S.M.1,

u suradnji sa

N.S.2

PRAVNA NAPOMENA: Ovaj tekst nije pravni savjet u smislu odredbi o pružanju pravnepomoći. Svatko može ovdje navedene činjenice koristiti na vlastitu odgovornost te se autoriograđuju od mogućih posljedica takve uporabe.

ZAKONSKA (NE)OBAVEZA CIJEPLJENJAU REPUBLICI HRVATSKOJ

UVOD:

Svrha ovoga rada je kritičko promišljanje dvoje pravnika o svim aspektima pravne regulativekoja se tiče zakonske (ne)obaveze cijepljenja u Republici Hrvatskoj. Rad je rezultat višemjesečnog proučavanja propisa i njihove primjene koji se na posredan ilineposredan način primjenjuju na aktualan fenomen “antivakcionalista”. Poseban naglasakstavlja se na evenutualnu prekršajnu odgovornost roditelja koji iz različitih razloga ne žele danjihovo dijete bude cijepljeno, dok na ovom mjestu neće biti govora o eventualnimreperkusijama necijepljenja kod upisa djece u predškolske ustanove i škole, niti previše okaznenoj odgovornosti, s obzirom na to da ona bez prekršajne u ovakvoj pravnoj situaciji nemože egzistirati. Samo bi spomenuli kako smatramo da uvjetovanje upisa djeteta u vrtiće iškole cijepnom knjižicom nije pravno prihvatljivo, ali to je posebna tema. U odnosu na kazneno sankcioniranje roditelja smatramo da je dovoljan jedan jedini argument,kako bi se svaka primisao o tome otklonila. U Europskoj uniji 18 od 28 zemalja imaopcionalno cijepljenje. Kako bi nešto što je skandinavskom roditelju demokratsko pravo,moglo kod nas biti kazneno djelo? I to kazneno djelo čija obilježja čini da roditelj ne skrbi ozdravlju svoga djeteta pa bi zbog toga trebao biti kažnjen mogućom zatvorskom kaznom te bimu u posebnom postupku mogla biti oduzeta roditeljska skrb. Naime, sve smo potpisnice isteKonvencije o pravima djeteta (o kojoj više kasnije).Povod ovome radu je činjenica da rijetko tko u Republici Hrvatskoj zna da je (ne)obavezacijepljenja regulirana s nizom propisa, a ne samo čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva odzaraznih bolesti (NN, br. 60/92., 79/07., 113/08. i 43/09. nastavno: Zakon o zaštiti pučanstva),koji se kao jednako vrijedni, ili u slučaju konvencija čak više vrijedni, trebaju primijeniti kodocjene da li roditelji nakon necijepljenja mogu i/ili trebaju biti u ijednom smislusankcionirani.

1 S.M. je majka Mihaela, koji je bio uredno procijepljen do drugog mjeseca života nakon kojeg cjepiva je dobio značajne nuspojave pa je krenula s istraživanjima o svrsishodnosti i pravnoj utemeljenosti njegovog daljnjeg cijepljenja.

2 N.S. je otac još jednog Mihaela, u početku uredno procijepljenoga i Mateja, čije cijepljenje odgađa od samog rodilišta. 

1

Nažalost, praksa je pokazala da ovdje “nepoznavanje prava definitivno škodi” pa smo uvrijeme pisanja ovog tekta u poziciji da neki djelatnici centara za socijalnu skrb prijeteroditeljima da će, ako ustraju u odbijanju cijepljenja, protiv njih biti podnijeta kaznena prijavaza zanemarivanje djeteta. S pravnog aspekta, groteskna je nedavna izjava jednogoduševljenog i ushićenog roditelja nakon obavljenog razgovora u jednom CZSSu, kako ondjekažu da roditelje više neće prekršajno sankcionirati, nego će se u buduće necijepjenje smatrati“samo zanemarivanjem” djeteta. Centri svoje prijetnje zasnivaju na mišljenjima, zapravo dopisima, određenih institucija(opaska: ministarstvo nadležno za zdravstvo, ministarstvo nadležno za poslove socijalneskrbi, Hrvatski zavod za javno zdravsti i dr.) kako je cijepljenje nužno i korisno, kako je rizikod cjepiva zanemariv u odnosu na njihovu korist pa da odbijanje cijepljenja znači prekršajnjuodgovornost roditelja i indiciju za podnošenje daljnjih (kaznenih) prijava. Indicija negdjepostaje osnovana sumnja, kad nakon upozorenja djelatnika centara, roditelji ustraju u svojimodlukama.

Ovakvim prijetnjama se svakako ostvaruje obilježje bića kaznenog djela prijetnje iz čl. 139.Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12), jer je opasnost kojom se prijeti konkretna i stvarna, aprouzročeni strah kod roditelja neupitan. Dok su dopisi na kojima se zasniva činjenje prijetnji- poticanje, koje bi se isto trebalo sankcionirati po čl. 139. u vezi sa čl. 37. Kaznenog zakona,kao da je djelo prijetnje počinio sam poticatelj. Iznijeto posebno kad se uzmu u obzir ostalinavodi ovoga teksta kako kaznenog djela, jedostavno ne može biti. Stoga bi eventualnopodnošenje kaznene prijave, predstavljalo drugo kazneno djelo iz čl. 304. Kaznenog zakona –Lažno prijavljivanje kaznenog djela. U odnosu na postojanje sumnje za zanemarivanje djeteta, koju je prijavio djelatnik Centra zasocijalnu skrb, kod obitelji iz Belog Manastira3 državno odvjetništvo se u veljači 2014. godineoglasilo priopćenjem u nastavku:

3 http://udruga­kameleon.hr/tekst/5857/

2

Ne želeći ovdje ulaziti u potrebu i opravdanost masovnog, bespogovornog procjepljivanja sazdravstvenog aspekta, autori jedino žele naglasiti kako je sakaćenje jednog prava – roditeljada skrbi o zdravlju svoga djeteta na način da na temelju dobro promišljenje odluke o tome štoje za njegovo dijete najprihvatljivije u kontekstu cijepljenja, u korist drugog prava – djeteta daprimi rizičnu medicinsku uslugu, pravno neutemeljeno i kao takvo nedopustivo. Ovaroditeljska odluka bi se svakako trebala temeljiti na upućenosti roditelja od strane pedijatara,liječnika obiteljske medicine ili epidemiologa o svim blagodatima i rizicima koje možedonijeti.

1) Čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN 60/92, 79/07, 113/08 i 43/09:nastavno Zakon o zaštiti) propisuje sljedeće:

“Kada se obveza pridržavanja mjera zaštite pučanstva od zaraznih bolesti odnosi namaloljetnu osobu, novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršajroditelj, odnosno skrbnik, ako ne izvrši obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenihProgramom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi.”

Članak 90. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01,41/01, 55/01, 76/10, 85/10 u daljnjem tekstu: Ustav) kaže:

Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u »Narodnimnovinama«, službenom listu Republike Hrvatske.Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni nadostupan način u skladu sa zakonom.Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobitoopravdanih razloga zakonom drukčije određeno.

4 http://www.dorh.hr/OpcinskoDrzavnoOdvjetnistvoUOsijekuPriopcenje01

3

Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratnodjelovanje.Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratnodjelovanje.

Polazeći od članka 90. stavka 1. Ustava svaki akt koji jest drugi propis mora biti objavljen u„Narodnim novinama“, a svako drukčije postupanje protivno je ne samo navedenom članku,već i temeljnom načelu vladavine prava i pravne sigurnosti. O navedenom se u svojoj praksi uviše navrata izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske, a nedavno je upravo zbog ovog„banalnog“ razloga neobjavljivanja u Narodnim novinama odluke o elementima i kriterijimaupisa u srednje škole Ustavni sud istaknuo da takav akt nije ni stupio na snagu, nije primjenjivi ne može se smatrati propisom.

U kontekstu navedenoga, NE POSTOJI Program obveznog cijepljenja djece školske ipredškolske dobi (u daljnjem tekstu: Program), jer u Republici Hrvatskoj nije objavljen uNarodnim novinama. Odnosno taj program, ako uopće fizički postoji, kako nije objavljen uskladu s ustavnim odredbama da bi imao obvezujuće djelovanje zbog njegovognepridržavanja se ne smije kažnjavati za prekršaj. Ukoliko se cijepljenje vrši po Programukoji je u formi dopisa ili sličnoj formi proslijeđen nadležnim liječnicima, to ne opravdavaautomatsko kažnjavanje osoba koje ne izvrše imunizaciju, jer zbog ovog formalnognedostatka, jednostavno nema prekršaja.

Premda na prvi pogled ovaj argument djeluje bezazlen i nebitan, on je jasno i nedvojbenoformuliran i kroz načelo zakonitosti prekršajnog zakonodavstva iz čl. 2. Prekršajnog zakona(NN 39/13, 157/13 u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon)

St. (3) Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti drugaprekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonomili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne)samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne ipodručne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjeraprekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti.

Općenito načelo zakonitosti (nullum crimen,nulla poena sine lege) kako u kaznenom tako i uprekršajnom zakonodavstvu zahtjeva:da zakon mora bit pisan (nullum crimen sine lege scripta)da zakonski opisi moraju biti određeni (nullum crimen sine lege certa)zabrana analogije (nullum crimen sine lege stricta)zabrana retoraktivnosti (nullum crimen sine lege praevia).

Dakle, ako svi od elemenata koji čine kazneno djelo ili prekršaj, ne udovoljavaju nabrojanimpretpostavkama (lex scripta, certa, stricta, praevia) nema djela. Kako se Program, kao sastavnidio zakonskog opisa prekršaja, nikako ne može podvesti pod sve elemente načela zakonitosti,jednostavno - nema ni prekršaja, dakle niti ikakve odgovornosti roditelja za necijepljenjebudući Program nije pravno obvezujući.

Tako se Ustavni sud o neobveznatnosti propisa kojima nedostaje ova formalnost izjasnio,između ostalog, u odluci od 15.04.2014. U-II-2168/13

4

Ustavni sud ocjenjuje da su za ustavnopravnuocjenu u konkretnom slučaju mjerodavni članci 3. i 5. u vezi članka 90. stavka 1. Ustava, koji glase:"Članak 3.(...) vladavina prava (...) najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.""Članak 5. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.""Članak 90.Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u 'Narodnim novinama', službenom listu Republike Hrvatske.(...)"

....1) Formalna neustavnost osporenih odluka7.1.Ustavni sud je uvidom u Odluku/12 utvrdio da ona ne sadržava odredbu o objavi u "Narodnim novinama", a ni o bilo kakvoj drugoj objavi. Izvršivši provjeru namrežnim stranicama "Narodnih novina", Ustavni sud utvrdio je da Odluka/12 nikada nijeobjavljena u"Narodnim novinama". Izvršivši daljnju provjeru na mrežnimstranicamaMinistarstva, Ustavni sud utvrdio je da je Odluka/12 neutvrđenog datuma objavljena na tim mrežnim stranicama. Uvidom u Odluku/12 Ustavni sud je utvrdio I to daona ne sadržava nikakvu odredbu o tome kada stupa na snagu.

7.2.Ustavni sud je uvidom u Odluku/13 utvrdio da ni ona ne sadržava odredbu o objavi u "Narodnim novinama", a ni o bilo kakvoj drugoj objavi te o stupanju na snagu. Izvršivši provjeru na mrežnim stranicama "Narodnih novina", Ustavni sud utvrdio jeda Odluka/13 nikada nije objavljena u "Narodnim novinama". Izvršivši daljnju provjeru namrežnim stranicama Ministarstva, Ustavni sud utvrdio je da jeOdluka/13 neutvrđenogdatuma objavljena na tim mrežnim stranicama. Odluku/13 izmijenila je OID Odluka/13. Ni OID Odluka/13 ne sadržava odredbu oobjavi u"Narodnim novinama", a ni o bilo kakvoj drugoj objavi. Točka IV. OID Odluke/13 određuje stupanje na snagu OID Odluke/13 danom donošenja. Izvršivšiprovjeruna mrežnim stranicama "Narodnih novina", Ustavni sud utvrdio je da OID Odluka/13 nikadanije objavljena u "Narodnim novinama". Izvršivši daljnju provjeru namrežnim stranicamaMinistarstva, Ustavni sud utvrdio je da je OID Odluka/13neutvrđenog datuma objavljena natim mrežnim stranicama.

6.2.Člankom 90. stavkom 1. Ustava propisano je:'Članak 90.Prije nego što stupe na snagu (...) drugi propisi državnih tijela objavljuju se u 'Narodnim novinama', službenom listu Republike Hrvatske.(...)'

5

Sukladno citiranoj ustavnoj odredbi, eksterni općenormativni i pravnoobvezujući aktidržavnih tijela ne mogu stupiti na pravnu snagu ako prethodno nisu objavljeni u 'Narodnim novinama'. Aktom objave u službenom listu oni postaju javno dostupni, a zatim,pod propisanim uvjetima stupaju na snagu, čime postaju primjenjivi, to jest stječu svojstvoopćeobveznosti i djeluju prema svim svojim adresatima.Eksterni općenormativni akt državnog tijela koji nije objavljen u 'Narodnim novinama', stoga,nije ni stupio na pravnu snagu, kao takav nije primjenjiv, nije općeobvezan i ne djeluje niprema kome. Slijedom navedenog, takav akt ne može se smatrati propisom (odnosno 'drugimpropisom') te ne može biti ni predmet ustavnosudske ocjene u smislu citiranog članka 125.alineje 2. Ustava.6.3.Osporena Odluka-KZO/13-2 objavljena je isključivo na mrežnim stranicama MZOS-a i ukratkom roku zamijenjena dokumentom jednakog sadržaja, ali bez službenih oznaka MZOS-a,u svrhu provođenja javne rasprave. Osporena Odluka-KZO/13-2 nikada nije objavljena u'Narodnim novinama', nije stupila na snagu, nije stekla svojstvo 'drugog propisa' i nijeproizvela nikakve pravne učinke te, stoga, nije 'drugi propis' čiju suglasnost s Ustavom izakonom bi Ustavni sud bio nadležan ocjenjivati na temelju članka 125. alineje 2. Ustava.

„Prihvaćanje načela zakonitosti u prekršajnom pravu tj. načela da se za prekršaj može kaznitisamo za djelo unaprijed predviđeno pravnom normom kao prekršaj i samo sankcijom koja jeunaprijed propisana za određeni prekršaj, rezultiralo je posljedicom da je razlika izmeđukaznenih djela i prekršaja samo formalna (kvantitativna). Činjenica je da su prekršaji blažepovrede određenih društvenih vrijednosti od kaznenih djela i da ih prati blaža društvena osuda(tj. blaža sankcija) nego kod kaznenog djela. „ 5

Zatim, prekršaji su „ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvenadisciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske,međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnogsankcioniranja“.

Prekršajni zakon čl. 1.

Određenje prekršaja

Prekršaji i prekršajnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se takopovređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednostizajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonimačija zaštita nije moguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita neostvaruje kaznenopravnom prisilom.

Svrha zakona se može iščitati i na 32. stranici obrazloženja Konačnog prijedloga Zakona oizmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (u finalnom tekstu objavljenog u NN 39/2013):

„Sužavanjem definicije prekršaja traži se veći stupanj povrjeđivanja ili ugrožavanjazaštićenog dobra koji opravdava prekršajno sankcioniranje njihovih počinitelja. Naime,dosadašnja vrlo široka definicija po kojoj je prekršaj bio definiran kao svaka povreda

5 PRAVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U SPLITU Prof. dr. sc. Damir Aviani PREKRŠAJNO PRAVO Treće, izmijenjeno i dopunjeno izdanje Split, 2013., str.8. 

6

javnog poretka, društvene discipline ili drugih društvenih vrijednosti koje nisu zaštićeneKaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela dovela je doprenormiranosti prekršaja propisanih u brojnim posebnim zakonima u kojima se svaka, pai najmanja povreda, propisuje kao prekršaj. Predloženom izmjenom utjecat će se napredlagatelje propisa koji propisuju prekršajna djela da ne propisuju prekršajno kažnjivimona ponašanja koja po stupnju povrjeđivanja i ugrožavanja zaštićenog dobra to doista nezavrjeđuju.“6

Dvije su stvari ovdje osobito važne za istaknuti: 1. odgađanje/odbijanje cijepljenja nepovređuje člankom 1. Prekršajnog zakona zajamčena i zaštićena dobra, nego je isto ponašanjeizravno zajamčeno i zaštićeno Ustavom, međunarodnim pravom i različitim zakonima (izuzevčl. 77.) i 2. čak i kada bi netko želio i mogao zanemariti činjenice navedene pod 1. objektivnose mora priznati da nije ostvaren drugi uvjet iz čl. 1. Prekršajnog zakona „čija zaštita nijemoguća bez prekršajnopravnog sankcioniranja“(to je evidentno i objektivno moguće većletimičnim pregledom prakse u istovrsnim stvarima u Velikoj Britaniji, Švedskoj, Španjolskoj,Portugalu, Norveškoj, Nizozemskoj, Luksemburgu, Litvi, Irskoj, Islandu, Njemačkoj, Finskoj,Estoniji, Danskoj, Cipru, Belgiji i Austriji).

2) Nadalje, da bi se izvršila zakonita i općenito pravilna obveza imunizacije, potrebno jeudovoljiti pretpostavkama iz Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse,kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi(NN 103/13-u daljnjem tekstu: Pravilnik), a ako one nisu ispunjene nema niti prekršajneniti ikakve druge odgovornosti.

Članak 11.Pravilnika kaže: (1) Kontraindikacije za imunizaciju protiv bilo koje od određenih zaraznih bolesti (općekontraindikacije) jesu:1. akutne bolesti;2. febrilna stanja;3. preosjetljivost na komponente cjepiva;4. teža nepoželjna reakcija pri prethodnom cijepljenju (anafilaktički šok, encefalopatija ilikonvulzije i sl.).(2) Osim kontraindikacija iz stavka 1. ovoga članka, kontraindikacije za živa atenuiranavirusna cjepiva su još i:1. stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija, stečena, prirođena, ili u toku malignihbolesti, terapija antimetabolicima, kortikosteroidima – veće doze, alkilirajućim spojevima iliuslijed zračenja);2. trudnoća.(3) Osim kontraindikacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka, pri imunizaciji pojedinih zaraznihbolesti postoje i posebne kontraindikacije za te bolesti, ako je to propisano ovimPravilnikom ili ako je to propisano od proizvođača cjepiva.

Ova izmjena gdje je decidirano rečeno kako pri imunizaciji treba voditi računa i o onome štoje propisano od proizvođača cjepiva, unijeta je u Pravilnik tek 2013. godine, iako je i do tadajedino logično i pravno prihvatljivo bilo uvažavati takvu uputu.

6.https://infodok.sabor.hr/GetAlternativeDocument.aspx?ent_id=13664

7

Kontraindikacije utvrđuje liječnik, ali njegov propust da to učini se ne smije, niti može,tumačiti kao odgovornost roditelja za prekršaj iz čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva

Također, da bi roditelj imao obavezu podvrgnuti svoje dijete cijepljenju moraju bitiudovoljeni svi uvjeti propisani od strane proizvođača na uputi o lijeku/cjepivu. Premda jena svakoj uputi navedeno izričito upozorenje da se osoba/dijete ne smije cijepiti ako prije toganije sa sigurnošću ustanovljeno da na strani pacijenta ne postoje moguće kontraindikacije,liječnici ne provode dodatna testiranja suprotno pravilima medicinske struke, a često iosnovne preglede da bi se ustanovila podobnost djeteta za primitak cjepiva. Čast izuzecima,ali jako često pedijatri prije cijepljenja jedva djecu pogledaju, a kamo li pregledaju. Uostalomuvidom u sastav cjepiva (npr. fomaldehid – Pediacel, čija su otrovna i kancerogena svojstvaopćepoznata-Formaldehid je bezbojan otrovan plin oštra mirisa, topljiv u vodi. Relativnegustoće 0,815 (na -20°C), tališta -92°C, te vrelišta -21°C.Jako nadražuje sluzokožu (sluznice)i izaziva taloženje bjelančevina. Otrovan je ako se udiše i ako se proguta, jer bi moglo doći dovrlo teških i trajnih oštećenja. Kancerogen je. U dodiru s kožom može izazvati preosjetljivost.Koristi se obavezno u dobro prozračenim prostorijama i potrebno je nositi svu zaštitnuopremu kad se radi s njim7) jasno je da se niti ne bi moglo provesti testiranje koje bi isključilonjegovu potencijalnu opasnost koja ne bi bila obrnuto proporcionalna koristi od takvogcjepiva. Zlobnici će reći da su štetne tvari u zanemarivim količninama, ali gdje su, primjericekod Pediacela, studije koje su dokazale što su zanemarive količine koje za nečije dijete nisupotencijalno jako opasne? Dok američki Kongres diže uzbunu da se iz svakog cjepiva izbaciživa, za koju je ondje izboreno da bude jedino u potpuno opcionalnim cjepivima protiv gripe,kod nas se ona i dalje ubrizgava samo “starijoj djeci”. Za aluminij isto ne postoji nijednovalidno istraživanje o njegovim (mogućim) štetnim učinicima i kad je prisutan samo utragovima. Na žalost, opisane propuste medicinske struke dodatno je osnažila odluka Ustavnog suda (NN22/14 – RUSRH), koji de iure nije odlučio ništa značajno osim da se ne pokreće postupakocjene ustavnosti čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva zbog razloga koji su navedeni uprijedlogu. Dakle, propisi ostaju onakvi kakvi su bili, a svi propisi koji se spominju u ovomradu su bili takvi kakvi jesu i prije odluke Ustavnog suda. Unatoč tome pravni laici (nažalost,ne uvijek samo laici) to tumače na način da je Ustavni sud odlučio kako je cijepljenja pravnoobvezatno pa ne postoji obveza liječnika da išta drugo čini, osim da cijepi dijete. UostalomZakon o zaštiti pučanstva predviđa prekršajnu (pod dijelom kaznene odredbe) odgovornostukoliko liječnik ima pacijenta koji nije cijepljen sukladno Programu. Pritom Zakon o zaštitipučanstva uopće ne ulazi u nemogućnost liječnika da “natjera” sve roditelje na cijepljenje.Smatra se da ih liječnik nije dovoljno obrazovao o koristi cjepiva, jer da jest, roditelji bi sepredomislili. Dakle, pogriješio je pa taj liječnik treba biti sankcioniran. Kako ovdje inspekcijerevno rade svoj posao, liječnicima jedino preostaje da “neposlušne” roditelje što prije prijavedaljnjim instancama pa da na taj način zaštite svoj posao. Svjedočimo i brojnim predajamazdravstvenih kartona s molbama ili prijetnjama da si roditelji nađu drugo mjesto za skrb ozdravlju njihove djece. Pojedini roditelji u strahu da će biti daljnje prijavljivani i maltretirani

7 http://hr.wikipedia.org/wiki/Formaldehid

8

zbog cijepljenja, izbjegavaju djecu voditi liječnicima u slučajevima u kojima bi to doistatrebali npr. kod febrilnih stanja. Na taj način riskiraju realnu ugrozu zdravlja djeteta. Odnospovjerenja liječnika i pacijenta, na kojem se bazira učinkoviti sustav zdravstva, u kontekstucijepljenja, dobiva sasvim novu dimenziju i uglavnom je potpuno uništen. Opet,častizuzecima. Druga priča su odredbe o informiranom pristanku na medinske tretmane, ali kaošto je u početku rada navedeno, u Hrvatskoj “postoji” jedino čl. 77. U posljednje vrijememalobrojni pacijenti, odnosno njihovi zakonski zastupnici, sakupljaju informacije o tomekako sankcionirati liječnika koji im apsolutno ništa, na njihovo izričito traženje, nije rekao ocjepivu koje njihovo dijete treba primiti, da zažive i kaznene odredbe Zakona o pravimapacijenata. Nisu malobrojni u smislu da su doživjeli potpunu ignoranciju od liječnika, negomalobrojni koji bi se odvažili procesuirati liječnike koji ne postupe u skladu sa zakonskomobavezom. Opet kažemo, čast izuzecima među liječnicima koji, unatoč različitim pritiscima,profesionalno i u skladu sa Hipokratovom zakletvom (prvenstveno “primum non nocere”)obavljaju svoj poziv. Ovdje imamo crno na bijelo očitovanje rodilišta kojem je zabrinuta majka (koja sigurno upitupućuje s namjerom da jednog dana “zanemaruje” svoje dijete), prije poroda uputila upitovakvog sadržaja:

Sukladno čl. 5. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogleduprimjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini (NN MU13/2003), te čl. 6., čl. 8., st. 1., t. 2., 3., 4. i st. 2., čl. 9., Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN37/08) temeljem kojih proizlazi zakonsko pravo na obaviještenost o cjepivu, molim odgovornuosobu da ispuni Upit i pismeno mi odgovori na niže navedena pitanja kako bih bila u stanjudonijeti ispravnu i odgovornu odluku koja se tiče dobrobiti, života i zdravlja mog djeteta.

1. Da li je cjepivo s kojim želite cijepiti moje dijete sto posto dugoročno učinkovito protivbolesti koju bi trebalo spriječiti? Postoji li klinička studija o učinkovitosti istog cjepiva naosnovi zbira svih kliničkih pokusa na predmetnu temu temeljem koje ste donijeli svojpunovrijedni zaključak? Mogu li je dobiti na uvid?

2. Od kojih tvari se sastoji predmetno cjepivo?

3. Na koji način su dobivene te tvari? Kojom tehnikom je proizvedeno predmetno cjepivo?

4. Da li predmetno cjepivo sadrži neke od ovih sastojaka: thimerosal (Hg)/Merthiolate,aluminij, neomicin (potencira oštećenje živčanih stanica u kombinaciji s Hg i/ili Al), skvalen,formaldehid, glutaraldehid, fenol, olovo, antifriz (etilen-glikol), glicerol, polisorbat 80 i/ilidruge biokumulativne neurotoksične i/ili kancerogene i/ili toksične tvari koje znanstvenodokazano izazivaju kronične bolesti imunološkog i nervnog sustava pogotovo kod unosacijepljenjem u organizam beba i male djece, čiji nedovoljno razvijen imunološki sustav jošnije u stanju nositi se s mnogim kontaminantima, toksičnim konzervansima i adjuvansima ucjepivima koji isti uništavaju stvaranjem nepotrebno povišenih titara antitijela? Koje?

9

5. Da li predmetno cjepivo sadrži viruse, životinjska tkiva i stanice? Koje?

Nakon ubrizgavanja sadržaja cjepiva, brzo cirkulirajući krvotok nosi cijelu kolekcijukemikalija i virusa iz cjepiva i brzo razdvaja kemikalije od virusa koje su iste držale uoslabljenom stanju. Iz stručne literature razvidno je kako kemikalije slabe imunološki sistem,a virusi se aktiviraju i razmnožavaju nađu li se u idealnoj sredini za rast. Sve ovisi u kome ćesmjeru većina ubrizganih, oslabljenih virusa krenuti prije (kemikalije – ''stabilizatori'' virusa ucjepivu mogu virus deaktivirati, degenerirati, aktivirati) i nakon ubrizgavanja(kontaminiranost materijala – tkiva i životinjskih stanica iz kojih su virusi uzeti), o općemzdravlju djeteta i njegovoj prehrani, o njegovoj dobi, o broju cjepiva koje dobiva u datomtrenutku, te radi li se o prvom cijepljenju ili trećoj ili četvrtoj seriji.

6. Možete li mi garantirati čistoću predmetnog cjepiva, odnosno kako cjepivo nije zagađenokontaminantima (životinjskim virusima i mikoplazmama)?

Npr. majmunskim virusom SV40, acanthamoebm, tzv. «ameba koja jede mozak »,majmunskim citomegalovirusom (cjepivo protiv dječje paralize), raznim kokošjim virusima(cjepivo protiv ospica), virusom ptičjeg raka, Pestivirusom (MMR cjepivo), potencijalnoopasnim inhibitorima enzima, mikoplazmama, raznim pačjim, pasjim, zečjim virusima(cjepivo protiv rubeole), Rous Sarcoma Virusom (cjepivo protiv hepatitisa B), virusimaleukemije, AIDS-a, raka i dr.? Jedan od najvećih znanstvenih autoriteta Professor Garth L.Nicolson (Ph.D., Biochemistry / Cell Biology, B.S., Chemistry), koji je objavio je više od 600medicinskih i znanstvenih radova, uredio više od 14 knjiga i editirao za 28 medicinskih iznanstvenih časopisa tvrdi da svi imamo oštećenja od primljenih cjepiva, koja su svakontaminirana mikoplazmom. Mikoplazme mogu uzrokovati katastrofalne posljedice naeukariotskim stanicama i mogu mijenjati svaki parametar stanica što dovodi do nepouzdaniheksperimentalnih rezultata i potencijalno opasnih bioloških proizvoda. Molim uvid u neoborivdokaz na osnovi kojeg ste izveli svoj punovrijedni zaključak ako isti postoji.

7. Da li je sprovedeno kliničko istraživanje o učincima na dječji organizam bilo kojegsastojka predmetnog cjepiva i postoji li klinička studija o istom koja neoborivo dokazujeizostanak štetnih učinaka sastojaka cjepiva na dječji organizam? Ako postoji, mogu li istudobiti na uvid?

8. Svjesna sam da u cjelokupnoj populaciji cijepljene djece statistički postoji skupina na kojusu cjepiva ostavila negativne posljedice. Dokaz: talijanski i američki sud potvrdili da cjepivoMMR uzrokuje autizam, neke od presuda: SAEID B. MOJABI and PARIVASH VAHABI, aslegal representatives of their minor son, RYAN B. MOJABI, v. SECRETARY OF THEDEPARTMENT OF HEALTH AND HUMAN SERVICES, (06-227V), HANNAH POLING, aminor, by her Parents and Natural Guardians, TERRY POLING...v. SECRETARY OFHEALTH AND HUMAN SERVICES (02-146V), BAILEY BANKS, by his father, KENNETHBANKS v. SECRETARY OF HEALTH AND HUMAN SERVICES (02-0738V), KIENANFREEMAN, by his Mother and Next Friend, REBEKAH SMOTHERS v. SECRETARY OFHEALTH AND HUMAN SERVICES (01-390V), VALENTINO BOCCA dai suoi genitori,

10

Antonella e Maurizio BOCCA v ITALIA DEL MINISTERO DELLA SALUTE (Il Tribunale diRimini, Sezione Lavoro, con LA SENTENZA N. 148/2012 del 15.3.2012, ha riconosciuto incapo al minore B.V. il nesso di causalità tra la vaccinazione ed l'autismo, ed i benefici diindennizzo di cui alla Legge n. 210/1992. Sono state accolte tutte le richieste difensive).

Američki Kongres je 1986. temeljem zakona National Childhood Vaccine Injury Act (1986Law) donio kompenzacijski program za ozljede inducirane cjepivom VICP (the VaccineInjury Compensation Program) preko kojeg je isplaćeno DVIJE TISUĆE I PETSTO (2.500)odšteta roditeljima djece koja trpe od posljedica encefalopatije i epileptičkih napada, teoštećenja mozga koja uključuju autizam i poremećaje autističnog spektra, poremećaje govora,te poremećaje u društvenoj komunikaciji i ponašanju dokazano uzrokovanih cjepivom predSaveznim sudom (the Court of Federal Claims). Kolika je stvarna štetnost cjepiva govoričinjenica da je Program bio pod dvogodišnjom istragom zbog korumpiranosti i zataškavanjaistine (Pace Environmental Law Review, vol. 28, no. 2, 2011). Pedijatrijska cjepiva, naime,sadrže brojne sastojke koji su potencijalno toksični za mozak u razvoju (formaldehid,aluminij, živa itd). Individualno neki od tih sastojaka, primjerice živa, dokazano uzrokujurazvojne poremećaje u životinja slične autizmu i u količinama koje su direktno ekvivalentneonima koje djeca primaju cijepljenjem. Usprkos tome, kompletni sastav svih cjepiva kojimasu djeca izložena prilikom cijepljenja nikad nije adekvatno testiran na toksičnost. Ovaj jaz unašem znanju o sigurnosti cjepiva je dakle zamijenjen znanstveno neutemeljenompretpostavkom da su cjepiva sigurna. Treba dalje naglasiti da tipično cjepivo sadrži svepotrebne komponente za izazivanje neuroloških i autoimunih poremećaja. Na primjer, cjepivasadrže antigene infektivnih čestica koji mogu u nekim segmentima sličiti vlastitim proteinima(tzv. molekularna mimikrija). U tom slučaju, antitijela stvorena putem cjepiva mogu pokazatireaktivnost prema vlastitom tkivu. Nadalje, aluminij koji se dodaje kao adjuvans i živa koja sedodaje kao konzervans su neurotoksini i iznimno jaki stimulatori imunološkog sustava. Uskladu s tim činjenicama, znanstveno je dokazano da su toksični učinci cjepiva posljedicaabnormalne hiperstimulacije imunološkog sustava koja je posredovana djelovanjem pro-upalnih citokina. Produljena hiperstimulacija imunološkog sustava je jedan od osnovnihpreduvjeta za razvoj autoimunih bolesti. (Lucija Tomljenović, Ph.D, Molecular Biology /Biochemistry, PhD Letter regarding H.527 [2]Tomljenovic L, Shaw CA. Do aluminumvaccine adjuvants contribute to the rising prevalence of autism? J Inorg Biochem. 2011;105(11):1489-99., [3] Tomljenovic L, Shaw CA. Aluminum Vaccine Adjuvants: Are they Safe?Curr Med Chem. 2011; 18(17): 2630-7., [4] Tomljenovic L, Shaw CA. "One-size" fits all?Vaccine. 2012; 30(12):2040). Objavljeni radovi u: Annals of Medicine, Journal of InternalMedicine, JAMA, Current Pharmaceutical Design, Current Medicinal Chemistry, Vaccine andLupus. Lucija Tomljenović je i stručni recenzent za Vaccine, Journal of InorganicBiochemistry, Lupus, PLOS One, Autoimmunity Reviews and Surgical NeurologyInternational.

Postoji li metoda koja će mi sto posto garantirati da se moje dijete neće naći u skupini djecekojoj su cjepiva ostavila negativne posljedice?

11

9. Navedite puni naziv proizvođača predmetnog cjepiva, potpuni sastav cjepiva na osnoviovjerene Izjave proizvođača cjepiva (molim istu na uvid) kojom jamči pod materijalnom ikaznenom odgovornosti da se u predmetnom cjepivu nalazi samo ono što je navedeno u uputio lijeku pod ''sastav cjepiva'', zemlju porijekla, godinu proizvodnje i dobavljača ili uvoznikacjepiva s kojim želite cijepiti moje dijete. Garantira li proizvođač da je predmetno cjepivo stoposto učinkovito i sigurno za uporabu? Odgovara li kazneno i materijalno u suprotnom,odnosno u slučaju pojave bolesti protiv koje je dijete cijepljeno nakon sprovedenog cijepljenjai/ili ugrožavanja života i zdravlja i/ili nastupanja zdravstvenih ili trajnih zdravstvenihoštećenja uzrokovanih cjepivom (čl. 186., st. 1. i 3. kvalificiran čl. 192., st. 1., 2. i 3.Kaznenog zakona NN 144/12)? Koji sud je nadležan u slučaju spora?

10. Navedite puni naziv državne institucije koja pred Zakonom preuzima materijalnu ikaznenu odgovornost (čl. 188. kvalificiran čl. 192., st. 1., 2. i 3. Kaznenog zakona NN144/12) i jamči za visoki standard učinkovitosti, kakvoće i sigurnosti predmetnog cjepiva.Koji sud je nadležan u slučaju spora?

11. Da li je cjepivo s kojim želite cijepiti moje dijete klinički ispitano? Postoji li kliničkastudija o učinkovitosti i dugoročnoj sigurnosti predmetnog cjepiva na osnovi koje možetepouzdano tvrditi i koja je ujedno neoboriv dokaz kako je predmetno cjepivo s kojim želitecijepiti moje dijete dugoročno sto posto učinkovito i sigurno za uporabu tj. da će gadugoročno gledano sto posto zaštiti od bolesti protiv koje ga želite cijepiti, te mu neće ugrozitiživot i/ili zdravlje, odnosno prouzročiti zdravstvena i/ili trajna zdravstvena oštećenja? Mogu lidobiti predmetnu studiju na uvid ako postoji?

12. Da li predmetno cjepivo sadrži diploidne ljudske stanice, odnosno tkiva abortiranih fetusa(mogu sadržavati fragmente bakterija i virus dječje paralize) i/ili je proizvedeno tehnikomgenetskog inžinjeringa (rekombinantna vakcina), odnosno sadrži li genetski modificiranmikrobiološki protein i/ili toksine bakterija?

Stanični biolog i specijalist za infektivne bolesti B. A. Waisbren upozorava da genetskimodificirana vakcina protiv hepatitisa B (Engerix B, GalaxoSmithKline) sadrži polipeptidnusekvencu mielin, koja je prisutna i u ljudskom nervnom tkivu. Mehanizmom molekalarnemimikrije ovaj polipeptid može djelovati kao autoantigen i izazvati bolesti autoimunedemielinizacije mozga poput multiple skleroze i niza poteškoća u razvoju. Štoviše tijekomprotekle dekade u međunarodnoj medicinskoj literaturi sve su brojniji navodi znanstvenika okroničnim imunološkim i neurološkim oboljenjima uzrokovanim vakcinacijom protiv VBHa stim da se bilježi preko 16 tisuća izvješća o smrti novorođenčadi u SADu (klasificirane kaoSIDS, iznenadna smrt novorođenčeta) starosti do mjesec dana nakon vakcinacije protivVBHa, a suspektira se kako je to samo 10% registriranih slučajeva (Dr.sc. Marijan Jošt -umirovljeni sveučilišni profesor – područje genetika i Dr.sc. Eugen Šooš - umirovljeni docent– područje virologija: ''Lice i naličje vakcinacije'').

Prema navodima istraživača cjepiva, neke serije cjepiva opasnije su od drugih serija istogcjepiva, ali zaključno sva cjepiva su opasna jer uključuju ljudski imunološki sustav u proces

12

koji teži ugrožavanju imunosti. Cjepiva zapravo mogu izazvati bolest koju bi trebala spriječitiili s vremenom, razne simptome i ozbiljne probleme koji izlaze iz opsega bolesti protiv koje jeosoba bila cijepljena, a mogu izazvati i upalu mozga, oštećenje mozga i smrt kao što je slučaji s DTP cjepivom. Cijelo stanično pertusis cjepivo sadrži B. Pertusisa bakterije, njezini toksini(egzotoksin i endotoksin) su jedni od najsmrtonosnijih u prirodi i uzrokuju visoku upalu ucijelom tijelu, a sama činjenica da se hripavac pojavljuje i kod cijepljenih osoba dokazujeda cjepiva nisu pouzdana u prevenciji oboljenja.

13. Proizvodnjom, uvozom i distribucijom cjepiva obrće se enorman kapital. Nepravlinosti,ako postoje, nastoje se sakriti od javnosti što potvrđuju i navedene sudske presude (točka 9.) ukojima je dokazan kauzalni neksus između cjepiva i bolesti prouzročene istim. Smatramrelevantne informacije u vezi cjepiva teško dostupnima, a pogotovo informacije o djeci kojapate od trajnih posljedica uzrokovanih cijepljenjem kao i smrtnim slučajevima gdje jenaknadno potvrđeno da je isključivi uzrok smrti cjepivo (jedan od najpoznatijih slučajevaAlan Yurko). Znamo da pravosuđe u razvijenim zemljama svijeta po nekim priznatimkriterijima jasno i transparentno štiti Ustav i zakone te zemlje, a kada netko odluči tužitinajviše državne instance te zemlje sigurno mora podastrijeti neoborive dokaze za svojetvrdnje i uz to još dodatno računati na malu naklonost suda prema tuženim državniminstitucijama. Kada i u takvim korelacijama uspijete dokazati odnosno službeno potvrditisvoje tvrdnje i dobiti spor, štetnost predmetnog proizvoda ne bi smijela biti upitna. Temeljemsveg navedenog, postavljam Vam pitanje da li će moje dijete biti dugoročno sto postozaštićeno od bolesti protiv koje bi trebalo biti cijepljeno, te dugoročno sigurno od negativnogučinka predmetnog cjepiva, odnosno možete li svojim znanjem, dostojanstvom, ugledom ičasti garantirati kako neće dugoročno gledano biti štetnih poslijedica po život i zdravlje mogdjeteta nakon izvršenog cijepljenja, tj kako postupate suprotno odredbi čl. 181. Kaznenogzakona (NN 144/12)?

14. Da li ste kao liječnik koji sprovodi cijepljenje svjesni kako sukladno čl. 41., st. 1., t. 1. i st.2., čl. 42. st. 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 37/08) prekršajno i materijalnoodgovara zdravstvena ustanova, odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi i zdravstveniradnik koji izravno sprovodi cijepljenje u slučaju da mi se uskrati pravo na potpunuobaviještenost o cjepivu?

Vaše odgovore tražim u dobroj vjeri i namjeri. Smatram da dostupnost informacijaunaprjeđuje društvo. Unaprijed zahvaljujem.

Ukoliko mi niste u mogućnosti argumentirano odgovoriti u pozitivnom smislu na većinupostavljenih pitanja vezanih za učinkovitost, kakvoću i sigurnost, tj. neštetnost cjepivasukladno smjernicama Lisabonskog ugovora određenim čl. 168., st. 1., t. 1. i st. 4., t. c. bit ćuprisiljena pozvati se na prigovor savjesti iz osobnog uvjerenja radi mogućih nuspojavacjepiva temeljem čl. 40. Ustava RH (NN 85/10) i čl. 4. st. 1., t. 3. i čl. 6. Zakona o zaštitiprava pacijenata (NN 37/08), te na osnovi čl. 23., st. 1., Ustava RH (NN 85/10),Međunarodne Klasifikacije Bolesti, Revizija 10, Knjiga 1, čl. Z28.0 i Z28.1 SvjetskeZdravstvene Organizacije i čl. 16., st. 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 37/08) odbiticijepljenje mog djeteta. Kao majci savjest mi nalaže da čuvam zdravlje i život svog djeteta od

13

nedovoljno provjerenih i potencijalno opasnih i opasnih proizvoda koji bi mu mogli oštetitimentalno i fizičko zdravlje i/ili prouzročiti smrt.

Napomena: Ovim Upitom privremeno suspendiram cijepljenje mog djeteta, do dobivanjapismenog odgovora na postavljena pitanja o predmetnom cjepivu na osnovi kojeg ću donijetiodluku o cijepljenju. Ukoliko mi se dijete cijepi da odgovorna osoba koja sprovodi cijepljenjene izvrši svoju zakonsku obvezu i ne ispuni moje zakonsko pravo na potpunu obaviještenost ocjepivu i/ili mi se dijete cijepi bez znanja i/ili privole i nastupe štetne posljedice po njegovozdravlje i/ili život, biti ću prisiljena zaštiti njegova prava i interese i podnijeti kaznenu iprekršajnu prijavu protiv odgovornog počinitelja.

DH

___________________________

U _____________________, _____________________,(Mjesto) (Datum)

______________________________

(Sukladno čl. 9. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 37/08)

odgovorna osoba koja sprovodi cijepljenje)

M. P.

14

15

Zaključak je, Ustavni sud kaže da je cijepljenje obavezno (odluka je bila privitak odgovorabolnice), mi nismo dužni odgovarati na vaša pitanja. Ne samo to. U širem smislu bi se moglotumačiti i kao: zašto bi vas uopće upoznali s potencijalnim nuspojavama, odnosno reakcijamana cjepivo pa da znate kako trebate biti pažljivi i svaka neuobičajna ponašanja koja moguimati veze sa lijekom, prijaviti (napomena: dijete je u konačnici ipak cijepljeno BSGom). Uopisanom slučaju gospođe D.H., nakon cjelodnevnog vijećanja u toku poroda o tome što će seučiniti s upitom, liječnici su propustili primjetiti da djetetu skoro više uopće ne kuca srce, akomplikaciju je primijetio liječnik u drugoj smjeni koji se nije uspio informirati o tome damajka “pravi probleme oko cijepljenja” pa je majka hitno i uspješno porođena. Tužno istrašno, ali istinito.

16

Je li ovo, u državi koja u svojem Ustavu ima deklaraciju da je demokratska, prihvatljivo?

Slučajevi s rodilištima postaju dodatno pravno “zanimljivi” jer je nedavno Prekršajni sud uZagrebu (03.09.2014.), okrivljenicu oslobodio optužbe za prekršaj iz čl. 77. Zakona o zaštitipučanstva jer joj dijete nije cijepljeno u rodilištu, niti prilikom pregleda s navršenih mjesecdana. Iz obrazloženja proizlazi da čak sam Program dozvoljava odgodu do navršenih godinudana. Solomonsko rješenje za suca u konkretnom predmetu, ali presuda je pravomoćna ioslobađajuća, pa je kompletni pravni put iscrpljen. Dakle, u jednom rodilištu postoji jedanProgram, a u drugom drugi? Teoretski je ova situacija moguća, kad već Program nijeobjavljen u Narodnim novinama.

U situaciji u kojoj je dijete ranije imalo ikakve nuspojave, cijepljenje naprosto nije dozvoljenote se kao “nadzakon” ima primijeniti poziv na izričitu uputu proizvođača lijeka, a što jeuostalom navedeno i u Pravilniku.

Ovome u prilog postoji i pravomoćna oslobađajuća presuda Prekršajnog suda u Zagrebu Posl.br. 63PpG-_______/09, okr. V.P., stara nekoliko godina, gdje je institut oslobađanja iskorištenprimjenom pravila in dubio pro reo, budući ovlašteni tužitelj nije isključio mogućnostuzročno-posljedične veze između cjepiva i nuspojava kod mldb. djeteta okrivljenog.Napominje se da je ova presuda donijeta prije stupanja na snagu Pravilnika o načinuprovođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobamakoje se moraju podvrgnuti toj obvezi.

Šteta je i što šira javnost nije upoznata da je Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologijuHrvatskog liječničkog zbora, na svojoj sjednici jednoglasno donijelo sljedeće zaključke, pa sedonose ovdje:

3. Nadalje, Zakon o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04, 37/08) kao lex specialis popitanju pojedinačnih prava pacijenata, derogira odredbu čl. 77. Naime taj zakon propisuje: Pravo na suodlučivanjeČlanak 6.

17

Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo naprihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.Iznimka od prava na suodlučivanjeČlanak 7.Pacijentovo pravo na suodlučivanje može se iznimno ograničiti samo kada je to opravdanonjegovim zdravstvenim stanjem u slučajevima i na način posebno određenim ovim Zakonom.Članak 16.Pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak,osim u slučaju neodgodive!!! medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život izdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja.Prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražavapotpisivanjem suglasnosti.Obrazac suglasnosti te obrazac izjave o odbijanju pojedinoga dijagnostičkog, odnosnoterapijskog postupka pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjemtekstu: ministar).Upravo je obrazac Izjave o odbijanju, koju pedijatri daju roditeljima za potpis ukoliko ne želeda njihovo dijete ne bude cijepljeno, sastavljen temeljem čl. 16.st.3. Zakona o zaštiti pravapacijenata. Dakle, ako ovlaštenje na odbijanje proizlazi iz čl.16.st.1., a Izjava je potpisanatemeljem st. 3. istog članka, ne može se kažnjavati temeljem čl. 77. Zakona o zaštiti. Akopostoji ovlaštenje, odnosno pravo na izbor za nešto, a očito je da postoji u čl. 16., nema načinada se odbijanje cijepljenja, čak ako bi isto bilo „pogrešan izbor“, sankcionira. Tim više jer jeovdje riječ o prevenciji, a cijepi se, odnosno po Pravilniku bi se trebalo cijepiti, potpunozdravo dijete.

18

19

Već sam tekst izjave sugerira da nema informiranog pristanka ili informiranog odbijanja, negoiznuđenog priznanja nečega s čime se nitko imalo racionalan ne bi mogao složiti, kada bidetaljno i promišljeno proučio izjavu. Uostalom, ako prihvaćamo teoriju da su roditelji kojine cijepe krivi za prekršaj, zašto bi uopće trebali potpisati Izjava o odbijanju, kad ideautomatsko kažnjavanje po zakonu.

Izrazi kao što su "svjestan sam/razumijem da moje dijete zbog necijepljenja neće moći ovo,ono, da ugrožavam zdravlje svih i sl.", su puko zastrašivanje i formulirane tako da roditeljimisle da je nešto što je prirodno i logično, zapravo šteta koja će nužno nastati ako njihovodijete ne bude cijepljeno. Prirodno i logično bi bilo da dijete koje ima zaraznu bolest ne smijepohađati školu ili ići u druge javne ustanove, neovisno o tome da li se radi o bolesti koja semogla „spriječiti“ cijepljenjem. Ove formulacije su otprilike kao da se roditeljima daje dapotpišu izjavu "Razumijem da će moje dijete jednog dana umrijeti" pa bi zaista trebalipovjerovati da će potpisivanje takvoga papira osvijestiti roditelje i uputiti ih da bolje obnašajusvoje dužnosti, jer uvijek može bolje. Takvo nešto, može unijeti kontraproduktivan strah kodroditelja, koji i bez toga ionako svakodnevne brige muče oko najispravnijeg odgoja ipodizanja svoje djece. Na žalost, nečija cijepljena djeca iz drugih objektivnih razloga nećemoći putovati u strane zemlje, unatoč tome što su vakcinirana po propisima zemalja u koje birado otputovali. Međutim od roditelja se nigdje ne traži da potpišu: Razumijem da moje dijete,unatoč tome što jest cijepljeno, možda neće imati dovoljno financijskih sredstava za putovatiu strane zemlje, Razumijem da moje dijete može oboljeti od bolesti protiv kojih se ne možecijepiti, koje mogu izazvati trajne posljedice i smrt, a posebno bi bilo uputno stavitiRazumijem da moje dijete isključivo zbog primljenog cjepiva može dobiti komplikacije kojemogu izazvati teške i trajne posljedice i smrt!!!. To ionako piše u (skoro) svakoj uputi o lijekupa se valjda pošlo od pretpostavke da ih (neuki) roditelji samoinicijativno redovito čitaju.

Kad je riječ o maloljetnom pacijentu, o njegovim pravima proizašlim iz Zakona o zaštiti pravapacijenata odluku donosi zakonski zastupnik tj. u najvećem broju slučajeva roditelj. Zaistaknuti je da u Zakonu o zaštiti prava pacijenata ne postoji iznimka iz njegovog članka 7.koja bi se mogla podvesti pod ograničavanje prava na samoodlučivanje kad je riječ opreventivnom cijepljenju protiv zaraznih bolesti. U slučaju cijepljenja pacijent je uži pojam oddjeteta, pa je u odnosu na Zakon o zaštiti pučanstva, Zakon o zaštiti prava pacijenata, lexspecialis.

Zatim, nadležni liječnik/pedijatar treba postupiti, sukladno čl. 22. točki broj 6. Zakona ozdravstvenoj zaštiti (NN 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12,144/12, 82/13, 159/13, 22/14) koji kaže:

U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba u skladu s odredbama ovoga Zakona ipropisima obveznoga zdravstvenog osiguranja ima pravo na:6. odbijanje pregleda i liječenja, osim u slučaju kada bi odbijanjem ugrozila zdravlje drugih,uključujući tu i pravo da tijekom liječenja pisanim putem zatraži promjenu doktora medicine,odnosno doktora dentalne medicine iz razloga koji ne mora šire obrazlagati,

te čl. 8. i 9. Zakona o zaštiti prava pacijenata, Pravo na obaviještenostČlanak 8.Pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o:

20

– svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishodaodređenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka,

– preporučenim pregledima i zahvatima te planiranim datumima za njihovo obavljanje,– mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i

zahvata,– svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima,– mogućim zamjenama za preporučene postupke,– tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite,– daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite,– preporučenom načinu života,– pravima iz zdravstvenoga osiguranja i postupcima za ostvarivanje tih prava.

Pacijent ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob,obrazovanje i mentalne sposobnosti.Pacijenti s invaliditetom imaju pravo dobiti obavijesti u njima pristupačnom obliku.Članak 9.Obavijesti iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona na usmeni zahtjev pacijenta obvezan je datizdravstveni radnik visoke stručne spreme koji pacijentu izravno pruža određeni oblikzdravstvene usluge.

U vezi s institutom informativnog pristanka u pravnoj teoriji s refleksijom iste nazakonodavstvo, citirati će se prof. dr. sc. Kseniju Turković, stručnjakinju kaznenog prava,koja između ostalog predaje i izborni predmet „Medicina i pravo“, a trenutno je sutkinjaEuropskog suda za ljudska prava, a citati su iz njezinog stručnog rada „Informirani pristanak ipravo na odbijanje tretmana u RH“8

„Informirani pristanak ima pravnu, etičku i kliničku dimenziju. Pravno gledano institutinformiranog pristanka traži od liječnika priopćiti pacijentu određene informacije kako bidobio njegov pristanak za provođenje liječničkog postupka, i to bilo kojeg liječničkogpostupka. S etičkog aspekta institut informiranog pristanka pridonosi poštovanjuautonomije osobe pri donošenju medicinski relevantnih odluka. Pacijent je taj koji moradonijeti odluku i potom s tom odlukom živjeti. Iz kliničke perspektive informirani pristanakotvara mogućnost za suradnju liječnika i pacijenta glede utvrđivanja bolesti i odabiraodgovarajućeg tretmana. Informirani pristanak i zajedničko donošenje odluke poboljšavajuodnos liječnika i pacijenta, povećavaju njihovu suradnju i smanjuju rizik pokretanja sudskihpostupaka zbog nesavjesnog postupanja liječnika. No glavna svrha informiranog pristankaje potvrditi autonomiju pacijenta, promovirati njegovo prava na samoodređenje i osiguratipoštovanje pacijenta kao ljudskog bića. Donošenje odluka i sudjelovanje u donošenju odlukao vlastitom zdravlju priznaju se danas kao pacijentovo ljudsko pravo.“

Stručna i pravna teorija također potvrđuje navedeno, pa tako Amnon Carmi,predstojnik UNESCO-ve Katedre Sveučilišta u Haifi, u uvodu knjige Informirani pristanak9

navodi sljedeće:"Temeljna prava čovjeka zasnivaju se na priznanju čovjekova statusa kao ljudskog bića,nepovredivosti njegova života i činjenici da je rođen slobodan i da će uvijek biti slobodan.

8 https://www.google.hr/search?q=turkovi%C4%87+informizirani+pristanak&ie=utf­8&oe=utf­8&rls=org.mozilla:en­US:official&client=firefox­a&channel=sb&gfe_rd=ctrl&ei=pboeU8TiMcfa8gfIyICACg&gws_rd=cr#channel=sb&q=turkovi%C4%87+informirani+pristanak&rls=org.mozilla:en­US:official&spell=1

9 INFORMIRANI pristanak / urednik Amnon Carmi ; urednice hrvatskog izdanja Ksenija Turković, Sunčana Roksandić Vidlička. Zagreb : Sveučilište, 2009.

21

Uvažavanje vrijednosti i želja pojedinca dužnost je koja postaje čak i jačom ukolikopojedinac postane ranjiv.Budući da su autonomija i odgovornost svake osobe, uključujući i one kojima je potrebnazdravstvena skrb, prihvaćene kao važne vrijednosti, donošenje ili sudjelovanje u donošenjuodluka koje se tiču vlastitog tijela ili zdravlja (opaska - ili osobe za koju mi skrbimo iodgovaramo - npr. dijete) mora biti opće priznato kao pravo."

Nastavno: “Pravo pacijenta na suodlučivanje je regulirano i na međunarodnoj razini kao i nanacionalnoj. Međunarodni ugovor koji regulira to pravo pacijenta je Konvencija o ljudskimpravima i biomedicini koja je donesena u okviru Vijeća Europe u Oviedu 4. travnja 1997.godine. Na nacionalnoj razini je ista materija uređena Zakonom o zaštiti prava pacijenatadok se na osobe s duševnim smetnjama odnosi Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.Također je tu važan i Kodeks medicinske etike i deontologije kojeg je donijela SkupštinaHrvatske liječničke komore.Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini (u okviru temeljnihodredbi) već u čl. 1. navodi da će štititi dostojanstvo svih ljudskih bića te jamčiti svakomepoštovanje, bez diskriminacije, njihovog identiteta, ljudskih prava i temeljnih sloboda. Učl. 2. navodi da interesi i dobrobit ljudskog bića moraju prevagnuti nad interesima društva iznanosti. U daljnjim člancima Konvencija razrađuje pojedina prava pacijenata u skladu sapreambulom i temeljnim odredbama. Čl. 5. Postavlja opće pravilo koje kaže da se medicinskizahvat može provesti samo nakon što je pacijent dao slobodan i informiran pristanak. Pojaminformiranog pristanka se definira u istom članku koji navodi da pacijent mora bitiobaviješten o svrsi i prirodi postupka kao i mogućim posljedicama i rizicima. Važno jenapomenuti da osoba može u svakom trenutku povući svoj pristanak”.10

Naravno ovdje je riječ o pristanku na medicinske intervencije od strane zakonskih zastupnikamaloljetnih osoba, ali su ista pravila o odbijanju takvih zahvata ukoliko su oni bespotrebni ilirizični pa čak i (potencijalno) štetni za pacijenta.

4. Nadalje, kao što je već prethodno spomenuto, u RH je na snazi i Zakon o potvrđivanjuKonvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjenebiologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini (NN MU 13/2003) –poznatija pod nazivom KONVENCIJA OVIEDO

Navedene odredbe su sukladno čl. 134. Ustava RH po pravnoj snazi iznad zakona, pa tako i uslučaju eventualne kolizije, iznad čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Konvencija tj. na viši pravni akt koji jasno uređuje predmetno pitanje i potpuno odbacujemogućnost da zakonski zastupnik djeteta prekršajno ili kako drugačije odgovara ako državasmatra da ima prednost u odlučivanju o ovom pitanju. Navedena konvencija ima primat u primjeni a sukladno čl. 118. i 141. Ustava RH. Članak 118. Ustava RHSudbenu vlast obavljaju sudovi.Sudbena vlast je samostalna i neovisna.Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvoraprava.Članak 141.

10 http://klinika.pravo.unizg.hr/content/pravo­pacijenta­na­suodlucivanje

22

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji suna snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj susnazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na načinkoji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

U vezi s naprijed spomenutim KONVENCIJA O ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I DOSTOJANSTVA LJUDSKOG BIĆA UPOGLEDU PRIMJENE BIOLOGIJE I MEDICINE: KONVENCIJA O LJUDSKIMPRAVIMA I BIOMEDICINI (NN MU 13/2003 - na snazi od 09.08.2003.) u svojoj PreambulikažeDržave članice Vijeća Europe, druge države i Europska zajednica, koje su potpisnice oveKonvencije,Imajući na umu Opću deklaraciju o ljudskim pravima, koju je proglasila Opća skupštinaUjedinjenih naroda 10. prosinca 1948,Imajući na umu Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga1950.,...Također imajući na umu Konvenciju o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,Smatrajući da je cilj Vijeća Europe postići veće jedinstvo među svojim članicama te da jejedan od načina kojim valja postići taj cilj očuvanje i daljnje ostvarivanje ljudskih prava itemeljnih sloboda,...Uvjerene u potrebu da se ljudsko biće poštuje kao pojedinac i kao pripadnik ljudske vrste, tepriznajući važnost osiguranja dostojanstva ljudskog bića,Odlučujući da poduzmu takve mjere kakve su potrebne za zaštitu ljudskog dostojanstvai temeljnih prava i sloboda pojedinca u pogledu primjene biologije i medicine,Dogovorile su se kako slijedi:I. Poglavlje OPĆE ODREDBEČlanak 1. SVRHA I PREDMETStranke ove Konvencije štite dostojanstvo i identitet svih ljudskih bića i jamče svima,bez diskriminacije, poštovanje njihova integriteta i drugih prava i temeljnih sloboda upogledu primjene biologije i medicine....Članak 2. PRIMAT LJUDSKOG BIĆAInteresi i dobrobit ljudskog bića imaju prednost nad samim interesom društva iliznanosti....Članak 4. PROFESIONALNI STANDARDISvaki zahvat na području zdravstva, uključujući istraživanje, mora se provoditi u skladu srelevantnim profesionalnim obvezama i standardima.II. Poglavlje PRISTANAKČlanak 5. OPĆE PRAVILOZahvat koji se odnosi na zdravlje može se izvršiti samo nakon što je osoba na koju sezahvat odnosi o njemu informirana i dala slobodan pristanak na njega.

23

Toj se osobi prethodno daju odgovarajuće informacije o svrsi i prirodi zahvata kao injegovim posljedicama i rizicima.Dotična osoba može slobodno i u bilo koje vrijeme povući svoj pristanak.... VIII. PoglavljeKRŠENJA ODREDBI KONVENCIJEČlanak 23.KRŠENJE PRAVA ILI NAČELAStranke su dužne u kratkom roku osigurati odgovarajuću sudsku zaštitu kako bi spriječile ilizaustavile nezakonito kršenje prava i načela izloženih u ovoj Konvenciji....

Kada bi prihvatili stajalište da se autonomija pojedinca može oskvrnuti radi zaštite djece icijele zajednice, to bi se možda sukladno konvencijskim obavezama moglo učiniti jedinokoliko je u demokratskom društvu nužno i opravdano radi zaštite zdravlja i to samo zakonom.Ako pak smatramo da uvjeti nužnosti i opravdanosti nisu ispunjeni, možemo primijenitijedino konvencije. Ovdje, ako prihvatimo stajalište da je čl. 77. Zakona o zaštiti pučanstvaobvezujući za svoje adresate imamo apsurdnu situaciju da su temeljna ljudska pravaderogirana Programom koji nije objavljen u Narodnim Novinama. S druge strane, ne postojiniti obaveza da se prava derogiraju jer je to nužno.

Donosimo nekoliko primjera.

U Hrvatskoj se djeca odmah u rodilištu cijepe protiv hepatitisa B11 i tuberkuloze12. U odnosuna hepatitis B iz polu javnih izjava osoba koje su odlučivale o njegovom uvrštavanju uProgram 2007. godine, proizlazi kako je uvedeno radi pritiska nekih lobija, a ne isključivo izzdravstveno opravdanih razloga. Uostalom, niti blizu ne postoji općeniti stav medicinskestruke o potrebi cijepljenja tim cjepivom tek rođene djece. Navedeno je i logično, uzmemo liu obzir na koji način se taj virus prenosi (spolnim putem, zaraženom krvlju). Ako prihvatimostav nekih kako postoji realna opasnost da se dijete može u rodilištu zaraziti primjericetransfuzijom krvi, tu već imamo puno veći zdravstveni problem u "lijepoj našoj". Vezano zacjepivo protiv hepatitisa B upućujemo na izvrstan članak:

Lice i naličje cijepljenja protiv hepatitisa B (Ovo bi svakako trebali pročitati budući roditelji)- Marijan Jošt, prof. dr. sci., Eugen Šooš, dr. sc. 13

Njegovi autori, sasvim korektno, ne daju sami zaključke, nego upućuju čitatelje da ih izvuku.Čudno je kako su ovi autori kod nas rijetki koji su se usudili postaviti upitnik nad nekimcjepivom, a barem dosad nisu proglašeni hereticima od strane kolega. Još ima vremena da se injih grubo diskreditira, kao što je to u javnosti učinjeno sa brojnim poznatim i priznatimznanstvenicima koji su provodili neovisna istraživanja i pisali neovisne radove. Iznijeto jerazlog zašto znanstvenici i liječnici u startu izgube volju za istupima kojima bi htjeli na bilokoji način zaštititi roditeljsko pravo na izbor o odlučivanju o ovom važnom pitanju koje setiče zdravlja njihove djece.

11http://www.almp.hr/upl/lijekovi/PIL/UP­I­530­09­06­02­273.pdf

12 http://www.halmed.hr/upl/lijekovi/PIL/UP­I­530­09­08­02­107.pdf

13 http://hrcak.srce.hr/22341

24

Tako će čitatelji ovoga rada iz njega sami izvući zaključak. Sigurno nismo mi ti koji bi trebalinekome kazati da li bi njegovo dijete trebalo biti cijepljeno, ali smo ti koji ukazujemo daosporavanje prava na roditeljski izbor predstavlja značajno zadiranje u temeljna ljudska pravai slobode i u konačnici njihovo, ne kršenje, nego gaženje. U odnosu na BCG cjepivo. Mi smo jedna od nekoliko zemalja koja i dalje cijepi i to odmah urodilištu. Primjerice u SAD-u spomenuto cjepivo nikada nije korišteno te broj zaraženimnikada nije bio veći od toga broja u Hrvatskoj. Roditelje koji u rodilištu odgađaju ili odbijajucijepljenje inspekcije kasnije prekršajno gone. Štoviše, prije mjesec dana (krajem rujna 2014.godine), radi odbijanja/odgađanja cijepljenja opisanim cjepivima u jednom hrvatskomrodilištu, naposredno nakon 14 satnog kompliciranog poroda, liječnica je u rodilište pozvalakriminalističku policiju i dodatno prijetila roditeljima "da će zvati istražnog suca koji će imoduzeti dijete (prenosimo izjave oca)". Da apsurd cjepiva protiv tuberkuloze dosegne globalnerazmjere, bilo je potrebno da se u Hrvatskoj desi nestašica BSGa. Početkom listopada 2014.godine rodilišta su ostala bez cjepiva, a Hrvatska u potrazi za novim dozama. Da se smirijavnost, bolest koja je do listopada 2014. godine bila nešto najstrašnije i najopasnije za tekrođeno dijete u Republici Hrvatskoj, zaključak izveden posebno zbog maloprije spomenuteintervencije kriminalističke policije, postaje„općenito niski rizik od tuberkuloze u dječjojdobi u Hrvatskoj“14u skladu sa priopćenjem HZJZa. Pa gdje je tu onda nužnost i opravdanostograničenja temeljenih ljudskih prava i sloboda koju Hrvatskoj nameću konvencije???

Argument da se cijepljenjem štiti zajednica, pada u vodu odmah kod cjepiva protiv tetanusa,koje bi trebalo pružati samo individualnu zaštitu, a koje je isto inkorporirano u Program. Tajargument bi eventualno bio aplikabilan jedino kada bi se strancima (uključujući naravno idjecu) onemogućio slobodan ulazak i nastanjivanje u RH ukoliko se ne podvrgnu cijepljenjubarem cjepivima iz Programa. Ovako u situaciji u kojoj sve zemlje zapadne Europe (18 od 28zemalja članica EU) imaju neobavezno cijepljenje nije održiv.

Roditelji sve više pušu i na hladno. Izjave političara o tome kako su u Program uvrštena samosigurna cjepiva više nisu dovoljne. Roditelji i djeca koja su cijepljena tim sigurnim cjepivimadiljem svijeta dobivaju višemilijunske odštete. Prije mjesec dana (rujan 2014. godine) u Sirijinajmanje 34 djece umire zbog cjepiva protiv ospica koje je bilo velikodušna donacijaUNICEFA 15 S druge strane obimne studije zaključuju da su necijepljena djeca puno zdravija,a dovodi se u ozbiljno pitanje i teorija o imunizaciji krda16.

Roditelji neovisno o potencijalnim sankcijama sve više žele čuti odgovore na brojna pitanja,na koja nesumnjivo imaju pravo. Okorjeli zagovornici cijepljenja kažu da su ti roditelji“antivakcionalisti”, da nemaju argumenata i znanja, a ne žele im, ili zbog vlastitog neznanjaili zbog “praktičnih razloga” pružiti znanje koje im je nužno potrebno da donesu ispravnuodluku.

“U Hrvatskoj se provodi kontrola svake serije cjepiva koja se pušta u promet. Kliničkaispitivanja se ne provode od strane zdravstvenih institucija RH za svako cjepivo prije uvoza ipuštanja u promet, jer se uvoze i puštaju u promet samo ona cjepiva kod kojih su većprovedena potrebna klinička istraživanja”-kaže HZJZ.

14 http://narod.hr/zdravlje/hzjz­interventni­uvoz­bcg­cjepiva­za­novorodencad/

15 http://www.theguardian.com/world/2014/sep/17/syrian­children­die­contaminated­measles­vaccine

16 http://www.neosante.eu/en/la­bonne­sante­des­enfants­non­vaccines­2

25

Vitamin K koji se prima u rodilištu koji nema niti odobrenje HALMEDa, jer navodno nijepotrebno, je pak posebna priča, ali ovdje se nećemo posebno osvrtati, s obzirom da se roditeljiza to ne procesuiraju, odnosno još uvijek nisu bili gonjeni (U Republici Hrvatskoj nijeodobren lijek koji sadrži vitamin K za primjenu u djece. Međutim HALMED je davaosuglasnost za interventno unošenje iz inozemstva vitamina K u farmaceutskom obliku oralnihkapi jačine 20 mg/1ml i u farmaceutskom obliku ampula (za oralnu, intramuskularnu iintravensku primjenu) jačine 2 mg/0,2 ml.).

Pitanje je gdje su klinička ispitivanja za cjepiva za koja se kod nas ne provode i ako postojeda li su rađena sukladno pravilima struke. Pitanje je i što znači kontrola? Koliko jeistraživanja i studija napravljeno pa da bi se moglo zaključiti o sigurnosti i učinkovitosti?Pitanje da li je s pravnog aspekta postoji značajan propust RH za nepostupanje poSmjernicama Europske unije za klinička ispitivanja medicinskih proizvoda u djece(CPMP/ICH/2711/99)? Najvažnije je pak pitanje zašto su i dalje normalan sastavni diocjepiva u RH štetni sastojci kojima propisi brane da i u tragovima budu prisutni u hrani zanovorođenčad, dojenčad i djecu? Pitanja su, mahom, retorička.

Ovdje treba dodati i 2 odluke Vrhovnog suda RH, kao suda Ustavom ovlaštenog za osiguranjejedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, u predmetu gdje je tužitelj obolio oddječje paralize nakon primljenog cjepiva protiv iste,17:“Trećetuženica Republika Hrvatska ne odgovara za štetu koja je nastala tužiteljima pokriteriju krivnje. To iz razloga što činjenica da prije stavljanja u promet nisu bilaprovedena ispitivanja cjepiva!!! , nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, jerkvaliteta cjepiva tijekom cijelog postupka nije niti u jednom trenutku dovedena u sumnju.

Međutim, u pravu je drugostupanjski sud kada smatra da 3.tuženica odgovara za štetu koja jenastala tužiteljima po kriteriju uzročnosti. Trećetuženica Republika Hrvatska je Zakonom ozaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj 60/92) propisala obveznocijepljenje između ostalog i protiv dječje paralize (poliomyelitis anterior acuta).”

Za primijetiti je da kao i u brojnim nabrojenim primjerima iz ovog teksta da i u citiranojodluci nalazimo na apsurd kada Republika Hrvatska svoju ekskulpaciju traži u činjenici daprije puštanja u promet nisu bila provedena ispitivanja cjepiva.

Vrhovni sud je zauzeo stav, temeljem na odredbama Zakona o obveznim odnosima, da jecijepljenje opasna djelatnost što u vidu naknade štete znači da je ako dođe do ikakvihposljedica koje bi se mogle podvesti pod nuspojave, krivnja RH se presumira. Ta odluka je idokaz o mogućnostima enormne štete koju uzrokuje cjepivo, jer je tužitelju dosuđen znatannovčani iznos upravo zbog nuspojava cjepiva. Druga Presuda VSRH (Rev 785/05-2) odražavaslično stanje.

Kad je u cijepljenju riječ, u Hrvatskoj su se nekoliko puta priznali propusti. Pored spomenutepresude VSRH i zastrašujućeg očitovanja državnog odvjetništva, HALMED (Hrvatskaagencija za lijekove i medicinske proizvode) priznaje da je kvaliteta još jednom dovedena upitanje. Ujedno je 2010. godine i MoPaRu cjepivo nakon brojnih nuspojava povučeno iz

17presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 79/07­2

26

uporabe. Spomenuto cjepivo je na samom odlasku sa liste 111 djece "počastilo"zaušnjacima18.

Pametnome dosta, koliko doista postoji nužnost da se u RH isključe konvencijska, temeljnaroditeljska prava, radi zaštite zdravlja, javnog morala i sl.

Da naprosto nije moguće, propise koji su u vezi cijepljenja na snazi u RH, tumačiti na uštrbprava roditelja na slobodan izbor, dokazuje sljedeći izvadak:

„Ujedno, Pravo na fizički integritet je apsolutno pravo zajamčeno člankom 3. Konvencijeza zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Jednako tako, Povelja o temeljnim pravima Europske unije iz 2010. godine utemeljila jepravo na osobni integritet kako bi svaka pojedinačna osoba imala pravo na poštivanjenjezinog ili njenog fizičkog i psihičkog integriteta. Također, na temelju članka 3. utvrđenaje obveza poštivanja gore navedenog prava na polju medicine i biologije, posebno kada je upitanju dobrovoljni pristanak informirane osobe, sukladno procedurama propisanimazakonom.

Na temelju članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (napomena:u RH na snazi temeljem - MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), pravo napoštivanje privatnog i obiteljskog života zaštićeno je od ometanja javne vlasti, a iznimku jemoguće napraviti samo ako je to u skladu sa zakonom i potrebno u okviru demokratskogdruštva, a sve u interesu zaštite zdravlja.

Kršenje odredbi fizičkog integriteta strogo osuđuju Europska konvencija o ljudskimpravima koja zabranjuje mučenje (članak 3.) i Međunarodni pakt o ekonomsko-socijalnimi kulturnim pravima (članak 12.). Pojam povrede fizičkog integriteta potrebno je tumačiti uširem smislu. To pokriva sakaćenje bilo kakve vrste, bilo kakve ozljede ili bolesti uzrokovaneprimjenom ili bez primjene nasilja te se ova definicija proteže i na psihički integritet osobe.

Povelja o temeljnim pravima Europske unije (napomena vezana za RH kao punopravnučlanicu Europske unije: Poveljom o temeljnim pravima određuju se temeljna prava kojaEuropska unija i države članice moraju poštovati pri provedbi prava EU-a. Riječ je o pravnoobvezujućem instrumentu koji je donesen kako bi se izričito priznala i osiguralatransparentnost uloge koju temeljna prava imaju u pravnom poretku Unije.Povelju otemeljnim pravima Europske unije svečano su proglasili Europski parlament, Vijeće iKomisija u Nici 2000. Nakon unesenih izmjena, ponovno je proglašena 2007.No svečanoproglašenje Povelju nije učinilo pravno obvezujućom. Usvajanje nacrta Ustava za Europu,potpisanog 2004., dalo bi joj obvezujuću snagu. Zbog neuspjelog postupka ratifikacije (1.1.4),Povelja je sve do donošenja Ugovora iz Lisabona i dalje bila samo deklaracija o pravima.Povelja je postala pravno obvezujućom 1. prosinca 2009. Člankom 6. stavkom 1. Ugovora oEuropskoj uniji (UEU) predviđa se da „Unija priznaje prava, slobode i načela određenaPoveljom Europske unije o temeljnim pravima […], koja ima istu pravnu snagu kaoUgovori.” Povelja stoga čini primarno zakonodavstvo EU-a. Kao takva, ona predstavlja

18 http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=0CCEQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.novilist.hr%2FVijesti%2FHrvatska%2FCjepivo­MoPaRu­na­odlasku­111­ero­djece­pocastilo­zausnjacima&ei=l89HVLj4NImHPemqgNAG&usg=AFQjCNH8brnZRfo0Hru0Jo8gQv­H­gz70Q&bvm=bv.77880786,d.ZWU

27

parametar prema kojemu se ispituje valjanost sekundarnog zakonodavstva EU-a i nacionalnihmjera) u Članku 3. navodi sljedeće:“Članak 3.Pravo na osobni integritet1. Svatko ima pravo na poštivanje njegovog ili njezinog fizičkog i mentalnog integriteta.2. Na polju medicine i biologije, potrebno je posebice poštivati sljedeće:(a) slobodni i informirani pristanak dotične osobe, u skladu s procedurama propisanimazakonom; (b) zabrana eugeničkih praksi, osobito onih čiji je cilj odabir osoba;(c) zabrana korištenja ljudskog tijela i njegovih dijelova kao izvora financijske dobiti;(d) zabrana reproduktivnog kloniranja ljudskih bića."

Pravo na fizički integritet odražava načelo nepovredivosti ljudskog tijela. Ovo načelo imadva aspekta: zabranu trećim stranama po pitanju intervencija na tijelu osobe teograničavanje njihove moći da raspolažu tijelom te osobe.

Sva prava koja zakon mora osigurati svim ljudskim bićima predstavljaju viši standard koji je - unekom smislu - iznad zakona i kojega se potrebno pridržavati. Ljudska prava predstavljaju skuppravila koje nijedna vlast ne bi smjela zanemariti niti ga na bilo koji način ugrožavati.

Zaštita fizičkog integriteta je apsolutno pravo zajamčeno člancima 3. i 4. Europskekonvencije o ljudskim pravima, člancima koji ne podliježu bilo kakvom obliku iznimke. Uprvom redu, njihov je cilj spriječiti napade koje javne vlasti organiziraju na ljude u ranjivimstanjima“. 19

Prethodnih nekoliko odlomaka je citat iz izvrsnog rada Zaštita fizičkog integriteta i načelonepovredivosti ljudskog tijela u pogledu obveznih cijepljenja (prijevod učinjen od stranečlanova građanske inicijative Cijepljenje-pravo izbora), belgijskog odvjetnika Philippe A. P.M VanLangendoncka, koji analizira pravne aspekte cijepljenja u kontekstu međunarodnihkonvencija, europskog i belgijskog zakonodavstva. Za istaknuti je da je pravna regulativa uBelgiji (koja čak nije implementirala Oviedo konvenciju, već su njeni članci bili inspiracijaza izradu Zakona o zaštiti pacijenata) slična kao u Hrvatskoj.

Već smo vidjeli, putem upita gđe. DH i odgovora bolnice, kako u Hrvatskoj može završitipokušaj realiziranja prava na informativni pristanak, odnosno uopće na pristup informacijikoja je krucijalna za nečije zdravlje. Ako smo možda u krivu, pa informirani pristanak uHrvatskoj doista pravno ne postoji, apeliramo da to jasno i glasno bude artikulirano, ali ne odstrane liječnika kako je to dosad bilo, nego od strane pravnika specijaliziranih za ljudskaprava, jer je nedvojbeno da su prava pacijenata, ljudska prava.

5. Jednom prilikom su novinari roditeljima „antivakcionalistima“ prišili da u nedostatakdrugih argumenata, slamku spasa traže u vjerskim argumentima.

19 Zaštita fizičkog integriteta i načelo nepovredivosti ljudskog tijela u pogledu obveznih cijepljenja ­ Philippe A. P. M VanLangendonck, odvjetnik, Brussels, Belgija,  http://udruga­kameleon.hr/tekst/6258/

28

Mislimo da smo dovoljno rekli o navodnoj nestašici drugih argumenata, ali vjera je svakakonešto što bi se u demokratskim državama trebalo respektirati. Uzmemo li u obzir da državekod kojih je cijepljenje obavezno (npr. SAD) redovito dopuštaju ekskulpaciju iz vjerskihrazloga, shvaćamo da argument nije zanemariv.

Na žalost, kod nas vjerski argumenti nisu primjenjivi sami po sebi, ali nisu niti za odbacitiprilikom razmatranja o opravdanosti obveze cijepljenja.

Naime, u cjepivima Mmr, MoPaRu, Priorix 20i dr. se koriste MRC5 stanice što su fibroblastiporijeklom iz pluća abortiranog fetusa starog 14 tjedana. Dobivaju se održavanjem ipropagiranjem staničnih linija proizvedenih 1966. Koriste se između ostaloga, za uzgajanjevirusa potrebnih za proizvodnju cjepiva rubele. Sukladno nauku katoličke crkve, kojoj postatističkim podacima pripada većina Hrvata pa se njen stav navodi kao primjer, abortus jeubojstvo koje se ne može pravdati nekim višim razlogom ili nalogom. “Česti su primjeriliječnika koji zbog prigovora savjesti ne žele sudjelovati u postupcima pobačaja, umjetneoplodnje i eutanazije. Usput spomenimo da je pobačaj za osobe kršćanske vjeroispovijestineprihvatljiv. Izopćenje iz Katoličke crkve kazna je za svakoga tko izazove pobačaj i zasvakoga tko se s njime suglasi - ističe kardinal Alfonso López Trujillo “21 U odnosu nakorištenje životinjskog genetskog materijala za medicinske svrhe gdje dolazi do izravnogmiješanja DNA, katolička crkva se izjasnila putem Kongregacije za nauk vjere - Dostojanstvoosobe i kaže sljedeće: Gledano iz etičke perspektive, takvi i slični postupci povreda sudostojanstva ljudskog bića zbog toga što miješanje genetskih elemenata životinja i ljudi moženarušiti osobiti identitet čovjeka 22. Na istom mjestu (str. 49.) nalazimo na dodatni stav vezanza upotrebu ljudskog “biološkog materijala” nedopuštenog podrijetla “Nadasve je potrebnopodsjetiti kako »moralno vrednovanje pobačaja treba primijeniti i na sadašnje oblikeintervencije na ljudskim zamecima koji, premda smjerajući po sebi zakonitim ciljevima,neizbježno dovode do ubojstva. To je slučaj vršenja na zamecima što je u sve većoj ekspanzijina biomedicinskom području, a zakonom je dopušteno u nekim državama ... “. Za primjer životinjskog materijala se navodi da se u cjepivu Pediacel nalazi goveđi serumskialbumin 23 , dok je npr. Priorix proizveden na stanicama pilećih embrija 242526

6. Također, Republika Hrvatska stranka je Konvencije o pravima djeteta od 6. listopada1991. godine (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, 20. studenoga1989. godine (rezolucija br. 44/25) stupila na snagu 2. rujna 1990. godine) prema Odluci oobjavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka natemelju notifikacija o sukcesiji. Tu odluku donijela je Vlada Republike Hrvatske 30. rujna1993. godine (Narodne novine -Međunarodni ugovori, br. 12/1993.) Prema odredbi II. te

20 uputa o lijeku Priorix http://www.almp.hr/upl/lijekovi/PIL/UP­I­530­09­06­02­137.pdf

21http://www.iusinfo.hr/dailycontent/Topical.aspx?id=11891

22 Kongregacija za nauk vjere ­ Dostojanstvo osobe str. 48. 

23 uputa o lijeku Pediacel http://www.almp.hr/upl/lijekovi/PIL/UP­I­530­09­12­02­75.pdf

24 uputa o lijeku Priorix

25 http://www.halmed.hr/upl/lijekovi/PIL/UP-I-530-09-12-02-452_.pdf

26 http://www.roditeljski.info/magazin/wp-content/uploads/2012/10/pentaxim.pdf

29

Odluke "Tekstovi mnogostranih međunarodnih ugovora iz točke I. ove Odluke, objavljeni uslužbenim glasilima država sljednica, važe i primjenjuju se kao službeni tekstovi do objaveslužbenih tekstova tih međunarodnih ugovora na hrvatskom jeziku u Narodnim novinama -Međunarodni ugovori." Službeni tekst Konvencije o pravima djeteta objavljen je u Službenomlistu SFRJ, br. 15/1990., i još uvijek je jedini službeni prijevod.

Čl. 24. Konvencije o pravima djeteta:

Članak 24.

Države stranke priznaju djetetu pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja i na kori-štenje olakšica za ozdravljenje i oporavak. Države stranke će nastojati osigurati da nijednomdjetetu ne bude uskraćeno njegovo pravo na korištenje zdravstvenih usluga.

U travnju 2013. godine, UN-ov Odbor za prava djeteta (tijelo odgovorno za nadzorusklađenosti zemalja potpisnica s Konvencijom o pravima djeteta) je objavio smjernice otome kako treba interpretirati i primjenjivati pravo na zdravstvenu skrb normiranoKonvencijom. Naglasili su važnost cijepljenja i naveli kako vlade "moraju osigurati dadobrobiti dopru do sve djece koja ih trebaju". Međutim, za razliku od čl. 77. Zakona o zaštitipučanstva od zaraznih bolesti, eminentni pravni stručnjaci se slažu da nije u skladu s njenomsvrhom nametanje ikakve obveze odnosno potenciranje sankcija roditeljima koji iz različitih,primjerice vjerskih, moralnih, etičkih, zdravstvenih ili sl., razloga ne žele da njihovo dijetebude podvrgnuto programu vakcinacije. Također, zapadne, demokratski, pravno i slično,znatno razvijenije zemlje u odnosu na RH, upravo na odredbama ove Konvencije temeljeslobodu izbora prava roditelja u pogledu cijepljenja bez prekršajnog, kaznenog ili sličnoggonjenja. Budući je Konvencija o pravima djeteta potpisana i ratificirana, njena snaga jepravno obvezujuća za sve države članice uključujući Republiku Hrvatsku a s obzirom na čl.118. i 141. Ustava RH po pravnoj snazi je iznad zakona. Autori ovoga rada nisu uspjelipronaći hrvatski prijevod Smjernica.27

„Iako odbor nije jasno naveo kako to vlade trebaju osigurati, ne bi bilo u skladu s pravilimaKonvencije o pravima djeteta kada bi se vlade prihvatile postizanja ovog ciljakažnjavanjem roditelja koji odluče da njihova djeca neće iskoristiti prednosti pruženihzdravstvenih usluga. Vlasti trebaju nastojati osigurati da sva djeca postignu najvišistandard zdravlja putem poticanja i edukacije, a ne zastrašivanjem i diskriminacijom, akorištenje kaznenih mjera u pokušaju povećanja procijepljenosti krši osnovne principeKonvencije o pravima djeteta“. Ovakav stav, između ostalih, ima Dr. sc. Paule Gerber28

koja je izvanredna profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta Monash University LawSchool u Australiji i zamjenica ravnatelja tamošnjeg Centra za ljudska prava, kroz kojepromiče obrazovanje o ljudskim pravima. Ističe se da je u Australiji uzeto u razmatranje da li

27 http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CCcQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww2.ohchr.org%2Fenglish%2Fbodies%2Fcrc%2Fdocs%2FGC%2FCRC­C­GC­

15_en.doc&ei=UOFMU4y5La3b7Aa9r4DYCw&usg=AFQjCNGHNkkDvUsvNs2g8xi5M4UePKqxRw&bvm=bv.64764171,d.ZGU

28 http://www.crikey.com.au/2013/05/23/the­ethics­of­enforced­child­vaccinations/, a prijevod teksta http://udruga­kameleon.hr/tekst/6015/

30

necijepljenoj djeci treba uskratiti vrtić ili školu pa je donesen zaključak sukladno mišljenjudr.sc. Gerber.

Pravno gledajući ova cijela situacija je vrlo jasna i nedvojbena, te sprječava bilo kakav„represivni teror“ pojedinih organa kao i prisiljavanje roditelja na donošenje bilo kakvihodluka glede njihove djece, u ispravnost kojih odluka oni kao skrbnici iz bilo kojeg razlogasumnjaju. Dugi niz godina Obiteljski zakon je u članku 91. također bio vrlo jasan po istompitanju:

„(1) Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, s ciljem zaštite dobrobitidjeteta, osobnih i imovinskih interesa.

(2) Roditelj se ne može odreći roditeljske skrbi.

(3) Roditeljska skrb može se ograničiti ili oduzeti samo odlukom nadležnih tijela iz razloga ina način propisan ovim Zakonom.“

Novi Obiteljski zakon (NN 73/2014 i 85/2014) također jasno uređuje navedeno:

„Pojam roditeljske skrbi

Članak 91.

(1) Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanjadjetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužniostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima.

(2) Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb. ...

Zastupanje djeteta

Članak 99.

(1) Roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb imaju dužnost i pravo sporazumno zastupati svojedijete u odnosu prema trećima u osobnim i imovinskim pravima. ... “

U pojedinim svojim odredbama novi Obiteljski zakon još jasnije potvrđuje rješavanjekonkretne situacije i postavlja jasne preduvjete (tako npr. ako medicinski sustav iz bilo kojegrazloga ne uvjeri roditelje da je pojedino cjepivo korisno za dijete ili da koristi istoga cjepivapremašuju rizike i potencijalne štete, isti taj medicinski sustav će pod propisanim uvjetimamoći dobiti informirani pristanak djeteta na neko cjepivo najranije nakon što dijete navrši 16godina):

„Informirani pristanak djeteta na medicinske zahvate

Članak 88.

(1) Dijete koje je navršilo šesnaest godina i koje je prema ocjeni doktora medicine dovoljnozrelo za donošenje odluke o preventivnom, dijagnostičkom ili terapijskom postupku u vezi sa

31

svojim zdravljem ili liječenjem, može samostalno dati pristanak na pregled, pretragu ilimedicinski zahvat (u daljnjem tekstu: informirani pristanak).

(2) Ako se radi o medicinskom zahvatu koji je povezan s rizicima teških posljedica za fizičkoili psihičko zdravlje djeteta pacijenta, uz pristanak djeteta iz stavka 1. ovoga članka potrebnoje i odobrenje djetetovih roditelja ili drugog zakonskog zastupnika.

(3) U slučaju spora između djeteta i roditelja o poduzimanju medicinskog zahvata iz stavka 2.ovoga članka odluku donosi sud u izvanparničnom postupku.“

Dakle, nedvojbeno je da isključivo roditelji, mogu donijeti konkretnu odluku glede svojegdjeteta, na način za koji isti ti roditelji smatraju da je u najboljem interesu djeteta

Stoga svako tumačenje relevantnih odredbi o cijepljenju a vezano za pravo djetetna nazdravstvenu skrb, ako se poziva na tumačenje prema odredbama Konvencije o pravimadjeteta, treba tumačiti isključivo u duhu ovoga što je naprijed navedeno od dr.sc. PauleGerber.

7. U odnosu na prekršajnu odgovornost pored već ranije rečenog, u prekršajnom postupku bise moglo primijeniti još nekoliko instituta za donošenje oslobađajuće presude. Npr. čl. 19. Prekršajnog zakona – krajnja nužda, čl.30.st.3. Prekršajnog zakona putativnakrajnja nužda - zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost, čl.24.a Prekršajnogzakona – beznačajno djelo, isključenje protupravnosti nastali izvan materijalnog (prekršajnog)zakonodavstva itd.

ZAKLJUČAK:

Ustavna i konvencijska prava kod (obveznog) cijepljenja, svakako treba sagledati u širemsmislu od onoga o čemu je donekle odluku donio Ustavni sud Republike Hrvatske, a u širemsmislu od onoga što je dosada činjeno treba sagledati i sve zakone i druge propise, koji nisukonvencijske naravi. Ako to ne učinimo, broj sličnih primjera kao što je u ovom tekstu, a gdjeje kršenje ljudskih prava nedvojbeno, će biti sve veći. Sretni smo što je Republika Hrvatska potpisnica brojnih međunarodnih konvencija, a koje supo pravnoj snazi iznad (hrvatskih) zakona, koje reguliraju pitanja zaštite zdravlja, dobrobitidjece, zaštite obiteljskog i privatnog života, očuvanja i zaštite autonomije pojedinca odnepotrebnog ili zabranjenog zadiranja, zaštite prava pacijenata itd. Pritom je znatan diokonvencijskih odredbi već utkan u hrvatsko zakonodavstvo (primjerice Zakon o zaštiti pravapacijenata), ali svjesni smo da još uvijek u tom smislu postoje propusti. Stoga aspekt(odbijanja) cijepljenja prvenstveno treba proučiti sa gledišta konvencija i prava koja se njimaštite, a koja su jasno formulirana kroz Ustav Republike Hrvatske. Za razliku od Ustava, čijeodredbe nemaju izravnu primjenu na pojedine slučajeve kod kolizije njegovih odredbi sadrugim propisima, konvencije su te koje bi određene propuste u zakonodavstvu trebalesanirati, budući je njihova primjena izravna i obvezna za sve (slučaj Habulinec i Filipović c/aHrvatska i dr.).

32

Zato bi svima trebalo postati jasno, da (ne)cijepljenje nije problem zbog kojeg bi roditeljtrebao platiti kaznu od 2.000,00 kuna i dalje šutjeti, jer unatoč teškoj gospodarskoj situaciji,plaćanje novčane kazne je najmanja briga roditelja koje se pogrdno naziva"antivakcionalistima". Još manje bi roditelji trebali šutjeti nakon prijetnji djelatnika centara daće biti kazneno prijavljeni. Ako su "antivakcionalisti" zbog toga što žele da im dijete budecijepljeno jedino kada su ispunjene sve pretpostavke pa da sa zdravljem svoga djeteta "neigraju ruski rulet", onda bi svima drugima koji nisu "antivakcionalisti" trebalo oduzetiroditeljsku skrb.

Iz svega navedenog proizlazi da cijepljenje nije (više) problem kojeg se u Republici Hrvatskojmože držati "po ladicama" i kod kojeg nitko nije odgovoran ako se kroz nepromišljenepostupke, prilikom poduzimanja radnji ili prilikom nečinjenja, kolateralno povrijedi nečijetemeljno ljudsko pravo.

Navedeno posebno jer sam Ustav Republike Hrvatske kaže:

Članak 20. Ustava RH

Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno jeodgovoran i ne može se opravdati višim nalogom!!!

33