Zane Grey

KARAVANI SE BORENaslov izvornika: FIGHTING CARAVANS

1.Jednoga sunanog dana u lipnju 1856. zaustavio je neki ovjek platnom pokrivena kola pred gradom Independence, u dravi Missouri. Putovao je cijelo proljee sa enom i djetetom da bi stigao do tog pograninog mjesta. Bili su umorni te im je trebalo odmora prije nego to krenu dalje, na dalek put na Zapad. Zato ovaj vozar za logor izabra zgodno sjenovito mjesto u umici, kroz koju je izmeu obala obraslih travom tekao dubok i miran potok. Ovaj vrst i snaan koija srednjih godina zvao se Jim Belmet. Doao je iz Ilinoisa, a kao mnogi ljudi ove vrste porijeklom je bio iz starog pionirskog roda. Zov Zapada bio je za njih privlaan i neodoljiv. Uz ovaj potok bilo je jo logora, iz kojih se dizao plavkast dim. umicom su odjekivali udarci sjekire, a pranom cestom vukla su se platnom pokrivena kola prema ovom graninom naselju. Poto je Jim zavrio najpotrebnije poslove oko ureenja logora, obrati se svojoj krepkoj i Ijepukastoj eni: Mary, to bi ti trebalo iz grada? Ona je tog asa bila neto zabavljena oko vatre, pa podie glavu i ree: unke ili slanine, kruha ili brana, kave i eera.uj Clinte, pozva Jim sina, hoe li sa mnom u grad? Ne, odvrati djeak. Bio je to plavokos dva-naestogodinjak, malo od sunca pjegavog lica, mirnih sivih oiju, ozbiljnog i samosvjesnog dranja, to ba nije bilo u skladu s njegovom dobi. Stajao je bosonog, te upravo gulio koru s dugakog i vitkog vrbovog pruta Ti bi radije na pecanje, je li? upita ga otac. Pa sigurno, ti zna, tata! Na suncem opaljenu Jimovu licu ukaza se lak osmijeh, te se on okrene eni: Sta veli o tom deku? Mjesecima smo putovali i konano stigli u Independence. Za nas je taj grad interesantan skoro kao i cirkus, a na Clint, umjesto da poe sa mnom, vie voli pecati ribe. Dobro! Ma on se nekako uvrgo' na mog oca, koji je bio strastan lovac i ribar, ree Mary. Pa sad, nije ni to na odmet, kada znamo kamo idemo, doree Jim i ode. Clint se zabavio oko pribora i vidjelo se da zna to hoe. Ubrzo je spremio sve za pecanje, zatim uz sam potok iskopao neto vlane zemlje, naao gliste, pa se obratio majci: Bi l* voljela ribe za veeru, mamice? Pa bih, sinko. AT ne mislim da e u tom jarku biti ribe. Kladim se da e biti. Vidjet e ve, ree Clint i krene ispod sjenovitog drvea du obale mirnog potoka. Njegov ga raun nije prevario. Ni po emu se nije moglo vidjeti da je ve netko ranije pokuavao pecati na tom potoku. I zbilja, iz svakog dubljeg mjesta na potoku izvukao bi manjeg zlatnouteg grgea ili glavatu kugli-ribu. 6

Kako se pribliavao susjednom logoru, opazio je neku malu djevojicu lijepe smee i pomalo ko-vrave kose, koja je sjedila na obali, pognula glavu i gledala u krilo gdje je, kako je izgledalo, na-brala itavu hrpu rascvjetale divlje djeteline. Clint je bio stidljiv i bojaljiv prema curicama, pa se htjede odmah vratiti, ali ga nadvlada elja za pecanjem i krene dalje. Sluaj je htio, da je ba naspram tog mjesta gdje je djevojica sjedila bilo najbolje mjesto za pecanje. Ovdje je upecao najveeg grgea, pa zatim jednog gotovo isto takvog i tako redom jo sedam riba. Poslije toga nije mu vie zagrizla nijedna riba, te on pogleda uz potok i vidje da su konji uli u potok, zamutili vodu i poplaili ribe. Sad polako nanie ribe na vrbovu granicu i zastane neodluan nekoliko trenutaka, kad ga odjednom presije njezin stidljiv glas: Zdravo! pozdravi ga ona. Dobar dan! Clint joj pristojno uzvrati po-zdrav. Izgledala mu je mlaa od njega, te zbog toga njegova zbunjenost ieznu. Jo nisam nikog vidjela, tko bi tako vjeto znao pecati ribe kao ti, iskreno mu se divila ona. Clint ni sam nije shvatio, ali ba ta njena primjedba bila je jedini razgovor, koji ga je mogao zadrati da ne pobjegne. tavie, ove njene rijei su ga izazvale da je malo bolje pogleda. Opazio je njene sjajne crne oi i nekako mu postade neugodno gledati u te lijepe oi, ali ga je neto sililo da je gleda. Nisam ja ba tako spretan, kao to ti misli, ree Clint i u istom trenu osjeti da nespretno stoji pred njom i zato sjedne u travu kraj nje. udno

mu je i samom bilo to vie nije imao elju pobjei od nje. Jesi, jesi, gledala ga je ona svojim crnim, irom otvorenim oima. Moj otac kae da u toj rijeci uope nema riba. Ima tu dosta ribe... samo to nije ba rijeka... jede li rado ribu? Ribu? O, da, ve mi je dosadila ova masna debela slanina. E, dobro, sad u ja tebi spremiti par ribica, ree Clint i sie na potok, izvadi no i oisti dva najvea grgea, natakne ih na vrbovu granicu i uspne se na obalu. Ona je bila klekla, poduprla se rukama i gledala ga kako isti. Njen pogled je izazivao neto u njemu. Ni sam nije znao ta.

Evo, pa kai mami ili onome tko vam kuha, da ih bez brana, posoljene na golo, prepee na vatri. Clint nije razabrao ta je ona zahvaljujui mu promrmljala, a mislio je kako e ona sad otii i u isto vrijeme elio da ne ode. No ona opet sjedne u travu, najljubaznije ga pogleda i ree: Kako se zove? Clint Belmet. Ona ponovi i glasno se nasmija. Smijeno ime ali je ljepe od moga. Kako se ti zove? May Bell. O, pa to je zbilja lijepo ime! Ma, nije. Meni nije... Ima li brata ili sestru? Nemam. Imam samo oca i majku. 8 I ja tako... Zar to nije strano... ? Moja mama kae da sam razmaena. Je l' i tebi kau tako? Otac nekad kae, majka ne... Odakle do* laite? Iz Ohija. Tamo smo ivjeli na farmi. I mi. ivjeli smo u Ilinoisu. Nije mi se nita svidjelo, l ja volim ovo putovanje na Zapad. A ti? Voli li? May se malo zamisli, pa kao snatrei o neemu: Ponekad eznem za kuom. Uh! A ta bi radila kod kue? Ila sam u kolu jo od svoje pete godine i voljela sam kolu ... Jesi li i ti iao u kolu? etiri godine. Moj otac kae da mi je to sve i ja se ne alostim zbog toga. Ljepe je putovati. A kamo vas vozi tvoj tata? Na Zapad. Ne zna ni on kamo. Moj tata kae isto tako. Zar nisu oni pomalo ludi? Mama kae da otac nije pri zdravoj pameti. Ja, ja bi voljela da zajedno putujemo na zapad, ree May. To bi bilo fino, ree Clint udei se sam sebi to je tako odgovorio. U tom trenutku uo je Clint majino dozivanje i kako se dizao, uli su i drugi zov iz susjednog logora, svakako, za May. Digoe se oboje. Glini; htjede neto rei, no ne znade ta. Ja u rei mom tati, ako i ti kae svom, veselo i otvoreno e May. Rei? A ta u rei? udio se Clint. Da ja i ti elimo putovati zajedno. Da, da 9 T

sjedimo na sjedalu kola zajedno. Kako bi to bilo lijepo ... hoe li rei svom tati? Hou, jedva izusti Clint i malo se iznenadi shvaajui da mu je May rekla ba ono to je on u podsvijesti elio. Clintov otac se vratio iz grada i neto ga je toliko uzbudilo, da je jedva i opazio ribe koje je Clint s ponosom pokazivao. Majka je, pripremajui veeru, ozbiljno sluala to otac govori. Clint uze ribe i ode na potok da ih oisti razmiljajui pri tome, to se to moglo dogoditi. Nagaao je da bi moglo biti neto u vezi s dalekim putovanjem na Zapad. Vratio se do vatre i utei pomagao majci, te od nje saznao, da e se otac prikljuiti jednom od onih velikih karavana koji su pronijeli glas i slavu gradiu Indenpendenceu diljem itavog Zapada. Mislim da e biti sigurnije putovati s velikim karavanom nego s malim. Bila je to jedina primjedba Clintove majke. Poslije veere opazi Clint malu May kako dolazi s jednim po visokim ovjekom. Clint je upravo pomagao majci oko suda, pa ugledavi ovo dvoje, osjeti se i radostan i smeten. Brisao je sue, ali nije prekinuo svoj rad. May mu se nasmijeila i potajno kimnula glavom, doim se ovjek koji je doao s njom obratio Clintovu ocu: Ja sam Bell, Sam Bell iz Ohija. Dobro nam doli! Ja sam Jim Belmet iz Illinoisa: To je moja kerkica May. Sprijateljila se s vaim dekom danas na potoku. Doli smo da malo prijateljski proaskamo s vama. 10 Svakako, svakako, drago nam je to ste nam doli s malom gospoicom, srdano odgovori Jim. Ovo je moja ena, a ovo je moj sin Clint. Nakon nekoliko asaka razgovora o beznaajnim stvarima, Bell otvoreno iznese razlog svoje posjete. Prva misao mi je bila da doem u Indepen-dence. Naravno, znao sam da u i dalje na Zapad, ali kad i kako jo ne znam. Dosad nisam o tome razbijao glavu, ali sad sam ovdje i moram odluiti.

I ja sam se naao u istoj situaciji, kad sam stigao ovamo. No, brzo sam se odluio. Vozit u teret putem u Santa Fe. Teret? Mislite robu za naselja, stanice i tvravice? Naravno. Vozit u za trgovaku firmu Tilt. Oni imaju u Independenceu velika skladita, gdje se moe kupiti sve konji, volovi, kola, oruje, duhan, kona roba i stvari, sve vrste hrane jednom rijeju sve od igle do slatkia. Du cijelog puta od Independencea do Santa Fea Tilt ima svoje duane i ispostave. Znai vozar, vozar za teret? A ta se moe na tom zaraditi? Dobro plaaju. Htio bih neto zaraditi, a pri tom se malo ogledati na Zapadu i nai mjesto gdje bih se naselio. Bogami, pametno, ree Bell. A koliko bi ovjek trebao novaca za to? Pa mislim ne ba mnogo. Sutra u kupiti teretna kola i dva para konja. Volovi su jeftiniji. 11

L A ta ete s kolima i opremom s kojom ste doli ovamo? upita Bell pokazujui na platnom pokrivena kola. Mislim da to sve uzmemo sa sobom. Mary moe koijaiti, a i Clint se ve poneto razumije oko konja. Znate, Belmet, ini mi se da u i ja s vama, veselo e Bell. Koliko e ljudi na put? Kako sam uo od Tiltovog namjetenika, do sada ih je ve unajmljeno sedamdeset i pet. Sto vie, bit e veselije a da i ne kaem i sigurnije. Svakako ste uli da se Indijanci skitaju du cijele ceste. Voa naeg karavana bit e kapetan Couch. On je vodi i izvia. Raunam, kad karavan krene, bit e nas ve dvaput po sedamdeset pet kola. A vi isto znate, Bell, da sami ne moete preko prerije. Bolje vam je da poete s nama. Tatice, hajde, idi s njima, molim te, upade molei mala May. Dobro, kerkice moja, a kad tako eli, zato sama ne pita gospodina Belmeta? odvrati joj Bell. Smijemo li i mi poi s. vama? stidljivo e djevojica starom Belmetu. Dakako, i to nam je drago. Clinte, reci maloj gospoici da e se tome radovati. Clintu e zavezao jezik, pa ni mukajet! Tad Bell s olakanjem ree: E, onda je uredu. A sad, da prijeemo prijeko, do mog logora, da vas upoznam s mojom enom. Uz put su Clint i May malo zaostali i nehotice se pribliili jedno drugom. On je osjeao njene poglede. J2 Tvoj tata i mama mi se sviaju. Nadam se da e se i tebi sviati moji, ree May. Naravno da hoe. Oni mi se, zaista, sviaju. Zaboravila sam te pitati, koliko ima godina? Skoro trinaest. Pa ti si mnogo stariji od mene. Ja imam tek deset. AT nita zato, je li? A to bi to smetalo? Pa eto, ja sam od tebe mlaa i malena sam. Ba to ne smeta nita, nita!

A hoe li ti mene pustiti da sjedim uz tebe, kad bude koijaio? Sigurno. Nita ne brini! Oh, to e biti lijepo, pljesne ona od radosti rukama, mi emo se voziti, dugo voziti. Neu vie biti sama. Gledat emo travu na ravnici, pa ravnicu daleko, dokle nam oko sie u daljinu, je li? Drugog posla ionako neemo imati do da gledamo, malo s visoka e Clint. Ali ako naiu Indijanci? Je l' i ti misli da e doi? Otac se smije i kae da nee, ali mama vrti glavom... Ja mislim da e doi. Uh! Ali ja se neu bojati, ako budem sjedila na kolima uz tebe, ree May i svojom malom hladnom ruicom stisne Clintove prste. 13

2. Veliki karavan, dugaak lanac kola vijugao je poput zmije talasastom istinom prerije. Volovi su teglili platnom pokrivene takozvane parerijske kune, spustivi glave i kretali se sporo i tromo. U teka teretna kola bila su upregnuta po dva para konja, koji su se morali prilagoditi sporom hodu volova. Ovaj karavan je imao sto trideset i etvora kola, a bio je dugaak itave dvije milje. Krivudava cesta, koja je vodila u Santa Fe, utila se od debele praine. S obadvije strane ceste, dokle god je sizalo oko, u beskraj se protezala siv-kasto-zelena, poput mora talasasta prerija. U sporom i strpljivom napredovanju karavana odraavalo se nezadrivo nadiranje prema Zapadu. Tu je ispisivan ep o elji, ambiciji, hrabrosti, koje nita nije moglo obuzdati niti zadrati. Tamo negdje iza bezgraninog rumenog horizonta lealo je i mamilo jedno novo carstvo, carstvo u stvaranju. Iza praktinog razuma ovih vozara, iza njihove hrabrosti, radosti, ustrajnosti i smjelog nehaja prema oluji, ei, prerijskim poarima i neprijateljskim divljacima, iza svega toga leao je i skrivao se san tih pionira, graditelja novog svijeta. Tek je bio trei dan kako su krenuli iz In-dependencea i ve ih je progutala prerija. Na sve strane se prostirala jednolina ravnica, pa opet blago valoviti predjeli. Crvenorepi jastrebi krsta14 rili su iznad trave traei plijen, a s vrha breuljaka dopirao je otar vrisak divljih konja. Na golim istinama, razbacanim po moru trave, viali su se prerijski svisci kako sjede na zadnjim nogama i promatraju karavan. Vukovi su brzo iezavali u preriji, a kunia je bilo bezbroj, gotovo kao i uperaka trave. Negdje u sredini ovog karavana sjedio je Clint Belmet na boku oevih kola i mahao biem. Majka mu je predala uzde. Osjeala se neto slabom i leala u kolima. Sa svojih dvanaest godina Clint je dobio uzde u ruke i time dunost odrasla ovjeka. Prvog dana vonje su njegov otac, koji je koijaio svojim kolima iza njega, i Sam Bell ispred, vie pazili na Clinta, no njihova bojazan i briga

je pomalo iezavala. Treeg dana vonje osjeao se Clint sretnim kao nikada dotada u svom ivotu. Stekao je povjerenje odraslih i opravdao ga. Osjeao se vrijednim lanom karavana i dijelom neeg velikog, neeg ogromnog. Uz njegovo sjedalo bila je prislonjena i puka. Kad su ga u logoru uili da puca i kad je prvi put opalio iz te teke puke, trzaj ga je sruio na lea, a drugi put je ve dobro izdrao, tako da je Jim Belmet bio zadovoljan. Clint se vie nije plaio da opali iz puke, a i ovako mlad kakav je bio, ve je znao ta znai dobra puka za putovanje prerijom. Veeri uz logorsku vatru i razgovori vozara, vodia i lovaca inili su ga zrelijim i iskusnijim mnogo vie nego to bi to odgovaralo njegovim godinama. Mada su i prva dva dana putovanja bila za Clinta vrlo lijepa, ovaj trei bio je jo ljepi. Sun15

e je sjalo punim sjajem, puhao je topao i mirisan vjetri, prerijska trava se talasala i prelijevala u svojim sjenkama, ravnica je imala neku jantarovu boju, koja je u daljini prelazila u plaviastu, pa u purpurnu. Nebo je bilo poput plavog mora kojim su plovila bijela jedra oblaka. kripanje tekih kotaa i topot kopita nisu umarali Clinta, ve je to bila prava muzika za njegovo uho. No najveu radost priinjavala mu je mala May Bell, koja je sjedila uz njega na koijakom sjedalu, na boku njegovih kola. Dvaput je May ve sjedila na vonji s Clin-tom, a danas je njegova majka leala otraga u kolima, pa su njih dvoje ostali na sjedalu sami. Mala May je bila pod njegovom zatitom, a uz njihove noge leao je Clintov pas Jack i drijemao. Gledaj, ve po stoti put ga pozva May. Zar to nije divno? i pokae na dugaku krivulju karavana, koji je svijao u velikom luku, a vodii ve nestali za malom uzviicom prema kojoj su vozili. Da, da, nehajno odgovori Clint. Zamisli! Tata mi je rekao da mogu cijeli dan ostati s tobom na kolima, ako me pusti... Doputa mi? Dobro, nek' bude, odvrati Clint pazei da se ne oda koliko ga je to obradovalo. A ti si sad pravi koija i vozar, opet e May gledajui ga ispod svog slamnatog eira. Pa, ovaj, da..., Clint e tek da neto odgovori. Zna, meni je drago. Ti si tako jak i pametan i... zna sve... Dokle emo se danas dovesti? Jedan vozar je rekao mom ocu, da do naeg slijedeeg logora ima dvadeset dvije milje, to je na 16 nekoj Ribljoj rijeci. Dosta je daleko. Juer smo preli osamnaest milja. Oh, meni se inilo, da smo ve daleko stigli. Volim ovu vonju, a ti moe voziti i sporije ako hoe... Clinte, da li ti eli da se ova vonja dovri? ta da se dovri? Ova vonja. Meni se ba ne uri.

Mama kae da sam ja isuvie uzbuena, i ne jedem po njenoj volji i da viem u snu. Clint se nasmije i pucne biem. He, he, imat e ti jo za to vikati prije nego to stignemo do svog cilja. Clintova ala malko rastrijezni malu May, ali ne za dugo. Ona je bila obuzeta radou i znatieljom. Njena djetinja dua otkrivala je i uivala u pustolovini i ljepoti te vonje na putu k istom cilju, koji je i njene roditelje mamio u nepoznatu budunost. Je l' jo daleko do Fort Uniona? Mislim da jest. Kau, gotovo tisua milja. Auh! Onda emo se voziti jo mnogo tjedana. Vie nego sigurno. Tata e ostaviti majku i mene u toj tvra-vici. Hoe li esto tamo dolaziti? Pa, da! Svaki put kad proemo ovim putem. To mi je drago, jer mi onda nee biti tako teko ... Clinte, a ta e biti s nama? Biti s nama? Kako to misli, May? Ma, ne mislim na ovoj vonji, ve za kasnije... Vidi samo! Ovdje je sve beskrajno, strano 2 Karavani se bore 17

veliko ta ogromna prerija. A ta e doi iza prerije? Zar ti to nisi uila u koli? Ne. Stii emo do stjenovitih planina Rooky Mountains i njih takoer prijei. Oh, pa to e biti divno! A da li emo se moi uspeti na te planine? Postoji prijelaz kojim emo proi. Hvala Bogu. Zna, volovi ne bi mogli. Vidjela sam jednog kako mu je jaram nauljao grudi do krvi... A kad stignemo na daleki Zapad, ta emo raditi? Radit emo. Kako raditi? uo sam, kad je kapetan Oouch razgovarao s mojim ocem. Zna, on je pametan i sve zna, pa je rekao da najprije moramo poraziti Indijance, onda pobiti bivole i tek tada emo se moi naseliti. Da, Clinte, ali ene se nee boriti protiv Indijanaca i ubijati bivole kao mukarci, kao malko protivei se ree May. Zato ne? Kad odraste i ti e pomoi! Tako ta ne bi ni pristojalo enama, May e. Gle, molim te! Morat e. ene moraju pomoi. Moja majka je hrabra gotovo kao i mukarac i ona e se boriti, a takvi maii kao ti... Nisam ja nikakvo mae, malne srdito ree May. Oprosti, ali mi idemo na Zapad. Tamo nee biti lako kao kod kue. Morat e pomagati svojoj majci i tako e raditi, odrasti i udati se, kao i druge djevojke, jer Zapad ... Clint zastane, a May ga zaprepateno pogleda: Udati se? Ja? Pa da. I ti e kao i druge djevojke biti pionirska ena. A ta je to pionir? upita May uzbuena i oarana, To je neto onako, to e biti moj otac. On e otii tamo gdje jo nitko nije bio. Doi e i drugi pa e se boriti protiv Indijanaca i pobijediti ih, unititi medvjede i bizone, sagraditi drvene kue, orati, sijati i njeti. I na takvu zemlju dolazit e sve vie ljudi. Pa to je lijepo! A hoe li i ti biti pionir? Mislim da moram. Sigurno u biti. Ali bih vie volio uzgajati konje.

I ja, kad odrastem, udat u se za pionira, izlanu se May. Da, da. Ali prije toga, prije nego to se uda, morat e mnogo toga... May odjednom uhvati Clinta pod ruku, pogleda ga vragolasto ispod svog slamnatog eira, pa e: Bi li ti mene uzeo, Clinte? Za ta? Pa za svoju pionirsku enu. Ne sad, kad odrastem. Nee to biti jo dugo ekati. Evo, sad imam deset... Bi li? Bi. Moram najprije promisliti malo. A ti bi to volio isto? Svakako, odmah odvrati Clint. No, najprije se moramo zaljubiti jedno u drugo? Zar ne? May e kao u ali. 19To bi tako trebalo biti, ali pioniri nemaju vremna da ekaju na sve. Dobro, Clinte, ja ti obeavam da u se udati za tebe, sveano na svoj djeji nain ree May. I ja tebi, May, obeavam. Oenit u te. I tako je to dvoje djece sjedilo na koijakom sjedalu prerijske kune i putovalo preko travom obrasle prerije, gledajui mladim oima punim made na zapad, tamo na onaj purpurni horizont, ikoji ih je zvao, a oni se svojom nevinom i romantinom duom vjerno i s pouzdanjem predavali tom velikom pokretu iji su dio i oni bili. Kad je sunce zalazilo i svojim zlatnocrvenim sjajem obasulo horizont, karavan je stigao na Riblju rijeku. Ulogorili su se u umovitom udolju, na idealnom mjestu za logorovanje. Pae za stoku bilo je u izobilju, a takoer i drva za ogrijev. Ispregli su konje i volove i pustili ih da pasu pod paskom dvadeset straara. Pod drveem je odmah poeo pravi logorski ivot. Odjekivali su veseli poklici i udarci sjekira, za-plamsale su vatre, te se ubrzo oko pedesetak grupica ogladnjelih iseljenika okupilo oko svojih lonaca i halapljivo kualo veeru. Clint je bio gladan kao i drugi, ali nije zaboravio da za malu May izabere nekoliko najljepih j zalogaja. Poslije veere su Clint i May, a za njima J i pas Jack odetali udoljem izmeu logora i rijeke, Oni su bili jedina djeca u ovom karavanu. ena je bilo vrlo malo. Prosjedi vozari i izviai, ovi iskuani i otvrdli pioniri, prijazno su susretali ovo dvoje djece, a poneki je i ozbiljno zakimao glavom. Ubrzo je pao mrak. Vatre su dogorjele. Oko logora etali su straari. Kojoti su tuno zavijali. 20 Clint se zavukao u ator, u kom je spavao zajedno s majkom, te oprezno legao da je ne smeta. Otac je spavao u kolima. Za Clintom doe i pas Jack i legne mu uz noge. Uskoro je posvuda zavladala tiina, a sa atorskih krila iezli su i zadnji titraji vatre. Clint se rano probudio i ustao. On je jako volio zoru. Otiao je na rijeku, ali se razoaran vratio praznih ruku. U toj Ribljoj rijeci nije upecao nijednu ribicu. Otac i stari Bell mu se podrugljivo nasmijae, a mala May mu se ljubazno osmjehnu, to je za njega znailo utjehu i razumijevanje. Karavan je uskoro krenuo dalje na Zapad. Tog dana su preli dvadeset milja, a slijedeeg skoro isto toliko. estog dana opazie daleko na jugu stado bizona. Clint nije mogao razabrati nita, osim nejasne tamne pruge na horizontu. Te noi se ulogorie na istini uz jedan potok. Clint je odmah shvatio zato su kola sastavili nablizu jedna do drugih u krug, a ostavili dva otvora, jedan prema drugome. Konje i volove pustili su van na pau pod straom i u sumrak ih dotjerali natrag u krug. Ljudi su razapeli atore. . ta je to, oe? upita Clint pokazujui na [. stoku sakupljenu u krugu. Zato stoka nije ostala | napolju na pai? Zbog Indijanaca, sinko, tako rekoe izviai. Odsada moramo biti na oprezu.

Clint je zamiljen poao na poinak i nije mogao odmah zaspati. Jack se malo neobino ponaao i kao uplaen stisnuo uz Clinta. Clint je mislio na majku i malu May, ali se nita nije desilo l on zaspi. 21 Slijedeeg jutra naredio je kapetan Couch vozarima da voze nablizu, kola do kola, a svi da paze i pogledavaju prema elu i zaelju karavana. Clint je znao da predstoji opasnost. Kad se uspeo na sjedalo svojih kola i uzeo uzde srce mu je od uzbuenja lupalo kao ludo. Karavan je naglo krenuo, kola do kola. Iz- ! viai na konjima izjahali su dobar komad puta ispred karavana, a zatitnica je ostala iza zaelja. Tog jutra koijaenje nije veselilo Clinta Belmeta.. Jednom mu je May Bell domahnula svojom ruci-| com iz oevih kola. Kako je samo njeno lice biloj blijedo! Drei uzde, Clint joj nije mogao mahnutij i uzvratiti pozdrav, no znao je da je ona to ra-| zumjela. Sati su prolazili, milje se nizale jedna za] drugom, ali se nita nije desilo. Clint je osjeao] kako napetost u njemu poputa. Ruke su ga bo-j Ijele, ali je dobro koijaio, kao i drugi vozari.! Popodne se na preriji pojavie niski oblaci pra-j ine. Clint je opet vidio nejasnu crnu prugu vie mu niko nije morao rei da je to ogromno krdo bizona. Pruga se primjetno pomicala, krdo nije moglo biti daleko. Njega opet ispuni| neka radost; gledao je i gledao u daljinu dok mi se oi nisu umorile. Na Clintovo veliko olakanje, tog dana jel karavan stao da se ulogori mnogo prije zalaiskal sunca. Pogledom je on preletio preriju oko sebe.l Grupa zelenih topola u udolu pokazivala je gdje] ima vode i drva za logorovanje. No ikaravan se nije ulogorio na tom zgodnom mjestu, ve malo podalje od vode, na ravnoj istini. Sva su kola bila zakrenuta ka unutranjo22 sti kolskog kruga, tako da je ruda svakih kola bila prislonjena na unutranju stranu prednjih kola. Sad to nije vie bilo veselo logorovanje, ve sasvim ozbiljna stvar. Vozari su ispregli konje i volove i pod jakom straom ih odveli na vodu da ih napoje, a potom je stoka mogla da pase do zalaska sunca. Clint je prema otvorenom nebu mogao vidjeti crne obrise izviaa i straara na konjima, koji su straarili i uvali karavan. Za veerom su Clintov otac i gospodin Bell, a i drugi ljudi, bili toliko mrki i zabrinuti da se Clint nije usudio nita zapitkivati. ITije uhvatio ni prilike da govori s malom May. Te veeri se spustila tama naglo i odmah po zalasku sunca. Veernjeg rumenila nije ni bilo, a tanki oblaci zastrli su blijede zvijezde. Logorske vatre su ugaene. Malo tko je govorio, a i to je bilo samo poluglasno i tiho. S konjskih vratova poskidana su zvonca. Clintovo otro uho uhvatilo je razgovor dvaju vozara: Couch misli da su crvenokoci u blizini, vjerovatno Poni ili Arpahosi. Ma, to bi se jo dalo podnijeti, glavno da nisu Komani. Djeakov napregnuti mozak upamtio je ime Komani. unuo je uz dogorjelu vatru i naulio ui. Ljudi su naokolo sjedili, puili i govorili apatom, dok konano potpuno ne utihnue. uli su se samo konji kako grickaju travu. Bolje da legne, sine, ree Jim Belmet Clintu. Pedeset ljudi je na strai. Ali je Clint jo oklijevao. Njegov pas Jack ponaao se jo udnije nego prole veeri. Jack je bio ovarski pas i pametna ivotinja. Moda 23 je nanjuio kojote, pa mu se zbog toga kostrijei dlaka. Ali nije lajao! Najednom zauje Clint, otro, divlje zavijanje iz tamne noi. Nije znao kakva bi to mogla biti ivotinja, ali je glas bio jeziv, sablastan. I lajanje kojota je prestalo.

Sto je to? upita Clint vozara, koji je sjedio blizu njega. Prerijski vuk. Taj zna pjevati! Da, moj mladiu, sad poinje Divlji zapad. Clint je prvi put osjetio strah od noi, tame, osamljenosti i od neeg nepoznatog. Povukao se u ator k majci. Jack ga je pratio za petama. Njihov ator je bio razapet izmeu dvojih kola. S vanjske strane bila su teka teretna kola. Clint nije znao da li majka spava. Nije se ni maknula. U atoru je bilo tamno kao u rogu. Clinta je obuzimao udan osjeaj, kao da se probudio iz sna, u kom ga je pritiskivala neka mora. Skinuo je kaput i izme, uvukao se pod pokriva i pokrio do uiju. Osjetio je kako mu je Jack legao do nogu. Sve je utihnulo i smirilo se. Samo se nije htjelo smiriti jako udaranje njegova srca. Poslije nekog vremena Clint otkrije lice zbog lakeg disanja. Posvuda je vladala mrtva tiina, kao u grobu. Pokuavao je zaspati, no uzalud. Ova ino je iila udno napeta i nekako bremenita. I Jack je to osjeao pa se nikako nije htio umiriti. Dopuzao je do Clintovih grudi i liznuo mu ruku. Napolju se ni konji nisu vie micali. Clint konano zaspi. Jack ga je probudio, svojim tihim rezanjem. Clint je uo kako neto njuka, a onda istrao iz atora. Clint je bio budan i uo slab huk sove negdje u daljini. Jade 24 se vratio u ator, skoio na Clintov leaj i zareao glasnije. Pred atorom se zaue koraci, a onda glas Clintova oca Jima: ta je tom prokletom psu? Jack, ovamo! Tata, Jack neto njui! A ti su budan, sine? Pas se udno ponaa. Skoio je u moja kola i na moj leaj, ree stari Belmet. Clint se uspravi. U atoru je bilo malko vid-nije. Sigurno je mjesec iziao. Vidio je oca, koji je stajao na ulazu atora. Na mjeseini je odsje-vala puana cijev. Kao da te Jack hoe nekamo odvesti, opet e Clint. Hajde, Jack, ti dobro njukalo, trai! tiho pozove stari Belmet i ode u mrak. Odmah poslije toga plane jedan hitac nedaleko Clintova atora. Njegova majka se probudi i prestraeno krikne. Mama, ne znam ta je, ali mislim da su Indijanci ovdje, ree joj Clint i naglo se izvue ispod pokrivaa. Tata je sad bio ovdje i odveo Jacka sa sobom! Sad odjednom prasne itava salva iz puaka. Clint pade na zemlju izbezumljen od strana. Po-,tom uslijedi nekoliko pojedinanih hitaca i raz-lijee se takav divlji urlik, kakav Clint u ivotu jo nije uo. Krv mu se sledila u ilama. Po a-,toru je neto udaralo kao da pada tua. ta bi to moglo biti? Opet pucnji i promukli krikovi. Boe, ja sam ranjena, prigusno jaukne Clintova majka. 25L Mama, mama, povie Clint i skoi obuzet paninim strahom. Vidio je majku kako je pala najprije na koljena, zatim se savila i klonula na zemlju. Tri po tatu! Tri! ve iznemoglo izusti ona. Clint potra kao divlji. Blijedi mjesec obasjavao je logor. Ljudi su umirivali preplaene konje. Puke su jo praskale ispod kola. Clint je vidio bljeskove, pucnji su ga zagluivali. Trao je na sve strane po logoru dozivajui oca, te konano izleti na izlaz iz kolskog kruga, gdje naleti na grupu ljudi koji su stajali izvan kruga. Tata, tata! Mama je ranjena, vikao Clint. Jedan krupao ovjek uhvatio ga je za miicu i upitao: iji si ti, djeae? To je sin Jima Belmeta, javio se iz tame drugi glas. Da, to je moj otac, moram ga nai, moju majku je pogodila kugla, lei ranjena! Evo ih, dolaze! opet e jedan glas. Poli su u potjeru za tim podmuklim avolima.

Clint vide tamne prilike ljudi kako brzini koracima prilaze iz mraka, a uo je ve i njihove glasove. Iznenada dojuri i Jack i stane se umiljavati Clintu. Koliko ste ih skinuli? upita onaj pleati ovek koji je Clinta uhvatio za ruku. Za dvojicu znam sigurno. Tre 'kao srne. Pobjegli su preko rijeke. Tamo su im bili konji. Clint je prepoznao oev glas. Oh, tata, tata, mama je ranjena, doi brzo! Belmetu se ote uzvik straha, a onda potra u kolski krug. Za njim potra i Jack, pa Clint. Kad je Clint stigao do svog atora, vidio je ne26 kog ovjeka s fenjerom kako je uao u ator. Bez daha i u ledenom znoju Clint podie krilo na ulazu atora i opazi oca kako klei pored tamne prilike ispruene na zemlji. Onaj ovjek nadnio je svoj fenjer da osvijetli. Clint ugleda majino lice koje je bilo neobino mirno i ukoeno. O, dobri Boe, uzdahne Belmet i nae se naprijed. Onaj ovjek spusti fenjer i svojom tekom, ali prijateljskom rukom obgrli Clinta oko ramena. Jack je cvilio i lizao Clintovu bosu nogu. Glavu gore, mladiu! vie poluglasno ali odrjeito ree ovjek. Ovi ogavni Komani ubili su tvoju majku. Mi smo na preriji, sinko.

27 Clint je ostao u atoru leei pod pokrivaem, ali ga oni nisu grijali. Osjeao je iznutra hladnou, dua mu se sledila. Pas se stisnuo uz njega kao da mu je htio rei da se desilo neto loe, zlo. San mu uope nije dolazio na oi. Svaki as bi se uspravio i pogledao na onaj, ponjavom pokriveni mirni lik na drugoj strani atora. Pa to je njegova majka! Nije mogao shvatiti da je ona mrtva. Kad svane, moda e nestati te strane more. Njegov otac je ee ulazio u ator. Te noi nitko vie nije poao na poinak. Clint je sluao tihe glasove i korake. Nisu htjeli da ih opet iznenade Indijanci. Srebrni mjeseev odbljesak na atorskim platnima je izblijedio i nestao, jo malo vremena potrajala je tama, a onda se oklijevajui poela javljati zora. Ve u zoru je cio logor bio na nogama. Clint navue izme i izie iz atora. Ovo jutro bilo je kao i svako drugo lijepo jutro, ali je za Clinta ono bilo proeto nekim uasom. Hodao je po logoru kao omamljen. Izvan kolskog kruga vidio je dva mrtva Indijanca, mrkih i stranih lica, kako lee ukoeno. Jedan je u ruci stiskao uperak trave. Clint je pourio natrag u kolski krug. Vatre su ve gorjele, spremao se doruak i ljudi su up-rezali konje. Uza sve to u logoru se osjeala tiina i u isto vrijeme urba. 38 Kad se vratio do svog atora, vidio je oca kako sa jo dvojicom nosi u ponjavu umotan predmet. Jack je iao za njima, ali ovog puta nije veselo poskakivao. Clint se zagledo u te ljude. Tada opazi humak svjee ute zemlje i iskopanu raku. Grob! Ljudi su spustili uvijenu priliku. Dvojica poee lopatama zatrpavati raku. Njegov otac je kleknuo, sklopio ruke

i zatvorio oi. Tek tada je Clint shvatio da su to zakopali njegovu majku. Nikad je vie nee vidjeti! Oni noni avoli su mu je zauvijek oteli! Pobjegao je u ator i zarinuo glavu u pokrivae. Bilo mu je kao da se na njega svalilo neto strano, neto teko i potpuno ga slomilo. Nije znao koliko je dugo leao u svom bolu, kad ga je osvijestio oev glas: Hajde, sine, moramo jesti i ii dalje. Moramo stegnuti srce i to podnijeti... U svakom logoru du ove ceste postoji poneki grob, kau vozari. Clint je ustao, obrisao suze, zatim poao iz atora da se umije i poelja. Vidio je oca uz vatru kod Sama Bella. Clint im prie i sjedne pored male May. Bila je blijeda i uplaena. Na licu gospoe Bell vidjelo se da je plakala. Nitko od njih nijednom rijei nije spomenuo onaj nesretan udes. Iz njihova izraza razabralo se da se mire sa sudbinom. Mala May primijeti da je Clint jedva i okusio jelo, pa se i sama prisili da tek neto proguta. Doruak je bio kratak. U tom asu je doao jedan stari vodi pozivajui: Ustajte! Vrijeme je za polazak! Duga vonja je pred nama, a moda emo na putu opet ta doivjeti. 29 r Sine, danas se moe voziti sa mnom, ree Jim Belmet. Nai emo ve nekog vozara za tvoja kola! Clint s mukom odgovori: Ako me pusti, radije bih sam vozio. Pa, dobro. Ne zaboravi hranu i vodu. Jim Belmet je to rekao ponaajui se sasvim obino, ali se iz njegova pogleda mogla razabrati sva njenost i briga za Clinta. Kad se Jim okrenuo i ostavio Clinta, ree jedan od ljudi: uj, Belmet, taj deko e jednom biti pravi zapadnjak! Pri uprezanju pomogao je Clintu jedan, inae, razgovorljiv ovjek. Zna, ovo je moja trea vonja, ree on Clintu. Sino smo prilino dobro proli to su bili Komani. S njima je gadno! Jesu li ih nai ljudi mnogo poubijali? procijedi Clint kroz stegnute zube. Devetnaest. AT drukije bi to bilo da ne bi onog psa ... To je bio moj Jack, presijee ga Clint. Mora se priznati, nema ta, pametan pas! Kad nam je ta gamad prila da nas napadne, doekali smo je fs naperenim pukama i dobro je oprili. Trebao si vidjeti kako su klisnuli. Jutros smo nali devetnaest leeva." Sam ja naoh est, jedan je jo bio iv, al' sam mu kundakom razmrskao tikvu. Odvukli smo ih sve na rijeku i iskopali jamu. Kapetan Couch i dvojica izviaa skal-pirali su sve do jednoga. Meni je to smijeno! Ali zna, ovi stari prerijski lovci toliko mrze crveno-koce, da im smjesta zgule kou s glave im ko30 jega uhvate ili ubiju. Pobacali smo vragove u rupu i zatrpali. Kapetan Couch nanizao je skalpove na oputu i sad vise na njegovim kolima. Usprkos bolnom osjeaju Clintu se probudila znatielja pa upita: A koliko smo mi izgubili? Nijednog, samo su dvojica ranjena. Tim Thorn je dobio kuglu u nogu, a Tom Allen je teko ranjen u ruku, i to je sve. Clint se popne na svoje sjedalo i prieka da kola pred njim krenu. Konji su bili jako nemirni, pa se morao upeti iz sve snage da ih zadri. Uskoro je cijeli karavan krenuo. Clintu su bol i jad razdirali srce. Ostavljao je svoju majku ovdje, u pustoj preriji. Glasno je zajecao. Kad su mu kola prola pokraj grubo istesanog kria, oi mu se za-

mutie od suza. Borio se protiv slabosti koja je prijetila da ga savlada. Otac mu je povjerio sav svoj imetaik i svoje najbolje konje. Vijugava cesta utila se pod jutarnjim sunevim zracima... Bilo je ba dobro to su konji tog dana bili nemirni i udljivi. Naprezanje oko koijaenja toliko je zaokupilo Clinta, da nije imao vremena razmiljati o drugim stvarima. Morao je obavljati dunost koja ni za odraslog ovjeka ne bi bila laka, a cesta je mjestimice bila jako loa. Vodii na elu karavana odreivali su brzinu; dobili su nalog da se vozi to bre. Clintov otac vozio je odmah iza Clintovih kola, te bi se njegova kola na nizbrdicama esto vrlo opasno' pribliila Clintovoj prerijskoj kuni. Kad se karavan zaustavio, primijetio je Clint na svoje uenje da su ve stigli u Council Grove, prvu potansku stanicu na putu za Samta Fe. Ovdje su istovareni ranjenici da bi kasnije bili upueni u Independence. 31Slijedeeg jutra Clint se iznenadio kad je uo da e Bellovi ostati neko vrijeme u Council Groveu. Odvie je bio ispunjen tugom, da bi ga potresao rastanak sa malom May, ali ga je ipak dirnuo njen pla. Nemoj zaboraviti svoje obeanje, apne mu May. Clint joj ree da nee i tog trena je znao da nikad nee zaboraviti njene suzne oi. Karavan je povean krenuo dalje, jer mu se u Council Grovenu prikljuilo jo nekoliko kola. I taj dan je proao, te je Clint izmuen i iscrpljen zaspao dubokim snom. Zatim su slijedili dani i noi, brzo se smjenjujui jedni za drugima, a vo-zarska dunost bila je Clintu teka i naporna. Pa ipak nije poputao, uporno je radio svoj posao, navikavao se, jaao svakim danom i tako mu bol u grudima polako prelazila u blagu tugu. Dvadesetog dana karavan je stigao u Fort Larned gdje je trebao ostati na odmoru sedam dana. Clint i njegov otac s veinom ostalih vozara ulogorile se izvan grada. Bilo je to lijepo mjesto, mnogo ljepe od Independencea. Iako je Clint bio alostan, dola je u njemu do izraaja njegova djeaka znatielja i zanimanje za novo mjesto u koje su doli. U Fort Larnedu bilo je veoma ivo. Bio je tu veliki duan u kom je bilo svega, a osam prodavaa imalo je pune ruke posla dvorei brojne kupce. Clint je saznao od oca da se u Fort Larnedu sada nalazi oko stotinu lovaca i trapera, bijelaca, koji su doli ovamo da prodaju svoju ^zimsku lovinu. Osim toga bilo je tu i oko tisuu Indijanaca iz raznih plemena. Clint je opazio raz-oie noenje kod pojedinih plemena, ali se nije mo32 gao snai da bi ih razlikovao jedne od drugih. Lovci i traperi nalikovali su jedan na drugog kao jaje jajetu. Svi su snosili konu odjeu od divljai. Bili su to snani i vrsti ljudi, neki jo mladi, mnogi sa sijedom ili prosjedom kosom, lagano su koraali, svaki je nosio oruje. Vidjelo se na njima da su spretni i okretni. Clint ih je volio promatrati. Rrme su bile pune gostiju, a svaka je bila ujedno i kockarnica. Jim Betaiet poveo je Clinta da vidi takve krme i od tada se u Clintu uvrijeila mrnja i gaenje prema kockarima i karta-ima. On je radije etao ulicom ili odlazio u tvra-vicu, gdje su se nalazila etiri eskadrona konjanika i dvije ete pjeaka pod komandom pukovnika Clarka. Clint se volio vrzmati oko vojnika, a jo vise oko lovaca i trapera. Neprekidno je sretao Indijance boji su se oeavali o njega. Mrzio ih je i izbjegavao koliko je mogao, pa ipak mu je oko esto padalo na njihove ivopisne nonje, tijesno pripijenu odjeu od jelenje koe i mokasine ukraene staklenim biiserjem. Neki Indijanci su nosili eire, neki su opet u svoju sjajnu crnu kosu zatafcli orlova pera, a neki su bili gologlavi. Svi su preko ramena nosili prebaene ogrtae od bizonske koe.

Nakon nekoliko dana bavljenja u Fort Larnedu zaustavie Clinta pred duanom dva lovca. Clint ih dotada jo nije bio uoio u Fort Larnedu. Zdravo deko! Kako se zove? upita ga jedan od njih. Taj je imao jako otar glas i dugu pomalo kovravu kosu, koja mu je padala po konoj koulji na irokim ramenima. Clint osjeti kako ga njegov pogled upravo probada. Clint Belmet. 3 Karavani se bore 33

O, ti si taj deko to je koijaio teretna kola od Independencea pa sve dovde. Jesam, gospodine. Prui mi ruku! Ja sam Carson, ree ovaj izvia i tako vrsto stegne Clintovu ruku da je Clint skoro jauknuo od boli. Ruka ga je inae boljela i od kocijaenja bila skoro izranjena. A sad i meni ruku! Ja sam Dick Curtiss, ree drugi i isto tako mu stee ruku da ga je jo vie zaboljela. Ti si na ovom putovanju izgubio majku? upita ga Carson i poloi mu ruku na rame. Jesam gospodine, drhtavim glasom odgovori Clint. Znam kako ti je pri dui, nastavi Carson, Clint osjeti, kako iz tog izviaa izbija neka dobrota. Da, teko je to... ali Zapad treba momke kao to si ti. Samo ti nastavi kako si poeo. Ve si dosta razborit. uvaj se pia i karata! I znaj! Indijanac je dobar samo kad je mrtav. Drugi izvia pogladi Clinta po glavi, pa obojica odoe svojim putem. Jim Belmet je s nekim ljudima stajao pred duanskim vratima i promatrao taj prizor. Tad prie Clintu, poloi mu ruke na ramena, pogleda ga u oi i ree: ta ti rekoe ova dvojica, sine? Clint mu ukratko ispria, a stari Belmet razrogai oi, pa e opet: A zna li ti, tko su oni? Rekli su mi. Onaj nii zove se Curtiss, Dick Curtiss, a onaj vii, to otro gleda, zove se Carson. 34

Eh, to je onaj Carson, Kit Carson! Najvei neprijatelj Indijanaca i najuveniji prerijski lovac na Zapadu. Kit Carson? uzvi'knu Clint naprosto ne vjerujui. O njemu sam itao... zamisli, ja sam se rukovao s njim! Uh, zamalo to mi nije zdrobio prste! Upravo sam ponosan to sam s njim govorio i to mi je ono rekao. Pa i treba biti ponosan. Pomalo razaibire ta je ivot na granici. Mladi koji se ovdje oda piu i kartama brzo propadne. Zato mislim i nadam se da e posluati njegove savjete. Divnu si pohvalu dobio s njegove strane. Posluat u ga, oe, i nikad neu biti ni pijanica ni karta! Daj mi ruku, sinko, ree stari Belmet ganuto i uzbueno.

Iz tvravice su krenuli tek estog dana. Belmet je sa dosta drugih vozara predao svoj teret i zjedno s njima se prikljuio novom karavanu, koji je doao iz Missourija i sad se vraao. Bio je to velik katravan s vojnikom pratnjom. Clint je opet danima koijaio, te su desetog dana stigli u Westport, kasnije nazvan Kansas City. U Westportu su bila velika vojnika skladita gdje se ismjetala sva istovarena roba. Belmet je na svoju veliku radost dobio nalog i potpisao ugovor za prijevoz dravnih narudbi. Dvadesetog kolovoza poli su on i Clint sa skupinom od sedamdeset i vie vozara na dug put od tisuu osam stotina milja u Santa Fe. Dobili su pratnju od devedeset vojnika pod komandom kapetana Pavnea. Ovaj dravni karavan prevozio je hranu i ostale

35 potrebe za sve tvravice du velike ceste za Santa Fe. Jim Belmet je prodao svoju prerijsku ku-nu, a zadrao konje i kupio jo jedna sasvim nova teretna kola, oliena zelenom i crvenom bojom, kojima je koijaio Clint. Poslije nekoliko dana puta ve su svi zavoljeli Clinta i njegova psa, te su znali u prolazu naaliti se s njim i dobaciti koju prijaznu rije. ak i kapetan Pavne ga je uoio. A to kod tebe vidim teku puku za bizone, kapetan e u ali, ali znatieljno. Da, gospodine, ali nije samo za bizone, ozbiljno je odgovorio Clint. estog dana popodne ulogorio se karavan u Kravljoj dolini, vrlo lijepom mjestu na okuci rijeke Arkanzas. Zelena topolova uma i bistra voda mamile su Clinta, ali sad nije imao vremena za svoj omiljeni sport. Kola su kao obino sastavili u kolski krug i to nablizu, tako da su rude zadnjih kola podvuene pod zadnji kraj prednjih kola, a za stoku je ostavljen otvor irine za troja kola. Konji i volovi pasli su sonu travu izvan kruga pod jakom straom. Odjednom je cijelo stado krenulo. uvari su tjerali stoku natrag u logor, a jedan jaha je dojurio viui: Indijanci! Indijanci! Kapetan Payne je naredio vojnicima da uz-jau konje, a vozarima da budu spremni iza kola za odbijanje napada i zatim se popeo na jedna kola i podue gledao dalekozorom. Bez brige! Nita loe za nas! Komai i Pon-i tuku se meusobno, javio je kapetan. 36 Nadam se da e se dobro poklati, dobaci neki stari vojnik. Doi ovamo, mladiu, i pogledaj! Isplati se, jer se tako ta ne vidi svaki dan, pozva kapetan Clinta. Clint se spretno pope na kola i znatieljno dohvati dalekozor. Prostim okom mogao je vidjeti konje u trku, leprave grive i ive boje ratnika, blijesak i pramenove dima iz puaka. Daljina je bila suvie velika da bi se razabrali pojedini pucnji. Kad je stavio dalekozor na oi, ukoio se kao okamenjen, trnci mu prodae tijelom. Na blagoj padini, udaljenoj preko jednu milju, borilo se u stranoj borbi nekoliko stotina Indijanaca. Moglo se jasno vidjeti kako vea grupa Indijanaca progoni manju u suprotnom pravcu od logora. Gola crvena tijela, perje i koplja, blijesak puaka i pramenove dima, trk i sudare divljih mustanga, padanje ratnika u borbi, trk konja bez jahaa sve je to dalekozor ivo pokazao Clintovu zanesenu oku. Bio je uzbuen, napet i drhtao je sve dok crveni jahai nisu nestali iza uzviice u daljini.

Tek tada Clint vrati dalekozor kapetanu koji mu se nasmijei. Oni se tako meusobno bore? upita Clint potiho kapetana. Osjeao se nelagodno. Naa srea! Zato se mi provukosmo bez borbe, ree kapetan. Ba bih volio kad bi Poni pobili sve Koman-e, ree Clint s mrnjom. Slijedeeg jutra rano karavan je ve bio na putu. Ljudi su dobili nalog da zbiju kola i ne zaostaju, da dobro paze na sve strane. Lukavi Indi-

37 janci ponekad postavljaju zasjedu i napadaju na sredinu kravana i tako poubijaju ljude i unite teret prije nego to im stignu u pomo izviai i jahai koji veinom jau na elu i zaelju karavana. Osobito su Komani, kao izvrsni jahai, znali dojuriti i napadati brzo kao vjetar i isto tako brzo nestajati. Meutim, tokom puta nigdje ne opazie Indijance. Na Clintovu alost karavan je proao kroz Council Grove bez zaustavljanja. Samo je nekoliko vozara na zaelju na par asaka zaustavilo svoja kola. Karavan je nastavio put u Fort Zarah na Orahovoj rijeci, gdje se zadrao puna dva dana radi istovara robe dopremljene za ovu stanicu. im mu se pruila prilika, Clint upita oca: Jesi li moda vidio Bellove kad smo prolazili kroz Council Grove? Ne sine, nisam, odgovori stari Belmet, okrene se u stranu i odmae od Clinta. Clint je bio zabavljen nekim poslom, ali za-stade, jer mu pade na pamet, kako mu je otac kratko i nevoljno odgovorio, kad ga je pitao za Bellove. Zato kasnije opet prie ocu. Jesi li s kim govorio u Council Groveu? Jesam. Zaustavio sam kola taman toliko da sam mogao uti jako loe vijesti... Glinte, htio sam ti to ve prije rei, ali nisam mogao. Meni je ao, no rei u ti, bolje da zna! Zar se naim prijateljima desilo neko zlo? Da, odgovori mrko Belmet i podigne glavu od poslu kojim je tog asa bio zabavljen. Zlo? A kakvo? promuca Clint. Nije moglo gore... Otprilike tjedan dana poslije naeg odlaska iz Council Grovea, izgleda, 38 Samu Bellu dojadila granica, pa rijeio da se vrati starom domu. Govorilo se da mu je neki kockar odnio na kartama sav novac. Nitko ga nije mogao odgovoriti od njegove namjere. I tako on sa enom i malom May uhvati prva potanska kola koja su ila u Independence. Prema glasima, koji stigoe u Council Grove, ta su se potanska kola putem razbila i oko dvanaestak putnika moralo se ulogoriti na preriji, dok je koija odjahao po pomo. Zajedno s potanskim kolima putovalo je i nekoliko konjanika, iskusnih i dobrih boraca, ali ih je nou u logoru napala neka indijanska banda. Sve odrasle su poubijali, skinuli do gola i skalpirali, te tako ostavili. Sve vrijedno su popljakali i kola spalili. O maloj May se nita ne zna, izgubio joj se svaki trag. Izgleda da su je Indijanci poveli sa sobom... Ni za koijaa se nije vie ulo. Tu vijest donijee >u Council Grove lovci na bizone. Clint je nijemo podnio i ovaj udarac. Bez rijei se okrenuo i otiao u oblinju topolovu umicu. Srce mu se cijepalo ali on to ne pokaza pred ocem. Sklonio se na skrovito mjesto i prepustio se tuzi i boli. Najprije majka, a sad mala May. Bilo je preteko za

Bijega, ali je morao podnijeti. Klonuo je i zaplakao gorko, kao jo nikada u svom ivotu. Ovaj jad je neto iupao iz njega. I kad doe malo k sebi, Clint vie nije bio dijete. U srcu mu se rodila ogorena, grozna mrnja prema iprerijskim Indijancima. Dotada je Clint uvijek nekako osjeao i mislio da su, zapravo, bijelci bili nepravedni i krivi prema Indijancima. Odakle im pravo, pitao se, da 39

tjeraju Indijance sa njihovih lovita i zauzimaju njihove pokrajine? A taj cijeli pokret na Zapad imao je ba to kao cilj. Sve do onog dana, kad su mu ubili majku, Clint je potajno u svojoj dui suosjeao i alio divlja indijanska plemena, koja e jednog dana ipak biti protjerana u pustinje da tamo od gladi umiru i izumru. Ali gubitak majke, pa sad male May, nadjaao je ove osjeaje i glas pravednosti u Clintovom srcu i grudima. I tako se on zakle sam sebi: Bit u krvnik Indijanaca, kao i Kit Carson. 40 4. Dva dana kasnije stigao je Clintov karavan u Fort Larned. Tu je sreo mnogo izviaa i lovaca, koji su ga znali i sjeali ga se. Meu njima je bio i Dick Curtiss, obuen u odijelo od srndaeve koe. Zdravo deko! Ti si mi porastao, ako me oi ne varaju. Skoro pravi mladi. Otac mi kae da rastem 'ko' iz vode. Koliko ti je godina sad? Trinaest. A ti to kao malo smanjuje. Potena rije, gospodine Curtiss, pitajte mog oca. Dobro, dobro, vjerujem ti, a zbilja mi izgleda stariji. I nemoj me vie zvati, gospoine. Curtiss je bio vrlo dobre volje, te povede Clinta po duanima, gdje je kupovao razne stvari. Ispriao je Clintu da e pratiti jedan karavan do ,Fort Uniona, a odatle e krenuti u planine, u Novi Meksiko. Clint mu upade u rije: Hoe li i gospodin Carson s vama? Ne. Kit je ranije otiao. Sad je u Taosu, u Novom Meksiku. Tamo se oenio nekom panjolkom i ive na lijepom mjestu. Ti e svakako jednom otii i posjetiti Kita. On je najbolji prerijski lovac i... zna, ti si mu se dopao. Uto naioe dva dobro poznata graniara, Jim Baker i John Smith, te se Clint upozna i s njima. 41

Oni su proveli na granici neprekidno ve dvadeset i pet godina, a to je znailo da su ovamo doli ve s prvim pustolovima koji su 'krstarili prerijom. Jo nikad ne vidje Clint ljude tako neugodna izgleda. Ova dvojica izgledali su jako grubo, prljavo i masno u svojim odijelima. Govor tih bradonja zvuio je veselo i aljivo ali i prostaki, te ih po tome ovjek ne bi mogao razlikovati od Indijanaca. Curtiss mu ree da se Baker oenio Indijankom iz plemena ejena, a Smith takoer djevojkom iz plemena

Romanca, prilino zgodnom curom, koja ak zna i neto engleski. Clint je osjeao odvratnost za sve to je bilo u vezi s Komanima, ali sluajui o ovoj djevojci, sada Smithovoj eni, te odvratnosti kod njega nekako nije bilo, dapae zamiljao ju je ljepom, urednijom nego to je bio ovaj traper, njen mu. Smith je zaradio velike novce 'kupujui krzna od Indijanaca i prodajui ih bijelcima. uj, Clinte, kad se dohvatimo uzbrdice na Staroj Cesti, imat emo krae dnevne vonje, ree Curtiss. Zaustavljat emo se i ulogoriti jo za dana. Bil l' volio malo u lov? Bih. Ali, znate ja najvie volim pecanje. Volim i ja, a moramo jesti malo i svjeeg mesa. Ima li puku? Da, staru puku za bizone. Uredu. Bit e dobra, no trebat e ti i laka puka za jelene i purane kojih ima itavo more u ovom predjelu, od razvoda dalje. Odsada e stalno viati jelene i mnotvo bizona. Kako bi bilo da kupimo jednu puku, a? Potrebni su ti, boga mi, i puka i no. ime e skalpirati svog prvog Indijanca? Ja ... ja ga neu sklapirati! 42 tau. Uh! Onda, ime e oguliti svog prvog bizona ili jelena? Imam dobar depni no. E, moj Clinte, ti si sad na granici. Mora imati takav no kojim e proburaziti Indijancu eludac i jo objesiti eir na vrh noa. Hajd'mo u Tiltov duan pa u ti izabrati puku i no. A treba ti i kona 'koulja. Ja nemam novaca, gospodine Curtisse. Otac uzima moju plau. Dobro, dobro, jedanput e mi ve vratiti. Ne boj se, ja u ve rei tvom ocu. Kad je Clint iziao iz prepunog duana, osjeao se lagan kao pero. inilo mu se da bi ga i vjetar mogao ponijeti do neba. I kad se s Curtissom vratio u logor, Jim Belmet, ugledavi ih, zine od uda: Auh! Vidi ti njega, ta sve nema! Oe, ovo je moj prijatelj Dick Curtiss, s ponosom e Clint. Zdravo da ste, Belmet, pozdravi traper i prui svoju vrstu ruku. Rekao bih, vi malo zanemarujete svog derana. On je, ini mi se, nalik na Kita Carsona, pa ga ne treba obuzdavati. Karavan je pod pratnjom kapetana Pavnea krenuo iz Fort Larneda takozvanim Suhim putem. Ovim preacem vonja je bila kraa za oko dvjesto pedeset milja, ali se tim putem nije smjelo putovati bez vojne pratnje i bez izviaa, koji su znali gdje se moe nai voda. Nakon nekoliko dana vonje od Fort Larneda put se poeo primjetno penjati. Postepen, blag uspon otegao se do horizonta. Samo trava i trava u beskraj! Nije bila zelena, ve siva, tu i tamo na 43ogoljenim mjestima prljavo bijela, no bolja hrana za stdku se ne bi mogla nai. Clint se jo nije bio privikao na neizmjernost prerije. Ona ga je sve vie oaravala. Koijaei, pogledom je prelazio preko prerije, te je njegovo otro oko esto opaalo kakvu pticu ili prerijsku ivotinju. Zbog uspona vozili su polagano, a vonja uzbrdo bila je laka za vozare nego ravnicom. Zbog mnogih suhih vododerina, korita i klanaca, koje je trebalo zaobii, put je ee svijao nego na ravnici. Ve nekoliko dana Clint nije vidio ni drveta, ni grma, zato su za vatru morali traiti suhu bizonovu balegu, koja je izvrsno gorjela. Clint je koristio svaku priliku da obie i razgleda malo podalje od logora i zato se uvijek rado laao posla, kad je trebalo sakupljati suhu balegu. Vie puta je vidio stado bizona, ali vrlo daleko, samo kao crnu prugu na horizontu.

Vrijeme je prolazilo brzo. Beskrajna prerija progutala je Clinta. inilo mu se da su ve dvaput preli tih osamnaest stotina milja, koliko je, prema rijeima vodia, bilo do polovine puta od Missou-rija do Santa Fea. Jednog dana, dobra dva sata prije zalaska sunca, stigoe do gaza na rijeci Cimmaron. Clint se spremao da neto popravi na kolima, kad se odjednom pred njim pojavi Dick Curtiss s pukom u ruci, smjekajui se znaajno, te je Clint odmah osjetio, bit e kakvog doivljaja i skoio na noge kao da ga je neto podbolo. Mani pos'o. Grabi puku i hajd' sa mnom, ree izvia. Sta se desilo? upita Clint. Bizoni. Ako pourimo, prvi emo stii do njih . . . Ne, nemoj nositi vojniku puku, uzmi 44 svoju staru puku za bizone. Na, nabijena je! Hajd' sad! Nije ba bilo lako slijediti Dicka Curtissa. Iao je dugim brzim koracima, Clint u stopu za njim, te su zali u udol tako da vie nisu vidjeli logor. Clint je ve gotovo bio isplazio jezik, umoran, zadihan, daui jedva je drao korak sa Dickom, kad odjednom uspori, a Clint odahne s olakanjem. Poplasili su nekoliko kunia i kojota koji iezoe u travi. Sad Curtiss lee i pone puzati davi znak Clintu da i on to uradi. Kad se prerijski lovac ulja ka divljai, tu razgovora nema. Clint se nekoliko puta morao ugristi za jezik, da mu ne izmakne kakvo nepotrebno pitanje, i time ne rasrdi lovca. On se iznenada naao u ovoj situaciji bez ikakve pripreme, a Curtiss je radio brzo. Clint se nije previe pouzdavao u svoju streljaku vjetinu, a sad, ta je, tu je, mora pokuati. Curtiss prestane puzati i okrene se. Lice mu je bilo oznojeno. Ne dii tako glasno i ne ukaj toliko... Sad smo u lovu, a bizoni su od nas jedva pedeset metara udaljeni. Joj, pa ne ukam, proapta Clint sasvim klonuo. Ma uka, zar ne uje kako pasu? Smiri dah! Bizoni nas jo nisu nanjuili. Clint je imao i druge brige, a ne samo da smiri disanje. Ovom dobriini, graniaru, sve to bilo je obino! Clint nekoliko puta duboko udahne, inilo mu se da e pui. Svom snagom se borio da ne klone.

45 Curtiss ga dotae rukom i nastavi puzati. Clint je oprezno puzao za njim drei puku odig-nutu od zemlje, a glavu ispod visine trave. Nije to bilo lako! Sad mu je ve uspjelo da doe do daha. Lovac je puzao pred njim, vjeto se i neujno provlaio kroz travu kao zmija. Clint odjednom osjeti da se i on dobro ulja, provue se i nae rame uz rame sa Curtissom. Pogledaj, apnu lovac razdvajajui travu rukama. Dovukli su se na blagu uzviicu. Clint je zaueno gledao pred sobom neki veliki lik, slian brdu crne vune. Zadrhtao je kao list, srce mu naglo udari, a onda se smiri. Ta crna gomila bio je ogromni bizon koji je tu stajao okrenut lijevim bokom prema njima i podigao glavu. Sigurno ih je uo ili nanjuio. Niani iza pleke, proapta Curtiss. Mirno, pazi sad, tako! Clintu se taj tren otegao kao vjenost. Znao je da e pogoditi ivotinju, a ta onda? Kao u snu uspravi se na koljena, napregne svu snagu, podie puku i uvi Curtissovo Pali povue okida. Bum! estok trzaj baci ga na lea, puka mu ispadne iz ruku. U potsvijesti uo je neku buku, dolo rnu je da bjei, ali zauje lovca kako se glasno smije. Uh, promaio sam! sav oajan e Clint. Nisi, nisi, potapa ga Curtiss po ramenu. Bizon je potrao nekoliko koraka, a onda muknuo i pruio se. Ovaj je bio zaostao, a krdo je, na nau sreu, otilo na drugu stranu. Zar ti nisi ranije pucao iz ove teke puke? 46 Ma jesam, ali sam zaboravio da je stegnem uz rame. Neu vie. Mladiu, dobro si se drao, opet e Curtiss. I Kitu Carsonu bit e drago kad mu ispriam. Hajdemo da vidimo tog tvog prvog bizona! Clint ustane i vidje na udaljenosti od ezdeset metara bizona, kako lei. Ostale bizone vidio je otprilike na etvrt milje u hrpi, kako trkom odlaze. Clint potra do bizona sa pomijeanim osjeajem straha, radosti i alosti. Bizonove oi bile su otvorene i staklasto sjajne, jezik mu se opruio iz gubice, a iz rane mu curila krv. On ga obie sa svih strana i dobro ga pogleda. Na ogromnoj glavi imao je dva sjajna crna

roga. Ramena mu i prsa obrasla tamnom dlakom. I na prednjim nogama sve do papaka bio je pun dlakavih uperaka. Bio je vei od najveeg vola iz njegova karavana. Iz njega je izbijao divlji, sirov i neugodan vonj sasvim drugaiji od onog kod domaih ivotinja. Clint je . stajao i netremice promatrao mrtvog bizona, dok ga iskusni Curtiss ne pozva na posao. Ej, sad moe posvetiti svoj novi no. Ogulit emo ga, ja u ponijeti u logor kou, a ti komad mesa. Veeras emo imati dobru peenku. Slina mi ve ide na usta. Clint je morao iskuati kako je teko guliti kou sa starog ilavog bizona. No, njih dvojica za-vrie nekako taj posao jo prije zalaska sunca. Uprtili su svaki svoj teret, pa se preko breuljka kraim putem ravno uputie ka logoru. Clint je nosio obadvije puke i dobru komadinu mesa. a Curtiss je stenjao pod teretom koe. Kad su stigli, u logoru ih doekae glasnim povicima. Jo nisu ni spustili svoj teret, ve je k oguljenom bizonu potr47

alo nekoliko vozara da to prije uhvate komad peenke. Bili su i te kako gladni. Ourtiss baci kou na zemlju: Vraki teret! . Oko njih se skupili vozari, meu njima i Jim Belmet, pa skoro svi u jedan glas: Ma nemojte! Clint ga je ubio? Gotovo da ne verujem, uzviknu Jim Belmet. Vjerovali ili ne, Clint ga je ubio. Ja sam samo ogulio kou, ree Curtiss. I to ga je ubio majstorski, doda jo Curtiss. Vidi vraga, podrugljivo e jedan vozar, Irac, jo uvijek ne vjerujui. Dick, znamo mi da vi uvijek pravite ale, opet e jedan. Bez ale! Clint je opalio svoju puku i skinuo bizona, al' je i on tresnuo na lea. Jel' deko? Jesam, smijui se odgovori Clint, pa vie kao za sebe, nisam dobro stegao puku uz rame. Ha, ha, ha, glasno se nasmijae vozara. Zbilja si ti ubio bizona? upita Jim Belmet sina. Jesam, oe!

Curtiss uze svoju puku od Clinta i ree: Belmet, odsad e Clint nositi nadimak 'Buff, poteno ga je zaradio na svom prvom buffalo bizonu, zar ne? Tako Clint dobi svoj nadimak, pod kojim se kasnije prouo na preriji i diljem granice. A sad se ja pozivam na veeru k vama, Curtiss e Jimu Belmetu. E, to mi je drago, srdano odvrati Belmet. 48 Pa, dobro, Buff, kad je tako, slijedei put u ja s tobom u lov, na kraju dodade jedan stari vozar aljivina. Kako se karavan polako kretao uzbrdo, pred njima se poee pokazivati planine u nejasnim obrisima, kao oblaci na horizontu. Viali su sve vie jelena koji su ili u malim oporima i ponaali se sasvim pitomo. Izmicali su se na prilinu daljinu, a onda stali i gledali na kola. Clint je uoio kako uspravno dre ui. Vidio je nekoliko veih opora, a jednom, kad su savijali uz okuku rijeke Colorado, ukazao mu se prizor koji nee nikada zaboraviti. Oko dvije stotine jelena istralo je u oporu iz udola i zastalo. Kao jaganjci, primijeti neki stari vozar. Ne bih nikad pucao u njih, jedimo kad bih umirao od gladi. I Clint je mislio tako. Pade mu na pamet da jo nikad nije uo ovako govoriti kad je bila rije o bizonima. Clintu se to najprije uini udno, ali kao sam za sebe, on zakljui da bizona ima mnogo, jako mnogo, pa ljudi za njih ne mare toliko. Pitao se hoe li to uvijek biti tako. Dan za danom karavan se teko vukao. Dani su bili kratki i sporo se napredovalo. Pa ipak, mdlje su se redale jedna za drugom, jedan je logor uglavnom nalikovao na drugi, a tih logora bilo je bezbroj. Svako mjesto za logor imalo je svoj naziv, ali ih Clint nije pamtio. U pameti su mu ostala samo ona mjesta gdje je neto osobito vidio ili doivio. Prerija je izgledala beskrajna i Clintu se inilo da prelaze cijeli svijet. I mada je njegovo oko neprestano gledalo tu, sad ravnu, sad valovitu pre4 Karavani se bore

49

riju, a onda dugi, dugi uspon u beskraj, vjeito siv i pust, njegova utila nisu otupjela. Znao je da je na preriji ivjelo na milijune bizona i jelena, vukova i antilopa, a jo vie malih sitnijih, ivotinja. Prerija je bila dom, veliki dom za divlja nomadska plemena, koja su tu ivjela. I kad se osvrtao unazad i gledao niz nagib u purpurnu sumaglicu, ak ,do pedeset milja, srce bi mu se uzbudilo. Tamo negdje daleko bio je grob njegove majke. Nije nikada ni na as to zaboravio. Ali i ta daljina i sam dogaaj, nesretni udes majine smrti, inili su mu se dalekim, jako dalekim. Jedne veeri, kad okasnie sa logorom, Dick Curtiss ree Clintu: uj, Buff, ako sutra bude vedro, vidjet e oko podne planine Rocky Moun-tains. Cijelo dopodne sutradan bilo je lijepo i vedro, a Clint je pokuavao svojim otrim okom probuiti zid sumaglice, koji je visio nad horizontom. Oko podne poee se ukazivati nejasni obrisi, koji su bivali sve tamniji i sve vii. Postepeno dobie svoj lik. Vrhovi planina doticali su oblake! Clinta obuze neko neodreeno uvstvo. Opazio je na vrhovima planina bjelinu. Pa vrhovi su pod snijegom! Sad, kad bi bar ti konji i volovi ili bre! Clinta uhvati elja da poleti kao ptica, da vidi ove planine jasno i da uiva! Pribliavali su se sporo, pa se promjene u izgledu planina skoro nisu ni opaale. Clint se ve ,umorio od gledanja i enje. Prerija je bila divna, ali tek ove planine! Kako bi ih nazvao? Treeg dana izila su kola na greben lanca uz koji su se penjali cijelo dopodne, te je Clint preko utosive doline gledao na veliki masiv razvoda i. 50 tad prvi put stvarno vidio svu velianstvenost planina Rocky Mountains. Crni masiv dizao se do bijelih vrhova koji su parali nebo. Planina za planinom, vrh za vrhom redali su se i prelazili u purpurnu tamu k sjeveru. Na junoj strani zakrivao mu je pogled usamljen i irok masiv sa strmim stranama. Negdje izmeu tog masiva i planina bio je prijelaz kojim je karavan morao proi. Izgledalo je nemogue. Clint je pogledom pratio utu cestu, koja je vodila na nie, a zatim svijala u podnoje. Tko je bio taj, koji je prvi proara ovuda? Iz prianja je zakljuio i znao, da je to najprije bila bi-zonska staza, a onda indijanski put, zatim su tuda prolazili istraivai, pa traperi, pa kopai zlata, a sad, eto, vozari sa svojim karavanom. I on je s njima, vozar! Hrabri su bili ti bijelci koji su prvi nogom zagazili na ovaj put. Clint nije mogao u svojoj glavi predstaviti jasnu sliku duha i veliine tih ljudi. Sunce je zalo, planine se izgubile u tami i te veeri oni se ulogorie u njihovu podnoju. Naokolo je bilo uto, golo stijenje sa neto drvea i bu-nja. Zrak je bio hladan, s planine je puhao vjetar, pa je Clintu bilo prijatno uz vatru. Slijedeeg dana vozili su uzbrdo, zaofcretali izmeu visova, ^unce je o podne dobro prigrijalo. Trebalo im je etiri dana da prijeu preko prijelaza i stignu u Novi Meksiko. Na tom dijelu vonje za Clinta je bio najzanimljiviji trenutak kad je svojim kolima prelazio najviu toku prijelaza. Bilo je to, zapravo, i jedino to je upamtio sa toga dijela puta. Kad su opet stigli na otvorenu visoravan, mogao je ponovo vidjeti svu ljepotu krevitosti i 51 divljine i uivati u tome. Konano je karavan poslije ove duge i teke vonje stigao u Fort Union, malu ali vanu stanicu. Bila je glavna otpremna toka za cijeli Novi Meksiko. U tvravici se nalazila posada od etiri eskadrona konjanika pod zapovjednitvom majora Greera.

Ovdje se Dick Curtiss oprostio i rastao sa Clintom. Dragi moj, Buff, sad u ja u planine cijelu zimu na traperskd posao, postavljat u zamke za divlja. Mislim i nadam se da emo se negdje sresti na Staroj cesti u proljee. Zbogom i mnogo sree! pozdravi ga Clint. Volio bih kad bih mogao poi s vama. Bit e i to kad bude stariji. I ja bih to volio. Ovdje na zapadu ljudi se rastanu, ali se uvijek ponovo ne sastanu, na alost... Clinte! Kad ti doe prilika da uhvati na nian nekog crvenokoca, Sjeti se Dioka Curtissa. U Fort Unionu istovarili su pola tereta i olakali kola za dalje putovanje. Od ove tvravice put je krivudao pored rijeke Colins. Bila je to prva planinska rijeka koju je Clint vidio. Bistra i duboka, a od jednog vozara je uo da u toj rijeci ima mnogo pastrva. Nije imao prilike da se uvjeri, jer ,su vozili brzo, a vojnici iz pratnje bili su na oprezu. Uskoro su trebali naii na prolaz zvani Apaki prolaz, koji je bio najopasnija toka .cijelog ovog dijela puta. Mnogo puta su Indijanci ovdje napravili pokolj nad karavanima. Clint nije elio da i on to doivi. Od same pomisli na indijanski napad jeila mu se koa, no istovremeno ga je neto kao podbadalo, izazivalo. 52 Bio je svjestan ta dva osjeaja u sebi, razliita i suprotna. Nije mogao izdrati a da ne vidi ta lei pred njima. Karavan je stao na stanovitoj daljini od tog Apakog prolaza, te su izviai izjahali naprijed da izvide teren. Clint je vidio vrlo uzak klanac izmeu dvije ute stijene, kud je prolazila i rijeka i cesta. ovjek nije morao biti osobito bistar, pa da odmah ne shvati da je to savreno mjesto za postavljanje zasjede i kao takvo vrlo opasno za karavane. Strmi nagibi sa strane bili su kreviti i obrasli kaljem, te su se s obje strane mogle sakriti i povee grupe Indijanaca zajedno s konjima. Jedan vozar, koji je od ranije poznavao ovaj prolaz, priao je drugovima, a Clint se prikljuio da uje. Prije neto vie od godinu dama upao sam ovdje u kau, ree i pokaza brazgotine na glavi i ruci. Bio je to velik karavan, oko stotinu kola, imao je i desetak starih, oprobanih boraca. Putem smo se nekako razbili na dva dijela i prvi dio, u kom sam i ja bio, ue ranije u klanac. Indijanci su nas pustili da potpuno uemo u tjesnac, pa odozgo osuli paljbu po nama. Oni iza nas uli su paljbu i dojurie u pomo. Indijanci, to su bili Apai, najgori crvenokoci koje znam, napali su samo s jedne, s desne strane, a konje ostavili tamo, iza onog visa. Nisu primijetili nae koji su jurili u pomo, jer ih je zagluilo njihovo vlastito urlikanje i .paljba pa kad su im nai zali sa strane i izvrili napad uz divlje urlike uzee bjeati k svojim konji-rna. Ubili smo ih dvadeset i sedam i sve ranjene dotukli. Mi smo imali devet mrtvih i dosta ranjenih; meu ovima sam i ja bio. Poginulo bi nas vie 53

da nismo u tren skoili pod kola. Odbili bismo mi njih i sami, ali... Od tog napada nijedan karavan nije proao ovuda bez vojnike pratnje. Pa tako i treba, dobaci jedan vozar. Al, meni je rekao Kit Carson, opet e jedan, kako e jednog dana neki karavan do kraja zaglaviti... Nije ono bio zadnji pokolj u ovom prolazu. Uto se izviai vratie. Nije bilo nikakve opasnosti i karavan je mogao krenuti. Olint se sav pretvorio u oko. Apaki prolaz bio je muan, vodio je kroz stijenje, taman, ukast i turoban. Plitka rijeka brzala je svojim koritom. Dobar dio puta prolaz je iao koritom rijeke. Clint je u mati proivljavao .pokolj o kom je sluao, a kad izaoe na otvoreno, odjednom mu laknu. Nakon ovog prolaza cesta je vodila preko lijepih nagiba obraslih zelenom, gotovo sivkasto-srebrnastom travom, zatim k usamljenim cedrovima, a onda ka gustoj umi borova i na kraju do tamnozelene borovine. Na istinama su pretravale srne i antilope. Tu i tamo pomaljale se ogromne stijene. Na svim nagibima viala se jata divljih purana, koji nisu ni opaali karavan to je prolazio. U visini je puhao vjetar, a gavranovi kao da su se igrali: okretali su se u vjetar i.leb-djeli rairenih krila. Dani su brzo prolazili jedan za drugim. Ovi prekrasni predjeli dojmili su se Clinta vie nego purpurna ravnica. Novi Meksiko pokazivao se veinom samo u crnoj i bijeloj boji, a trava koja je iz daljine izgledala bijela, bila je, u stvari, siva, te tako doe do izraaja ta bijelina i tam-nozelena boja poumljenih brda i grebena. Bio je 54 to divlji i mirisan kraj. Miris cedrova, borova i kadulje bio je Clintu nov i opijao ga. Gladni vrh blizu Las Vegasa dojmio se Clinta jo vie nego i prvi pogled na planine Rocky Mountains. Bio je to osamljen zeleni vis, odozgo ravno zasjeen, sa strmim stjenovitim padinama na kojima se tu i tamo vidjelo nekoliko cedrova. Clint upita nekog starog vozara, zato se taj vis tako zove. Zanimljiva je to pria, odvrati vozar i mislim da je istinita. Davno je to bilo, moda prije dvjesto godina, tamo su se neki panjolci borili protiv Indijanaca. Nisam siguran, ali mislim da su to bili Apai. panjolci su zaposjeli ovaj vis, uspeli se na njega i odanle pucali. Uza se su imali neto hrane i vode i tako ekali da im pomo doe. Pomo nije stigla. Indijanci su opkolili vis i ekali. panjolcima je nestalo hrane i vode, te su izginuli od gladi i ei. Zato se vis i zove Gladni vrh. panjolci? Oni su, naravno, bijelci? Clint e zamiljeno. Izgleda, bijelci ve dugo plaaju krvavu cijenu za ovaj Zapad. Tako je, moj Buff! Ja ti, kao stari ovjek sa prerije kaem: bijelci jo nisu ni poeli plaati ono to moraju platiti. Las Vegas je bio opasan, neugodan i opak grad, tako da stari Belmet nije putao Clinta po gradu ni danju, a kamoli nou. Izmeu Las Vegasa i Santa Fea leale su dvije stanice, San Jose i Barrel Springs. panjolska atmosfera i arolikost u Santa Feu godila je Clintu, te je uivao u prilinoj mirnoi ovog starog grada. Ovdje su is55

r"-~-^ ****mm^^^eum^^M "*!ww^"'n"p^(B l

tovarili robu i s praznim kolima uzili nekoliko milja uz rijeku, gdje je bilo dosta hrane za stoku, te ostali da logoruju cijelu zimu. Ovdje emo ostati est mjeseci i vie, ree Jim Belmet. Posla emo imati napretek, ali me zabrinjava kako emo s tvojom kolom, Clinte. Ponio sam neto kolskih knjiga, oe, pa u ja po njima uiti. Ako negdje zapnem, ti e mi pomoi, zar ne? Od slabe u ti ja pomoi biti. Moda e se nai netko u naoj grupi, da ti togod pokae. A hoemo li kad poi u lov? znatieljno e Clint. Jo kako! Pitao sam nekog trapera u gradu. Du ove rijeke ima bizona i divljih purana, a u brdima medvjeda, risova i jelena. Bilo kako bilo, mesa nam nee uzmanjkati. Vidio sam dosta Indijanaca u gradu, pade Clintu na pamet. Nita zato. U tvravici je est eskadrona konjanika. Oni krstare posvuda naokolo i nema opasnosti. Osim toga, uo sam da se ovi Indijanci stalno motaju ovuda, ali ne diraju nikoga. to se mene tie, ja nikad ne bih vjerovao Indijancima. Da, da, zavri Jim Belmet razgovor. Tog dana je mnogo Indijanaca dolo u logor. Ponaali su se prijateljski. Voa karavana, kapetan Couch, naredio je svima da budu ljubazni s njima i da ih ponude jelom. Clinta su ovi Apai i odbijali i privlaili. No Komane nee on nikada podnositi, ma kako se oni prijateljski ponaali. 56 5. Svatko je sebi mogao napraviti stan za zimu po volji. Neki su vozari rijeili da stanuju u kolima, drugi su razapeli atore, a nekolicina odlui da podigne brvnare, jer je uma bila blizu i grae do mile volje. Clint i njegov otac odluie da sagrade brvnaru. Njih dvojica nisu imali nikakvog iskustva u izgradnji ovakvih zgrada, te su morali sluati podrugljive i zajedljive ale svojih susjeda, koji su im tu i tamo neto pokazali i pouili ih. Buff, kakvu ti to talu die? zadirkivao je Clinta neki stari vozar koji ga je, inae, dobro znao i volio. tala? To je brvnara! Divota! Al* to nije ni za krave! Hej Belmet, ti si sigurno tesar po zanatu! opet e neki. Dobro da se grede ne znaju smijati! doda trei sve u ali. Belmet se nije ljutio, pa e potiho Clintu: Reci neto ovim lupeima! Olint spremno nadoveza: A vi mislite ostati vozari dovijeka? Zar neete jednom kao pioniri na svoju zemlju i u svoju kuu? Ma uje, dobro Buff kae, ree jedan opet. E, sad znaj, zato mi i uimo graditi kuu. 57

Poetkom listopada bilo je lijepo vrijeme. Dani sunaani i topli, noi hladne, u zoru je pomalo tipalo i popodne ponekad bilo malo magle. Lie topole poprimilo je zlatnoutu boju, mjestimine ute mrlje na brdima pokazivale su da je poela jesen. U udolima i dolinama pomaljale se crvena i bronzana boja. Clint bi rado poao u lov, ali nije htio prije no to brvnara bude gotova. Jedno popodne oko tri sata pojavi se pred Belmetovom brvnarom neki stranac. Bio je oznojen i u urbi, ali nije izgledao dopadljivo. Mogu li ovdje dobiti kakva konja, tipita, Mislim da moete, i to jeftino, odgovori Belmet. Sluajno je u tom trenu prolazio kapetan Gouch sa jo jednim ovjekom kojega je Glini znao samo iz vienja. Oni su, moda, ili za tim strancem. Bili su jako znatieljni. ta hoe taj ovjek? Couch upita Belmeta. Htio bi kupiti konja. Couch otro pogleda stranca: Kako se zovete' Miller, Hank Miller. Odakle ste? Iz Santa Fea. Zato niste tamo kupili konja? opet e Couch nepovjerljivim glasom. Nisam imao vremena, nervozno odgovori stranac. Znai, neprilike? Tako neto, odvrati stranac. A zbog ega? 58 Kartao sam se, pa su me napali da varam u igri. A to nije bila dstina, zar ne? Nije. Rekao sam onim mangupima da lau. Da? A ta je dalje bilo? Napala su sva trojica i jo neki sa strane, pa sam potegao revolver. Ranili ste nekoga? Ne znam. Odmah sam pobjegao iz grada. Nisam se ni osvrtao... A ta vi hoete od mene? Nemam vremena da ga gubim s vama. Hou konja i sedlo. Platit u. Ve bih ga nabavio da me niste zadravali. Do vraga, tko ste vi uope? Couch izvue revolver. Ruke uvis, brzo! Stranac, koji ree da se zove Miller, problijedi i die ruke. Belmet, oduzmite gospodinu Mileru pucaljke, odsjeno ree Couch. Kako vidim ima dvije. Clintov otac oduzme strancu oba revolvera, a i no iza pojasa.

Sandersone, ostanite ovdje sa Belmetom i pazite na ovog ovjeka! Nemojte da vam pobjegne! Ja idem u Santa Fe, da vidim ta je to bilo! Couch skoi u sedlo i odjae. im je nestao iz vida, Miller se istrgne Sandersonu iz ruke, udarcem ake po glavi obori Belmeta i stane bjeati. Br/i i spretni Clint, koji je takoer tu bio i pazio podmetne mu nogu. Miller se saplete i padne. Srditi, Sanderson i Belmet skoe na njega, zgrabe ga vrsto, veu mu ruke i potom ga zaveu uz kota od kola. Miller je stenjao: Kakav je to nain ovako postupati s ovjekom koji vam nita nije uinio!

Pa rekao sam vam da sam poten ovjek, ali se bojim onih lupea. Dat u vam sto dolara, pustite me! Jezik za zube, jer 6u te tresnuti po glavi, Ijutito mu dobaci Belmet opipavajui svoju opeklinu na bradi. Uto se vratio Couch sa erifom i dvojicom pomonika iz Santa Fea. O, ba vas traimo, erif e Milleru. U gradu lei jedan ubijen i jedan ranjen ovjek, koji e prepoznati ubojicu. Vi ete s nama. Odveite ga! erif s pomonicima povede Millera vezanog na konopcu kao neku ivotinju, a Belmet i San-derson osedlae konje i otkasae za njima u grad. Nisu samo oni bili znatieljni, pooe i drugi. Clint je ostao. Znao je da je taj ovjek neki okorjeli lopov, a ipak mu ga bi ao. Vratio se k poslu i radio sve do veeri, a onda sjede da gleda zalaz sunca. Uvijek je to volio. Tog dana su rastrgani oblaci na zapadu zakrivali sunce na zalasku, a sjajne suneve zrake kroz vedrinu meu oblacima mjestimino su obasjavale dolinu koja se prelijevala u purpurnoj boji. Skoro u mrak vratio se Jim Belmet. Na licu mu nije bilo uobiajenog smijeka. Prie Clintu. Evo i nas! Sve je .spremljeno, oe, samo da zakuhamo veeru! ao mi je to sam zakasnio. Ti si sigurno gladan. Ja nisam. Muno mi je nekafco. A ta se desilo, oe? U gradu su ljudi odmah objesili onog ovjeka. Sve sam vidio i drago mi je to ti nisi bio tamo. Objesili? A zato? 60 Varao je na kartama. Lupe. Ubio jednog ovjeka, a jednog ranio. Tono su ustanovili tko je bio. Jo dok su ga ispitivali, navalila je razjarena masa, zgrabila ga, za tren oka su ga objesili nasred trga. Eno ga, jo visi na drvetu! Glint je mogao zamisliti sliku, koju je otac opisao. Umalo da ne ree: A ta smo, uope, i dolazili na taj Zapad! No, savladao se i utio. To ionako nije bilo njegovo iskreno miljenje ve trenutna posljedica neugodnog dogaaja to mu ga je ispriao otac. I pored svih tegoba, ak i pored potresne majine smrti, Clint ne bi mogao rei da je ikad osjetio odbojnost prema tim divljim predjelima na granici. Naprotiv, u njegovoj dui, kao pod nekim tajnim podsticajem, rasla je ljubav prema tom slobodnom i divljem ivotu kojim je sada ivio. Nakon nekoliko dana uselie Clint i stari Belmet u svoju brvnaru. Unijeli su u nju sve svoje stvari. Zavist njihovih susjeda upravo im je sad godila. Bude li zima redovita, potrajat e jo mjesec dana do prvog snijega, a moda jo dulje do prve studeni.

Danima je ve dolinom i okolnim breuljcima odjekivala jeka puanih hitaca. Vozari su lovili da spreme mesa za zimu. Kad su Clint i njegov otac krenuli u lov, morali su izai podalje, jer je divlja u blizini ve bila poplaena, rastjerana i poubijana. Bizoni i jeleni su nestali. U stvari, bizoni su preli dalje, u nie doline, a lovcima je bilo zabranjeno da se udaljuju tako daleko od logora. Potroio je Clint dosta municije prije no to je ubio prvu zvjerku. Pogled na velikog plavka61

r L stog jelena, njegove uspravne dugake ui i bijeli rep uvijek bi Clinta toliko ushitili i smeli da su mu ruke drhtale i prosto nije mogao nianiti. Ali on nije poputao. Lovci su mu se podsmjehivali i govorili: Uzmi ti bolje svoju teku puku za bi-vole, Clinte! Doe dan te on pogodi krasnog smdaa. Uh, to je skoio, propeo se i potom pao zarivi rogove u zemlju! Lov ina divlje purane jako je privlaio Clinta. Ni sam nije znao zato; valjda zato to je od svakog drugog lova bio tei, ali i pomalo aljiv, osim toga, puranovo meso bilo je izvrsno i bolje od svakog drugog. Olintov otac je lovakom pukom skinuo nekoliko purana i oni su ve par puta probali tenu peenu puretinu, pa i samo to bi bio ve dovoljan razlog za Clinta. Puranove batake okrstio je on bubnjarskim palicama. Peene batake i prsa jako je volio i slasno jeo. ak je i otvoreno govorio da ih se ne moe najesti. No, pogoditi zrnom divljeg purana u trku bila je i te kakva vjetina! Clint je od nekoga uo da je lov na divlje purane pukom samarom samo lov za lonac, a ne sport. Htio se pokazati pravim lovcem i loviti svojom vojnikom pukom. Kupio je dosta metaka. Podalje uz nagib i visoko na strmini iznad logora naao je Clint divlje purane. U tom predjelu nije viao jelene. Ovaj teren nije bio previe daleko od logora, tako da mu kapetan Couch i njegov otac dopustie da tu lovi, ali nije smio prijei preko grebena. Zbog priline strmine teko se bilo popeti do tog terena. 62 Ve u ranu zoru popeo bi se Clint do svog lovita. Pod nogama bi mu pucketala smrznuta trava, a iz usta na hladnom zraku puila mu se para. Pronaao je poiru -travnatu zaravan na kojoj se nalazilo nekoliko grupica borova, te orahovog drvea. Te godine, a to se esto ne deava, obilno su rodili orasi i sad ve poeli padati s drveta. Purani su ih voljeli i lakomo jeli. Dva do tri vea jata esto su dolazila na tu zaravan radi oraha. Clint je znao da ih moe tamo zatei rano ujutro. Pucao je u njih, ni sam nije znao ve koliko puta, ali nijednom puranu nije ni pero skinuo. Purani nisu marili za njegovo pucanje, dolazili su stalno, po emu se vidjelo da im jako prijaju slatki orasi. Clinta je prilino jailo saznanje da nita ne zna o lovu na divlje purane. Savjetovali su mu svata. Jedan mu reeee: Nai im leglo. Drugi: Uhvati ih na vodi kad piju. Trei: Naui ur-likati kao puran. Uzmi uplju kost i napravi svi-ralu za urlik, pa ih dozivaj. Purani e pravo na tebe, a ti ih skidaj. Clintov otac se na to sve smijao, pa e: Uzmi moju lovaku puku i samu za jelene, pa lovi. Teko e zrnom pogoditi pticu. Clint je pokuavao sve osim ovog zadnjeg. Ba nije htio da purane gaa lovakom pukom, ve vojnikom. Upoznavi bolje te lukave i hitre ivotinje, sve im se vie divio. Purani bi ga nadaleko opazili ili osjetili, i to uvijek van puanog dometa.

Najmanje jato sastojalo se od oko petnaest ovih lukavih deronja. Bili su to ogromni purani, prekrasna divlja, kakvu jo nije vidio. Veina ih je bila tamnije boje, sa purpurnim perjem na grudima, dugom bradicom, malom lukavom crvenom glavom, sa zadnje strane mrkom i 63

r posutom smeim piknjama. Osobito njihov lepezasti crvenobijeli rep upravo je svojom ljepotom zanosio Clinta. Nekoliko ih je bilo vie bronzane boje, a jedan se isticao svojom neobinom velianom, bio je vie bjelkaste nego bronzane boje. Mnogo puta se Clint privukao ovom jatu ina domet puke i kad ih je primijetio, purani su ve bili u bijegu. Pucao je Clint i trao i opet pucao i trao, ali badava! Drugo jato bilo je vee. Skoro same enke i mladi do godinu dana. U treem jatu bilo ih je sigurno stotinjak, sve sami mladi. Jednog dana uspije Clintu opaliti u ovo tree jato i ubiti mladog deronju tekog oko petnaest funti. Veselo i ponosno donio ga je u logor. Pokazao ga ocu i najbliim susjedima, zatim ga ourio, oistio i objesio pod strehu da se smrzne. Kad ujutro?! Purana nema! Odnio ga maak, otac e, a moda i kojot. Nije to kradljivac s etiri noge ljutio se Clint. Vidi ovamo, te pokaza na ljudske tragove na mekom tlu. To nije ni moj ni tvoj trag, oe! avo da ga nosi, ree stari Belmet eui se po glavi. Nasmijao bi se, ali se bojao da jo vie ne rasrdi Clinta. Nai u ja ve tog maka! I tu poe Clint prvi put da se vjeba u traganju po stopama. Nije ba mogo uspio. Slijedio je tragove do nekog atora. Vjerovao je da mu je puran ovdje nestao, ali ga nije dobio natrag. Slijedeeg dana ubije Clint jo jednog purana iz istog jata. Dobar komad mesa ispekli su za veeru, Clint se najeo do grla da se naplati za onog 64 to su im ga ukrali juer. Ostatak objesi i vee tako da mu ga nisu mogli ukrasti. Sad je ve prilino nauio trikove kako da iznenadi purane i nekoliko puta je donio po jednog iz lova. Zatim ubije krasnu puru iz drugog jata. Ambiciozan i odluan, napregne Clint svu svoju snagu i lukavost da ulovi jednog od onih velikih deronja iz prvog jata. Nekoliko dana je pokuavao, ali uzalud. Ve se i postidio pred samim sobom, a pred drugima da se i ne govori. Konano mu uspije da im se pri-krade na povoljnu daljinu, ali ovaj put promai. Sam za sebe je svoju elju okrstio puranskom groznicom. No slijedeeg dana pucao je i ranio jednog velikog, gotovo ogromnog deronju. Ostali su se strano uzbunili i odletjeli. Ovaj pogoeni poe da se trza, brzo klopara krilima i pravi veliku galamu. Clint spusti puku i pojuri da zgrabi to udovite koje se trzalo i prevrtalo. Kad ga htjede uhvatiti, puran ga opali krilom da je gotovo pao. Na njegovo razoaranje i uenje deronja se die i potra. Clint udari za njim. Trao je brzo, ali je puran bio bri. Krajnjim naporom Clint ga stigne i uhvati, ali mu u rukama osta samo perje. Puran se istrgao i pobjegao. Clint ga je gonio, dok mu dua nije ispala na jezik, te klone i prui se na zemlju. Silazei u logor bio je tuan, ali sad ve mudriji lovac, pa je rijeio da primijeni drugu taktiku.

Slijedeeg jutra odlui da pazi i najprije proui kako se purani ponaaju i ta rade. Jutro je bilo mirno. Sjedei sakriven na drvetu, uo je itanje tekih krila, a onda tupe udarce kako su 5 Karavani se bore 65

r purani slijetali na zemlju. To se ponovilo. Znao je da to purani dolaze iz svog skrovita. Sad, ta e purani uraditi prije: poi na vodu ili jesti? Clint je mislio, valjda e najprije na hranu. ekao je, pazio, napregnuto sluao. Proe ve dosta vremena i Clint se poboja da mu je plan propao. Zgrene noge ga ve zaboljee i on htjede sii i razgibati se. Odjednom je uo neko gre-banje. Znao je taj zvuk. Krivei vrat, zurio je kroz kronju i opazi istavo jato purana na nekih pedesetak metara. Clint se toliko oduevio i zanio da je gotovo tresnuo s drveta. Ali se savlada. Divota! Tu pred njim, njemu pred samim nosom trijebili su se purani i jeli. Jedan od njih stalno je pridizao glavu i gledao naokolo. Izgledali su jako divlji, kao veliki nojevi. Tog trena ni purani nisu osjetili da im Clint uzima mjeru. On je ve ranije stavio u puku ralje drei je pred sobom, te je nije morao namjetati i ukati, ve samo nianiti. Srce mu je tuklo dok je nianio purana kojega je najbolje vidio kroz lie. Taj je bio debeo kao bure. Ovaj put neu promaiti, pomisli Clint. No deronja nije stajao mirno na mjestu i dok ga je pratio nianom, izae mu na muicu drugi, jo vei, koji je priao jo blie. Aha, jo bolje, mislio je Clint i oi mu skoro iskoie. Ovaj je deronja, izgleda, bio dostojanstveni voa jata. Perje mu je bilo krasne, bijelo proarane bronzane boje. Clintu doe da klikne od veselja, ali je najprije trebalo pucati. Sputajui malko prednji kraj cijevi, zapne njome o granicu. Veliki puran se tre. Clint je jasno vidio pura-novo malo crno oko. Znao je da ga je puran primijetio ali kasno, te potee okida. Pucanj je odjeknuo. Nastade strahovito lupanje i mlataranje krilima. Clint nije mogao vidjeti od dima. Pijukanje i puoketanje granica je prestalo. Clint se sruio s drveta. Pred njim je leao ogromni bjelobronzani deronja s rairenim repom. Trzao se i jo malko batrgao. Ovaj put krv i smrt ivotinje ne izazva u Olintu nikakvo aljenje. Vie je bio zlurad nego ponosan. A, ti si taj skaka? Hm, da vidim ta e otac sad rei! I kad htjede dignuti tu ogromnu pticu, prilino1 se iznenadi. Morao ju je obuhvatiti s obadvije ruke, pa i tako nije bilo lako. Znojio se na pasja kola dok je vukao purana po travi i dovukao ga u logor. I kad ga je poloio na zemlju pred oca i druge, likovao je ovaj put i osvetio im se za sva njihova podrugivanja. Moda bi bilo bolje da ga odsada zovemo puranom! ree neki vozar. Vijest da su se na istonoj granici pojavili Indijanci Kiove, prekinula je Clintov lov. Pa i Ebog nastupa otre zime ne bi mogao vie loviti. Osim toga, morao je napustiti svoju misao i elju da odjae u Taos i posjeti Kita Carsona i vidi uveni Maxwelov ran. Satima je sjedio kraj knjige. Malo-pomalo preuzeo je sav kuni posao, jer je otac zajedno s drugim vozarima sve ee odlazio u Santa Fe i traio zabave po krmama. Belmet, dodue, nije bio ni pijanac niti karta, ali je stalno osjeao gubitak svoje druice, Clintove majke, te ga je titila bol i ubijala jednolinost logora. Zato je odlazio u grad. Clinta je to muilo, ali su mu dani prolazili brzo. Hranio je stoku, sjekao i dovlaio drva, loio vatru i radio mnoge poslove.

6?

Kad je dolo proljee i ceste se osuile, sklopio je kapetan Couch i njegovi ljudi ugovor s firmom Auli & Co. za prijevoz koe i krzna, dok su vozari bili zaposleni pakovanjem robe i motanjem koa u bale, to nije bio lak posao, stigao je iz Taosa karavan od sedamdeset ljudi, veinom starih iskusnih graniara. Ova dva karavana spojila su se za opasno putovanje prema istoku. Takav veliki karavan skoro da se i nije morao bojati prepada. Zadnjeg dana mjeseca svibnja krenuo je taj veliki karavan iz Santa Fea. Ispoetka je napredovao polagano, jer su tedjeli volove za tei dio puta. Preli su rijeku Peca i ulogorili se u Mori, na rancu nekog pukovnika Vraina, jednog od najstarijih ivih graniara u tom kraju. On je doao na Zapad jo 1819. godine, tegodinama proivio tu kao lovac i traper, borio se u ratu protiv Nava-josa 1823, za vrijeme zaposjedanja Texasa dobio je in majora, kasnije u Amerikoj invaziji dobio je in pukovnika, konano se potom povukao iz vojske i ivio stalno na svom rancu. Clint je upoznao starog graniara, koji mu je nalikovao na nekog plantaera s Juga. Vonja do Foprt Uniona protekla je bez smetnji i bez osobitih dogaaja. Dani su bili hladni, ponekad s vjetrom i oblacima praine. Clintu se to nije svialo. U Fort Unionu zatekli su dravni karavan, koji se spremao za put prema istoku, u Fort Leavenworth. Kapetan Couch je odluio da prieka na ovaj karavan, pa se tako Clintu pruila mogunost da za etiri slobodna dana vidi i upozna ivot u tom graninom naselju. Jednom je

68 vidio i vie nego to je trebalo, naime sluajno se zatekao i gledao dva ovjeka kako se bore na noeve. U Fort Unionu bio je spreman itav eskadron konjanika da prati ovaj neobino veliki karavan. Vozari su ovaj put bili veoma raspoloeni, jer se nisu morali bojati Indijanaca na putu. Kola su opet zala u preriju i Clint je opet danima gledao preko prerije u beskraj sve do horizonta. Sjeao se i prepoznavao logore i mnoge znakove putem kojim je lani proao. Kad su stigli u Coucil Gr ove, odvojio se dravni karavan i otiao dalje u Fort Leavenworth, a preostali dio nastavio je put u Westport Landing. Tako Clint nije mogao proi pored majina groba. Ali u srazmjeru s ogromnim daljinama na preuji, to mjesto nije bilo tako daleko od puta kojim je Clint sada putovao, tako da je qn tih par dana bio vrlo sjetan i tuan. U Westportu je Coughov karavan istovario teret i ulogorio se na obali rijeke Missouri radi odmora i hranjenja stoke. Ovakvi odmori morali su se davati, jer je stalno teglenje tjednima jako umaralo i iscrpljivalo stoku. Jednog dana je Clint ba pecao na rjeici koja se uliva u Missouri, kad mu prie neki djeak otprilike njegove dobi i ree mu da se i njegov ujak prikljuio karavanu i da e ga uzeti sa sobom. Djeak se tome jako veselio. Clint je mrzovoljno pogledao ovog crvenokosog pjegavog djeaka, koji je imao posve krivu predstavu o putovanju karavanom. Za Clinta je to bilo daleko od svake ale ili izleta. Ja se zovem Tom Sidel, prijazno e djeak. Znam tko si ti. Ti si Clint Belmet.

Zdravo! A tko ti je to rekao? odvrati Clint izvlaei udicu. Istovremeno se nije dalo i pecati i razgovarati. Tvoj otac. On poznaje mog ujaka i drago mu je to emo i mi putovati s vama. I rekao mi je da emo nas dvojica postati dobri drugovi. Tom ree ovo skromno, vie bojaljivo i s nekom nadom, tako da se Clint malo udobrovoljio. Pa ja nemam nita protiv toga, ako ti moe da se lati i ozbiljnijeg posla, ree Clint malo s visoka. Ja sam jak, ali ne mogu jo koijaiti. Nema ba mnogo trinaestogodinjaka koji bi to mogli. Clint osjeti da mu se taj deko moe sviati. Zna li pucati? upita Clint. Ne znam, ali bi me moda ti mogao nauiti. uo sam da su ti zbog lova dali nadimak Buff i Puran. Meni se vie dopada Buff. Zna li baratati sa sjekirom? Ujak kae da slabo baratam, iskreno odgovori Tom. A hoe li se uplaiti i plakati kad nas napadnu Indijanci? Zbilja? Hoe li nas napasti? mucao je Tom. Sigurno. Sad na prvoj vonji imat emo borbe, vidjet e. Svake noi, kad logorujemo, sastavljamo kola u krug, a s jedne ili dvije strane ostavljamo prolaze za stoku. Opasno je ostaviti volove i konje da pasu napolju izvan kruga. Po dvadesetak straara uva logor, pa i onda nam se Indijanci priuljaju i napadaju. Zna, jednom su nas napali i da nije bilo mog psa Jacka, sve bi nas poubijali i skalpirali... Ubili su moju majku. Joj, ubili je? uplaeno uzviknu Tom. 70 Da. Puano zrno joj probilo plua. I dok sam ja trao i traio oca, ona je umrla. Tako mi je ao! I ja sam izgubio majku. Nije od Indijanaca, ve ... Nemani ni oca! Clint se raznjeio. Ovaj Tom Sidel mu se svidio. Nije bio hvalisav i uobraen, ve skroman i dobar djeak.

Dobro. A to bi ti radio kad bi nas napali Komani ili Kiove? nastavi Clint. ta bih radio? Boe! Ja bih se sakrio pod kola. Nakon ovih iskrenih rijei Clint ga preutno primio za prijatelja. Odakle dolazi? ivio sam do prole godine u Chicagu, a onda preao ujaku u Iowu. Ooo, gradski deko? Da. ta ja tu mogu? Koliko si iao u kolu? etiri razreda. Auh, pa dvije godine vie nego ja... Tome, zna ti ta? Hajde da se nas dvojica pogodimo. Evo, ja bih tebe uio koijaenju, pucanju i raznim stvarima u logoru, a ti e meni pomagati u uenju. Ja sam uio neto malo zemljopisa i... tako, ali nisam aritmetiku, to ne znam, pa moram uiti. Vrijedi, Buff! AT e ti s naom pogodbom proi slabije od mene. Djeaci su se vratili u logor i u Belmetovu atoru zatekli kapetana Coucha i komandanta tvravice, Majora McLaughlina. Major je doao da se s Couchom dogovori o prijevozu dravne robe u Fort Wise u Coloradu., 71

r L Ja bih rado preuzeo taj posao, ali mi vozimo samo uz vojniku pratnju, ree Couch. Na alost, sad ba nemam vojnika, odvrati major. Zaista mi je ao to ne mogu preuzeti, ali ne mogu bez zatite. Kom