zagreb prosinac 2002. - dominikanci.hr · marijan jur~evi} je usmeno tra`io dispensu od...

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ZAGREB, PROSINAC 2002.

VJESNIKHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

God. XXXIX. prosinac 2002. br. 93

Draga subra}o, cijenjeni ~itatelji!Ako je vjerovati vijestima i zaklju~cima ve}ine svakodnevnih razgovora ~ini se da je dijagnoza jasna: paci-

jent je bolestan! Pacijent, to je vrijeme, na{e vrijeme. Ne osije}a se dobro, lo{e je,... Dakle, lo{a vremena!Neki ipak kaù: pro{li smo najgore, zavr{ila je izolacija i bolja se vremena naziru, i u svakom slu~aju –

kaù oni – bolje je nego prije par godina,...Unato~ tome ve}ina na{ih suvremenika ostaje skepti~na. Njihov je zaklju~ak: prolazimo kroz te{ka, ne-

jasna, lo{a vremena. Prije, sedamdesete i osamdesete godine, prije deset godina ili prije tri godine – to subila jo{ vremena. Tada nam je bilo privredno, politi~ki ili osobno, puno bolje. Ali danas? Lo{a vremena?!

[to vremena ~ini lo{im? [to ~ini vremena dobrim?Tko moè kompetentno re}i koje je vrijeme dobro a koje lo{e? Tko zapravo izri~e presudu na{em vre-

menu? U na{im hrvatskim ne/prilikama (i ne samo kod nas!) ~ini se da postoje dva mjerila koja su presud-na u procjeni ve}ine ljudi kakva su nam vremena: to su privreda i politika. Odlu~uju li dakle stranke iliprivredni koncerni, odnosno pojedini politi~ari i novinari, da li imamo dobra ili lo{a vremena? O ~emu za-pravo zavisi promjena (ne onog klimatskog) vremena, kad se doga|aju vremenski obrati – s dobrog na lo{e,i iz lo{ih u dobra vremena? Ima li ne{to tre}e {to odre|uje na{ ìvot odnosno na{a vremena?

Pitanja i samo pitanja, a odgovori opet u formi pitanja i upitnosti?!Na po~etku smo novog crkvenog vremena, u novoj smo crkvenoj liturgijskoj godini B. Op{irna verzija

~itanja iz Evan|elja prve nedjelje Do{a{}a (Mt 13, 24-37) ~ini se u prvi mah kao da se pridruìlo zborugovora o lo{im vremenima. Kao da nam, prema pisanju evan|eliste Mateja, predstoje katastrofalna vre-mena u Adventu: "sunce }e pomr~ati i mjesec ne}e vi{e svijetljeti a zvijezde }e s neba padati i sile }e senebeske poljuljati. Tada }e ugledati Sina ôvje~jega gdje dolazi na oblacima s velikom mo}i i slavom....Bdijte – budni budite!"

To je navje{taj budu}nosti, koja ni u kojem slu~aju ne ~ini sretnim i ne razveseljava. Lo{a vremena?[to u svemu tome zna~i i moè zna~iti za nas Advent, vrijeme Do{a{}a 2002. godine? To bi trebao svaka-ko biti anga`man djelatnog traènja vlastitog puta, razlogâ svoje ljudske i kr{}anske nade. Jer Advent nijevrijeme ~ekanja nego hod ususret. I taj put ne zavr{ava samo i jedino u pje{a~kim zonama adventskihtrgovina, put koji dalje ide od mene i mojih vlastitih vrata, koji ide dalje a ne samo do susjeda istomi{ljeni-ka, put koji nadilazi nas.

Bog se dao na put. I{ao nam je i ide nam ususret, tako susretljivo i prije svih na{ih napora da zavrijedi-mo taj susret. Do{a{}e 2002. godine je novi poku{aj, jest novi put. Da, On je na putu i On je Put. To smije-mo drugima re}i i dozvoliti da nam se kaè.

Zaklju~ni poziv i zahtjev Evan|elja 1. nedjelje Do{a{}a glasi: "Bdijete – budni budite!" U prvi mah ne-obi~an zahtjev – zar ne? Zasigurno ima trenutaka u ìvotu u kojima je budnost zapovjed trenutka i zada}akoja se ne smije ignorirati. "Bdijte" – vi{e puta nas Isus poziva na tu budnost. I ne bez razloga ovoEvan|elje stoji na po~etku nove crkvene godine. Teolo{ki preveden taj poziv na budnost zna~i, da je Go-spodin na putu, trebamo se pripremiti da ga prihvatimo kako bi i kod nas svratio. "Ne znate di dana, ni~asa." Jer, Gospodin svakodnevno dolazi, u svjetlu zapo~etog dana, u susretima ohrabrenja, u rije~i kojame podiè, u darovanom zdravlju, koje nije samo po sebi jasno, u euharistiji, koja ja~a moj ìvot, na{avremena. Advent (i}i pripravan ususret) se svakodnevno doga|a. Budni budite, bdijete! – to nije poziv na~ekanje, na pasivnost ili pak ispit na{e strpljivosti.

Biti budan, bdjeti, zna~i svjesno ìvjeti:Kao prvo svjesno ìvjeti zna~i ìvjeti zahvalno. Moèmo to nazvati, u duhu na{eg Reda, kontemplaci-

jom. To bi bila svjesnost u smislu otkrivanja stvarnoga, upravo otkrivaju}i svakodnevne (nezasluène) da-rove, obdarenosti s vremenom i ljudima, sposobnostima i darovima; onim osobnim, svijeta i ljudi oko nas.Kad izgubimo tu svijest, raste opasnost da se umi{ljamo, postanemo neobazrivi, prekomjerni i arogantni.

Drugo, svjesno ìvjeti zna~i razvijati kriti~an pogled – kreativnu vjernost. To bi, opet u tradiciji Reda,mogli nazvati akcijom: svakodnevna svijesnost na{ih rije~i, na{ih dijela, na{eg ìvota. Kad znamo tkosmo i gdje smo, ve} smo se odlu~ili za promjenu, za aktivno Do{a{}e.

Zaklju~no, bdjeti u jeziku spomenutog teksta Evan|elja zna~i zauzetost za jedan ìvi odnos premaBogu, to nije nipo{to odsutni Bog, kojeg jo{ trebamo do/~ekati. Dakle, "adventski ìvjeti" zna~i ìvjetisvjesno, zahvalno i kriti~ki – kreativna kriti~nost u ìvom odnosu s Bogom. Jer ako ìvimo adventski, nesanjamo, ne dijaboliziramo ili diviniziramo na{e vrijeme, ne bjeìmo pred svojim ljudskim i kr{}anskimobvezama, koje nam postavlja svakodnevnica. @ivjeti adventski, ne zna~i dakle puko ~ekanje, ~ekati dane{to do|e k nama, pa bio to i Spasitelj. Za nas kr{}ane adventsko ~ekanje je rad, hod ususret, budno i ot-voreno kro~iti kroz ìvot – ni manje, ni vi{e!

Onda i predstoje}u Provincijsku skup{tinu u lipnju 2003. godine ne}emo do~ekati u "mudrom ~ekanju"ili isklju~ivo oplakivanjem na{e situacije odnosno kritiziranjem (skr{tenih ruku) neispunjenih deziderata.

Imamo dosta razloga za zahvalnost i previ{e povoda za kreativnu vjernost. Stoga nema nikakvog smi-sla zazivati lo{a vremena i tugovati nad tamom dru{tvene, politi~ke, privredne ili redovni~ke situacije – tojest odga|ati promjene i korake omogu}avanja ìvota. Zapalili smo prvu svije}u Do{a{}a na adventskomvijencu. Zapalimo i svjetlo u na{im traènjima zahvalnosti, u na{im odnosima i na{im ìvotima. To je sre-di{nja poruka i zada}a na{eg adventskog ìvota, to je kr{}anski hod ususret Boì}u.

U tom smislu svima Vama èlim

ÊSTIT BO@I] I BLAGOSLOVLJENU,SA ZAHVALNO[]U I KRETIVNOM VJERNO[]U ISPUNJENU,

NOVU 2003. GODINU!

fr. Frano PrcelaPROVINCIJAL

HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 4 God. XXXIX. prosinac 2002. br. 93

IZ GENERALNE KURIJE

U~itelj Reda fr. Carlos Alfonso Azpiroz Costa imenovao je nove du`nosnike:

fr. Rajmund Jozef Klepanec – asistent za sredi{nju i isto~nu Europu. Njegov e-mail: s.eurcentºcuria.op.org

fr. Wojciech Giertych – asistent za intelektualni ìvot. E-mail: studiumºcuria.op.org

fr. Thomas Chrys McVey – socijus za apostolski ìvot. E-mail: apostolatusºcuria.op.org

Za novog arhivara Reda imenovan je fr. Lazaro Sastre Varas. Slu`ba }e mu trajati do 1. listopada 2008.

Rim, 23. listopada 2002.

Prot. N. 500/02

O K R U @ N I C A

Uporaba tehnolo{kih sredstava (fax, internet, e-mail, itd.) kojima se u komunikaciji i izmjeni informa-cija omogu}uje maksimalna brzina na velike udaljenosti, pro{irila se na podru~je tajnosti savjesti, u kojeim se ne smije dati pristup. Takva zapreka je sve nu`nija kada se radi o sakramentu pomirenja za{ti}enogispovjednom tajnom.

Nepogodnosti koje proizlaze iz takve uporabe su evidentne na prvi pogled, ali je korisno posebnouvaìti ~injenicu da se takva zlouporaba moè izroditi u povredu elemenata koji su konstitutivni ili srodnisakramentu pomirenja (njegova priroda, fizi~ka prisutnost dviju strana, mogu}nost dijaloga, i u~inak kojinakon toga slijedi, ~ak i sa psiholo{ke to~ke gledanja) i, u svakom slu~aju, zbog posebne brige koju onzahtijeva.

Problem je osobito hitan i delikatan za Pokorni~arnu koja se ex professo bavi stvarima povjerenimaCrkvi u ~etvrtom sakramentu. S druge strane, o~ito je da i druge stvari podnesene Apostolskoj Stolicitako|er zahtijevaju stroge mjere predostro`nosti.

Pokorni~arna smatra nu`nim skrenuti pozornost episkopata i vi{ih redovni~kih poglavara na ovu stvarkako bi sve}enici pod njihovom jurisdikcijom dobili pravodobne smjernice koje se ti~u potpunogisklju~enja uporabe gore spomenutih sredstava i potrebe vra}anja normalnoj pisanoj metodi komunici-ranja s Pokorni~arnom u svim stvarima za{ti}enima ispovjednom tajnom, tajnosti savjesti i/ili drugimsmotrenim razlozima.

Prijevod: fr. Mihael Mario Tolj

God. XXXIX. prosinac 2002. br. 93 5 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

PAENITENTIARIA APOSTOLICA

IZ PROVINCIJALATA

23. srpnja 2002. fr. Provincijal imenovao ~lanovima (novoosnovane) Liturgijske komisije na{eProvincije slijede}u subra}u: Zvonko Dànki} (predsjednik), Tomislav Kraljevi}i Damir [oki} (dopis br. 298./2002.)

24. srpnja slijedom zaklju~ka XIV. zasjedanja Provincijskog vije}a fr. Zvonko Kneèvi}imenovan podu~iteljem studenata na{e Provincije (dopis br. 299./2002.)

30. srpnja nisu pripu{teni jednostavnim zavjetima, odnosno otpu{teni su iz novicijata, fr.Andro Benedikt âlo i fr. Dominik Ivan ]eli} (dopis br. 317./2002.)

24. kolovoza u dubrova~kom samostanu poloìli jednostavne zavjete fr. Maro Rando Botica iAntun Pio Rado{evi}, a novicijat zapo~eli fr. Matej Kre{imir @ièk, fr. MatijasLovro Farka{, fr. Alojzije Petar Bilobrk i fr. Silvio Ivan Mar{i}.

12. rujna fr. Provincijal potvrdio fr. Kristijana D. Rai~a za priora dubrova~kog samostana(dopis br. 389./2002.)

30. rujna fr. Josip [imi} asigniran u rije~ki samostan (dopis br. 420./2002.)

fr. Pero ]avar postavljen za starje{inu gru{kog samostana (dopis br. 423./2002.)

3. listopada fr. Pero Juri~ imenovan predstavnikom na{e Provincije u Konferenciji vi{ih re-dovni~kih poglavara Bosne i Hercegovine (dopis br. 437./2002.)

7. listopada msgr. Josip Bozani} razrije{io fr. Josipa [imi} slu`be ùpnog vikara ùpe Kralji-ce svete krunice u Zagrebu (dopis br. 459./2002.)

msgr. Josip Bozani} imenovao fr. Zvonka Kneèvi} ùpnim vikarom ùpe Kral-jice svete krunice u Zagrebu (dopis br. 460./2002.)

fr. Provincijal postavio fr. Josipa [imi}a za starje{inu rije~kog samostana (dopisbr. 445./2002.)

3. prosinca fr. Luka Prcela, prior splitskog samostana, imenovao fr. Veselka Begi}a star-je{inom u Trogiru.

28. studenog fr. Mario Klari} oti{ao na odsluènje vojnog roka (Pula).


ZAPISNIK XV. SJEDNICE PROVINCIJSKOG VIJE]AZagreb, 11. listopada 2002.

U radu Vije}a sudjelovali su fr. Ivo Plenkovi}, fr. Stanko Prcela, fr. Hrvoje Lasi}, fr. Marinko Zadro,fr. Ivan Arzen{ek, fr. Anto Gavri}, fr. Tomislav Kraljevi}, fr. Kristijan D. Rai~ i provincijal fr. FranoPrcela. Fr. Marijan Jur~evi} je usmeno traìo dispensu od Provincijala, a poslao je i pismenu ispriku.

1. Duhovni nagovor odrào je fr. Hrvoje Lasi}, a nakon toga je pro~itan zapisnik pro{le sjednice.

2. Informacije o stanju radova na crkvi u Klop~u iznio je fr. Marinko Zadro. Radovi zatvaranja objekta}e ovisiti o vremenskim prilikama, ali trebali bi biti gotovi do kraja godine. Budu}i je projekt ra|en udruk~ijim uvjetima bit }e nu`no u~initi i neke manje preinake. Provincijal je naglasio va`nost identifika-cije cijele Provincije s ovim projektom.

3. Ponuda firme Erwin Roth d.o.o. iz Splita o kupnji zemlji{ta i samostana na Lopudu o kojoj se ra-spravljalo i na pro{lom zasijedanju Vije}a. Budu}i da od tada nema nikakvih novih elemenata, mi{ljanjavje}nika je da ponuda ne odgovara.

4. Molba starigradskog samostana za prodaju dijela zemlji{ta i ustupanje jednog objekta op}ini StariGrad. Nakon diskusije, vije}nici su bili mi{ljenja da treba i}i u pregovore s op}inom Stari Grad, a vodit }eih Provincijal s Ekonomom Provincije.

5. Razno

Iz Kurije je stigao upitnik o bra}i suradnicima na koji treba odgovoriti pojedina~no svaki ~lan Provin-cije. Sastoji se od dopisa U~itelja Reda, obrazloènja Komisije za bra}u suradnike te Upitnika. Odgovoretreba dostaviti Provincijalu koji }e ih prevesti na engleski i poslati u Kuriju.

V. Studijski tjedan uspje{no je odràn u Dubrovniku od 1. do 8. rujna. Bilo je {ezdestak sudionika. Ovegodine prvi put je organiziran u suradnji s "Espacesom" iz Bruxellesa te Institutom M.-D. Chenu iz Berli-na. Vije}e je iskoristilo nazo~nost voditelja "Centra za studij i izdava~ku djelatnost" fr. Slavka Sli{kovi}ada ~uje o pripremama za idu}i Studijski tjedan koje su u tijeku. Ve} su postignuti na~elni dogovori, ali tre-ba utana~iti detalje.

Fr. Josip [imi} je asigniran u Rijeku dok fr. Ivica Tomljenovi} na vlastito traènje odlazi u Njema~kuna rad u biskupiji Regensburg. Stoga je fr. Josip [imi} imenovan novim starje{inom u Rijeci.

Fr. Pero ]avar je imenovan starje{inom u Gruù.

Fr. Josip [imi} je razrije{en slu`be ùpnog vikara u ùpi Kraljice sv. krunica dok je na istu slu`bu ime-novan fr. Zvonko Kneèvi}.

U srijedu 16. listopada odràt }e se u Kemptenu sastanak na{ih fratara koji rade u Njema~koj.

Tiskan je dominikanski ~asoslov i sve zajednice i pojedinci su ga ve} dobili.

Fr. Ivan Arzen{ek je izvijestio o susretu sa sestrama dominikankama rimske kongregacije sv. KatarineSijenske, koje rade u Piranu. Na sastanku su bili fr. Ivan Arzen{ek, fr. Manes Zdol{ek i provincijal fr. Fra-no Prcela.


Sve~anom misom koju je 29. rujna predvodio msgr. Vladimir Stankovi} zatvorena je kapelica bl. Au-gustina Ka`oti}a na Volov~ici. Sad se sve aktivnosti nove `upe vode u prostorima novog samostana icrkve koji su u izgradnji.

Idu}e Vije}e bit }e u sije~nju 2003. godine i po~et }e s pripremama izborne Provincijske skup{tinekoja }e zapo~eti u Bolu 17. lipnja 2003.

fr. Slavko Sli{kovi}zapisni~ar

OBAVIJESTI

– Novi broj sestara u Kor~uli: 020-716-800

– Adresa (od 23. srpnja 2002. do 20. sije~nja 2003.) fr. Stjepana Krasi}aSt. Dominic Priory5 Hillhouse Ave.New HavenCT (Connecticut) 06505-1202USATel.: 001-203-562-6193Fax: 001-203-562-1273

– Adresa fr. Marka Bijeli}aConvento de Santo DomingoPl. de la Encarnación 948006 Bilboa ([panjolska)Tel. samostana: 0034-94-4330-408Fax: 0034-94-4339-850Mobitel: 0034-677-028-056e-mail: marko-blancoºnet.hr

– Adresa fr. Ivice Tomljenovi}aKath. Pfarramt AltheimDorfstr.76D-84051 EssenbachDeutschlandMob.:0049-1755-718-726

– Mobitel fr. Stipe Juri~ je (0039)033-8947-9790


– Novi brojevi samostana u Splitu:Centrala – 021-345-984fr. Marijan Pavlovi} – 021-348-004fr. Damir [oki} – 021-345-990fr. Jozo îrko – 021-345-990âsne sestre – 021-344-987Knjiàra – 021-344-980Fax: 021-345-486

– Samostan u Trogiru – 021- 881-960.


Tiskan je hrvatski prijevod Dominikanskog ~asoslova.Moète ga naru~iti u Provincijalatu.

U Zagrebu je 23. listopada 2002. godine za novog predsjednika Hrvatske konferencije vi{ih redov-ni~kih poglavara izabran provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Frano Prcela. Za potpred-sjednika je izabran fra Lucije Jagec, provincijal franjevaca Zagreba~ke provincije sv. ]irila i Metoda.

Tiskan je hrvatski prijevod Akta Op}e skup{tineu Providenceu 2001.

Moè se dobiti besplatno u Provincijalatu.

NEKI VA@NIJI TERMINI FR. PROVINCIJALA

14. 7. 2002. ZAGREB: razgovori orijentacije sa studentima.

16. – 17. 7. BRELA / STARI GRAD: a) predvodio euharistijsko slavlje i uputio prigodnu propovjedprigodom ùpskog blagdana Gospe Karmelske, b) posjetio fr. Ton~ija De{kovi}a.

17. 7. SINJ: sudjelovao u sprovodnim obredima za pokojnog fra Bonu Prcela OFM.

19. – 20. 7. DUBROVNIK: a) dogovori (sa subra}om, MSHS-om, sestrama na Pilama i dr.) usvezi priprave V. Studijskog tjedna, b) sudjelovao u prezentaciji knjige fr. DrageKolimbatovi} "Iz torbe pu~kog misionara".

21. 7. KARMEL BREZOVICA: predvodio euharistijsko slavlje i uputio prigodnu propov-jed prigodom blagdana Gospe Karmelske.

24. 7. SV. JURAJ U TRNJU: predvodio euharistijsko slavlje i uputio prigodnu propovjedpovodom sprovoda Terezije Je|ud, majke na{eg subrata fr. Ljudevita J. Je|ud.

26. – 29. 7. DÜSSELDORF: a) odrào posljednje pripravne dogovore oko organizacije ovogo-di{njeg Studijskog tjedna s njema~kim suorganizatorima tog projekta i b) pred-vodio obred vjen~anja za jedan prijateljski bra~ni par.

4. – 7. 8. KO[UTE: kratki odmor i posjeta majke.

8. 8. SPLIT: razgovor o zajedni~kim poslovima s nadbiskupom msgr. Marinom Bari{i}.

9. 8. KLOPÊ: posjetio fr. Peru Juri~.

10. 8. KOPANICE: prisustvovao na mladomisni~kom slavlju fr. Marka Bijeli}.

15. 8. VELIKA: predvodio euharistijsko slavlje i uputio prigodnu propovjed prigodomblagdana Velike Gospe.

24. 8. DUBROVNIK: a) jednostavni zavjeti novaka i b) ulazak u novicijat i obla~enje no-vih novaka.

25. 8. DRAMLJE: prisustvovao 40. obljetnici sve}eni~kog re|enja fr. Manes Zdol{ek idodjele titule "Jeromonaha Krestonosnog" od krièva~kog biskupa msgr. Slavo-mira Miklov{.

31. 8. – 9. 9. DUBROVNIK: sudjelovao na V. Studijskom tjednu za familia dominicana in for-matione u Europi (tema: Ljudska prava: izazov za dominikansko poslanje u Eu-ropi), kao voditelj projekta.

14. – 16. 9. DUBROVNIK: a) posjetio crkvu i ostatke samostana na otoku Lopud i razgovaraosa zainteresiranim ulaga~ima, b) predvodio euharistijsko slavlje i uputio prigod-nu propovjed prigodom blagdana Uzvi{enja sv. Krià u Gruù, c) razgovori sgru{kom zajednicom u svezi imenovanja starje{ine ku}e.

18. 9. PETROVÊ: posjetio sudionike II. turnusa duhovnih vje`bi za na{u Provincijukoje je predvodio msgr. Anton Stres, pomo}ni mariborski biskup.


24. – 27. 9. HUISSEN (NIZOZEMSKA): sudjelovao na dominikanskom simpoziju "Spas u Eu-ropi" i odrào kratki referat.

27. 9. ZAGREB: prisustvovao radu samostanske skup{tine zagreba~kog samostana.

29. 9. ZAGREB: sudjelovao na opro{tajnom euharistijskom slavlju prigodom "zatvara-nja" (desakralizacije) kapelice na Volov~ici.

1. – 2. 10. KORÛLA: a) predvodio euharistijsko slavlje otvaranja trogodi{nje priprave za100. obljetnicu Kongregacije an|ela ûvara na{ih sestara, b) predvodio euhari-stijsko slavlje i uputio prigodnu propovjed prigodom za{titnika Kongregacije se-stara, te ulaska u novicijat, obnove i polaganja zavjeta sestara.

3. 10. ZAGREB: a) sudjelovao na sastanku Mje{ovitih komisija HBK i HKVRP i b) pred-sjedao sjednici mje{ovite Komisije za komunikacije i tisak HKVRP i HUVRP.

5. 10. PIRAN / RIJEKA: a) posjetio sestre dominikanke i razgovarao s njihovom majkomgeneralicom s. Vivianom, b) posjetio subra}u radi planiranja imenovanja novogstarje{ine samostana.

10. 10. KLOPÊ: posjetio fr. Peru Juri~ i upoznao se sa stanjem nastavka gradnje crkve.

11. 10. ZAGREB: a) sjednica "Centra za studij i izdava~ku djelatnost" na{e Provincije, b)XV. zasjedanje Provincijskog vije}a.

15. – 17. 10. KEMPTEN / REGENSBURG: a) sudjeloavo na sastanku bra}e na{e Provincije, kojapastoralno rade u Njema~koj, b) razgovor s predstavnikom biskupije Regensburgu svezi pastoralnog rada fr. Ivice Tomljenovi} u njihovoj biskupiji.

22. – 23. 10. ZAGREB: plenarno godi{nje zasjedanje Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kihpoglavara (HKVRP) i Hrvatske unije vi{ih redovni~kih poglavarica (HUVRP).

25. 10. ZAGREB: a) kao novoizabrani predsjednik HKVRP razgovarao s potpredsjedni-kom HBK msgr. Ivanom Pren|a u svezi rada Mje{ovitih komisija i novog finan-cijskog sustava i b) prisustvovao predstavljanju novog broja ~asopisa na{ih bogo-slova "Izazov istine".

4. 11. STARI GRAD / SPLIT: a) skupa s Ekonomom Provincije posjetio fr. Ton~ija i razgo-varali s predstavnicima grada u svezi zemlji{ta i zgrade "Ubo`nice sv. Vinka Fe-rrerskog", b) sastanak Komisije za gradnju odnosno obnovu splitskog samostana.

12. 11. SPLIT: sudjelovao na prezentaciji knjige fr. Drage Kolimbatovi} "Iz torbe pu~kogmisionara".

15. – 16. 11. ZAGREB: sudjelovao na simpoziju "Kr{}anski socijalni nauk kao temelj socijal-noga i trì{noga gospodarstva".

19. 11. ZAGREB: sudjelovao na prezentaciji knjige fr. Drage Kolimbatovi} "Iz torbepu~kog misionara".

21. 11. ZAGREB: u sklopu Tjedna za mir Hrvatskog caritasa odrào predavanje "PierreClaverie – hrabrost za mir".

24. – 27. 11. RIM: razgovori u Generalnoj kuriji s U~iteljem Reda fr. Carlosom A. Costa, asi-stentom za na{u regiju fr. Rajmundom Klepanec – dogovori oko posjete odnosnovizitacije na{e Provincije.

28. 11. ZAGREB: izlaganjem na temu "pomirenje" sudjelovao na prezentaciji zbornika"Oprost i pomirenje – izazov Crkvi i dru{tvu" u organizaciji Hrvatskog caritasa.


OBLJETNICE U 2003. GODINI

SIJE^ANJ18. 70. ro|endan fr. Ivice Tomljenovi}

O@UJAK25. 30. godi{njica zavjeta fr. Stipe Juri~

SVIBANJ14. 70. ro|endan fr. Manesa Zdol{ek

25. 35. godi{njica zavjeta fr. Mije Rogina

LIPANJ24. 30. godi{njica re|enja fr. Pere Juri~

25. 25. godi{njica re|enja fr. Pere ]avar

29. 50. godi{njica re|enja fr. Pavla Njegovec i fr. Drage Kolimbatovi}

35. godi{njica re|enja fr. Mije Horvat

SRPANJ23. 40. godi{njica zavjeta fr. Marinka Zadro i fr. Nikole Mio~

27. 40. godi{njica zavjeta fr. Jure Buljan

KOLOVOZ17. 45. godi{njica zavjeta fr. Marijana Bi{kup, fr. Stjepana Krasi}, fr. Pavla Lasi}, fr. Vjekoslava

Lasi}, fr. Marijana Pavlovi} i fr. Franje [anjek

25. 50. ro|endan fr. Ivana Ike Mateljan

RUJAN1. 40. godi{njica re|enja fr. Tihomira Ilije Zovko

LISTOPAD7. 30. godi{njica zavjeta fr. Marka Boba{

STUDENI1. 55. godi{njica zavjeta fr. Pavla Njegovec i fr. Drage Kolimatovi}

4. 90. ro|endan fr. Anselma Radi}


U Klop~u nastavljeni radovi na dovr{enju crkve

Povodom nastavka radova na dovr{enju crkve Uzvi{enja sv. Krià u Klop~u, provincijal fr. FranoPrcela i ùpnik fr. Pero Juri~ uputili su pismo svim ùpljanima i prijateljima ùpe koji bi svojim prilozimamogli potpomo}i ovu izgradnju.

Prva sveta misa u pokrivenoj crkvi slavit }e se u nedjelju 22. prosinca 2002.


IZ @IVOTA PROVINCIJE

NA[I NOVACI

fr. Silvio Ivan Mar{i}

Ro|en sam 26. lipnja 1969. godine u Splitu od oca Slavka i majke Ane ro|. Milavi}. Osnovnu i srednju{kolu, za trgova~kog putnika, zavr{io sam u svom rodnom gradu. Upisao sam pravni fakultet na Split-skom sveu~ili{tu 1990. Nakon uspje{ne prve godine studija prekidam fakultet i odlazim u Hrvatsku voj-sku. Nakon kra}eg perioda u HV-u idem na rad u inozemstvo, prvo u Njema~ku kod svoje sestre, a potomu Australiju kod brata. Vratio sam se 1999. godine, te polako po~injem razmi{ljati o pitanju koje sebisvatko postavlja: "[to ja zapravo èlim?" Materijalno sre|en i ìve}i bez ikakvog straha od onog {to nosiìvot, po~injem preispitivati svoje stavove i shva}am da to nije ono {to me ispunja.

Od djetinjstva u sebi osje}am neku ~udnu privla~nost kod osoba koje su predale svoj ìvot Bogu.Isprva me je zanimalo isklju~ivo redovni{tvo, ali u zadnje vrijeme nekako me sve vi{e privla~i i


Novaci s u~iteljem i provincijalom

sve}eni~ki poziv. Mislim da bih na taj na~in najbolje ostvario svoj redovni~ki poziv, koji osje}am. U Spli-tu upoznajem dominikansku zajednicu i njihov rad. Sve ~e{}im dolascima u crkvu na misna slavlja, tekrunicu, zbliìo sam se s fratrima te ih po~eo posje}ivati i u samostanu. Pro~itao sam i nekoliko knjiìca oìvotu sv. Dominika, te samom Redu, te se zaintrigirao i donio odluku da poku{am. Doputovao sam u Za-greb, u{ao u postulaturu i upisao teologiju, zajedno s ostalim postulantima. Nakon zavr{etka prve godinestupio sam u dominikanski novicijat u Dubrovniku .

fr. Alojzije Petar Bilobrk

Ro|en sam 15. velja~e 1978. godine u Splitu, kao tre}e dijete, od oca Boè i majke Nade. Na kr{tenju,koje sam primio kao i ostale sakramente u ùpi Sv. Lovre u Stobre~u, dobio sam ime Petar. Osnovnu{kolu zavr{io sam u mjestu Stroànac. Prve dvije godine srednje {kole zavr{io sam u Splitu, a potom upi-sujem srednju policijsku {kolu u Zagrebu, gdje sam i maturirao. Nakon toga u Dubrovniku kao policajacprovodim gotovo pet godina.

Jo{ kao dijete, po{to potje~em iz katoli~ke obitelji, razmi{ljao sam o sve}eni~kom pozivu, no kasnijesam odustao od toga. Po dolasku u Dubrovnik, u meni su se ponovno po~ela javljati razmi{ljanja osve}eni{tvu, no nastojao sam ih potisnuti misle}i da sam sada prestar za to, kako nisam i{ao u sjemeni{te.Ipak, ne{to mi nije dalo mira. S jednim prijateljem franjevcom po~eo sam intenzivnije razgovarati oBogu, vjeri, sve}eni~kim zvanjima… U meni je iz dana u dan sve vi{e i vi{e buktio plamen i èlja da po-stanem sve}enik, ali ovaj put i redovnik. No, u razgovorima i ~itanju knjiga o redovni~kim zajednicamanisam prona{ao niti jednu za koju bih mogao re}i kako je ba{ ta zajednica za mene.

Nakon {to je pro{lo neko vrijeme, a moja èlja bivala sve ve}a i ve}a, preko prijatelja sam se upoznao sdominikanskim novacima u Dubrovniku. Po~eo sam se u~estalije druìti s njima i dolaziti u samostan.Ranije nisam poznavao dominikance pa sam zatraìo da mi posude neku knjigu o Redu, ali jo{ uvijekskrivaju}i svoju èlju. Upoznav{i neke pojedinosti o ìvotu sv. Dominika kao i o samom Redu, osjetiosam kako je to ono {to traìm.

Nakon {to sam novacima priop}io svoju èlju razgovarao sam s u~iteljem novaka fr. Ivom Plenko-vi}em, te nakon kra}eg vremena i s ocem provincijalom fr. Franom Prcelom. U sije~nju ove godine do{aosam u zagreba~ki samostan kako bih se upoznao sa zagreba~kom zajednicom te studentima i postulanti-ma. U oùjku sam u{ao u postulaturu, a 24. kolovoza 2002. godine zajedno s jo{ trojicom bra}e zapo~eosam novicijat s redovni~kim imenom Alojzije Petar, koje sam uzeo u znak zahvalnosti blaènom AlojzijuStepincu, od kojega sam traìo zagovor kod Svemogu}ega Boga da mi pomogne u ostvarivanju mojihtraènja te da mi pokaè koji je pravi put za mene.

fr. Matijas Lovro Farka{

Moje ime je Matijas Farka{ i dolazim iz Bugojna, gdje sam ro|en 27. srpnja 1981. godine od oca Jurja-Viktora i majke Tilde ro|. Barbari}. Tu sam ìvio do 1992. kada sam morao napustiti svoj rodni kraj zbognemilih ratnih doga|aja.

Svoje djetinjstvo sam nastavio ìvjeti u uvjetima, koji ni meni a ni drugoj djeci za vrijeme rata, nisu bilinormalni. Nastavio sam poha|ati osnovnu {kolu u Zagrebu, i to ~etvrti razred na Pe{~enici, u blizini na{egsamostana Kraljice svete Krunice i kapelice u Ludinskoj ulici gdje sam prvi put vidio dominikance. Tajkontakt se naàlost prekinuo jer je moju obitelj i mene izbjegli~ki ìvot odveo u seoce Pri`bu na otokuKor~uli gdje sam u ne{to vi{e od tri mjeseca boravka tako|er imao priliku par puta vidjeti dominikance i


dominikanke. Nakon toga sam se sa svojima ponovno vratio u Zagreb i nastavio peti i {esti razred. Napo~etku sedmoga razreda smo oti{li, kao izbjeglice, u Njema~ku gdje sam poha|ao sedmi, osmi i devetirazred osnovne {kole. U Njema~koj su, moram priznati, ìvotni uvjeti bili mnogo bolji nego u Hrvatskoj,a uz to sam uspio dosta dobro nau~iti i njema~ki jezik koji mi je danas od velike koristi.

Nakon zavr{ene osnovne {kole u Njema~koj, vratio sam se sa svojima u Bugojno, u srpnju 1998. godi-ne. Te godine sam se upisao u srednju {kolu koju sam uspje{no i zavr{io. Ve} pri kraju srednje {kole raz-mi{ljao sam o tome kako }e moj ìvot te}i dalje i kakve planove imam za budu}nost. S obzirom na to da umojoj obitelji ìvi Duh katoli~ke vjere po~eo sam razmi{ljati i o tome kako se postaje sve}enikom. S obzi-rom na to da bugojansku ùpu vode bra}a franjevci, prve informacije sam po~eo skupljati kod njih. Na-kon nekoliko razgovora s mojim ùpnikom i mladim fratrima u meni se rasplamsala èlja da i ja postanemfranjevac, ali dobio sam negativan odgovor od tada{njeg provincijala. Mislio sam da }e moja èlja ostatineispunjena. Jednom prilikom na probi pjevanja crkvenog zbora pri{la mi je jedna gospo|a iz zbora i dalanekakav broj telefona i samo rekla: "Probaj ovdje". Kad sam pogledao pisalo je "Isusovci – Zagreb".Mama je nazvala taj broj i dobila portu dominikanskoga samostana u Zagrebu i naravno iznena|eno rek-la: "Oprostite, pogrije{ila sam!". Razgovarali smo o tome i onda sam se sjetio da sam za boravka u Nje-ma~koj dobio na dar knjigu "Dominik propovjednik Istine" koju, moram priznati, nisam bio do krajapro~itao. Mama i tata su se tako|er sjetili da su, tako|er u Njema~koj, uvijek poslije svete krunice molilimolitvu svetom Dominiku za dominikanska i sve}eni~ka zvanja. Nakon {to smo sve "kockice lijepo po-sloìli" odlu~ili smo nazvati "te dominikance". Nazvav{i ponovno portu dogovorili smo sastanak s ocemprovincijalom fr. Franom Prcelom. Nakon toga sam prvi put pohodio samostan u Zagrebu u prosincu2000. godine. Kroz jo{ nekoliko susreta pobliè sam upoznao dominikance i njihov na~in ìvota.

Prvi korak koji sam u~inio u Redu je bila postulatura koju sam sa jo{ ~etvoricom kandidata "odsluìo"u razdoblju od 15. rujna 2001. do 13. kolovoza 2002. godine. Evo me sada u novicijatu gdje }emo, vjeru-jem, jo{ bolje upoznati dominikansku duhovnost, povijest i Bo`ji poziv, te uspje{no nastaviti i}i stopamasvetog oca Dominika.

fr. Matej Kre{imir @ièk

Ro|en sam 11. kolovoza 1982. godine u Zagrebu. S ocem Josipom, majkom Ankicom i bratom Kruno-slavom tada sam ìvio u Vukomercu, u neposrednoj blizini dominikanskoga samostana. Tamo me je krstiofr. Anto Kova~evi}, tada{nji ùpnik ùpe Kraljice sv. Krunice. Vjerujem da je sve to bilo djelo Providnosti.

Neposredno prije mog polaska u osnovnu {kolu, preselili smo se u ~etvrt Novi Zagreb, naselje Dugave.Ono je zajedno s naseljem Hreli} objedinjeno u ùpu sv. Mateja (kojeg sam i ja uzeo kao svog za{titnika).Nakon osnovne {kole upisao sam se na Ugostiteljsko-turisti~ko u~ili{te u obli`njem naselju Utrine tezavr{io program za zvanje konobar, a kasnije i za hotelijera.

Ve} na po~etku srednje {kole osjetio sam potrebu za poja~anim sudjelovanjem u ùpnim aktivnostimate sam se po~eo zanimati za sve}eni{tvo. Kasnije sam shvatio da traìm jo{ ne{to. Smatraju}i se osobom"za druge" traìo sam i zajedni{tvo u malo savr{enijem smislu.

Upoznav{i dominikance, prona{ao sam jo{ jedan element koji me neodoljivo privla~io – studij. Raz-govarav{i s tada{njim postulantima, u~iteljem studenata, priorom, te provincijalom odlu~io sam poku{ati.Tako sam, zajedno s ~etvoricom subra}e stupio u postulaturu u srpnju 2001. godine. Svi smo istovremenoupisali studij teologije na KBF-u u Zagrebu. Uspje{no zavr{iv{i godinu postulature, upisali smo pauzu nafakultetu, te se uputili u Dubrovnik. Prilikom ulaska u novicijat uzeo sam redovni~ko ime: fr. MatejKre{imir. S trojicom bra}e u{ao sam tako u ovu godinu ku{nje.

Molim Bo`ji blagoslov i zagovor Blaène Djevice Marije da svi ustrajemo na tom putu.


OBLAÊNJE NOVAKINJA, PRVI ZAVJETI I OBNAVLJANJE ZAVJETA

Jedno od naj~e{}ih pitanja koje u svakodnevnom ìvotu i susretima slu{aju mlade djevojke koje sukrenule putem redovni{tva je: "Kako i za{to si se odlu~ila biti redovnica?" Svaki puta se zasigurno nalazeu situaciji da obja{njavaju neobja{njivo. Zvanje se vrlo te{ko moè objasniti jer nadilazi na{e shva}anje,zalazi duboko u prostor duhovnog, u "prostor" gdje se susre}u Bog i du{a. Ne moè se objasniti, ali semoè vrlo sna`no doìvjeti, toliko sna`no da ve} tre}e tisu}lje}e zbog njega ljudi ostavljaju sve i slijedega. Poziv je iskustvo ~e`nje, sklonosti odu{evljenju da se ìvot potpuno posveti Bogu, da se kroz jedanoblik odricanja i od onoga {to je dobro i lijepo daruje Bogu cijelo bi}e.

U samostanu sestara dominikanki sv. An|ela ~uvara na Kor~uli, koji je istodobno i ku}a matica i ku}aformacije Kongregacije, dogodio se 2. listopada, na sam dan sv. An|ela ûvara, jedan od najljep{ih tre-nutaka u ìvotu mladih postulantica, novakinja i sestara. Sve~ani ~in obla~enja i ulaska u novicijat Marti-ne Tkal~ec i Marine Peri~i}, izlaska iz novicijata i prvih zavjeta ~isto}e, siroma{tva i poslu{nosti s. Barba-re Bagudi} i s. Mihaele Viher, te obnavljanje zavjeta s. Ljubice Juri}, s. Gabrijele Lu~i}, s. Kristijane Re-metin, s. Rebeke Juri} i s. Ane Begi}. Bila je to sve~anost za ~itavu dominikansku zajednicu.

Misnom slavlju koje je predvodio provincijal fr. Frano Prcela, uz sudjelovanje vi{e bra}e dominikana-ca, nazo~an je bio veliki broj sestara Kongregacije na ~elu s âsnom Majkom s. Katarinom Maglica, teobitelji i rodbina slavljenica kao i ostali puk Bo`ji.

âsna Majka s. Katarina u obra}anju slavljenicama izrazila je svoja dva osje}aja koja su je preplavila utom trenutku, osje}aji ~u|enja i zahvalnosti. U ime Kongregacije obe}ala je punu podr{ku mladim slav-ljenicama na njihovom putu formiranja.

Provincijal fr. Frano Prcela u svojoj propovijedi sna`no je povezao Evan|elje s dana{njim slavljem ipreporu~io an|ele cijeloj zajednici kao ~uvare. I sam je iskazao svu hvalu odluci djevojaka da prihvateBo`ji poziv, podrede materijalno duhovnom i budu bliè Kristu Spasitelju i mu~eniku.

Treba spomenuti ljepotu slavljeni~kog liturgijskog ~ina, kao i to da su ulaskom u novicijat dvije kandi-datice uzele redovni~ka imena: s. Sara (Martina) Tkal~ec i s. Mirjam (Marina) Peri~i}.

Nakon samog obreda i ~estitanja slavljenicama usljedio je sve~ani ru~ak na kojem je fr. Mato Bo{njak,voditelj i animator, svako malo nalazio nekoga od prisutnih da kaè par prigodnih rije~i. Naj~e{}i govor-nici bili su ~lanovi obitelji i prijatelji mladih slavljenica koji su svjedo~ili o njihovoj istinskoj èlji dabudu slu`benice Kristove.

Nema sumnje da }e ove mlade sestre pridonijeti dobrobiti Kongregacije i ~itave dominikanske zajed-nice te svojim apostolatom istine i pravde sluìti Bogu na slavu, Redu na ponos i narodu na korist.

fr. Silvio Ivan Mar{i}


ZAVJETOVANJE U DUBROVNIKU

U prvu nedjelju mjeseca listopada, kad dominikanci slave Gospu od Rozarija, u Dubrovniku je bilozavjetovanje novih ~lanova Svjetovnog dominikanskog reda pod vodstvom oca Draga Kolimbatovi}a.Zavjetovalo se 19 novakinja i 2 novaka.

Prije godinu dana, tako|er na blagdan Gospe od Rozarija, obavljeno je obla~enje. Svi kandidati primilisu naple}ak dominikanskog reda i izabrali jedno od imena svetih za{titnika.

Na zavjetovanju su svi kandidati prihvatili da }e biti tje{nje ujedinjeni s Bogom i njegovom Crkvomputem evan|eoskog na~ina ìvota, prema apostolskoj zamisli sv. Dominika te kao glasnici Evan|elja i}itragovima svoga Spasitelja Isusa Krista. Sluìt }e Bogu i bli`njemu u skladu s Crkvenim u~enjem i kaoudovi Reda sudjelovati u njegovoj apostolskoj misiji svojom molitvom, a ostalo prema svojim mogu}no-stima i sposobnostima.

Upravitelj bratstva jo{ je molio da Gospodin sprovede ovo ve} zapo~eto djelo njegovu ispunjenju, dasvi kandidati poloè pred Crkvom zavjet Evan|eoskog ìvota te se krsna milost u njima ostvari, daoja~ani darovima Duha Svetoga iskaù Njegovom Boànskom veli~anstvu dostojnu ~ast i svojim apo-stolskim àrom doprinesu {irenju Kristova Kraljevstva.

Slijedilo je zavjetovanje. Svi kandidati su pojedina~no dali obe}anje da }e ìvjeti po pravilima Brat-stva sv. Dominika kroz cijeli ìvot. Za primjer im je dat ìvot prvih kr{}ana.

Na kraju je uslijedila zahvala Bogu na tako velikom broju novih ~lanova Svjetovnog bratstva sv. Do-minika. Poslije sv. Mise uslijedilo je me|usobno druènje uz slastice i bezalkoholno pi}e.

Pave Radoni}

SVE]ENI^KO RE\ENJE U DUBROVNIKU

U dubrova~koj katedrali 22. lipnja 2002. godine bilo je sve}eni~ko re|enje. Dubrova~ki biskup mons.@elimir Pulji} zaredio je za sve}enika |akona dubrova~ke biskupije don Anta Buri}a i ~lana Hrvatske do-minikanske provincije fr. Marka Bijeli}a.

Fr. Marko Bijeli} ro|en je 7. prosinca 1976. godine u Br~kom, nadbiskupija vrhbosanska. RoditeljiPejo i Ivka ro|. @upari} imaju uz Marka jo{ {estero djece (~etiri sina: Ilija, Drago, Matej i Josip, te dvijek}eri: Dragana i Lucija). Srednju {kolu zavr{io je u Zagrebu na Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji na[alati. Teolo{ki studij zapo~eo na Katoli~kom Bogoslovnom Fakultetu u Zagrebu, a zavr{io u Salamanci.Sve~ane zavjete poloìo je 8. kolovoza 2001. godine u Dubrovniku, a za |akona zare|en 28. listopada2001. g. u Zagrebu. Pastoralni praktikum imao je u ùpi sv. Krià u Gruù.


Biskupova propovijed na re|enju

Bra}o i sestre u Kristu,

Ovaj po~etni razgovor, bra}o i sestre, uvodi nas u misterij svetog re|enja i vodi nas u Dvoranu posljed-nje ve~ere ~uti jo{ jednom Isusove rije~i upu}ene njegovim apostolima: "Vi ste prijatelji moji. Niste viizabrali mene, nego sam ja izabrao vas i odredio da idete i rod donosite. Ostanite u mojoj ljubavi!" Za kojitrenutak izgovorit }u posvetnu molitvu: "Budi nam na pomo} Gospodine o~e sveti djelitelju svih milosti,daj ovim svojim slugama dostojanstvo Prezbiterata. Bili valjani suradnici na{ega Reda i vjerni djeliteljitvojih otajstava".

Sadràjna je molitva Crkve za re|enje. Divan je primjer stotnikove vjere iz Lukinog evan|elja, zatimrije~i proroka Izaije, "Duh Gospodnji je na meni", kao i o~inske Pavlove preporuke Timoteju: "A ti, Bo`ji~ovje~e, teì za pravedno{}u, pobo`no{}u, postojano{}u. Bij dobar boj! Ustraj u du`nostima, jer rade}iovo spasit }e{ i samog sebe i svoje slu{atelje". Sve nam to pruà prigodu, u kontekstu sve}eni~kogre|enja, razmi{ljati o milosnom Bo`jem daru Duha Svetoga i njegovoj ulozi u povijesti Crkve. Njegov jedar {to za vr{enje "svete slu`be vojuju slu`benici raspore|eni u tri stupnja". Njegova je milost da smo"rod odabrani, kraljevsko sve}enstvo, narod ste~en da navije{ta silna djela Gospodnja". Njegovo je pro-vi|enje i nadahnu}e {to ovi mladi}i don Ante i fra Marko izreko{e pred nama svjesno, slobodno i odlu~nosvoj: "Evo me!" Svjesni milosti Bo`jeg odabranja i veli~ine Njegovog dara priklju~ujemo se poklikupsalmiste i pjevamo: "Gospodin je pastir moj, ni u ~emu ja ne oskudijevam! O ljubavi Tvojoj, Gospodine,pjevat }u dovijeka!"

"Znajte, dragi moji sve}enici" pisao je Papa ove godine za Veliki êtvrtak, "osobito sam vam blizu, jerkao posluìtelji Euharistije i sakramentalnog Pomirenja, vi imate osobitu zada}u {iriti u svijetu nadu, vjeru,mir i dobrotu... Kako je samo divan ovaj na{ poziv!" [to uzvratiti Gospodinu za sve {to nam je u~inio?!

Stoga su sve}eni~ka re|enja posebne prigode kad je potrebno razmi{ljati o tom nezasluènom Bo`jemdaru i na sve}eni~ki poziv gledati o~ima vjere i crkvene tradicije. Posebno danas u sekulariziranom svije-tu. Jer, sve}eni~ko zvanje nije shvatljivo mjerilima ovoga svijeta! U njemu se ostvaruje vje~nosve}eni{tvo Isusa Krista, Sina Bo`jega. Dok druga zvanja ~ovjek moè vr{iti dobro ako i nema vjere, usve}eni~kom zvanju to je temelj. Ono ima svoje opravdanje samo iz vjere i svoj smisao samo po vjeri.Nositelj sve}eni~kog zvanja moè biti samo ~ovjek vjere. I narod Bo`ji gleda i prihva}a sve}enika uglav-nom o~ima vjere! Sve}enik je, naime, uklju~en u Bo`ji plan i u Bo`je djelo! Sve}enik ne navije{ta svojuvjeru i svoja moralna na~ela, nego vjeru Crkve i njezina moralna na~ela! On je graditelj Crkve u ime Kri-sta. Bog polaè u njih svoje nade. Povjerava im uspje{nost svoga djela s obzirom na vje~no spasenje ljudi!

Tu je ujedno i odgovor na vje~no izazovno pitanje otkuda sve}enicima vlast i autoritet pa mogu o~eki-vati da ih ljudi slu{aju i uvaàvaju? Znamo, naime, kako se Mojsije tuìo da "ne zna govoriti i da je sporna jeziku" (Izl 4, 1.10), a Izaija izjavljivao kako su mu "usta ne~ista" (Iz 6, 5), dok se Jeremija bunio da je"jo{ premlad" (Jer 1, 6). Mojsiju je odgovoreno protupitanjem "tko je stvorio usta ~ovje~ja? Idi i ja }u tikazati {to }e{ govoriti" (Izl 4, 11). Izaijina su usta bila o~i{}ena, a Jeremiji je Gospodin rekao da je "u ustanjegova stavio svoju rije~" (Jer 1, 9).

Stoga, kad sve}enik propovijeda o Kristu, on ne pri~a o njemu samo kao o povijesnoj osobi. Ne, on gapredstavlja kao ìvu osobu koja je prisutna u Crkvi, koja stvara, koja se utjelovljuje i ra|a. U tom procesu ut-jelovljenja i ra|anja Bo`je Rije~i sve}enici navjestitelji imaju nezamjenjivu ulogu, dovesti slu{atelje do iz-vora sigurnosti, do Boga u kojem se ljudsko srce jedino smiriti moè. Sveti Toma Akvinski je, slijede}i sve-tog Augustina, lijepo zapisao kako je sve}enikova zada}a "pou~iti razum, oplemeniti srce i formirati volju".

Tu je zapravo i odgovor na pitanje otkuda "propovjedniku vlast"?! Primio ju je u samom ~inu re|enja.Ta zare|en je s nakanom da ide i propovijeda. Istina, drugi to nekada znaju i mogu ljep{e i zanimljivije


u~initi, ali oni nisu propovjednici, jer nisu poslani. Izaija je napr. duboko potresen nacionalnom krizom,na Jahvino pitanje "koga da po{aljem", odgovorio: "Evo mene, po{alji me!" Jeremija je vjerovao kako gaje Jahve "pomazao i pozvao jo{ u utrobi majke njegove". Stoga je razumljivo kako su pitanja o sve}enikusilno ozbiljna. Misterij njegova poziva – koji je i njemu samom zagonetka – probijat }e gusto}u doga|ajai civilizacija i biti veliko svjedo~anstvo i znak nevidljivog kraljevstva. Sve}enici to znaju. I kad prvi putulaze k oltaru, nije im nepoznato kako }e do svoje smrti biti znak protivljenja: "svjetlo za sinove svjetla, itama za sinove tame" (kard. Kuhari}).

Molit }emo stoga neka Duh Sveti, Gospodin i @ivotvorac, obu~e ovu dvojicu izabranika u silu odozgori obdari ih ponizno{}u srca, postojano{}u duha i pouzdanjem u Boga.

- Neka bi poniznim srcem poput Marije stalno govorili: Evo, slu`benika Gospodnjeg. Nisam dostojanda uni|e{ pod krov moj, ali reci samo… Govori Gospodine, sluga Tvoj slu{a!

- Neka bi postojanim duhom uvijek svjedo~ili kako ne}e biti dvorjani koji se dodvoravaju kriterijimaovoga svijeta, ve} neustra{ivi propovjednici onostranih vrednota; da ne}e biti trstika koju vjetar ljulja,ve} proro~ki navjestitelji Bo`je pravde i njegovog kraljevstva (poput I. Krstitelja). Postojan i proro~kiduh u~init }e ih spremnima pred zahuktalim relativizmom na idejnom i moralnom planu pokazivati ljudi-ma put prema centru, sredi{tu i jedinom ~vrstom upori{tu: Isusu Kristu, otkupitelju ~ovjeka i Duhu Sve-tom branitelju i posvetitelju.

- I napokon, neka bi neograni~enim pouzdanjem u Boga poput Abrahama i na{eg blaènika Alojzijaprolazili svijetom pjevaju}i sa psalmistom: "U Tebe sam se Gospodine pouzdao!" "Gospodin je pastirmoj, ni u ~emu ja ne oskudjevam".

To je na{ "molitveni troplet" koji upu}ujemo Presvetom Trojstvu. To je molitva okupljene zemaljskecrkve koju àrko upravljamo nebeskoj Crkvi svetaca i blaènika, mu~enika, redovnika i ispovjedalaca. Ikad se doskora njih obojica budu prostrla na zemlju, a mi na koljenima zazivali nebesku Crkvu, bit }e tovanjski izraz na{e nemo}i, ali i zaufane èlje i molitve za njih da ih Duh Sveti obdari svojim darovima"poniznosti, postojanosti i pouzdanja u Boga".

Zato vas pozivam, predraga bra}o i sestre, sabrano u molitvi i pjesmi sudjelujte kod ovog obreda, u li-turgiji svetog re|enja. Budu}i je sveti Red dar Crkvi, zajednici, bra}i, svijetu, molimo neka i ova dvojicakandidata uistinu budu dar Crkvi i narodu: dar ljubavi bez koristoljublja, dar darivanja bez pridràja i darsluènja bez uvjetovanja. I neka Gospodin do kraja izvede ono {to je zapo~eo na njihovom kr{tenju. Neumarajmo se upravljati nebu svoje àrke molitve za njih: Svemogu}i milostivi Boè, usli{i dobrostivona{e ponizne molbe i daj da oni, koje }e{ po neizmjernoj dobroti svoje blagosti uzvisiti na slu`bu nebe-skih tajna, budu dostojni sluge tvoga oltara, te ono {to njihov glas iznese tvojom posvetom bude ipotvr|eno. Preblaèna Djevice, Gospo od Porata, Kraljice apostola, spasenje kr{}ana, potkrijepi ove na{eponizne molitve pred Srcem svoga Boànskog Sina kako bi svi ovogodi{nji hrvatski mladomisnici, a po-sebno ovi dana{nji re|enici mogli biti doista "svjetlo za sinove svjetla". Amen!


SASTANAK BRA]E KOJA RADE U NJEMA^KOJKempten, 16. listopada 2002.

Sastanak je bio zami{ljen za svu bra}u koja pastoralno rade u Njema~koj i [vicarskoj a ~lanovi su na{eProvincije, ali nije se tako i ostvario jer se nisu odazvali fr. Tihomir Ilija Zovko, fr. Mate Luka~ i fr. MijoRogina. Odràn je u Kemptenu kod fr. Mile Gugi}a komu i ovom zgodom zahvaljujemo {to nas je tako li-jepo do~ekao i ugostio.

Razgovor se bazirao na tri to~ke:

Najprije je Provincijal govorio o svom radu i svemu {to poduzima na planu Provincije.

Druga to~ka bila je razmjena misli i poja{njenje nekih na{ih pitanja. Zaklju~ili smo da je rok koji jeKapitul donio o vremenu na{eg boravka izvan Domovine razuman i dobar, kako za pojedince tako i zaProvinciju. Provincijal je naglasio da su sva bra}a koja se nalaze izvan Provincije s dozvolom koja im je usvoje vrijeme dana.

Kod tre}e to~ke razgovaralo se o pripremama za slijede}u izbornu provincijsku skup{tinu. Predloìlismo Provincijalu da kod formiranja skupova za izbor delegata za skup{tinu jednu skupinu sa~injavaju onabra}a koja djeluju izvan Provincije kako bi kapitularci bili direktno obavije{teni o na{em radu i problemi-ma s kojima se suo~avamo. Ujedno bismo i mi bili iz prve ruke obavije{teni o svemu {to se raspravljalo naskup{tini.

Pod razno, Provincijal je primjetio da za Vjesnik provincije stiè vrlo malo priloga o na{em ìvotu iradu. Neka su bra}a primjetila da se, sli~no na{im ljudima na "privremenom radu" u inozemstvu, i miosje}amo strancima tamo gdje ìvimo i radimo, ali isto tako i u Provinciji pa ~ak i u samostanu ~iji smo~lanovi po asignaciji.

Za kraj ovog kratkog izvje{}a o na{em sastanku mogu re}i da je bio koristan i potreban. Po takvim su-sretima postajemo bliì i povezaniji. Oni nam stvaraju osje}aj da smo ipak jedna zajednica i subra}a, iakonas dijele stotine kilometara. Na kraju smo svi izrazili àljenje {to na{em sastanku nisu bila nazo~na iostala bra}a.

fr. Mario R. Marinov


LJUDSKA PRAVA – IZAZOV ZA DOMINIKANSKO POSLANJE U EUROPI

Od 2. do 8. rujna u Dubrovniku je u dominikanskom samostanu i Me|unarodnom sredi{tu hrvatskihsveu~ili{ta odràn V. studijski tjedan za dominikanke i dominikance u Europi. Projekt Studijskih tjedanapokrenut je 1997. godine uvi|anjem potrebe Reda propovjednika da se organiziraju dodatni studijski pro-grami za ~lanove u formaciji. Odràva se redovito prvog tjedna u rujnu, a u me|uvremenu je izrastao uslu`beni projekt europskih dominikanskih provincija.

U organizaciji ovogodi{njeg Studijskog tjedna o temi "Ljudska prava: Izazov za dominikansko po-slanje u Europi", uz "Centar za studij i izdava~ku djelatnost" Hrvatske dominikanske provincije, prvi suput sudjelovali "Institut Marie-Dominique Chenu" iz Berlina i "Espaces" iz Bruxellesa. Jezici komunika-cije bili su francuski, njema~ki i hrvatski, a sudjelovalo je {ezdesetak sestara i bra}e iz Njema~ke, Francu-ske, Belgije, Poljske, Slova~ke, Haitija i Hrvatske.

Tjedan je otvorio fr. Frano Prcela, za~etnik projekta i provincijal Hrvatske dominikanske provincije.Sudionike je pozdravila i Dubravka [uica, dubrova~ka gradona~elnica, podsjetiv{i na tradiciju ljudskihprava u Dubrovniku, njihovu va`nost u sada{njem trenutku te nu`nost za budu}nost. Skup je pozdravio ibiskup dubrova~ki msgr. @elimir Pulji} (vidi tekst u nastavku).

Radni dio tjedna zapo~eo je uvodnim predavanjem dr. fr. Thomasa Eggenspergera, direktora "Espace-sa" iz Bruxellesa o temi: "Za{to su ljudska prava izazov za nas dominikance i dominikanke?". Uprvom di-jelu svoga izlaganja osvrnuo se na sam pojam, vrste, eti~ke dimenzije i konfliktna polja ljudskih prava. Udrugom dijelu govorio je o ljudskim pravima kao integrativnom momentu me|unarodne zajednice te raz-li~itosti i otvorenosti tuma~enja i interpretacije ljudskih prava na primjeru kosovskog konflikta.

Drugog dana skupa razmatrana su ljudska prava s povijesnog i teolo{kog aspekta. Povijesni aspektobradio je dr. fr. Franjo [anjek, profesor crkvene povijesti na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu u Za-grebu, predavanjem "Borba Crkve za i protiv ljudskih prava, predstavljeno na primjeru kontroverzeizme|u kor~ulanina Vinka Paletina OP i Bartolomea de Las Casasa OP". Primjer te dvojice dominikana-ca, makar bili u suprotivnim taborima, svjedo~anstvo je zauzetosti dominikanskog reda o tom pitanju.

Pogled na ljudska prava iz teolo{ke perspektive iznio je dr. Hans Joachim Sander, profesor dogmatikena Sveu~ili{tu u Salzburgu, zapo~ev{i svoje predavanje "Mo} pod znakom `rtava. Trag Bo`ji u ljudskimpravima" tezom da "ljudska prava postoje jer se gaze". Njihova mo} proizlazi iz nemo}i ljudi koji su`rtve. Teolo{ka dimenzija pokazuje da se kroz nemo} krià stvara mo} i suverenost djelovanja, stogaljudska prava nije mogu}e uspostaviti silom. Njome se ne moè dokinuti nasilje. Ono se dokida raspo-loìvo{}u osobe za drugoga. Na taj na~in ona se stavlja na stranu Uskrsloga koji se tako protivio nasilju daga je sam podnio. Onaj tko ulazi u podru~je borbe za ostvarenje ljudskih prava, mora platiti cijenuizloìv{i se nasilju i mogu}nosti da sam bude `rtvom. Dakle, mo} ljudskih prava proizlazi iz nemo}i.

Tre}eg dana o utemeljenosti ljudskih prav pogledom kroz teolo{ku antropolgiju govorio je dr. fr. Chri-stian Duquoc, profesor emeritus dogmatike na Teolo{kom fakultetu u Lyonu. Univerzalnost ljudskih pra-va suprotstavio je dana{njoj nemetafizi~koj perspektivi. Problem je osvijetlio odnosom historicizma i po-zitivizma u pogledu antropol{kih temelja ljudskih prava. Zaklju~io je da pravo koje posjeduje svako ljud-sko bi}e svoj izvor ima u univerzalnim pravima i prema njima se odlu~uje, ali to nikoga ne osloba|a od-govornosti za pojedina~na rje{enja pitanja pravednosti.


êtvrtak je bio dan predaha. Za sve sudionike i predava~e organiziran je cjelodnevni izlet na otok Lo-pud gdje je u dominikanskoj crkvi sv. Nikole slavljena trojezi~na liturgija.

Rad je nastavljen petog dana predstavljanjem Europske povelje osnovnih ljudskih prava, oko koje setrenutno vodi rasprava da ona postane prvi dio europskog ustava. Povelja se sastoji od {est poglavlja:ljudsko dostojanstvo, sloboda, jednakost, solidarnost, gra|anska prava i pravednost. O njenoj va`nosti isnazi govorio je dr. fr. Ignace Berten, vicedirektor "Espacesa" iz Bruxellessa.

U ve~ernjim satima veliku pozornost izazvalo je javno predavanje dr. Erharda Buseka, posebnog koor-dinatora Pakta stabilnosti za jugoisto~nu Europu, o aktualnoj situaciji u regiji i pitanju ljudskih prava.Pakt stabilnosti ima tri zada}e: intervencija u krizama i prevencija kriza, pokretanje procesa stabilizacijekako bi zemlje jugoisto~ne Europe u{le u Europsku uniju te uspostava suradnje me|u tim zemljama. Porije~ima dr. Buseka, najteè podru~je rada upravo je pitanje demokracije i ljudskih prava. "U Europi mo-ramo jedni druge upoznati. Odlu~uju}a zada}a gdje treba ~initi puno toga jest drugotnost prihvatiti i shva-titi je kao oboga}enje" kazao je dr. Busek.

Radni dio Studijskogf tjedna zavr{io je u subotu okruglim stolom o univerzalnosti ljudskih prava i iza-zovima pred kojima stoji Crkveno djelovanje i dominikanska praksa. Upozoreno je na niz problema s ko-jima se Red, a i Crkva op}enito, suo~ava na tom podru~ju. Naime, dok su s jedne strane odlu~ni zagovor-nici ljudskih prava, ostaje otvoreno pitanje o ljudskim pravima unutar samih crkvenih institucija.

O va`nosti ovoga skupa govori i dolazak vikara generalnog u~itelja dominikanskog reda fr. DominiqueRenouarda iz Rima. Sestre i bra}a iskoristili su subotu popodne za razgovor s njim. Va`nost teme te nu`nostzauzimanja za ljudska prava on je osvijetlio brojnim primjerima rada dominikanskih sestara i bra}e diljemsvijeta, posebice na najugroènijim podru~jima. Neki od njih su to potvrdili `rtvom vlastitog ìvota.

Studijski tjedan je zaklju~en u nedjelju u crkvi sv. Dominika sve~anim euharistijskim slavljem koje jepredvodio Vikar U~itelja reda.

fr. Mihael Mario Tolj


POZDRAV MSGR. @LIMIRA PULJI]A, BISKUPA DUBROVA^KOG

Drago mi je {to se V. Studijski tjedan za ~lanove dominikanske obitelji u formaciji u Europi odràva umojoj biskupiji. Milo mi je {to su organizatori uz interesantnu, aktualnu i va`nu teme o ljudskim pravimaizabrali Dubrovnik. Zahvaljujem mnogopo{tovanom ocu provincijalu Hrvatske dominikanske provincijefr. Franu Prceli, za~etniku ovog projekta na ljubaznom pozivu nazo~iti otvaranju ovog Studijskog tjedna iuputiti prigodnu rije~. Svima izri~em iskrenu dobrodo{licu u ovaj Grad i ovu starodrevnu biskupiju. Uznazo~ne uglednike, goste i uzvanike poseban pozdrav vama dominkanke i dominkanci iz Hrvatske i svi-jeta. Neka vam ovi gradski miri kao i beskrajni pogled preko morskih àla pomognu otkrivati veliku isti-nu o ~ovjeku kojem nije odre|eno hodati "malen ispod zvijezda", jer je ro|en za ve}e stvari.

Njegova pojava i postojanje navelo je mnoge da o njemu razmi{ljaju polaze}i od nekih njegovih vidlji-vih obilje`ja. Na temelju njegove tjelesne strukture nazivali su ga "homo somaticus", a na temelju razuma"homo sapiens" Budu}i da je obdaren slobodnom voljom "homo volens", a na temelju njegova na~ina go-vora "homo loquens". Zbog njegove dru{tvene dimenzije nazva{e ga "homo socialis", a na temelju kultu-re i velikog kulturnog naslje|a “homo culturalis”. Temeljem rada i tehnike postade “homo faber”, a zbogpotrebe za igrom i zabavom “homo ludens”. Na temelju njegove otvorenosti transcedenciji opisa{e gakao “homo religiosus”. Njegova sposobnost razgovora, dogovora i pregovara pribavi mu naslov “homodialogans”. Po pravnom izri~aju nazva{e ga “fizi~kim i pravnim bi}em” (persona physica et iuridica) kojeima obveze i prava prikladne njegovoj naravi. A to je tema ovog studijskog skupa.

Ljudska prava i pravni nauk o tome ("ius") ima svoje korijene u gr~koj filozofiji koja je razlikovala "vje~nei nepromjenljive zakone" upisane u ljudsku narav od onih koje se stvara, koji su promjenljivi. Rimski pravnicii filozofi su jo{ vi{e razradili pravnu terminologiju i tvrdili kako je pravo "vje{tina dobroga i jednakoga", a svo-ju su teoriju bazirali na tri temeljna principa: po{teno ìvjeti, drugom ne {koditi i svakome svoje dati ("honestavivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere"). Kr{}anstvo, koje predstavlja moralni i politi~ki velepre-vrat, imalo je veliki zna~aj u daljnjoj razradi pravne nauke. Navje{}uju}i kako su "svi ljudi djeca Bo`ja" ime|usobno bra}a, ono je unijelo novu kvalitetu u pravnu terminologiju. Svaki je ~ovjek samim time {to je~ovjek, bez obzira na vjeru, narodnost ili dru{tveni poloàj vrijedan po{tovanja. "Nema vi{e @idova ni Grka,roba ni slobodnjaka; nema vi{e ni mu{ko, ni ènsko jer svi su jedno u Kristu Isusu" (sv. Pavao, Gal 3, 28).

U tom povijesnom kontekstu valja i{~itavati Op}u deklaraciju o pravima ~ovjeka koju je prihvatila i pro-glasila Op}a skup{tina Ujedinjenih naroda na svom tre}em zasjedanju u Parizu 10. prosinca 1948. godine.(Tamo se tvrdi kako postoji "uro|eno dostojanstvo i jednaka neotu|iva prava svih" i ona su "temelj slobode,pravde i mira u svijetu". "Svako ljudsko bi}e ra|a se slobodno i jednako u dostojanstvu i u pravima". "Svat-ko ima pravo na ìvot, na slobodu i osobnu sigurnost. Svi su ljudi pred zakonom jednaki. Svatko ima pravona slobodu misli, savjesti i vjere. Svatko ima pravo da sam posjeduje imovinu i nitko ne smije biti samovol-jno li{en svoje imovine. Nepo{tivanje tih prava povreda je savjesti ~ovje~anstva, jer ~e`nja za slobodom go-vora i vjerovanja, kao i te`nja da bude oslobo|en straha i nesta{ice utkana je u srce svakog ljudskog bi}a").

Nitsche je negdje zapisao kako je "do{ao trenutak za lov, ali ne divlji, ve} pitom i pritajen lov na onekoji saginju du{u". XX. stolje}e zapam}eno je kao razdoblje opasnog velikog "lova na du{e" putem raz-li~itih ideolo{kih manipulacija masama. Nacizam, fa{izam i komunizam njihova su jednozna~nica. No,ne smijemo biti naivni pa vjerovati kako je vrijeme takvog "lova" zavr{ilo. "Operacija ispiranja mozga",indoktrinacija, propaganda, "nevidljiva ruka sile bez nasilja" nastavlja svoj zanimljivi i unosan posao idanas. "Osvaja~i du{a", indoktrinatori i propagatori obavljaju tu vrstu posla preko "centara za reformu


svijesti" i "ministarstava ideolo{kog ~istili{ta". Zasigurno, ne u obrani dostojanstva, slobode i ljudskihprava. S pravom se onda pitamo je li ~ovjek zapravo uop}e slobodan?! Moè li imati svoje uvjerenje,mi{ljenje i izraziti slobodno svoj stav kad je svakodnevno izloèn djelovanju mo}nih sredstava koja ga"obra|uju" i "uvjeravaju" da se "bez Coca-Cole, napr. ne moè ìvjeti", da je oùjsko pivo "sre}a kojaìvot zna~i". Koliko je zapravo ~ovjek u stanju "ispiranog mozga" sposoban i slobodan razlu~ivati {to jedobro, a {to lo{e?! Moè li pri tom uspje{no spoznati koje su njegove obveze, a koja neotu|iva prava?

Ekonomisti ~esto upozoravaju kako je za standard jedne dràve opasan gospodarski kriminal takozvanog"pranja novca". Zaboravlja se, me|utim, da je za dru{tvo i ljude jo{ opasnije "pranje mozga" i "ideolo{koosvajanje du{a" putem prinude i sile, nagra|ivanja i zavo|enja. A ono se doga|a na ekonomskom polju prekoreklame, na politi~kom preko propagande, na pedago{kom u formi indoktrinacije, te na podru~ju slobodnogvremena industrijom zabave. I najzagonetnije je kod tog procesa kako ljudi ve}inom toga nisu ni svjesni.

Crkva se stoga rado priklju~uje svim akcijama koje su usmjerene obrani ~ovjeka, njegove slobode, do-stojanstva i njegovih legitimnih prava. Ona se raduje kad su pravedne i iskonske te`nje ~ovjeka za{ti}enevladavinom prava. Kao "majka i u~iteljica", kojoj je Gospodin ostavio u zadatak "navije{tati istinu, dijeli-ti svete Tajne i odgajati narod Bo`ji”, ona prati traganja ~ovjeka za njegovim korijenima, smislom izna~enjem. I nije joj svejedno kakav }e odgovor ~ovjek pri tome na}i. U tom vidu valja pozdraviti ipodràti ovaj studijski skup koji }e, siguran sam, dati prigodu sudionicima razmi{ljati i traìti odgovorena brojna pitanja o ~ovjeku, njegovim pravima i dostojanstvu. Premda ~ovjek izmi~e znanstvenim formu-lacijama i ostaje mu~na nepoznanica, tajna beskrajna, siguran sam kako }e se posebno teolozi potruditi usvjetlu Bo`je objave dati ili ku{ati dati odgovore na pitanja koja na tom polju mu~e suvremenog ~ovjeka.Njihova razmi{ljanja, stavovi, istine, uvjerenja kao i definicije o ~ovjeku mogle bi biti od velike pomo}ipravnicima i sucima koji su pozvani djelovati u duhu pozitivnih propisa u obrani ~ovjeka. A svima bi tomoglo biti poticajom ne umarati se zauzimati za ljudska prava i ljudsko dostojanstvo. Posebno u vremeni-ma i mjestima kad je ono ugroèno. Stoga, jo{ jednom ~estitam organizatorima za odabir teme, izri~emsrda~nu dobrodo{licu i èlim uspje{no radno zborovanja u gradu svetoga Vlaha.


PROPOVIJED FR. DOMINIQUEA RENOUARDA, VIKARA UÎTELJA REDA, NAZATVARANJU STUDIJSKOG TJEDNA

"Punina Zakona je ljubav" (Rim 13,10)

[to kaè Zakon: "ne u~ini preljub, ne ubij, ne ukradi, ne poèli". Zamje}ujete da tu nema deset zapovijedi,nego samo ~etiri. Posebice je uo~ljivo da se ne govori ni o suboti, ni o idolima, i {to je posebno iznena|uju}e,ne govori se ni o {tovanju koje ide samo Bogu. U ovom pojednostavljenom Dekalogu, nalazi se samo ono {tose ti~e na{ih bli`njih, ono {to se, usput kazano, moè primjeniti izvan svih posebnih religioznih konteksta.Moèmo saèti taj Zakon na "ljubi svoga bli`njega kao samoga sebe", ne pozivaju}i se vi{e na Boga.

Zna~i li to da je Bog nestao? Siguno ne!

Ali nakon utjelovljenja Rije~i, na neki na~in ono {to ~inim svome bratu poistovje}uje se s onim {to~inim svome Bogu. Ne mogu vi{e razlikovati podru~je mojih odnosa s Bogom, u molitvi ili studiju, kojebi bilo potpuno neovisno o podru~ju mojih odnosa s bra}om. Naime, u oba slu~aja radi se o pitanju ljuba-vi. Ja ne mogu u molitvi iskazati svoju ljubav prema Bogu, a ne ìvjeti je sa svojom bra}om, kao {to nemogu dijeliti svoj ìvot. Ja ne mogu kazati da ìvim manje dok kuham nego kad radim, molim ili se smi-jem. Ja ìvim svo vrijeme. Mo`da mogu kazati da ìvim vi{e ili manje svjesno ili vi{e ili manje intenziv-no, kao {to o~evi ili majke obitelji nemaju vrijeme kada vi{e ili manje vole svoju djecu. Postoji vrijemekad su vi{e ili manje svjesni te ljubavi; vrijeme kada njihova djeca vi{e ili manje odgovaraju na njihovuljubav i o~ekivanja. Ali oni ih ne prestaju voljeti sve dok ne prestanu ìvjeti. Jednako je i s Bogom.

Zbog toga je va`no spasiti brata za koga znamo da je u grijehu. Zbog toga treba upozoriti zloga da se oka-ni svoga zlog puta. Jednostavnije je, i sigurno puno prirodnije, ostaviti zlo~estoga u njegovoj zlo}i, gre{nikau njegovu grijehu, a da mi ostanemo mirni, dobri i pravedni. Ali ve} u Starom zavjetu vidimo da je i zli, jed-nako kao i ja, slika Bo`ja. Nakon utjelovljenja, ja ne mogu ne biti solidaran sa zlim i gre{nikom. Nedostataknjegova ìvota je moj nedostatak ìvota, jer je on kao i ja, spa{en po istome Kristu, i ljubljen od istoga Boga iOca koji nam je dao ìvot, isti ìvot. To {to ja znam, a on ne zna ili se s tim izruguje, ni{ta ne mijenja u soli-darnosti koja nas povezuje, u ìvotu koji kola u njemu i u meni i koji nije potpun ako jedan nedostaje.

Ne postoji jedna strana za zle i gre{nike, a druga za pravedne, u kojoj sam naravno i ja! Postoji gre{nik,ja i Bog koji nas drì za ruke, i njega i mene. Bog, nijem u svojoj ljubavi, treba moj glas kako bi kazao izlo~estome da je pozvan na ìvot, gre{niku da mu je opro{teno, jer Bog ljubi i njega i mene. Tako Zakonvi{e nije onaj koji dijeli i razdvaja jer je ispunjen u ljubavi. To je pravedno, jer Zakon traì ìvot, èliìvot, a ljubav je ona koja ga daje. Ljubav je jedina stvarnost na koju Zakon ne moè prisliti, a ipak u njojse moè saèti: "ljubi svoga bli`njega kao sebe samoga".

Prekrasno je {to ovako ispunjeni Zakon u potpunosti odgovara na Izrelovu molitvu: "Ljubi GospodinaBoga svoga svim svojim srcem, svom svojom snagom, svom svojom ljubavlju".

Budu}i smo sabrani u njegovo ime, molimo Gospodina da tako ìvimo Zakon, da ga ispunimo i drugi-ma budemo poticaj za njegovo ìvljenje. Amen.

Prijevod: fr. Slavko Sli{kovi}



Nedjeljni vjesnik, 1. ru


ujna 2002., str. 17-18.

IZ NA[IH ZAJEDNICA

D U B R O V N I K


Nedjeljni vjesnik, 1. rujna 2002., str. 17.

S P L I T

Unato~ jugu koje mi pravi dodatne probleme u pisanju, mislim da je lijepo na ovom mjestu pro~itatikoju re~enicu iz ìvota na{ih samostana, pa sam odlu~io malo "aktivirati vijuge" i informirati bra}u oìvotu splitskog samostana.

Na prvi pogled sve bi se moglo re}i ovako: "Ni{ta posebno! Bra}a rade svoje uobi~ajene poslove, ima-ju svoje uobi~ajene obveze, a i probleme… i u Splitu ni{ta novoga". No, ako se ~ovjek malo izdigne iznaduhodane svakodnevnice, mogu se vidjeti mnoge zanimljive stvari.

Ove jeseni zapo~eli smo sa {kolskim i sakramentalnim ùpnim vjeronaukom, vjeronaukom za sred-njo{kolce, studente i mlade`… Kroz samostan nam tjedno pro|e oko 230 krizmanika i mladih u razli~itimvjeronau~nim skupinama, uklju~uju}i ovdje i Dominikanski pokret mladih "Veritas-Split". Prvopri~esni-ka je ove godine preko 70, pa ako se ovim brojkama dodaju ~lanovi Velikog ùpnog zbora, Dje~jeg zbora,VIS-a "Dominik" kojih je sve skupa preko 100, a koji se redovito barem jednom tjedno sastaju na proba-ma u na{em samostanu moè se re}i da nam je jedina dvorana u samostanu uistinu prezauzeta.

Ovdje jo{ nisu spomenuti ~lanovi Tre}eg reda koji se u samostanu sastaju jednom mjese~no, a koje odove jeseni prati fr. Marijan Pavlovi}, gradski dje~ji zbor "Marjanski ti}i" koji ve} godinama ima probe una{em samostanu, kao ni 1. Neokatekumenska zajednica "Sv. Dominik", koja se zbog nedostatka prosto-ra sastaje u crkvi Gospe od Dobri~a.

Ipak, uz svu tu vrevu postavlja se i pitanje kvalitete apostolata te stvaranja prepoznatljivog profila radadominikanskog samostana u Splitu. Za sada to moè i}i ovako kako ide - uz dosta truda, snala`ljivosti pa iimprovizacija.

Sre}om krenulo se sa konkretnim poslovima oko prikupljanja potrebne dokumentacije za obnovuovog samostana {to je jedno veliko ohrabrenje za bilo koji aspekt samostanskog ìvota i rada. Vrijedno jespomenuti, da prvi formirani razred u Hrvatskoj u kojem nastavu poha|aju i dvije HIV pozitivne dje-voj~ice dio svoje nastave odràva i u na{em samostanu. Iako iza organizacije ovog programa stoje Hrvat-ski caritas, {kola za strane jezike "Berlitz" i Hrvatska dominikanska provincija, mediji su izvje{}uju}i oovom doga|aju uporno pre{u}ivali doprinos HDP i splitskog samostana. âk se i "Glas koncila" oglu{iona poslani tekst.

Ove jeseni smo predali i zahtjev Ministarstvu kulture, @upaniji Splitsko-Dalmatinskoj i Gradskom po-glavarstvu za financiranje obnove i restauracije oltara Sv. Krià iz na{e crkve, koji je najstariji drveni ol-tar u Splitu i iznimne je umjetni~ke vrijednosti, a u jako je lo{em stanju. Uz taj veliki projekt i neke manje,moè se re}i da smo po~eli malo misliti i o kulturnoj ba{tini ovoga samostana koja nije bezna~ajna, noprili~no je zapu{tena i osiroma{ena.

Od drugih kulturnih doga|anja valja nam spomenuti vrlo uspje{no predstavljanje knjige fr. Drage Ko-limbatovi}a "Iz torbe pu~kog misionara". Predstavljanje spomenute knjige je bilo u na{oj crkvi uznazo~nost preko 300 zainteresiranih. O knjizi su govorili Josip Botteri Dini, akademski slikar i predsjed-nik Matice Hrvatske, Split, msgr. dr. Drago [imundà i msgr. dr. Marin Bari{i}, nadbiskup splitski. Cijeliprogram je vodio i tekstove iz predstavljene knjige ~itao fr. Frano Prcela, provincijal. Ovom prigodom jenastupio i svojom pjesmom cijeli doga|aj uzveli~ao gradski dje~ji zbor "Marjanski ti}i".


[to se ti~e samih ~lanova na{ega samostana - ako izuzmemo ne{to izraàjnije zdravstvene tegobena{eg najstarijeg ~lana, fr. Kerubina, moè se re}i da smo svi dobro i da kao zajednica funkcioniramo suk-ladno svojim samostanskim obvezama i du`nostima. @ivot ide dalje vode}i nas neprestano kroz nekenove bitke i izazove. Sre}a je {to se Bog pobrine i za trenutke predaha na na{im ìvotnim putovima, kakobismo mogli vidjeti gdje smo i kamo idemo. Drìm da su predstoje}i Boì}ni blagdani upravo prilika zatakav jedan predah, bez obzira na na{e termine i du{obri`ni~ke obveze.

U tom smislu neka je svima ~estit Boì} i blagoslovljena nadolaze}a 2003. godina.

fr. Damir [oki}

R I J E K A

îm sam ~uo s druge strane ìce glas urednika Vjesnika provincije znao sam da }e mi povjeriti neki ne-predvi|eni posao. A posao je ono ~ega se u ovim trenucima najvi{e pla{im jer sam, kako bi se ono lijeporeklo, u drugim poslovnim vodama. Muku mu~im kako napisati ne{to suvislo o filozofskim elementima udjelu Hermana Dalmatina.

No, kako je rije~ urednika Vjesnika za mene u prijevodu zapovijed, nakanio sam napisati nekolikore~enica koje }e orisati trenutnu situaciju u na{em rije~kom samostanu. I odmah kod toga "na{em" mo-ram pridodati nekoliko primjedbi. Naime, nije mi do poigravanja rije~ima, pa ipak "na{" samostan u Za-grebu i u Rijeci ne zna~i isto. Pod "na{" u Zagrebu se misli na mno{tvo ljudi koji tvore zagreba~ki samo-stan, tamo je glavnina osnovnih institucija Provincije te najve}i broj ljudi u odnosu na druge "na{e" samo-stane. Tomu nasuprot "na{" samostan u Rijeci zna~i da u njemu ìve samo dvojica asignirane bra}e.

Kad sam u Rijeku do{ao na godi{njicu teroristi~kih napada na New York 11. rujna 2002. godine (dove-zao me urednik Vjesnika provincije!) u samostanu su ìvjeli bra}a Ivica Tomljenovi} i Marijan Jur~evi}.Brat Ivica je upravo tada htio mijenjati sredinu, a to u konkretnom slu~aju zna~i, da se htio opet vratiti uNjema~ku na neku ùpu, u biskupiji Regensburg. Uskoro se ta njegova èlja ostvarila pa je sredinom de-setog mjeseca i oti{ao na novu ùpu u Bavarskoj. Ne znam to~no ime nove ùpe, samo znam da sam gazafrkavao da se ùpa zove "lancun". Namjesto njega je iz Zagreba asigniran brat Josip [imi} koji je usko-ro i imenovan novim starje{inom rije~kog samostana. Dakle, trenutno su samo dvojica asignirane bra}e urije~kom samostanu, tako da ta zamjenica "na{" zapravo zna~i jedan par.

Mene se u tu skupinu ne broji zato {to sam u Rijeci radi "studijskih razloga", ili to~nije radi dovr{etkadoktorske disertacije, pa se pomalo osje}am poput "putuju}e Crkve" jer sedmi~no putujem u Zagreb gdje~etvrtkom kroz ovaj semestar imam predavanja iz Povijesti filozofije, te seminar i proseminar.

No, ne bih Vas htio zamarati svojom ulogom. Isti~u}i ovaj primjer oko rje~ce "na{" zapravo sam htioukazati na jedan paradoks rije~koga samostana. Naime, svima je znano da je samostan iznova obnovljen, dasu stvoreni svi uvjeti za miran i primjeren redovni~ki i studijski ìvot, pa ipak, za tu uvijek izazovnubudu}nost, trenutno nema (ili se barem tako trenutno ~ini!) ljudi koji bi bili spremni upustiti se u avanturu.

Brat Marijan Jur~evi} ve} godinama ìvi i radi u Rijeci, te sumnjam da u Rijeci ima mnogo ljudi kojiga ne poznaju. No, godine ~ine svoje, pa je potrebno misliti na ljude koji }e nastaviti ne samo njegovo dje-lo, ve} i ono {to }e osobno pridonijeti novom duhu i ruhu rije~koga samostana. A Rijeku bi bilo {teta izgu-


biti, kako to gordo zvu~i, i u tome se sastoji paradoks! Svjestan sam da ne govorim ni{ta novo i neznano,ali eto, nije na odmet ponoviti ono {to se svih nas ti~e vi{e ili manje intenzivno.

Ne smatram posebno va`nim podsje}ati Vas {to postoje}a bra}a u Rijeci ~ine jer je to ve} dobrano biloeksploatirano u prethodnim izvje{}ima iz Rijeke u Vjesnicima provincije, no, ako to ipak nije slu~aj,uredniku Vjesnika provincije doista nije te{ko jo{ jednom nazvati moj broj telefona ili starje{ine "[imke",pa }emo se pobrinuti da Vas izvijestimo o svemu {to je relevantno za doga|anja iz "na{eg" rije~kog samo-stana.

fr. Alojz ]ubeli}

C H I C A G O

Od po~etka druge godine novicijata u mene su se u{uljale misli o prvim zavjetima. Tada to vi{e nijebilo ne{to daleko ve} ne{to {to se o~igledno pribliàva. Bila sam kao svoj na svome, k tome i najstarija no-vakinja u formaciji, "pa to nije malo", mislila sam tada. Zajedno s tim mislima pojavila se neka sigurnost,mislila sam da znam sve o novicijatu jer sma ga prolazila ve} drugu godinu i vi{e ne bi trebalo biti nikak-vih iznena|enja. Ali nije bilo tako.

Sve je to lijepo i{lo dok se na obzorju nije pojavio oblak koji se zvao Chicago. Chicago!?! Ne, to nijemogu}e, pomislila sam, a odmah iza toga: Pa to je u Americi, Boè moj, pa to je u Americi. înilo mi se tostra{no daleko, na kraju svijeta.

Malo po malo, prvi zavjeti su se pribliàvali, a s njima i moj odlazak. Prvo sam radosno is~ekivala, a uzdrugo sam vezivala mnoga pitanja. Ushi}enje i neizvjesnost su se ispreplitali sve do blagdana An|elaûvara kada sam svoje predanje "ozakonila", a nedugo iza toga trebala sam ga i djelima pokazati.

Nakon gotovo devetsatnog leta sestra Tadeja i ja stigle smo u Chicago. Grad ima prekrasnu arhitektu-ru, stanovnici su svih rasa i mnogih narodnosti, na cestama je nepregledno mno{tvo automobila, a jesenmu je dala izgled velikog ùto-crvenog lista. Na{a se crkva lijepo uklopila u te boje. Stoji ponosno nakriànju dviju prometnica. Ure{ena je mno{tvom prekrasnih vitraja pa bi joj na ljepoti zavidjele i mnogekatedrale.

Ubrzo smo upoznale divne ljude koji rado idu u crkvu te vole Hrvatsku i sve {to je hrvatsko. Primili sunas kao svoje. Kaù "na{e sestre su se vratile". Ali najva`nije je da "na{ Father vi{e nije sam", kako je net-ko od ùpljana s olak{anjem uzdahnuo.

îni mi se da je dobro s vremena na vrijeme krenuti iz po~etka s novim ljudima i u novoj sredini. Prili-ka je to da se ~ovjek okrene samome sebi, iznova promisli {to i kako èli te preispita svoje stavove. Prigo-da je to promi{ljanja o tome kamo idemo, za{to ìvimo i kome smo povjerovali. Mo`da je od svega naj-va`nije otkriti tko je taj kome vjeruju}i dajem svoj ìvot, svoje sposobnosti, cijeloga sebe.

s. Barbara Bagudi}


H A N N O V E R

Potaknut primjedbom o. Provincijala, na sastanku u Kemptenu odlu~io sam se javiti. Naime o. Provin-cijal je primjetio da, za Vijesnik Provincije, iz na{ih misija u inozemstvu, dolazi vrlo malo priloga. Mo-ram priznati, da mi je uvijek bio problem pisati izvje{taje iz na{ih samostana u kojima sam ìvio, ukolikose ne bi dogodilo ne{to posebno. Pisati o onim obi~nim stvarima koje se doga|aju po svim zajednicama,smatrao sam nepotrebnim. Isti mi je problem i sada. Ipak, ove godine, uz ono redovito i standardno, biloje i ima doga|aja koji bi mogli biti zanimljivi i za Vjesnik.

Redovito i standardno je: na{a katehizacija, prve pri~esti, krizme, na{a nedjeljna okupljnja, rad s litur-gijskom grupom koja je prili~no brojna, molitvena grupa petkom, folklor, te~aj hrvatskog za Nijemce itd.Moram istaknuti da ve}inu ovih aktivnosti vode ~asne sestre. Bez njih misija ne bi mogla funkcioniratikako treba.

Zapaàm da je sve manje prvopri~esnika i krizmanika. Ima na{e djece koja se, zajedno sa svojim kole-gama i kolegicama iz {kole, za Prvu pri~est i krizmu pripremaju u njema~kim ùpama. Roditeljima je tojednostavnije jer im je ùpna crkva dosta bliè mjestu stanovanja. O~ito da integracija i asimilacija na{ihljudi polako napreduju. Vjeronauk drìmo od 1. do 9. razreda. Vjerou~enika je 120. Subotom je u misijiuvijek ìvo jer sa djecom do|u i roditelji koji rado pogledaju Hrvatski program na televiziji, zaigraju bil-jar, karte i stolni tenis.

Mladi imaju svoju Internet grupu. Trebali bi vi{e raditi na na{oj web stranici, ali tu ba{ nisu aùrni.Ipak, u usporedbi s internet stranicama nekih drugih misija, a malo ih uop}e ima te stranice, stojimo dostabolje. Nadam se da }e biti jo{ bolje. Mladi rado dolaze na zabave koje sami organiziraju. Skupi ih se 300do 320. U crkvi ih je ne{to manje od tre}ine. Ne da ne idu, nego nisu redoviti. Izmjenjuju se. I to je jedanod rezultata integracije! To su redovite i standardne stvari u na{oj misiji.

Bilo je i posebnih doga|aja. Imali smo predstavljanje tjednika "Hrvatsko slovo" i predavanje prof.Mami}a o hrvatskom jeziku.

Priredili smo izlo`bu mojih slika (ulja i akvarela) i predstavljanje knjige "Trenutak za tebe". Ljudi surado kupovali knjigu svog ùpnika i pogledali njegove likovne radove. Posebno me obradovala prisutnostùpnika svete Marije i njegove pratnje kao i dolazak kolega iz Hamelna, Braunschwiega i Göttingena.Osim u Hannoveru, knjiga je predstavljena u Hamelnu, Göttingenu i Hamburgu. U Berlinu je na pozivHKD "V. F. Maùrani}" i HKM Berlin tako|er organizirno predstavljanje knjige i izlo`ba slika. O timdoga|anjima pisale su novine Kircheneuzeitung i Slobodna Dalmacija.

Koriste}i svoje slobodno vrijeme i no}ne sate uspio sam poha|ati te~aj iz slikarsta, koji jo{ uvijekpoha|am, i pone{to raditi s bojama. Rezultat toga je i ova izlo`ba koja se svima svidjela, pa ~ak i nekimumjetnicima. Dakako, u granicama jednog amatera koji iza sebe ima samo ~etrdesetak sati ta~aja.

Do kraja godine u misiji }emo dobiti nove stolove za 200 ljudi, 50 novih stolaca i kompletnu novu ku-hinju sa svim namje{tajem. I kada se sve to zbude – vrijeme je moje blizu, isti~e. Provincijal moè slobod-no raspisati natje~aj za voditelja Misije u Hannoveru.

fr. Mario R. Marinov



Informaciju o izlo`bi objavilo je glasilo biskupije Hildesheim. 15. rujna 2002.

Z A G R E B – P E [ ] E N I C A

Sve~anim misnim slavljem koje je u nedjelju 29. rujna 2002. godine u 19 sati predvodio mons. Vladi-mir Stankovi}, generalni vikar zagreba~ke nadbiskupije, uz asistenciju provincijala fr. Frane Prcele tekoncelebraciju sve}enika koji su pastoralno djelovali ovdje i sudjelovanje vjernika, slu`beno je zatvorenakapelica u Ludinskoj 10.

Kapelica je ove ve~eri bila ispunjena emocijama i suzama. Malenim prostorom kruìle su uspomene.Dodirivala su se srca svih onih koju su ovdje primili sakramente ìvota, onih koji su ovdje ìvjeli svojedjetinjstvo, ispijali kavu prijateljstva, svirali i pjevali, polaù}i kamen budu}nosti i novom po~etku.

Po zavr{etku misnog slavlja, prigodnim rije~ima, nazo~nim vjernicima obratila se i sestra VjencislavaNovinc, koja je u kapelici bila od njezinih po~etaka, a svojim je jednostavnim govorom probudila povi-jest i vratila je u ovaj mali prostor kapelice. Opro{tajni govor odrào je i o. Frano Prcela provincijal, kojije zaokruìo jedan dio povijesti i otvorio vrata novom po~etku u novoj crkvi, Ivani}gradska bb. Tako|errije~i sije}anja uputio je i mons. Stankovi} koji je sudjelovao u kupnji kapelice. Kod misnog slavlja pje-vao je zbor "Osvit" koji je zapo~eo svoju duhovnu melodiju u ovih sedamdesetak ~etvornih metara.

Svr{etkom svete mise uprili~en je prigodni domjenak za sve nazo~ne.

fr. Zvonko Dànki}

Iz propovijedi mons. Vladimira Stankovi}a prigodom zatvaranja kapelice

Pavlove rije~i:"lsus Krist ponizi sam sebe do smrti na kriù... zato Bog Isusa preuzvisi" mogu se lijepoprimijeniti na ovu prigodu i na zajednicu kod ove svete Mise, u ovoj kapeli bl. Augustina Kaòti}a. I to odprve mise u ovom prostoru koju je 7. oùjka 1965. imao o. Hinko Kraljevi} do ove zadnje danas 29. rujna2002. koju sluìm ja, koji sam u ime zagreba~ke nadbiskupije potpisao kupoprodajni ugovor 23. lipnja1964. kojim smo od Antuna i Olge Woka~ kupili ovu ku}u u Ludinskoj ulici br. 10. Svjedoci potpisani naugovoru bili su Franjo Kuhari} i Drago Kolimbatovi}.

Prija{nji su se vlasnici iselili 30. listopada 1964.,a zatim su se kao prvi stanari uselili bogoslovi JosipDumbovi}, Vinko Igrec i Stjepan âdoi} - da ~uvaju ku}u. Poslije su do{le sestre Klanjatejice Krvi Kri-


stove: s. Vjenceslava Novinc, koja je i danas ovdje, s. Jerka Car i s. Amadea Mi~in, koje su ovdje ostale do30. prosinca 1969. Od 30. travnja 1965. za kapelana je bio postavIjen o. Ljudevit Je|ud, koji je i ve~erasovdje.

Kapela je poslije adaptacije i ru{enja pregradnih zidova dobila svoj kona~ni izgled u ljetu 1965., a 3.kolovoza 1966. blagoslovio ju je tada{nji zagreba~ki nadbiskup kardinal Franjo [eper. Kasnije se jo{mnogo sve}enika, otaca dominikanaca ovdje izredalo kao du{obri`nici, a izmijenilo se i nekoliko ~asnihsestara. Sje}am se kako se u to doba od zagreba~kih kanonika na Kaptolu mogao ~uti prigovor: "[to toStankovi} radi, otvara kapele u malim ku}ama i u male sobe zatvara Isusa!" Pa i mnogi su vjernici prigo-varali i nije im bilo drago tiskati se u tako tijesnom prostoru. No mnogi su zaboravili na tada{nje prilike ikako tada{nje vlasti nisu davale gra|evne dozvole za podizanje novih crkava u Zagrebu. A grad se {irio,vjernici su èljeli svoje bogoslu`ne prostore, a prave crkve nismo mogli graditi. I usprkos sumnji~avihkanonika, kardinal je [eper proslijedio s metodom otvaranja kapela u privatnim ku}ama, a kasnije nadbi-skup Kuhari} i u stanovima velikih stambenih blokova, pa su u nekima od njih u Novom Zagrebu jo{ i da-nas kapele koje sluè kao ùpne crkve. Tada je, poput Isusa, Crkva u na{em narodu bila ponièna "dosmrti na kriù", ovdje kod nas, a sli~no u cijeloj Isto~noj Europi sve do Kine.

No prilike su se promijenile. Pa za Crkvu u Hrvatskoj i u gradu Zagrebu moèmo re}i isto {to je Pavaorekao za Isusa: "Zato Bog Isusa uzvisi!" Da, i ovaj je dio Zagreba "uzvi{en" po novoj veli~anstvenoj crkvib. Augustina Kaòti}a nedaleko odavle. A sli~no "uzvi{enje" i proslavu u zadnje vrijeme doìvljavaju di-jelovi Zagreba koji su dobili ili }e uskoro, dobiti svoje pastoralne centre: crkve, ùpne urede i dvorane.Veli~astvenih crkava ne bi bilo bez ovakvih malih kapela, u kojima se stvarala ùpna zajednica molitelja,Isusovih sljedbenika, koji su se okupljali u tijesnim prostorima malih ku}a i stanova poput negda{nje prvekr{}anske zajednice u Filipima. Zato smo danas zahvalni Bogu na svim milostima s kojima nas je pratio urazvoju pastorala u Zagrebu. Ali smo zahvalni i svima onima koji su bili Bo`je oru|e, koji su se odazvalina Bo`ji poziv: sve}enicima, ~asnim sestrama i drugim suradnicima. Ali smo iznad svega zahvalni vjerni-cima koji su uistinu bili vjerni, odani, lojalni i privrèni. Izdràli su u poniènjima i zato su zasluìli da ihse "preuzvisi".

I dok s nostalgijom slavimo Gospodina po posIjednji puta u ovoj kapeli, obra}amo o~i prema pravojljepotici ovog dijela Zagreba, novoj veli~anstvenoj crkvi, samostanu i ùpnom pastoralnom centru bl.Augustina Kaòti}a u nadi i uvjerenju da }e i taj hrvatski svetac s neba pratiti svoju dominikansku su-bra}u u njihovu pastoralnom radu i taj biskup grada Zagreba da }e zagovarati kod Gospodina naporesada{njeg vodstva Zagreba~ke nadbiskupije da grad Zagreb i cijelu nadbiskupiju {to, vi{e pribliì Isusu,da vjernike ujedini u slozi, ~estitom ìvotu, na slavu Bo`ju i na dobrobit cijele hrvatske domovine.


IZ REDA

[PANJOLSKA

Pokrenut je proces kanonizacije fr. Bartolomea de Las Casasa. Za postulatora kauze imenovan je fr.Innozenzo Venchi u Rimu dok je fr. Fernando Aporta u Sevilli imenovan vice-postulatorom.

EKVADOR

Osam sestara dominikanki iz osam razli~itih kongregacija te sa svih strana svijeta sastale su se od 25.rujna do 1. listopada 2002. kako bi zajedno priredile osmi svezak u seriji "Pravda i mir" koju izdaje Komi-sija Pravda i mir Reda. Svezak }e biti posve}en pravima `ene, a o~ekuje se njegovo objavljivanje po~et-kom 2003. godine.

BRAZIL

U latino-ameri~kom Saboru u Sao Paolu je predstavljen rokovnik za 2003. godinu. Posebnost ovog ro-kovnika, {to ga i ~ini naj~itanijom knjigom na latino-ameri~kom kontinentu, je u tome {to za svaki dandonosi godi{njice borbi i sukoba s imenima mu~enika, istra`iva~a i drugih osoba i zanimljivosti vezanihuz Ju`nu i Srednju Ameriku. Ovogodi{nja tema rokovnika je "Mir me|u religijama za mir u svijetu" a au-tori su Dom Pedro Casaldaloga, biskup Sao Felixa i fr. Jose Maria Vigil OP. Projekt ve} deset godina vodiGrupo Solidario Sao Domingos.

EGIPAT

Samo nekoliko dana nakon otvorenja ~uvene Alexandrine u Aleksandriji, u Egiptu je otvorena jo{ jed-na vrijedna knji`nica. Naime, 19. listopada 2002. je otvorena nova knji`nica islamologije i arapske kultu-re u sklopu Dominikanksog instituta za orjentalne studije u Kairu. Ovo moderno sagra|eno i bogatoopremljeno zdanje sigurno }e biti most susreta izme|u muslimana i kr{}ana.

ITALIJA

Talijanska dominikanska provincija sv. Dominika u suradnji s Dominikanskim institutom za povijestiz Rime te kulturnim centrom "Alle Grazie" iz Milana, organizirala je od 24. do 26. listopada 2002. kon-gres u povodu 750-godi{njice smrti Petra iz Verone (1252-2002).

KURIJA

Na blagdan Svih Svetih, 1. studenoga, U~itelj Reda fr. Carlos Azpiroz Costa slu`beno je otvorioweb-stranicu Reda pu{tanjem u rad njezine {panjolske verzije. Sada je na{a stranica . dostupna na trislu`bena jezika Reda: engleskom, francuskom i {panjolskom.

Jednako tako, Vije}e europskih dominikanskih lai~kih bratstava predstavilo je svoju web stranicu naadresi: http://laici.op.org/ecldf.


POSEBNI PRILOG

NEKI GOVORI NA PREDSTAVLJANJU KNJIGE FR. DRAGE KOLIMBATOVI]A"IZ TORBE PU^KOG MISIONARA"

Dominikanski samostan, Dubrovnik, 19. srpnja 2002.

Msgr. @elimir Pulji}, biskup dubrova~ki

Kad me mnogopo{tovani provincijal Frano nedavno na susretu u Zagrebu zamolio neka pro~itam Ko-limbatovi}eve pri~e iz "torbe pu~kog misionara", te u tom vidu sudjelujem na promociji ove knjige, radosam uzeo tek "prelomljeni materijal" za tisak i zapo~eo ~itati. Zahvaljujem o. Provincijalu {to mi je ovuknjigu ponudio na ~itanje, kao i autoru redaka {to je svoja zapaànja lijepo izrazio, pa ~ovjek poàli {to"torba nije ipak malo deblja". Dobro je zapisao pokojni kardinal Kuhari} u predgovoru ove knjige, nepu-na dva mjeseca prije svoje smrti, kako je o. Drago opisao u svojoj "misionarskoj torbi sje}anja na ljude iljudske drame, ~udesna obra}enja, kao i vrijeme komunizma u kojem je ìvio i misionario".

Posebno su zanimljivi doga|aji o svjedo~anstvu iz tog vremena progona Crkve, koje ve} dana{njoj genera-ciji djece postaje neshvatljivo i nerazumljivo. Kako }e, na primjer, dana{nja djeca shvatiti i vjerovati ono {to se


(Dominikanska naklada Istina, Darovana rije~ 2, urednik Frano Prcela, O. P.) Zagreb, 2002.

o. Dragu i onda{njem ùpniku u Blatu don Marku Herendiji dogodilo na putu do ku}e rodne sestre od Marijeod Propetoga g-|e Milke Petkovi}, kad su ih "dvije ènske spodobe" (kako on pi{e) zalile ìvim vapnomispunjavaju}i tako zadatak Partije koja je propisala kako "neprijatelja valja okla~iti". Ili, u istom mjestu u crkviu Blatu, kad je onaj mladi} zvani "Lenjin" usred propovijedi uzviknuo: "Ne vjerujte mu {to vam govori. Svevam laè!" îtaju}i slu~ajeve uspje{nog nadmudrivanja o. Drage i ~lanova Udbe, osjetite duh "don Camila iPeponea": kao na primjer kod pokopa biv{e partizanke u Zagrebu koje se Partija nije htjela odre}i, a ona na bo-lesni~kom krevetu poslije ispovijedi odre|uje: "Da vam ne bi palo na pamet pokopati me bez sve}enika. Ne bivam dala mira ni po danu i ni po no}i!" (str. 38). Ili pak oni razgovori s Udbom koje autor naziva "dijalogomgluhih" (str. 49), koji su ponekad bili jako ù}ni i na rubu eksplozije, kao ono kad je u \or|evi}evoj ulici o.Drago sko~io te se isprsio pred udba{em "kao kokoti~ek Jurek pred golemim pijetlom".

Ove zgode "pu~kog misionara" govore puno i o samom autoru. Ali, jednostavnim tonom i iskreno{}u be-zazlenog djeteta: "Priznajem bilo me stid (pred ènom koja je svakog jutra sudjelovala na Misi s nevjerojat-nom pobo`no{}u), jer je moja pobo`nost u usporedbi s njezinom bila na nuli" (str. 29). Ili ono kad opisuje ùp-nika (Kuhari}a) kako je vrlo malo govorio, i dodaje: "Najvjerojatnije uz mene nije mogao do}i do rije~i". Onse rado sje}a susreta i druènja s kardinalom Kuhari}om za kojeg veli da mu je veli~ina bila i u tome "{to jeodràvao veze sa starim znancima" (str. 31). O. Drago prikazuje jo{ jednog na{eg velikana, mostarskog bisku-pa ûlu, kojem je {paga na hla~ama popucala te nije mogao dalje u procesiji. Ovog Bo`jeg kneza on opisujekao "u~enog, a jednostavnog; mo}nog, ali siroma{nog biskupa, koji, eto, umjesto opasa~a veè se konopom".Dirljiva je indiskretnost kojom o. Drago razmrsuje ovu mu~nu situaciju, ali je dirljiva i ~injenica kako biskupûle pokazuje koliko cijeni o. Draga (str. 83) kojem povjerava svoju trenuta~nu muku i tjeskobu.

Autor knjige, osim toga, ima istan~ani dar zapaànja: "S vrha se pruào veli~anstven i nezaboravan pogled.Prema jugu sezalo je sve do Jadrana i na{ih otoka, a cijelo jezero okupano u rumenilu sunca, koje se ve} dobra-no nagnulo na zapad, bilo mi je pred o~ima kao na dlanu..." Doda li se tome i lokalne izraze zabiljeène u "ori-ginalu", dojam ljepote opisa i izri~aja jo{ se vi{e produbljuje: "Insan pu{}o ajvana u zijan i, eto ti ela}a!"

Sabrane pri~e potresna su svjedo~anstva iz ljudske svakodnevice: kao ono napr. kad majka, kojoj suhtjeli dati narkozu i ubiti u njezinoj utrobi nero|eno dijete, ska~e sa stola kao bijesna ma~ka i tjeralije~nika iz sale. Pa onda, onaj susret na Bistrici kad mu mladomisnik pripovijeda da mu je njegova majkarekla kako svoj "ìvot duguje poslije Boga i jednom bijelom misionaru koji se zvao Drago, a djeca su gazvala Jeèk" (str. 92). "Prona|i ga, ako ikako moè{ i zahvali mu u moje i u svoje ime". Mladomisnik jedoista prona{ao "bijelog misionara" u sveti{tu Marije Bistrice, pla~u}i mu se obisnuo oko vrata gdje suobojica od sre}e zaplakala zajedno. Pri~e su vrlo ~esto proète i odre|enom poukom za ~itatelje, a poseb-no za vjernike i sve}enike: kao napr. u pri~i o sve}enikovoj majci koja je dràla sliku svoga sina sve}enikau tinelu i jednom ga upitala tko je to uslikao. "Jedna fotografkinja", odgovorio je sin. "Voljela bih da je fo-tograf", prozbori majka nakon odre|ene {utnje. A o. Drago zaklju~uje: "Majka je i ovom prigodom, Bogsami zna po koji put, ponovno i ponovno ra|ala svoga sina" (str. 95).

Posebno je lijepo osjetiti na stranicama ovih zapisa du{u sve}enika - redovnika koji vjeruje u vi{e itranscedentalne vrednote: vrednote vjernosti, po{tovanja, poslu{nosti, siroma{tva i ~isto}e. Nekolikoputa je do{la na ispit posebno vrlina poslu{nosti: Ono kad je morao po}i u Blato umjesto misionara Jurine,a sam mlad i neiskusan. No, sam autor biljeì: "Ni na trenutak nisam pomi{ljao otkazivati poslu{nostsvom pretpostavljenom" (str. 12). Ili, ono kad gospo|a Mira iz Zagreba, po nalogu svog pokojnog supru-ga \ura, odlu~uje omogu}iti o. Dragu, koji je za \uru puno u~inio u njegovoj te{koj bolesti, putovanje uSvetu Zemlju; a on odgovara kako o svakom putovanju u inozemstvo odlu~uje Provincijal" (str. 103). Po-ticajno je osjetiti tako|er u prikazanim primjerima prakti~nu i konkretnu ljubav i razumijevanje na djelu:kao ono u "@eljezni~koj koloniji" u Zagrebu kad je autor ovih redaka po{ao sam pomo}i te{kom alkoho-li~aru "pripremiti za pokop njegovu netom preminulu ènu" (str. 20 - 23). Pohvalno je tako|er, {to o. Dra-


go nije {tedio komplimente na ra~un drugih, ve} iz obilja srca dijeli i ne {tedi. Tako o svom subratu o. Mi-lanu [esni}u veli kako bi misije imale jo{ ve}i uspjeh da je te konferencije mladima on drào: "jer uspjehse ne postiè blagoglagoljivo{}u (kojom je priroda njega - o. Draga obdarila), nego pravom duhovno{}u,koja kod Milana nije upitna" (str. 61). To su zapisi "pu~kog misionara" napisani jednostavno, od srcasrcu, napeto i zanimljivo. Zahvalni smo autoru ovih pri~a, dragom "ocu Jeèku", na odva`nosti, slobodi ijednostavnosti, kao i na dosjetljivoj pouci i poticaju kako biti sve vi{e svjesni da smo "rod izabrani, kral-jevsko sve}enstvo, narod ste~en da navije{ta silna djela Gospodnja!" Hvala i Dominikanskoj naklad-ni~koj ku}i "Istina" {to }e ovom simpati~nom knjiìcom pruìti ~itateljima mogu}nost doìvjeti dio povi-jesne istine jednog te{kog, ali zato i blagoslovljenog vremena. Neka bude sve na ve}u slavu Bo`ju.

Prof. Tomislav Kulji{

âst mi je uz na{eg pastijera, biskupa dubrova~kog @elimira Pulji}a, i dominikanskog provincijalaFranu Prcelu predstaviti libar oca propovjednika Draga Kolimbatovi}a s naslovom Iz torbe pu~kog mi-sionara. U tu metafori~ku bursu otac Drago desetlje}ima je pohranjivao i slagao zapisane ili zapam}enedoìvljaje, ìvotne neda}e i sretne trenutke mnogih ljudi, njihove uspone i padove, zablude, otpadni{tva iprosvjetljenja.

Naravno, knjiga je pisana u prvom licu, ja tehnikom i zato mi je najprije malim krokijem progovoriti oìvotnom putu autorovu, od rodnog mu Supetra do (za sada) Dubrovnika. On se sam sebi znao samozataj-no podsmjehnuti kad mu tko pohvali propovijed i spomene glas koji dopire do zadnjeg kutka crkve i du{anazo~nih. Spomene on tada svoj (gromki) glas i odmah istakne (niì) stas, a ja bih na to pu~ki dodao da umaloj boci {pirit, tj. spirit, duh stoji jer je padre Drago u te{kim vremenima Crkve svojski i sr~ano oponi-rao neprijateljima vjere. Izvan samostanskih i crkvenih zidova, primjerice na odsluènju vojnog roka ili uradnim bataljonima, "prevaspitavali" su ga u socijalisti~kom duhu, bodrili u kaznenom radu "za bolje su-tra": "Udri, pope, udri!", "Nema, pope, labavo", a on je na sve sabrano i usredoto~eno odgovarao "Credoin unum Deum". Me|utim, ne u sebi ili boja`ljivo, nego prkosno tako da su neki njegovi tada{nji sudruzi(a na{i "nepodobni" sugra|ani) znali klimati glavom: "E, Draaago, Draaago, zar ne vidi{ da bi te ovo mo-glo stajati glave". I "islednici" su mu znali doviknuti: "Vi biste se tukli...", a kad bi se is~u|avali {to on ta-kav ima brata oficira JNA, odgovarao je smjelom {alom u idiomu sugovornika: "A {to }e te, jedan Alahu,drugi {ejtanu".

Drago Kolimbatovi} je ~itavim bi}em ~ovjek misije, zapravo pu~ki misionar. Nije mu bilo danopokr{tavati, nego odràvati u vjeri, poticati na vjeru u nevremenu svemo}ne Partije i njezine Udbe, a u tojUpravi dràvne bezbednosti sigurnosti za oca Draga nije bilo. Potvarali su ga, zamalo zatvarali – i time, inehotice, otvarali put do srca puka koji ga je prihva}ao kao svoga Drageca i Jeèka – u Uzdolu kraj prozo-ra i Baranjskom Petrovu Selu, u Gare{nici i Murskom Sredi{}u, u @minju i Blatu na Kor~uli... i Dubrovni-ku s kojim je vezan dobrim djelom svoga ìvota.

Sre}om nije dospio do Grada, a trebao je, u vrijeme stravi~nog komunisti~kog pogroma po na{im sa-mostanima. Poslije je vi{e puta navra}ao ili boravio me|u nama. Mnogi od nas upoznali su ga prije dva-desetak godina kao gru{kog ùpnika i mogu posvjedo~iti koliko je skrbi, suosje}anja i su}iti unosio u od-nos prema ljudima, osobito starijim i nemo}nim.

Stoga nije neobi~no {to neke od ovih pri~a zavr{avaju zagrljajem i pla~em: "On mi se tada pla~u}i obi-snu oko vrata i – od sre}e smo plakali zajedno". Ili: "Kad sam izgovorio posljednju rije~ odrje{enja, uda-rio je u gr~evit pla~ i stao me sna`no stiskati... I ja sam bio ganut i plakao zajedno s njim".

Potvrdimo, nisu to bile gorke i beznadne suze doline grijeha, ve} suze pro~i{}enja, katarze, puno}eìvota u Bogu, kad du{a pjeva.


Takve su i ostale poente, udarne to~ke u strukturi ovih pri~a, bile one pouka ili zaklju~ak, ilustracija iliparabola. Te kratke pri~e (njih 31), naj~e{}e u opsegu ~etiri stranice, tako su ~itljive i samodostatne u sebida se mogu "gutati" nadu{ak i na preskok. Glavna im je literarna zna~ajka saètost izraza. Ni{ta tu nijesuvi{no, niti {to treba dodati.

Naracija, a ona je prete`na, usredoto~ena je na bitno.

I opisi su takvi. Pejza` zanima autora onoliko koliko poti~e ili ograni~uje ljudsko djelovanje, okoli{ sejavlja u sukladnosti, suodnosu prirode i naravi, prirodnih sila i osje}aja: "U crkvi se po~elo naglo mra~iti.Iz daljine se ~ula mukla prijete}a grmljavina, spremala se oluja. Uskoro je nestalo i struje i da nije bilo ne-koliko vo{tanica na oltaru, na{li bismo se u potpunom mraku (...) zapuhao je takav orkanski vjetar da se~ulo kako sve lomi i ~upa. Od strahovite grmljavine tlo je podrhtavalo, od sijevanja munja sve je bilo ujednom plamenu (...) A onda odjednom, kao da su se otvorile nebeske brane, tu~a je stala nemilosrdnoudarati, porazbijala je nekoliko stakala i rijeke vode stale su te}i niz zidove, narod se za tren na{ao uvodi". Dakle, oluja u prirodi – oluja u du{i, ili u kontekstu pri~e: {to nije uspio propovjednik, polu~io jeBog na svoj na~in.

Portreti su sama skica: "Vanj{tinom ovisok, mr{av, {utljiv, sjetna i topla pogleda kao da je uvijek zao-kupljen mislima. U opho|enju – vrlo ugodan, u izrazima – nikada vulgaran". Rekli bismo {turo, a kolikoje u tome pronicljivosti, psiholo{kog zapaànja.

Dijalozi su potpuno u funkciji pri~e, u nizu i slijedu ostalog teksta, toliko da se i grafi~ki ne izdvajaju, akad su istaknuti, isti~u bit i smisao pripovijesti.

Teme i motive autor niè u antitezi, u sukobu, u rasponu izme|u dubokog promi{ljanja povijesti (kadspominje Stepinca ili Kuhari}a ili "najve}eg sina na{ih naroda" ) i so~ne pu~ke anegdote.

Suprostavlja Dobro i Zlo, svetinje i postojanje |avla, osvjedo~enost vjere i isku{enje, odlu~nost i ma-lodu{nost. Spominje sve}enika koji bi trebao biti sol semlje (a kad sol obljutavi, ~ime }e se osoliti) i bi-skupa kojemu u procesiji zamalo spadnu hla~e vezane {pagom jer on siroma{tvo ìvi. Uspore|uje mate-rinsku ljubav, u idili~noj slici kao u himni sna{a predu} ~edo doji. S mõrama trudne ène koju primorava-ju da se djeteta "rije{i", a to dijete, Drago kazuje primjerima, moè biti krasno djete{ce, maj~in ponos.

Redaju se tako pri~e pune ìvotne mudrosti i iskustva o svemu {to je Bo`je i ljudsko.

Zato ova knjiga oca Draga Kolimbatovi}a moè biti i na{a knjiga.

Preporu~am je!

Dominikanski samostan, Split, 12. studenoga 2002.

Josip Botteri Dini, predsjednik Matice hrvatske, Split

Patra Dragu slu{ao sam s udivljenjem dok nam je, ministrantima u Splitu, pedesetih godina, propovije-dao za vrijeme duhovne obnove. Njegove propovijedi bile su potpuna novost u na{oj vjerskoj stvarnosti, tihdavnih dana. Njegov snaàn, prodoran i dramatski izraàjan glas djelovao je vrlo utjecajno na sve nas. Bionam je kao glas vapiju}eg u pustinji onih olovnih komunisti~kih vremena, kada se vjera ìvjela u granicamacrkvenih i obiteljskih prostora. Bilo je to vrijeme kada su na{a bra}a organizirala mla}enje na{ih sve}enika ibiskupa. Pater Drago nam je bio veliko ohrabrenje kao mladi i smjeli svjedok Kristove radosne vijesti.


I kasnije sam se susretao s patrom Dragom, a kao slikar sam ga slikao u ulozi provincijala hrvatskihdominikanaca, ali }u uvijek pamtiti onaj susret iz doba mladena{tva.

I dok danas ~itam doìvljaje i zapise "iz torbe pu~kog misionara", potvr|uje se onaj davni dojam i zak-lju~ak da je Crkva u Hrvata, u liku patra Drage Kolimbatovi}a, imala dragocijenog karizmati~kog pro-povjednika i svjedoka Bo`je poruke u najteìm danima za hrvatske vjernike. Njegovi su ga poglavari pre-poznali kao vjerovjesnika i on je, izgaraju}i za Bo`ju stvar, predano orao oranicu Gospodnju.

Ovi zapisi Drage Kolimbatovi}a nisu tek samo uspomene jednog sve}enika, vjernog Kristovom pozi-vu. Ova knjiga snaàn je dokaz da se radi i o darovitom piscu, koji je svoje doìvljaje preto~io u knjièvnioblik. Premda se radi o njegovim ìvopisnim doga|ajima, ovi zapisi uzdiù se do razine pripovjedne pro-ze, realisti~kog, ponekad i veristi~kog knjièvnog izraza s neskrivenom propovjedni~kom poukom. Nekisu dijelovi ove knjge i vrijedna tuma~enja i poja{njenja nekih minulih povijesnih doga|aja kojima je pa-ter Drago bio svjedok i sudionik. Pri tome posebno mislim na pu~ke misije koje su se zbivale 1961. godi-ne, u danima kada je umro blaèni Alojzije Stepinac ili pak na doga|aje Bleibur{ke hrvatske tragedije iKri`noga puta, kojeg je bio sudionik i na{ pisac.

Ne mogu ne spomenuti pi{~evu majku i ono pismo Isusu koje mu je ona predala u svetohrani{tu, kadaje kao vjernica ure|ivala u ùpnoj crkvi. Moglo bi se kazati: "Doista ovakve vjere ne sretoh..." Nisu tosamo dirljvie stranice ove knjige. Na svim je stranicama pater Drago onaj postojani beskorisni sluga kojikao Pavao izgara za Kraljevstvo Bo`je, sve podnosi, svemu se nada i prihva}a svaku `rtvu na slavu Bo`ju.

êstitam patru Dragi i prire|iva~ima ove dragocijene knjige.

Dominikanski samostan, Zagreb, 19. studenoga 2002.

Msgr. Vlado Ko{i}, pomo}ni biskup zagreba~ki

@elio bih re}i kako }u u ovom predstavljanju knjige dominikanca fr. Drage Kolimbatovi}a "Iz torbepu~kog misionara" iznijeti svoja zapaànja u obliku natuknica. Ne pretendiram da to bude cjelovit prikazniti analiza. Kao {to je to i kardinal Kuhari} zabiljeìo, da ju je naime pro~itao "na du{ak", tako sam i ja, avjerujem da }e to i svaki ~itatelj tako u~initi. To govori o tome da je pisana neposredno, jednostavnim sti-lom, i da sadràj plijeni pozornost ~itatelja. U ovoj su knjizi osobna iskustva pu~kog misionara domini-kanca fr. Drage koji je èlio "da se ne zaborave". Time {to ih je zapisao predao ih je iz svojeg posjeda inama u posjed. Tako njegova iskustva i doìvljaje i mi moèmo pratiti, u njima sudjelovati i njima se obo-gatiti. U svakom slu~aju, ta je "torba" - a ona je sinonim za skupljena iskustva, dakle memorija ili sje}anje- preobilno ispunjena, u njoj ne nedostaje ni radosti ni àlosti, ni borbe ni uspjeha, ni mara ni àra.

Karakteristike ovog djela, prema mojim zapaànjima, su sljede}e:

1. Rekao bih da je posebna vrijednost ovog djela {to iz njega isijava ljubav i `rtva u pastoralnomanga`manu njegova glavnog protagoniste, autora samog. Rije~ je s jedne strane o ljubavi prema Bogu i za-uzetosti za Bo`ju stvar, ali rije~ je i o ljubavi prema konkretnim ljudima, prema vjernicima kojima se nastojipomo}i. Prednja~e u tome skupine bolesnika i grje{nika koje se posje}uje, kojima se iskazuje briga za tjele-sno i duhovno zdravlje, rije~ je osobito o slu`bi u sakramentu pomirenja. U ovom posljednjem autor se po-kazuje izvrsnim svjedokom Bo`jih zahvata u du{ama koje traè njegovo svjetlo, a ~esto su prilike te koje im


to onemogu}uju. Ipak Bog nalazi putove i to jeono najljep{e ~emu je djelitelj ovog sakramenta~esto samo svjedok i {to i njega zadivljuje i dajemu snage da izdrì ne male, ne samo psihi~kenego i fizi~ke napore da bi bio na slu`bu pokor-nicima.

2. Mislim da je na poseban na~in vrijednouo~iti radost koju autor doìvljava u susretu sljudima. Moèmo re}i da je to zbog toga {to sena taj na~in pastoralni djelatnik moè uvjeriti daje njegovo iskreno nastojanje nai{lo na plodnotlo, da se isplatilo ulagati velike `rtve i da je nje-govo sijanje urodilo plodom. To su sasvimobi~ne male radosti – zbog primljene razgledni-ce, ali i ve}i izrazi zahvalnosti kao npr. pla}eniput na hodo~a{}e u Svetu zemlju. Kada se ne-kom èli iskreno pomo}i, nema se na umu ni-kakva korist, pa su izrazi zahvalnosti vi{e negolise o~ekuje, i zato su ti izrazi tim draì. Oni svje-do~e i o obi~nosti ìvotnog puta svakogsve}enika koji ima potrebu ne samo u~iti vje~neistine i sluìti boànsku liturgiju, nego i sasvimljudski drugovati s jednostavnim ljudima i osje-titi se tako dijelom obitelji koju svojim ze-maljskim darovima prijateljstva, zajedni{tva i

ljubavi dariva svima nama zajedni~ki Otac koji je na nebesima.

3. Anegdote su dio stila ovog {tiva. One odaju ne samo autorovu crtu istinitosti nego i osjetljivosti zarealnost jer nema ni{ta ljep{ega nego kad se optimizam podijeli s drugima. Anegdote u ovom djelu nisuvicevi i nisu trivijalne , one su dio ukupne pri~e koju iznosi autor. Dio su vlastitog iskustva, i ba{ zato sudragocjene jer svjedo~e da je pisac uspio u svojem iskustvu tako interpretirati stvarnost da ga ona ne rani(a kada bi to i te kako mogla!), nego da mu postane vedro oboga}enje, pa ~ak i poticaj da izdrì te{ko}ekoje nisu male. Spomenuo bih tako jedan od prvih opisa dolaska u ùpni stan, gdje se uo~i po~etka pu~kihmisija misionar susre}e s koko{ima koje su u hodniku pred ùpnim uredom, u koji je smje{ten na konak, ikoje dakako ne doprinose mirnom snu. Podsjetio bih i na jednu zanimljivu propovijed, koju je s puno àrana{ fr. Drago izrekao u prepunoj crkvi, no na jednom trono{cu da bi bio svima uo~ljiv. Pri tom je u zanosubio stalno u opasnosti da padne, {to me|utim on nije primje}ivao. On je samo vidio kako ga ljudi sve ìv-lje i zainteresiranije prate, a tek je poslije saznao da to nije bilo zbog sadràja njegova propovijedanjanego zbog straha i i{~ekivanja ho}e li pasti s trono{ca.

4. U djelu je sveprisutna borba s Komunisti~kom partijom, koja progoni pastoralni rad "pu~kog mi-sionara" i Crkve uop}e, ali koja svojom presijom zapravo izaziva, kako i sam autor isti~e u svojim auto-biografskim crticama, kontraproduktivni efekt, naime, to samo ja~a djelovanje Crkve. Mo`da je, kad bi-smo gledali dana{njim o~ima, i previ{e spominjanja te partijske ideolo{ke borbe protiv Crkve, odnosnomisionarove borbe protiv partije, ali – èlimo li se do kraja uìvjeti u vrijeme i okolnosti u kojima sedoga|alo ovo {to knjiga opisuje – nije niti bilo mogu}e druk~ije iznijeti ove pripovijesti. Kad velim, da jemo`da previ{e tog odnosa, tada mislim na mogu}e pridavanje odvi{e velikog zna~enja ne~emu {to i nije


imalo, ili nije smjelo imati, tako veliko zna~enje. Me|utim, ako se ima na pameti da je svemo}na i svepri-sutna partija doista diktirala, nadzirala i kreirala sveukupni ìvot u tadanjem dru{tvu, s namjerom daodre|uje i sve mogu}e detalje tog ìvota, onda nam nije neshvatljivo takvo autorovo izlaganje. Dapa~e,ono tako reflektira – kao dobar indikator – upravo ono ozra~je koje je takav odnos stvarao, a to je biloozra~je straha i rizika da se svakim pokretom, gestom i rije~ju – osobito na podru~ju javnog djelovanja –moè partiju razjariti i biti drasti~no ka`njen. No, svijest da se neprestano treba probijati kroz opasna pol-ja, posuta minama partijskog gnjeva koje se mogu uvijek aktivirati, dràla je budnima ljude poput fr. Dra-ge i dodatno ih motivirala na oprez i dovitljivost. Pri tom su akteri tih doga|aja posebno zorno mogli isku-siti Bo`ju za{titu i pomo}. Jer u vremenima progona sam Duh Sveti govori ono {to treba re}i i daje snaguda se izdrì nemogu}e.

5. Glavna je zna~ajka autora – koja dolazi o~ito do izraàja u ovom autobiografskom djelu – njegovjak, neslomljiv duh. On se pokazuje napose u propovijedanju, {to je dakako prva karizma Reda propov-jednika, ali i u izbjegavanju zamki partije i borbi s njome. To se posebno pokazalo na djelu u preslu{anji-ma UDBA-e koje je, kako autor svjedo~i, uspio preìvjeti i izmaknuti zamkama i optu`bama upravo~udesnom pomo}i Duha Svetoga.

6. Djelo je, kao povijesno svjedo~anstvo, zanimljivo i stoga {to ono sadrì niz zanimljivih crtica ocrkvenim velikanima na{e neposredne pro{losti. To su: kardinal Alojzije Stepinac, kardinal Franjo Ku-hari}, bra}a dominikanci, ùpnici, pokoji politi~ar i dr. Mo`da bi se ovdje moglo spomenuti udivljenjekoje autor pokazuje: biskupu Petru ûli zbog siroma{tva (koje nije zavjetovao a koje je a da to nisu znaliljudi ìvio, a misionar fr. Drago jednim primjerom otkrio); nadbiskupu Franji Kuhari}u autor se diviozbog jednostavnosti koju je zadrào nakon {to je od kolege ùpnika postao nadbiskup; bl. Alojziju Stepin-cu iskazuje udivljenje zbog nesebi~nog sluènja pokornicima u sakramentu ispovijedi…

7. Posebna je vrijednost {to su u ovom djelu opisane sudbine mnogih tzv. malih ljudi. Opis posebnoiznosi njihove vrline, kojima se i sam autor divi – ponekad iskreno priznaje da su njegove neusporedivomanje – kao {to su: pobo`nost, strpljivost u podno{enju bolesti, briga za ~lanove obitelji, briga za djecu,vjerni~ki susret sa smr}u… Jednoga ~ak progla{ava "patrijarhom Novoga zavjeta" zbog pobo`nosti istrpljivosti u bolesti.

8. Dakako, ovo djelo nosi u sebi i rizike. Autor navodi imena konkretnih ùpa u kojima je drào misije,te ocijene o duhovnom stanju u njima, u kojima su iznesene i mnoge negativnosti; tu su i imena mnogihsve}enika (premda su neka, o~ito iz tog razloga da ne povrijede ìve ljude, namjerno izbjegnuta); nekaimena politi~ara tako|er su tu pa i to bi neki mogli tuma~iti na svoj na~in. Uz taj rizik da se pojedinedoga|aje i osobe ocijeni u crno-bijeloj tehnici, autor je sigurno doprinio konkretnijem poznavanju prilikau na{oj Crkvi u to, komunizmom obiljeèno, vrijeme.

Kada bih morao dati neku ocjenu ovoj knjizi, onda bih to rekao ovako: "Iz torbe pu~kog misionara"nisu ispale (jer obi~no se veli da je ne{to – pa i netko – "ispao" iz torbe), nego u njoj su se na{le i nju suispunile do vrha ljudske sudbine. To su sudbine: najprije osobno autora fr. Drage, zatim njegovih kolegamisionara i subra}e, bra}e sve}enika, ùpnika, biskupa, kardinala, policajaca, udbinih isljednika, ali po-najvi{e obi~nih ljudi, èna, mu{karaca, djece koji su i prvi izvor i prvi adresati ovih napisanih stranica. Onjima nam pater Drago govori. Govori nam o njihovim du{ama kao vrijednostima koje èli bilo takvimasa~uvati bilo u~initi jo{ vrednijima.

I sva nagrada koju je fr. Drago èlio i èli za svoj misionarski i sve}eni~ki rad nije nikakvo priznanje pa~ak ni spominjanje u budu}nosti, ve} su to zahvalna srca u ljudima kojima je on propovijedao, i za koje jeìvio i ìvi. To ljudsko srce je "spomenik trajniji od mjedi". Neka mu je zato hvala!


NA[I POKOJNICI

Terezija JE\UD r. Koloni}25. rujna 1917. - 23. srpnja 2002.

fr. Tomo VERE[, O.P.24. velja~e 1930. - 9. prosinca 2002.

Pokojnike preporu~amo va{im molitvama.

Po~ivali u miru Bo`jem!


SADR@AJ

Uvodna rije~ fr. Provincijala ........................................................................................................... 3

IZ GENERALNE KURIJEImenovanja ...................................................................................................................................... 5Iz Pokorni~arne ............................................................................................................................... 5

IZ PROVINCIJALATAIz Provincijalata .............................................................................................................................. 6Zapisnik XV. sjednice Provincijskog vije}a ................................................................................... 7Obavijesti ........................................................................................................................................ 8Neki va`niji termini fr. Provincijala ............................................................................................... 10Obljetnice u 2003. godini ................................................................................................................ 12Nastavak gradnje u Klop~u ............................................................................................................. 13

IZ @IVOTA PROVINCIJENa{i novaci ...................................................................................................................................... 14Obla~enje novakinja, prvi zavjeti i obnavljanje zavjeta ................................................................. 17Zavjetovanje u Dubrovniku ............................................................................................................ 18Sve}eni~ko re|enje u Dubrovniku .................................................................................................. 18Sastanak bra}e koja rade u Njema~koj ........................................................................................... 21Studijski tjedan u Dubrovniku ........................................................................................................ 22Pozdrav biskupa Pulji}a .................................................................................................................. 24Propovijed fr. Dominiquea Renouarda ........................................................................................... 26Razovor s fr. Provincijalom ............................................................................................................ 27

IZ NA[IH ZAJEDNICADubrovnik ....................................................................................................................................... 30Split ................................................................................................................................................. 31Rijeka .............................................................................................................................................. 32Chicago ........................................................................................................................................... 33Hannover ......................................................................................................................................... 34Zagreb-Pe{}enica ............................................................................................................................ 36

IZ REDAVijesti .............................................................................................................................................. 38

POSEBNI PRILOGNeki govori na predstavljanjima knjige "Iz torbe pu~kog misionara" ............................................ 39

NA[I POKOJNICIfr. Tomo Vere{ ................................................................................................................................ 46


VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZDAJE: Dominikanski provincijalat, Kontakova 1, 10000 Zagreb

UREDNIK: fr. Slavko Sli{kovi}

ODGOVARA: fr. Frano Prcela, provincijal

GRAFI^KO OBLIKOVANJE OMOTA: Ivica Lozina

GRAFI^KA PRIPREMA I TISAK: DENONA d.o.o., Zagreb

zagreb prosinac 2002. - dominikanci.hr · marijan jur~evi} je usmeno tra`io dispensu od...

Documents