ovih se dana dosta piše o susretu pape Franje i ruskog patrijar-ha Kirila. Možete li nam opisati značaj toga susreta i tko se zapravo s kim susreće.

Značaj toga susreta je uistinu velik. Susre-ću se biskup Rima, papa Franjo, poglavar cijele Katoličke crkve, koji je do 16. stolje-ća, do pojave Reformacije, bio poglavar ci-jelog zapadnog kršćanstva, a koji je i danas poglavar crkve koja broji više od milijardu i dvjesto milijuna vjernika diljem svijeta. njegov sugovornik je patrijarh moskov-ski i sveruski Kiril (ćiril), poglavar Ruske pravoslavne crkve, jedne od petnaest tzv. „(po)mjesnih“ pravoslavnih crkava koje su u međusobnim kanonskim odnosima i koje u aktualnom trenutku sudjeluju, primjerice, u radu Mješovite međuna-rodne komisije za teološki dijalog između Katoličke crkve i pravoslavnih crkava. Ruska pravoslavna crkva, kojoj je patri-jarh Kiril na čelu, jedna je od tih petnaest pravoslavnih crkava. ona se, doduše, na diptisima, to jest službenim popisima s poretkom spominjanja pravoslavnih po-glavara i crkava u liturgiji, zbog kasnijeg nastanka, nalazi tek na petom mjestu, iza starih patrijaršija carigrada, aleksandrije,

antiohije i jeruzalema, ali zbog brojnosti svojih vjernika, moskovska i sveruska pa-trijaršija, uz carigradsku, koja ima neku vrstu „prvenstva časti“ i predsjedanja, u suvremenom pravoslavlju zasigurno zau-zima osobito istaknuto mjesto. S obzirom na broj vjernika Ruske pravoslavne crkve navode se različiti podaci, no čini mi se da se najčešće navodi da ih je oko 150 mili-juna, u svakom slučaju daleko ih je više nego li ih imaju sve ostale pravoslavne crkve zajedno. Dakle, susret pape Franje i patrijarha najmnogoljudnije pravoslavne crkve, Kirila, doista je od prvorazrednog značaja ne samo za katolike i pravoslavce nego i za cijelo globalno kršćanstvo.

2. U komentarima i u tisku čitamo da je ovo prvi ovakav susret nakon rasko-la 1054. godine. Je li ovakvih susreta bilo i ranije?

i jest i nije, ovisno o tome na što se toč-no misli. predstavnici ruskog pravoslavlja sudjelovali su na općim koncilima koji su pokušali ponovno uspostaviti kanonsko jedinstvo zapadne i istočne crkve, npr. u lionu 1274. i u Ferari i Firenci 1439. go-dine, a Ruska pravoslavna crkva imala je svoje promatrače i na Drugom vatikan-skom saboru. no kao susret baš poglavara

30 31

pRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

Katoličke i Ruske pravoslavne crkve, pape i patrijarha u svojstvu poglavara, ovo je doista prvi susret ne samo od 1054. godine nego i prvi susret uopće, otkad postoji kr-šćanstvo. Možda je dobro da u ovoj prigo-di malo relativiziram značaj te 1054. godi-ne, jer se međucrkvena zbivanja te godine najčešće toliko pojednostavljuju da zapra-vo zamračuju istinu o njima, zatamnjuju njihov stvarni značaj. naime, obično se i u nastavi povijesti, ali i na crkvenim učilišti-ma u našim kršćanskim crkvama predaje i njeguje predodžba da je do 1054. godine postojalo uzorno i netaknuto jedinstvo i sakramentalno zajedništvo istočnih cr-kava i crkve Zapada, te da su te „kobne i sudbonosne“ godine dvojica predstavni-ka, patrijarh cerularije i kardinal Hum-bertus, kao sjekirom, presjekli vezu istoč-ne i zapadne crkve, te da zbog toga od te godine imamo raskol sve do danas. To je posve krivo jer anateme ili ekskomunika-cije iz 1054. uopće nisu presudne za ra-skol. anatema je bilo i prije i poslije 1054. Sjetimo se, primjerice, raskola iz vremena patrijarha akacija u 5. stoljeću ili raskola iz vremena patrijarha Focija u 9. stoljeću. Također je i sakramentalnog zajedništva bilo i nakon 1054. evo, ja sam redovnik karmelićanin i spomenut ću primjer, kada je moj onovremeni redovnički subrat,

karmelićanin petar Toma, koji je kasnije proglašen i svetim, godine 1357., dakle čak 303. godine nakon 1054., kao papin izaslanik boravio na dvoru bizantskog cara ivana paleologa, koji je primio svetu pričest iz njegove ruke. Uglavnom, važ-no je imati u vidu da današnji raskol nije posljedica jednog čina nego dugotrajnog, višestoljetnog procesa. presudne za raskol nisu anateme. Što je onda presudno? pre-sudne su različite ekleziologije u zapadnoj i istočnoj crkvi s obzirom na tzv. „petrov-sku službu“ rimskog biskupa. na Zapadu primicijalna ili primatska ekleziologija, a na istoku sinodalna i pentarhijska eklezi-ologija koja je priznavala, a uglavnom i do danas biskupu Rima priznaje tzv. „primat časti“ i predsjedanja, no bez konkretnih jurisdikcijskih ovlasti. Da anateme nisu presudne za raskol može se opravdano za-ključiti već i iz toga što su one u prošlom, 20. stoljeću, godine 1965., istovremeno u Rimu i carigradu, u potpunosti uklonje-ne. Uklonili su ih tadašnji rimski papa pavao vi. i tadašnji carigradski patrijarh atenagora i. anateme iz 1054. dakle više uopće ne postoje u međucrkvenim odno-sima, one više nisu nikakva zapreka jedin-stvu, ali njihovim uklanjanjem, svjedoci smo, raskol nije prestao i željeni stupanj jedinstva još nije uspostavljen. anateme iz 1054. i prije negoli su bile ukinute, bile su individualne, pojedinačne, a ne kolek-tivne, skupne naravi, bile su personalne, osobne, a ne opće, ne eklezijalne naravi. nekoliko pojedinaca rimske crkve izopći-lo je nekoliko pojedinaca carigradske cr-kve. Ruska crkva i druge istočne crkve bi-zantskog obreda uopće nisu bile uključene u izricanje anatema, no posljedice sporova između rimske i carigradske crkve kasnije su se dakako odrazile i na druge istočne crkve.

3. Što kažete o mjestu susreta pape Franje i patrijarha Kirila?

Kuba, Havana, zračna luka! već samo odabrano mjesto susreta govori više nego li se u prvi tren čini. naime, poznato je da se već dugi niz godina, još za vrijeme

prethodnih rimskih papa i ruskih patri-jarha kontaktiralo, razmatralo i nastojalo upriličiti susret između poglavara dviju crkava. ovo odabrano mjesto susreta nije samo posljedica vremenskog i prostornog ukrštanja putova dvojice poglavara, nego je i posljedica toga, što međusobni odno-si između Katoličke i Ruske pravoslavne crkve još uvijek nisu dosegli tako visoku razinu pripremljenosti da bi se takav su-sret, bez većih negativnih posljedica, mo-gao dogoditi u samoj Rusiji. nešto lakše nego li u Rusiji bilo bi možda susresti se u Rimu ili – još lakše – drugdje u europi, no u sadašnjem trenutku vjerojatno bi to predstavljao preveliki izazov za one vjer-nike koji su desetljećima, pa i stoljećima, odgajani u svijesti da su kršćani druge cr-kve heretici, krivovjerci i utoliko neprija-telji isusa Krista, njihove crkve i njihovog naroda. Budući da je u kršćanstvu vrlo prisutan simbolizam, očito se i kod ovoga kubanskog susreta pazilo na znakovitost, na iščitavanje i interpretiranje susreta. Bu-dući da pravoslavne crkve polažu, primje-rice, pažnju na tzv. kanonski teritorij, u ta-kvoj optici nije svejedno tko će prvi kome, u kojem svojstvu, na koji način i na koje područje doći na susret. To nije pitanje pukog protokola nego i znakovitosti koja je povezana s teološkim doktrinama. ne-oprezno „predoziranje“ bi u nepripremlje-nim sredinama moglo izazvati umjesto pozitivnih negativne reakcije i posljedice. vjerujem da je ne samo iz praktičnih nego još više iz ovakvih, ekleziološko-doktri-narnih i jurisdikcijskih razloga za mjesto susreta, prilično spretno, izabrana Kuba, Havana. Kuba je u percepciji i istočnih i zapadnih kršćana na određeni način više neutralna i utoliko prihvatljivija za susret ove vrste, jer je ta država, kako je pozna-to, njegovala dobre političke odnose sa bivšim Sovjetskim savezom i današnjom

Rusijom i nju se u određenom smislu do-življavalo kao politički istok na zapadnoj hemisferi. S druge strane Kuba je istovre-meno kulturološki Zapad, jako blizak rod-noj argentini pape Franje. Tako su upravo na Kubi oba poglavara na neki način „kod kuće“, „na svome području“. Također, da susret ne bi poprimio konotacije zasad ne-postojećeg recipročnog sakramentalnog zajedništva, radije je izabran profani am-bijent zračne luke nego li crkveni, sakralni prostor.

4. Što kažete o vremenu susreta?

Radujem se što do toga susreta dolazi upravo sada, u vremenu prije održavanja velike i svete sinode pravoslavnih crka-va koja se treba održati ove 2016. godi-ne. Skup takvoga značaja na istoku nije održan još od vremena Drugog nicejskog koncila, 787. godine, prošlo je dakle otada do danas čak 1229 godina. od povijesne je važnosti u kojem će se duhu taj sve-pravoslavni skup odvijati, osobito kakvi će stavovi na njemu naspram katolika i drugih kršćana dolaziti do izražaja. Dosad je među pravoslavnima u pogledu eku-menskih aktivnosti i dijaloga prednjačila carigradska patrijaršija, dok je ruska pra-voslavna crkva u novije doba uglavnom bila percipirana kao ona koja je rezervira-na i suzdržana, poglavito zbog određenih razilaženja s Katoličkom crkvom. ovaj susret najviših poglavara dviju crkava, upravo u sadašnjem trenutku, prije te ve-like svepravoslavne Sinode, budi nadu da će ekumenske odnose između Katoličke crkve i pravoslavnih crkava istoka ubu-duće, uz carigradsku patrijaršiju, još in-tenzivnije njegovati i promicati i Ruska i Srpska i ostale mjesne pravoslavne crkve. U suvremenom, svjetonazorski pluralnom svijetu, sve crkve, istoka i Zapada, čine mi

32 33Karmelski vjesnik 1/2016.

se pozvane pokazati više otvorenosti pre-ma kršćanskoj braći u drugim crkvama i prema suradnji s njima.

5. Može li se susret pape Franje i ruskog patrijarha Kirila odraziti i na me-đucrkvene odnose kod nas? Smije li se ovaj njihov susret povezivati s odgođenom kano-nizacijom bl. Alojzija Stepinca?

Susret pape i patrijarha se dakako može odraziti na međucrkvene odnose kod nas: snažno, malo ili nikako, čak i negativno. ovisno o tome što će naše mjesne crkve i naše javnosti, uključujući i crkvene i druš-tvene medije svih vrsta, u našim država-ma, napraviti od ovoga susreta, kako će ga interpretirati. U svakom slučaju i kod nas je načelno moguće upotrijebiti ovaj susret najviše razine za dinamizaciju i rastereće-nje međucrkvenih odnosa na nacionalnim razinama, razinama mjesnih crkvi, osobi-to na razini odnosa između Srpske pravo-slavne crkve i Katoličke crkve u Hrvata, koji su u zadnje vrijeme dodatno optere-ćeni upravo prigovorima dijelova Srpske pravoslavne crkve i njenih poglavara kao i dijelova srpske javnosti protiv kanoniza-cije bl. alojzija Stepinca. Dakako da ja ne mogu znati je li i, ako jest, na koji je način, susret pape i Ruskog patrijarha povezan s kanonizacijom bl. alojzija Stepinca, budu-ći da to mogu znati samo oni koji su ne-posredno organizirali i dogovarali ovaj su-sret. ipak držim vjerojatnijim da odgođena kanonizacija bl. alojzija nije bila izravna i eksplicitna tema prilikom organizacije susreta. no jednako tako držim da su pra-voslavne crkve iz čitavog niza riječi, gesti i postupaka pape Franje, uočili pažnju i veliko uvažavanje sadašnjeg pape naspram pravoslavnih crkvi. Stoga vjerujem, da je i odgađanje kanonizacije bl. alojzija Stepin-

ca ako ne izravno onda svakako neizrav-no, posredno, suutjecalo na ovaj susret, i to kao jedan od više znakova koji su u pravoslavnim crkvama prepoznati kao papin iskaz njihovog uvažavanja. papino uzimanje u obzir pravoslavnih poteškoća u vezi s kanonizacijom bl. alojzija Stepinca i njegova raspoloživost da tzv. komisijskom „relektirom“, ponovnim čitanjem, prije kanonizacije i pravoslavnima omogući objektivno upoznavanje cjelovitoga profila bl. alojzija, što im – uslijed izobličene slike o Stepincu koju im je ponajviše posredova-la zlohotnim interesima vođena komuni-stička propaganda – ranije nije bilo mogu-će, to papino uvažavanje i ta raspoloživost zasigurno nisu mogli odmoći nego samo pridonijeti da se Ruska pravoslavna crkva otvori i za susrete najviših poglavara, kao što je ovaj na Kubi. jedna pobožna baka, koja jako štuje bl. alojzija Stepinca i moli mu se, prije dva dana mi je – čuvši za su-sret Svetog oca pape i pravoslavnog patri-jarha – rekla da ona i taj susret drži jednim od Božjih darova po zagovoru bl. alojzija Stepinca. Rekla mi je: „Bl. alojzije je sigur-no, jer je pravi svetac, sam radije odabrao odgađanje svoje kanonizacije, nego li od-gađanje približavanja kršćanskog istoka i Zapada“. Dosad su u crkvenoj i izvancr-kvenoj javnosti uglavnom prevladavale predodžbe i očekivanja da put poglavara Katoličke crkve do susreta s poglavarom Ruske pravoslavne crkve vodi preko pret-hodnog susreta s poglavarom Srpske pra-voslavne crkve. Susret na Kubi potvrdio je da je obrnuti redoslijed ipak bio lakši i jed-nostavniji: prvo susret s poglavarom Ru-ske, a tek nakon njega susret s poglavarom Srpske pravoslavne crkve, kad god se to, u bližoj ili daljnjoj budućnosti dogodilo. vje-rujem da bismo svi mi kršćani u srpskom i hrvatskom narodu imali više razloga za

zadovoljstvo i ponos zbog evanđeoske do-sljednosti da su se papini susreti s pogla-varima pravoslavnih crkava dogodili pre-ma onom prvom redoslijedu: prije susret sa srpskim pa onda s ruskim patrijarhom. no jednako smo zahvalni Duhu Svetome, koji kršćansko jedinstvo gradi bez prisile na ljudima, da je potaknuo ljudska srca da dođe i do ovoga susreta na Kubi. premda su uzroci i razlozi ekumenskog zaziranja i „sporohodnosti“ na našim prostorima u konačnici prepoznatljivi i u određenom smislu „razumljivi“, premda ne i „opravda-ni“, ipak si i hijerarsi i teolozi i vjernici svih ostalih razina u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i u Katoličkoj crkvi u Hrvata, dakle svi si mi na prostorima naših samostalnih drža-va, povodom ovoga susreta na Kubi, mo-žemo propitati savjest, zašto je lakše i brže organizirati susret između poglavara Kato-ličke crkve i poglavara prostorno udaljeni-je Ruske pravoslavne crkve nego li između poglavara Katoličke crkve i poglavara pro-storno bliže Srpske pravoslavne crkve? Što nas to uvijek iznova truje da su nam gesla više: „srpska zemljo ti propala ako papu dočekala“ ili pak „grčka (pravoslavna) vje-ra, nikakva vjera“, nego li isusova molitva: „da budu jedno“ (iv 17, 11)? ako isusova zapovijed glasi: „ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas lju-bio!“ (iv 15, 12), po čijoj se zapovijedi mi zapravo ravnamo, svjesni toga ili nesvje-sni, kada „mišlju, riječju, djelom i propu-stom“ ranjavamo jedni druge? očito je: po zapovijedi isusa Krista zasigurno se ne ravnamo! Tko je onda naš Gospodin? Što je onda temelj našeg života i naših među-sobnih odnosa? je li razlog našim netrpe-ljivostima i podjelama naša utemeljenost i vjernost isusu evanđelja ili možda upravo naša neutemeljenost na isusu evanđelja i naša udaljenost od njega? S obzirom na višeslojnu situaciju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, nakon ovoga „kubanskog susreta“ pape Franje i ruskog patrijarha Kirila, že-lim vjerovati da će put poglavara Katolič-ke crkve do susreta i s poglavarom Srpske pravoslavne crkve, kao i put do kanoni-zacije bl. alojzija Stepinca biti brži i lak-ši. Možda nisam dovoljno realan, ali zar i

Sveto pismo ne govori o abrahamovskoj „nadi protiv svake nade“ (Rim 4, 18)? va-lja računati s time da nam mostorušitelja, huškača i bukača inficiranih međunacio-nalnom, međuvjerskom, međusvjetona-zorskom, međustaleškom i međustranač-kom mržnjom ni u crkvi ni izvan crkve nažalost još dugo neće ponestati, no radi zajedničkog mira i dobra na svima nama je da se i u međunacionalnim i u među-crkvenim odnosima u što je moguće ve-ćoj mjeri oslobađamo od destruktivnih paradigmi, bilo onih „velikonacionalnih“, bilo onih eklezijalno isključivih. vrijeme će pokazati koliko dugo će i nama, u ovim našim još uvijek kojekakvim prizemnim sebičnim interesima duboko konfrontira-nim sredinama, biti potrebno da shvatimo da nas put neistine, klevete, ogovaranja, nanošenja bilo koje vrste zla bližnjemu, ne vodi u bolje i Božje, nego u propast, ne samo naših „neprijatelja“ nego i nas samih. U svakom slučaju osamdesetogo-dišnji papa Franjo i sedamdesetogodišnji patrijarh Kiril ovim su susretom svim kr-šćanima i cijeloj svjetskoj javnosti podarili znak nade koji je primjeren njihovoj zreloj dobi i mudrosti kao i njihovoj odgovornoj službi u „jednoj, svetoj, katoličkoj i apo-stolskoj“ crkvi Kristovoj. nadajmo se da više neće trebati proći stoljeća i tisućlje-ća da se ostvare ovakvi susreti koji hrane našu nadu i našu vjeru u postizanje većeg stupnja jedinstva nauka i prakticiranja za-jedništva u sakramentima između kršćana Katoličke crkve i kršćana pravoslavnih crkava. i oprostite mi, na kraju bih samo želio još napomenuti, da sve što sam iznio u ovom našem razgovoru nisam govorio u ime bilo koje institucije nego isključivo u svoje vlastito ime. Hvala vam za poziv i za pažnju koju ste posvetili mojim razmišlja-njima i vrednovanjima. +

34 35

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

Slavlje GoDiŠnjice poSveTe SaMoSTanSKe cRKve Bl. aloZija STepinca U KaRMelU U MaRiji BiSTRici

“Redovnicima je na čast da je nadbiskup Stepinac jako volio redovnike i cijeli je Za-greb opasan redovnicima. ako promatrate s koje god strane, sve su župe oko Zagre-ba u rukama redovnika. Kada su kapucini došli na početku Drugoga svjetskoga rata na istok, u Dubravu, onda je kardinal Ste-pinac odredio da crkva bude posvećena sv. Mihaelu da brani Zagrebačku nadbi-skupiju. i na vitraju u našoj kapucinskoj crkvi sv. Mihael ne drži našu crkvu nego zagrebačku katedralu. To je bila vizija nadbiskupa Stepinca, koji je smatrao kako će redovnici i redovnice jače vapiti Bogu, moliti i žrtvovati za dobro cijele biskupi-je”, rekao je krčki biskup ivica petanjak na početku misnog slavlja 12. veljače u Kar-melu u Mariji Bistrici, gdje je zajedno sa svojim tajnikom vlč. Sašom ilijićem i vlč. antunom Motočićem, sestrama karmeli-ćankama i ostalim vjernicima, proslavio godišnjicu posvete samostanske crkve pod čijim oltarom su pohranjene moći bl. alojzija Stepinca.

U homiliji na misna čitanja od petka korizmenog vremena, biskup je tumačio riječi kojima je isus odgovorio na upit ivanovih učenika zašto njegovi apostoli i učenici ne poste. “isus im je odgovorio jednom vrlo mudrom rečenicom. Stoga danas u središte svoje pozornosti posta-vimo upravo tu riječ – mudrost, jer mu-drost je najvažnija, ako hoćemo ispravno, razborito živjeti i ponašati se svega svoga života. ne zaboravimo da je Bog sam Mu-drost.” nadalje je napomenuo da se ta riječ mudrost primjenjuje na osobu isusa Kri-

sta: on je ta riječ koja izlazi iz očevih usta o kojoj govori sv. ivan u svom evanđe-lju. “na provokativno pitanje zašto tvoji ne poste, isus odgovara mudro, jednom rečenicom: ‘Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik među njima?’ očito da ne mogu! Zašto svatovi? Zato što su svatovi, svadba, u vrijeme Starog zavjeta i u obi-telji i među plemenima imali prevažno značenje. Svadba je bila toliko na cijeni da je sve bilo usmjereno prema njoj i zato se pretjerivalo tih dana, kad su svatovi trajali po tjedan dana, u svemu, i u iću i u piću. To je bio znak bratstva, zajedniš-tva, povezanosti, slavlja. Zato isus kaže da se ne može postiti kad je zaručnik među njima. apostoli su u isusu Kristu, Mesiji, pronašli i zaručnika. Dokle god je on među njima, nema mjesta postu, nema mjesta tuzi. ovo evanđelje stoji na

početku korizme, u prvi petak, jer je po-vezano s velikim petkom, s posljednjim petkom u korizmi. post o kojem isus go-vori je post velikog petka. postit će kad im zaručnik bude ugrabljen. na veliki petak cijela crkva posti jer je zaručnik uhićen, jer isusa Krista više nema među njegovima. on je na križu, i zato je to post solidarnosti s isusom Kristom cijele kršćanske zajednice. Zato dokumenti ii. vatikanskog sabora preporučuju da oni koji mogu poste i na veliku subotu jer nema Zaručnika. veliki petak i velika su-bota: to je jedna posebna vrsta posta. isus kaže: zaručnik je tu i trebate se radovati, a kad zaručnika ne bude, onda ćete postiti i onda ćete tugovati.”

nadalje je u svojoj homiliji biskup pri-sutne pozvao da kao vjernici napreduju u mudrosti jer je i isus kao čovjek u njoj napredovao. Mudrost mora prožimati sav vjernikov život. protumačio je također i smisao korizmenog posta koji može čo-vjeka voditi na put dobra, a može voditi u oholost, u propast. Bog želi post kako ga opisuje prorok izaija: kidati okove ne-pravde, razvezivati spone jarmene, pušta-ti na slobodu potlačene, podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj be-skućnika. To su djela milosrđa i imaju so-cijalnu dimenziju. Takav je post vršio bl. alojzije Stepinac: zauzimao se za onoga koji je progonjen, za onoga koji je gladan, za onoga kojemu je kuća spaljena, za dje-cu koja su ostala bez roditelja.

Biskup je na kraju svima poručio:”evo posta: slušanje riječi Božje, molitva, vrše-nje volje Božje i propitkivanje što je to što danas Bog od mene traži, očekuje, i gdje ja mogu doprinijeti da ovaj svijet bude dru-gačiji i da ja budem drugačiji.”

na završetku misnoga slavlja bio je tra-dicionalni blagoslov bombona u čast bl. alojzija Stepinca. Zahvalnu riječ biskupu petanjku uputio je vlč. antun Motočić.

Zajednica sestara nastavila je druženje s dragim gostom nakon objeda u govornici. Biskup petanjak s njima je podijelio dojmo-ve početnih koraka svoje biskupske službe te od srca preporučio u molitve sebe, sveće-nike i sve vjernike svoje biskupije. +

TeoloŠKa veČeR U KaRMelU U BReZnici ĐaKovaČKoj

Studenti v. godine KBF-a u Đakovu, pola-znici izbornog kolegija izabrane teme teo-loške antropologije, zajedno s profesorom, dr. sc. Borisom vulićem, pohodili su u po-nedjeljak, 22. veljače, Karmel sv. josipa u Breznici Đakovačkoj.

nakon pozdrava poglavarice, M. ljiljane prelić, i uvodne molitve, dr. vulić, kao mo-derator susreta, istaknuo je kako je cilj ovoga susreta obostrani rast kroz stvarni dijalog te-ologije i duhovnosti te zahvalio sestrama na otvorenosti za ovakav susret.

Susret studenata i sestara karmelićanki upriličen je kao teološka večer promišljanja o temama koje su izabrali i priredili sami studenti. Studentica anamarija ćosić pred-stavila je sestrama izlaganje na temu „Božja svemoć i čovjekova patnja“, Željko Filajdić promišljao je o „Slici žene u teologiji stvara-nja“, a Marko ivančičević o „odnosu braka i celibata“. Studentica eda Miljković svoje je izlaganje naslovila „važnost sakramenta sv. ispovijedi“, dok je zaključno predavanje, „Bog i njegov čovjek ili čovjek i njegov Bog“, održao Filip Sertić.

nakon predavanja uslijedila je diskusija, odnosno nastavak promišljanja izabranih tema kroz dijalog sestara i studenata. M. lji-ljana zahvalila je uime svih sestara studenti-ma na njihovoj spremnosti da pohode Kar-mel i daruju svoje vrijeme važnim životnim temama, te im obećala molitvenu blizinu u završetku njihova akademskog obrazovanja i u vršenju budućih službi u crkvi. +

36 37

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

nova UpRava U KaRMelU Sv. joSipa

na izbornom kapitulu, pod predsjeda-njem đakovačko-osječkog nadbiskupa dr. Đure Hranića, u nazočnosti mons. ivana ćurića, generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, i vlč. pavla Mikul-čića, tajnika nadbiskupskog ordinarijata, kao brojača glasova, izabrana je 16. ožujka nova uprava u Karmelu svetog josipa u Breznici Đakovačkoj.

Za prioricu je za sljedeće trogodište ponovno izabrana s. M. ljiljana od Duha Svetoga (prelić). Savjetnice su s. M. anto-nija od Dobrog pastira (ivančić), s. M. jo-sipa od Milosrdne ljubavi Božje (andlar), s. Dobrila od Bezgrešnog Srca Marijina (Marić) i s. Mirjam od presvetog Trojstva (Mrakovčić). +

pReDavanje MiTRopoliTa poRFiRija o iSToČnoM MonaŠTvU

19. ožujka, na svetkovinu sv. josipa, zaštit-nika naše karmelske provincije, mitropolit zagrebačko-ljubljanski, vladika porfirije perić, u okviru studija Teologije posve-ćenog života održao je u velikoj dvorani karmelićanskog samostana u Remetama predavanje pod naslovom „Muško i žen-sko monaštvo u istočnim crkvama“. epi-skop perić predavanje je započeo kratkim povijesnim uvodom u početke monaštva. Spomenuo je prve monahe anahorete i sv. pahomija koji je prvi organizirao monaški život. anahoreti su bili askete koji su ži-vjeli u povučenosti od svijeta. Sv. vasilije (Bazilije) veliki također poduzima organi-

zaciju monaškog načina života i piše naj-važnije monaško pravilo četvrtog stoljeća, koje vrijedi sve do danas. i pahomije i Ba-zilije organiziraju muške i ženske monaš-ke zajednice.

Bitna sastavnica monaške zajednice jesu zavjeti beženstva, siromaštva i po-slušnosti, a svaka zajednica ima pravilo za ulazak novih kandidata u zajednicu. pravila su zapravo kušnje koje traju i više od tri godine po dolasku u zajednicu. Tko bi prošao početna iskušenja, pristupio bi činu monašenja u sklopu liturgije koja podsjeća na tajnu krštenja, što simbolično znači rađanje na novi život. vladika perić osvrnuo se na središte monaške zajednice, a to je sveta liturgija, koja je prodor carstva nebeskog u ovozemno. Stoga je monaše-nje ulazak u liturgiju, u novi vijek; monah sada želi živjeti tajnu eshatološke nade bu-dućega vijeka.

vladika perić ukratko je pojasnio što zavjeti znače monahu i što oni simbolizi-raju onima koji su izvan manastira i žive kao vjernici laici. Beženstvo je tako uzor onima koji se žene kako bi bili vjerni u braku. posluh je put slobode, odricanje od svoje volje i odbacivanje grešnog egoizma kako bi se postiglo smirenje, stanje svijesti monaha koji uviđa svoju prolaznost i ma-lenost i Božju vječnost i ljubav. cilj siro-maštva je potpuno zadobivanje slobode i neovisnost od svakog posjeda kako bi se bilo potpuno Božji. vladika perić ističe da to nisu psihološke terapije i vježbe koje su sebi svrha. Zavjeti su dar Božji, i njihova

svrha je stjecanje onog najvišeg, a to je lju-bav prema Bogu i bližnjem. cilj je u biti Krist, kojeg nikada na putu odricanja ne smijemo zaboraviti, bez obzira na očaj i grijeh koji nas sputava u ovom životu.

Korisno i zanimljivo bilo je čuti od monaha i ujedno biskupa porfirija peri-ća kako funkcionira monahova svakod-nevna rutina: malo spavanja, puno rada, teški postovi – ali naglasak je na pobjedi nad grijehom i životu u Božjoj prisutno-sti. ipak, nije to najteže: najteže od svega je život u zajednici. Koliko voliš Boga, vidi se u ljubavi prema zajednici. Zajednica je škola ljubavi. Zanimljivo, ističe vladika perić, nema u zajednici biološke upućeno-sti, što čovjeku nije naravno. no monah se ostvaruje kroz protivštine, imajući uvijek u središtu života isusa Krista.

Koji je doprinos monaštva svijetu i čovjeku danas? Zadaća monaha je da se preobražava i tako doprinosi svojim po-stojanjem. To je ostvareni monah. on je onda paradigma, model života, gdje god bio – u manastiru ili u svijetu. Monah je netko u čijoj blizini svako pitanje presta-je, a to je utjeha suvremenom čovjeku koji pati i nesiguran je u svojem životu. Biti monah utjeha je svijetu. Zato pravoslavno monaštvo nema definicije, nego ono znači uzeti svoj križ, odreći se sebe i strasti, da bi se moglo biti slobodan. Tako monah bježi od svijeta da bi se obnovljen vratio svije-tu. vladika je spomenuo staru narodnu poslovicu koja kaže: „ako ima u narodu monaha, i život naroda bit će zdrav.“ na kraju izlaganja vladika porfirije izrekao je monaško geslo: „jedino što trebate jest da ljubite, praštate i volite.“ +

pRoSlava SveTKovine Sv. joSipa U KaRMelU U BReZnici ĐaKovaČKoj

nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hra-nić na svetkovinu sv. josipa 19. ožujka predvodio je misno slavlje u brezničkom Karmelu sv. josipa. Brojni vjernici toga dana pohodili su samostansku crkvu se-stara karmelićanki, kao i tijekom trod-nevne molitvene priprave od 16. do 18. ožujka. Misnim slavljima trodnevnice prethodila je molitva krunice, litanije sv. josipu, a uoči svetkovine molila se prva večernja Časoslova. Misna slavlja predvo-dili su: vlč. Boris vulić, profesor na KBF-u u Đakovu, vlč. josip Filipović, župnik u Bošnjacima te vlč. Tomislav ćurić, župnik u Slavonskom Brodu.

38 39

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

Čovjek otvoren volji Božjoj

„okupili smo se oko lika sv. josipa, zaštit-nika ove zajednice, ali od 1687. i zaštitni-ka hrvatskoga Sabora i cijele domovine Hrvatske. on je znao slušati i poslušati Božju Riječ i onda kada se njegova volja nije podudarala s Božjom voljom. imao je djetinje povjerenje u Boga, zbog čega ga je Bog i ugradio u povijest spasenja učiniv-ši ga poočimom Spasiteljevim“, rekao je nadbiskup Đuro uvodeći u misno slavlje. U svojoj homiliji prikazao je lik sv. josipa kao čovjeka otvorena Božjoj volji i glasu unatoč teškoćama i nerazumijevanju ono-ga što Bog stavlja pred njega. „nakon duge borbe i tjeskobe, vapaja, molitava i odluke da potajice napusti Mariju, iznenada dola-zi do obrata. Bog mu se javlja u snu. josip je na istoj valnoj dužini s Marijom jer i on prima i razumije govor anđela. Što u snu

čuje, to na javi spremno izvršava. a an-đeo donosi rješenje, da se njegov i Marijin plan ne mijenja, nego potvrđuje“, rekao je nadbiskup opisujući kako je josip prošao kroz duhovnu noć, a anđelovo javljanje nije samo rasvijetlilo tu situaciju nego mu je dalo i svjetlo za budućnost. „ljudi često misle kako Bog kasni, kao i u ovome sluča-ju sa sv. josipom. Kako na vrijeme ne ispu-njava njihova očekivanja. ali iako se čini kako kasni, Bog uvijek stiže na vrijeme“, istaknuo je nadbiskup i nastavo: „i josip učini kako mu naredi anđeo. To je bio jo-sipov Fiat – poput Marijina neka mi bude. Čovjekova sreća ovisi o njegovu potpunu predanju Bogu i Božjoj volji, stoga prihva-timo i ono što ne razumijemo, što je bol-no, stavimo to u Božje ruke s povjerenjem da Bog svojih nikada ne ostavlja“, poručio je brojnim okupljenim vjernicima đako-vačko-osječki nadbiskup.

Svetost sv. josipa„Svetost nije samo za neke. njeni putovi su bezbrojni i ostvaruju se u redovnim ži-votnim okolnostima“, rekao je vlč. vulić u svojoj homiliji tijekom prvoga dana trod-nevnice, upućujući na svetost sv. josipa, obilježenu jednostavnošću života i opre-djeljenjem za Boga u običnim, svakod-nevnim životnim situacijama. „Svetost je hod u istini i slobodi. Svet čovjek uzima sve u obzir, vodi računa o zemlji i o nebu“, istaknuo je propovjednik i zamolio da svi prisutni odluče učiniti prvi korak prema svetosti, računajući s Božjom milošću koja potpomaže ljudsku narav. Svetost nije ne-moguća, i to upravo „tamo gdje nam je adresa, s onim ljudima koje svaki dan su-srećemo i ljubimo“, rekao je oslanjajući se na misao sv. Terezije avilske, koja je rekla da, koliko je više čovjek slobodan i svet, to je normalniji u međuljudskim odnosima.

Šutnja i prihvaćanje„U potrebi svakoj, idite k josipu“, rekao je na početku misnoga slavlja drugoga

dana trodnevnice vlč. Filipović. vodeći se primjerom i svjedočanstvom sv. Te-rezije od isusa koja je izrazito štovala sv. josipa, njegovu šutnju i vjerno pri-hvaćanje Božje volje te ga preporučila kao učitelja, rekao je: „U šutnji naj-ljepše upoznajemo sebe i Božji plan s nama. Sv. josip je to upoznao i ponizno prihvatio. on je velik upravo zato što je prihvatio Božju volju, koja često nije u skladu s našom. on je sve prihvaćao iz Božje ruke. predao se potpuno Bož-joj volji, u Božje ruke, da ga Bog vodi, i zato nam je primjer kad nas stignu ži-votne poteškoće, križevi. Gledaj ih kao školu strpljenja, poniznosti. ne gledaj ih odmah kao preteški križ. Svaki križ žulja i ostavlja ožiljke, ali je to ško-la kroz koju te Bog vodi za ruku i ne ostavlja te sama.“ Misnik je na koncu ohrabrio sve vjernike da se ne boje šut-nje, te da uvijek s pouzdanjem u šutnji izražavaju svoje molitve Bogu, po vjer-nom zagovoru sv. josipa.

priznanje slabosti

„Svakome od nas Bog danas govori i po-tiče nas na razmišljanje o našoj ljubavi, nadi, grijesima, izdajama, manjkavosti-ma – kako bismo se obratili i bili bolji, ne samo ljudi, nego i vjernici“, riječi su vlč. ćurića, predslavitelja misnoga slavlja tre-će večeri priprave za svetkovinu. vlč. To-mislav je primijetio kako su svi ljudi često u ulogama ili osuđenika, ili onih koji osu-đuju. „evanđelje nas poziva da ispuštamo kamenje iz svojih ruku, ali tako da dru-goga ne ozlijedimo. lijepo je priznati da smo slabi, manjkavi, da griješimo i mišlju, i riječju, i djelom i propustom, jer tako postajemo bliži Božjoj milosti i ljubavi. neka po zagovoru sv. josipa to i osjetimo: Božju milost i Božju ljubav“, poručio je propovjednik.

Mnogi vjernici pristupili su sakramentu pomirenja, a kako je ova samostanska cr-kva na svetkovinu sv. josipa i oprosna, imali su mogućnost dobiti potpuni oprost. +

40 41

pRiloZipRiloZi

Karmelski vjesnik 1/2016.

o. ZDenKo KRiŽić novi GoSpićKo-SenjSKi BiSKUp

Dana 4. travnja 2016., na dan liturgijsko-ga slavlja naviještenja, Sveti otac Franjo imenovao je o. Zdenka Križića, ocD, člana Hrvatske karmelske provincije sve-tog oca josipa i rektora „Teresianuma“ u Rimu, novim biskupom Gospićko-senj-ske biskupije (na latinskom: Dioecesis Gospiciensis-Seniensis).

papa Franjo prihvatio je odreknuće do-sadašnjeg biskupa mons. Mile Bogovića zbog navršene dobi od 75 godina.

otac Zdenko od Bezgrešnog Srca Ma-rijina, krsnim i civilnim imenom ivan, rođen je 2. veljače 1953. u johovcu, župa Foča, kod Doboja (Bosna i Hercegovi-na). nakon završene srednje škole, koju je pohađao kod franjevaca konventualaca u Zagrebu, nastavlja studij filozofije kod karmelićana u Firenci, a potom studij te-ologije na papinskom teološkom fakulte-tu „Teresianum“ u Rimu. prve redovničke zavjete položio je 27. srpnja 1970. u Som-boru, a doživotne zavjete 16. srpnja 1976. u Zagrebu. Ređen je za svećenika 26. lip-

nja 1977. u Zagrebu. nakon završenoga teološkog studija nastavlja studij duhov-nosti na papinskome institutu duhovno-sti „Teresianum“ u Rimu, gdje 1978. po-stiže magisterij na temu „Biblijski likovi u djelima svete Terezije avilske“. obja-vio je nekoliko članaka iz duhovnosti u revijama posvećeni život i Bogoslovska smotra. osim hrvatskoga, dobro govori talijanski, a dostatno poznaje i španjol-ski jezik. od 2012. obnaša službu rektora karmelićanskog Međunarodnog zavoda „Teresianum“ u Rimu.

od 2003. do 2009. godine bio je general-ni vikar našega Reda, a od 2012. rektor je zajednice „Teresianum“. Druge službe koje je obnašao na svome karmelskom putu su sljedeće: prefekt karmelićanskog dječ-

jeg sjemeništa u Zagrebu (1978.-1984.); prvi savjetnik komesarijata karmelićana (1984.-1990.); prior samostana u Remetama-Zagreb (1984.-1990.); vanjski profesor na institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu (1984.-2012.); provin-cijal Hrvatske karmelske provin-cije (1990.-1996.); vikar provincije (1996.-2002.); prior samostana u Remetama-Zagreb (1996.-1997.); prior novoosnovanog samostana u Krku (1997.-2002.); magistar novaka (1997.-1999.); provinci-jal Hrvatske karmelske provinci-je (2002.-2003.); generalni vikar Karmelskog reda (2003.-2009.); prior samostana u Krku, provin-cijalni savjetnik (2011.-2012.) i

duhovni asistent Udruge „blaženi alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićan-ki. o. Zdenko pratio je mnoge zajednice bosonogih karmelićanki kao ispovjednik i propovjednik, te je držao brojne tečajeve duhovnih vježbi svećenicima, posveće-nim osobama i laicima, osobito u pučkim misijama.

na oca Zdenka s radošću zazivamo bla-goslov neba i vodstvo Duha Svetoga.

(izvori: Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj i Hrvatska karmelska

provincija)

GRB i GeSlo novoG GoSpićKo-SenjSKoG BiSKUpa MonS. ZDenKa KRiŽića

obznanjeni su izgled grba i geslo novoi-menovanog gospićko-senjskog biskupa, mons. Zdenka Križića.

Grb je okomito pod i jeljen na dvije polovice.

lijeva polovica karmelskim grbom i crveno-bijelim kockicama hrvatskog grba naznačuje biskupovu redovničk u i nacio-naln u pripadnost.

U karmelskom grbu stilizirani križ označava uspon na goru koja je Krist, a tri zvijezde predstavljaju tri bogoslovne kre-posti: vjeru, ufanje i ljubav.

Desna polovica biskupovog grba na-značuje identitet povjerene mu Gospić-ko–senjske biskupije.

na gornjem dijelu desne polovice nala-zi se zvijezda iznad mor-skih valova i naznačuje primorski, senjski dio biskupije. valovi i zvijez-da iznad njih podsjećaju da su se pomorci ploveći morima orijentirali pre-ma zvijezdama. istovre-meno, zvijezda iznad va-lova simbolizira i Blaženu Djevicu Mariju, koja kao „Stella Maris“ – „Zvijezda Mora“ kršćanima pred-stavlja orijentir na život-nom putovanju .

na donjem dijelu de-sne polovice nalazi se rijetka i zaštićena en-demska biljka velebitska degenija, koja raste na području biskupije i na-značuje kontinentalni, gospićki dio biskupije. ova nježna i skromna biljka prekrasnih žutih latica nalazi se i na služ-

benom grbu ličko-senjske županije te na hrvatskoj kovanici od 50 lipa.

plava boja pozadine na cijeloj desnoj polovici upućuje na jedinstvo kontinen-talnog i primorskog dijela biskupije. plava boja je istovremeno i boja neba i marijan-ska boja.

između grba i biskupskog šešira nalazi se „Zlatni križ krbavskih biskupa“ s počet-ka 13. stoljeća. Za nj se drži da je pripadao već prvom krbavskom biskupu Mateju Maruti, koji je preminuo 1220. godine.

ispod grba nalazi se biskupovo geslo uzeto iz spisa crkvene naučiteljice sv. Te-rezije avilske: „Bog sam dostaje“ – „Solo Dios basta“.

Kao što je već objavljeno, sv ečanost biskupskog ređenja novog g ospićko-senj-skog biskupa o. Zdenka Križića održat će se u srijedu 25. svibnja u 10.30 sati u katedrali u Gospiću. Glavni zareditelj će biti kardinal josip Bozanić , a s uzareditelji riječki nadbisku p ivan Devčić i apostolski administrator i dosadašnji gospićko-senj-ski biskup Mile Bogović . +

42 43Karmelski vjesnik 3/2015.

pRiloZi iZ ZajeDnica BRaće

SoMBoR

Iz Sombora s ljubavlju

Dragi čitatelji Karmelskog vjesnika, dijeli-mo s vama neke događaje iz naše zajedni-ce, iz našeg grada, koji su obilježili vrijeme od Božića do Uskrsa.

Budući da živimo u multikonfesional-noj sredini, mi smo dašak Božića udah-nuli dva puta. povodom proslave Božića po julijanskom kalendaru sudjelovali smo drugi dan Božića, (8. siječnja prema gre-gorijanskom kalendaru), na božićnom koncertu koji su organizirala pravoslavna braća, a nakon toga smo bili gosti za sto-lom u prostorijama njihove crkvene opći-ne. Tih dana je čak bilo i snijega ovdje u Somboru.

Drugi dan smo u zajednici skromno proslavili imendan brata andrije. Čestita-ra svakako nije nedostajalo jer brata an-driju vargu, kao dugogodišnjeg vratara i

većinom prvog čovjeka kojeg netko ugle-da kad pozvoni na vrata samostana, mno-gi poznaju i cijene.

nekoliko dana poslije, 14. siječnja, naša četveročlana zajednica uputila se u bratski posjet sestrama karmelićankama u Đa-kovačku Breznicu. Tamo smo se susreli i s našom remetskom braćom, o. Zlatkom pletikosićem i br. nikolom Kurucem, koji su bili na putu za Sontu, odnosno Sombor, te o. Danijelom Čolom koji je ostao kod sestara nekoliko dana. Dan smo proveli u zaista lijepom ozračju bratsko-sestrin-skog druženja. Sestre su priredile i jedno iznenađenje: budući da je br. Stipo Doboš imao za nekoliko dana 70. rođendan, toč-nije 17. siječnja, sestre su ispekle veliku tortu koja može doteći za skoro 40 osoba, a poklonile su mu i sliku svetoga josipa koju je naslikala s. Mirjam Mrakovčić.

Sam rođendan brata Stipe s nama je proslavio i remetski prior o. Zlatko pleti-kosić. iako se rođendani ne slave svečano, ovo je ipak 70. rođendan, a bila je i ne-djelja pa smo imali svečani ručak kojeg je spremio o. prior.

Krajem siječnja o. Zlatko Žuvela je bio u Zagrebu na Teološko pastoralnom tjed-nu. prije toga je imao predavanje i svetu misu za Zajednicu karmelskih laika u Sla-vonskom Brodu koji djeluju pri samosta-nu sestara karmelićanki Božanskog Srca isusova, a po povratku je 2. veljače imao svetu misu kod sestara karmelićanki u Đakovačkoj Breznici uz Dan posvećenog života.

U danima krajem siječnja posjetio nas je na kratko i prior sofijskog karmela, o. Bernardin viszmeg.

i tako dan za danom, zakoračili smo u korizmu, a da nam je jedna noga gotovo

bila još u božićnom vremenu. Dan uoči pepelnice u somborskom karmelu se tra-dicionalno održava duhovna obnova sve-ćenika subotičke biskupije, no o tome je poseban prilog.

S korizmenim vremenom započinje još jedna duhovna aktivnost Duhovnog cen-tra o. Gerarda, a to su pobožnost križnog puta i sveta misa nedjeljom poslijepodne u našoj crkvi, a ponedjeljkom su korizmene duhovne večeri u prostorijama Humani-tarnog udruženja Nijemaca “Gerhard” na Velikom katoličkom groblju. ove je godine generalna tema bila Godina Božjeg milosr-đa, a pojedinačne teme su birane iz Zaziva Božanskom milosrđu. organizacija ovih aktivnosti je u rukama voditelja Duhov-nog centra, o. Zlatka Žuvele, a realizacija pojedinih tema u rukama naše subraće karmelićana iz drugih zajednica.

prva korizmena duhovna večer imala je za temu Božansko milosrđe, neiscrpivi izvore čudesa, a predavač je bio o. anto-nio Mario Čirko. Tema druge korizmene duhovne večeri bila je Božansko milosrđe, utjeho i blago svih onih koji su skršena srca, a izložio ju je o. viktor Grbeša. S temom Božansko milosrđe, neograničeno u sakra-mentu krštenja i pokore, predstavio se o. Branko Zebić. na četvrtoj korizmenoj du-hovnoj večeri o. petar janjić govorio je o Božanskom milosrđu, koje uvijek i svagdje prati sve ljude. peta korizmena duhovna večer bila je posvećena Božanskom milo-srđu, u obraćenju grješnika, a predstavio nam ju je o. Danijel Čolo. Kao zadnji pre-davač koji je zaokružio ovaj ciklus preda-vanja govoreći o dva Zaziva Božanskom milosrđu, obratio nam se o. jakov Kuharić govoreći o Božanskom milosrđu, vrelu bo-lesnicima i patnicima te o Božanskom mi-losrđu, miru umirućih.

U siječnju je započela još jedna aktiv-nost Duhovnog centra o. Gerarda u su-radnji s Humanitarnim udruženjem Nije-maca “Gerhard”, a to su filmske večeri s kršćanskom tematikom. jednom mjesečno u prostorijama Udruženja se prikazuju su-vremeni kršćanski filmovi koji obrađuju istinite životne događaje koji pogađaju ili mogu pogoditi svakoga čovjeka, bilo vjer-

nika ili nevjernika. Budući da je današnji čovjek jako usmjeren na vizualni doživljaj, cilj ovih večeri je da gledajući određene životne situacije bude potaknut na razmi-šljanje, da vidi koje mu odgovore daje vje-ra ili koji je kršćanski pristup određenim životnim situacijama. Želja nam je bila da dotaknemo što više ljudi, bez obzira na vje-roispovijest ili religijsku (ne)pripadnost. prije filma se uvede u tematiku, dadu neke smjernice za praćenje filma, a nakon filma je druženje uz razgovor o tematici koja je obrađena u filmu. odjek koji imamo od ljudi koji dolaze je za sada pozitivan. na filmske večeri se okupi oko 40 gledatelja.

Svetkovina sv. josipa, Dan hrvatske karmelske provincije, obilježena je vrlo svečano, kako i dolikuje. Tog dana su u našoj zajednici započela postulaturu tro-jica mladića: jakov Milić iz osijeka, Matej Mandić iz ivankova (HR) te janoš Kovač iz vajske (SRB). Želimo im obilje Božjeg blagoslova i otvorenost Božjim poticajima u osluškivanju Božjeg poziva.

pred nama su veliki građevinski radovi – započinje kompletna obnova crkvenog krovišta koja će trajati oko tri mjeseca. velika je to investicija koja ovisi o donaci-jama, no sve je u rukama sv. josipa – i fi-nancije i izvedba. njemu se molimo i zato vjerujemo da će sve biti dobro i da ćemo imati čime isplatiti izvođače.

44 45

iZ ZajeDnica BRaćeiZ ZajeDnica BRaće

Karmelski vjesnik 1/2016.

i da završimo ipak duhovnim stvarima: 15. ožujka bilo je biskupijsko hodočašće u subotičku katedralu, jedinu crkvu u bisku-piji gdje su otvorena jubilejska Sveta vrata i koja je mjesto primanja poptunog opro-sta. poticaj da hodočašće bude baš tada bilo je zasjedanje Međunarodne biskupske konferencije sv. ćirila i Metoda tog dana u Subotici na kojem je bio i novi apostolski nuncij u Republici Srbiji mons. luciano Suriani koji je predslavio svetu misu i bio na taj način predstavljen vjernicima subo-tičke biskupije.

Dok se piše ovo izvješće, sam dan Uskrsa je iza nas. Svjetlo uskrslog Krista nas je sve obasjalo. neka prosvijetli srce svakoga čitatelja Karmelskog vjesnika, neka milosrdna ljubav oca nebeskoga ražari naša srca. promislimo što nam govori “gesta” opjevana u vazmenom hvalospjevu “da roba otkupi sina je pre-dao”. o, kolike li ljubavi Božje prema nama! neka i naša lica budu odsjev lica milosrđa. neka ove riječi budu ujedno i uskrsna čestitka naše zajednice svima onima kojima prior nije uspio poslati pojedinačnu uskršnju čestitku. +

Braća karmelićani iz samostana Gospe Karmelske i sv. Stjepana kralja iz

Sombora

GRaZ - ZajeDnica i novicijaT

Izvješće iz Graza

Život u gračkom samostanu i novicijatu teče svojim redovitim tijekom. ovdje vam donosimo nekoliko događaja koje smo za-bilježili u našoj novicijatskoj kronici.

privremeni zavjeti u linzuDana 14. veljače predvođeni o. oktavi-jem Fontaniveom, članom gračke kar-melske zajednice, trojica novaka u posli-jepodnevnim su se satima zaputili u linz gdje je br. peter položio svoje privreme-ne zavjete u ruke o. Roberta M. pirastua, provincijala austrijske karmelske semi-provincije. Dok smo putovali u linz, iz-molili smo krunicu na njemačkome je-ziku, a lauretanske litanje predmolio je o. oktavio na latinskome jeziku. na sve-čanom misnom slavlju koje je predslavio o. provincijal suslavilo je 30-ak članova austrijske karmelske poluprovincije. crkva je bila gotovo sva ispunjena pu-

kom. U svojoj nadahnutoj propovijedi o. Roberto pozvao je br. petera da se, po zavjetima evanđeoskih savjeta, iz dana u dan preobražava u Krista Gospodina služeći svim dušama koje Bog stavlja na njegov put, nadahnjujući se naukom sv. Terezije avilske i ostalih karmelskih sve-taca i naučitelja. nakon sv. mise slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagova-onici. Dana 15. veljače u prijepodnev-nim satima zaputili smo se prema Grazu puni snažnih dojmova, a također moleći i pjevajući.

Svetkovina sv. o. josipa u Grazunaša je zajednica svečano proslavila svet-kovinu sv. josipa, zaručnika Blažene Djevi-ce Marije i zaštitnika Hrvatske karmelske provincije. Svečano misno slavlje u crkvi sestara karmelićanki u Grazu predslavio je prior o. endre nagy uz koncelebraciju o. petra i ministriranje novaka. U svojoj propovijedi potaknuo je sve da idu k jo-sipu i da će nas on dovesti k isusu. Toga dana zajednica Svjetovnog karmelskog reda imala je svoju preduskrsnu jednod-nevnu duhovnu obnovu te smo se, prema običaju, zajedno s njima družili kod stola za vrijeme objeda.

Misa posvete ulja u Grazu

Dana 23. ožujka, na veliku srijedu, cijela gračka zajednica predvođena o. priorom pošla je na misu posvete ulja u katedra-lu. Sv. misno slavlje predslavio je mjesni biskup mons. dr. Wilhelm Krautwaschl uza suslavlje 200-tinjak svećenika, 20-ak đakona i ministriranje bogoslova. Katedrala je bila ispunjena vjernicima i redovnicima. U svojoj propovijedi bi-skup je potaknuo sve svećenike da, kao što je Krist bio uvijek osjetljiv za potre-be bližnjih, napose za one siromašne, obespravljene i odbačene, da tako i oni moraju nastaviti vršiti njegov primjer u svojoj svakodnevici znajući da tako slu-že samome Kristu koji je rekao: “Što god učiniste jednom od mojih najmanjih, meni učiniste.” nakon propovijedi sve-ćenici su obnovili svoja svećenička obe-ćanja koja su dali biskupu na dan svoga ređenja: da će biti poslušni, da će dijeliti sakramente te da će se iz dana u dan sve više suobličavati Kristu, velikom sveće-niku. nakon misnoga slavlja upriličena je zajednička večera u bogoslovnom sje-meništu. puni lijepih i snažnih dojmova, vratili smo se pješice u naš samostan.

br. Ante Jakus

46 47

IZ SESTARSKIH KARMELA

Karmelski vjesnik 1/2016.

KaRMel - KloŠTaR ivanić

Mnogopoštovani i dragi oče provincijale, draga braćo, drage sestre!

Dok se pripravljamo za slavlje Kristo-va uskrsnuća, buđenja božanskog života u nama, dijelimo s vama neka događanja koja su obilježila život zajednice od posljednjeg javljanja. vratimo se malo unatrag.

Božićni i novogodišnji blagdani pravo su vrijeme za druženje. Stoga smo nedjelj-no poslijepodne 3. siječnja provele uz šalu, hrvatske božićne pjesme i ugodni razgo-vor s našim dragim susjedama – Školskim sestrama franjevkama - postulanticama, kandidaticama, njihovim odgajateljicama i s. Martinom, predstojnicom. Želimo da ovakvih susreta bude što više.

Blagdanska radost druženja nastavila se dana 10. siječnja, na blagdan Krštenja Gospodinova, već tradicionalnim susre-tom s karmelićanskom zajednicom iz za-grebačkih Remeta. Zajedno smo molili večernje pohvale Bogu, a u govornici na-stavili ugodan bratsko – sestrinski susret. o svemu ste mogli čitati na web portalu karmel.hr kao i u ovom broju vjesnika.

na blagdan Svijećnice slavile smo Dan posvećenog života kojim je obilježen i završetak Godine posvećenog života te obnovile svoje zavjete za vrijeme euha-ristijskog slavlja. i ovaj dan za nas je još snažniji poticaj da svoju posvetu živimo radosno, predano, „s najvećom mogućom savršenošću“, kako govori naša sv. Majka Terezija od isusa u putu k savršenosti.

Svojim molitvama pratile smo pred-sjednicu Udruge, s. jelenu lipić te s. Mirjam Matešić, koje su kao predstavni-ce naše Udruge na poziv Kongregacije za

ustanove posvećenog života i družbe apo-stolskog života sudjelovale u tjednom su-sretu u Rimu prigodom završetka Godine posvećenog života. naše sestre sudjelovale su i u susretu već okupljenih bosonogih karmelićanki u Rimu s ocem Generalom i Generalnim Definitorijem.

Očevo lice – snaga božjega milosrđa i re-dovnica danas bila je tema duhovnih vježbi koje je od 14. do 20. veljače u našem Kar-melu vodio isusovac, p. niko Bilić.

Kroz izvanredne prezentacije biblijskih likova i prekrasne kantautorske skladbe p. nike, bile smo uvučene u otajstvo Božjeg milosrđa u povijesti spasenja, kako izrael-skog naroda, crkve, tako i u osobnoj povi-jesti spasenja. Zahvalne smo Gospodinu za sve primljene milosti koje nam je posredo-vao p. niko. Gospodin mu uzvratio svojom neizmjernom ljubavlju i milosrđem.

U jeku izvanrednog jubileja milosrđa, kroz ovo razdoblje obogatili su nas svojim predavanjima naši ispovjednici te predava-či: p. niko Bilić, Di, koji je govorio o obra-ćenju sv. pavla u svjetlu Božjeg milosrđa; o. jozo Milanović, oSB, imao je nagovor o očevu milosrđu; o. ivan podgorelec, ocD, nam je tumačio ps 51 i don Stjepan Bolko-vac, SDB, govorio je o blaženstvu „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe“.

izdvojile bismo još jedan lijepi događaj: na petu korizmenu nedjelju, pučki pjeva-či KUD-a „obreška“ iz Donje obreške i KUD-a „Sloga-Đurđic“ iz ivanske izveli su u našoj kapeli koncert pučkih korizmenih napjeva. naši dragi gosti su u svojem pro-gramu prikazali i pojedine dijelove pobož-nosti koje su vezane uz muku i smrt našega Spasitelja.

nakon kulturnog i duhovnog doživlja-ja nastavili smo druženje s našim gostima u srdačnom razgovoru. ovaj susret bio je pravo duhovno osvježenje i svojevrsna priprava za ulazak u otajstvo Gospodnjeg vazma.

Slaveći ovo otajstvo želimo vam duboko iskustvo očeva milosrđa, puninu ljubavi koja se nježno prigiba i povija naše rane, ljubavi koja je jača od smrti i grijeha! +

ostajemo s vama u srdačnoj molitvenoj povezanosti i zahvalnosti,

vaše sestre iz Kloštar Ivanića

48 49

IZ SESTARSKIH KARMELAIZ SESTARSKIH KARMELA

Karmelski vjesnik 1/2016.

KaRMel - BReZnica ĐaKovaČKa

Draga braćo i sestre u Kristu i u Karmelu!

ova godina posebne milosti, jubilejska godina milosrđa započela je; pred nama je Uskrs – slavlje Kristove i naše pobjede nad grijehom i smrću, slavlje novog života. i priroda se budi iz zimskog mirovanja: za-počinje nešto novo!

nedavnom kanonskom vizitacijom na-šeg poglavara, mons. Đure Hranića, i izbo-rom nove uprave započeo je i novi period života naše zajednice. više o tome možete pročitati u zasebnom članku. našu novu (i dosadašnju) prioricu, Majku ljiljanu od Duha Svetoga (prelić), kao i sve savjetnice – s. M. antoniju od Dobrog pastira (ivan-čić), s. M. josipu od Milosrdne ljubavi Božje (andlar), s. Dobrilu od Bezgrješnog Srca Marijina (Marić) i s. Mirjam od pre-svetog Trojstva (Mrakovčić), preporučuje-mo u vaše molitve, kako bi bile otvorene i poslušne vodstvu Duha Svetoga.

a što se još kod nas dogodilo u prote-klom razdoblju? evo kratkog pregleda…

Slavlja

Svetkovinu našeg svetog oca ivana od Križa kod nas je proslavio o. jakov Mamić, ocD misnim slavljem, uz koncelebraciju našeg župnika, vlč. Mire Tomasa. o. jakov naglasio je kako ivan od Križa nije samo mistično iskustvo, slast, nego i trnovit put svake ljudske egzistencije.

ljepotu božićne noći s nama je, osim mnogobrojnih vjernika koji su došli u našu crkvu, podijelio i vlč. antun Štefan, ravnatelj papinskih misijskih djela, koji je slavio polnoćku. U kratkoj, ali gorljivoj propovijedi, vlč. Toni je rekao: „Bog je do-šao da bude s nama, jedva je čekao da se otvore nebesa, da dođe i bude s nama u sve dane do svršetka svijeta. (…) Tako mu je lijepo s nama, i nikada više neće otići od nas. i ne da neće, nego ne može, nego je sebe učinio robom za svakoga od nas jer se zavezao, zavezao se za našu sudbinu, za tvoje misli, tvoje riječi, tvoje osjećaje, za stvari koje ti se odgađaju…Zato recimo mu: ‘Hvala Ti, isuse, hvala Ti što nas tako silno voliš, što si nas učinio svojim prija-teljima. Mi smo došli prepoznati te i reći – čestitamo ti, sretan Ti rođendan, isuse!’“

na blagdan Svijećnice, kojim je zavr-šila Godina posvećenog života, sv. Misu s

nama je slavio o. Zlatko Žuvela, ocD. U propovijedi je protumačio trostruki vid ovog blagdana: prikazanje, susret i bla-goslov svjetla. „ovo je završetak jednog određenog vremena u kojem je bila veća prisutnost redovništva u razmišljanjima i životima ljudi. jesu li se ispunila očeki-vanja, to može prosuditi samo onaj koji dobro vidi, i kojemu nam je dati račun.“ o. Zlatko je zatim istaknuo da se godina posvećenog života ulila u jubilej milosrđa, a zaštitnici jubileja su dvojica redovnika. Tako posvećeni život i dalje ostaje snaž-no prisutan u životu crkve, možda ne u prvom planu, no redovništvo i tako nije toliko usmjereno na izvanjske, nego na unutarnje, nadnaravne stvarnosti koje su trajne jer su Božje, vječne. „Biti skrivena snaga molitve, žrtve – eto poslanja Karme-la! To je ono što je nužno potrebno u sa-dašnjem trenutku crkve i svijeta.“- ohra-brio nas je u našem poslanju o. Zlatko.

Svetkovinu svetog josipa proslavili smo svečanom euharistijom koju je predvo-dio mons. Đuro Hranić, naš nadbiskup, a uoči svetkovine imali smo trodnevnicu – pobožnosti svetom josipu i euharistij-ska slavlja, koja su vodili vlč. Boris vulić, vlč. josip Filipović, župnik u Bošnjacima i vlč. Tomislav ćurić, župnik u Slavonskom Brodu (više u zasebnom prilogu).

predavanja

o odnosu između spasenja i stvaranja te o čovjeku kao slici Božjoj u svom drugom predavanju iz ciklusa teološke antropolo-gije govorio nam je vlč. Boris vulić, pro-fesor KBF-a u Đakovu. jedno pak preda-vanje iz tog ciklusa prepustio je svojim studentima – petero studenata pete go-dine iznijelo nam je svoja promišljanja o raznim pitanjima teološke antropologije. nakon njihovih izlaganja došlo je do raz-mjene mišljenja i iskustava s obje strane – mladih teologa i nas. To je ujedno bila i lijepa prilika za međusobno upoznavanje.

vjera kod sv. oca ivana od Križa bila je tema predavanja o. jakova Mamića, ocD, u kojem nam je naglasio da je nastojanje sv. ivana od Križa odgojiti čovjeka vjere, vjernika, čija je vjera utemeljena na Riječi.

Kratko izlaganje svog predavanja na kolokviju o našoj sv. Majci Tereziji, održa-nom u Đakovu 16. prosinca, iznijela nam je s. Tea Živković, ocDS. Usporedila je pristup sv. Majke Terezije prilikom osnu-taka samostana sa suvremenim poslovnim projektima te je došla do zaključka da ona može i danas poučavati također i poslovne ljude, no istaknula je i bitnu razliku izme-đu njih – Terezija se nije oslanjala na sebe, nego na Boga.

50 51

IZ SESTARSKIH KARMELAIZ SESTARSKIH KARMELA

Karmelski vjesnik 1/2016.

Bula pape Franje „Misericordiae vultus – lice milosrđa“ bila je tema predavanja o. Stjepana vidaka, ocD, našeg ispovjed-nika. papa nas poziva da pogled snažnije usmjerimo na milosrđe Božje, da od njega živimo te nas podsjeća na djela milosrđa…

vlč. ivica Raguž, dekan đakovačkog KBF-a, predstavio nam je neke knjige, između ostalog i djela G. K. chestertona, jednog od najvećih katoličkih mislilaca 20. stoljeća. a na zanimljiv i jednostavan način o sedam sakramenata crkve govorio nam je vlč. josip vrančić, profesor KBF-a u Đakovu, te nam odgovorio na razna pi-tanja vezana uz tu temu.

Duhovne vježbeU prvom tjednu korizme imale smo mi-lost obaviti zajedničke duhovne vježbe, koje nam je održao o. Marijan Steiner, Di. Sadržaj duhovnih vježbi bazirao je na knjizi o. josefa neunera, Di: „Hod s njim“. naglasio je kako je cilj duhovnih vježbi či-šćenje od grijeha, kako bismo postigli slo-bodu vršiti volju Božju. Zato smo pozvani povući se u „pustinju“ kao mjesto odmora i Božje šutljive prisutnosti, ali i mjesto kuš-nje i borbe, samoće i suočenja sa samim sobom, te tražiti Boga s isusom, koji je ta-kođer imao svoje iskustvo pustinje.

Kroz obilje ponuđenih tema, misli i poticaja svaka je od nas mogla za sebe pronaći puno toga korisnoga i poticaj-noga, te produbiti svoj odnos s isusom, s obnovljenim žarom odgovarajući ljubav za ljubav…

posjetinaš nadbiskup, mons. Đuro Hranić, na Gospu Guadalupsku doveo je k nama svo-ga gosta – mons. julien Kaboré, odnedavno savjetnik papinskog nuncija u Hrvatskoj, iz Zagreba je na nekoliko dana došao u Đa-kovo kako bi upoznao našu nadbiskupiju. Rodom je iz afričke države Burkina Faso, a u diplomatskoj službi crkve ovo mu je već peta država u kojoj djeluje. Susret je bio vrlo srdačan i spontan, naš nadbiskup je bio ne-umorni prevoditelj s talijanskog, a mons. ju-lien nas je oduševio svojom jednostavnošću i toplinom. osobito zanimljiva bila nam je njegova povezanost s Karmelom preko na-ših svetaca koje dobro poznaje i vrlo cijeni. Govorio nam je i o situaciji u svojoj domo-vini, položaju Katoličke crkve i o djelovanju misionara. Rastali smo se u nadi da ovaj prvi susret neće biti i posljednji…

pred Božić, već tradicionalno, članovi izviđačkog odreda „Klasje“ iz Đakova doni-jeli su nam Betlehemsko svjetlo. a na blag-

dan Svete obitelji kao božićni čestitar došao nam je naš nadbiskup Đuro – s nama je pro-slavio nedjeljnu euharistiju, nakon koje je uslijedilo čestitanje i srdačni razgovor…

U bratski posjet s istoka i zapada 14. siječ-nja stigla su nam naša braća karmelićani. iz Remeta su došli prior, o. Zlatko pletikosić, o. Danijel Čolo, br. nikola Kuruc te Branimir, bogoslov iz njemačke, a iz Sombora o. Stje-pan vidak, prior, o. Zlatko Žuvela, br. Stipo Doboš i br. andrija varga. nakon zajed-ničke podnevne molitve Časoslova i ručka, s njima smo se susrele u govornici. Radost bratsko – sestrinskog zajedništva uvećala je i rođendanska torta za br. Stipu, koji je par dana kasnije slavio svoj 70. rođendan.

U kratki posjet došli su nam i o. ilija Ti-purić i o. antonio Mario Čirko.

Kod nas su bili i s nama slavili Gospodina još i naš o. jure Zečević; ocD, vlč. Bože Ra-doš, duhovnik bogoslova u Đakovu; vlč. josip levaković, župnik u Kuševcu; fra ivan lelas.

Hodočasnici iz Širokog polja, župa vuka došli su k nama 8. ožujka na kratku duhov-nu obnovu, predvođeni svojim pastirima, vlč. ivicom Ragužom i vlč. ivom Đambićem. nakon svete Mise, na kojoj je koncelebrirao i naš ispovjednik o. Stjepan vidak, i kratkog susreta sa sestrama na korskoj rešetki, usli-jedilo je i srdačno druženje hodočasnika s nekoliko naših sestara u govornici. To je ob-novilo i produbilo našu duhovno-molitvenu povezanost s vjernicima tog mjesta, koju po-tiče i podržava vlč. Raguž.

lijepo iznenađenje napravio nam je naš nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, svojim posjetom i vrijednim knjigama koje nam je ukratko predstavio i darovao: 4 sve-ska poslanica, okružnica, govora i propovi-jedi biskupa j. j. Strossmayera, velikana koji je obilježio našu nacionalnu i crkvenu povi-jest. nadbiskup Marin prošle je godine sku-pio i priredio za tisak ove vrijedne tekstove.

„posvećeni život u zajedništvu“

na poziv Kongregacije za ustanove po-svećenog života i družbe apostolskog života (civcSva) koji su uputili svim redovnič-

kim zajednicama, pa tako i našoj Udruzi „Bl. alojzije Stepinac“ bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, naša s. jelena od Krista Kralja (lipić), predsjednica Udruge, te s. Mirjam od Bezgrešnog Začeća (Matešić) iz Karmela Brezovica, sudjelovale su na međunarodnom susretu „posvećeni život u zajedništvu“ održanim u Rimu od 28. siječnja do 2. veljače, kojim je svečano zaključena Godina posvećenog života, te na susretu bosonogih karmelićanki s našim generalom, o. Saveriom cannistrà 3. veljače.

osim svega navedenog, Gospodin nas je obdario još jednim velikim darom - novom postulanticom. nakon tromjesečnog iskustva života u Karmelu, za taj veliki i važni korak odlučila se Monika Döme iz Subotice. na nevinu Dječicu započela je svoju postulaturu - i nju stavljamo u vaše molitve, da ustrajno i radosno korača stazama Karmela te postane prava kći naše svete Majke Terezije.

Draga braćo i sestre, neka Božje Milosr-đe, koje se izlijeva na sve nas u preobilju iz otvorenog Srca Uskrsloga bude izvor naše radosti i pouzdanja, naša utjeha i mir. neka vas i ovog Uskrsa Gospodin blago-slovi svakim blagoslovom i milošću, žele vam i mole +

vaše sestre iz Breznice Đakovačke

52 53

IZ SESTARSKIH KARMELAIZ SESTARSKIH KARMELA

KaRMel - MaRija BiSTRica

Draga braćo i sestre!

već na samom početku ove, 2016. godine, Duh Sveti nam je osvijetlio put riječima koje je nadahnuo našim go-stima predavačima. o. antonio Mario Čirko pozvao nas je da se, ugledajući se na sv. Tereziju, otvorimo povjerenju u Božju brigu za nas u potpunom preda-nju. Taj poziv bio je dobar uvod u naše zajedničke duhovne vježbe koje nam je od 25. do 30. siječnja predvodio fra ante vučković. on nas je upoznavao s isusom kao Učiteljem, kao onim koji nas poziva: „Učite se od mene“ (Mt 11, 29). prola-

skom kroz evanđeoske tekstove pred nama je zasjao lik isusa kojemu je zaista stalo do nas, koji dolazi u našu situaciju, u našu stvarnost, spušta se na našu razi-nu i želi nas poučiti o nama samima, o njemu, o drugima. on ima vremena za našu priču, za slušanje. isus, odgojen u ozračju povjerenja, i sam ima povjerenja u čovjeka, iako poznaje njegovu krhkost, želi s njim razgovarati, daje mu kao su-govorniku slobodu i ta sloboda omo-gućuje da u čovjeku dozori stav o tome tko je isus, dok ga ne uspije prepoznati kao Spasitelja. isus ima strpljenja čekati, ima sposobnost ući u razgovor jezikom sugovornika, poučava kroz priče jer zna da priča pokreće iznutra i da čovjek voli priču. on poučava i gestama i konkret-nim postupcima, cijelim životom i u sta-nju je uspostaviti dubok odnos s učeni-kom. on je taj koji opaža i doziva, želi zaštititi od srama, daje priliku da čovjek uvidi da je pogriješio i da promijeni mi-šljenje, ne čini ljude manjima, nego ve-ćima, oslobađa ih, dovodi svoje učenike u realnost, otkriva im njihove granice i njihov put, daje prigodu učeniku da po-kaže što zna i daje mu pohvalu. isus je sposoban skinuti neodgovornost mase i osloboditi za pojedinačan svjestan i odgovoran čin, rastvoriti sve tabue, dati čovjeku najčudesniju mogućnost novog početka. on ima sućuti za svoje pro-tivnike i njima hoće i čini dobro. isus je učitelj koji skuplja, doziva oko sebe, on je temelj zajedništva, ne bavi se so-bom, nego svojim učenicima. a što je to što nas želi poučiti taj savršeni Učitelj? Želi nam odati tajnu svoga bića u kojem ćemo i mi jedino imati sreću, mir i spa-senje – to je tajna ljubavi. To je ljubav koja se očituje u skidanju krivnje s dru-goga, skidanju okova grijeha, u čitanju slova Zakona u duhu milosrđa prema čovjeku, u postajanju bližnjima jedni drugima, svima. Zahvaljujući sposobno-sti fra ante da tako zorno približi isusa, ove duhovne vježbe bile su uistinu oživ-ljujući susret s našim Učiteljem što nam je dalo i novi polet za konkretan život i za nadolazeće vrijeme korizme.

Karmelski vjesnik 1/2016.

Tijekom korizme o. ivan podgore-lec posvijestio nam je dramu ljudsko-ga grijeha i veličinu Božjeg milosrđa kroz psalam 51. Dobile samo tako poticaj za zahvalnost za život i slav-ljenje Stvoritelja koji nas opraštanjem grijeha uvijek nanovo stvara i daje nam predokus Uskrsa koji tada već započinje. Zatim, potaknut zbornom molitvom na pepelnicu, u kojoj moli-mo za jakost protiv navala duha zloće, progovorio nam je o duhovnom boju i o vrlo važnoj temi za duhovni život – razlikovanju duhova. posjetio nas je

i o. jure Zečević koji nam je približio katolički nauk o kršćanskim crkvama. a mr. sc. antica Čepulić predstavila nam je sv. Grgura nazijanskog Teolo-ga i sv. Grgura iz nise, „oca mistike“ u čijem nauku možemo pronaći ko-rijene misli sv. Terezije avilske i sv. ivana od Križa.

na Svijećnicu je naša s. Hana od Srca isusova i Marijina obnovila svoje zavje-te, a na taj smo dan osobito bile pove-zane s našim sestrama i braćom u Rimu prateći televizijski prijenos Sv. mise prigodom završnice Godine posvećenog života.

proslava šesnaeste obljetnice uteme-ljenja našeg samostana prošla je u znaku Stepinčeva (opširnije u zasebnom prilo-gu) te u sjećanju i zahvalnosti Gospodi-nu za sve milosti primljene u proteklim godinama u ovoj kući. Sada idemo u susret redovničkom oblačenju naše po-stulantice ane piplica koje će biti 17. travnja i svečanim zavjetima naše se-stre Klementine od lurdske Gospe 7. svibnja.

Dao nam svima Gospodin milost da se susretnemo s njim Uskrslim čitajući pi-sma i sudjelujući u euharistiji te da tako postajemo sve odvažniji svjedoci njegove ljubavi i Milosrđa, njega samoga. +

Vaše sestre iz Marije Bistrice

54 55

IZ SESTARSKIH KARMELAIZ SESTARSKIH KARMELA

Karmelski vjesnik 1/2016.

KaRMel - SaRajevo

Draga naša braćo i sestre!

od našeg zadnjeg javljanja početkom Došašća, više puta i na više načina poho-dio nas je Gospodin očitujući nam svoju Riječ i svoje lice kroz svete sakramente i ljude koje nam je slao. Svetkovinu sv. oca ivana od Križa proslavili smo svečanom večernjom i sv. Misom u zajedništvu s poglavarima i bogoslovima vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. Rek-tor bogoslovije preč. josip Knežević koji je predslavio sv. Misu u prigodnoj propo-vijedi u kojoj je „osvjetlio“ neke zgode iz života sv. o. ivana od Križa, prisjetio se i svoje prve propovijedi koju je imao kao mladomisnik upravo u našem Karmelu. potaknuo je i današnje bogoslove da kao mladomisnici nastave „tradiciju“.

Dana 17. prosinca obradovao nas je svojim posjetom naš o. Đani sa Buškog jezera i okrijepio Riječju i sakramentima. U uvodu u misno slavlje istaknuo je riječi origena, prezbitera: „ja sam nebo i u nebo ću doć’“, posvješćujući nam tako naše do-stojanstvo koje nam je od neba dano, a u daljnjem nagovoru naznačio je put. To je put kroz noć, kroz tamu. U skladu s litur-gijskim vremenom došašća osobito je ista-knuo dva lika: sv. ivan Krstitelja i Blaženu Djevicu Mariju. Sv. ivan nalazi se u tamni-ci: nasilno je bačen u tamu. nema više do-ticaja s onim što je radio. pita se: „je li sve besmisleno?“ Kad čovjekove sile onemo-ćaju dolaze napadi na vjeru. ali kršćanin se ne sablažnjava nad tamom. isus šalje

učenike da kažu ivanu o djelima koja on čini. nema velikog života bez velike smrti, zaključio je o. Đani. i Gospa je morala ući u tamu. Ta tama bila je „sjena Svevišnjega koja ju je osjenila“.

Uoči četvrte nedjelje došašća, posjetio nas je naš uzoriti kardinal vinko puljić te nam održao nagovor na temu zajedništva. Uz već poznate definicije, prednosti i po-teškoće zajedničkog života, kao jednu od sastavnica kardinal je naveo zahvalnost.

„Zahvalnost je čarobna vrlina koja re-habilitira odnos prema stvarima, bićima...

Zahvalni tako dragom Bogu što je „radi nas grešnika i radi našeg spasenja sišao s nebesa“, u božićnim danima mogli smo mu zahvaliti i za ljude dobre volje koje je slao na naša vrata.

Tako nas je 30. prosinca obradovao fra lovro Gavran, predsjednik KvRpp-a BiH-e i provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene zajedno s definitorom fra jozom Marinčićem koji su došli sestrama čestitati Božić.

od 16. do 21. veljače naša se zajed-nica obnavljala obavljajući duhovne vježbe koje nam je predvodio don ja-kov Kajinić, naš ispovjednik i duhov-nik na vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. U sadržajno bogatim izla-ganjima na temu Božjeg milosrđa pre-ma nama kroz povijest spasenja zajed-no smo prolazili svetopisamske zgode poistovjećujući se sa adamom i evom, Rasipnim sinom, Milosrdnim Sama-rijancem, Sv. petrom, Bl. Djevicom Marijom, ali i s „negativnim likovima“ koji su sudjelovali u Muci Gospodino-

voj. Duhovne vježbe zaključili smo u susretu s Uskrslim i sa sedam darova Duha Svetoga.

Dana 24. veljače u dragi posjet stigli su nam djelatnici papinskoga misijskog djela BiH-e zajedno sa nacionalnim ravnate-ljem iz Hrvatske vlč. antunom Štefanom.

Dana 8. ožujka iznenadio nas je i obra-dovao naš o. antonio Čirko koji je ovdje u Sarajevu predvodio duhovnu obnovu za studentice u domu sestara Kćeri Božje ljubavi, a nije zaboravio ni svojih sesta-ra na Stupu. Uz dar zajedništva, podario nam je i riječ ohrabrenja usmjerivši nam pogled na Božju svemogućnost: „U teškim životnim situacijama i kušnjama trebamo imati vjeru da: što je ljudima nemoguće – Bogu je moguće. on ima rješenja za sve i sve čini za naše dobro. Bog daje i htjeti i djelovati, samo mu se trebamo prepustiti s vjerom i povjerenjem“.

Same smo često puta svjedokinje te Božje svemogućnosti preko onih koji nam se preporučuju u molitve. U poslijepod-nevnim satima istoga dana s tom nakanom posjetili su nas hodočasnici iz neuma koji su se zaputili na Stadlerov grob zajedno sa svojim sestrama Služavkama malog isusa. neka nam svima Gospodin umnoži vjeru

da „isus Krist bude djelatan u našem životu i radu“ kako bi iz naših srdaca sada i u vječ-nosti, odjekivao radosni aleluja!

U organizaciji nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „ivan pavao ii.“ i vijeća za mlade vrhbosanske nadbiskupije, već šestu godinu za redom organiziran je Dekanat-ski križni put mladih. okupljeni vjenici su moleći križni put prošli ulicama Stupa da bi završiti Svetom misom u našem karmelu.

po završetku svete Mise i molitve, okupi-la se naša mala zajednica oko isusa u lijepo nakićenoj samostanskoj blagovaoni na veče-ru – na spomen isusove večere kod isusovih prijatelja Marije, Marte i brata im lazara u Betaniji.

nakon proživljene korizme, molitve i po-kore osvanula nam je zora Uskrsnog jutra.

„Na čast uskrsnuloga Sina Oca vječno-ga. Veseo glas uzdignimo te Isusa dičimo!

Ale, aleluja! Ale, aleluja!“Sretan i blagoslovljen Uskrs, poštova-

nom ocu provincijalu, svoj našoj braći i našim dragim sestrama!

Uz vas smo u molitvi s Uskrslim Gos-podinom! +

Srdačan pozdrav svima,

Vaše sestre iz sarajevskog Karmela

56 57

IZ SESTARSKIH KARMELAIZ SESTARSKIH KARMELA

Karmelski vjesnik 1/2016.

KaRMel - SoRa

poslušaj, Karmel,

ali smo dovolj močni, da postanemo šibki in ranljivi po zgledu našega odre-šenika in Gospoda, ki ga je ljubezen na-gnila, da je postal mož bolečin, ranljiv in krhek, kakor bela krhka hostija…, da bi vstopili v njegovo ljubezen, ki se ne kaže v moči in sili, ampak v usmiljenju, uboš-tvu in ponižnosti?

postni čas je močni čas, čas milosti, ko skupaj s Križanim vstopamo v našo človeško krhkost in omejenost, v našo ranljivost, v naše rane…; čas, ko odlaga-mo svoje maske, ko postajamo bolj re-snični - ljudje, ki si upamo biti to, kar v resnici smo, z vsemi slabostmi in darovi, biti celostni. postni čas je čas izhoda iz

našega ‘egipta’, čas ko vstopamo v novega človeka in starega puščamo za sabo. Čas, ko moremo globlje zaživeti ljubezen do Boga, bližnjega in sebe.

K temu nas vabi in spodbuja Božja be-seda, ki je vedno živa in učinkovita, pol-

na luči in žive vode, iz katere so zajemali vsi naši karmelski svetniki in smo prav zato k njej povabljeni tudi mi, ki želimo hoditi po njihovih stopinjah.

Božja beseda nam govori sama, mi pa ji damo prostor s poslušanjem: »poslušaj, izrael! …« »poslušaj, Karmel! ...«. Zapo-ved poslušanja je torej pred zapovedjo ljubezni, kajti »brez zapovedi posluša-nja lahko zelo hitro zgrešimo tudi vse-bino zapovedi ljubezni«, kakor nam je v nagovoru jasno in nazorno povedal g. nadškof Stanislav Zore, ki vsak prvi pe-tek v mesecu daruje sveto mašo pri nas. v odlomku iz Markovega evangelija, ki govori o največji zapovedi, zapovedi lju-bezni, nam je podal veliko bogatih misli in resnic: »ozrimo se v današnjo Božjo besedo, v njeno sporočilo za nas v tem trenutku našega življenja. Čeprav je bila izvorno govorjena drugim ljudem v ne-kem drugem času, v drugačnih okolišči-nah in v drugem kraju. vendar kadar Bog spregovori človeku, govori tako, da more vsakdo slišati njegovo besedo, jo prepoznati, jo razumeti, kolikor je po-trebno, in jo tudi živeti.

v odlomku iz evangelija po Marku je pismouk, strokovnjak za Sveto pismo, strokovnjak za postavo, pristopil k jezu-su in ga vprašal, katera je prva med vse-mi zapovedmi. vem, da je to vprašanje vsem nam tako zelo jasno in tudi jezu-sov odgovor vemo na pamet. Če bi nas vprašali, najbrž ob katerikoli uri dneva ali noči, katera je prva zapoved, kaj pravi jezus, bi začeli: »ljubi Gospoda, svojega Boga, z vsem srcem, z vso dušo, z vsem mišljenjem, z vso močjo…« in tudi tisti drugi del, da je treba ljubiti bližnjega ka-kor samega sebe, bi znali povedati.« ven-dar se mi zdi, da je pred tem potrebno natančno, natančno brati jezusove bese-de in s tem tudi natančno razumeti, kaj jezus govori, kajti navaja postavo, nava-ja Staro zavezo, govori to, kar so ljudje poznali, in sicer reče: »poslušaj, izrael.« poslušaj, izrael. potem šele: »ljubi Gos-poda, ljubi svojega bližnjega, kakor ljubiš samega sebe.« poslušaj, izrael, Gospod je naš Bog, edini Gospod.

običajno, ko razmišljamo o tej prvi, največji zapovedi, pozabimo na zapoved poslušanja. in zaradi tega lahko zelo hitro zgrešimo tudi vsebino zapovedi ljubezni. ljubezni do Boga, ljubezni do bližnjega in tudi ljubezni do sebe. Kajti takrat, ko človek ne posluša več, kadar pozabi na poslušanje, kadar celo zapre svoje uho in svoje srce za poslušanje, takrat začne živeti iz samega sebe, svoje modrosti in svojega razumevanja stvari, takrat začne ljubezen razumevati po svoje, ljubezen do Boga, ljubezen do bližnjega. in takrat začne potem tudi oblikovati, prikraja-ti ljubezen do Boga in tudi ljubezen do bližnjega po svoje, po svojih predstavah, po svojih slabostih, po svojem okusu. in hkrati je prepričan, da ljubi Boga nadvse. Da ljubi bližnjega kakor samega sebe, ali še bolj kot samega sebe. in vendar je na samem začetku zgrešil smer. na samem začetku je zgrešil pot. Ker se ni najprej odprl za poslušanje, za poslušanje Boga.

in mi, ki smo v samostanih, ki smo naredili redovne zaobljube, mi smo obljubili, da bomo poslušali Boga tako, kakor nam govori ne samo neposredno na srce, pa vendar ne samo tako - poslu-šali ga bomo tudi, kakor nam govori po cerkvi, po naših redovnih pravilih, po naših konstitucijah, po naših predstojni-kih - to se pravi poslušati Boga. poslušati Boga ni nekakšno zasanjano meditiranje. Tudi meditacija je zelo, zelo pomembna v življenju. ampak če se ta meditacija ne preveri in ne potrjuje v tem poslušanju Boga, v katerem nam govori po posred-nikih, kakor rečemo: naša pokorščina je posredniška pokorščina, potem lahko zaidemo zelo daleč proč od ljubezni do Boga in od ljubezni do bližnjega. in zato, drage sestre, vam močno polagam na srce: »poslušaj, izrael, poslušaj Karmel, poslušaj Gospoda, svojega Boga.«

najbrž smo na začetku tega postnega časa vsi delali različne načrte, različne sklepe, na kakšen način bomo skušali pre-živeti, prehoditi to pot letošnjega posta, da bi velika noč v resnici postala velika noč. in glede na to, da smo nekako na polovici tega postnega prizadevanja, je na mestu,

da preverimo, kaj se z našim postom do-gaja, kaj se z mojim postom dogaja, ka-kšni sadovi rastejo in zorijo iz sklepov, ki sem jih naredil na začetku posta. in zani-mivo, kolikokrat ljudje potem ugotavlja-mo, da sklepi ne dajejo sadov. in zakaj ne? Morda zaradi tega ne, ker ne rastejo iz poslušanja, iz poslušanja Gospoda. Kajti kako delamo sklepe? jaz se bom odpove-dal temu in temu, jaz si bom prizadeval za to in to, jaz bom skušal v sebi obno-viti ali pa poglobiti neko krepost, morda neko pobožno vajo. jaz, jaz! Koliko jih je bilo - priznam, sam nisem bil med temi - koliko jih je bilo, ki so na začetku tega postnega časa ponižno stopili pred Boga in prosili Sv. Duha: »Razsvetli me, kakšen naj bo moj post, na kakšen način naj letos prehodim teh 40 dni, da bodo rodili tiste sadove, ki jih ti želiš v mojem življenju«?

Morda še ni prepozno, morda je še vedno čas, da se v resnici obrnemo na Sv. Duha, da se vrnemo h Gospodu, kakor je rekel prerok ozej, k svojemu Bogu, in ga vprašamo, na kakšen način naj preživim ta post, da bom mogel potem z jezusom

58 59

IZ SESTARSKIH KARMELAIZ SESTARSKIH KARMELA

Karmelski vjesnik 1/2016.

praznovati vstajenje, se veseliti življenja. veseliti se življenja. Tukaj v karmelu ali mi kjerkoli drugje, tam, kamor nas po-stavlja Božja volja.

poslušaj, Karmel, Gospod je naš Bog, edini Gospod.«

postni čas počasi prehaja v globine ve-likonočne skrivnosti in skrivnosti naše vere. Čas, ki je za nami, moremo izročiti le Božjemu usmiljenju in enako tudi naše sklepe, ki so nam z Božjo pomočjo uspeli ali ne. veliko potrebnejša in Bogu ljub-ša od naših sklepov je naša oz. jezusova ponižnost – resnica v nas, da »brez njega ne moremo ničesar storiti« (jn 15,5). Če s to držo dočakamo njegovo vstajenje, bo vstalemu Gospodu v največje veselje, ker se bomo le tako neizmerno veselili njegove zmage nad zlom in smrtjo in se znova prepričali, da je njegova zmaga in njegov dar neodvisen od naših prizade-vanj in uresničenih sklepov ter bomo zato mogli biti v vsej resnici odprti za njegov zastonjski dar ljubezni.

v veliko tolažbo in pomoč na poti za Gospodom nam je v tem jubilejnem letu usmiljenja tudi pot sv. matere Terezije, ki je ‘izliv’ Božjega usmiljenja - svoje spreo-brnjenje - doživela razmeroma pozno, pri štiridesetih. Ta zastonjska Božja milost, izkazana njej, nam lahko pove, da nikoli ni prepozno za spremembo smeri, da je vedno (še) čas in da pri »Bogu ni nič ne-mogoče«, kakor beremo v evangeljskem odlomku o smokvi, ki ji Gospod kljub temu, da ne najde na njej nobenih sadov, še vedno daje čas; »vedno, vedno«, bi de-jal papež Frančišek.

amen, aleluja! je vzklik naše sv. mate-re Terezije, ki nam vedno znova govori, kako močno je vse zajemala iz velikono-čne skrivnosti. v njej ‘okópana’ in z njo napojena more prav iz nje vedno znova zajemati živo vodo, ki je vstali in poveli-čani Gospod, za svoje redovno življenje in poslanstvo. +

amen, amen, alelUja! vesele in bla-goslovljene velikonočne praznike želimo vsem vam, dragi sobratje in sosetre,

Vaše sestre iz Sore

KaRMel - nЁnSHaT alBanija

Draga braćo i sestre!

evo i nas, vaših sestara iz daleke i bliske albanije! Dolazimo podijeliti s vama neke od naših događaja koji su obilježili ovo razdoblje od našeg posljednjeg javljanja.

Svečani zavjeti s. juditene možemo drugo, nego sjetiti se, zahva-liti Gospodinu i podijeliti s vama neke od mnogobrojnih milosti počevši sa sveča-nim zavjetima naše s. judite. Taj događaj je bio velika radost za našu samostansku obitelj, jedan znak nade za Karmel i za našu mjesnu crkvu. Slavlju je, uz obitelj s. judite, uz naše župljane, prisustvovalo i mnogo prijatelja koji su tom prigodom došli i iz italije i Švicarske te naša braća karmelićani s dvojicom postulanata iz Firenze. Slavlje sv. Mise predvodio je naš biskup Mons. lucjan avgustini, a pro-povijedao je delegat o. Generala za našu zajednicu, o. Gabriele Morra. Budući da je s. judita od Uskrslog Krista, tom pri-godom je izabrala za evanđelje Magda-lenu kod praznog groba, p. Gabriele je istaknuo da nema više razloga za suze jer

je grob prazan i sada tu prazninu ispunja samo nada. Tako i mnoge situacije i mno-ge praznine koje tijekom života doživlja-vamo postaju mjesto nade i nove radosti. na kraju Svete Mise, biskup je zahvalio roditeljima s. judite za velikodušnost kojom su otvorili vrata isusu koji je po-kucao na vrata njihove obitelji i pozvao njihovu kćer. Također je pozvao i prisut-ne obitelji i mlade da se ne boje otvoriti vrata isusu i rekao da blago onoj kući na koju pokuca Krist.

izboriSamo nekoliko dana nakon zavjeta, naša zajednica je slavila izborni kapitul. ovog puta jedna posebna promjena. Budući da pripadamo pod jurisdikciju Generalne kuće, kapitulu je predsjedao o. Gabriele Morra, kao delegat o. Generala.

Gospodin nam je sve ovo vrijeme bo-ravka u albaniji pokazivao svoju brigu preko naše m. Mirjam, što je za nas bio veliki znak zajedništva i milosrđa, a tako-đer nam i sada nastavlja pokazivati svoju brigu i pažnju preko naše novoizabrane majke Marije ancille.

Završetak jubileja 500 - godišnjice rođenja sv. Majke i početak jubileja milosrđaSjećate li se da smo se preporučile u vaše molitve na nakanu da možemo pronaći dobročinitelje kako bi mogle preurediti našu crkvu i sanirati brdo na kojem je sa-građena crkva, a koje se počelo odronja-vati?! Božja providnost nas je iznenadila, ostavila nas je bez riječi. Hvala za molitve! i, radujete se s nama za sve što nam je uči-nio Gospodin. ima mnogo stvari kojima nas je iznenadio. a isto tako i sv. josip! nije nas razočarao ni u čemu! poslušale smo našu Majku Tereziju i povjerile se sv. josipu. i on se pobrinuo za sve, i za otplatu dugova! Hvala mu!

na blagdan naše sv. Majke Terezije sve-čano smo slavile zatvaranje jubileja Sve-tom Misom koju je predslavio naš mons. lucjan i tijekom koje je propovijedao eko-nom generalne kuće o. attilio Ghisleri u kojoj je istaknuto da je vrijeme za hodati, ići naprijed, te kako je Majka Terezija ima-la „jezik“ za svakoga i spuštala se na razinu svojih sugovornika. prije Svete Mise, naša braća karmelićani su imali kratku prezen-taciju života naše Svete Majke gdje su se

60 61

IZ SESTARSKIH KARMELA

Karmelski vjesnik 1/2016.

prisutni mogli još bolje upoznati s njom i susresti je, iako ona nije nepoznata alban-skom narodu budući da na Radio Mariji naša braća redovito imaju predavanja o njoj i čitana je knjiga „Moj život“. nakon Svete Mise nastavili smo zajedničko dru-ženje u našoj sali s brojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama koji su došli podijeliti s nama našu radost.

naš biskup je želio da i naša crkva uz katedralu, bude jubilarna crkva – vrata Milosrđa. Tako smo Godinu milosrđa na svečan način započele na blagdan sv. oca ivana od Križa. Za tu priliku doputovao je iz Rima o. Bruno Moricone koji je za nas i za sve svećenike i redovnike naše bi-skupije imao predavanje „ljepota u „Du-hovnom spjevu“ sv. ivana od Križa“, a iza predavanja je bila sv. Misa koja je započe-la obredom blagoslova i otvorenja Svetih vratiju. Sv. Misu je predvodio preuzvišeni otac nuncij koji je iza sv. Mise ušao u kla-uzuru i blagoslovio naš novi kor. To je bio

lijepi znak za našu karmelsku obitelj jer odsada naša crkva neće biti samo „naša“ nego i naše braće karmelićana koji su već angažirani u raznim aktivnostima kao što je ispovijedanje, držanje predavanja i du-hovnih obnova. Dan nakon toga, u pro-storima skadarske bogoslovije, p. Bruno je predstavio knjigu „Duhovni spjev“ koju smo preveli i izdali na albanskom jeziku.

Svakodnevno doživljavamo premnoge milosti koje nam Bog daje u našoj crkvi – vrata Milosrđa, a tako i mnoge hodoča-sničke grupe i mnogi vjernici koji dolaze piti živu vodu njegove Milosrdne ljubavi i moliti milosrđe u svojim patnjama, pro-blemima i poteškoćama za sebe i sve svoje.

ovom prilikom vam želimo i blago-slovljen blagdan isusova Uskrsnuća te da njegovo Svjetlo prodre duboko u naša srca i preobrazi nas u nova stvorenja koja svjedoče uskrsnu radost i nadu. +

Vaše sestre iz Albanije

ReMeTe

Duhovne obnove; redoviti susreti; razmatranje „malog katekizma molitvenoga života“; sudjelovanje na znanstvenom kolokviju u Đakovu; promocija knjige o. Vjenceslava: „Duša remetskog romara“; izrada do-kumenata Svjetovnog reda

Drage sestre i braćo, s radošću i bratskom znatiželjom išče-

kujući novi broj Karmelskog vjesnika, u kojem ćemo pronaći informacije o životu i radu u vašim zajednicama, srdačno vas pozdravljamo. Također, molimo duhovnu

blizinu i molitvenu podršku za strpljivost i ljubav u nošenju poteškoća na koje na-ilazimo u našoj zajednici, u obiteljima, na radnim mjestima, te za razboritost i mu-drost u pronalaženju rješenja, po Božju.

Tema našeg redovitog susreta u stude-nom, kao i duhovne obnove u prosincu, bila je jednaka naslovu knjižice o. Gabri-jela od sv. Marije Magdalene, ocD koju smo tijekom susreta iščitavali: „Meditaci-ja. Uvod u misaonu molitvu.“ predavač i voditelj razmatranja ovog malog katekiz-ma molitvenoga života koji sadrži pouke o misaonoj molitvi i meditaciji, nastale na temelju duhovnoga nauka sv. Terezije od isusa i sv. ivana od Križa, bio je o. Dario Tokić. Molitva je početak na koji se mora-mo uvijek iznova vraćati i temelj na kojem uvijek iznova pronalazimo oslonac. Moli-tva nam daje sigurnost da krećemo u do-brom pravcu. ako nema molitve, sva djela i sve akcije koje poduzimamo nemaju vri-jednost. Kontemplativni život nije neka pobožna vježba. To je stil života. Molitva

62 63Karmelski vjesnik 3/2015.

SVJETOVNI RED – OCDSSVJETOVNI RED – OCDS

Karmelski vjesnik 1/2016.

nas usredotočuje na Boga, na izvor ljubavi koja daje smisao našem životu. U pravilu Karmela središnji je propis o neprestanoj molitvi: „neka svatko bude u svojoj ćeliji, razmatrajući danju i noću o zakonu Gos-podnjem i bdijući u molitvi“. Kako svjetov-ni karmelićanin može biti u ćeliji? Klauzura karmelićanina u svijetu jest njegovo srce, njegova unutrašnjost, njegova duša. To je ćelija u kojoj treba često boraviti.

Dana 16. prosinca 2015. s. Tea Živko-vić, priorica remetske zajednice ocDS sudjelovala je na znanstvenom kolokviju održanom prigodom 500. obljetnice ro-đenja sv. Terezije na Katoličkom bogo-slovnom fakultetu u Đakovu. Tema njezi-nog izlaganja bila je: „Sv. Terezija avilska – uzor današnjim voditeljima projekata“. istaknula je da je sv. Terezija projekte for-mirala u više faza: prvotno ideja, potom formiranje samostana, izvedba, kontrola izvođenja, sama je birala materijale za iz-gradnju te konačno sami rezultati projek-ta. Za svoje samostane pomno je odabira-la sestre. Kao kriterije postavljala je: zdrav razum, krepost poslušnosti i visok stupanj molitve. „pokazala nam je kako pronaći mjeru, što je rad Bogu po volji i da Bogu odani čovjek mora biti potpuni čovjek, a ustrajnost, strpljivost i upornost je ono što se može naučiti od nje”, zaključila je s. Tea.

„Tko je svjetovni karmelićanin?“ bila je tema izlaganja o. Darija na našem susretu u siječnju. Bez obzira jesmo li već dugi niz godina u zajednici ili smo joj tek nedavno pistupili, potrebno je često si posvješćivati: Što znači biti član Svjetovnog reda bosonoge braće Blažene Djevice Marije od gore Kar-mela? Znači biti „praktični vjernik Katoličke crkve koji se pod zaštitom naše Gospe od gore Karmela, nadahnut sv. Terezijom od isusa i sv. ivanom od Križa zavjetuje ili daje obećanja [oba ta oblika su moguća] da će tragati za licem Božjim, radi crkve i svijeta“. izvor naše duhovno-sti i našeg vjerničkog života je euharistija i zato je jako

važno u njoj uzimati udjela. Specifična marijanska crta koju njeguju karmelićani jest: prepoznavanje Božje prisutnosti u događajima svoga života. Zajednica do-nosi i određene obveze koje je potrebno poštivati i izvršavati, kako bi život u zajed-nici skladno funkcionirao. poziv u Svje-tovni red Karmela podrazumijeva želju i volju za upoznavanjem svojih duhovnih roditelja, sv. Terezije od isusa i sv. ivana od Križa, za druženje s njima – čitajući i raz-matrajući njihov život i pisanu ostavštinu – i za nadahnjivanjem njihovim duhov-nim naukom. nadalje, treba biti spreman svojim životom posvjedočiti pripadnost Redu. Karmelski poziv podrazumijeva i želju i traganje za Božjom blizinom. ni-smo pozvani osuđivati svijet. pozvani smo moliti i raditi – svatko u svom okruženju, sukladno svojim mogućnostima – surađi-vati u Božjem, spasenjskom planu.

prva godišnjica smrti o. vjenceslava Miheteca obilježena je sv. Misom za o. Sla-veka, a potom i promocijom njegove novo-izašle knjige: „Duša remetskog romara“. U pripremi ove prekrasne knjige i promocije, uz brojne drage ljude koji su dali svoj veli-ki doprinos, zauzeto su sudjelovale i sestre iz Svjetovnog reda - s. Tea Živković koja je izabrala tekstove i uredila knjigu i s. Zden-ka Broz. Knjiga sadrži i fotografije br. Da-mira poljančića i br. vlatka Gmaza, ocDS.

na susretu u veljači naš duhovni asistent govorio je o praktičnim smjernicama u Go-dini milosrđa. papa Franjo nije proglasio Godinu milosrđa zato da bismo slavili samo

ono što je Bog za nas učinio. U Godini izvanrednog jubileja naglasak je na ljudskoj komponenti. Božje milosrđe treba po nama postati djelatno. Mi se trebamo truditi biti oruđe po kojemu će Božja blizina biti pre-poznata i djelotvorna u ovome svijetu. Mi-losrđe je vrhunac kršćanskog savršenstva: „Budite milosrdni kao što je otac vaš mi-losrdan“ (lk 6, 36). isus ne razmišlja o sebi dok umire na Križu, nego pokazuje interes za drugog čovjeka i njega spašava. To je mi-losrđe. izraz iz lukinog evanđelja: „budite milosrdni“ ne znači samo „biti“, nego uklju-čuje i proces: treba se truditi postati milosr-dan. Savršenstvo je već u želji kršćanina da postane milosrdan.

Duhovna obnova u ožujku bila je pri-goda za razmatranje spisa sv. i. od Križa: „Upozorenja“. naš voditelj je iz ovog iva-novog djelca izvukao „uputstva“ o kojima bismo trebali povesti računa i koja su vri-jedni savjeti za duhovni život svakome od nas. potom je uslijedio rad u skupinama. Svaka od 6 skupina imala je zadatak nave-sti 3 poteškoće koje su najveća zapreka za naš osobni rast u duhovnom životu te, po uzoru na ivanova uputstva, pokušati dati savjete i upozorenja kojima bi se navedene poteškoće mogle nadvladati.

Zajedno s pridruženim članovima radnih timova za izradu dokumenata ocDS-a, članovi Savjeta sastavili su pri-jedlog Statuta koji je razmatran u radnim skupinama, tijekom cjelodnevnog susreta korizmene duhovne obnove. U tijeku su i izrada priručnika te Ratio Institutionis (RI) – programa formacije za Svjetovni red. ve-liko hvala o. Dariju i o. juri koji, uz brojne druge obveze, nesebično daruju vrijeme i trud, potiču i usmjeravaju naš rad. Bez njihove iskustvene i savjetodavne pomoći, bili bismo tek na početku.

Draga braćo i sestre, neka radost uskr-slog Gospodina ispuni srca svih karme-lićana i karmelićanki u redovničkim za-jednicama i u obiteljima. njegova ljubav neka nas učini „udicama“ za Boga. +

Blagoslovljen vam i sretan Uskrs!

s. Snježana Foršek, OCDS

SoMBoR

Knjižnica

Hvaljen isus i Marija!

Draga Braćo i Sestre! javljam se iz Som-bora, iz Karmelskog Svjetovnog Reda.

naš poštovani provincijal o. Sreć-ko Rimac, ocD, prilikom posljednjeg pastoralnog pohoda savjetovao me je i ohrabrio u vezi s tim, da vam predsta-vim našu, premda skromnu, ipak zna-čajnu, već stoljetnu knjižnicu. Sa rado-šću to činim, jer “Karmel voli knjigu”, “Karmel čuva knjigu”, “Knjigu voli i grad Sombor” (mons. Stjepan Beretić, Zbornik radova, KiZ 2004., str. 213.). i naša sveta majka Terezija od isusa vo-ljela je da čita “dobre knjige”, a čitanjem nije samo stjecala znanje, već joj je ono donosilo i radost. naš veliki učitelj sveti ivan od Križa savjetuje u vezi s medi-tacijom, da “kad smo već u prisutnosti Božjoj, duša će uteći čitanju neke knjige, koja govori o otajstvu” koje je predmet razmatranja (usp. Duhovna nauka Ivana od Križa, KiZ 2006., str. 46.). Karmeli-ćani se i danas raduju knjizi. Dobivaju, kupuju, čuvaju, čitaju i pišu knjige. Tako i mi, karmelićani koji živimo u svijetu imamo mnogo prilika doći u kontakt sa knjigama, ponajprije sa karmelskom literaturom.

64 65

SVJETOVNI RED – OCDS

Karmelski vjesnik 1/2016.

nova KnjiGa KiZ-a: DRaGUlji KaRMela

U predbožićno vrijeme darivanja Karmel-ska izdanja (KiZ) su karmelskoj obitelji u Hrvatskoj, ali i široj crkvenoj i kultur-noj javnosti podarila knjigu DRaGUlji KaRMela. Kratki životopisi karmelskih svetaca i blaženika, koja je tiskana u nizu „likovi duhovnosti“, br. 6, i čiji su autori o. jure Zečević, ocD i s. Terezita Kalinić, ocD. Knjiga na 184 stranice sadrži čak 80 kratkih životopisa svetaca i blaženika kar-melske obitelji, opsežan i analitički uvod-ni tekst, vlastiti kalendar ocD, tumač označavanja liturgijskog stupnja slavlja te izvadke iz triju recenzija. prikladna je za sve grane karmelske obitelji u Hrvatskoj: bosonoge karmelićane i karmelićanke, Karmelski svjetovni red, sestre karmeli-ćanke Božanskog Srca isusova, Zajedni-ce karmelskih laika, članove škapularske bratovštine i sve ljude koji žele upoznati karmelske svetačke „dragulje“, zbližiti se s njima i uzimati ih kao nadahnitelje, uzore i molitvene zagovornike. pogodna je kako za osobno čitanje, tako i za čita-nje u samostanskim blagovaonicama, na dane kada je spomen određenoga sveca ili blaženika. osobito je lijep dar prijate-ljima i simpatizerima Karmela i karmelske duhovnosti, aspirantima i aspiranticama, kandidatima i kandidaticama, postulanti-ma i postulanticama, svećenicima, redov-nicima i redovnicama, dobročiniteljima… Recenzije knjige, vrlo pozitivne, napisali su ugledni hrvatski stručnjaci za područja dogmatske teologije (prof. dr. sc. ivan Kar-lić, oFMconv), liturgike (prof. dr. sc. pe-

tar Bašić, ToR) i duhovnosti (prof. dr. sc. Franjo podgorelec, ocD). cijena knjige, tiskane na „kunstdruku“, s fotografijama u boji, iznosi 50 kuna, a za sve sastavnice KiZ-a te za Karmelski svjetovni red i stu-dente Sustavnog studija duhovnosti i Te-ologije posvećenog života popust je 30 %, dakle 35 kuna. ova knjiga, kao i sve knjige KiZ-a, naručuje se na sljedećim adresama i telefonskim brojevima: KaRMelSKa iZDanja – DiSTRiBUcija, SaMo-STan KRaljice KaRMela, Brezovič-ka cesta 90/a, p.p. 7, HR-10257 BReZo-vica, e-mail:kiz.distribucija@karmel.hr, tel.: 01/6537140, mob. 0997221806, tel./fax: 01/6538621. +

poznato je, da je somborski Svjetov-ni Red osnovao 1913. godine naš dragi kandidat za oltar o. Gerard, čiji dvostru-ki jubilej slavimo ove godine. veliki dio knjiga već je tada, u tim ranim godina-ma, bio darovan knjižnici. Darovatelji su bili sami karmelićani, a također i veliko-dušni somborski vjernici. ova skromna ali vrijedna knjižnica Svjetovnog Reda formirana je pored znatno veće, vrjedni-je i značajnije zbirke knjiga somborskog Samostana. Dobri primjer naših duhov-nih očeva i prisutnost sadržajnih knjiga nadahnjuju članove Svjetovnog Reda u Somboru da čuvaju tradiciju i dosti-gnuto osustavljenje knjiga, da njeguju i obnavljaju fond knjiga naše knjižnice, te da budu ažurni u vođenju evidencije prilikom izdavanja knjiga ili katalogiza-cije novih naslova.

na osnovu već desetljećima pedan-tno vođenih popisa imamo 707 knjiga na hrvatskom, 886 na mađarskom, 56 na njemačkom jeziku, a imamo po jed-nu knjigu na slovenskom, srpskom, špa-njolskom i ukrajinskom jeziku. Ukupno 1653 knjiga. Da li je to mnogo? Da li je to malo? ima li netko možda veću osob-nu knjižnicu? ... jedno je sigurno: ove knjige su duhovnog sadržaja, poučne i tako služe za rast duha i duše. U našoj knjižnici zainteresirani vjernici-čitatelji naći će knjige iz područja apologetike, duhovne askeze, povijesti, beletristike. isto tako, oni će imati priliku upozna-ti životopise velikih svetaca, kao i pročitati propovijedi, nagovore poznatih hrvatskih i mađarskih svećenika. Čuvamo dvadesetak primjeraka Svetog pi-sma, Biblije na tri jezi-ka, različitih hrvatskih i mađarskih prijevoda, kao što i čuvamo neke časopise od davnih vre-mena (1897.) do danas (2016.). najstarija naša knjiga je Szentek élete (Život svetih), tiskana

u gradu pécs (pečuh, Mađarska), godi-ne 1844. najnovija naša knjiga je Sabra-na djela od Terezije avilske, Svezak i., KiZ Zagreb, godine 2015., a jedna od najljepših knjiga je Goldbibel (Zlatna Biblija), od izdavača Bild (njemačka), iz godine 2005. Među svim tim vrijed-nim knjigama mom srcu su ipak pri-rasle one “naše”, dakle karmelske: kao npr.: Zvijezda Karmela (priručnik i mo-litvenik Trećeg Reda Gospe Karmelske, izdan od Somborskog Karmelskog Tre-ćeg Reda godine 1940., tisak Đakovo), Kármel Ékessége ima- és énekeskönyv (Molitvenik sa pjesmama), izdan od Karmelskog Samostana u Somboru god. 2006., tako i dvojezična mono-grafija Karmel u Somboru – Carmel in Sombor, KiZ 2004.

Knjižnica Svjetovnog reda je otvore-na za sve ljubitelja Karmela i za sve one koji traže duhovnu obnovu čitajući “do-bre knjige”. izdavanje knjiga čitateljima ostvaruje se na klasičan način, na temelju pravila o korištenju knjižnice. pored kla-sičnog vođenja evidencije, prisutni su i svi moderni uvjeti kako za katalogizaciju, tako i za praćenje izdavanja knjiga.

Starati se o ovim divnim knjigama veli-ka je milost za mene. Hvala za to dragom Bogu, hvala našoj braći karmelićanima i našim susestrama ocDS! +

s. Monika od sv. Ivana od Križa, OCDS u Somboru

66 67

IZ VOJNOG ORDINARIJATA

Karmelski vjesnik 1/2016.

SveČanoST pRiMopReDaje SlUŽBe vojnoG BiSKUpa

U srijedu 2. ožujka u vojnom ordinarija-tu izvršena je primopredaja službe vojnog ordinarija između bivšeg vojnog biskupa mons. jurja jezerinca i novog vojnog bisku-pa mons. jure Bogdana. nakon kanonskog preuzimanja službe pred Zborom savjetni-ka održana je svečanost na kojoj su nazo-čili visoki uzvanici, koje je u ime kuće na početku pozdravio generalni vikar vojnog ordinarijata o. jakov Mamić.

nazočili su: alessandro D’errico, apo-stolski nuncij u RH, nadbiskup Marin Barišić, bivši vojni biskup juraj jezerinac, sadašnji vojni biskup jure Bogdan, biskup nikola Kekić, pomoćni biskupi zagrebački ivan Šaško i Mijo Gorski. akademik Želj-ko Reiner, predsjednik Hrvatskog sabora, Domagoj juričić, izaslanik predsjednice Republike, pročelnica vojnog ureda bri-gadna generalica Gordana Garešić, briga-dir Damir Terzić i pukovnik vlado Čulina iz Ureda predsjednice. Ministar unutarnjih poslova vlaho orepić, bivši veleposlanik pri Svetoj Stolici Filip vučak i sadašnji vele-poslanik pri Svetoj Stolici neven pelicarić, zamjenik ministra obrane Tomislav ivić s pomoćnicom Đurđom Hunjet, gospođa vesna nađ, zamjenica ministra hrvatskih branitelja. Gradonačelnik Milan Bandić, bivši načelnik GS oS RH Drago lovrić, načelnik GS general pukovnik Mirko Šun-dov, direktor GS oS kontraadmiral Robert Hranj, zapovjednik HRM komodor pre-

drag Stipanović, zamjenik zapovjednika HKov general bojnik Mladen Fuzul, di-rektor pletera Marjan Mareković. Tajnik HBK mons. enzo Rodinis, ravnatelj Hrvat-skoh caritasa Fabijan Svalina, glavni tajnik MoRH-a, petar Barać i tajnik Splitsko-ma-karske nadbiskupije nikola Mikačić, viši savjetnik gradonačelnika Zagreba Stipe Zeba. vojni i policijski kapelani s pomoć-nicima, suradnici iz Samostalnog odjela MoRH-a i Samostalne službe MUp-a, dje-latnici Uprave vojnog ordinarijata.

Glazbenu dionicu susreta otpjevala je Klapa HRM-a „Sv. juraj“.

„prije pet dana svjedočili smo veličan-stvenom i milosnom događaju ređenja na-šeg vojnog ordinarija mons. jure Bogdana u konkatedralnoj crkvi sv. petra u Splitu. Slika i glas koji je dopirao do gledatelja i slušatelja televizijskog prijenosa probudio je mnoge savjesti i osigurao trenutak ra-dosti, osobito kod obitelji naših pripadnika

oružanih snaga i redarstvene službe te na-ših hrvatskih branitelja, jer to je bio govor o prisutnost moralne vertikale u vojarnama i u policijskim postajama te u životima na-ših vojnika, policajaca i njihovih obitelji“, istaknuo je o. Mamić. „Danas je u 10.00 sati novozaređeni vojni ordinarij, u jednom diskretnom činu i u skladu s kanonskim propisima, pred Zborom savjetnika, poka-zavši Bulu imenovanja i dokument ređenja, preuzeo u posjed vojnu biskupiju kao svoju ljubljenu zaručnicu, a time je preuzeo i bri-gu ljubavi za crkvu koja je u vojsci i polici-ji“, upoznao je nazočne.

Daljnjim tijekom susreta predstavnici dr-žavnih, vojnih, policijskih i gradskih vlasti prigodno su se obratili zahvalnošću biskupu jezerincu i dobrodošlicom biskupu Bogdanu.

pozdravivši sudionike susreta predsjed-nik Hrvatskog Sabora, akademik Željko Re-iner poručio je: “velika mi je čast da u ime Hrvatskog sabora mogu zahvaliti prvom hrvatskom vojnom biskupu, msrg. jurju jezerincu na skrbi za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata kao i za sve pripadnike hrvatskih oružanih te redarstvenih snaga. vaša podrška, poštovani preuzvišeni oče biskupe jezerinac, riječi ohrabrenja i utjehe hrvatskim braniteljima u najtežim danima Domovinskog rata kada se mala i slabo naoružana Hrvatska našla suočena s agre-sijom višestruko nadmoćnijeg neprijatelja imale su snagu veću od najjačeg oružja. jer to su bile riječi očinske ljubavi, a ljubav, bilo da se radi o ljubavi prema Domovini ili o ljubavi prema Bogu, jača je od svakog zla i mržnje. i kao što ste naše hrabre branitelje, izložene najstrašnijim ratnim opasnostima na prvoj liniji bojišnice, pozivali da njeguju etičnost prema neprijatelju i ne pokleknu kušnji zla u pravednom, obrambenom ratu, tako ste i u poratnim godinama ostali vjerni dušebrižnik hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga zauzimajući se za opće dobro. veliko vam i iskreno hvala za sve što ste učinili u našoj pravednoj borbi za neovisnost i slobo-du Hrvatske kao i kasnije za njezin među-narodni ugled. vaša djela i riječi ostaju nam trajno nadahnuće. Želim ovom prigodom u ime Hrvatskog sabora pozdraviti i novog vojnog ordinarija, msgr. juru Bogdana. Že-

lim vam da vas u vašem pastoralnom radu prati obilje Božjeg blagoslova. Bit će mi zadovoljstvo surađivati s vama u služenju našim sugrađanima u okviru naših nadlež-nosti i ljudskih mogućnosti. vaše pastoral-no iskustvo pruža mi optimizam da ćemo u tome biti i uspješni, a sve na dobrobit jedine nam i vječne domovine Hrvatske, te onoga što ste uzeli kao svoje biskupsko geslo.” +

oBiljeŽen BlaGDan Sv. joSipa, ZaŠTiTniKa RaTne ŠKole “Ban joSip jelaČić”

Ratna škola “Ban josip jelačić” danas je, 18. ožujka 2016., u Zaprešiću obilježi-la blagdan svetog josipa, zaštitnika Ratne škole. Svečanosti su nazočili zamjenik mi-nistra obrane RH Tomislav ivić, načelnik Glavnog stožera oS RH general pukovnik Mirko Šundov, polaznici aktualnog 18. na-raštaja i prethodnih naraštaja Ratne škole, predstavnici Grada Zaprešića te ostali vojni i civilni dužnosnici. U novim Dvorima u kapelici sv. josipa služena je sveta misa koju je predvodio generalnu vikar vojnog ordi-narijata prof. dr. sc. jakov Mamić. +

KaToliČKa oSnovna ŠKola

6968 Karmelski vjesnik 1/2016.

KATOLIČKA OSNOVNA ŠKOLA

iZvjeŠće Sa STRUČnoG USavRŠavanja

Dana 30. siječnja 2016. godine djelatni-ci prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu prisustvovali su stručnom usavr-šavanju na temu Samopoštovanje koje se održalo u prostorima Škole.

niz zanimljivih predavanja i radioni-ca započeo je u 9 sati molitvom i Božjim blagoslovom, a zatim uvodnim govorom našeg ravnatelja, oca vinka Mamića.

Slijedilo je predavanje dr. Berislava Tentora koji je osvijestio da je samopo-štovanje pokazatelj mentalnog zdravlja i sposobnosti prilagodbe. nakon predava-nja uslijedila su pitanja i odgovori, a zatim kratka pauza.

Sljedeće, interaktivno predavanje i pre-zentaciju, u kojoj su i djelatnici aktivno su-djelovali, pripremila je mag. psihologije iva Konjevod. Kroz praktične primjere i poten-cijalno moguće životne situacije, objasnila je kako razvijati samopoštovanje i samopo-uzdanje kod nastavnika, ali i kod učenika.

nakon ručka uslijedilo je predavanje dr. sc. jasminke Buljan culej koja je go-vorila o odgojno-obrazovnim metodama

za razvoj samopoštovanja kod dječaka te istaknula neke osobitosti vezane za odgoj dječaka.

Stručno usavršavanje završeno je ra-dionicama u kojima su učitelji aktivno sudjelovali i koje je pripremila kolegica mag. primarnog obrazovanja lana Rado-vanić. U radionicama učitelji su bili po-dijeljeni u nekoliko grupa i dobili zadat-ke kojima su osvijestili vlastite kvalitete, ali i primijetili i naglasili kvalitete svojih kolega. Radionice su u potpunosti pri-mjenjive u radu s učenicima i zasigurno će biti korištene u daljnjem radu Škole. +

Dan RUŽiČaSTiH Majica

Dan ružičastih majica (pink Shirt Day) međunarodni je dan posvećen borbi pro-tiv nasilja u školama. Uvijek se obilježa-

va zadnje srijede u veljači u osnovnim i srednjim školama diljem svijeta. pritom se nose ružičaste majice koje simboliziraju borbu protiv nasilja među vršnjacima.

ideja je nastala u Kanadi 2007.g. kao znak protesta na incident nasilja koji se dogodio u školi u novoj Scotiji. jedan je tamošnji učenik obukao ružičastu maji-cu u znak podrške svojoj majci koja je oboljela od raka dojke. iako je njegova gesta bila solidarna, samo zbog ružiča-ste majice bio je izvrgnut uvredama i izrugivanju, čak i fizičkom nasilju svojih vršnjaka.

Sljedeći su dan mnogi učenici došli u školu u ružičastim majicama u znak po-drške prijatelju u njegovoj nakani, osuđu-jući na taj način vršnjačko nasilje.

naredne godine brojni su učenici i uči-telji kanadskih škola obukli ružičaste maji-ce. Uskoro je ideja postala globalna. Danas ju obilježavaju škole diljem svijeta boreći se na taj način protiv vršnjačkog nasilja.

24. veljače u našoj smo školi smo obi-lježili ovaj poseban dan. obukli smo se u ružičasto, razgovarali o vršnjačkom nasi-

KaToliČKa oSnovna ŠKolaKaToliČKa oSnovna ŠKola

70 71Karmelski vjesnik 1/2016.

lju, ispisivali poruke mira i ljubavi na ra-zredne majice i maštali o boljem svijetu.

neke od poruka naših učenika bile su:

U našoj školi nema nasilja.

Gradite mostove, a ne zidove.

„Ljubite jedni druge kao što sam ja lju-bio vas“. +

11. veljaČe – SvjeTSKi Dan BoleSniKa

Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine 11. veljače u mnogim zemljama diljem svijeta od 1992. godine. njegov za-četnik i utemeljitelj je papa ivan pavao ii. koji je želio skrenuti pozornost na bole-snike i njihove probleme. papa je pozvao cijeli svijet na ozbiljno promišljanje onoga što zovemo patnjom, trpljenjem i bolešću. obilježavanjem ovog dana želi se podići svijest šire javnosti o potrebama bolesnika i stvaranje bolje zdravstvene i društvene zaštite kako bi se svakom oboljelom omo-gućila dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb. obilježavanjem ovog dana odaje se i zahvalnost svima koji skrbe o bolesnicima- zdravstvenim, socijalnim i vjerskim djelat-

nicima te svima koji su na bilo koji način svoj rad posvetili njezi i podršci oboljelima. Svjetski dan bolesnika ujedno je prilika i za podsjećanje na prava koje svatko od nas ima kada se nalazi u ulozi bolesnika.

Kao datum obilježavanja Svjetskog dana bolesnika izabran je 11. veljače, kad se u Katoličkoj crkvi slavi spomendan Bla-žene Djevice Marije lurdske, budući da je marijansko svetište u lourdesu, poznato po brojnim čudesnim ozdravljenjima, po-stalo velikim okupljalištem bolesnika koji se ondje dolaze moliti. poruka Svetog oca Franje za 24. svjetski dan bolesnika 2016. je da se pouzdamo u milosrdnog isusa po-put Marije: “Što god vam rekne, učinite!” (iv 2,5).

Svjetski dan bolesnika obilježili smo i u našoj školi. pogledali smo prigodne ani-mirane filmove, razgovarali o potrebama bolesnika, važnosti zdravstvenih djelatni-ka te o moći molitve u trenucima bolesti. Učenici nižih razreda izradili su prigodne crteže i napisali pisma koja su uručena djeci koja trenutno borave na odjelima Klinike za dječje bolesti Zagreb kao i dje-latnicima bolnice. +

eUHaRiSTijSKo Slavlje UoČi USKRSa

Dana 17. ožujka, naša je škola obilježila početak Uskršnjih praznika prigodnim euharistijskim slavljem, a potom i pred-stavom koja se održala u župnoj crkvi bl. augustina Kažotića, s početkom u 16 sati.

nakon uvodnog govora kojim je rav-natelj o. vinko Mamić pozdravio sve prisutne i svima zaželio Sretan Uskrs, uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je

predvodio vlč. Domagoj Matošević, rek-tor Međubiskupijskog sjemeništa. vlč. Matošević, u svojoj je propovijedi na-glasio važnost prijateljstva te je govorio o trima vrstama prijateljstva, važnosti ljubavi i prijateljstva kako u duhovnom, tako i u svakodnevnom životu, dok su naši Zboraši predvođeni učiteljicama razredne nastave anom Miličević i la-nom Radovanić, uljepšali slavlje svojim glazbenim i instrumentalnim pratnjama uz podršku učitelja vjeronauka ante Mi-kulića, učitelja razredne nastave nikole iveka i Marka Fabrisa, učitelja glazbene kulture.

poslije svečanog slavlja, učenici Dramske skupine izveli su Uskršnju predstavu, autorsko djelo s. Sunčice Ku-nić, učiteljice razredne nastave i drama-turginje Danijele ljubas, učiteljice hr-vatskoga jezika.

priredba je završila pjesmom „jahve, jahve“ u izvedbi učitelja te solo dionica-ma koje su otpjevali ana oreški, učite-ljica latinskoga jezika, Martina Kosalec, učiteljica matematike, Mirela pakšec, učiteljica likovne kulture, ante Mikulić te s. Sunčica Kunić. +

72 73Karmelski vjesnik 1/2016.

KRaTKi ŽivoTopiS poKojne anTUnije KneŽević

U srijedu, 3. veljače 2016., nakon kratke bolesti, isus je pozvao k sebi antuniju Kne-žević, majku našega subrata o. ante Kneže-vića. antunija Knežević je bila poznata kao antunija pepina, Bekina i perkina. Rođena je 6. kolovoza 1927. u selu Donji vukšić (Brčko) od katoličkih roditelja petra i Man-de, koji su osim nje imali još troje djece. Brat joj je umro u djetinjoj dobi, a od dvije udane sestre jedna je umrla s 27 godina, a druga s 41.

Udala se s 19 godina za petra-perku Kneževića. U braku su živjeli 32 godine, a kako joj je suprug petar umro 1978. u 51. godini života, antunija je živjela kao udovi-ca 38 godina. U braku je rodila dvanaestero djece, a šestero djece preminulo je u djeti-njoj dobi. Šestero žive djece su: anto, sve-ćenik, naš subrat karmelićanin; Miroslav, oženjen i ima troje djece; Mirjana, udana i ima troje djece; Marija, udana i ima jednog sina; Manda, udana i ima dvije kćeri; ivo, oženjen i ima troje djece. antunija je ima-la 12 unuka i 9 praunuka (deseto praunuče treba uskoro doći na svijet). Uživala je po-štovanje i ljubav svoje djece i unuka, jer je to isto prema svima njima uvijek pokazivala.

Uz težak i mukotrpan život doživjela je visoku dob, koju nitko od njezine rodbine nije doživio. Bila je vedre i zahvalne naravi. lako se svima prilagođavala i od svih je bila cijenjena i uvažavana. Uživala je veliko po-vjerenje, kako u selu i širem zavičaju, tako i u susjedstvu po dolasku u Zagreb nakon iz-

bijanja rata u BiH 1992. iako je bila vedrog duha i spremna na šalu, u svemu je imala pravu mjeru i znala se snalaziti u društvu s djecom, mladima i odraslima. Kao i mnoge druge iz njezina kraja, tako je i nju Domo-vinski rat i rat u BiH istrgnuo iz zavičaja i obiteljskog doma, gdje se svakodnevno Bogu molilo i nedjeljom i blagdanima od-lazilo na sv. misu. U Zagrebu je nastavila intenzivan život molitve i primanja sakra-menata. Rado je čitala katoličke knjige, po-sebno kalendar Danicu.

Umrla je u Zagrebu, a pokopana je na groblju u laništima u obiteljskoj grobnici. Sveta misa zadušnica slavljena je u Ulicama u subotu 6. veljače. Za ovo vrijeme godine dan je bio jako lijep. na sprovodu se okupi-lo vrlo veliko mnoštvo. Sv. misu zadušnicu predvodio je o. Srećko Rimac, provincijal, koji je ukratko prikazao životni put pok. antunije. o. jakov Mamić je u svome go-voru istaknuo kreposti pok. antunije, a o.

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

anđelko jozić je u ime obitelji Knežević izrazio svima zahvalu. Domaći župnik fra anto Tomas govorio je o duhovnoj i povi-jesnoj situaciji župe i ovoga kraja.

Uz veliko mnoštvo naroda, sv. misi za-dušnici i pokopu prisustvovao je i lijep broj naše braće karmelićana, kao i svećenika franjevaca. Bilo je više od 25 svećenika.

ovako veliko mnoštvo naroda, časnih sestara i svećenika jasno govori koliko je bila cijenjena i uvažavana pok. antunija, i to ne samo od svoje djece i rodbine.

Mi, braća karmelićani, pok. antuniji i njezinu suprugu petru izražavamo veliku zahvalnost za djecu koju su rodili i u vjeri odgojili, a na poseban način smo im za-hvalni za dar našega subrata o. ante Kne-ževića, priora i župnika u Splitu. +

pokoj vječni daruj joj Gospodine!

SpRovoDna RijeČ o. jaKova MaMića, ocD, U Sv. MiSi ZaDUŠnici

Župa Ulice, groblje Laništa 6. veljače 2016. u 12.00.

ožalošćena djeco pokojne antunije, rod-bino i prijatelji!

Kad sam tražio biblijski lik kao uporište svojeg vjerničkog razmišljanja o pokojnoj antuniji, pale su mi na pamet razne i vrle žene iz objave: Rahela, Sara, Ruta, Rebe-ka..., a onda sam otvorio Knjigu o Juditi i našao da u njoj piše ovo: „Judita… življaše kao udovica… Bila je lijepa i naočita… Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna“ (8, 4-8). Da-lje, puku koji je zapao u malodušje zbog oskudica i vođi naroda zbog iskušavanja Boga, napisa: „A tko ste vi da danas iskuša-

vate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima?“ (8,12). a u svojem molitvenom razgovoru s Bogom, judita udovica ovako mu govori: „o Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu. Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što će biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i budućnost i sve se dogodi-lo što si umom zasnovao …Tvoja snaga nije u mnoštvu niti moć tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoćnik si ma-lenih, potporanj slabih, utočište napušte-nih, spasitelj očajnih“ (9, 4-11).

poštovana braćo i sestre, u ovim svetim tekstovima prepoznajem lik i život osobe od koje se ovog časa opraštamo, pokojne antunije. prije svega, pokazuju se tri ve-like istine koje tvore njezin život: prva je njezino udovištvo, druga je njezina ljepota i treća je njezina naočitost. „Ne bijaše niko-ga koji bi kazao što ružno o njoj…“, a ovdje podvlačim drugi dio rečenice: „jer je bila jako bogobojazna“. Ta njezina „bogoboja-znost“ toliko je bila jaka i živa da je upra-vo ta vertikala savjesti uvijek određivala njezin „da“ i njezin „ne“. To je svjedočenje njezinog života.

Slijedeća (četvrta) velika istina života naše antunije upravo je ta „bogoboja-znost“ kojom ona pita: „A tko ste vi da se …danas postavljate iznad Boga među ljudima“? njezina bogobojaznost nije tu-post ni grubost, oholost ni bahatost; ona nije ni strah; ona je veličanstvena svijest o svetosti Boga, njegovog nauka i njegovih zahvata u ljudsku povijest; zato je stvarno smiješno i plitko uzimati si i davati si pra-

74 75

IN MEMORIAM

Karmelski vjesnik 1/2016.

vo biti „iznad Boga među lju-dima“. antunija nam svojim jednostavnim i krvavo steče-nim vjerskim uvjerenjem go-vori da je pravi poziv svakog člana obitelji i svakog čovje-ka u društvu da bude mjesto u kojem će ljudi prepoznati ljubav i dobrotu Božju među nama. To je odgoj što ga je prenosila svojoj djeci i u ko-jem ih je formirala.

Možda najintimnija i naj-skrovitija (peta) istina života pokojne antunije, a vjerojat-no i njezina najbolja škola, je njezin molitveni život na kojem je, zajedno s pokojnim perkom, gradila svoju obitelj; u tom svojem molitvenom odnosu s Bogom ona ispo-vijeda svoju vjeru u njega i nama pruža izvrsnu sliku Boga među nama: sve je od njega, a on je sav za malene i prezrene ljude. Takav Bog malenima je sve. ona je u ovoj veličanstvenoj istini o Bogu prepoznala sebe i tako se odnosila prema njemu kad je trebalo moliti za obitelj, crkvu ili naciju. To je njezin vjeronauk o Bogu po kojem je u djeci formirala vjeru u njega.

poštovana braćo i sestre, ožalošćena djeco, rodbino i prijatelji, i nešto još osob-nije: priznajem vama i njoj, da sam uvijek kad sam bio pred njom, htio stajati kao osoba koja bi najradije gledala i slušala. U našim razgovorima i susretima, nisam se usuđivao ni puno govoriti, a niti ne-što tumačiti. njezina elegantna pojava, dojmljiva ženstvenost, majčinska vedrina i ozbiljnost, dostojanstven i jednostavan odnos, ozbiljan i povjerljiv pogled kao da su me stavljali u poziciju koja mi se učinila najprihvatljivijom: slušati, pokretom glave i poniznim prihvaćanjem obogaćivati svo-ju vlastitu egzistenciju.

U tim susretima postajala mi je sve ja-snija slika o dvije vrste ljudi: jedna je slika „zvrka“, koji ma kako bio malen, uvijek se vrti oko sebe i tom vrtnjom ili nešto povu-

če ili odbije. To su ljudi kojima je važno da je njima dobro i da svi drugi trebaju sebe vidjeti sretnima zato što se „zvrk“ mora vrtjeti oko sebe kako ne bi prestao biti „zvrk“. i druga slika o vrsti ljudi je „potok“ koji teče, teče… i svi koji su žedni dolaze i piju, a da potok i dalje ostaje potok, sretan radi sreće onih koji se napojiše i utažiše svoju žeđ.

Braćo i sestre, opraštamo se od jednog „potoka“. Tekao je kroz naše živote nečuj-no, pun „vode“ i pun života. ostaje u na-šem sjećanju. i to je dobro: neka nam bude izazov i neka nam ne da mira onda kada bismo htjeli postati „zvrk“. ovaj potok ulio se u vječnost Božjeg „mora“ i oboga-tio je to more ljepotom žene, majke, bake. Unijela je u to Božje more novost radosti koja dolazi iz vjere našeg vremena. Hvala joj. Hvala Ti, draga antunija! a vi, pošto-vana djeco, budite ponosni, jer ste vi najvi-še „pili“ iz tog potoka, i ne dajte da u vama nikada ne uzmanjka okus ove dragocjene „vode“. amen. +

IN MEMORIAM

ZaHvalni GovoR o. anĐelKa joZića, ocD, U Sv. MiSi ZaDUŠnici

Braćo i sestre,

od ante sam zamoljen, da u ime nje-govo i njegove braće i sestara na prvom mjestu zahvalim od srca našem mno-gopoštovanom ocu provincijalu Srećku Rimcu za predslavljenje ovog euhari-stijskog slavlja i što nam je uputio riječ blizine, nade i utjehe.

Hvala i o. jakovu za upućenu riječ.Hvala i mojoj subraći Karmelićani-

ma koji su ovdje prisutni, a došli su iz više zajednica naše provincije.

Hvala i braći Franjevcima na čelu

sa župnikom fra antom. pridružujem i našeg fra ivana Bradarića, franjevca konventualca. Hvala i svećeniku iz Spli-ta don Domagoju.

Hvala i svim časnim sestrama, a ima ih iz više Redova i Družbi.

veliko hvala i župnom zboru na čelu s našom vitom.

Hvala i obiteljima koje su došle iz naših župa Remeta i Splita.

veliko hvala bližoj i daljnjoj rodbini.Hvala i vama draga moja braćo i se-

stre, dragi naši vukšićani ma gdje bili, dragi župljani župe Ulice, a i vama iz susjednih župa što ste danas s nama, što ste nam blizu u našoj žalosti i što ste s nama združeni u molitvama za dušu naše pokojne majke antonije.

Hvala vam. Bog vas blagoslovio.nakon ukopa u laništima, obitelj vas

poziva u Donji vukšić na zajedničku okre-pu. +

76 77

DODATCI

Karmelski vjesnik 1/2016.

pRovincijalova pRopovijeD Za SveTKovinU Sv. ivana oD KRiŽa

Svečani dan danas slavimo, dan kada se spominjemo sv. ivana, našeg oca, koji nosi ime Križa; kao učenik onoga koji je istin-ska loza i čiji je otac vinogradar, on je oči-stio vinograd – Karmel – kako bi njegove loze po molitvama presvete Bogorodice mogle prinijeti plod kreposti i on da ih prinese Gospodinu.

Tropar službe časova današnjeg blag-dana na jedan vrlo lijep i sažet način nam govori o životnom putu sv. ivana od Križa. Tako kaže: „nasljedujući primjer sv. ivana Krstitelja, čije ime nosiš, predao si se životu samoće i kao ljubljeni Gospodinov učenik, ti si se naklonio na isusove grudi; i tada te Bog izveo iz noći nakon što ti je prosvijetlio srce spoznajom koja nadvisuje svako zna-nje; Kada si se odrekao sebe, nasljedovao si Krista pod Križem i razmatrajući s ljubav-lju o Kristovim patnjama ti si opjevao slasti s kojim te je obasuo Tvoj prijatelj isus.“

Kao sin proroka ilije uspinjao se ivan na goru Karmel i ilija ga je odveo na goru Tabor gdje je posred ognja čuo glas Zaruč-nika u dahu povjetarca; S njim je razgo-varao kao prijatelj i kao apostoli vidio je njegov nepromjenjivi bljesak.

U svome Duhovnom spjevu sv. ivan kaže: «položio je na mene svoje oči na način da se nije zadovoljio dok me ne učini svojom zaručnicom i pripusti me u intimnost svoje ljubavi» (Duhovni spjev 33,7). a u Živom plamenu ljubavi raskri-va nam nešto od neizmjernih tajni Božjih.

Raskriva nam koliko Bog čezne za duša-ma. Tako kaže: “valja znati da, ako duša traži Boga, puno više njezin ljubljeni tra-ži nju; i ako mu ona šalje svoje ljubavne želje koje su njemu tako mirisne poput oblačka dima koji izlazi iz aromatičnih vrsta smirne i tamjana, on njoj šalje mi-ris svojih pomasti, kojim ju privlači i čini da trči za njim, a to su njegova božanska nadahnuća i dodiri; koji su, uvijek kada su njegovi, opremljeni i usmjereni pre-ma savršenosti u Božjem zakonu i vjeri. i tako duša mora razumjeti da je Božja že-lja u svim njegovim milostima, koje joj po pomazanjima i mirisima svojih pomasti udjeljuje, učiniti ju spremnom za druge uzvišenije i profinjenije pomasti koje su učinjene više na Božji način, sve dok ne dođe u tako tankoćutnu i čistu raspolo-

živost da zasluži sjedinjenje s Bogom i bitnu preobrazbu u svim svojim moćima” (Živi plamen ljubavi 3,28). Sjedinjenje s Bogom. To je bilo uvijek pred očima sv. ivanu. Sjedinjenje, sjedinjenje. Sve dru-go bilo je usmjereno na to. Da bi se duša sjedinila s Bogom, ona se treba očistiti, jer samo čisti srcem mogu Boga gledati, kaže isus u svojim blaženstvima. i zato je duša spremna na sve. Učiniti jedan dio sa svoje strane, aktivni dio, a drugi dio je prepustiti se Duhu Božjem da on pročisti dušu od svih njezinih nesavršenosti. Zato je potrebno da duša prođe čišćenje, noći osjetila i duha, kako bi se preobrazila i uživala po Kristu život Božji. Da bi doš-la do bogatstva mudrosti i spoznaje koje su skrivene u Kristu, kaže sv. ivan, duša se treba osloboditi svijeta i same sebe… onaj koji proizvodi našu preobrazbu u isusa jest Duh Sveti. poslan od oca i Sina, Duh Sveti dolazi u našu dušu upaliti isu-sov život (Rim 8,29), preobražavajući nas u njega i tvoreći od nas “sinove u Sinu”.

Sv. ivan od Križa jako je volio šutnju, usamljenost, ali ne zato jer nije volio ljude ili nije imao što s njima razgovarati. ne, nego on je otkrio onaj dragocjeni biser u središtu njegove duše i neprestano je tra-žio ljubljenoga. Kao i sv. Katarina Sienska i bl. elizabeta od Trojstva, i on je u sebi otkrio živi hram, mjesto gdje Bog prebi-va i u koji ga privlači. i zato se povlačio na razgovor s Bogom prisutnim u njemu. Kao što se isus povlačio u osamu da raz-govara s ocem, tako je i ivan tražio oca, Sina i Duha Svetoga u samoći, jer u samo-ći Bog govori duši. U svojim poukama sv. ivan od Križa je šutnju povezivao s krepo-stima. Tako kaže: šutnja je krotkost: kada ne odgovaraš na uvrede, kada ne zahtije-vaš svoja prava, kada prepuštaš Bogu da obrani tvoju čast. Šutnja je milosrđe: kada ne otkrivaš nedostatke braće; kada ne osu-đuješ, nego u nutrini zagovaraš. Šutnja je strpljenje: kada trpiš bez prigovora; kada ne tražiš utjehu od ljudi, nego čekaš da sjeme polako klija. Šutnja je poniznost: kada šutiš kako bi dopustio da do izražaja dođu tvoja braća; kada dopuštaš da tvoja djela budu pogrešno protumačena; kada prepuštaš drugima slavu za ono što si do-

bro napravio; Šutnja je vjera: kada ti šutiš, kako bi on djelovao; kada ne prihvaćaš glas svijeta kako bi bio u njegovoj prisut-nosti; kad ne tražiš da budeš shvaćen, jer ti je dosta da budeš shvaćen od njega; Šutnja je klanjanje: kada prigrliš Križ, bez da pi-taš zašto, u unutarnjoj sigurnosti da je to jedini ispravni put.

Zahvaljujući dragome Bogu na životu i učenju sv. ivana od Križa, obnovitelja Kar-mela u duhu Marijinu i ilijinu, molimo ga neka nas zagovara pred Gospodinom. Za-govaraj za nas, sv. oče ivane, jer ti poznaješ molitvu koju su stanovnici Kraljevskog grada čuli da anđeli tri puta pjevaju: „Sveti Bože, Koji si sve stvorio po Sinu; Bože Sve-ti i Silni, po Kome poznajemo oca; Bože Sveti i Besmrtni, Božanski Tješitelju, Koji izlaziš od oca i prebivaš u Sinu, smiluj se nama koji ti uzdižemo hvale: presveto Trojstvo, slava Tebi!” amen. +

Bl. eliZaBeTa oD pReSveToG TRojSTva - USUSReT KanoniZaciji

“Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam, pomozi mi potpuno se zaboraviti kako bih se nastanila u tebi, nepomična i smirena, kao da mi je duša već u vječnosti … presveta Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samo-ćo, neizmjernosti u kojoj se gubim, predajem vam se poput plijena…”

ova molitva elizabete od presvetoga Troj-stva, poznata u čitavome svijetu, nalik je na sažetak njena dubokoga života.

78 79Karmelski vjesnik 3/2015.

DODATCIDODATCI

DjetinjstvoÉlisabeth catez rođena je 18. srpnja 1880.

u mjestu camp d’avor (nedaleko Bourgesa), u vrlo pobožnoj obitelji. njen otac, časnik, preminuo je svega nekoliko godina kasnije te se gospođa catez sama morala pobrinu-ti za odgoj i obrazovanje svojih dviju kćeri. elizabeta, starija, “živa, oduševljena, revna… dragovoljna”, koju je najviše od svega odliko-vala razumnost, naučila se malo-pomalo dati osvojiti od ljubavi. “Bila je jako živa, sklona is-padima bijesa, pravoga bijesa, vrlo izrazitoga” priča njena sestra Guite. no, postojalo je još i ovo: privlačilo ju je sve veliko i lijepo te je imala velikodušno srce, koje se znalo otvoriti isusu te je iz ljubavi prema njemu je željela pobijediti svoju “strašnu narav”.

Rano je otkriven i umjetnički talent, te je s trinaest godina osvojila prvu nagradu za gla-sovir na Konzervatoriju u Dijonu.

Božji pozivGodinu dana kasnije, nakon jedne svete

pričesti, elizabeta prima od Gospodina poziv u Karmel, te na nj spontano odgovara zavje-tom trajnoga djevičanstva. no, gospođa ca-tez željela je provjeriti istinitost poziva, te joj nalaže neka pričeka do punoljetnosti.

Djevojka je patila u tišini, te nastavila u posvemašnjoj jednostavnosti živjeti svjetovan život. Tko bi to ikada pomislio? Majka joj je puno putovala, imali su puno prijatelja, dje-vojke su primale brojne pozive u društvo: na izlete, ples, tenis, sviranje glasovira, i eto eliza-bete “uvijek predvodnice”. Sve je oduševljava: more, planine, prijateljstvo; ali i župa, posjet bolesnicima, vjeronauk i skrb o djeci, te iznad svega i više od svega – molitva. “iako posred svijeta, piše još kao mlada laikinja, možemo slušati Boga u tišini srca koje želi jedino nje-ga”. no, zapravo će reći: “Kada prisustvujem tim okupljanjima i slavljima, moja je utjeha sabrati se i radovati Tvojoj prisutnosti.”

osjetivši se “pohođenom”, elizabeta će zatražiti objašnjenje od oca valléea, domi-nikanca, koji joj otkriva otajstvo nastanji-vanja Trojstva u duši. Bila je to odlučujuća svjetlost, od koje će živjeti sve do smrti. elizabeta već prima uzvišene milosti i pre-poznaje se u opisima ekstaze svete Male Terezije.

Ulazak u Karmel

Dana 2. kolovoza 1901., elizabeta ula-zi u Karmel u Dijonu te odmah osvaja susestre svojom iznimnom sabranošću. prilagođuje se bez i najmanje poteškoće : “… sve je u Karmelu divno, dragoga Boga pronalazi se jednako u radu kao i u mo-litvi. posvuda je samo on.” nakon milosti prvih mjeseci, elizabeta, obukavši habit, ulazi u tamu i suhoću, duboko ih prihva-ćajući. Svjetlost se vraća tek na dan pola-ganja zavjetâ.

Duhovne odlikeU ljeto 1905. jedan tekst iz poslanice efe-

ženima snažno progovara mladoj redovnici: “U njemu (Kristu), u kome i nama, preodre-đenima po namu onoga koji sve izvodi i po odluci Svoje volje- u dio pada da budemo na hvalu Slave njegove- mi koji smo se već prije nadali u Kristu.”

Tu ona pronalazi duboko usmjerenje svo-ga osobnoga poziva, svoje “novo ime” : hvala slave, laudem gloriae. “Hvala slave jest duša tišine koja je nalik na liru pod otajstvenim doticajem Duha Svetoga… koja Boga prati u vjeri i jednostavnosti.” Čini se kako se duhov-ni put sestre elizabete vrlo rano koncentirao u njenu jedinu žudnju: Krist, Trojstvo. “Svaka nam je minuta dana kako bismo se još većma

ukorijenili u Bogu… Da bismo to ostvarili, evo tajne: zaboraviti, napustiti sebe, ne voditi o sebi računa, gledati u Učitelja, i samo u nje-ga.” To je neće nimalo omesti u ljubavi spram drugih, svih drugih, svojim “velikim srcem prepunim ljubavi”.

njena posljednja godinaprvi simptomi addisonove bolesti, u ono

vrijeme neizlječive, pojavili su se u Korizmi 1906. elizabeta je prebačena u stacionar. Sve više i više, nestaje u Bogu. “prije smrti, san mi je preobraziti se u isusa Raspetoga i to mi daje toliku snagu u trpljenju.” Žarki apostolski va-paj koji je obilježio čitav njen život, samo jača : “o ljubavi… iscrpi i samu moju srž za Svoju slavu ; neka istječe kap po kap za tvoju crkvu !”. “Shvaćam kako je bol objava ljubavi.”

o Uzašašću, čuje, u dubini duše, ove riječi: “ako me tko ljubi… i otac će moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” istovremeno, tri osobe presvetoga Trojstva objavljuju se bolesnici u njenoj najdubljoj biti i ta se prisutnost više nikada neće izbrisati.

Bolest neumoljivo čini svoje. posljednje su razumljive riječi umiruće nalik na pjesmu: “idem u svjetlost, u ljubav, u život…” Dana 9. studenoga, elizabeta se konačno izgubila u Blaženomu Trojstvu.

Božja proročica za naše vrijemenjena pisana djela obuhvaćaju 342 pisma,

dnevnik, 17 intimnih bilješki, 122 pjesme i 4 duhovna traktata. U njima nam elizabeta do-nosi svoju jednostavnu i duboku, vrlo aktu-alnu poruku. Zašto ići daleko tražiti iskustvo božanskoga, kada je Bog, koji je sama ljubav, prisutan u najdubljemu dijelu našega srca? Do njega ne dolazimo tehnikama koncen-tracije. elizabeta nam otkriva svoju, daleko jednostavniju, tajnu: “zaboraviti sebe”, prestati razgovarati s “ja” koje je sebeljubno, kako bi-smo pogled upravili ka onome koji nas traži i uvodi u prisan život Trojice. Svakodnevlje, sa svojim radostima i žalostima, obasjano je njime. i samo trpljenje i smrt postaju tako put Života.

elizabeta nam je obećala pomoći: « na nebu, moje će poslanje biti privlačiti duše

pomažući im izaći iz sebe kako bi prionule uz Boga posve jednostavnim pokretom pre-punim ljubavi i čuvati ih u velikoj nutarnjoj tišini koja Bogu omogućuje utisnuti se u njih i preobraziti ih u Sebe Sama. »

njena su pisma prepuna sigurnosti u tu ljubav ponuđenu svima, koja čeka samo našu probuđenu, zauzetu vjeru. Svojim prijateljima, uglavnom laicima, povjerava sljedeće čudesno otkriće: svi pozvani, svi ljubljeni, sva djeca Božja po Krštenju, svi po-zvani za euharistijski stol, svi se mogu pre-dati ljubavi…

elizabeta nam srca neprestano obraća ka Bogu Živomu: ocu, Sinu i Duhu Svetomu, otajstvu otvorenu malenim stvorenjima po-put nas. “Trojstvo, eto našega prebivališta, piše ona, našega ‘doma’, kuće očinske iz koje nam nikada ne valja otići “. U studenome 1904., sastavila je svoju čuvenu molitvu : “Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam”, po kojoj se pot-puno predaje proždirujućem ognju Duha lju-bavi: “predajem vam se poput plijena”. jedina je njena želja suobličiti se s isusom, biti za nj “prirast čovječanstva, u kojemu će on objaviti sve svoje otajstvo”.

pečat crkveDana 25. studenoga 1984. ivan pavao ii

proglasio je ovu mladu francusku karmeli-ćanku blaženom. predstavio ju je kao “novo svjetlo koje nam svijetli, novu pouzdanu i si-gurnu vodilju.” “eto mlade kršćanke iznimno revna srca, koja može progovoriti mladima, kao i općenito svima tragateljima za apsolut-nim”. njena tajna? “otkrit ću vam je, to je ona nutarnja prisnost s Bogom, koja poput divno-ga sunca osvjetljuje i moj život”. +

80 Karmelski vjesnik 1/2016.

NB. Ovdje navedene najave događanja u HKP-i su novi-je od onih iz izvještaja sa VI. sjednice Provincijalnog savjeta

Redovite sjednice provincijalnog savjeta u 2016. g.:

1. 2. 5. (8.30h) - Remete2. 10. 9. (10.00h) – Graz3. 3. 12. (10.00h) – Sombor

Svjetski susret karmelske mladeži27. srpnja 2016. u czerni, povezano sa Svjetskim danom mladih u poljskoj, (http://karmel2016.com/?lang=en)

Duhovne vježbe HKp-e

od 21. kolovoza (nedjelja, večera) do 26. kolovoza (petak, objed) na Buškom jezeru.

od 26. rujna (ponedjeljak, objed) do 30. rujna (petak, objed) u Krku.

Susret provincijala europeod 7. do 10. listopada u linzu (austrija).

Susret časne braće laika HKp-eod 18. listopada (utorak) u 8.00h do 21. listopada (petak, objed) u Somboru. vodi-telj će biti o. anto Knežević.

Sabor provincije od 21. studenog (ponedjeljak) poslije-podne do 24. studenog (četvrtak).

Biskupsko ređenje o. Zdenka KrižićaU srijedu 25. svibnja u 10.30 sati u kate-drali u Gospiću. Glavni zareditelj će biti kardinal josip Bozanić. Suzareditelji će biti riječki nadbiskup ivan Devčić i apostolski administrator i dosadašnji gospićko-senj-ski biskup Mile Bogović. +