zbornik

Zajednički projekat

Evropske unije i Vijeća Evrope

“Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini”

ZBORNIK RADOVA

Sarajevo, juli 2010

3

Ovaj zbornik sadrži sljedeće dokumente izrađene u okviru projekta: 1. I. Unapređenje mogućnosti uvođenja alternativnih sankcija u

praksu OKVIRNI STRATEŠKI PRAVCI MOGUĆEG UVOĐENJA SANKCIJA I MJERA KOJE SE IZVRŠAVAJU U ZAJEDNICI U BOSNI I HERCEGOVINI

5

2. II. Izgradnja kapaciteta osoblja PRIRUČNIK ZA OBUKU PREDAVAČA O LJUDSKIM PRAVIMA U ZATVORIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

67

3. III. Unapređenje situacije u kojoj se nalaze ranjive i visoko rizične kategorije SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA U ZATVORIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

� PROCES PRIJEMA NA IZDRŽAVANJE KAZNE � SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA OSUĐENA

LICA ŽENE � SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA OSUĐENA

LICA OVISNIKE O OPOJNIM DROGAMA � SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA OSUĐENA

LICA POČINIOCE KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE

� SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA VISOKORIZIČNE KATEGORIJE OSUĐENIH LICA

117

129

155

187

221

243

4 IV. Pomoć u sačinjavanju novog zakona o mentalnom zdravlju ili amandmana na postojeće zakone o mentalnom zdravlju PRIJEDLOG PROMJENA I DOPUNA ZAKONA O ZAŠTITI OSOBA SA DUŠEVNIM SMETNJAMA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I ZAKONA O ZAŠTITI LICA SA MENTALNIM POREMEĆAJIMA REPUBLIKE SRPSKE

277

5. V. Sistem upravljanja informacijama INTEGRALNI INFORMACIONI SISTEM ZATVORSKE SLUŽBE U BOSNI I HERCEGOVINI

301

6. VI. Pomoć u unapređenju mehanizama nezavisne inspekcije kao osnovnog mehanizma zaštite protiv kršenja ljudskih prava u zatvorima u Bosni i Hercegovini OSNOVNE SMJERNICE ZA UNAPREĐENJE NEZAVISNE INSPEKCIJE ZA ZATVORE U BOSNI I HERCEGOVINI

311

5




I. UNAPREĐENJE MOGUĆNOSTI UVOĐENJA ALTERNATIVNIH SANKCIJA U PRAKSU

OKVIRNI STRATEŠKI PRAVCI MOGUĆEG UVOĐENJA SANKCIJA I MJERA KOJE SE

IZVRŠAVAJU U ZAJEDNICI U BOSNI I HERCEGOVINI

Sarajevo, juni 2010

6

Pripremili članovi radne grupe:

Miralem Duranović, inspektor, Ministarstvo pravde FBiH Ahmo Elezović, inspektor, Ministarstvo pravde BiH

Adila Hodžić, stručni savjetnik za institucije socijalnog rada, Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH

Ljubo Lepir, pomoćnik ministra za socijalnu zaštitu, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS

Nenad Mirkonj, inspektor, Ministarstvo pravde RS Amra Trnka Oručević, viši stručni savjetnik, Ministarstvo civilnih poslova BiH

uz pomoć povremenog konsultanta Vijeća Evrope

Randell Barrows, bivši viši rukovodilac Nacionalne probacijske službe, London, Velika Britanija

u saradnji sa projektnim timom

Marica Bender, menadžer projekta, Vijeće Evrope Irena Križnik, stalni rezidentni konsultant, Vijeće Evrope

„Okvirni strateški pravci mogućeg uvođenja sankcija i mjera koje se izvršavaju u zajednici u Bosni i Hercegovini“ je finalni dokument projekta.

7

SADRŽAJ

Stranica PREDGOVOR

9

I. UVOD

9

II. SANKCIJE I MJERE U ZAJEDNICI U EVROPSKIM ZEMLJAMA 2.1. Krivično-pravno zakonodavstvo 2.2. Organi nadležni za izvršavanje

10

10 11

III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE

13

IV. OKOLNOSTI KOJE TRENUTNO UTIČU NA MOGUĆNOST REALIZACIJE I PRUŽANJE PODRŠKE UVOĐENJU SANKCIJA I MJERA U ZAJEDNICI U BIH 4.1. Rad za opće dobro na slobodi 1. Zakonski osnov 2. Situacija u praksi 3. Prijedlog za uspostavljanje sistema izvršenja instituta rada za opće dobro i njegova implementacija u praksi 3.1. Prijedlog izmjena i dopuna zakona 3.2. Prijedlog implementacije 4.2. Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom 1. Zakonski osnov 2. Situacija u praksi 3. Prijedlog za uspostavljanje sistema izvršenja instituta uslovne osude sa zaštitnim nadzorom i njegova implementacija u praksi 3.1. Prijedlog izmjena i dopuna zakona 3.2. Prijedlog implementacije 4.3. Uslovni otpust sa zaštitnim nadzorom 1. Zakonski osnov 2. Situacija u praksi 3. Prijedlog za uspostavljanje sistema izvršenja uslovnog otpusta sa zaštitnim nadzorom i njegova implementacija u praksi 3.1. Prijedlog izmjena i dopuna zakona 3.2. Prijedlog implementacije 4.4. Uloga sistema socijalne zaštite kod sankcija i mjera u zajednici

15

15 16 19

19 19 21

22 22 24

24 24 25

26 26 27

27 27 29

30

V. MOGUĆI DALJI RAZVOJ SISTEMA IZVRŠENJA SANKCIJA I MJERA U ZAJEDNICI

32

8

VI. USPOSTAVLJANJE PROBACIJSKE SLUŽBE U BIH 6.1. Uvod 6.2. Vizija 6.3. Ciljevi i vrijednosti 6.4. Hitni prioriteti 6.5. Prioriteti u dvogodošnjem periodu 6.6. Rad osoblja Službe 6.7. Ljudski resursi 6.8. Partnerski aranžmani 6.9. Komunikacije 6.10. Resursi i poslovna opravdanost 6.11. Očekivani rezultati i učinci 6.12.Naredni koraci

34

34 34 35 35 35 36 37 38 39 39 39 39

VII. NEKOLIKO TAČAKA NA KOJE JE POTREBNO OBRATITI

PAŽNJU KOD UVOĐENJA PROBACIJSKE SLUŽBE 7.1. Smjernice 7.2. Pilot projekat 7.3. Uspostavljanje probacijske službe

40

40 42 42

VIII. REZIME

45

IX. PRILOZI Prilog 1 Neki elementi koji mogu poslužiti kod pripreme

nacrta ugovora

47 Prilog 2 Primjer nacrta matične knjige i ličnih listova 55

9

PREDGOVOR Ovaj dokument odražava stanje na dan 14.04.2010 i predstavlja okvirne strateške pravce daljeg razvoja i mogućeg uvođenja sankcija i mjera koje se izvršavaju u zajednici (u daljnjem tekstu: sankcije i mjere u zajednici) i rezultat je rada radne grupe br. 1 - „Unapređenje mogućnosti uvođenja alternativnih sankcija u praksu“ u okviru Zajedničkog projekta između Evropske unije i Vijeća Evrope „Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini“ koji se implementira od 01.02.2009 do 31.07.2010. Željeli bismo vam predstaviti ovaj dokument, osmišljen sa namjerom da doprinese unapređenju mogućnosti uvođenja i izvršavanja sankcija i mjera u zajednici u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu BiH). On uključuje prijedloge pravaca u kojima se trebaju kretati moguća zakonska rješenja, kao i smjernice za njihovo uvođenje u praksu. Takođe bismo vas željeli podsjetiti da ovaj dokument nije konačan. To je živi materijal koji se razvija i dopunjuje shodno potrebama i postignutom napretku na području sankcija i mjera u zajednici. Vjerujemo da će ovaj dokument dobro poslužiti nadležnim organima vlasti u godinama koje predstoje. Na kraju bismo željeli izraziti zahvalnost relevantnim ministarstvima na njihovoj svesrdnoj podršci ovom projektu. I. UVOD Zajednički program Evropske unije (u daljnjem tekstu EU) i Vijeća Evrope (u daljnjem tekstu VE) treba da prikaže mogućnosti uvođenja sankcija i mjera u zajednici u praksu kao jedan od načina borbe protiv pretrpanosti zatvora, te da izradi okvirne smjernice za uspostavljanje probacijskih službi. Ta aktivnost je povezana i sa Strategijom za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2008 - 20121. Strategija za reformu sektora pravde u BiH predviđa u okviru reforme sistema izvršenja krivičnih sankcija afirmisanje izvršenja alternativnih kazni i provedbu instituta „rada za opće dobro“ kroz pilot projekat i prijedlog općih rješenja i provedbenih propisa, te pripreme studije o uvođenju drugih vidova alternativnih kazni. Isto tako, u sklopu rada na razvoju sistema uslovnog otpusta, predviđaju se analiza sistema uslovnog otpusta, te analiza i prijedlog za uvođenje sistema probacije. Sankcije i mjere u zajednici su danas u evropskim zemljama poznati i u krivičnim zakonodavstvima, i u praksi. Moderna zakonodavstva sve više preferiraju alternativne vidove sankcioniranja koji mogu poprimiti razne oblike, mogu se primjenjivati u predkrivičnom postupku, u fazama suđenja i izricanja kazne ili poslije

1 Strategiju su krajem juna 2008 usvojili Vijeće ministara BiH, entitetske vlade, te vlada Brčko distrikta BiH.

10

izricanja kazne, a sve u cilju izbjegavanja negativnih efekata zatvorske kazne. Zatvorsku kaznu treba izricati samo za teška krivična djela, u suprotnom težnja je da pojedinac ostane u zajednici. Sa druge strane, te vrste mjera doprinose i boljoj reintegraciji prestupnika time što stimuliraju i poboljšavaju prestupnikov osjećaj odgovornosti i njegove socijalne vještine kroz konfrontaciju sa posljedicama njegovog prestupničkog ponašanja, te zahtijevajući da izvršava aktivnosti koje doprinose njegovoj resocijalizaciji. Pri tome je sudjelovanje zajednice neprocjenjivo. Sankcije i mjere u zajednici mogu se izvršavati jedino unutar infrastrukture orjentirane ka zajednici i mogu se izvršavati ako postoji odgovarajuća organizacija za njenu implementaciju, a to je obično probacijska služba. U ovom dokumentu ćemo se fokusirati na rad za opće dobro i uslovnu osudu sa zaštitnim nadzorom koje već postoje u važećem zakonodavstvu; uvjetni otpust sa zaštitnim nadzorom koji u važećim zakonima ne postoji; te mogućnostima njihovog uvođenja u praksu. Sa druge strane, pozabavićemo se i smjernicama za uspostavljanje probacijske službe. II. SANKCIJE I MJERE U ZAJEDNICI U EVROPSKIM ZEMLJAMA 2.1. Krivično pravno zakonodavstvo U krivičnim zakonodavstvima evropskih zemalja postoji veliki broj raznovrsnih sankcija i mjera u zajednici koje se primjenjuju u svim fazama krivičnog postupka, što znači da su definisane u krivičnom zakonu. Generalno govoreći, one predstavljaju kombinaciju kontrole i pomoći, te nametanja uslova i obaveza koje ograničavaju slobodu prestupnika. Kada govorimo o elektronskom nadzoru, onda se on upotrebljava kao samostalna sankcija ili kao uslov povezan sa mjerom ili sankcijom. Takođe je potrebno spomenuti da se u većini zakonodavstava traži pristanak prestupnika, a samim tim i njegova spremnost za sudjelovanje. Drugi važan aspekt je uključenost zajednice jer prestupnik ostaje u zajednici koja je uključena u izvršenje sankcije i mjere u zajednici. Izvršavanje sankcija i mjera u zajednici traži postojanje organizacije sa radnim metodama, misijom i ciljevima koja će izvršiti mjeru ili koja će uspostaviti potrebne veze sa zajednicom. Nakratko ćemo spomenuti mogućnosti u različitim fazama krivičnog postupka koje postoje u krivičnim zakonodavstvima u evropskim zemljama: a) Faza predsudskog postupka na nivou tužilaštva: rad tužioca i primjena načela oportuniteta, primjena diverzionih mjera, medijacije, kompenzacija na relaciji počinilac - žrtva, kaucija, ograničenja određenih prava i sloboda, kao npr. ograničenje kretanja, kućni pritvor. b) Primjeri alternativa pritvoru u toku predsudskog postupka: finansijsko poravnanje ili transakcija, kompenzacija, medijacija i restitucija (povraćaj u prethodno stanje), uslovni otpust u toku predkrivičnog postupka, rad za opće dobro, liječenje, kaucija, policijski nadzor, zabrana prilaska određenom mjestu ili licu, kursevi, kućni pritvor sa i bez elektronskog odašiljača, privremena uslovna sloboda, kontrolisana sloboda.

11

c) Faza sudskog postupka na nivou izricanja kazne: suspendiranje kazne sa uslovom ili bez uslova, sankcija služenja u zajednici, mjera obaveznog liječenja ovisnika od droge, alkohola i osoba sa mentalnim poremećajima, nadzor nad određenim počiniocima, rad za opće dobro, izricanje novčanih kazni, reparacija/kompenzacija/naredba za restituciju, naredba za policijski sat / kućni pritvor (sa ili bez elektronskog odašiljača).

d) Faza poslije sudskog postupka: uslovni otpust i/ili uslovni otpust sa nadzorom, vikend zatvor, polusloboda (semi detention), puštanje na slobodu zbog rada (work release), kućni zatvor (sa ili bez elektronskog nadzora), izdržavanje kazne u nekoj vanjskoj instituciji. 2.2. Organi nadležni za izvođenje U većini evropskih zemalja organi nadležni za implementaciju sankcija i mjera u zajednici su probacijske službe. Postoje različiti modeli probacijskih službi koji odražavaju mnoštvo različitih kulturnih, pravosudnih, socijalnih i političkih struktura iz kojih potiču, kao i veličinu zemlje, obim usluga koje nude te službe, stepen integrisanosti u sistem pravosuđa ili socijalnog staranja, itd. Za većinu modela probacijskih službi može se reći da su im zajedničke sljedeće dužnosti: - Izvještaji Priroda pisanih (rijetko usmenih) izvještaja organima krivičnog pravosuđa značajno se razlikuje u zavisnosti od svrhe, strane kojoj se upućuje i faze krivičnog postupka u kojoj se izvještaj podnosi. Mogu biti u obliku izvještaja o socijalnom stanju, izvještaja u fazi prije izricanja kazne, stručnih mišljenja o ličnosti i psihosocijalnom stanju prestupnika, savjetodavnog izvještaja, izvještaja o napredovanju u pogledu nadzora po osnovu licence, itd. - Izvršenje kazni i mjera (provođenje rješenja koje donose sudski organi) Probacijske službe uključene su u izvršenje gotovo svih sankcija, sa izuzetkom novčane kazne, uslovne kazne bez nadzora, pomilovanja i amnestije; sve više su uključene u mjere liječenja tokom boravka u zatvoru i nakon njega, mjere liječenja zavisnosti od droga ili alkohola, zaštitne bezbjednosne mjere, izvršavanje zaštitnog nadzora kada se radi o psihijatrijskim bolesnicima, nalozima za starateljstvo, itd. - Smjernice, podrška i pomoć (podrška i briga za prestupnike tokom izvršenja sankcija i mjera) Ovo obuhvata pružanje informacija i savjeta, pomoć oko materijalnih (u oblasti stanovanja, zaposlenja, prihoda) i nematerijalnih (fizičkih, socijalnih, međuljudskih, emocionalnih, pravosudnih) problema, obezbjeđivanja osnovnih sredstava, stvaranje kontakata, upućivanje na druge organe, itd. Intervencije se utvrđuju u zavisnosti od vrste problema, prirode počinjenog djela (krivična djela u vezi sa drogom, nasiljem i krivična djela protiv dostojanstva ličnosti i morala) i kategorije klijenta (mentalni poremećaji, pritvorenici, ovisnici, manjine).

12

- Rad u zatvoru U nekim zemljama specijalne socijalne službe u zatvorima sarađuju sa probacijskom službom, dok u drugima obaveze službe uključuju i procjenu rizika i stepen opasnosti za zatvorenike, pripremu za otpust, nadzor u zajednici nakon otpusta i rad u porodici kako bi se olakšao proces reintegracije, pomoć štićenicima u vezi sa pogodnostima koje se koriste van ustanove. - Medijacija Medijacija se koristi ne samo u predkrivičnoj ili krivičnoj fazi postupka kao alternativna mjera, već i u fazi nakon izricanja presude da bi se iznašlo rješenje za konfliktnu situaciju ili, kao što je to slučaj u Engleskoj i Velsu, kod svake prijave za pomilovanje, da bi se obavijestila žrtva, te da bi se razmotrile moguće posljedice. - Briga nakon otpusta Pružiti zatvorenicima brigu nakon otpusta bio je jedan od osnovnih zadataka prvih službi u Evropi. U nekoliko zemalja (Engleska i Vels, Austrija, Irska) ova aktivnost još uvijek predstavlja važan dio obaveza probacijske službe dok je u drugim zemljama (Holandija, Finska, Italija, Norveška) to zadatak lokalnih socijalnih službi, ponekad i u saradnji sa zaposlenima u zatvorskoj socijalnoj službi ili probacijskoj službi. Pravni okvir. Pozicija probacijske službe unutar sistema krivičnog pravosuđa i njena konkretna uloga utvrđeni su u krivičnom zakonodavstvu. Organizacioni i funkcionalni vidovi probacijskog sistema utvrđeni su različitim pravnim aktima kao što su zakon o izvršenju krivičnih sankcija i posebni zakon o probaciji ili odredbe, odnosno pravilnici. Konkretne probacijske aktivnosti i svakodnevni rad u većini zemalja uređuju cirkulari vlade ili ministarstva, standardi, instrukcije ili upute ministarstva, te pravilnici. Što se tiče konkretnih modela organizacije službe za probaciju oni odražavaju socio-kulturnu pozadinu i veličinu pojedinih zemalja i mogu biti podijeljeni u tri grupe: 1. U većini zemalja je probacijska služba državni organ sa centraliziranom strukturom u nadležnosti ministarstva pravde. U tom slučaju probacijska služba može biti organizirana kao samostalna uprava (Irska, Rumunija, Moldavija, Portugal...) ili potčinjena zatvorskoj upravi kao poseban odjel (Bugarska, Danska, Estonija, Švedska, Francuska...) ili pak može biti priključena službama za pomoć žrtvama, medijaciju i sl. (Mađarska i Belgija). Iznimka su Luksemburg, gdje je dio tužilačke službe i Škotska, gdje je služba dio odgovornosti lokalnih socijalnih službi. 2. U Njemačkoj, Kataloniji i Švicarskoj probacijske aktivnosti su podijeljene između probacijske službe i socijalnih službi koje rade unutar sistema krivičnog pravosuđa. 3. U Austriji i Nizozemskoj su privatne organizacije koje se finansiraju iz javnih fondova. Većina probacijskih službi se financira iz državnog budžeta ministarstva pravde. Što se tiče kadrova, probacijskih službenika, oni moraju imati odgovarajuću stručnu spremu, tako da su probacijski službenici obično socijalni radnici, pravnici, psiholozi ili nastavnici i sl. Novi radnici prvo se ponekad zapošljavaju na određeni probni period prije nego se redovno zaposle. U nekim sistemima postoji i formalna obuka

13

koju organizira univerzitet. Centar za obuku zatvorskih službenika i službenika probacije organizuje uvodne kurseve, obuku o zakonu i propisima, kao i kurseve za obnavljanje znanja i vještina. Takođe se organizuje obuka koja je namijenjena razvoju vještina upravljanja i vođenju konferencije (sastanaka timova) za glavne službenike. III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE

VE je odavno prepoznalo značaj sankcija i mjera koje se izvršavaju u zajednici i shodno tome izradilo niz preporuka koje spominjemo u nastavku:

- Rezolucija (65)1 o uslovnim kaznama, uslovnom otpustu i drugim alternativama zatvaranju,

- Preporuka R(92)16 o Evropskim pravilima o sankcijama i mjerama u zajednici, - Preporuka Rec (1997)12 o osoblju zaduženom za sprovođenje sankcija i

mjera, - Preporuka Rec(1999)22 o pretrpanosti zatvora i inflaciji zatvorske populacije, - Preporuka R (2000)22 o poboljšanju implementacije Evropskih pravila o

sankcijama i mjerama u zajednici, - Preporuka (2003) 22 o uslovnom otpustu, - Preporuka Rec (2003)23 u vezi načina vođenja zatvorenika sa doživotnim i

ostalim dugotrajnim kaznama od strane zatvorskih uprava, - Preporuka Rec(2006)13 o pritvoru, uvjetima u pritvoru i zaštiti od zloupotrebe,

i kao posljednja iz niza - Preporuka R (2010)1 o probacijskim pravilima.

Evropska pravila o sankcijama i mjerama u zajednici zamišljena su kao paralela Evropskim zatvorskim pravilima. Njih ne treba smatrati kao sistem koji služi kao model. Umjesto toga, ona sačinjavaju skup obaveza koji je otvoren za općenito prihvatanje i na osnovu kojih se može djelovati. Ona su urađena s namjerom da se uspostavi skup standarda kojima bi se omogućilo državnim zakonodavcima i onima koji to provode u praksi (organima koji donose odluke i organima odgovornim za provedbu) da obezbijede pravičnu i djelotvornu primjenu sankcija i mjera u zajednici.

Nadalje, Preporuka o poboljšanju implementacije Evropskih pravila o sankcijama i mjerama u zajednici donosi između ostalog i neke primjere sankcija i mjera u zajednici kako bi pomogli zakonodavcima da uvedu što raznovrsnije sankcije i mjere u domaća zakonodavstva. (dodatak 2 član 1)

Preporuka o uslovnom otpustu kaže da bi u načelu uvjetni otpust trebao biti popraćen nadzorom koji uključuje pomoć i kontrolne mjere. Priroda, trajanje i intenzitet nadzora trebalo bi prilagoditi svakom pojedinom slučaju.

Preporuka o dugotrajnim kaznama navodi ''... posebice u slučaju zatvorenika na izdržavanju dulje kazne zatvora poduzet će se koraci potrebni da bi se osigurao postepen povratak životu u slobodnom društvu… ovaj cilj može se postići posebnim programom pripreme za otpust na slobodu ili djelomičnim ili uvjetnim otpustom pod nadzorom uz odgovarajuću društvenu podršku.''

14

Preporuka o pretrpanosti zatvora navodi - ''napori se trebaju usmjeriti ka što rjeđem pribjegavanju kazni dugotrajnog

zatvora što nameće težak teret zatvorskom sistemu, te ka zamjeni kratkotrajnih zatvorskih kazni radom za opće dobro na slobodi,

- imajući u vidu izricanje sankcija i mjera čije se izvršavanje provodi u zajednici, a koje bi mogle biti korištene umjesto lišavanja slobode, trebalo bi razmotriti mogućnosti:

o obustave izvršenja kazne zatvora s izrečenim posebnim obvezama, o kušnju (probacija), kao neovisnu sankciju određenu bez izricanja kazne

zatvora, o intenzivni nadzor, o rad za opće dobro na slobodi, o posebne programe postupanja za pojedine kategorije počinitelja, o mirenje žrtve i počinitelja / obeštećenje, o ograničavanje slobode kretanja (primjerice ograničenja vremena

kretanja ili elektronskog praćenja).'' Preporuka o primjeni pritvora navodi, da - ''S gledišta pretpostavke nedužnosti i pretpostavke u korist slobode, zadržavanje

u pritvoru osoba koje se sumnjiči za krivično djelo bit će iznimka, a ne pravilo, - U pojedinim slučajevima, zadržavanje u pritvoru odredit će se jedino tamo gdje je

to strogo potrebno i to kao mjera u krajnjoj nuždi; neće se koristiti u svrhu kažnjavanja,

- Kako bi se izbjegla neodgovarajuća primjena zadržavanja u pritvoru, dostupan bi trebao biti najširi mogući spektar alternativnih, manje ograničavajućih mjera koje se odnose na postupanje s osumnjičenim licem.''

Preporuka o probacijskim pravilima Ova preporuka definiše uspostavu i pravilno funkcionisanje probacijskih službi, a odnosi se i na druge organizacije koje izvršavaju zadatke probacije. Sa gore pomenutim preporukama čini zaokruženu cjelinu. Kako se vidi, široki spektar dokumenta VE preporučuje sankcije i mjere u zajednici, te postavlja standarde za njih, što je u skladu sa njihovom sve raširenijom upotrebom u državama članicama. DEFINICIJA Prema preporukama VE, izraz „sankcije i mjere u zajednici“ odnosi se na sankcije i mjere na osnovu kojih prekršitelj ostaje u zajednici i koje uključuju određena ograničenja njegove slobode putem nametanja uslova i/ili obaveza, a koje provode tijela određena u tu svrhu zakonom. Ovaj izraz označava svaku sankciju izrečenu od strane suda ili sudija i svaku mjeru koja se preduzme prije ili umjesto odluke o sankciji, kao i načine izvršenja kazne zatvora izvan zatvorske ustanove.

15

IV. OKOLNOSTI KOJE TRENUTNO UTIČU NA MOGUĆNOST REALIZACIJE I PRUŽANJE PODRŠKE UVOĐENJU SANKCIJA I MJERA U ZAJEDNICI U BiH Postoje neke već sačinjene analize2 o mogućnosti uvođenja sankcija i mjera u zajednici u praksu u BiH. Bilo je i nekoliko pokušaja uvođenja izvršavanja nekih sankcija i mjera u praksu, ali se oni nisu održali. Ove pokušaje ćemo spomenuti kod pojedinačnih sankcija i mjera. Trenutno se u FBiH pripremaju izmjene i dopune Zakona o izvršenju krivičnih sankcija koje će omogućiti uvođenje elektronskog nadzora. U daljoj razradi mogućnosti izvršenja rada za opće dobro, uslovne osude sa zaštitnim nadzorom i uslovnog otpusta sa zaštitnim nadzorom, polazilo se od mogućnosti koje postoje za uvođenje već postojećih zakonskih rješenja u praksu kako bi ona konačno profunkcionirala, te kakva je infrastruktura potrebna za njihovu implementaciju. Shodno predloženim promjenama KZa, potrebno će biti adekvatno tome promjeniti i ZKPe, mada u ovom dokumentu ne navodimo posebice njihove promjene. 4.1. RAD ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODI Rad za opće dobro na slobodi (u daljem tekstu rad za opće dobro) je jedna od najznačajnijih i najprogresivnijih sankcija koje se izvršavaju u zajednici danas. U evropska zakonodavstva je prvi put uvedena sedamdesetih godina prošlog vijeka. Osnovna karakteristika ove sankcije je da se izriče počiniocu lakšeg krivičnog djela, da se izvršava tako da osuđeno lice obavlja određeni rad bez naknade u korist društvene zajednice, da radi određeni broj sati u svrhu izvršenja glavne ili sporedne kazne. To znači da se osuđeno lice ne isključuje iz društvene zajednice, već da uz njenu pomoć i nadzor, dobrovoljno, radom i odnosom prema posljedicama izazvanim činjenjem krivičnog djela razvije svijest o štetnosti određenih oblika ponašanja i osjećaj odgovornosti za štetne posljedice. Rad za opće dobro podrazumijeva rad u i za korist društvene zajednice, to znači da pojedinac obavlja društveno koristan rad u organizacijama koje se bave poslovima od javnog interesa. Rad za opće dobro je uveden u krivično zakonodavstvo BiH, ali nije bio implementiran u praksu, sem pojedinačnih pokušaja.

2 Alternativne sankcije za maloljetnike koji dolaze u sukob sa zakonom u BiH – pilot projekat u Kantonu Sarajevo, Stefania Kegel, Vijeće Evrope, 2004 Istraživanje o preduslovima i zahtjevima za upotrebu alternativne sankcije rad za opće dobro u Federaciji BiH, Vildana Vranj, DFID, Sarajevo, februar 2005

16

1. Zakonski osnov

� Krivični zakon Krivični zakoni (u daljem tekstu KZ) BiH3 (čl. 43), RS4 (čl. 34) i FBIH5 (čl. 44) propisuju mogućnost izricanja i izvršenja sankcije rada za opće dobro. Ova sankcija se može izreći ako sud izrekne kaznu zatvora do 6 mjeseci, odnosno do jedne godine u KZ BiH i ona se može zamijeniti radom za opće dobro uz pristanak optuženog. To se može desiti i u slučaju kada se novčana kazna zamijenjuje kaznom zatvora. Rad za opće dobro se određuje u trajanju koje je srazmjerno izrečenoj kazni zatvora od najmanje 10 do najviše 60 radnih dana, a KZ BiH do 90 radnih dana. KZ RS se razlikuje od federalnog i državnog zakona po tome što kaže da rad za opće dobro ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od izrečene kazne zatvora, što je neuobičajeno rješenje. Stoga se preporučuje da se KZ RS uskladi sa drugim KZ po ovom pitanju koje stavlja i osuđena lica u neravnopravan položaj, a sa druge strane ne daje jasne smjernice sudovima. Preporučuje se da se usaglase sva tri KZ, kako po pitanju dužine kazne zatvora koja se može zamjeniti radom za opće dobro, tako po pitanju radnih dana. Predlaže se da se umjesto radnih dana koriste radni sati, što je praksa u većini evropskih zemalja. Prosječno se radni sati kreću od 60 do 300 sati, a najviše do 500 sati, što je vrlo rijetko. Nadalje, zakon BiH i FBiH navodi rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti duži od jedne godine. Međutim, KZ RS ne utvrđuje rok za izvršenje rada za opće dobro, pa se preporučuje da ga utvrdi. U slučaju kada osuđeni po isteku određenog roka nije izvršio ili je samo djelimično izvršio obavezu, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro. Raspoređivanje na rad za opće dobro u smislu vrste i radnog mjesta vrši na državnom nivou Ministarstvo pravde BiH, u RS Ministarstvo pravde RS, a u FBiH kantonalna ministarstva nadležna za poslove pravosuđa. KZ BiH i KZ RS, za razliku od federalnog, ne propisuju da se raspored vrši na osnovu mjesta prebivališta, odnosno boravišta. Stoga se preporučuje da se u sva tri zakona uvrsti odredba: „da se rad za opće dobro u pravilu izvršava u mjestu prebivališta, odnosno boravišta“. Time se osuđenom licu ostavlja mogućnost da izvršava rad i na drugom mjestu ako je rad na tom mjestu na raspolaganju, a rada na mjestu prebivališta, odnosno boravišta nema. 3 Službeni glasnik BiH broj 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10 4 Službeni glasnik RS broj 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06 5 Službene novine FBiH broj 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05

17

� Zakon o izvršenju krivičnih sankcija Rad za opće dobro je propisan Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija (u daljem tekstu ZIKS) BiH6 čl. 207-208 i u ZIKS RS čl. 186-1887. U ZIKS FBiH nije propisan jer se pretpostavlja da bi ta materija morala biti uređena kantonalnim zakonima. U oba zakona je Ministarstvo pravde nosilac aktivnosti i sklapa ugovore sa poslodavcima kod kojih se osuđeno lice upućuje na rad za opće dobro. U ugovoru se utvrđuju međusobna prava i obaveze koje su nešto podrobnije propisane u ZIKS RS. Kako proizlazi iz ZIKS BiH rad za opće dobro može se izvršavati kod svih pravnih i fizičkih lica. U Zakonu RS je ovo pitanje uređeno nešto drukčije jer se kaže da Ministar donosi rješenje kojim se utvrđuje kod kojih poslodavaca se može izvršavati rad za opće dobro, i pri tome da to budu poslovi od javnog interesa u okviru kojih se može ostvariti svrha sankcije. U državnom zakonu propisano je da Ministarstvo donosi rješenje o mjestu rada osuđenog lica u roku od 8 dana od prijema pravnosnažne i izvršne presude, međutim u Zakonu RS nema nikakvog roka, pa se preporučuje da se utvrdi raspon od 8 do 15 dana. Isto tako, oba zakona predviđaju da se rad izvršava u mjestu boravišta, sem što ZIKS BiH kaže ''u pravilu'', što ostavlja mogućnost da može biti i iznimki, t.j. da radi i izvan mjesta boravišta. To opredjeljenje je značajno jer rješava i mogućnost izvršavanja rada za opće dobro i u drugom mjestu ako nema mogućnosti rada u mjestu boravka, pa se preporučuje takvo opredjeljenje i u entitetskim ZIKS-ovima. ZIKS BiH eksplicitno navodi da se upotrebljavaju opšti propisi kod rješavanja radno-pravnih pitanja. ZIKS RS to ne navodi izričito, ali je to moguće razumjeti iz odredbi. Isto tako, ZIKS BiH navodi da je rad besplatan i da osuđeno lice ne snosi troškove izvršenja, dok se ZIKS RS tih pitanja ne dotiče. Stoga se preporučuje da ZIKS RS propiše i ovo pitanje. Oba zakona predviđaju izradu Pravilnika o vrsti poslova i uslovima rada za opće dobro. Pitanje nadzora nad izvršenjem te sankcije je u ZIKS RS predviđeno inspekcijom koja je odgovorna za zatvore, dok to pitanje nije propisano u ZIKS BiH. Preporučuje se da se propiše nadzor nad izvršenjem sankcije rada za opće dobro, koje tijelo će ga izvoditi i na koji način.

� Pravilnik o vrsti i uvjetima za izvršenje krivične sankcije rada za opće dobro na slobodi

Ovaj pravilnik je sačinjen samo na nivou BiH8, u RS nije sačinjen, a u FBiH ti pravilnici su u postupku izrade u kantonima po uzoru na pravilnik na nivou BiH. Na ovom mjestu samo ćemo ukratko opisati kako se predviđa izvršenje u praksi. Ministarstvo pravde (u daljnjem tekstu MP) mora u roku od 15 dana donijeti rješenje 6 Službeni glasnik BiH broj 12/10 7 Službeni glasnik RS broj 12/10 8 Službeni glasnik BiH broj 18/06

18

o raspoređivanju na rad, u kojem se i određuje početak, raspored i završetak izvršavanja rada i rješenje o imenovanju povjerenika. Pravilnik predviđa mogućnost odlaganja i prekida izvršavanja rada za opće dobro. U pravilniku su precizirani neki troškovi koje snosi poslodavac i uključuju osiguravanje osuđenog lica od nezgoda na poslu i profesionalnih oboljenja. Isto tako se navodi da prije donošenja rješenja o raspoređivanju na rad, MP upućuje osuđeno lice na ljekarski pregled, ali nije navedeno ko snosi te troškove. Takođe nije regulirano ni pitanje zdravstvene zaštite tokom izvršenja rada za opće dobro. Preporučuje se generalna odredba o rješavanju tih pitanja. U drugim jurisdikcijama obično se ta pitanja rješavaju ugovorom ili nekim drugim pisanim dokumentom između probacijske službe i pružaoca usluga rada za opće dobro. Rad za opće dobro se izvršava prema pojedinačnom programu izvršavanja koji utvrđuju državni službenik i povjerenik za svako osuđeno lice. Državni službenik je zaposlenik MP, a povjerenik je zaposlenik poslodavca i obavlja neposredni nadzor. Nigdje nije propisano sudjelovanje osuđenog lica pri sastavljanju programa, niti da mora na kraju kad je upoznat potpisati program. Isto tako nisu navedeni sadržaji pojedinačnog programa izvršavanja. Preporučuje se da se gore navedeno utvrdi u pravilniku. Državni službenik upoznaje osuđeno lice sa pravima i dužnostima, načinom ostvarivanja prava, kao i posljedicama neizvršavanja rada. Povjerenik je dužan osuđeno lice uvesti u posao, pružiti mu pomoć i zaštitu, te u saradnji sa državnim službenikom nadgledati ispunjenje obaveza. Državni službenik je dužan najmanje jednom u deset dana izvršiti lični uvid u izvršenje i o tome unijeti zabilješku u lični list osuđenog lica. Lični list i matična knjiga se vode u MP, a povjerenik vodi lični list za svako lice nad kojim vrši nadzor. O radu i ponašanju osuđenog lica povjerenik podnosi izvještaj MP nakon svake trećine izvršenog rada, a po potrebi i češće. Na kraju piše završni izvještaj i šalje ga MP. Na osnovu završnog izvještaja povjerenika MP sačinjava zaključni izvještaj o završenom radu i šalje ga sudu. Ako dođe do zanemarivanja obaveza, povjerenik odmah obavještava MP, a može doći i do raskida ugovora, o čemu MP obavještava sud. Ovaj pravilnik predviđa i donošenje ostalih relevantnih pravilnika koji su već izrađeni i na snazi su:

- Pravilnik o izboru, načinu rada, odgovornosti, obučavanju i evidenciji povjerenika 9,

- Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade povjerenicima10, - Uputstvo o matičnoj knjizi i ličnom listu osuđenika.11

Isto tako su navedene i obaveze MP, koje je dužno:

- utvrditi listu poslodavaca koji ispunjavaju uvjete za obavljanje rada za opće dobro na slobodi,

9 Službeni glasnik BiH broj 54/07 10 Službeni glasnik BiH broj 33/07 11 Službeni glasnik BiH broj52/07

19

- zaključiti ugovore s poslodavcima u obavljanju rada za opće dobro, - imenovati povjerenika, i - organizovati obuku povjerenika.

Ova posljednja obaveza još nije izvršena jer nije bilo primjera izrečene sankcije.

� Preporuka br. 1 Kako proističe iz namjene rada za opće dobro, potrebno bi bilo u pravilniku jasnije utvrditi da se rad za opće dobro izvršava u organizacijama od javnog interesa. Shodno tome i preporukama VE predlaže se da se uradi novi pravilnik koji bi više istakao koncept rada za opće dobro koji se primjenjuje u evropskim zemljama ili pak da se razmisli o uvođenju posebnog zakona o radu za opće dobro i izvršavanju zaštitnog nadzora. 2. Situacija u praksi Podzakonski akti na državnom nivou nisu vodili dalje ka uspostavljanju sistema, dok entiteti nemaju izrađenih podzakonskih akata.Treba konstatirati da se u okviru važećih zakona i podzakonskih akata na području implementacije rada za opće dobro u vrijeme trajanja projekta događaju neki pomaci jer su u Federaciji BiH počeli sa pripremama pravilnika koji reguliše rad za opće dobro na nivou kantona. Prema važećim propisima kantoni su odgovorni za izvršavanje rada za opće dobro. U RS nisu vođene aktivnosti na području rada za opće dobro. Treba spomenuti da je bilo nekih pokušaja u prošlosti na uvođenju rada za opće dobro u FBiH i pogotovo u Kantonu Sarajevo, kako na području maloljetnika, tako i na području odraslih. Takodje bilo je sličnih pokušaja i u Unsko-sanskom kantonu, mada ne možemo govoriti o nekom sistematičnom radu koji bi se bazirao na izrađenoj strategiji i razrađenoj infrastrukturi. Više se radi o pojedinačnim slučajevima. Kako nema administrativne infrastrukture za izvršavanje rada za opće dobro, sudovi praktično i ne izriču sankciju rada za opće dobro. 3. PRIJEDLOG ZA USPOSTAVLJANJE SISTEMA IZVRŠAVANJA INSTITUTA RADA ZA OPĆE DOBRO I NJEGOVA IMPLEMENTACIJA U PRAKSI 3.1. Prijedlog izmjena i dopuna zakona

� Preporuka br. 2 Promjena zakonskih rješenja u KZ Kako se KZ BiH promijenio, potrebno bi bilo sa njim uskladiti i entitetske KZ, što smo već spomenuli. Predlaže se da se provjeri mogućnost da se rad za opće dobro može izreći za krivična djela za koja je propisana dulja kazna zatvora od jedne godine. Isto tako treba da se definiše mogućnost da je rad za opće dobro samostalna kazna, a ne samo kao zamjena za zatvorsku kaznu.

20

� Preporuka br. 3 Predlaže se da i ZIKS FBiH propiše odredbe o radu za opće dobro. Predlaže se da se u ZIKS-ovima:

- jasno definira rad za opće dobro i javni interes, ako to već nije definirano u KZ u skladu sa preporukama VE,

- predvidi i mogućnost odgode i prekida rada za opće dobro, a smisleno se mogu upotrebljavati razlozi koji su navedeni za odgodu i prekid zatvorske kazne,

- reguliše da se rad za opće dobro izvršava prema individualnom programu izvršavanja koji se izradi zajedno sa osuđenim licem koje ga i potpiše, a ostale detalje reguliše pravilnik.

� Preporuka br. 4

U zakonskim rješenjima predvidjeti i mogućnost izvršenja rada za opće dobro u slučaju kada osuđeno lice ima stalno zaposlenje. Treba i predvidjeti da osuđeno lice može izvršavati rad za opće dobro u popodnevnim satima, odnosno preko vikenda, kao i uslove pod kojima se to može izreći.

� Preporuka br. 5 Pravilnik o radu za opće dobro na nivou BiH uskladiti sa preporukama VE12, te preporukom br. 1 iz ovog dokumenta. Izvršavanje rada za opće dobro kod bivšeg poslodavca kod kojeg je osuđeno lice radilo nije u skladu sa evropskom praksom, niti namjenom rada za opće dobro. U pravilniku treba utvrditi prava, obaveze i način komunikacije između sudova, MP-državnog službenika, povjerenika i osuđenog lica.

� Preporuka br. 6 Na nivou entiteta izraditi Pravilnik o izvršenju rada za opće dobro, te ostale potrebne akte.

� Preporuka br. 7 Izraditi listu vrsta pravnih lica koja se bave poslovima od javnog interesa i kod kojih se izvršava rad za opće dobro i uključiti, npr.: komunalna preduzeća, šumarska preduzeća, domove za starije i nemoćne, domove za psihički bolesne odrasle osobe, nevladine organizacije, pučke kuhinje, Caritas/Preporod/La benevolenciju/Merhamet, Crveni krst/križ, organizacije osoba sa posebnim potrebama, bolnice i slične ustanove.

12 1. Preporuka br (92)16 o Evropskim pravilima o sankcijama i mjerama u zajednici 2. Preporuka br. (2000)22 o poboljšanju implementacije Evropskih pravila o sankcijama i mjerama u zajednici 3. Preporuka br. (2010)1 o Probacijskim pravilima Vijeća Evrope

21

3.2. Prijedlog implementacije U ovom trenutku je moguća implementacija na entitetskim nivoima, a što bi se sastojalo od sljedećih aktivnosti: 1. korak

1. Izraditi Pravilnik o izvršenju rada za opće dobro, Pravilnik o radu povjerenika i Pravilnik o njihovim naknadama

2. Pristupiti izradi pilot projekta – predlaže se Sarajevski kanton u FBiH i područje grada Banja Luke u RS

3. Utvrditi smjernice ili izraditi plan implementacije, odnosno uvođenja rada za opće dobro koji uključuje:

- dužnosti državnog službenika, - dužnosti mogućih poslodavaca i povjerenika, - precizno utvrditi način komunikacije između državnog službenika,

povjerenika i osuđenog lica, - organizirati obuku svih uključenih (tužilaca, sudova, državnih

službenika, povjerenika), - izraditi spisak mogućih poslodavaca sa područja društvenog interesa,

komunalnih, zdravstvenih, uslužnih, humanitarnih službi i službi koje se bave zaštitom okoline i svake druge djelatnosti za koju MP smatra da se njome može postići opća i posebna svrha izvršavanja rada za opće dobro (pri tome se odlučiti da li će to biti samo državna produzeća ili se mogu uključiti i privatna),

- izraditi elemente pojedinačnog programa izvođenja rada za opće dobro, - izraditi elemente izvještaja za sud, i - definisati načine komunikacije sa javnošću.

4. Izabrati državnog službenika koji bi bio u ovoj fazi uposlenik MP. 5. Obaviti dogovore sa organizacijama kako održati obuku o sankcijama i mjerama u zajednici, njihovoj ulozi i dogovoriti se o izboru i imenovanju povjerenika. 6. Pripremiti nacrt ugovora i pristupiti sklapanju ugovora (prilog 1) 7. Organizirati sastanak sa sudovima, tužiocima i drugim odgovornim faktorima, te ih upoznati sa smjernicama za izvršavanje rada za opće dobro i pripremiti i provesti njihovu obuku. 8. Izraditi, odnosno uspostaviti matične knjige i lični list kako za državnog službenika, tako i za povjerenika, te način čuvanja i posredovanja podataka i dokumentacije (prilog 2). 9. Organizirati obuku državnih službenika i povjerenika. 10. Upoznavanje i informiranje javnosti.

22

2. Korak Analiza pilot projekata i prijedlog za poboljšanje implementacije, te eventualne promjene pravnih akata. 3. Korak Implementacija na još dvije dodatne lokacije. 4. Korak Analiza implementacije na odabranim lokacijama. 5. Korak Dalji razvoj koji će dovesti do uvođenja rada za opće dobro na svim lokacijama u entitetima, što podrazumijeva i zapošljavanje dodatnog osoblja i osiguravanje dodatnih financijskih sredstava, što će voditi i formiranju probacijske službe. 4.2. USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM Uslovna osuda je jedna od sankcija i mjera u zajednici koja se najčešće izriče u praksi. Za razliku od nje, uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom se uopće ne izriče ili se izriče veoma rijetko. Jedan od razloga je vjerovatno nemogućnost institucija da realiziraju predviđeni nadzor nad osuđenim licem. I uslovnoj osudi sa zaštitnim nadzorom namjena je da se osuđeno lice ne isključi iz društvene zajednice i da ono uz pomoć i nadzor društvene zajednice razvije svijest i osjećaj odgovornosti za svoje ponašanje. Osuđenom licu je ograničena sloboda kao rezultat obaveza koje mu je nametnuo sud, ali ono ipak ostaje u zajednici. 1. Zakonski osnov

� Krivični zakon Uslovna osuda i uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom su regulisane u KZ BIH (čl. 58-67), KZ RS (čl. 48 – 53) i KZ FBiH (čl. 62 – 70). Što se tiče uslovne osude, među zakonima nema nekih razlika i ona se može izreći ako je utvrđena kazna do dvije godine zatvora ili novčana kazna. Vrijeme provjeravanja ne može biti kraće od jedne godine i ne duže od pet godina. Pored uslovne osude, sud može odrediti i ispunjavanje određenih obaveza:

- da se vrati imovinska korist pribavljena krivičnim djelom, - da se nadoknadi šteta koju je osuđeno lice prouzrokovalo krivičnim djelom, i - ispunjenje drugih obaveza predviđenih KZ (obično se misli na mjere

sigurnosti: obavezno psihijatrijsko liječenje; obavezno liječenje od ovisnosti; zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti; oduzimanje predmeta).

23

Uslovna osuda sa zaštitinim nadzorom je jedan vid uslovne osude i namijenjena je onim licima čije porodične i socijalne prilike u kojima žive mogu poticajno djelovati na ponovno učinjenje krivičnog djela, te zbog čega se ne može očekivati da će samo upozorenje uz prijetnju kaznom biti dovoljno da spriječi povrat i osigura njihovu društvenu reintegraciju. Ovakvim licima je radi ostvarivanja toga cilja potrebno pružiti posebnu pomoć i zaštitu. Sadržaj zaštitnog nadzora može obuhvatiti ove obaveze:

a) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi; b) suzdržavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga; c) posjećivanje određenih psihijatrijskih, psiholoških i drugih savjetovališta i

postupanje po njihovim savjetima; d) osposobljavanje za određeno zanimanje; e) prihvaćanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima

počinitelja; i f) raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u

skladu s bračnim i obiteljskim obavezama.

Sud može naložiti uslovno osuđenom jednu ili više propisanih obaveza, a trajanje nadzora ne može biti kraće od šest mjeseci niti duže od dvije godine. Sud može ukinuti zaštitni nadzor i prije isteka određenog vremena ako su ispunjene obaveze.

Ako obaveze nisu ispunjene sud može:

- izreći opomenu, - ranije obaveze zamjeniti drugim, - produžiti trajanje zaštitnog nadzora, i - opozvati uvjetnu osudu.

� Zakon o izvršenju krivičnih sankcija

Izvršenje mjera zaštitnog nadzora izrečenih uz uslovnu osudu propisano je u Glavi VIII, u čl. 199 – 206 ZIKS BiH, dok u entitskim zakonima mjere zaštitnog nadzora nisu definisane.

ZIKS BiH u čl. 199, kada govori o cilju mjera zaštitnog nadzora iz čl. 66. KZ kaže da je to pružanje pomoći, staranje, nadzor i zaštita za vrijeme uslovne osude. ZIKS BiH dalje utvrđuje da organ socijalne zaštite vrši poslove izvršenja mjere zaštitnog nadzora po mjestu prebivališta, odnosno boravišta osuđenog lica, a da troškove snosi opština i da će njoj biti osigurana adekvatna financijska i druga sredstva, ali ne navodi ko će joj to osigurati. Sud šalje presudu organu socijalne zaštite koji u roku 15 dana upoznaje i počinioca sa njegovim obavezama, te s obzirom na vrstu mjere poduzima potrebne radnje. Opštinski organ socijalne zaštite sarađuje i sa porodicom počinioca. Organ socijalne zaštite najmanje jednom u 6 mjeseci, odnosno kad sud to zatraži, šalje informaciju. Ako počinilac ne prihvata ili ne izvršava obaveze, organ socijalne zaštite dužan je obavijestiti sud. Organ socijalne zaštite je takođe dužan obavijestiti sud i kada ocijeni da je cilj ispunjen.

24

2. Situacija u praksi Kako smo već spomenuli, sud vrlo rijetko izriče uslovnu osudu sa zaštitnim nadzorom jer organi socijalne zaštite ne izvršavaju poslove vezane za mjere zaštitnog nadzora. Takođe ne postoje ni podzakonski akti koji bi uređivali izvršavanje uslovne osude sa zaštitnim nadzorom. Zato se preporučuje da nadležna ministarstva pravde i socijalnog rada razmotre da li su postojeća zakonska rješenja uopšte izvodljiva u praksi. Ako nisu, potrebno je pronaći druga rješenja. Ako jesu, onda je potrebno čvršće zakonsko rješenje i odgovarajući podzakonski akti. 3. PRIJEDLOG ZA USPOSTAVLJANJE SISTEMA IZVRŠAVANJA INSTITUTA USLOVNE OSUDE SA ZAŠTITNIM NADZOROM I NJEGOVA IMPLEMENTACIJA U PRAKSI 3.1. Prijedlog izmjena i dopuna zakona

� Preporuka br. 8 S obzirom na uređenja u evropskim zemljama, smatra se da organi socijalne zaštite nisu nosioci tih aktivnosti za odrasle prestupnike, nego probacijske službe koje su dio pravosudnog sistema, a organi socijalne zaštite daju podršku u stanju socijalne potrebe osobama koje služe sankcije i mjere u zajednici.

� Preporuka br. 9 Shodno odluci koja proizlazi iz gore navedenog, potrebno je izraditi smjernice za uvođenje uslovne osude u praksu i sukladno tome uvesti potrebne izmjene u KZ i ZIKS BiH. U ZIKS FBiH i RS definisati uslovnu osudu sa zaštitnim nadzorom, te pri tome uzeti u obzir preporuke VE i sukladno tome harmonizirati rješenja. Uz to je potrebno navesti da će se izvršavanje uslovne osude sa zaštitnim nadzorom podrobnije urediti pravilnikom koji donosi MP. Zakonskim i podzakonskim rješenjima je potrebno detaljno urediti kompletan postupak izvršenja uslovne osude sa zaštitnim nadzorom, počevši od definisanja organa za izvršenje, njegovih prava i dužnosti, prava i dužnosti osuđenog lica, programa izvršavanja zaštitnog nadzora i sudjelovanja osuđenog lica, te stavljanja njegovog potpisa na program, rokova za izvođenje aktivnosti, nadležnosti drugih organa koji sudjeluju, dužnosti sudionika prilikom neizvršavanja obaveza, obavještavanje sudova i slično.

� Preporuka br. 10 KZ je potrebno dopuniti i propisati odredbama da sadržaj zaštitnog nadzora obuhvata sljedeće obaveze:

25

1. Obaveze koje se nameću svim uslovno osuđenim:

- da naznači mjesto prebivališta, odnosno boravišta gdje će živjeti i da obavijesti službenika zaduženog za nadzor u slučaju promjene adrese,

- javljanje policijskoj stanici nadležnoj po mjestu prebivališta, odnosno boravišta, i

- zabranjeno napuštanje teritorija entiteta, odnosno BiH (možda bi trebalo navesti koji su iznimni slučajevi kada se taj teritorij može napustiti).

2. Obaveze koje se nameću individualno, s obzirom na potrebe osuđenog lica

(ovo su diskrecione obaveze, sud može ne naložiti ili ih može naložiti jednu ili više, zavisno od pojedinačnog slučaja) uz uslovnu osudu:

- osposobljavanje za određeno zanimanje ili nastavak započetog osposobljavanja,

- obaveza da radi ili traži zaposlenje (bilo bi potrebno navesti kako postupiti u slučaju onih koji su u mirovini i kako postupiti u slučaju žena sa malom djecom o kojoj moraju brinuti),

- nastavak liječenja u zdravstvenoj ustanovi, - posjećivanje psihološkog ili drugog savjetovališta, - uključivanje u program liječenja ovisnosti od droga i alkohola, - zabrana posjećivanja određenih mjesta, - zabrana druženja sa određenim osobama, - zabrana približavanja žrtvi ili nekoj drugoj osobi, - da živi na mjestu prebivališta, odnosno boravišta koje je odobreno i da

tu adresu može promijeniti samo uz suglasnost službenika koji je zadužen za nadzor (to obično važi u iznimnim i posebnim slučajevima),

- plaćanje kompenzacije ili davanje obeštećenja žrtvama, i - redovito javljanje službi za zaštitni nadzor u skladu sa individualnim

programom rada. Elektronski nadzor može se upotrebljavati kao podrška provođenju bilo koje od gore navedenih mjera. 3.2. Prijedlog implementacije S obzirom na dosadašnja saznanja, smatra se da uslovnu osudu sa zaštitnim nadzorom nije moguće implementirati u praksu bez uspostave probacijskog sistema.

� Preporuka br. 11 Predlaže se uspostava pilot projekta, za šta je potrebno u nadležnim ministarstvima zaposliti državnog službenika koji bi bio zadužen za taj pilot projekat, kako bi se kroz njegovu implementaciju stekla odgovarajuća iskustva.

26

4.3. USLOVNI OTPUST SA ZAŠTITNIM NADZOROM U ovom dokumentu ćemo se osvrnuti na uslovni otpust sa zaštitnim nadzorom i njegovu moguću primjenu u praksi u skladu sa preporukom Vijeća Evrope R (2003)22 o uslovnom otpustu. Pri tome ne razmatramo uslove za sticanje, niti rad komisije za uslovni otpust. Naprotiv, bavimo se uspostavljanjem instituta uslovnog otpusta sa zaštitnim nadzorom i njegovom implementacijom u praksi. Uslovni otpust sa zaštitnim nadzorom je mjera nastavka služenja kazne u zajednici i njegov cilj bi trebao biti pomoć osuđenim licima u lakšem prelazu između života u zatvoru ka životu u zajednici. Uslovni otpust se razlikuje od privremenog puštanja na slobodu jer uključuje individualizirane uslove koji su nametnuti i koji se moraju izvršavati u zajednici, uz pomoć i nadzor zajednice. 1. Zakonski osnov

� Krivični zakon Sva tri KZ: BiH čl. 44-45, FBiH čl. 45-46, i RS čl. 108–109, propisuju odobrenje uslovnog otpusta uz ispunjavanje jednog uslova - da osuđeno lice ne izvrši ponovo krivično djelo. Isto tako, propisuju opoziv uslovnog otpusta u slučaju činjenja novog krivičnog djela. KZ-ima nije propisan uslovni otpust sa zaštitnim nadzorom.

� Zakon o izvršenju krivičnih sankcija ZIKS RS13 u čl. 159 definiše da se uslovno otpušteni mora svakih 15 dana javljati policijskoj stanici i organu socijalnog staranja koji su nadležni po mjestu prebivališta, odnosno boravišta. Ti organi su dužni obavijestiti nadležni zatvor u slučaju nejavljanja u određeno vrijeme, a zatvorska ustanova u saradnji sa navedenim organima prati realizaciju i ostvarenje svrhe uslovnog otpusta. Za vrijeme trajanja uslovnog otpusta osuđenom licu nije dozvoljeno napuštanje teritorija RS, odnosno BiH. U čl. 160 se kaže da ako osuđeno lice za vrijeme trajanja uslovnog otpusta ne izvršava obaveze, ako čini prekršaje javnog reda i mira sa elementima nasilja i u drugim slučajevima kada se procijeni da je to opravdano, na prijedlog rukovodioca zatvorske ustanove, Ministar može izvršiti opoziv rješenja o uslovnom otpustu. Po prijemu rješenja osuđeno lice se mora javiti u zatvorsku ustanovu na izdržavanje preostalog dijela neizdržane kazne. Na rješenje o opozivu uslovnog otpusta osuđeno lice može izjaviti žalbu Ministru, s tim da žalba ne zadržava izvršenje rješenja. U slučaju da se osuđeno lice ne javi u zatvorsku ustanovu, ona je dužna izdati naredbu o raspisivanju potjernice. Kako poizlazi iz gore navedenog, Ministar je organ koji donosi rješenje o opozivu, a istovremeno odlučuje i o pritužbi na to rješenje, što nije u skladu sa evropskim standardima. Stoga se preporučuje izmjena ove odredbe.

13 Službeni glasnik RS broj 12/2010

27

ZIKS BiH i ZIKS FBiH ne poznaju rješenja koja je donio ZIKS RS. 2. Situacija u praksi Kako je već spomenuto, u dosadašnjoj praksi se zaštitni nadzor uz uslovni otpust nije izricao jer ne postoji zakonska mogućnost. Novi ZIKS RS je usvojio rješenje po kojem se osuđeno lice na uslovnom otpustu javlja policijskoj stanici i organu starateljstva, kao jedan od mogućih vidova nadzora. Planira se organizacija sastanaka sa nadležnim ministarstvima i izrada memoranduma o saradnji, kao i akata o vršenju nadzora. 3. PRIJEDLOG ZA USPOSTAVLJANJE SISTEMA IZVRŠENJA USLOVNOG OTPUSTA SA ZAŠTITNIM NADZOROM I NJEGOVA IMPLEMENTACIJA U PRAKSI 3.1. Prijedlog izmjena i dopuna zakona

� Preporuka br. 12 S obzirom na uređenja u evropskim zemljama smatra se da nisu organi socijalne zaštite nosioci tih aktivnosti za odrasle prestupnike, nego probacijske službe koje su dio pravosudnog sistema. Organi socijalne zaštite daju podršku u stanju socijalne potrebe osobama koje služe sankcije i mjere u zajednici.

� Preporuka br. 13 Izmjene zakona i uvođenje uslovnog otpusta sa zaštitnim nadzorom U odgovarajućoj zakonskoj regulativi potrebno je definisati uslovni otpust sa zaštitnim nadzorom, na način da se slijedi gore pomenuta preporuka VE. U tački 9. Preporuke navodi se da bi „u principu uslovni otpust trebao biti praćen nadzorom koji bi se sastojao od mjera pomoći i kontrole“. Priroda, trajanje i intenzitet nadzora trebali bi biti prilagođeni svakom pojedinačnom slučaju i trebali bi se prilagođavati tokom cijelog trajanja uslovnog otpusta. Te mjere pomoći i kontrole je potrebno definisati zakonima. Sadržaj zaštitnog nadzora obuhvata sljedeće obaveze:

3. Obaveze koje se nameću svim uslovno otpuštenim (obavezno za sve uslovno otpuštene):

- da naznači mjesto prebivališta, odnosno boravišta gdje će živjeti i da u

slučaju promjene o tome obavijesti službenika zaduženog za nadzor, - javljanje policijskoj stanici nadležnoj po mjestu prebivališta, odnosno

boravišta, i - zabranjeno napuštanje teritorija entiteta, odnosno BiH (možda bi

trebalo navesti koji su iznimni slučajevi kada se taj teritorij može napustiti).

28

2. Obaveze koje se nameću individualno, s obzirom na potrebe osuđenog lica (ovo su diskrecione obaveze, organ može naložiti jednu ili više obaveza, zavisno od pojedinačnog slučaja):

- nastavak provođenja mjera propisanih programom izvršenja kazne zatvora,

- osposobljavanje za određeno zanimanje ili nastavak započetog osposobljavanja,

- obaveza da radi ili traži zaposlenje (bilo bi potrebno navesti kako postupiti u slučaju onih koji su u mirovini i kako postupiti u slučaju žena sa malom djecom o kojoj moraju brinuti),

- nastavak liječenja u zdravstvenoj ustanovi, - posjećivanje psihološkog ili drugog savjetovališta, - uključivanje u program liječenja ovisnosti od droga i alkohola, - zabrana posjećivanja određenih mjesta, - zabrana druženja sa određenim osobama, - zabrana približavanja žrtvi ili nekoj drugoj osobi, - da živi na odobrenom mjestu prebivališta, odnosno boravišta i da tu

adresu može promijeniti samo uz suglasnost službenika koji je zadužen za nadzor (to obično važi u iznimnim i posebnim slučajevima),

- plaćanje kompenzacije ili davanje obeštećenja žrtvama, i - redovito javljanje službi za zaštitni nadzor u skladu sa individualnim

programom rada. Elektronski nadzor može se upotrebljavati kao podrška u provođenju bilo koje od gore navedenih mjera.

� Preporuka br. 14 Vremenski period u kojem traju obaveze U zakonu treba definisati vremenski period u kojem traju obaveze, mogućnost promjene obaveza koje se nameću, kao i načine njihovog prestanka. Pod tim smatramo da osuđeno lice može završiti obaveze koje su mu nametnute i prije isteka uslovnog otpusta, tako da tu mogućnost treba predvidjeti u zakonu. Takođe može doći do situacije u kojoj osuđeno lice obaveze ne može ispuniti za vreme trajanja uslovnog otpusta, tako da bi u zakonu trebalo predvidjeti i kako postupiti u tom slučaju. Treća mogućnost su promjene obaveza u skladu sa promjenom lične situacije osuđenog lica.

� Preporuka br. 15 Predlaže se da se u zakonu definiše tijelo koje utvrđuje te obaveze. Vjerovatno je da će to biti komisija za uslovni otpust koja mora imati na raspolaganju zadovoljavajuće informacije za donošenje odluke o navedenim obavezama.

� Preporuka br. 16 Procedura opoziva i neispunjavanje obaveza Potrebno je precizno u odgovarajućoj zakonskoj regulativi definisati i posljedice neispunjavanja obaveza koje je utvrdilo odgovarajuće tijelo, te definisati proceduru

29

opoziva, kao i uslove kada je proceduru opoziva uvjetnog odpusta sa zaštitnim nadzorom potrebno pokrenuti u slučaju kad osuđeno lice ne ispunjava obaveze. Pri tome se treba oslanjati na Preporuku o uslovnom otpustu VE.

� Preporuka br. 17 Trebalo bi definisati i tijela za provedbu ovog instituta, znači tijela nadležna za provedbu uslovnog otpusta i mjere nadzora (infrastruktura).

� Preporuka br. 18 Potrebno bi bilo izraditi pravilnik o izvršavanju uslovnog otpusta sa zaštitnim nadzorom, kao i druge potrebne podzakonske akte. 3.2. Prijedlog implementacije Implementacija ovog instituta bi na osnovu donesenih izmjena zakona, po gore navedenim preporukama, trebala biti u sljedećim koracima: 1. Korak Dogovor ministarstava pravde sa policijskim stanicama o javljanju uslovno otpuštenih, te evidenciji koje policijske stanice trebaju voditi, načinu komunikacije sa zatvorskim ustanovama iz kojih je osuđeno lice otpušteno. Ukratko, razraditi sistem implementacije javljanja policijskoj stanici. 2. Korak Definisanje dalje strukture u okviru koje će biti moguće izvršavati i druge obaveze. Ovdje navodimo nekoliko mogućnosti do kojih može doći tokom uspostave i razvoja probacijske službe:

- imenovanje zatvorskog službenika u oblasti tretmana zaduženog za vršenje nadzora nad osuđenim licima koja su na uslovnom otpustu, i to nad otpuštenima iz tog zatvora ili pak nad otpuštenima iz drugih zatvora koji žive na teritoriji koju pokriva zatvor,

- zapošljavanje državnog službenika u lokalnoj zajednici koji će vršiti nadzor i pomagati uslovno otpuštenim osuđenim licima iz te zajednice u skladu sa individualnim programom provođenja uslovnog otpusta sa zaštitnim nadzorom,

- utvrditi službenika pri ministarstvu pravde koji će koordinirati rad zatvorskih službenika ili službenika u zajednici, i

- definisati i ulogu drugih institucija koje će sarađivati u izvršenju mjera: centri za socijalni rad, zdravstvene ustanove, biroi za zapošljavanje i druge relevantne institucije, te predvidjeti koordinativne sastanke i aktivnosti na nivou lokalne zajednice.

30

3. Korak Na osnovu odluka donesenih u fazi implemetacije koraka br. 2, slijedi uvođenje pilot projekta: odabrati lokalne zajednice u kojima će se pilot projekat izvoditi. 4. Korak Analiza pilot projekata i prijedlog za poboljšanje implementacije, te eventualne izmjene pravnih akata. 5. Korak Proširenje implementacije na druge odabrane lokacije. 6. Korak Dalji razvoj koji će dovesti do uvođenja pilot projekta na svim lokacijama u entitetima, a što podrazumijeva i zapošljavanje dodatnog osoblja i osiguravanje dodatnih financijskih sredstva. Sve to pak vodi ka uspostavljanju probacijske službe. 4.4. ULOGA SISTEMA SOCIJALNE ZAŠTITE U SISTEMU SANKCIJA I MJERA U ZAJEDNICI

Socijalna zaštita usmjerena je na otkrivanje, analiziranje, prevenciju i praćenje socijalnih rizika, slučajeva i problema, odnosno uzroka koji dovode do stanja posebne socijalne potrebe pojedinaca, porodica i društvenih grupa, te na poduzimanje zakonom propisanih mjera i aktivnosti u pravcu njihovog otklanjanja i ublažavanja. U ovom dijelu ćemo se osvrnuti na ulogu sistema socijalne zaštite u društvu kao cjelini, sa akcentom na sankcije i mjere u zajednici koje obrađujemo u ovom dokumentu.

4.4.1. Zakonski okvir

Socijalna zaštita kao integralni dio socijalne politike zasnovana je na Ustavu BiH, (Aneks IV, Opći okvirni Sporazum za mir u BiH) Ustavima entiteta, Statutu Brčko Distrikta i zakonima:

FBiH: - Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom14 - kantonalni zakoni o socijalnoj zaštiti (10) RS: - Zakon o socijalnoj zaštiti15 Brčko Distrikt BiH - Zakon o socijalnoj zaštiti Brčko Distrikta16

14 Službene novine FBiH broj:36/99,54/04 i 39/06 15 Službeni glasnik RS, broj: 5/93, 15/96, 11/03 i 33/08 16 Službeni glasnik BD BiH broj:1/03,4/04, 19/07 i 2/08

31

Prema Ustavu BiH, oblast socijalne zaštite je u isključivoj nadležnosti entiteta dok je koordinirajuća uloga Ministarstva civilnih poslova BiH, Sektora za rad, zapošljavanje, socijalnu zaštitu i penzije utvrđena Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave BiH.17

Za oblast socijalne zaštite odgovorno je Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, u RS Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, dok je u Brčko Distriktu odgovorno Odjeljenje za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko Distrikta.

U FBiH neposredno pružanje socijalne zaštite odvija se u 10 kantonalnih ministarstava za rad, socijalnu politiku, izbjeglice i raseljene osobe, kroz rad 79 lokalnih službi koje obavljaju poslove iz oblasti socijalne zaštite (54 centra za socijalni rad i 25 službi za obavljanje poslova iz oblasti socijalne zaštite) i dva kantonalna centra za socijalni rad u Sarajevskom kantonu i Bosansko-podrinjskom kantonu. U RS 45 centara za socijalni rad (u daljnjem tekstu CSR) obavlja poslove iz oblasti socijalne zaštite.

Zakonski okvir povezan sa sankcijama i mjerama u zajednici i ulogom centara za socijalni rad

ZIKS BiH propisuje da poslove izvršenja mjere zaštitnog nadzora vrši organ socijalne zaštite prema prebivalištu, odnosno boravištu počinioca krivičnog djela, a troškove snosi opština kojoj će biti osigurana finansijska sredstva.

Pored toga, propisane su i radnje koje preduzimaju CSR čiji karakter zavisi od vrste mjere, a odnose se na upoznavanje počinioca sa njegovim obavezama u toku trajanja mjere, saradnju sa porodicom počinioca u cilju sređivanja porodičnih prilika i izvještavanje o rezultatima izvršenja mjere, te poduzimanje aktivnosti ukoliko nije ispunjen cilj.

4. 4. 2. Prava iz socijalne zaštite i centri za socijalni rad

Prava iz socijalne zaštite obuhvataju novčano-materijalna davanja i pružanja usluga socijalne zaštite.

Korisnici prava i usluga socijalne zaštite su maloljetna i punoljetna lica u stanju posebne socijalne potrebe, a posebno:

- materijalno neosigurane i za rad nesposobne osobe koje nemaju prijeko potrebnih sredstava za izdržavanje i ne mogu osigurati sredstva za život po nekom drugom osnovu,

- osobe i porodice u stanju socijalne potrebe kojima je usljed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite, što se odnosi na osobe ili porodice koje su se našle u stanju socijalne potrebe, između ostalog i zbog povratka sa liječenja, otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora ili izvršavanja odgojne mjere,

17Službeni glasnik BiH broj: 5/03, 30/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06 i 88/07

32

- Osobe sa društveno negativnim ponašanjem koje se odaju besposličarenju, skitnji, prosjačenju, prostituciji, alkoholizmu, uživanju opojnih droga i drugim oblicima društveno negativnog ponašanja, i

- Osobe izložene zlostavljanju i nasilju u porodici.

CSR, kako bi ostvarili svoju funkciju, sarađuju sa građanima, mjesnim zajednicama, državnim organima i ustanovama, udruženjima građana, pravosudnim organima, policijskim upravama i drugim organima koji mogu doprinijeti unapređenju kvaliteta socijalnog rada i socijalne zaštite, te podstiču dobrovoljni rad.

Većina CSR ima teškoće kod ostvarivanja svojih ciljeva i zadataka, a koje se odnose na nedostatne kadrovske materijalne i finansijske resurse. Finansiranje rada CSR vrši se iz budžeta općina u RS, a u FBiH iz budžeta općina i Kantona. Uglavnom ta sredstva nisu dovoljna za pokriće svih potreba evidentiranih korisnika.

4.4. 3. Moguća uloga centara za socijalni rad u sistemu probacije

Imajući u vidu da sistem socijalne zaštite počiva na načelu dobrovoljnosti i da CSR ne raspolažu instrumentom prisile, te već spomenute preporuke u ovom dokumentu, ne postoji realna mogućnost provedbe sankcije i mjere u zajednici - uslovne osude sa zaštitnim nadzorom i uslovnog otpusta sa javljanjem CSR. Iako CSR u obavljanju svojih zakonom propisanih nadležnosti redovno sarađuju sa pravosudnim organima i policijskim upravama, oni ne mogu biti nosioci nadzora, praćenja i obezbjeđivanja sigurnosti u postupku provedbe pomenutih sankcija i mjera jer te aktivnosti nisu dio osnovnih načela socijalne zaštite, što potvrđuju i uređenja u drugim evropskim zemljama.

CSR mogu, koristeći postojeće kapacitete (materijalne i ljudske), te metode stručnog rada (socijalni rad, psihosocijalna podrška i sl.) doprinijeti poboljšanju reintegracije počinitelja krivičnih djela u društvo, obezbijediti psihosocijalnu podršku njegovoj porodici, te sudjelovati sa budućim izvršiocima probacijskih aktivnosti kod prevazilaženja problema vezanih za nastanak stanja socijalne potrebe tretirane osobe i njegove porodice. Da bi ostvarili svoju funkciju, CSR moraju razviti dobru suradnju sa svim segmentima lokalne zajednice, uključujući i buduće elemente probacijskih aktivnosti koji će dovesti do uspostave probacijske službe. Sa druge strane, u skladu sa preporukama VE probacijske službe moraju surađivati, između ostalog i sa CSR kako bi se sankcije i mjere u zajednici izvršavale što efikasnije.

V. MOGUĆI DALJI RAZVOJ SISTEMA IZVRŠAVANJA SANKCIJA I MJERA U ZAJEDNICI U BIH Kako proizlazi iz dosadašnjih zapažanja, ovaj proces može započeti nekim malim koracima i pilot projektima, ali za stvarno uvođenje sankcija i mjera u zajednici u praksu potrebna je uspostava odgovarajuće probacijske službe. Dosadašnja iskustva u uvođenju sankcija i mjera u zajednici i formiranja probacijskih službi, pogotovo u istočno-evropskim zemljama koje su ove službe uvodile nedavno, pokazuju da bez čvrste političke odluke, odgovarajućih zakonskih rješenja, te alokacije kadrovskih,

33

materijalnih i financijskih resursa nije moguće uspostavljanje probacijskog sistema i probacijske službe. Taj put će morati proći i nadležne vlasti u BiH. Zakonska rješenja Prilikom odlučivanja o uvođenju razrađenijeg i šireg sistema sankcija i mjera u zajednici u različitim fazama krivičnog postupka, kako je to definirano u različitim preporukama VE, potrebno je razmotriti ključna strateška pitanja: - koje će sankcije i mjere u zajednici biti na raspolaganju? - za koja krivična djela i za koje počinioce? i - ko će preuzeti odgovornosti za njihovo provođenje? Uvođenje šireg spektra sankcija i mjera u zajednici u krivično zakonodavstvo traži i sticanje određenih uslova, uključujući i formiranje odgovarajuće službe za probaciju. Ako spomenemo rad za opće dobro, uslovnu osudu sa zaštitnim nadzorom i uslovni otpust sa zaštitnim nadzorom, možemo reći da se rad za opće dobro smatra glavnom kaznom i on je tako postavljen i u Krivičnom zakonu. Uslovna osuda i uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom definirane su kao mjere upozorenja, čija je svrha počiniocu krivičnog djela uputiti upozorenje uz prijetnju kaznom (uslovna osuda). Ako razmotrimo razliku između sankcija i mjera kakva je prihvaćena u odgovarajućoj preporuci VE, onda bi trebalo razmotriti gdje je mjesto uslovne osude sa nadzorom. Ova je sankcija vezana za javni interes i po svom karakteru nije toliko mjera upozorenja. Mjesto uslovnog otpusta među kaznama je unekoliko neobično i otežava kvalifikaciju uslovnog otpusta kao mjere, jer Preporuka (2003)22 VE definira uslovni otpust na sljedeći način: ..“uslovni otpust znači prijevremeni otpust osuđenih lica pod individualiziranim uslovima koji važe nakon otpusta... i predstavlja mjeru nastavka služenja kazne u zajednici...“ Preporuka Vladama država članica je da u svom zakonodavstvu, politikama i praksama relevantnim za uslovni otpust budu vođeni gore navedenim principima, prema tome i u BiH bi trebalo pristupiti izmjenama. Kada se spominju mjere sigurnosti, pogotovo obavezno liječenje ovisnosti, potrebno je takođe definisati sadržaj zaštitnog nadzora. Naime, sud može uz uslovnu osudu odrediti i mjeru obaveznog liječenja zavisnosti od droga, ako je to potrebno. Izvršavanje mjere prati služba za probaciju u suradnji sa lokalnom zdravstvenom službom zaduženom za liječenje ovisnosti od droga. Isto važi za liječenje ovisnosti od alkohola.

� Preporuka br. 19 Predlaže se da nadležna ministarstva pravde sagledaju mogućnosti uvođenja razrađenijeg sistema sankcija i mjera u zajednici u krivično zakonodavstvo. Kako pokazuju iskustva i praksa evropskih zemalja u implementaciji sankcija i mjera u zajednici, potrebno je uspostaviti probacijski sistem i probacijsku službu koja će izvršavati sankcije i mjere u zajednici. U nastavku se daju neki prijedlozi i smjernice za rad na pripremi potrebnih stručnih odluka (naziva službe, organizacije, metoda rada, misije i sl.), ali i odgovarajućih zakonskih osnova. Uporedo s tim je potrebno

34

obezbijediti i odgovarajuće kadrovske resurse, te alocirati finansijska sredstva potrebna za efikasnu implementaciju.

� Preporuka br. 20 Predlaže se da nadležna ministarstva sagledaju mogućnosti uspostavljanja probacijske službe. VI. USPOSTAVLJANJE PROBACIJSKE SLUŽBE18 U BIH 6.1. Uvod U važećim zakonima ne postoji zakonski osnov za uspostavljanje probacijske službe. U okviru ovog dokumenta predlažemo okvir koji bi mogao biti vodilja u procesu njenog uspostavljanja iako će, kao što je bio slučaj sa svim probacijskim službama, operativni zadaci morati uzeti u obzir lokalne uvjete, te organizacioni model probacijske službe koji će biti odabran. U nastavku nudimo određene početne prijedloge za uspostavljanje probacijske službe koji bi olakšali dalje provođenje dvaju sankcija i jedne mjere. Detaljna implementacija ovih triju opcija zahtijeva razmatranje i osmišljavanje vizije, ciljeva, vrijednosti i prioriteta (kratkoročnih i srednjoročnih) Probacijske službe koja će raditi prema evropskim standardima i imati kapacitete za razvoj i prilagođavanje drugim dužnostima i ovlastima kako se bude razvijao pravni okvir. Prijedlozi u ovom dokumentu se stoga nude kao polazište za dalju diskusiju suštinskih elemenata probacijske službe. Implementacija sankcija i mjera koje već postoje u zakonu neće, naravno, predstavljati stvaranje sveobuhvatne probacijske službe, ali će pružiti osnovu za moguće uspostavljanje jednog vjerodostojnog sistema. To može stvoriti određenu dinamiku koja će stimulirati donošenje dodatnih zakonskih osnova i izdvajanje neophodnih resursa. 6. 2. Vizija U vizijama probacijske službe se opisuje generalnu politiku i strategiju službe u kontekstu krivično-pravnog sistema kome pripada. Vizija za probacijsku službu bi mogla biti ovakva: “Raditi u partnerstvu sa drugima u cilju rehabilitacije počinitelja krivičnih djela i smanjenja pojave kriminala, jačanja zaštite i javne sigurnosti u zajednici i pružanje satisfakcije žrtvama i društvu osiguravanjem pristupačnih i efikasnih usluga za počinitelje i zajednicu ”.

18 Korištenje jednine za pojam probacijska služba je upotrijebljeno samo u svrhu predstavljanja modela koji se može uvesti na različitim nivoima i čisto je generičke prirode.

35

6. 3. Ciljevi i vrijednosti Ključni ciljevi su:

• Uspostaviti održivu probacijsku službu kako bi se vršio nadzor nad počiniteljima krivičnih djela u zajednici;

• Osigurati efikasan i djelotvoran nadzor počinitelja kojima je sud odredio sankciju u zajednici ili koji su uvjetno pušteni iz zatvora uz nadzor;

• Raditi sa drugim tijelima kako bi se zaštitila javnost, smanjila pojava povratništva kod osoba pod nadzorom i da bi se poboljšala reintegracija počinitelja u društvo;

• Smanjiti broj počinitelja koji se vraćaju u zatvor; i • Osigurati reparaciju žrtvama i društvu19.

Vrijednosti Rad probacijske službe će se zasnivati na sljedećim vrijednostima:

• Tretirati ljude pravično, otvoreno i s poštovanjem, • Postići ključne ciljeve (zaštititi javnost i smanjiti povratnički kriminal) putem

partnerskog odnosa sa drugim agencijama, • Zadržati fokusiranost na žrtve i potencijalne žrtve kriminala, • Dati podršku i profesionalno usavršavati osoblje da bi radilo sa maksimalnim

učinkom, • Vjerovati da počinitelji imaju kapacitet da se promijene i da se mogu

rehabilitirati da bi postali korisni članovi društva, • Predanost i poštivanje značaja raznolikosti i djelovanje na način koji nije

diskriminirajući, i • Postići djelotvornost i odgovarajuću vrijednost za uloženi novac.

6. 4. Hitni prioriteti

• Revidirati, izmijeniti i dalje razvijati relevantne zakone. • Dogovoriti mogući datum početka provedbe postojećih sankcija i mjera. • Ustanoviti infrastrukturu za probacijsku službu tokom godine i omogućiti

potpunu operativnost službe do početka ..........., • Zaposliti minimum uposlenika u službu do kraja određene godine, • Osigurati početnu obuku i osnovne smjernice za sve uposlenike i razviti i

pružiti modularni program obuke, i • Uspostaviti okvir za razvijanje saradnje sa partnerskim agencijama.

6. 5. Prioriteti za dvogošnji period Srednjoročni prioriteti su osmišljeni sa namjerom da pozicioniraju probacijsku službu kao modernu službu i mogu uključivati sljedeće: 19 Ovo podliježe uspostavi neophodne infrastrukture za šemu medijacije/reparacije koja zahtijeva dodatne resurse.

36

• Razvoj detaljne strategije koja uključuje strategiju Rada zaposlenog osoblja, uključujući standarde i procedure, strategiju na području Ljudskih resursa, uključujući zapošljavanje i odabir, te učenje i profesionalno usavršavanje, strategiju Partnerstva, uključujući protokole između organa krivičnog pravosuđa i drugih državnih, nevladinih i organizacija iz privatnog sektora, i strategiju Komunikacije sa svim akterima, uključujući i javnost.20

• Godišnji plan rada organizacije može sadržavati detaljne strategije i uključivati

mjerljive ciljeve za svaku godinu, a treba uključiti i aktivnosti koje preduzimaju Ministarstvo pravde, Tužilaštvo i drugi relevantni akteri.

• Upotreba i razvoj odgovarajuće informatičke tehnologije, a njeno korištenje

treba maksimizirati (npr. putem upotrebe sistema za elektronsko vođenje predmeta i metoda za učenje na daljinu) u okviru raspoloživih resursa.

• Probacijski pristup se može proširiti i razvijati da bi dao podršku ključnim

ciljevima, npr uvođenjem „policijskog sata“ (uz podršku elektronskog nadzora) i razvijanjem pristupa kao što su testiranje na drogu i tretmani odvikavanja. Na tačan razvoj događaja će utjecati dokazana potreba i raspoloživi kapaciteti i resursi.

• Identifikacija daljnjih mogućnosti korištenja socijalnih i strukturalnih fondova

Evropske unije treba biti integralni dio srednjoročne strategije. 6. 6. Rad osoblja službe: Upravljanje rizikom i smanjenje povratničkog kriminala Ključni elementi rada probacijske službe Probacijska služba treba uvesti metode rada sa počiniteljima koje za cilj imaju upravljanje rizikom od nanošenja štete i smanjenje mogućnosti povratničkog kriminala. One bi se trebale primjenjivati na kompletan probacijski rad, uključujući i tri elementa koja se u ovom dokumentu razrađuju u više detalja. Ključni elementi ovog pristupa su procjena, planiranje i pregled svakog slučaja, unutar konteksta provedbe sudske odredbe ili odluke komisije za uslovni otpust i standarda probacijskog rada. Pojedinični plan (individualni program izvršenja) za svakog počinitelja će se fokusirati na upravljanje rizikom i neophodne intervencije da bi se smanjila mogućnost povratničkog kriminala. U slučaju rada za opće dobro, pri planiranju treba uzeti u obzir radne sposobnosti i vještine počinitelja i prikladnost namještenja na odgovarajući rad. Procjena: Može se koristiti strukturiran instrument za procjenu da bi se utvrdio nivo rizika i neophodni nivo i priroda intervencije. Ovu procjenu također može koristiti probacijska služba kada priprema izvještaje za sud, kao i zatvorske službe prilikom priprema izvještaja za Komisiju za uvjetni otpust u svrhu razmatranja uvjetnog otpusta.

20 Detalji ovoga razvoja će takođe ovisiti od odluke o mjestu ove organizacije u državnoj strukturi, npr. kao posebna služba u sklopu Ministarstva pravde ili kao dio zatvorskog sistema.

37

Planiranje i provjeravanje: Na osnovu procjene, plan izvršavanja sankcije ili mjere treba tačno navesti intervencije koje će se provesti u okviru naložene sankcije ili mjere, kojim redoslijedom i koliko često se mora održavati kontakt (učestalost kontakata). Proces provjeravanja je neophodan jer je rizik dinamična kategorija i može se mijenjati tokom vremena. Standardi: Moraju se izraditi standardi koji bi definisali minimum kontakata u svrhu nadzora, ili sati rada za opće dobro sedmično, zajedno sa sankcijama, koje slijede u slučaju nepoštivanja. Oni mogu biti diferencirani po riziku, gdje će počinitelji visokog rizika morati održavati brojnije i intenzivnije kontakte. Minimum, odnosno maksimum sati društveno korisnog rada sedmično/na godišnjem planu mogu se diferencirati u ovisnosti o statusu počinitelja u smislu da li je zaposlen ili nije. Provedba: Neophodan je strogi protokol za provedbu procesa izvršenja, kao i posljedica u slučaju neizvršenja obaveza. Time će pravila postati jasna za sve i dati neku vrstu sigurnosti sudu koji je donio presudu, žrtvama (ako ih ima) i široj javnosti. Intervencije: Postoje nalazi međunarodnih istraživanja o intervencijama koje služe smanjenju recidivizma, a ta istraživanja bi se mogla dobiti na zahtjev i poslužiti kao primjer. Općenito govoreći, to je kombinacija intervencija koje daju rezultate, a uloga probacijskog službenika u podršci tome, uspostavljanje granica i prevencija povratništva su od ključnog značaja. Upravljanje: Uloga rukovodećeg tima probacijske službe će biti da razvija i promovira službu kod ključnih aktera. Tokom vremena, bit će neophodno uspostaviti sisteme za prikupljanje podataka i upravljanje koji su neophodni da bi se omogućila raspodjela resursa, osigurao kvalitet i prikupljanje podataka za izvještavanje o učinku. Redovan i strukturiran nadzor svih uposlenika službe, uključujući i pregled vođenja slučajeva, ključne su uloge upravljanja. Međuagencijska saradnja i rizik Suštinski element efikasnog rada probacijske službe jest uska saradnja sa širokim spektrom agencija i aktera. Općenito se o ovome govori u poglavlju o partnerstvu u daljem tekstu, ali postoji poseban zahtjev da bi se osiguralo da probacijska služba, policija, zatvori i drugi vrše razmjenu informacija i koordiniraju svoj rad sa počiniteljima koji predstavljaju rizik, bilo kod identificirane žrtve ili za javnost u cjelini. 6. 7. Ljudski resursi Strategija na području ljudskih resursa će za cilj imati da osigura da uposlenici koji se upošljavaju ispunjavaju odgovarajuće uslove, da prođu obuku za obavljanje posla, da dobiju podršku da bi radili koristeći svoj sveukupni potencijal, da njihove vještine budu propisno priznate i pravedno nagrađene, te da postoji mogućnost napredovanja. Kandidati za probacijske službenike trebaju imati univerzitetsko obrazovanje diplomu iz jedne od oblasti društvenih nauka (npr. sociologija, socijalni rad, psihologija, filozofija, pedagogija, obrazovne nauke, defektologija ili pravo i slično).

38

Probacijski službenik će trebati ispunjavati sljedeće zadatke: • Pružati pravosudnim organima potvrđene informacije o ličnoj i društvenoj

situaciji počinitelja i na taj način im pomoći kod utvrđivanja odgovarajuće sankcije i pratećih obaveza,

• Vršiti nadzor počinitelja koji su osuđeni na sankciju ili mjeru u zajednici, • Promovirati u saradnji sa svim drugim zainteresiranim stranama društvenu

reintegraciju počinitelja kroz služenje kazne u zajednici, odnosno korištenje uvjetnog otpusta, i

• Vršiti i druge zadatke u skladu sa važećim zakonima i propisima. Uloga i funkcija kao i uslovi zapošljavanja osoba koje će vršiti nadzor rada za opće dobro će se morati razraditi ukoliko se smatra da te osobe trebaju biti uposlenici, a ne treće strane ili druge agencije. U ovom posljednjem slučaju, dužnosti probacijskog službenika mogu uključivati i održavanje veze sa onima koji pružaju rad za opće dobro, odnosno vrše nadzor. Strategija će se zasnivati na principu jednakih mogućnosti i uključivat će uspostavljanje objektivnih i transparentnih procedura za osoblje na svim nivoima. Njen opseg treba uključivati sljedeće:

• Zapošljavanje i odabir kandidata, • Ocjenjivanje, • Mogućnosti napredovanja na mjesta sa više odgovornosti, odnosno

nagrađivanje, i • Učenje i profesionalno usavršavanje.

Strategija treba uključivati radnje i odgovornosti za svo osoblje, uključujući i rukovodioce i njihovu nadzornu ulogu. 6. 8. Partnerski aranžmani Probacijska služba ne može biti efikasna bez uspostavljanja veza uskog partnerstva sa širokom lepezom drugih agencija i aktera. Probacijska služba ima ključne partnere u sistemu krivičnog pravosuđa, drugim vladinim organima i nevladinim organizacijama, kako na nacionalnom tako i na regionalnom nivou. Pored toga, u nekim oblastima rada (npr., elektronski nadzor) privatni sektor ima ključni potencijal. Strategija partnerstva se treba izraditi u konsultacijama sa ovim drugim tijelima. Već je spomenuto partnerstvo u radu sa počiniteljima visokog rizika. Gdje god je to moguće, procesi probacijskog nadzora trebaju se razvijati u uskoj saradnji sa policijom i drugim organizacijama koje mogu pomoći za slučajeve koji se odnose sankcije u zajednici, kao i slučajeve prijevremenog puštanja iz zatvora, a u ovom drugom slučaju da bi se osiguralo efikasno upravljanje prolaskom počinitelja „kroz kapiju“. Primjeri oblasti u kojima se mogu razvijati šira partnerstva uključuju rad na ključnim intervencijama kao što su droga, zapošljavanje, pismenost i osnovne matematičke vještine, obrazovanje i slično.

39

6. 9. Komunikacije Treba razraditi strategiju komuniciranja sa svim partnerima, akterima i javnošću da bi se objasnilo zašto, šta, kako, kada i gdje probacijske službe. Od ključnog značaja će biti dobiti podršku odmah na početku, putem efikasnog komuniciranja, korištenjem čitavog niza metoda i medija. Primjeri mogu uključivati osiguravanje visoke medijske pokrivenosti za početak primjene rada za opće dobro i štampanje jednostavnih kvalitetnih letaka sa objašnjenjima za sudove i počinitelje, kao i godišnjih izvještaja sa činjenicama, brojkama i primjerima ilustrativnih predmeta. 6. 10. Resursi i poslovna opravdanost Poslovna opravdanost probacijske službe je u suštini to da predstavlja ekonomičan način rješavanja lakših krivičnih djela, da može smanjiti pojavu povratničkog kriminaliteta i zaštiti javnost od nanošenja štete. Potrebno je uložiti dodatne napore da bi se osmislio detaljan plan radnih mjesta i budžeta. 6. 11. Očekivani rezultati i učinci Očekivani rezultati trebaju biti utvrđeni za sve aspekte rada probacijske službe. U prvoj godini, oni se mogu utvrditi samo za određeni procijenjeni nivo učinka, no na taj način se ustanovljava polazišna linija. Očekivani rezultati će biti mješavina ulaznih elemenata, izlaznih i ishoda. Na primjer, ulazni cilj bi mogao biti da se određeni procenat počinitelja sastane sa probacijskim službenikom unutar x dana od sudskog naloga. Izlazni cilj bi mogao biti procenat počinitelja koji uspješno okončaju planiranu intervenciju, kao što je tretman odvikavanja od droge, a ishod bi mogao biti broj zatvorenika koji su prijevremeno pušteni uz nadzor, a period probacijskog nadzora okončaju bez počinjavanja novog krivičnog djela. Očekivani rezultati se mogu postaviti samo tamo gdje se tačno mogu prikupiti podaci za mjerenje rezultata, no oni su neophodni za vjerodostojnost probacijske službe. Očekivani rezultati se također mogu postaviti u drugim identificiranim prioritetnim oblastima: ljudski potencijali, partnerstva i komunikacije. Na primjer: procenat zaposlenog osoblja koje završi početnu obuku u roku od x sedmica, uspostavljanje regionalnih konsultativnih tijela i pravovremeno objavljivanje godišnjeg izvještaja. Ovaj pristup bi pomogao da se kultura mjerenja učinka uvede u sve aspekte nove probacijske službe. 6. 12. Naredni koraci

1. Dogovor o detaljima organizacijske strukture i odgovornostima na državnom/entitetskom/lokalnom nivou,

2. Utvrđivanje detaljnih nadležnosti i mogućnosti nagrađivanja probacijskih službenika,

3. Uspostavljanje probacijskih ureda i uredskih resursa (IT, telefon, itd.), 4. Zapošljavanje probacijskog osoblja, 5. Osmišljavanje početne obuke, 6. Razgovori sa ključnim akterima o dinamici i detaljima prvih slučajeva koji se

odnose na izvršavanje u zajednici, uključujući i uslovni otpust sa nadzorom,

40

7. Uspostavljanje ličnih dosjea i obuka u tom smislu, 8. Razvoj standarda rada službe, 9. Razvoj okvira izvođenja u praksi, 10. Konsultacije o partnerskom okviru 11. Početni rad na izboru intervencija koje stoje na raspolaganju, i 12. Razmatranje sadržaja i rokova za formalne probacijske izvještaje o nadzoru

za sudove, odnosno za organe koji odlučuju o uvjetnom otpustu. VII. NEKOLIKO TAČAKA NA KOJE JE POTREBNO OBRATITI PAŽNJU KOD UVOĐENJA PROBACIJSKE SLUŽBE 7.1. Smjernice U nastavku ćemo navesti nekoliko smjernica oko uvođenja sankcija i mjera u zajednici u praksu, na šta je potrebno biti posebno pažljiv, a što je poslužilo i kod uvođenja u susjednim zemljama21. 1. Potencijalni uspeh sankcija i mera u zajednici zavisi od toga koliko dobro se one primenjuju od samog početka. To znači da ciljevi uvođenja moraju da budu jasno artikulisani i da njihova primjena mora da bude strogo nadzirana, razmatrana, procjenjivana i revidirana u zavisnosti od toga koliko se uspješno ispunjavaju ključni ciljevi. Pri tome je potrebno ostvariti saradnju sa ostalim agencijama kod pripreme plana za uvođenje sankcija i mjera u zajednici i razvijanje službe koja bi bila zadužena za njihovu primjenu i sprovođenje. 2. Potrebno je da se izradi strategija za uvođenje sankcija i mjera u zajednici, razvijanje neophodne infrastrukture, a kao podloga služe odredbe u ZIKS-u. On bi morao regulisati procese koji su uključeni u njihovo sprovođenje i konkretne mjere koje bi imale za cilj smanjenje zatvorske populacije. Podzakonski propisi nužni za stvaranje same službe, uslova koje treba ispuniti i postupaka koje treba primeniti pri sprovođenju sankcija i mjera u zajednici. U tom smislu je značajno organizovanje zajedničkih panel-diskusija, okruglih stolova i drugih vrsta obuke za sve koji su uključeni u njihovu primjenu i sprovođenje. 3. Takođe treba razmotriti kako će se sankcije i mjere primenjivati. U mnogim pravosudnim sistemima postoji širok spektar sankcija i mjera u zajednici. Postoji razlika među zemljama u pogledu toga koliko široko i na koji način se ove sankcije primjenjuju. Ponekad se zaista čini da one služe kao zamjena za kaznu zatvora. Međutim, sankcije i mjere u zajednici se vrlo često koriste kao alternativa novčanoj kazni. U slučaju kada počinilac ne uspije da ispuni uslove sankcije koja se izvršava u zajednici, postoji niz sankcija koje ne uključuju kaznu zatvora. Počinilac će biti vraćen u zatvor samo kada priroda krivičnog djela opravdava kaznu zatvora. To je u skladu sa Preporukom R(1992)16, pravilo 10 i 86.

21 Izvještaj Vijeća Evrope o sistemu alternativnih sankcija i probacije u Srbiji, Strasbourg, novembar 2006

41

4. Ko će ih sprovoditi - u većini pravosudnih sistema primjena i sprovođenje sankcija i mjere u zajednici je u nadležnosti odvojene službe zadužene za probaciju. Zato treba postaviti dugoročnu viziju, što se i u ovom dokumentu predlaže. 5. Neophodno je izraditi strategiju odnosa s javnošću koja će obezbijediti tačno informisanje javnosti o prirodi i djelotvornosti sankcija i mjere u zajednici. Ovo je u skladu sa Preporukom R(1992)16, pravilo 44, koje preporučuje: „Treba širiti odgovarajuće informacije o prirodi i sadržaju sankcija i mera vezanih za javni interes, kao i o različitim načinima na koje se one sprovode, tako da šira javnost ... može da ih razume i uvidi da predstavljaju adekvatan i uverljiv odgovor na kriminalno ponašanje“, i sa R(2000)22, stav 18, koji preporučuje: „Uvođenje u zakonodavstvo i praksu novih sankcija i mera vezanih za javni interes treba da prate snažne kampanje vezane za odnose s javnošću usmerene ka pridobijanju podrške javnosti.“ 6. Međunarodno iskustvo i činjenice pokazuju da sankcije i mjere u zajednici pružaju veću mogućnost, nego kazna zatvora, da dođe do rehabilitacije počinioca krivičnog djela i da se poveća bezbijednost zajednice. Osim toga, sankcije i mjere u zajednici su barem isto toliko efikasne, a često i efikasnije, u smanjivanju prestupničkog ponašanja koliko i kraće kazne zatvora, a ujedno su i jeftinije. Pouke izvučene iz procjena međunarodnog iskustva sa sankcijama i mjerama u zajednici koje su direktno relevantne za proces implementacije odnose se na: - Uključivanje sudstva Prvo, sudstvo treba da bude aktivno uključeno u izradu i sprovođenje sankcija i mjera u zajednici. To preporučuje Preporuka R(2000)22, stav 7, koji kaže: „Sudske vlasti treba da budu uključene u proces izrade i revizije politike primene sankcija i mera vezanih za javni interes i treba da budu informisane o njihovim rezultatima, u cilju obezbeđivanja opšteg razumevanja njihove prirode među predstavnicima sudstva.“ Osim toga, međunarodno iskustvo pokazuje da postoji potreba u smislu spremnosti sudstva prije implementacije a i kasnije, što podrazumijeva inicijalnu i kontinuiranu obuku sudstva. Međunarodno iskustvo pokazuje da je priroda obuke od ključne važnosti i da sadržaj obuke sudija i tužilaca i njena svrha treba da budu usko povezani sa ciljevima uvođenja sankcija i mjera u zajednici, kako će one biti sprovođene i kako će se procjenjivati njihova djelotvornost. - Raspon sankcija i mjera Treba takođe da postoji i odgovarajući raspon sankcija i mjera u zajednici, a mogao bi se proširiti tako što bi se nalozi o obaveznom liječenju uveli kao uslov za probaciju onih koji - zbog zloupotrebe alkohola ili droga - ne ispunjavaju uslove za rad za opće dobro. Međutim, nije apsolutno neophodan velik broj različitih tipova kazni. Sa jakom „službom“ koja je zadužena za primjenu i sprovođenje sankcija i mjera u zajednici moguće je imati efikasan sistem samo primjenom nekih sankcija kao npr. novčane kazne, uslovne osude (sa nadzorom ili bez njega), rada za opće dobro i primjenom

42

posredovanja, pomirenja i/ili poravnanja oštećenog i učinioca, te uslovnog otpusta sa nadzorom. - Etapna primjena sankcija i mjera U ovom dokumentu predlažemo uvođenje pilot-projekta što je i u skladu sa Preporukom R(2000)22, tačka 4, koji kaže: „Treba obezbediti uvođenje novih sankcija i mera vezanih za javni interes na probnoj osnovi“, a tačka 28 preporučuje: „Treba razviti statistički metod koji će rutinski opisivati razmere primene i rezultate sankcija i mera vezanih za javni interes.“ Evaluacija je neophodna da bi se identifikovala dobra praksa i koje inicijative su najdjelotvornije kod koje vrste učinilaca krivičnih djela; opredjeljenje za „ono što je djelotvorno“. 7.2. PILOT-PROJEKAT Navodimo nekoliko preporuka da bi pilot projekat bio što uspješniji:

� Preporuka br. 1 Formiranje radne grupe Radna grupa, sastavljena od predstavnika ministarstva za pravosuđe, rad, socijalnu zaštitu, zdravstva, civilnih poslova te sudstva, tužilaštva i drugih relevantnih agencija čija je briga implementacija sankcija i mjera u zajednici, trebala bi izraditi detaljne parametre pilot-projekta, uključujući ciljeve, osoblje koje će biti uključeno u pilot-projekat i naznačiti šta se očekuje od njihovog angažmana. Svaki član osoblja davaće svoj poseban doprinos, ali je važno identifikovati polje rada gdje je neophodno zajedničko djelovanje. Ciljne grupe - Treba odrediti način na koji će počinioci krivičnih djela biti identifikovani kao podobni za različite tipove sankcija i mjera u zajednici. Ovdje treba obratiti pažnju na to ko će biti zadužen da vrši procjene, kako će se te procjene vršiti i kako će rezultati procjena biti prenošeni sudstvu. Praćenje i evaluacija - Biće potrebno pratiti pilot-projekat da bi se za Radnu grupu obezbijedile tekuće povratne informacije o procesu primjene, identifikujući gde se projekat odvija dobro, a gde se javljaju problemi i prilagođavati projekat kako bi poboljšala njegov potencijal za ostvarenje ciljeva. Evaluacija takođe treba da omogući detaljnu procjenu neophodnih resursa i ostvarljivih rokova za uvođenje alternativnih sankcija u cijeloj zemlji.

� Preporuka br. 2 Na osnovu iskustva iz pilot projekta treba razraditi plan daljeg proširenja i na druga područja u zemlji, te izraditi i vremenski plan uvođenja. 7.3. USPOSTAVLJANJE PROBACIJSKE SLUŽBE Kako je predviđeno dokumentom, državni službenici u MP biće u neku ruku zameci buduće probacijske službe. Jasno je da se bez određenih kadrovskih, materijalnih i

43

finansijskih resursa neće moći postići dalja implementacija sankcija i mjera u zajednici, a sredstva će se morati obezbijediti u državnom budžetu. Kod uspostavljanja probacijske službe važno je sljedeće: - Služba mora usvojiti jasnu formulaciju misije organizacije, što je povezano sa ciljevima uvođenja sankcija i mjera u zajednici i razvijanjem drugih ključnih elemenata službe kao što su odgovarajući organizacioni okvir, razvoj proizvoda i usluga, izbalansiran korpus radnika i oblika obuke i obrazovanja, razvoj dobrih odnosa i sa javnošću i sa potencijalnim partnerima, privući zainteresovanost i angažman nevladinih organizacija i akademskih krugova. To je važno za stvaranje čvrste osnove kada se započne sa primjenom sankcija i mjera u zajednici. Misija treba biti formulisana bilo direktno podzakonskim propisima, bilo nekim dokumentom strateške politike na kom se zasnivaju podzakonski propisi. Opšte prihvaćeni važni elementi misije organizacije drugih evropskih službi za probaciju jesu: zaštita javnosti, smanjenje učestalosti ponovnog izvršenja krivičnog djela, procjena rizika, efikasno izvršenje kazni i alternativnih sankcija (vezanih za javni interes), pomaganje učiniocima da se reintegrišu i rehabilituju. - Organizacija službe Potrebno je odlučiti kako će služba biti organizirana. Postoji više modela: a) da bude javni organ koji će se finansirati iz državnog budžeta, ali sa izvjesnim stepenom nezavisnosti u pogledu izvršenja zadataka, b) da bude u sastavu Ministarstva, ali da različite zadatke stavlja u nadležnost odvojenih odjeljenja, c) da bude privatna organizacija sa specifičnom kontrolom i uslovima koju će finansirati država, ili d) da bude kombinacija gornjih opcija, čime bi se uzelo u obzir odvajanje funkcija ako je to neophodno. Naravno, moguće su i druge opcije. Jedan drugi aspekt koji treba uzeti u obzir kada se razmišlja o organizacionom ustrojstvu jeste ugradnja u lokalne strukture. Lokalne jedinice Službe koje djeluju u regionima imaće važan zadatak da uspostave radne odnose sa različitim interesnim grupama. Važni partneri u primjeni sankcija i mjera u zajednici jesu: opštine, lokalna policija, lokalni ogranak tužiteljstva, organizacije za brigu o mladima i socijalnu zaštitu, dobrotvorne organizacije, bolnice i domovi za stare osobe, itd. Svaki tip organizacionog ustrojstva treba da uzme u obzir određeni stepen fleksibilnosti prema lokalnim jedinicama Službe, čime će se omogućiti lokalnim jedinicama Službe da usaglase svoje konkretne svakodnevne aktivnosti sa lokalnim partnerima. Što se tiče fizičkog smejštaja lokalnih jedinica Službe, postoji nekoliko mogućnosti: možda bi mogle da budu smještene u sudovima, zatvorima ili centrima socijalne zaštite ili prostorijama lokalne zajednice. Iz finansijskih razloga nije realno očekivati izgradnju novih prostorija. Što god da bude odlučeno, od suštinske važnosti za dobro funkcionisanje Službe jeste zadovoljavajući, funkcionalan i bezbijedan radni prostor.

44

Zadaci i odgovornost ZIKS bi trebao regulisati zadatke koje će Služba imati. Generalno govoreći, na osnovu trenutne pravne situacije, definisan je samo državni službenik koji će imati zadatak da nadzire izvršenje kazne rada za opće dobro, a centri za socijalni rad su zaduženi za uslovnu osudu sa zaštitnim nadzorom. Sa komparativne tačke gledišta, služba za probaciju mogla bi da ima širok raspon dodatnih zadataka i odgovornosti u budućnosti. U daljem razvijanju sistema potrebno je razmotriti otvaranje mogućnosti za dodatne proizvode i usluge ključne za uspjeh ovih osnovnih zadataka. Posebno treba razmotriti procjenu rizika od ponavljanja prekršaja i savjetodavnu funkciju u odnosu na sudske vlasti. - Izbor, regrutovanje i obuka osoblja Kada se bude pristupilo regrutovanju i izboru budućih državnih službenika, treba obratiti pažnju na to da ne bude „diskriminacije“ i „uzeti u obzir konkretnu politiku u interesu određenih kategorija i različitost učinilaca krivičnih dela koji će biti nadzirani.“ (Preporuka R(92)16, pravilo 37) Osim toga, „osoblje zaduženo za implementaciju dovoljno je brojno da efikasno izvršava razne dužnosti.“ Nadalje, „treba izraditi norme i politiku koje će osigurati da broj i kvalitet osoblja bude u skladu sa obimom posla i profesionalnim veštinama i iskustvom potrebnim za obavljanje posla.“ (Preporuka R(92)16, pravilo 38) Osim odgovarajućem regrutovanju, pažnju treba posvetiti i odgovarajućoj obuci osoblja kako bi ono „imalo realnu sliku svog delokruga rada, svojih konkretnih dužnosti i etičkih zahteva svoga posla.“ Nadalje, njihova „profesionalna kompetentnost treba da se redovno dograđuje i razvija kroz daljnju obuku i kontrolu i procenu njihovih rezultata.“ (Preporuka R(92)16, pravilo 39) Neizvršenje sankcija ili mjera u zajednici može imati posljedice za klijenta. Osim toga, pristanak klijenata ne znači i da će klijenti uijek biti kooperativni. Stoga najmanje jedan dio posla probacijskog osoblja neće biti socijalni rad sa dobrovoljnim klijentima koji su kooperativni. To zahtijeva specijalna znanja i vještine, zato je.potrebno blagovremeno posvetiti vrijeme i energiju izradi odgovarajuće metodologije rada koja je usmjerena na specifičnosti rada sa klijentima kojima je određena probacija (t.j. za potrebe ovog dokumenta: klijentima kojima je izrečena sankcija rada opće dobro ili uslovna osuda uz zaštitni nadzor ili uslovni otpust sa zaštitnim nadzorom.) Ova posebna metodologija rada može onda da se integriše u program početne i permanentne obuke probacijskih službenika. Drugi aspekt koji treba razmotriti jeste mogućnost da se probacijski službenici specijalizuju za pojedine zadatke. To će možda postati važnije u budućnosti, kada Služba proširi svoje aktivnosti savjetodavnom funkcijom u sudskom postupku.

45

Zaključak i preporuke Preporučuje se da svaki tip organizacionog ustrojstva Službe uzme u obzir izvjestan stepen fleksibilnosti prema lokalnim jedinicama Službe, čime će se omogućiti da lokalne jedinice bolje usaglase svoje konkretne svakodnevne aktivnosti sa svojim lokalnim partnerima. Preporučuje se da Služba investira u dizajn svojih proizvoda i usluga, npr. definisanje proizvoda i usluga standardima kvantiteta i kvaliteta, čime će se doprinijeti transparentnosti, provjerljivosti i efikasnosti Službe. Pri izboru i razvijanju proizvoda i aktivnosti, preporučuje se da se Služba potrudi da razvija proizvode i sredstva koja su naučno opravdana i koja su dokazala svoju efikasnost. To je važno zbog podrške društva i spremnosti javnosti da prihvati probaciju, a takođe i da prihvati Službu kao korisnu i pouzdanu kariku u pravosudnom lancu. Preporučuje se da osoblje probacijske službe prođe odgovarajuću početnu i permanentnu (uz rad) obuku i da se vremenom razvije odgovarajuća metodologija rada službenika koja će uzeti u obzir specifičnosti rada sa klijentima. Preporučuje se da grupa potencijalnih radnika Službe bude što šira, a može da uklučuje bivše zatvorske službenike i kandidate sa drugih polja rada. VIII. REZIME U BiH, opredijeljenost za sankcije i mjere koje se provode u zajednici je prepoznatljiva u postojećoj legislativi. Neuspjeh u primjeni te legislative se može posmatrati kao neuspjeh u ispunjavanju političkih obaveza. Detaljno istraživanje provedeno od strane Radne grupe i nalazi navedeni u ovom dokumentu pokazuju da je situacija daleko kompleksnija. Ovaj dokument identificira potrebe za dodatnom legislativom i važnost "horizontalne" harmonizacije zakona na državnom i entitetskom nivou. Također ukazuje na potrebu za "vertikalnom" harmonizacijom, pod kojom se misli na potrebu za sveobuhvatnim pristupom u Zakonu o probaciji, KZ, ZKP, ZIKS, te detaljnim propisima i standardima.

Učinkoviti zakoni su ključni, ali njihovo sprovođenje zahtijeva zajednički rad sa vladom na uspostavi održive strukture u koju sudovi i ostali činioci mogu imati povjerenje. Ovaj dokument nudi i strategiju organizacijske implementacije koja se zasniva na evropskoj dobroj praksi i neke konkretne ideje za praktičnu realizaciju postojećih sankcija i mjera putem pilot projekata. Ovi prvi koraci mogli bi demonstrirati vrijednost koju sankcije i mjere koje se provode u zajednici mogu pružiti sistemu krivične pravde i javnosti.

47





Prilog 1

PRIMJER NEKIH TAČAKA UGOVORA

48

Ugovor između ............... Probacijske službe i ................................................. preduzeća od javnog interesa o pružanju usluga rada za opće dobro i nadzora u/kod ................................. Ugovor zaključen (datum...............) između Probacijske službe (adresa) ........................................, koju zastupa Pero Perović kao ovlašteni predstavnik (u daljem tekstu „Služba“), sa jedne strane, i ............................ (ime i adresa preduzeća) kojeg zastupa Generalni direktor Franjo Franjević kao njegov ovlašteni predstavnik (u daljem tekstu „Pružalac usluga“), s druge strane. 1. OPĆE ODREDBE a) Ovaj Ugovor stupa na snagu 1. aprila 2009 i završava 30. septembra 2010. b) Službenici odgovorni za provođenje Ugovora su Tanja Tanjević, Rukovodilac oddeljenja za izvršavanje rada za opće dobro, ispred Službe, i Džemo Dženović, Generalni direktor, ispred izvršioca usluga (zajedno „službenici za provođenje“) 2. USLUGE I MJESTA GDJE ĆE SE PRUŽATI a) Cilj strana je da, saradnjom po ovom Ugovoru, pomažu Službi u izvršavanju dužnosti vezanih za prestupnike, tako što će im omogućiti da obavljaju odgovarajuće poslove koji u svakom pogledu zadovoljavaju Standarde za izvršavanje rada za opće dobro i izvršavanje uslovne osude sa nadzorom, koje propisuje Ministarstvo pravde. b) Predmetna usluga će se pružati na (adresa................). Nijedan dio usluge se neće pružati na bilo kojoj drugoj lokaciji u okruženju bez prethodne pismene saglasnosti Službenika za provođenje iz Probacijske službe. c) Usluga će se pružati danima i u periodu kako je navedeno u Rasporedu 1. d) Službenici za provođenje će usaglasiti prirodu i obim rada kojeg će obavljati prekršioci. Službenik za provođenje iz Probacijske službe (državni službenik u BiH u daljem tekstu državni službenik) donosi konačnu odluku u pogledu prikladnosti rada kojeg će obavljati prekršioci. Da bi se provele bilo kakve promjene u prirodi i obimu rada prethodno će se o njima usaglasiti Pružalac usluga (povjerenik u BiH) i državni službenik. Ukoliko Pružalac smatra da nije u mogućnosti pružiti uslugu za određenog prekršioca ili grupu prekršilaca, to će se pitanje predočiti državnom službeniku odmah ili u razumnom roku nakon toga. U slučaju neslaganja, prednost imaju želje Pružaoca usluga. e) Broj prekršilaca za koje se pruža usluga će biti ograničen na broj prikazan u dodatku f) Pružalac usluga osigurava prekršiocima tri pauze tokom svakog radnog dana; od po 10 minuta svako jutro i poslijepodne i trideset minuta pauze za ručak o trošku Pružaoca usluga. Tokom svake pauze osigurati će se topli napitak; također će se osigurati odgovarajuća prostorija i toalet. Pružalac usluga će nastaviti vršiti nadzor nad prekršiocima i tokom navedenih pauza.

49

g) Pružalac usluga će osigurati (i snositi troškove) za bilo koju vrstu zaštitne odjeće za prekršioce. h) Zaposlenici Pružaoca usluga će učestvovati u modularnoj obuci za Povjerenike. i) Probacijska služba će osigurati da državni službenik ili neki drugi dežurni službenik bude dostupan telefonom u svakom trenutku u radnom danu da pruža podršku zaposlenicima Pružaoca usluga koji nadziru prekršioce u skladu sa ovim Ugovorom. j) Službenici za provođenje će, u slučaju potrebe, osigurati odgovarajuća uputstva i aranžmane kako bi se prekršioci mogli direktno javljati u prostorije Pružaoca usluga onim danima kada trebaju biti obavezno prisutni da izvrše rad za opće dobro. 3. MONITORING I EVALUACIJA a) Pružalac usluga državnom službeniku predaje evidenciju o prisustvu i druge informacije o monitoringu po državnim standardima Ministarstva pravde koje traži državni službenik u vezi sa svakim prekršiocem, u obliku koji odobri državni službenik, najkasnije do 10 ujutro sljedećeg dana. b) Pružalac usluga i državni službenik će održavati sastanke svaka tri mjeseca. Sadržaj tih sastanaka će periodično određivati državni službenik. Tokom sastanaka, Pružalac usluga će dati informacije o obuci ili pripremama za zaposlenje ili dobrovoljnom radu koji su prekršioci obavili. c) Pružalac usluga će svaka tri mjeseca podnositi pismene izvještaje državnom službeniku, a službenici za provođenje će zajedno usaglašavati sadržaj tih izvještaja. d) Pružalac usluga će voditi i po razumnom zahtjevu predočiti istinite, tačne i sistematične službene zabilješke koje se odnose na sva pitanja iz Rasporeda uz ovaj Ugovor; te će po razumnom zahtjevu državnog službenika ili njihovom imenovanom predstavniku dozvoliti da posmatra izvršenje usluge. 4. PLAĆANJE a) Pružalac usluga je odgovoran za naknadu svih putnih troškova prekršilaca. 5. OSIGURANJE, ZDRAVLJE I ZAŠTITA NA RADU a) Pružalac usluga osigurava da se usluga pruža u radnom okruženju, koje je u skladu sa pravilima sigurnosti i zaštite na radu, te da se njegovi zaposlenici i prekršioci pridržavaju svih zdravstvenih pravila sigurnosti i zaštite na radu. b) Pružalac usluga od ugledne osiguravajuće kuće pribavlja osiguranje od javne odgovornosti, osiguranje poslodavca od odgovornosti i osiguranje od profesionalne odgovornosti, i sve druge vrste osiguranja neophodne za pružanje usluga definisanih ovim Ugovorom.

50

6. POVJERLJIVOST a) Probacijska služba i Pružalac usluga osiguravaju da sve informacije koje se odnose na ili koje iznesu prekršioci ostanu povjerljive, osim u slučajevima kada se radi o pitanjima od većeg javnog interesa. U takvim slučajevima, državni službenik će hitno odlučiti da li će se poništiti princip povjerljivosti ili ne. b) Državni službenik Pružaocu usluga objašnjava pravila Probacijske službe koja se odnose na razmjenu informacija, a Pružalac usluga postupa u skladu sa tim uputstvima. Državni službenik će dostaviti kopiju uputstava Probacijske službe Pružaocu usluga. 7. RAVNOPRAVAN TRETMAN a) Pružalac usluga osigurava da se ni sa jednim prekršiocem i zaposlenikom Probacijske službe ne postupa neravnopravno, bez obzira na njihovu rasu, spol, vjeru, starost, pismenost, kulturno i jezičko porijeklo i onesposobljenje. 8. PRITUŽBE a) Pružalac usluga prekršiocima osigurava postupak za podnošenje pritužbi. Prilikom pružanja informacija o tom postupku, u obzir se uzima eventualne posebne potrebe, pismenost ili bilo koje druge poteškoće u komunikaciji koje prekršilac eventualno ima. b) Pružaoca usluga mora, u roku od 48 sati, prijaviti državnom službeniku sve pritužbe koje Pružaocu usluga direktno podnesu primaoci usluge, prekršioci ili zaposlenici Probacijske službe; a kada je po ocjeni državnog službenika pritužba opravdana, ona će se ispraviti bez odlaganja, o trošku Pružaoca usluga (osim u slučajevima kada se pritužba odnosi na ponašanje ili postupke Probacijske službe ili njenih zaposlenika). 9. OSOBLJE I ZAPOSLENI a) Pružalac usluga odgovoran je da obuči i nadzire odgovarajući broj zaposlenika za pružanje usluga. b) Pružalac usluga osigurava da sve osobe uključene u pružanje usluge daju potpune informacije o mogućim krivičnim presudama ili mjerama opreza izrečenim protiv njih. c) Pružalac usluga u pružanju usluga neće angažovati ili nastaviti da angažuje osobe protiv kojih postoje izrečene presude i mjere opreza, a koje ih, po mišljenju državnog službenika, čine nepodobnim za obavljanje dužnosti predviđenih ovim Ugovorom. Pružalac usluga sve takve slučajeve prosljeđuje državnom službeniku na odlučivanje. d) Pružalac usluga osigurava da svi njegovi zaposlenici učestvuju u obuci koju Probacijska služba razumno zahtijeva da bi zaposlenici Pružaoca usluga bili

51

osposobljeni da pružaju usluge u skladu sa radnim standardima Probacijske službe. Probacijska služba snosi troškove takve obuke za zaposlenike Pružaoca usluga. 10. RASKID, PROMJENA I REVIZIJA a) Pružalac usluga ili Probacijska služba mogu raskinuti ovaj Ugovor, sa ili bez razloga, u bilo kojem trenutku, tako što će najmanje tri mjeseca unaprijed pismeno obavijestiti drugu stranu o tome. b) Probacijska služba može raskinuti ovaj Ugovor bez najave ukoliko Pružalac usluga:

i) kontinuirano krši svoje obaveze po ovom Ugovoru; ii) i nakon perioda upozorenja od četiri sedmice nastavi neispunjavati

uslugu iz ovog Ugovora;

iii) ode pod stečaj ili sa vjerovnikom dogovori otplatu duga;

iv) ima prinudnog upravnika ili zakonski imenovanog stečajnog upravnika. 11. DODJELJIVANJE ILI PODUGOVARANJE Nijedan dio predmetne usluge Pružalac usluga ne dodjeljuje niti daje u podugovor. 12. POKLONI I MITO Pružalac usluga ne nudi niti pristaje da daje nijednom članu, zaposleniku ili predstavniku Probacijske službe bilo kakav poklon ili nagradu, ili bilo kakvu vrstu poticaja ili nagrade za činjenje ili nečinjenje ili za nešto što je učinjeno ili nije učinjeno, bilo kakav čin u vezi sa dobijanjem ili izvršenjem ovog ili bilo kog drugog ugovora sa Probacijskom službom ili u vezi sa pokazivanjem ili nepokazivanjem naklonosti ili nenaklonosti prema bilo kojoj osobi koja ima veze sa ovim Ugovorom. 13. RJEŠAVANJE SPOROVA a) Pružalac usluga i Probacijska služba će nastojati da dogovorno riješe sve međusobne sporove u pogledu bilo kojeg pitanja vezanog za ovaj Ugovor. Kad je to moguće, sporovi će se rješavati neformalnim putem. b) Ukoliko se Probacijska služba ili Pružalac usluga ne slože, onda se stvar može podnijeti sudu. 14. OBAVJEŠTENJA Adrese i brojevi telefona službenika za provođenje.

52

Raspored 1 RADNI DANI Usluga se izvodi tokom cijele sedmice, od ponedjeljka do nedjelje. U tabeli ispod, navedeni su radni sati i maksimalan broj prekršilaca. DAN RADNI SATI MAKSIMALAN BROJ PREKRŠILACA PO RADNOM DANU ponedjeljak – petak 9.00 – 16.30 8 subota – nedjelja 9.00 – 16.30 10 Dnevni raspored svakog prekršioca je najmanje 7 sati i 30 minuta (uključujući i 30 minuta pauze za ručak pod nadzorom). Praznici Praznik je svaki državni praznik, svaka subota i nedjelja koja pada između praznika ili bilo koji drugih dana o kojima se Službenik za provođenje iz Probacijske službe pismeno obavijesti barem sedam dana unaprijed tokom trajanja ovog Ugovora.

53

IZJAVA O POVJERLJIVOSTI Ugovor će pročitati i potpisati svo osoblje, studenti, volonteri i svi drugi pojedinci koji rade za ili u ime .................................., na pružanju usluga opisanih u ovom Ugovoru, u partnerstvu sa Probacijskom službom. Ja, dolepotpisani, razumijem da tokom izvršavanja svojih dužnosti mogu imati saznanja o povjerljivim i tajnim informacijama o prekršiocima i elektronskoj bazi podataka Probacijske službe, ili imati pristup istima. Svojim potpisom se obavezujem da ću čuvati takve informacije i da ih neću davati bilo kojoj neovlaštenoj osobi, niti ih koristiti u bilo kakve neslužbene svrhe. Potpis: ..................................................... Ime i prezime: ..................................................... Datum: .....................................................

55





Prilog 2

PRIMJERI NACRTA OSOBNIH LISTOVA I MATIČNE KNJIGE

57

Obrazac broj

LIČNI KARTON (koji vodi državni službenik)

(prezime i ime osuđenog lica na radu za opće dobro na slobodi)

BROJ IZ MATIČNE KNJIGE__________

58

Sadržaj osnovnih podataka o osuđenom licu na radu za opće dobro na slobodi 1 Prezime,ime oca i ime

2. Datum i mjesto rođenja, državljanstvo, spol

3. JMBG i broj lične karte 4. Zanimanje,školska sprema 5. Zaposlenje prije izvršenja rada za opće

dobro

6. Adresa stanovanja,telefon 7. Krivično djelo (iz izvršne odluke)

8. Broj dana rada (iz izvršne odluke) 9. Poslodavac kod se se obavlja rad za opće

dobro na slobodi

10. Vrsta posla 11. Datum početka i završetka rada (iz

rješenja Ministarstva pravde)

12. Odgoda (datum od-do) 13. Početak (stvarni datum početka rada) 14. Prekid (datum od – do) 15. Završetak ( stvarni datum završetka rada) 16. Izmjena načina izvršenja rada (sudska

odluka)

Upoznavanje s pravima i dužnostima lica na radu za opće dobro na slobodi ( član .....stav (..) Pravilnika )

Datum zabilješka

Lični uvid u izvršenje rada (član ....stav (...) Pravilnika )

Datum zabilješka

Zapažanja i mišljenja državnog službenika (član ......stav(...).tačka ...)Pravilnika) Datum zabilješka

59

Popis uložene dokumentacije red. broj

Naziv akta i organa koji je donio akt

Datum donošenja akta

1. __________________________ (pravosnažna presuda,broj, sud)

2. ______________________________ (Rješenje o raspoređivanju na rad za opće

dobro,broj -član ....Pravilnika)

3.

___________________________ (rješenje o odgodi izvršenja,broj -član

......Pravilnika)

4. _________________________ (rješenje o prekidu izvršenja, broj -član

.....Pravilnika )

5. _________________ (sudska odluka o izmjeni načina

izvršenja,broj- član .st.(...) i (...) i član ....stav (....)Pravilnika

6. _____________________ (obavještenje sudu o početku rada osuđene

osobe-član ....stav (...)Pravilnika)

7. __________________________

(program rada – čl. ....i ....stav (...) Pravilnika)

8. ___________________ (pismeno obavještenje povjerenika-član

....stav (....)Pravilnika)

9. ________________________

(prigovor lica na radu za opće dobro -član ....stav(...) Pravilnika)

10. _________________________ (odluka o prigovoru - član ... stav

(...)Pravilnika)

11. _______________________

(izvještaj povjerenika-član ...stav .... Pravilnika)

12. _______________________

(izvještaj povjerenika o završenom radu-član .....stav (...)Pravilnika)

13. ___________________ (zaključni izvještaj o obavljenom radu –

član ....stav (...)Pravilnika)

Zaključeno s brojem priloga ____ _________________________ (potpis državnog službenika) POSLODAVAC

61

Obrazac br

LIČNI KARTON (koji vodi povjerenik)

(Prezime i ime lica na radu za opće dobro na slobodi)

62

Sadržaj osnovnih podataka o licu na radu za opće dobro na slobodi 1 Prezime,ime oca i ime

2. Datum i mjesto rođenja, državljanstvo, spol

3. JMBG i broj lične karte 4. Zanimanje,školska sprema 6. Adresa stanovanja,telefon 7. Datum početka i završetka rada (iz

rješenja Ministarstva pravde)

8. Vrsta posla

9. Odgoda (datum od-do)

10. Početak (stvarni datum početka rada)

11. Prekid rada (datum od – do)

12. Završetak rada ( stvarni datum završetka rada)

Zapažanja i mišljenja povjerenika o zanemarivanju obaveze rada (član ....stav

(...)Pravilnika)

63

Popis uložene dokumentacije red. broj

Naziv akta i organa koji je donio akt

Datum donošenja akta

2. ________________________

(Rješenje Ministarstva pravde o upućivanju na rad za opće dobro,broj)

3.

________________________

(rješenje ministra pravde o odgodi izvršenja- član ...stav (...) Pravilnika)

________________________

(rješenje ministra pravde o prekidu izvršenja- član ....stav (...) Pravilnika)

_____________________________ (pismeno uputstvo ministra pravde za

otklanjanje razloga iz prigovora osuđenika-član ....stav (...) Pravilnika)

_______________________

(program rada – čl. ....i ....stav (...) Pravilnika)

_____________________________-

_______________________ (izvještaj povjerenika-član ....stav ....

Pravilnika)

________________________

(pismeno obavještenje povjerenika-član ....stav (..)Pravilnika)

________________________

(izvještaj povjerenika o završenom radu-član ....stav (...)Pravilnika)

Zaključeno s brojem priloga _________________________ (potpis povjerenika)

65

Obrazac br.

REGISTAR OSUĐENIH LICA NA RADU ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODI

66

Red. broj

Prezime, ime oca i ime osuđenog lica na radu za opće dobro

Godina Matične knjige,strana i matični broj

Povjerenik

Napomena (period rada, odgoda,prekid,završetak rada)

67


Europske unije i Vijeća Europe


II – IZGRADNJA KAPACITETA OSOBLJA

PRIRUČNIK

ZA OBUKU PREDAVAČA O LJUDSKIM PRAVIMA U ZATVORIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Sarajevo, juni 2009

68

Pripremili povremeni konsultanti Vijeća Evrope:

Sanel Karadjuz, edukator u oblasti ljudskih prava Zvonko Mijan, registrar Ustavnog suda BiH

u saradnji sa članovima radne grupe

Vesko Demonjić, voditelj obuke, KPZ Doboj, Fajik Fejzić, voditelj obuke, KPZ Zenica,

Darko Kušić, voditelj obuke, Pritvorska jedinica i zavod u izgradnji na državnom nivou, Ministarstvo pravde BiH,

Ibrahim Prohić, voditelj obuke KPZ Tuzla, Azur Terzić, voditelj obuke, KPZ Tuzla

Milena Dojder Trbojević, voditelj obuke, KPZ Banja Luka

uz pomoć projektnog tima


“Trebali bismo se ponašati prema ljudima onako kako bismo željeli da se oni ponašaju prema nama ”

� Aristotel �

______________________________________________________________ „Priručnik za obuku predavača o ljudskim pravima u zatvorima u Bosni i Hercegovini“ je finalni dokument projekta.

69

SADRŽAJ STRANICA

PREDGOVOR

71

I. UVOD U KURS ZA OBUKU PREDAVAČA O LJUDSKIM PRAVIMA U KAZNENOPOPRAVNIM ZAVODIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

71

II. MEĐUNARODNI DOKUMENTI I ORGANI ZA ZAŠTITU LJUDSKIH

PRAVA OPĆENITO I LJUDSKIH PRAVA LICA LIŠENIH SLOBODE 2.1. Opšti instrumenti za zaštitu ljudskih prava: 2.2. Instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se odnose na mučenje 2.3. Opšti standardi za postupanje prema licama lišenim slobode 2.4. Međunarodni organi koji nadziru primjenu obaveza

72

72

72

73 73

III. EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA I OSNOVNIM

SLOBODAMA

3.1. Uvod u sistem Evropske konvencije 3.2. Šta radi Evropski sud za ljudska prava?

73

73 75

IV. PRAVO NA ŽIVOT - član 2 Evropske konvencije, ECHR

4.1. ECHR član 2 4.2. Hipotetički slučaj u vezi sa članom 2. ECHR 4.3. Komentari na hipotetički slučaj u vezi sa članom 2

78

82 84 86

V. ZABRANA LOŠEG POSTUPANJA – član 3, Evropske konvencije, ECHR

5.1. Hipotetički slučaj u vezi sa članom 3 ECHR 5.2. Komentari na hipotetički slučaj u vezi sa članom 3.

87

92 94

VI. PRAVA NA SLOBODU I BEZBJEDNOST OSOBE I POŠTIVANJE

LIČNOG I PORODIČNOG ŽIVOTA – članovi 5 i 8 Evropske konvencije , ECHR

6.1. Član 5 – Pravo na slobodu i sigurnost ličnosti 6.2. Član 8 – Poštivanje ličnog i porodičnog života 6.3. Član 5 ECHR 6.4. Član 8 ECHR 6.5. Hipotetički slučaj u vezi sa članovima 5 i 8 ECHR

6.6. Komentari na hipotetički slučaj

96

96 100 105 106 108 109

VII. EVROPSKA KONVENCIJA ZA SPREČAVANJE MUČENJA

111

VIII. EVROPSKA ZATVORSKA PRAVILA 113

70

Sastavni dijelovi ovog priručnika su sljedeći dokumenti koji su namijenjeni voditeljima obuke

1. Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama 2. Evropska konvencija za sprečavanje mučenja i nečovječnih ili ponižavajućih

kazni ili postupaka 3. Evropska zatvorska pravila 4. Standardi CPT 5. Primjeri iz prakse za voditelje obuke 6. Prezentacije voditelja obuke

71

PREDGOVOR Priručnik je rezultat rada radne grupe br. 2 „Izgradnja kapaciteta osoblja“ u okviru Zajedničkog projekta između Evropske unije i Vijeća Evrope „Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini“ koji se implementira od 01.02.2009 do 31.07.2010. Željeli bismo vam predstaviti ovaj Priručnik, koji je zamišljen tako da čini sastavni dio programa obuke zatvorskog osoblja, te da ponudi dobru i standardizovanu obuku svom osoblju u području ljudskih prava. Takođe bismo vas željeli podsjetiti da ovaj dokument nije konačan. To je živi materijal koji se razvija i dopunjuje shodno potrebama i napretku zatvorskog sistema. Vjerujemo da će ovaj priručnik biti od koristi zatvorskoj službi u godinama koje predstoje. Konačno, željeli bismo izraziti svoju zahvalnost relevantnim ministarstvima na svim nivoima na njihovoj svesrdnoj podržci projektu.

I. UVOD U KURS ZA OBUKU PREDAVAČA O LJUDSKIM PRAVIMA U KAZNENOPOPRAVNIM ZAVODIMA U BOSNI I HERCEGOVINI Osnovna svrha ovog priručnika je da budućim predavačima u kaznenopopravnim ustanovama približi i pojednostavi standarde međunarodnih dokumenata i mehanizama koji se odnose na koncept zaštite ljudskih prava lica lišenih slobode22 (u daljnjem tekstu osuđena lica). Boljim razumijevanjem i primjenom osnovnih principa ljudskih prava će se izbjeći kršenje prava osuđenih lica i umanjiti mogućnost lošeg postupanja prema njima. Cilj obuke predavača i njihov angažman na prenošenju svog znanja drugim zatvorskim službenicima23 je pronalaženje konstruktivnih i drugoročnih rješenja koja bi umanjila, a postepeno i konačno iskorijenila kršenje ljudskih prava lica koja se nalaze pod njihovim nadzorom. Ispostavilo se da zatvorski službenici u svom direktnom i svakodnevnom kontaktu sa licima pod njihovim nadzorom vrlo često i nesvjesno krše njihova ljudska prava. U tom smislu bi obuka zatvorskog osoblja o međunarodnim standardima koji se odnose na poštivanje ljudskih prava trebala doprinijeti poboljšanju stanja u kazneno-popravnim ustanovama24. Poboljšanje stanja bi moglo zahtijevati promjene u zakonodavstvu (uključujući i promjene raznih pravilnika) i promjene u direktnom odnosu zatvorskih službenika prema licima lišenih slobode. Mnogi međunarodni mehanizmi daju prijedloge državama o načinu na koji mogu poboljšati opštu situaciju u svojoj državi, na primjer kroz uvođenje pravnih i praktičnih mjera koje poboljšavaju zaštitu lica lišenih slobode. 22 U daljem tekstu se pod tim podrazumlieva pritvorenike, zatvorenike i osobe pritvorene u psihijatrijskim ustanovama. 23 U daljem tekstu se pod tim podrazumijeva sve službenike koji rade sa licima lišenim slobode, uključujući i menadžment. 24 U daljem tekstu se pod tim podrazumijeva kaznenopopravne zavode i okružne zatvore

72

Zašto se štite ljudska prava lica lišenih slobode Zato što lica lišena slobode pripadaju grupi najranjivijih lica, jer sam položaj takvih lica ima uticaj na njihov fizički, pravni, socijalni, psihološki i svaki drugi aspekt njihovog života. Takva lica su potpuno ovisna od čitavog lanca državnih službenih lica, počevši od policijskih službenika, uprave ili zatvora gdje su zatvoreni, do državnih vlasti. Svi ovi posebni elementi stvaraju potrebu za dodatnim mjerama zaštite lica lišenih slobode. II. MEĐUNARODNI DOKUMENTI I ORGANI ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA OPĆENITO I LJUDSKIH PRAVA LICA LIŠENIH SLOBODE Postoji veliki broj konvencija i sporazuma na univerzalnom i regionalnom nivou koje štite i sve druge sfere ljudskih prava. Na osnovu nekih od njih su ustanovljene i određene organizacije ili mehanizmi zaštite ljudskih prava. U svrhu ovog priručnika će biti navedene najvažnije konvencije, dok ćemo se duže zadržati na onima koje su regionalnog karaktera, tj. konvencije i pravila Vijeća Evrope. 2.1. Opšti instrumenti za zaštitu ljudskih prava Ujedinjene nacije:

• Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima • Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima

Vijeće Evrope:

• Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava (ECHR) 2.2 Instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se odnose na mučenje Ujedinjene nacije:

• Deklaracija o zaštiti svih osoba od podvrgavanja mučenju i drugom svirepom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju

• Konvencija protiv mučenja i drugog svirepog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja

Vijeće Evrope:

• Evropska konvencija o sprečavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (ECPT)

73

2.3. Opšti standardi za postupanje prema osobama lišenih slobode Ujedinjene nacije:

• Minimalna standardna pravila za postupanje prema zatvorenicima • Osnovni prinicipi postupanja prema zatvorenicima • Skup principa za zaštitu svih osoba u svakom obliku pritvora ili zatvora • Pravila Ujedinjenih nacija za zaštitu maloljetnika lišenih slobode • Minimalna standardna pravila Ujedinjenih nacija za sprovođenje

maloljetničkog pravosuđa ("Pekinška pravila") Vijeće Evrope:

• Evropska zatvorska pravila (u daljem tekstu EZP) • Evropska pravila za maloljetne prestupnike koji podliježu sankcijama ili

mjerama 2.4. Međunarodni organi koji nadziru primjenu obaveza Organi Ujedinjenih nacija Glavni komiteti su:

• Komitet protiv mučenja (CAT): nadzire Konvenciju UN protiv mučenja • Komisija za ljudska prava (HRC): nadzire Međunarodni pakt o građanskim i

političkim pravima Vijeće Evrope

• Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT): nadzire Evropsku konvenciju za sprečavanje mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja

• Evropski sud za ljudska prava (ECtHR): nadzire Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i Evropsku konvenciju za sprečavanje mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja

III. EVROPSKA KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA 3.1. Uvod u sistem Evropske konvencije • Evropska konvencija (u daljem tekstu ECHR, European Convention on Human

Rights ili Evropska konvencija) dokument je Vijeća Evrope koje je uspostavljeno neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata sa ciljem zaštite građanskih i političkih, a ne ekonomskih prava u Evropi. Usvojena je 1950. godine, a stupila je na snagu 1953.

74

• Prvi je ikada obavezujući međunarodni dokument u oblasti ljudskih prava. • Stvaranje i prve djelatnosti Vijeća Evrope (sa sjedištem u Strazburu) bili su jednim

dijelom odgovor na ozbiljna kršenja ljudskih prava u toku Drugog svjetskog rata. • Prvobitno je bilo deset država članica Vijeća Evrope, a sada ih ima 47. • Glavni organi Vijeća Evrope koji donose odluke su Komitet ministara (izvršni

organ) i Parlamentarna skupština. • Evropska konvencija daje pravo pojedincu da podnosi predstavku – pravo

pojedinaca i organizacija da izazovu svoje vlade kroz postupak u Strazburu, podnoseći svoje predstavke prvobitno Evropskoj komisiji za ljudska prava, a potom Evropskom sudu za ljudska prava.

• Presude Suda su obavezujuće za države potpisnice Konvencije. Bosna i Hercegovina ( u daljnjem tekstu BiH) je 12. jula 2002. godine ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, ali je i jedinstven primjer primjene Evropske konvencije i prije ratifikacije i to u skladu sa Dejtonskim sporazumom iz 1995. godine. U članu II stav 2. Ustava BiH propisano je da se u BiH “direktno primjenjuju prava i slobode garantovane Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima”. Ovo bi značilo da bi domaći zakoni (i pravilnici) trebali biti u skladu sa zaštitom koju pruža Evropska konvencija, a ukoliko domaći zakoni nisu usklađeni sa Evropskom konvencijom, onda bi se ona trebala direktno primijeniti, kako bi se izbjeglo kršenje ljudskih prava pojedinaca i to kako državljana BiH, tako i stranaca koji se nalaze na teritoriji BiH. Zašto državljani i stranci uživaju istu zaštitu ljudskih prava na teritoriji BiH? Zato što slijedeće predviđa član 1 Evropske konvencije: Visoke strane ugovornice jamče svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvrđene u Dijelu I ove konvencije. Ovo znači da BiH na svojoj teritoriji, kao “visoka strana ugovornica” mora garantirati “svim licima” bez izuzetka sva prava i slobode iz Evropske konvencije, bez obzira na starosnu dob neke osobe, njenu nacionalnu, rasnu pripadnost, prebivalište ili sposobnost. Teritorijalna nadležnost BiH, ili “njena jurisdikcija” ne podrazumjeva samo situaciju kada se osoba nađe pod kontrolom države, nego se smatra i odgovornom za situaciju izručenja osobe u zemlju u kojoj joj prijeti mučenje ili nehumano i ponižavajuće postupanje, ili kažnjavanje, pa čak i smrtna kazna ili čekanje na smrtnu kaznu. Dodatno, svi zakonski propisi, čak i ustavni, potpadaju pod «jurisdikciju» države članice.

75

Evropska konvencija u prvom dijelu (Dio I) utvrđuje brojna osnovna prava i slobode koje štiti, a u drugom dijelu se bavi mehanizmom zaštite zagarantovanih prava – uspostavlja Evropski sud za ljudska prava i propisuje pravila njegovog funkcionisanja. Koja su prava zaštićena Evropskom konvencijom i njenim Protokolima? Konvencija posebno štiti: - pravo na život, - pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim predmetima, - pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života, - slobodu govora, - slobodu misli, savjesti i vjeroispovjesti, - pravo na djelotvoran pravni lijek, - pravo na mirno uživanje svojine i - pravo da biraš i da budeš izabran. Šta Konvencija i njeni Protokoli zabranjuju? Konvencija naročito zabranjuje: - mučenje i nehumano ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, - proizvoljno ili nelegalno pritvaranje, - diskriminaciju u uživanju prava i sloboda navedenih u Konvenciji, - protjerivanje ili zabranu ulaska vlastitih građana, - smrtnu kaznu i - kolektivno protjerivanje stranaca.

3.2. Šta radi evropski sud za ljudska prava? Evropski sud za ljudska prava nadgleda da li svaka pojedinačna država ispunjava obaveze preuzete Konvencijom. Sudu mogu podnijeti predstavke (aplikacije) pojedinci i države (ukoliko postoje sporovi između dvije države članice). U svom radu sud primjenjuje Evropsku konvenciju. Kada ustanovi da je država prekršila jedno ili više od nabrojanih prava i garancija, Sud donosi odluku. Odluke su obavezujuće, jer država ima obavezu da je izvrši. Kako Evropski sud za ljudska prava primjenjuje Evropsku konvenciju? Sud nije samo tijelo koje se bavi posebnim slučajevima i kršenjima prava izlistanih u Konvenciji, već on aktivno tumači Evropsku konvenciju, temeljito obrađuje svako posebno pitanje kršenja garantovanih prava i proširuje njihov djelokrug u skladu sa razvojem demokratskog društva. Pored toga, Sud primjenjuje običajno pravo u svom radu (poznato i kao sudska praksa, tj. zauzeti stav suda se koristi kao vodeći i navodi se u kasnijim presudama i odlukama). Zato nije dovoljno poznavati samo tekst Evropske konvencije, nego treba upoznati i praksu Suda, zbog čega se njegove odluke i presude često pominju kada govorimo o pravu iz Konvencije. Konvencija se stalno razvija, jer Sud proširuje djelokrug zaštite određenog prava u skladu sa razvojem demokratskog društva.

76

Šta znači proširivanje djelokruga zaštite određenog prava u skladu sa razvojem demokratskog društva? ”proširivanje djelokruga zaštite” (evolutivni karakter Konvencije) je jednostavnije prikazati na slijedećem primjeru: ono što nije smatrano mučenjem u 1970-tim, na primjer, dobro poznatih ‘pet tehnika’ ispitivanja iz slučaja Irska protiv UK: stavljanje kapuljača, primoravanje na stajanje dugo vremena uza zid u ‘stresnoj poziciji’ – sa raširenim udovima, u prostorijama gdje vlada stalna glasna i intenzivna buka; uskraćivanje spavanja i smanjenje obroka na minimum, prema sadašnjem stavu to je mučenje, a ne samo nehumano postupanje kao što je utvrđeno u tom slučaju 1978. godine. Do velikog proširenja djelokruga zaštite Konvencije došlo je naročito u 1990-tim kada je veliki broj centralno-istočnih evropskih zemalja ratifikovao tekst Konvencije. ”u skladu sa razvojem demokratskog društva” to znači da Sud uzima u obzir cjelokupni razvoj društva i uslove života u trenutku odlučivanja u predmetu. Tada uzima u obzir kakva je trenutna međunarodna situacija, kao i situacija u državama potpisnicama i rezultate istraživanja primjenjuje u svojoj presudi. Tolerantnosti i širokoumnosti su dvije osnovne karatkeristike demokratskog društva u kojem veliki značaj ima vladavina zakona. Zašto je dodatno važna praksa Suda u predmetima protiv drugih država? Zato što presude Suda protiv drugih država mogu utvrditi određeni standard koji treba primjeniti i u drugim državama. One biti i primjer kako se treba ponašati ili kako se ne treba ponašati, a koji svaka država ugovornica treba da slijedi u svojoj zemlji. U vezi s tim bi država trebala mijenjati određeni zakon i/ili praktično postupanje u skladu sa zakonom. Koja prava iz Konvencije štite lica lišena slobode? Lica lišena slobode imaju pravo na većinu, ako ne na sva prava i osnovne slobode navedene u Konvenciji. Golder protiv UK je bio prvi slučaj u kojem je Sud utvrdio da su prekršena prava zatvorenika prema Konvenciji, a odnosio se na nepoštivanja prava pristupa sudu koje bi svako trebao uživati čak i (a možda posebno) kada je u zatvoru ili lišen slobode na neki drugi način. Sud je u slučaju Hirst protiv VB naglasilo da ‘zatvorenici ... nastavljaju da uživaju sva temeljna prava i slobode koje su garantirane Konvencijom, osim prava na slobodu. Lica lišena slobode uživaju i u ostalim pravima, kao što je:

• prema zatvorenicima se ne smije loše postupati, ne smiju biti izloženi nehumanom ili ponižavajućem kažnjavanju ili uslovima suprotnim članu 3. Konvencije (Kalašnikov protiv Rusije; Van der Ven protiv Holandije);

77

• pravo na život (Edwards protiv UK – kršenje je utvrđeno zbog propusta pozivanja zatvorskih službenika, koji su bili na dužnosti te noći, kada je zatvorenika ubio drugi zatvorenik iz iste ćelije)

• poštivanja porodičnog života (Ploski protiv Poljske; X. protiv UK), • slobode izražavanja (Yankov protiv Bugarske, T. protiv UK), • da obavljaju svoje vjerske obaveze (Poltoratskiy protiv Ukrajine), • pravo djelotvornog pristupa advokatu ili sudu (član 6. - Campbell i Fell protiv

UK; Golder protiv UK), • da se poštuje korespondencija (Silver i ostali protiv UK) • stupanje u brak (Hamer protiv UK, Draper protiv UK)

Zašto se pokreće postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava protiv države? Pojednostavljeno rečeno, zato što organi vlasti (sudska, upravna, izvršna, policija, zatvorska uprava, nastavnici javnih škola i ustanova, itd.) koji rade kao službenici u instituciji ili organu koji je državni ili bilo kojem drugom organu kojeg finansira država ili njena organizacionih jedinica) svake države prekršili ili krše Evropsku konvenciju svojim postupcima ili su imali propuste koji osobu lično pogađaju. Šta su pozitivne obaveze prema Konvenciji? One nalažu državnim organima i službenicima obavezu poštivanja ljudskih prava, što znači da se od njih zahtijeva da oni sami ne krše prava. One nalažu državnim organima i službenicima obavezu zaštite, što znači da oni trebaju štititi uživaoce prava od miješanja trećih lica i da kažnjavaju njihove počinioce. One nalažu obavezu primjene, što znači poduzimanje mjera (zakonskih i praktičnih) kako bi se potpuno ostvarila prava. Šta su negativne obaveze prema Konvenciji? Negativne obaveze zahtijevaju od državnih organa da se suzdrže i ne miješaju u ostvarivanje ljudska prava pojedinaca, tj. da ih ne krše. Šta znači „autonomno“ značenje nekog prava iz Konvencije? Ovaj izraz se vrlo često koristi u literaturi koja se odnosi na primjenu Konvencije i praksu Suda u Strazburu. To znači da pojmovi i termini nemaju isto značenje i razumijevanje kako je to definisano ili je u primjeni u našoj državi.

78

IV. PRAVO NA ŽIVOT (ČLAN 2. Evropske konvencije, ECHR) Kada se poredi sa drugim pravima i slobodama zatvorenika, kršenja njihovog prava na život su manje česta pojava. Pored toga, postoje neki elementi i posebni standardi razvijeni u sudskoj praksi ECtHR o kojima treba voditi računa tokom rutinskog upravljanja zatvorom. Ovi standardi se odnose na samo upravljanje u zatvoru, ali se odnose i na operativna i na sigurnosna pitanja. U isto vrijeme treba napomenuti da ni standardi EZP ni CPT-a ne osiguravaju suštinske zahtjeve koji su direktno povezani sa pravom na život. Početnu osnovu predstavlja sam tekst člana 2, koji glasi: 1. Pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Niko ne može biti namjerno lišen života, osim kod izvršenja smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom. 2. Nije u suprotnosti s odredbama ovoga člana lišenje života proizašlo iz upotrebe sile koja je bila nužno potrebna: a) u obrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; b) prilikom zakonitog lišenja slobode ili spriječavanja bjekstva osobe koja je zakonito lišena slobode; c) u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune. Tekst člana 2 se može podijeliti u dva glavna bloka, kako je to gore i prikazano. Prva rečenica obavezuje (pozitivna obaveza) državu da zakonom zaštiti život svake osobe. Zabrana ubistva se odnosi i na zaštitu od fizičkih osoba i na zaštitu od organa države: ‘Pravo na život svakog čovjeka zaštićeno je zakonom.’ Ovo znači da treba postojati jasan i svima shvatljiv tekst domaćeg zakona koji zabranjuje namjerno ubistvo i bezobzirno ugrožavanje života, kao i obavezu preduzmanje svih mjera zaštite kako bi se očuvao život. U slučaju zatvora ovo znači da zatvorske vlasti trebaju poduzeti sve mjere zaštite i da moraju odgovarajuće reagovati kada zatvorenik (ili bilo koja druga osoba) nezakonito ubije drugog zatvorenika (ili bilo koju drugu osobu) u zatvoru. „Odgovarajuće reagovati“ u ovom slučaju znači da postoji obaveza vlasti da efikasno provedu zvaničnu istragu radi pronalaženja i krivičnog gonjenja počinitelja. Npr. u predmetu Edwards protiv UK kršenje člana 2. Konvencije je utvrđeno zato što nisu pozvani zatvorski službenici, koji su bili na dužnosti tokom noći, kada je zatvorenika ubio drugi zatvorenik iz iste ćelije. Ovo znači da u tom zatvoru nisu postojale zaštitne organizacione mjere. „Bezobzirno ugrožavanje života“ mogu biti životne prijetnje drugih osoba, opasnost po okoliš ili zaštita osoba od njih samih (da ne počine samoubistvo) npr. poduzeti sve mjere kako ne bi došlo do samoubistva ili ubistva zatvorenika – posebno strogi nadzor i redovne kontrole zatvorenika i ćelija). Sprečavanje samoubistva – ako vlasti znaju da postoji rizik da osoba ugrozi svoj život, trebaju poduzeti sve razumne mjere da samoubistvo spriječe. Tada vlasti odnosno čuvari trebaju poduzimati mjere strogog nadzora. Potrebno je da postoji npr.

79

rutinski pretres zatvorenika, oduzimanje oštrih predmeta ili pribora koji bi mogao poslužiti kao uže. Oneryildiz protiv Turske je predmet u kojem je utvrđeno kršenje člana 2. jer vlasti nisu preduzimale preventivne mjere u vezi sa odlaganjem otpada i nisu ljudima koji žive na smetljištu dale dovoljno informacija o opasnostima, kako bi ih zaštitili. Došlo je do eksplozije metana i dio planine otpada je pao na nekoliko sirotinjskih četvrti, što je dovelo do smrti 39 osoba. Ovaj slučaj nije direktno povezan sa zatvorskim pitanjima ali se treba jednako primijeniti i na zatvorsko okruženje. U slučaju zatvora bi ova obaveza zatvorske uprave bila i strožija zbog toga što zatvorenici pripadaju „ranjivoj grupi“ osoba (kako je u dijelu Evropska konvencija objašnjeno) i može se odnositi na pitanja kao što su požar, izgradnja zgrade, zdravo okruženje itd. Pojam „životnih prijetnji drugih osoba“ se može pojaviti u vezi sa policijskom zaštitom ili drugom zaštitom u zatvorima, ako uprava nije poduzela mjere da izbjegne rizik po život osobe, a bili su svjesni ili trebali biti svjesni da takav rizik postoji. Primjer za ovo je predmet Osman protiv UK koji se odnosio na ubistvo oca, a započelo je kada je nastavnik, koji je imao psihijatrijske probleme, proganjao učenika i njegovu porodicu. Tada je postojala obaveza primjerenog reagovanja policije. U zatvorskom okruženju to bi se primijenilo na prijetnje o nasilju među zatvorenicima, na primjer. Dužnost da se ispitaju ubistva i sumnjivi smrtni slučajevi se odnose i na nestanke za koje se sumnja da su uključeni državni organi u situacijama koje su opasne po život. Tako je u Timurtas protiv Turske (2000) Vlada poricala činjenicu da je žrtvu držala u pritvoru tokom vojnih operacija u području mjesta prebivališta. Međutim, Sud je zasnovao svoje nalaze na fotokopiji operativnog izvještaja vojske poslije operacija u kojem se navodi hapšenje sina podnosioca zahtjeva, koji je potom nestao. Vlada je tvrdila da je fotokopija bila lažna, ali je uzeto u obzir da nije dostavila odgovarajući pravi dokument koji je posjedovala. Tako da čak i kada nije izričito jasno da li je država uključena u nestanak osobe, može se primjeniti član 2. Postoji obaveza da se ispitaju sumnjivi smrtni slučajevi bez obzira na to kako su vlasti saznale o toj smrti, da li su uključeni predstavnici države ili kakve su okolnosti koje okružuju smrt. Ta obaveza postoji i kada ubistvo nije namjerno izvršeno. U McShane protiv UK, utvrđeno je da je član 2 prekršen zato što je oklopno vozilo nemarno bilo voženo u gomilu koja je izazvala nerede. Istrage trebaju biti nezavisne, temeljite, pravovremene i uključiti nadzor, uz učešće oštećene strane tj. rodbine ubijenih osoba. Treba jasno imati na umu da istragu treba sprovesti u potpunosti nezavisan državni organ. U Ramsahai protiv Holandije čini se da je čak i nekoliko prvih sati policijske istrage protiv policijskih službenika bilo dovoljno da se utvrdi kršenje člana 2. Zato je dužnost kazneno-popravne uprave prilično ograničena. Da bi bili potpuno sigurni moraju osigurati trenutni angažman nadležnih neovisnih istražnih tijela kad god zatvorenik umre pod sumnjivim okolnostima. Ovo je posebno važno u svim slučajevima kada zatvorenik, koji je u momentu primanja u zavod bio dobrog zdravlja, naknadno umre. Bez dobrog i dokazanog objašnjenja o uzroku smrti država krši član 2.

80

Ostatak člana ustvari pruža izuzetke od ove obaveze, tj. daje slučajeve kada je lišenje života opravdano, odnosno kada je ono dozvoljeno. Prvi slučaj opravdanog lišenja života je naveden u stavu 1: „Niko ne može biti namjerno lišen života, osim kod izvršenja smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom.“ Ovo je početna odredba koja je uvrštena u vrijeme usvajanja Konvencije u ranim 1950-tim. U to vrijeme smrtna kazna je smatrana normalnim i prihvatljivim načinom kažnjavanja. Kasnije je ovaj dio potpuno ukinut, uključujući i period rata (Protokolima 6 i 13). I u BiH je ukinuta smrtna kazna. U isto vrijeme potrebno je napomenuti da potpuno ukidanje smrtne kazne uključuje obaveze i van teritorije BiH i to u slučajevima isporučivanja osoba u druge zemlje gdje im prijeti kažnjavanje smrtnom kaznom (ekstradicija ili deportacija). Dakle, ukoliko se traži izručenje neke osobe koja je počinila neko krivično djelo za koje se može izreći smrtna kazna, ta osoba ne treba biti izručena zemlji molilji. Svi izuzeci (opravdanje) kada ljudsko biće može biti ‘zakonito’ lišeno života su navedeni u drugom dijelu člana 2: a. u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; b. prilikom zakonitog lišenja slobode ili spriječavanja bjekstva osobe koja je zakonito lišena slobode; c. u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.’ Drugim riječima, smrt koju prouzrokuje zastupnik države korištenjem sile iz razloga navedenih pod a, b. i c., mogu biti opravdani, ali uvijek treba voditi računa da li je sila koja je upotrijebljena bila neophodna i primjerena u datoj situaciji. Šta znači upotrijebiti apsolutno neophodnu silu i primjerenu konkretnoj situaciji? Odbrana bilo koje osobe, uključujući samoodbranu, može predstavljati opravdan razlog za oduzimanje života u slučaju prijetnje po život. Ubistvo se ne može opravdati ako se koristi u odbranu imovine, na primjer. Pored toga, ubistvo se ne može opravdati ako su postojale bilo kakve druge mogućnosti da se izbjegne odgovarajuća opasnost. U slučaju McCann postojale su obavještajne informacije da teroristi planiraju postavljanje autobombe i da će je aktivirati putem daljinskog detonara. Nije osporeno da su osumnjičeni planirali napad i da je prijetnja bila ozbiljna – životi drugih osoba su bili u opasnosti. Glavno razmatranje Suda je bilo planiranje operacije. Vlasti su znale identitet terorista i slijedili ih i mogli su, da je bolje planirana operacija, postići cilj bez njihovog ubijanja. Sud je zaključio da sila nije bila apsolutno neophodna jer su postojale druge mogućnosti da se prijetnja spriječi u ranijoj fazi. Drugi scenario se tiče zakonitog hapšenja ili bijega zakonito zatočenih osoba. U predmetu Nachova protiv Bugarske je Sud utvrdio da nije bilo apsolutno neophodno

81

koristiti vatreno oružje za hapšenje prekršilaca koji nisu predstavljali prijetnju bilo kome. Sud je smatrao da je, pod ovim okolnostima, upotreba vatrenog oružja bila nezakonita i zatvorska uprava (kao i drugi organi vlasti) mora imati u vidu kad god se radi o pitanju upotrebe smrtonosne sile: ‘. . .da li je operacija planirana i pod kontrolom vlasti kako bi se minimiziralo, u najvećoj mogućoj mjeri, korištenje smrtonosne sile. Vlasti moraju posvetiti odgovarajuću pažnju da bi osigurali da je bilo kakav rizik po život minimalan.’ Pristup koji je zauzeo sud može se ilustrirati pozivanjem na slučaj Makaratzis protiv Grčke (2004). Policija je pokušala zaustaviti podnosioca zahtjeva, nenaoružanog civila, nakon što je prošao kroz crveno svjetlo u centru Atine. Makaratzis nije stao, već povećao brzinu kretanja. U potjeru je krenulo nekoliko policijskih službenika u vozilima i na motorima i njegovo vozilo se sudarilo sa nekoliko drugih vozila. Dva vozača su ozlijeđena. Nakon što je Makaratzis probio pet cestovnih blokada policije policijski službenici su počeli da pucaju na njegovo vozilo. Na kraju je zaustavio vozilo na benzinskoj stanici, ali je zaključao vrata i odbio da izađe. Međutim, policijski službenici su nastavili da pucaju. Na kraju je policajac, koji je uspio da provali u kola, uhapsio Makaratzisa. Makaratzis je preživio zahvaljujući trenutnoj medicinskoj pomoći pruženoj u bolnici. Uzevši u obzir ponašanje Makaratzis pri činjenju krivičnog djela, te klimu u to vrijeme, koja je bila obilježena terorističkim akcijama protiv stranih interesa, Sud je prihvatio da je upotreba sile protiv njega bila zasnovana na iskrenom vjerovanju u opasnost. Međutim, Sud je bio zapanjen reakcijom policije i njenim haotičnim načinom korištenja vatrenog oružja i pojavila su se ozbiljna pitanja oko vršenja dužnosti i organizacije operacije. Sud je smatrao da je pogoršanje situacije uveliko bilo izazvano činjenicom da u to vrijeme ni sami policijski službenici niti potjera, kao kolektivna policijska operacija, nisu imali prikladnu strukturu, koja je trebala biti propisana zakonom i imati prikladnu praksu postupanja. U to vrijeme upotreba oružja državnih službenika je još uvijek bila regulisana zastarjelim i nepotpunim zakonom za jedno moderno demokratsko društvo. Zakon nije dao policiji jasna pravila i kriterije za korištenje vatrenog oružja. Pošto Sud smatra da policijske operacije moraju biti primjereno regulisane i da moraju garantovati da neće doći do proizvoljnosti i upotrebe sile, čak bi trebalo da budu propisane situacije u slučaju neizbježne nesreće, utvrđeno je da je postojalo kršenje člana 2., i to iako je podnosilac zahtjeva preživio. Nadziranje policijskih/zavodskih operacija podrazumjeva da one budu pripremljene i kontrolisane, kako bi korištenje smrtonosne sile bilo svedeno na minimum. Kada Sud odlučuje u predmetu da li je postojala neophodnost upotrijebljene sile, pažljivo ispituje opšti razlog operacije, kako su raspoređene snage i koje mjere su poduzete, kako su izdavane naredbe i kako su informacije dostavljene službenicima na terenu i veze između službenika, kao i hijerarhija, način vođenja operacije i mnoge druge karakteristike koje mogu upućivati na propuste. Ako Sud utvrdi da su postojali propusti, zaključit će da nije bilo ”apsolutne potrebe za korištenjem sile” i da je član 2 prekršen. U predmetu Nachova i ostali protiv Bugarske, Sud čak obavezuje države da pruže policijskim snagama i sigurnosnim službama obuku u tom smislu: ”treba da su i

82

obučeni da budu u stanju procijeniti da li je ili nije apsolutno potrebno koristiti vatreno oružje, ne samo primjenjujući zakon i pravila nego i vodeći strogo računa o prvenstvu poštivanja ljudskog života kao osnovne vrijednosti”. Nered ili pobuna nisu definisani, ali ako stotine ili hiljade osoba bacaju projektile na snage sigurnosti smatra se da se primjenjuje član 2. (stav 2c. u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.’). Sud insistira na upotrebi odgovarajućih sredstava za kontrolu nereda i slično. (Gulec protiv Turske). Međutim, nije dovoljno označiti nemir kao nered. Prijetnje trebaju biti ozbiljne i ugrožavati živote, možda ne trenutno, ali u skoro vrijeme. Operacije trebaju biti adekvatno planirane, osoblje koje je uključeno treba biti obučeno za to, i slično. U Ergi protiv Turske Sud je smatrao da je civilno stanovništvo bilo vjerovatno izloženo uzajamnoj paljbi snaga sigurnosti i PKK, i da nisu bile preduzete dovoljne mjere da se zaštite životi. To su samo opšte odlike sudske prakse i standarda koji se primjenjuju. 4.1. ECHR član 2. Tri poznata terorista, žena i dva muškarca, su pod nadzorom već neko vrijeme u susjednoj zemlji. Postoji sumnja da će postaviti autobombu na posebnoj lokaciji koju koriste oružane snage države. Dvoje od terorista su već služili zatvorske kazne zbog rukovanja eksplozivom. Jedan je bio na dugoj zatvorskoj kazni zbog uzrokovanja eksplozije. Zna se mogući datum napada (8. mart). Tri različite državne službe su u stanju uzbune: policija, vojska i snage sigurnosti. Fotografije sve tri osumnjičene osobe su dostupne graničnoj policiji ali iz sigurnosnih razloga granična policija nije uključena u plan za privođenje terorista; oni uglavnom skeniraju pasoše ‘sumnjivih’ automobila jednom od timova za nadzor koji se nalaze na maloj udaljenosti od granice. Plan je da se hapšenje izvede u trenutku kada svi članovi terorističkog tima budu prisutni i identificirani i kada parkiraju vozilo koje namjeravaju ostaviti. Svaka ranija aktivnost se smatra preuranjenom pošto bi vjerovatno povećala sumnjičavost nekog neuhapšenog teroriste, što bi kao posljedicu imalo rizik po život i ne bi bilo dokaza koje bi policija koristila na sudu. Teroristi prelaze granicu neotkriveni 6. marta. Čini se da graničari nisu svjesni da grupa koristi lažna imena i usmjeravaju se na vozila u kojima se nalaze jedna žena i dva muškarca. Kasnije se pojedini članovi terorističke grupe počinju identificirati na različitim mjestima u gradu. Informacija je proslijeđena na malo nekoordiniran način različitim stranama uključenim u operaciju nadzora. Do 14.55 sati sva tri terorista su identificirale snage sigurnosti i primijećeno je da se ponašaju kao da nastavljaju prema planu za postavljanje autobombe. Konačna potvrda je primljena u 15.30. Automobil koji je viđen da prilazi i koji su sada napustili je ispitivan dva minuta i, uglavnom na osnovu toga što je imao ‘sumnjivu’ antenu, proglašeno je da postoji sumnja na autombombu. Ta informacija je proslijeđena pripadnicima specijalnih snaga, elitnoj jedinici sigurnosti, obučenoj da ubija. Specijalna jedinica je izdala naredbu da se zaštiti život, spriječi teroristički napad, uhapse teroristi i smjeste u siguran pritvor do suđenja. Pored toga, da se donesu naređenja koja može dati imenovani komandant operacije. Rečeno im je da su

83

teroristi vjerovatno naoružani, da koriste oružje u slučaju suprostavljanja, da detoniraju bombu ako bude suprostavljanja. Specijalna jedinica je imala slijedeće upute o korištenju sile: 4. Vi i vaši ljudi nećete koristiti silu osim ako to od vas zahtijevaju imenovani više rangirani oficir(i); ili osim ako je to neophodno da bi se zaštitio život. U tom slučaju vi i vaši ljudi nećete koristiti silu veću od one koja je neophodna da bi se zaštitio život ... 5. Vi i vaši ljudi možete otvoriti vatru protiv neke osobe ako vi ili oni opravdano vjerujete da ta osoba u tom trenutku čini ili se sprema da provede akciju koja će vjerovatno ugroziti vaše ili njihove živote ili živote bilo koje druge osobe i ako nema drugog načina da se to spriječi. 6. Vi ili vaši ljudi možete pucati bez upozorenja ukoliko davanje upozorenja ili bilo kakvo odlaganje pucnjave može dovesti do smrti ili povrede na vama, njima ili nekoj drugoj osobi ili je davanje upozorenja nepraktično. 7. Ako se ne primjenjuju okolnosti iz stava 6. upozorenje je neohodno prije pucanja. Upozorenje mora biti izrečeno što je moguće jasnije i mora uključiti uputu osobi koja se predaje te jasno upozorenje da će se otvoriti vatra ukoliko ne postupi prema tome." U 15.40 komandant operacije je dao naredbu specijalnoj jedinici da uhapsi teroriste, kako slijedi: “nakon razmatranja terorističke situacije u državi i nakon što sam potpuno obaviješten o vojnom planu sa oružjem zahtijevam od vas da nastavite dalje sa vojnom opcijom koja može uključiti upotrebu smrtonosne sile u cilju zaštite života." Grupa terorista bježi. Specijalci u civlinim odijelima naoružani ručnim naoružanjem su ih slijedili nekoliko metara u ulici, odmah pored ulice u kojoj se nalazilo sumnjivo vozilo sa autobombom a kojom su prolazili ljudi. Policajci su pucali i ubili osumnjičene osobe u konfuznom scenariju pri čemu su pucnjeve svakog službenika mogli čuti i osumnjičeni i drugi službenici a policijsko vozilo je stiglo sa sirenom. Kasnije u dokazima službenici tvrde da nisu bili u stanju da osumnjičene mirno privedu nakon jasnog upozorenja jer su osumnjičeni postali sumnjičavi i napravili pokrete rukama koji su naveli službenike da povjeruju da će detonirati autobombu. Izjave svjedoka sa lica mjesta su konfuzne i protivriječne. U 15.47-15.48 sati primljena je poruka u sobi za operacije da su tri osumnjičene osobe privedene. Nije bilo jasno u toj fazi da li su uhapšeni ili ubijeni. Između 16.00 i 16.05 primljen je izvještaj u sobi za operacije da su tri osumnjičena ubijena. U 16.05-16.06 specijalna jedinica je odgovornost za operaciju vratila komandantu cjelokupne operacije. Nakon pucnjave tijela tri osumnjičene osobe su pretražena. Nije nađeno bilo oružje ili sprava za detoniranje. Osumnjičeno vozilo je pretraženo. Nije nađena bomba. Na mjestu pucnjave većina čahura i metaka su pokupljeni a da njihova lokacija nije označena ili njihov položaj zabilježen na drugi način. Položaj tijela nije označen. Nisu napravljene policijske fotografije položaja tijela. Jedno tijelo je obilježeno kredom pokazujući obrise tijela sa 5 linija od kojih tri u području glave. Izvršena je obdukcija tri preminula osumnjičenika 7. marta. I državni i patolozi koje su imenovali porodice poginulih se žale da su tijela bila ogoljena što im nije pružilo

84

pomoć u utvrđivanju ulaznih i izlaznih rana, nije bilo uređaja za rentgensko snimanje i nije im dostavljen kompletan paket fotografija kao reference ili forenzički i balistički izvještaji. Istraga je trajala devedeset dana, saslušani su dokazi, sedamdeset i devet svjedoka, uključujući vojnike, policijske službenike i timove za nadzor i praćenje koje je bilo uključeno u operaciju, patologe, forenzičare i stručnjake za detonaciju minsko-eksplozivnih sredstava. Utvrđeno je da je jedna teroristkinja pogođena tri puta u leđa, sa udaljenosti od otprilike jednog metra. Ona je imala pet rana u glavi i vratu. Ozljede na licu ukazuju da je ili cijelo tijelo ili gornji dio tijela bio okrenut prema osobi koja je pucala. Opravdani scenario u skladu sa ranama je bio da je hice u lice dobila dok je bila okrenuta ka osobi koja je pucala, potom je pala i dobila hice u leđa. Ukazano je da je bila u fazi pada prema dole ili bila na zemlji kada je pogođena u leđa. Ukupno je pogođena osam puta. Što se tiče druge osobe on je pogođen u leđa dva puta i imao je tri rane na glavi. Rana na vrhu glave je ukazivala da su rane u prsa nastale prije rane u glavi i da je bio na zemlji ili u padu ka zemlji kada su nanesene. Pogoci u tijelo su nastali pod uglom od 45 stepeni. Pogođen je sa pet metaka. Što se tiče treće osobe on je pogođen sa šesnaest metaka. Imao je sedam rana na glavi i vratu, pet na prednjem dijelu prsa, pet na zadnjem dijelu prsa, po jednu na vrhu svakog ramena, tri u stomak, dvije u lijevu nogu, dvije u desnu nogu i dvije na lijevoj ruci. Pozicija ulaznih rana sugeriše da su neke od rana zadobijene kad je bio okrenut ka osobi koja je pucala. Ali rane u prsni dio su ušle u zadnji dio prsa. Patolog se složio da je on "bio izrešetan mecima " i da je to "izgledalo kao napad pomahnitale osobe". Složio se da je opravdano pretpostaviti, na osnovu ogrebotina na trotoaru, da su meci u glavu ispaljeni dok je ležao na zemlji. Patolog se složio da dokazi od ogrebotina i ugao kao i status rana ukazuju da je pogođen mecima dok je ležao na leđima na zemlji od strane osobe koja je stajala kod njegovih stopa. Insistirao je, dok ga je ispitivao advokat vojnika, da tri ogrebotine na zemlji unutar obrisa načinjenog kredom odgovaraju ranama na glavi. Po njegovom mišljenju "te rane su morale biti nanesene kad je glava bila na zemlji ili blizu same zemlje " i kad je bio pritisnut "na nekoliko centimetara od zemlje ". U otprilike 18.00 sati 8. marta, kola povezana sa teroristicom su otkrivena u susjednoj državi. U njima su se nalazili moćna eksplozivna naprava i dva tajmera koji nisu bili namješteni ili povezani. 4.2. Hipotetički slučaj u vezi sa članom 2. ECHR Od 2002. godine kazneno-popravni sistem zemlje se suočio sa ozbiljnom prenatrpanošću. Kako bi se riješio ovaj problem vlasti su donijele odluku da neke zgrade pretvore u kaznenopopravne ustanove. Dvije jednospratne barake napuštene vojne baze u gradu Bron su bile među tim zgradama. Zatvor je imao kapacitet za 200 osoba. Jedna od baraka je adaptirana kao istražni zatvor kapaciteta 100 osoba. Što se tiče druge zgrade korištena je za osobe koje služe zatvorsku kaznu do 1 godine zatvora.

85

Ostatak teritorije baze je korišten za odlaganje otpada obližnjeg metalurškog postrojenja. Iako su vlasti izgradile 3 m visok zid, koji odvaja teritoriju privremene ustanove, izvještaj koji su 7. maja 2003. godine napravili za to pozvani profesionalci u toj oblasti naveo je da susjedno odlagalište ne odgovara tehničkim zahtijevima koji su utvrđeni u propisima i shodno tome predstavlja veći broj opasnosti koje mogu biti odgovorne za povećanje velikog zdravstvenog rizika za zatvorenike. Vlasti su povećale visinu zida na 4 metra, ali te mjere nisu ispoštovale bojazni oko mogućeg klizanja odlagališta koje prijeti najbližoj baraci N1. Zbog ponavljanih pritužbi i izvještaja koje su napravile organizacije za zaštitu ljudskih prava odlučeno je da se zatvor zatvori i da se zatvorenici prebace prije 1. jula 2004. godine. Međutim prije tog datuma u otprilike 11.00 sati 28. aprila 2004. godine, kao rezultat klizišta koje je izazvano sve većim pritiskom, dio otpada se odvojio od planine otpada i zatrpao baraku N1 sa nekih deset ćelija. Uprkos operaciji spašavanja devet preostalih zatvorenika koji su bili u ćeliji N1 je umrlo. Ostali zatvorenici u istražnom zatvoru su prebačeni u centralni istražni zatvor. Iako baraka u kojoj su bili zatvorenici na odsluženju kazne nije bila direktno pogođena klizište je oštetilo dio zatvora, sigurnosni i sistem napajanja električnom energijom (uključujući hitno napajanje). Ustanovu je okružila policijska jedinica za posebne namjene. Njenim pripadnicima je rečeno da trebaju nositi ručno oružje i automatske puške, obući zaštitne prsluke koji su otporni na metke i kratko im je naređeno da spriječe bijeg. Nisu date bilo kakve detaljnije upute o korištenju vatrenog oružja u toj zemlji. U navedenom pravilniku se pominje da se vatreno oružje može koristititi kada god prestupnici u bijegu ne stanu uprkos naredbama i ‘pucnjima upozorenja’. Pripadnicima jedinice nisu date nikakve dalje upute. Oko 18.00 sati, nakon što su primijetili dva zatvorenika u bijegu kroz prozor i kako trče prema ulici, jedan od oficira narednik N., je povikao: Stani, policija! Izvukao je oružje ali nije ispalio nijedan hitac. Dva čovjeka su nastavila trčati. Narednik N. je istrčao na ulicu kako bi ih presreo zaobilazeći ostatke zida. Dok je trčao povikao je još jednom: Stani na licu mjesta [ili] ću pucati! Tada je otpočela pucnjava. Narednik N. je našao dva tijela na ulici kako leže ispred ostataka zida a noge su bile okrenute u pravcu barake. Na njima nije nađeno oružje ili drugi predmeti. To su bili zatvorenici gospodin Apple i gospodin Pear koji su bili osuđeni na kaznu zatvora od 6 i 7 mjeseci zbog ponovljenog prijestupa voženja u pijanom stanju. Medicinska sestra, koja je odmah pozvana iz zatvora, je utvrdila njihovu smrt. Glavni inspektor gradske policije je narednog dana između 21 i 21.30 sati istražio mjesto, koje nije bilo ničim zaštićeno. Predato mu je 9 potrošenih čahura iz automatske puške koje je prikupilo zatvorsko osoblje. Kasnije se ispostavilo da zbog hitnosti situacije broj pušaka koje su uzeli i vratili pripadnici specijalne jedinice nije bio registrovan. Sve ih je ispitivao isti istražitelj, ali nijedan od njih nije prijavio upotrebu pušaka. Prema izvještaju obdukcije uzrok smrti gospodina Applea je bila rana u prsnom dijelu a smjer pucnja je išao od prednjeg dijela ka leđima. Što se tiče gospodina Pear, izvještaj je utvrdio da je uzrok smrti bila rana od metka koja je oštetila glavni krvni sud i putanja je išla od leđa ka prednjem dijelu tijela.

86

Na osnovu ovih materijala tužilaštvo Brona je odbilo da pokrene krivični postupak zbog odsustva dokaza, jer je utvrđeno da je vatreno oružje korišteno ‘prilikom spriječavanja bijega osoba osuđenih na zatvorsku kaznu’.

*** Prisutne osobe treba podijeliti u tri grupe: podnosioci zahtjeva, predstavnici tužene države, sud. Svaka grupa treba da se pripremi da igra svoju ulogu u sudskoj debati za vježbu koristeći ECHR/sudsku praksu, EPR i CPT standarde. Alternativno prisutne možete zamoliti da uoče posebne elemente odgovarajućih kršenja ljudskih prava na osnovu navedenih instrumenata (ECHR, EPR, CPT standardi) i utvrde mjere /preporuke za njihovo ispravljanje i sprećavanje. 4.3. Komentari na hipotetički slučaj u vezi sa članom 2. - U ovom slučaju prvi zadatak Suda je da utvrdi da li postoje značajni dokazi da se vjeruje da tužena država nije ispoštovala svoju obavezu da preduzme sve neophodne mjere da spriječi nepotrebno izlaganje života opasnosti i na kraju gubitku života. . . . administrativne vlasti su znale ili trebale znati da su stanovnici…suočeni sa stvarnim i neposrednim rizikom kako po njihov fizički integritet tako i njihove živote…Vlasti nisu ispravile te nedostatke i štaviše ne može se smatrati da su učinile sve što je moguće opravdano očekivati od njih u okvru njihovih ovlasti prema propisima na snazi kako bi spriječili da taj rizik izazove posljedice. SLUČAJ ONERYILDIZ protiv TURSKE, 2002.) - Posebno je neophodno ispitati da li je operacija bila planirana i pod kontrolom vlasti kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri minimizirale loše posljedice smrtonosne sile. Vlasti moraju posvetiti odgovarajuću pažnju da osiguraju da svaki rizik po život bude minimalan. Sud mora takođe ispitati da li su vlasti bile nemarne pri odabiru aktivnosti. - Istraga mora biti, između ostalog, temeljita, nepristrasna i pažljiva. - Takođe, kako bi istraga o navodnim nezakonitim ubistvima od strane predstavnika države bila efikasna može se generalno smatrati neophodnim da osobe koje su nadležne za i koje će sprovoditi istragu o tome budu neovisne od osoba uključenih u te događaje (. . .). To znači ne samo da ne postoje hijerarhijske ili institucionalne veze već i praktičnu neovisnost (. . .). - Sud je stoga utvrdio da je tužena država odgovorna za lišavanje života kršenjem člana 2. Konvencije pošto je vatreno oružje korišteno da bi se uhapsile osobe koje su osumnjičene za nenasilne prekršaje, nisu bile naoružane i nisu predstavljale bilo kakvu prijetnju policajcima koji su ih hapsili ili drugim osobama. Kršenje člana 2. je dalje pogoršano činjenicom da je korištena prekomjerna vatrena moć. Tužena država je takođe odgovorna za propuste u planiranju i kontroli operacije hapšenja . . . na način koji je u skladu sa članom 2. Konvencije.

87

-…nadležni propisi i praksa otkrivaju nedostatke u tom smislu da standard apsolutne neophodnosti prema članu 2. Konvencije nije primijenjen. SLUČAJ NACHOVA protiv BUGARSKE, 2004. - Vidi Pravila 64.1-67.3 EVROPSKIH ZATVORSKIH PRAVILA. V. ZABRANA LOŠEG POSTUPANJA (ČLAN 3. ECHR) Član 3. Konvencije glasi da:

Niko neće biti podvrgnut torturi, ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Sa ovih devet riječi član 3. predstavlja jednu od najkraćih odredbi Konvencije i najznačajnije je pravo koje pada na um u vezi sa zatvorima. Međutim, kratkoćom ovog člana ne bi trebao biti zanemaren njegov značaj. Stvarni sadržaj člana 3. se može pratiti kroz sudsku praksu ECtHR. Bez obzira na tužnu činjenicu da pouzdani izvještaji govore da se tortura i dalje provodi širom svijeta, zabrana torture nije samo zabrana sadržana u Konvenciji, nego i drugim međunarodnim instrumentima: od člana 5. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima «Niko neće biti podvrgnut torturi ili okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju» do Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda iz 1998. kojim se tortura, kao dio široko rasprostranjenog i sistematskog napada na civile, proglašava zločinom protiv čovječnosti. Pored Konvencije, većina država članica Vijeća Evrope su istovremeno i strane u sljedećim međunarodnim sporazumima kojima se zabranjuje tortura:

• četiri Ženevske konvencije iz 1949. • UN Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966, član 7: »Niko

neće biti podvrgnut torturi ili okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju»

• UN Konvencija protiv torture i drugog nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CAT) iz 1984.

• Evropska konvencija o sprečavanju torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja.

Značaj zabrane lošeg postupanja i pažnja koja se pridaje ovom pravu je dovela do izrade posebnog instrumenta, i to Evropske konvencije o sprečavanju torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kojom je i utvrđen poseban organ, tj. Evropski komitet za sprečavanje torture (CPT) koji vrši međunarodnu inspekciju i nadzire njenu primjenu. Šta je negativna obaveza države prema članu 3? Ovaj član uključuje obavezu sudržavanja, tj. ne mučiti, ne kažnjavati i ne podvrgavati nehumanom postupanju ili kažnjavanju.

88

Šta je pozitivna obaveza države prema članu 3? Provođenje istrage povodom prijave o kršenju ovog prava, zakonska zaštita prava osoba od zabranjenog postupanja i osiguravanje prihvatljivih uslova pritvaranja i adekvatnog medicinskog liječenja. Da bi se shvatilo koja je vrsta ponašanja zabranjena i šta je potrebno da bi se osiguralo to pravo svima koji su pod nadležnošću države potrebno je razumjeti šta znači svaki izraz u ovom članu. Riječi u članu se mogu razvrstati u pet elemenata:

• mučenje • nehumanost • ponižavanje • postupanje • kažnjavanje

Šta znači mučenje? To je unaprijed smišljeno:

- okrutno nanošenje jake mentalne ili fizičke boli ili patnje - namjerno ili svjesno nanošenje boli - u svrhu posebnog cilja kao dobijanje informacije, kažnjavanje ili

zastrašivanje. Prva procjena u kojoj je loše postupanje bilo opisano kao mučenje je donesena prilično nedavno 18. decembra 1996. godine u slučaju Aksoy protiv Turske. To je učinjeno u slučaju ‘palestinskog vješanja’ kada je žrtva svučena do gola, ruke su mu bile vezane na leđima i bio je obješen o ruke. Ovo je dovelo do paralize obje ruke, koja je trajala izvjesno vrijeme. Navedeno je da je jasno da je ovo postupanje bilo smišljenog karaktera i čini se da je to učinjeno da bi se dobilo priznanje ili informacije od Aksoya. Nakon toga, u slučaju, Aydin protiv Turske Sud, je naveo kriterij smišljenog nanošenja bola zbog prirode radnji koje su počinili državni zvaničnici protiv gđice Aydin. Ona je silovana, podvrgnuta seriji posebno zastrašujućih i ponižavajućih iskustava: prebijanje, stavljanje poveza, hodanje gola, prskanje vodom pod visokim pritiskom. Njena dob (17) i mentalna patnja su takođe uzeti u obzir. Druge vrste postupanja koje Evropski sud smatra da predstavljaju mučenje uključuju:

- ozbiljne oblike batinjanja (Selmouni protiv Francuske), - falanga (sprava za mučenje koja se stavlja na stopala): batinjanje po tabanima

(Salman protiv Turske, slučaj Grka br. 49), - ozbiljno batinjanje, u kombinaciji sa odbijanjem medicinskog tretmana (Ilhan

protiv Turske), - elektro šokove, tretman vrućom i hladnom vodom naizmjenice, udarce u glavu

i prijetnje u vezi sa lošim postupanjem prema djeci zatvorenika (Akkoç protiv Turske),

89

- stajanje uz zid, navlačenje kukuljice na glavu, uskraćivanje sna, izlaganje piskutavoj buci, uskraćivanje hrane i tekućine (Irska protiv UK),

- potpuna izolacija uz svezane oči i udarci tokom dugog ispitivanja (Dikme protiv Turske).

Veličina ili jačina patnje koja se nanosi može se mjeriti koliko je bol ili patnja trajala, fizičke i psihičke posljedice, polna pripadnost, starosna dob, zdravstveno stanje žrtve i način i metod izvršenja. U presudi Ilascu i ostali protiv Rusije i Moldavije (2004) koji se ticao veoma grubog ponašanja prema zatvorenicima u Transnistriji, mučenje je bilo direktno povezano sa teškim medicinskim uslovima, strogim režimom lišavanja slobode i neadekvatnim medicinskim liječenjem za koje je utvrđeno da su bili namjerno učinjeni. Šta znači nehumano ponašanje ili postupanje? To je najčešće vrsta kršenja člana 3. i može se opisati kao nanošenje intenzivne, ozbiljne fizičke i/ili mentalne patnje. Uglavnom se ono odnosi na neopravdano nasilje službenika za sprovođenje zakona. Na primjer, u predmetu Egmez protiv Kipra (2000). Sud je utvrdio da je batinjanje koje su sproveli predstavnici države bilo ‘u kratkom periodu povišenih tenzija i emocija’ i nije dostiglo prag da bi predstavljalo mučenje, jer nisu postojali ostali elementi mučenja, kao npr. cilj dobijanja informacija. Šta znači ponižavanje? To je postupanje koje kod žrtve stvara osjećaj straha, snažnog nemira i inferiornosti i žrtva se osjeća poniženo ili degradirano. Ono je također opisano i kao postupanje koje uključuje slamanje fizičkog ili moralnog otpora žrtve, 25 ili koje tjera žrtvu da postupa protiv vlastite volje ili savjesti. Nehumano ponašanje i ponižavanja ne moraju biti namjerni i ne moraju imati cilj da neko bude ponižen ili nehumano tretiran. Jedan od prvih predmeta gdje je bilo utvrđeno da se radi o poniženju je predmet Tyrer protiv UK (1978). 15-godišnji dječak je bio kažnjen šibanjem u prisustvu doktora i oca. Morao je skinuti pantalone i gaćice, nageti se preko stola, pri čemu su ga dva policajca držala dok ga je šibao, a brezov prut se slomio već pri prvom udarcu. Otac dječaka je izgubio samokontrolu i nakon trećeg udarca «jurnuo» na jednog od policajaca, tako da su ga morali sputati. Šibanje je izazvalo otekline, nije bilo posjekotina, i koža podnositelja je skoro deset dana bila otečena i bolna. Sud je smatrao da su ga Vlasti tretirale kao da je predmet i da je šibanje predstavljalo napad na njegovo dostojanstvo i fizički integritet. Jedan od primjera ponižavajućeg ponašanja koji je direktno povezan sa lišenjem slobode je predmet Price protiv UK (2001). Iako nije postojao dokaz o bilo kakvoj namjeri da se gdja Price ponizi ili degradira Sud je smatrao da pritvaranje teškog invalida (podnosilac zahtjeva nema nijedan ud) u uslovima u kojima joj je bilo izuzetno hladno, postojao je rizik da će napraviti rane jer joj je krevet bio suviše tvrd

25 Irska protiv UK, str. 66, § 167

90

ili ga nije mogla dohvatiti i nije bila u mogućnosti da ide u toalet ili održava čistoću bez najvećih poteškoća, predstavlja ponižavajuće postupanje. Sud je u svojoj praksi utvrdio da jedna vrsta ponašanja može obuhvatiti istovremeno i nehumano i ponižavajuće postupanja. Na primjer, to je utvrđeno u Tomasi protiv Francuske (1993). Fizički napad u ovom slučaju se sastojao od šamara, udaranja, šutanja nogom, udaraca po nadlaktici, dugog stajanja bez naslanjanja sa rukama zavezanim lisicama iza leđa ili je Tomasi go stajao ispred otvorenog prozora, bio lišen hrane i pod prijetnjom vatrenim oružjem. Loše postupanje je trajalo dva dana tokom kojih je bio u policijskom pritvoru. Sud često utvrđuje da do kršenja dovode i uslovi u kojima se izdržava zatvorska kazna. U predmetu Kalashnikov protiv Rusije (2002) jedna od glavnih primjedbi je bila izdržavanje kazne od četiri godine i deset mjeseci u teškim uslovima za život u kojima je jedan od faktora bila prenatrpanost: ćelija manja od 20 m2 namijenjena smještaju 8 zatvorenika (u njoj je bilo 8 kreveta) a dijelilo ju je 18 do 24 zatvorenika. Uslovi su bili dalje pogoršani nedostatkom provjetravanja, čistoće i drugim negativnim faktorima. Sud je presudio da ove okolnosti predstavljaju ponižavajuće ponašanje. Ovaj predmet je još jedan primjer da nehumano ili ponižavajuće postupanje može nastati usljed radnji ili okolnosti koje ne moraju imati cilj da neko bude ponižen ili nehumano tretiran. Nehumano postupanje (ponekad kombinovano sa ponižavajućim postupanjem) obuhvata raznobrojne radnje koje su zabranjene, kao što je pitanje medicinskog tretmana osoba lišenih slobode. Na primjer, Grčki slučaj (međudržavni slučaj koji je pokrenulo nekoliko zapadnih država protiv Grčke tokom režima takozvanih ‘crnih pukovnika’ u ranim 70-tim) se odnosio i na neadekvatnu medicinsku brigu o zatvorenicima, što je smatrano nehumanim postupanjem. To je sada dobro utemeljen kriterij i kada nije ispunjen predstavlja kršenje člana 3. Taj element se primjenjuje u svakom slučaju kada je potreban značajan medicinski tretman bez obzira na razlog bolesti. Potrebno je da medicinski tretman bude pružen čak iako su se zdravstveni problemi pojavili prije pritvaranja ili nastali tokom nasilničkog iako zakonitog privođenja. U slučaju Ilhan protiv Turske brat podnosioca zahtjeva, koji je pretrpio ozbiljne povrede tokom antiterorističkih operacija, nije dovezen u bolnicu na liječenje trideset i šest sati nakon hapšenja. Postojali su i neki drugi faktori koji su doveli do toga da se utvrdi da se radi o mučenju, ali je smatrano i da neosiguravanje hitne medicinske njege predstavlja suštinski element kršenja. Loše medicinsko liječenja zatvorenika, loš nivo njihove kvalitete sada predstavljaju značajan elemenat kršenja koje je utvrdio ECtHR (Ostrovar protiv Moldavije). Spisak kršenja koja su utvrđena je veoma dug. Treba naglasiti da Sud u Strazburu pridaje veliku pažnju navedenim pravima i spreman je mnoge situacije razmotriti sa tog ugla. Shvatanje pojmova je sada dovoljno jasno, te sada možemo govoriti o postupcima za koje se može smatrati da predstavljaju mučenje ili druge forme kršenja tog prava.

91

Pored toga postoji šema koja prikazuje međusobne odnose zabranjenih postupanja, koju primjenjuje Sud. Kada to imate na umu lakše je uočiti moguća kršenja. To predstavlja trougao u kojem je mučenje na vrhu. Mučenje je najteže kršenje u poređenju sa preostala dva i zato se nalazi na tom mjestu. Na uglove osnovice trougla su stavljeni nehumano i ponižavajuće postupanje. Razlika je u stepenu patnje. To međutim, ne znači da se osobe manje štite od drugih elemenata koji uključuju zabranjeni stepen patnje. U slučaju mučenja to je izuzetno ozbiljno i intenzivno.

Mučenje

----------------------------------------------- ”prag”

Nehumano Ponižavajuće --------------------------------------------

Minimalni stepen sigurnosti Odlučujući kriterij klasifikacije je stepen patnje. Postoji nekoliko stepeni koji su razgraničeni. Jedno razgraničenje odvaja mučenje od ostalih elemenata zabrane. Naziva se ‘prag’. A drugo, koje se često označava kao ‘minimalni nivo sigurnosti’, odvaja kršenje člana 3. od 'neprijatnog’ ili nepoželjnog postupanja koje ne predstavlja značajnu strogost i prema tome nije kršenje člana 3. Nisu sve patnje i poniženja zabranjena. Postoje određene situacije koje nisu dovoljno teške da predstavljaju nehumano ili ponižavajuće postupanje. Svaki način zakonskog postupanja ili kažnjavanja u sebi uključuje neizbježne elemente patnje ili poniženja. Na primjer, mjere lišavanja osobe slobode mogu često uključivati patnju ili poniženje. Tako da pritvaranje samo po sebi ne predstavlja kršenje člana 3. ECHR. Ali patnja i poniženje ne smiju preći prihvaćenu granicu. Slučaj Ocalan protiv Turske može služiti kao primjer u tom smislu. On se nalazio u posebnom zatvoru na ostrvu Imrali. Bio je jedini zatvorenik. Imao je problema da ga rodbina posjećuje i sl. Uslovi su bili skoro kao da je zatvoren u samici. ECtHR je utvrdio i druga kršenja, uključujući i kršenje člana 3, 6 itd. Ali u vezi sa njegovim odsluženjem kazne Sud je izjavio da ovakvi posebni aranžmani nisu uključivali tretman koji je neprihvatljiv ni prema članu 3. Poseban naglasak je na stvaranju odgovarajućih garancija, okolnosti koje bi isključile kršenje člana 3, posebno u svjetlu ranjivosti potencijalnih ili navodnih žrtava mučenja, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja, uključujući osobe lišene slobode, što je dovelo do toga da Sud utvrdi ili razradi pozitivne obaveze. I to bez neke izričite pozitivne obaveze u navedenom tekstu člana. Generalno gledano pozitivne obaveze su slične onima koje su utvrđene prema članu 2. ECHR . Dakle, stvaranje okolnosti koje bi isključile kršenje člana 3. bi bile: provođenje istrage povodom prijave o kršenju ovog prava, zakonska zaštita prava osoba od zabranjenog postupanja (kao i

92

obaveze vezane za pravo na život) i osiguravanje prihvatljivih uslova pritvaranja i adekvatnog medicinskog liječenja (u skladu sa nalazima CPT-a). Apsolutna priroda zabrane mučenja, što isto tako uključuje nehumano ili ponižavajuće ponašanje, je naglašena u presudi u slučaju Chahal protiv UK. Ujedinjeno kraljevstvo je željelo da Chahala, Sika separatističkih težnji, deportira u Indiju sa argumentima da je bio uključen u terorističke aktivnosti, te da predstavlja rizik državnoj sigurnosti. Ta presuda je donesena 1996. godine. Njen značaj je postao još veći i zbog trenutnog ‘rata protiv terorizma’. Suština pristupa Suda je iskazana u slijedećoj tvrdnji: “Sud je potpuno svjestan ogromnih poteškoća sa kojima se države suočavaju u moderno doba da bi zaštitile svoje stanovništvo od terorističkog nasilja. Međutim, čak i u takvim okolnostima Konvencija apsolutno zabranjuje mučenje ili nehumano ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, bez obzira na ponašanje žrtve.” Drugim riječima, ne postoje argumenti ili razlozi koji mogu opravdati mučenje i druge oblike zabranjenog postupanja. 5.1. Hipotetički slučaj u vezi sa članom 3. ECHR-A Gosp. XY rođen je 1974.g. i radio je kao pomoćnik gradonačelnika grada Bron. Dana 12. augusta 2002. godine ga je uhapsila policija pod optužbom da uzima mito. 15. augusta 2002.g. Regionalni sud Brona naredio je pritvor gospodina XY na period od 60 dana. Istoga dana bio je smješten u Pritvorski centar broj 3 Ministarstva pravde. Po prijemu u pritvorski centar bio je obavezan da se skine do gola u prisustvu ženske zatvorske službenice. Zatim mu je naređeno da čučne i čuvari, koji nisu nosili rukavice, su ispitali njegov seksualni organ i hranu koju je donio iz policije. Sljedećeg jutra g. XY je uputio službenu žalbu direktoru Pritvorskog centra da su pomenuti elementi postupka prihvata bili primijenjeni sa namjerom da bude ponižen. U pogledu na ovu žalbu g. XY nije nikada primio odgovor. Odlukama istog Suda pritvor je bio produžen 10. oktobra 2002. godine i 11. decembra 2002. godine. g. XY je bio smješten i proveo je period pritvora u ćeliji od 25 m2 skupa sa povremeno više od 20 ljudi, ali ne manje od 16 osoba. Bilo je 6 metalnih kreveta na sprat sa tankim madracima i jastucima. Krevetnina je odgovarala samo broju kreveta. Pušenje unutar ćelija nije bilo zabranjeno po unutrašnjim pravilima zatvora i zbog nedostatka alternativnih objekata za pušenje pritvorenici su morali pušiti unutar ćelija. G. XY je patio od astme i zatvorska uprava je bila svjesna ovoga zbog toga što je bio uhapšen i doveden u zatvor odmah nakon što je prošao liječenje od astme u bolnici gdje je bio uhapšen. Zbog izloženosti dimu od cigareta podnosilac žalbe je pretrpio mnoge napade astme, koji su se obično dešavali dva do tri puta dnevno. Njegova situacija je bila pogoršana činjenicom da je zatvorski prozor bio zatvoren rešetkama i da nije bilo svježeg vazduha. Štaviše, ćelija nije imala sistem ventilacije i zbog toga je bila vrlo vlažna. Zbog nedostatka neophodnog prostora (ustanova je bila situirana usred grada) nije bilo mogućnosti da se obezbijedi dvorište za šetnju pritvorenicima u ovom centru. Oni su mogli provoditi do 45 minuta u velikoj prostoriji sa koje su bili uklonjeni prozori i rešetke na trećem spratu zgrade.

93

Voda je bila obezbijeđena u ćeliji samo 10 sati na dan, ponekada i manje. Pristup toploj vodi bio je ograničen na jedanput u 15 dana. Nije bilo prostorija za pranje i sušenje odjeće. Pritvorenici su morali sušiti svoju odjeću u ćelijama. Toalet je bio smješten na dva metra od stola za ručavanje i bio je neprekidno otvoren. Bilo je nemoguće spriječiti smrad zbog izostanka adekvatnog vodosnabdijevanja i nedostatka proizvoda za čišćenje. Nije bilo odgovarajuće medicinske pomoći. Mada je bilo medicinskog osoblja u zatvoru, njihova sposobnost da pomognu je bila ograničena zbog nedostatka lijekova. Podnosilac žalbe je tražio u mnogo prilika medicinsku pomoć od zatvorskog ljekara, ali je bio odbijen. Rečeno mu je da zatvor nije imao neophodne lijekove. Zbog nedostatka lijekova on je morao pretrpjeti napade i čekati da prođu, pri čemu je bio obavezan da sjedi u vertikalnom položaju. Njegovi napadi su postali češći i počeli su trajati duže. Iako je zatvorski ljekar znao da g. XY pati od astme odobrio je da podnosilac žalbe bude smješten u ćeliju sa pušačima. G. XY se u potpunosti morao osloniti na svoju familiju radi snabdijevanja lijekovima. Nakon ponovljenog odbijanja njegovog zahtjeva da mu se pruži adekvatna medicinska pomoć i uslovi, g. XY je počeo štrajk glađu 13. septembra 2002.godine, pri čemu je uzimao samo vodu. 30. septembra majka g. XY je uložila žalbu Ministarstvu pravde, navodeći da je čula od rodbine suzatvorenika njenog sina, da je tokom procesa prisilnog hranjenja on bio lisicama vezan za grejno tijelo u prisustvu stražara i stražarskog psa i da su ga stražari držali za vrijeme korištenja specijalne medicinske cjevčice za njegovo hranjenje. Osim toga, ona je tvrdila da su stražari na dužnosti tukli njenog sina prvog dana štrajka glađu. 30. oktobra je zamjenik direktora Pritvorskog centra informirao pismeno g. XY da je prema zapisu u dnevnik ustanove 26. septembra g. XY bio hranjen na silu zbog nedostatka svijesti, nakon takve odluke šefa stražara na dužnosti; drugog dana nakon medicinskog pregleda od strane zatvorskog ljekara on je pokazao «izvjesne modrice» koje su mogle nastati zbog njegovog otpora. Na ovu žalbu tužilac je uložio prigovor i sa svoje strane odbio je da pokrene postupak nakon pregledanja spomenutog medicinskog dosijea, sa argumentom da on ne pokazuje jasno da je bilo kakav zločin bio počinjen. Dana 15. februara 2003.g. Regionalni sud Bron ga je osudio zbog mita na šest godina zatvora. Apelacioni sud je potvrdio njegovu presudu 30. maja 2003. g. Mada nije bilo krivičnog dosijea ili drugih dokaza koji bi ozbiljno utemeljili strah da bi on mogao pribjeći nasilju tokom saslušanja u sudu, tokom suđenja g. XY je bio doveden u lisicama na sud i držan u kavezu tokom saslušanja iako je bio pod stražom. Zbog loših zdravstvenih uslova ljekar je morao prisustvovati svim zasjedanjima, te je morao mjeriti krvni pritisak i pružati drugu vrstu pomoći kroz rešetke kaveza ispred javnosti. Ovaj slučaj je bio visoko profiliran i dešavao se pred punim pogledom medija. Odgovarajući zahtjevi koje je advokat g. XY uputio sudijama bili su odbačeni sa pominjanjem regulative na snazi. Gosp. XY je bio shodno tome premješten iz Pritvorskog centra br. 3 u Zatvor br. 2. dana 20. juna 2003.g.

***

94

Učesnici se moraju podijeliti na tri grupe: podnosioce žalbe, odgovarajući državni službenici, sud. Svaka grupa se morala pripremiti da igra svoju ulogu tokom vježbe simulacije suda koristeći običajno pravo Vijeća Evrope, EPR i standarde CPT-a. Kao alternative, od publike se može zatražiti da otkrije, specifično navede elemente odgovarajućih kršenja ljudskih prava zasnovanih na odgovarajućim instrumentima (Evropska konvencija o ljudskim pravima, EPR i standardi CPT-a) te razradi mjere/preporuke za njihovo obeštećenje i sprećavanje. 5.2. Komentari na hipotetički slučaj u vezi sa članom 3. - Iako pretrage do gola mogu biti nužne u slučajevima kada treba osigurati zatvorsku sigurnost ili spriječiti nerede ili kriminal, one se moraju provoditi na odgovarajući način. Obavezivanje podnosioca molbe da se skine do gola u prisustvu žene, te diranje njegovog seksualnog organa i hrane golim rukama pokazalo je očigledno nedostatak poštovanja za podnosioca molbe i stvarno je smanjilo nivo ljudskog dostojanstva. To mora da je kod njega izazvalo osjećanja tjeskobe i inferiornosti koja su ga mogla poniziti i posramiti. (VALAINAS protiv Litvanije, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2001, stav 117) - Pravila 54.2-54.7 EVROPSKIH ZATVORSKIH PRAVILA. - Treba takođe primijetiti da su zatvorenici redovno bili pretraživani do gola (praksa koja se eufemistično navodila kao “visitatie”). Takve pretrage, koje su uključivale i analne inspekcije, bile su provođene najmanje jedanput nedjeljno na svim zatvorenicima, bez obzira da li su osobe u pitanju imale kakvog kontakta sa vanjskim svijetom. Štaviše, izvjesni aspekti ovog režima (naročito sistematska pretraga do gola) nisu izgledali kao da odgovaraju legitimnim sigurnosnim potrebama i bili su ponižavajući za zatvorenike. (Stavovi 65 i 67 IZVJEŠTAJA CPT-a O POSJETI NIZOZEMSKOJ 1997.) - U pogledu na kumulativne učinke uslova u ćeliji, nedostatka potpune medicinske pomoći, izloženosti dimu od cigareta, neadekvatnoj hrani, vremenu provedenom u pritvoru i specifičnom uticaju koji su ovi uslovi mogli imati na zdravlje podnosioca žalbe, sud smatra da su teškoće koje je podnosilac pretrpio prekoračile nezaobilazni nivo svojstven pritvoru i smatra da je patnja koja je iz toga rezultirala prelazila prag strogosti prema članu 3. Konvencije. (OSTROVAR protiv MOLDAVIJE, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2005, stav 89) - Pravila 18.1-18.7; 19.1-19.6; 21; 39 EVROPSKIH ZATVORSKIH PRAVILA. - Stavovi 46-50 DRUGOG OPŠTEG IZVJEŠTAJA CPT-a; stavovi 12-15 SEDMOG OPŠTEG IZVJEŠTAJA CPT-a; stavovi. 28; 30. SEDMOG OPŠTEG IZVJEŠTAJA CPT-a; stavovi. 35.-38; 53 TREĆEG OPŠTEG IZVJEŠTAJA CPT-a. - ‘... Vlada nije pokazala da je postojala medicinska nužnost koju su uspostavile domaće vlasti za hranjenje podnosioca žalbe na silu. Prema tome, može se samo pretpostaviti da je hranjenje na silu bilo proizvoljno. Proceduralne garancije nisu bile poštovane pred svjesnim odbijanjem podnosioca žalbe da uzima hranu, kada je forsirani tretman bio primijenjen protiv njegove volje. Shodno tome ne može se reći

95

da su ove vlasti djelovale u najboljem interesu XY kada su ga podvrgle hranjenju na silu. Što se tiče načina na koji je XY bio hranjen, sud pretpostavlja, imajući u vidu podneske strana, da su vlasti radile u skladu sa načinom hranjenja na silu koji je bio propisan dekretom (vidjeti stav 62. u gornjem tekstu). Međutim, sredstva ograničenja koja su bila primijenjena – lisice, sprava za širenje usta, posebna gumena cjevčica umetnuta u prehrambeni kanal – u slučaju otpora uz korištenje sile, mogla se dovesti do mučenja u okviru značenja člana 3. Konvencije, ukoliko nije bilo medicinske potrebe (vidjeti stav 63– obuzdavanje u skladu sa Evropskim zatvorskim pravilima). U ovom slučaju, sud nalazi da je hranjenje XY na silu bez bilo kakvog medicinskog opravdanja koje bi pokazala Vlada, koristeći opremu predviđenu dekretom ali kojem se XY opirao, konstituiralo tretman tako teške prirode koji garantuje da bude karakteriziran mučenjem.’ (NEVMERZHITKY protiv UKRAJINE, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2005, stavovi 96-98) - Pravila 64.1-66; 68 EVROPSKIH ZATVORSKIH PRAVILA. - ‘U vezi ovoga, CPT želi naglasiti da se štrajkovima glađu treba pristupiti iz terapeutskog umjesto kaznenog ugla.’ (Stav 51 IZVJEŠTAJA CPT-a O POSJETI AUSTRIJI 2004.) - Sud podsjeća da kada pojedinac postavi odbranjivu tvrdnju da je bio nezakonito i suprotno članu 3. Konvencije podvrgnut lošem postupanju od policije ili drugih institucija države, da odredba tumačena u vezi sa opštom dužnošću države prema članu 1. Konvencije da «osigura svakome unutar svoje jurisdikcije prava i slobode definirane Konvencijom» implicitno zahtijeva efikasnu službenu istragu. Takva istraga, kao i ona po članu 2., mora biti sposobna da dovede do identifikacije i kažnjavanja odgovornih (vidjeti u vezi sa članom 2. Konvencije, McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 27. septembra 1995, Serija A br. 324, p. 49, § 161; Kaya protiv Turske, presuda od 19. februara 1998, Izvještaji 1998-I, p. 324, § 86; i Yasa protiv Turske, presuda od 2. septembra 1998, Izvještaji 1998-VI, p. 2438, § 98). (KUZNETSOV protiv UKRAJINE, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2003, stav 105.) - Stavovi 31-36 14-og OPŠTEG IZVJEŠTAJA CPT-a. - Sud bilježi nekoliko dodatnih faktora. On je bio priveden u sud u lisicama i držan u kavezu tokom saslušanja, iako je bio pod stražom i nosio je hirurški okovratnik oko vrata. Njegov doktor morao mu je javno mjeriti krvni pritisak kroz rešetke kaveza (vidjeti stavove 36, 37 i 45 u gornjem tekstu). Nadalje, bilježi odsustvo bilo kakvog krivičnog djela ili drugih dokaza koji daju ozbiljan temelj strahu da bi mogao pribjeći nasilju tokom sudskih saslušanja (vidjeti stav 9 u gornjem tekstu). Sudu bi izgledalo da gornje sigurnosne mjere nisu bile opravdane okolnostima slučaja i da su doprinijele poniženju aplikanta. Odgovarajuća pažnja se takođe pridaje činjenici (vidjeti paragraf 71. u gornjem tekstu) da je ovaj slučaj bio pod visokom pažnjom javnosti i da su gorepomenute činjenice bile (predvidivo) potpuno vidljive javnosti i medijima. (Mouisel protiv Francuske, br. 67263/01, § 47,

96

ECHR 2002-IX). (SARBAN protiv MOLDAVIJE, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2005, stavovi 88, 89) - Uslovi pritvaranja u policijskim ćelijama koje je delegacija po prvi puta vidjela tokom posjete 1999. g. ostavili su mnogo toga što bi trebalo učiniti. Sve policijske stanice u Burgasu, Nesseburu, Plevenu i Plovdivu posjedovale su ćelije za držanje pritvorenih osoba. Locirane blizu ulaza u policijske stanice, ove ćelije namijenjene za više osoba bile su male (4 do 6,5 m2) i loše osvijetljene. Ćelije u Burgasu, Nesseburu i Plevenu bile su poput kaveza i bile locirane ispod centralnog stepeništa ili nasuprot ulazu zgrade, kao rezultat čega su pritvorene osobe bile izložene pogledu posjetilaca policijskim stanicama. Nadalje, CPT preporučuje da se učine napori da se nađu alternativni objekti u Burgasu, Nesseburu, Plevenu i Staroj Zagori. Pritvorene osobe ne bi trebale biti držane pred pogledom osoba koje posjećuju policijsku stanicu. (Stavovi 49 i 51 IZVJEŠTAJA CPT-a O POSJETI BUGARSKOJ 1999.) ···· Mada se ovaj dio bavi policijskim objektima, on ukazuje na isti element koji treba uzeti u obzir u analognim situacijama kada su osobe pod odgovornošću zatvorske administracije. VI. PRAVA NA SLOBODU I BEZBJEDNOST OSOBE I POŠTIVANJE LIČNOG I PORODIČNOG ŽIVOTA (ČLANOVI 5. i 8. ECHR)

6.1. Član 5. Konvencije: pravo na slobodu i sigurnost ličnosti 1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode,

izuzev u niže navednim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

a. zakonitog lišenja slobode po presudi nadležnog suda; b. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode zbog nepovinovanja zakonitom

nalogu suda ili u cilju osiguranja izvršenja bilo kakve obaveze propisane zakonom;

c. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode radi privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne;

d. lišenja slobode maloljetnika, prema zakonitom nalogu, radi odgajanja pod nadzorom ili zakonitog pritvaranja radi privođenja nadležnoj vlasti;

e. zakonitog lišenja slobode osoba da bi se spriječilo širenje neke zarazne bolesti, pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholičara ili narkomana ili skitnica;

f. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode osobe u cilju sprječavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak deportacije ili ekstradicije.

97

2. Svako ko je uhapšen bit će odmah obaviješten, na jeziku koji razumije, o razlozima hapšenja i o svim optužbama protiv njega.

3. Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1. ovog člana mora

odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašten oda vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju.

4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo

uložiti žalbu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito, naložio oslobađanje.

5. Svako ko je bio žrtva hapšenja ili lišavanja slobode protivno odredbama ovog

člana, ima pravo na obeštećenje. Član 5. je jedan od najsloženijih članova Evropske konvencije i može biti podijeljen u tri grupe. Jedna grupa daje razloge za lišavanje slobode i oni su navedeni u stavu 1. Stavovi 2, 3 i 4 propisuju proceduru u slučaju lišenja slobode. Stav 5. predviđa pravo na naknadu u slučajevima kršenja tog prava. Naknada je važan dio ovog člana, ali obzirom na specifičnosti obuke, fokus priručnika je samo na kaznene aspekte lišavanja slobode i neke od proceduralnih garancija. Osnovni pojmovi “slobode” i “sigurnosti osobe” koji su uključeni u naslov ovog člana nisu odvojeni elementi. Iako naziv govori o sigurnosti, ovo pravo se ne odnosi na zaštitu od napada drugih (što je zaštićeno članovima 2. i 3. Evropske konvencije). Sloboda i sigurnost su dva elementa jednog prava koje podrazumjeva fizičku slobodu i odnose se na lišavanje te fizičke slobode. Pravo osobe na slobodu i sigurnost može biti uskraćeno samo u skladu sa razlozima navedenih u tekstu člana 5. i ključne riječi ovog člana su «izuzev u .... slučajevima». Nema formalne definicije pojma lišavanja slobode. Sud je rekao da se radi o intenzitetu i nivou ograničenja. Ovo je formulirano u Guzzardi protiv Italije (1980.). Guzzardi bio je zatočen i primoran da živi na malom ostrvu od 2,5 km2. Usprkos činjenici da je bilo drugih takvih osoba i da je bilo moguće živjeti tu sa porodicom, sud je obratio pažnju na to da je ova odluka bila naložena i da je dovela do izolacije iz društva. U istom duhu postojao je interesantan momenat u novijem slučaju Lavents protiv Latvije (2002.g.) koji se između ostalog odnosio na strogi kućni pritvor koji je uključivao zabranu napuštanja tog mjesta i pod nadzorom policije. To je predstavljalo lišavanje slobode. Zavodske uprave ponekada rade sa sličnim šemama i aranžmanima, tako da je važno istaći da se član 5. na njih takođe primjenjuje. Državni službenici obično su ti koji hapse ili na drugi način pritvaraju osobe, međutim i dešava se i da fizička lica mogu osobu lišiti slobode, a da državni organi potiču, daju saglasnost ili dozvole takvo lišavanje slobode. Ovaj princip može se ilustrirati predmetom Riera Blume i ostali protiv Španije (1999.). Pritvorenike, koji su bili članovi vjerske sekte, je držala njihova rodbina u jednom hotelu kako bi se osiguralo njihovo psihijatrijsko i psihološko liječenje u skladu sa procedurom u državi.

98

Kada započinje lišavanje slobode? Ono počinje od onog momenta kada se osobi daje do znanja fizičkim obuzdavanjem, riječima ili ponašanjem da on ili ona nema slobodu da napusti mjesto. Ovaj momenat ne zavisi od toga kako zakoni u državama regulišu trenutak lišavanja slobode, jer se u mnogim zemljama trenutak lišavanja slobode računa od momenta sastavljanja protokola/zapisnika o lišavanju slobode. Međutim, Sud smatra da taj trenutak počinje kada osobi «nije dozvoljeno» da napusti mjesto. Predmet K-F. protiv Njemačke (1997.) je uzor u ovom pogledu. Osoba je bila prebačena iz stana u policijsku stanicu, gdje je zapisnik o lišavanju slobode bio sastavljen 1 sat i 45 minuta nakon hapšenja u stanu. Sud je i taj period od 1 sata i 45 minuta uzet u obzir kada je razmatrao predmet. Šta znači riječ ”zakonito” (a-f člana 5.1)? Ovdje se radi o opravdanosti lišenja slobode osobe u skladu sa domaćim zakonom koji je usklađen sa Konvencijom. U predmetu K-F. protiv Njemačke je utvrđeno kršenje člana 5. jer je K-F. nezakonito bio lišen slobode 40 minuta, jer je po njemačkom zakonu maksimalni period lišavanja slobode radi identifikacije osumnjičenog bio 12 sati. Ovo kršenje domaćeg zakona o krivičnom postupku se pokazalo dovoljnim za navođenje da je ovo kršenje slobode bilo nezakonito. Osim toga, ovaj slučaj pokazuje da su čak i kratki vremenski periodi važni i da se uzimaju u obzir. Zakonitost podrazumijeva da zakon u državi mora biti pristupačan, jasan i predvidiv. U Amuur protiv Francuske (1996.g.) kršenje se sastojalo u činjenici da je lišavanje slobode azilanata ili ilegalnih imigranata bilo propisano tajnim dokumentom koji nije bio pristupačan javnosti. Drugi kvalitet je manje formalne prirode i tiče se dovoljne jasnosti i preciznosti koja na minimum svodi rizike svojevoljnosti. Svako lišavanje slobode trebalo bi imati jedan od osnova navedenih u stavu 1 “a, b, f”

a. zakonitog lišenja slobode po presudi nadležnog suda; b. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu

suda ili u cilju osiguranja izvršenja bilo kakve obaveze propisane zakonom; f. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode osobe u cilju sprječavanja ilegalnog

ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak deportacije ili ekstradicije.

Kada se radi o nezakonitosti lišavanja slobode prema Konvenciji? Primjer za to pruža slučaj Jecius protiv Litvanije (2000.g.) podnosilac žalbe je bio lišen slobode prema odredbama posebnog člana zakona o krivičnom postupku koji je bio uveden u to vrijeme u svrhu borbe protiv organiziranog kriminala. Omogućavao je lišavanje slobode osobe na period do 60 dana, kada se vjeruje da bi on ili ona mogli počiniti težak zločin odgovarajuće kategorije. Sud je podvukao da ovakvi aranžmani nisu bili primijenjeni u kontekstu krivičnog postupka i dovođenja osobe pred nadležne pravne vlasti. Prema tome, to nije potpadalo ni pod tačku c), niti u druge osnove date u ovom članu. Za ovakav aranžman nađeno je da je, iako u skladu sa domaćim zakonom, nezakonit prema Konvenciji.

99

Iako se ove ilustracije člana 5. ne odnose direktno na zatvorske uprave u pogledu lišavanja slobode, njihovi elementi spadaju u odgovornost službenika zavoda. Pravilo 14. EZP kaže: ‘Nijedna osoba neće biti prihvaćena ili držana u zatvoru kao zatvorenik bez valjanog naloga o zatvaranju u skladu sa državnim zakonom.’ U predmetu Labita protiv Italije (2000.g.) g. Labita je bio zadržan u zatvoru deset sati duže nakon sudske odluke o njegovom puštanju. Vlasti su pokušale da to opravdaju da se desilo zbog odsustva službenika za registraciju koji bi evidentirao njegov otpust. Ali sud to nije prihvatio, budući da nema takvih osnova u članu 5. Isti princip se primjenjuje na početno ili bilo koje druge periode lišavanja slobode. Tako je u slučaju Menesheva protiv Rusije (2006.g.) Evropski sud za ljudska prava našao kršenje u pogledu 20 sati početnog lišavanja slobode Menesheva bez ikakvog dokumenta ili naloga. Osim toga, lišavanje slobode u ovom slučaju nije spadalo u bilo koje osnove nabrojane u stavu 1. člana 5. Sljedeći skup pitanja koja direktno potpadaju pod odgovornost zavodskih organa odnosi se na evidenciju o lišavanju slobode. Suština se može prikazati sljedećim izvodom iz presude ECtHR u istom slučaju: ‘Nedostatak evidencije o takvim pitanjima kao što su vrijeme, mjesto i lokacija lišavanja slobode, ime osobe lišene slobode, razlog za lišenje slobode i ime osoba koje su je privele mora se smatrati…‘ nezakonitim i suprotno članu 5. Konvencije.’ Postoji jedna važna karakteristika Konvencije koju mogu koristiti zatvorske vlasti kao argument protiv pretrpavanja zatvora. Odnosi se prije svega na osobe u pritvoru. Cijeli član, uključujući i formulaciju člana 3. koja govori o otpuštanju tokom suđenja bio je shvaćen kao da pretpostavlja «pretpostavku slobode». Zbog toga se traži da svi elementi koji opravdavaju lišavanje slobode moraju biti stalno prisutni tokom cijelog perioda lišavanja slobode. Kada god “opasnosti” od bijega ili nezakonitog uplitanja u proces ili «potrebe» osiguravanja javnog reda ili spriječavanja novih zločina nestanu, pritvorenici trebaju biti otpušteni. U Nevmerzhitsky protiv Ukrajine (2005. g.) podnosilac žalbe koji je bio direktor banke bio je optužen za prevaru i pronevjeru. Bio je zadržan u istražnom zatvoru 2 godine i 10 mjeseci. Sud je naveo da su argumenti za njegovo lišavanje slobode zbog umiješanosti u proces izgubili na važnosti, zbog toga što su nakon tog perioda i izvršenih istražnih aktivnosti na minimum svedene takve opasnosti. Svi svjedoci su bili ispitani itd. Nije bilo potrebe da bude i dalje zadržan u pritvoru. Dužina trajanja pritvora generalno nema formalne granice. Kada procjenjuje dužinu trajanja pritvora, Sud razmatra prirodu slučaja, krivična djela s tim u vezi, kompleksnost i količinu potrebnih proceduralnih aktivnosti. Mora biti ubjedljivih razloga da se nađe opravdanje za produženje perioda pritvora tokom nekoliko mjeseci. Sud uzima u obzir periode neaktivnosti nadležnih vlasti u okviru procedure prilikom određuvanja produženja pritvora. Nedostatak osoblja i sredstava se ne smatraju prihvatljivim razlozima. Drugim riječima, argumenti koji se tiču opterećenja istraživača sudija, tužilaca, u vezi sa drugim slučajevima se ne vide kao opravdanje za bilo kakvo odgađanje.

100

6.2. Član 8. glasi:

1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

2. Javna vlast se ne miješa u uživanje ovog prava, osim ako je takvo

miješanje predviđeno zakonom, i ako je to nužna mjera u demokratskom društvu, u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti i ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih.

Osim člana 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima, odgovarajući zahtjevi su obrađeni Evropskim zatvorskim pravilima koja sadrže poseban dio pod naslovom «Kontakt sa vanjskim svijetom», kao i CPT. Što se tiče CPT-a, koji je predviđen da spriječi loše postupanje, njegov mandat je proširen na pitanja pod istim naslovom. Apsolutna većina Izvještaja CPT-a o posjetama kaznenim ustanovama sadrži odlomke o ovom skupu pitanja. Odmah je jasno da je tekst člana 8. podijeljen u dva dijela. Prvi dio, odnosno prvi stav, precizno određuje prava koja pojedincu garantira država – pravo na poštivanje privatnog života, porodičnog života, doma i prepiske. Dakle, prva rečenica traži poštivanje prava. Drugi dio člana 8. jasno kaže da ta prava u određenim okolnostima miješanje javnih organa u uživanje prava iz člana 8. može biti prihvatljivo. Država može opravdano ograničiti pojedinca u uživanju ovih prava samo ako je miješanje u skladu sa zakonom i ako je neophodno u demokratskom društvu, u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti i ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih. Treba započeti sa elemenatima koji mogu ograničiti ostvarivanje prava iz prve rečenice člana 8. Lista opravdanih osnova (zakonitih ili legitimnih ciljeva) za uplitanje uključuje interese državne sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomskog blagostanja zemlje, sprećavanje nereda ili zločina, zaštitu zdravlja ili morala, zaštitu prava i sloboda drugih. Mada je ova lista prilično široka, sudska praksa daje iscrpno i striktno tumačenje ovih prava. U kontekstu zatvora nije teško pozvati se na glavninu ovih osnova. Najalarmantnije su sprećavanje nereda ili zločina i zaštita prava drugih. Tako bi trebao da bude prisutan jedan ili više od ovih legitimnih ciljeva, ali njihovo postojanje ne razrješava stvar. Primjeri koji pokazuju kada i kako bi legitimni cilj bio opravdan:

- da su prikupljanje i pohranjivanje informacija o pojedincima "u interesu nacionalne sigurnosti";

- da praćenje prepiske zatvorenika za cilj ima sprečavanje "nereda i kriminala"; - da odvođenje djece iz doma u kojem trpe nasilje ili negiranje jednoj strani

staranja ili kontakata, za cilj ima zaštitu "zdravlja ili morala" ili "prava i sloboda drugih";

101

- da je nalaganje protjerivanja ili deportacije u interesu "ekonomske dobrobiti zemlje".

Evropska zatvorska pravila navode listu ograničenja u kontaktu sa vanjskim svijetom. Pa se tako pravilo 24.2 odnosi na ograničenja zbog nastavka krivične istrage, održavanja reda, sigurnosti i bezbjednosti, sprećavanje krivičnih prekršaja i zaštitu žrtava zločina. Osim pomenutih posebnih zakonitih ciljeva (legitimnih ciljeva) postoje druga dva uslova koja se moraju poštovati. Prvi je koncept zakonitosti koji je dređen frazom “predviđeno zakonom”. Druga obaveza je uvedena formulacijom “nužno u demokratskom društvu”. Šta znači miješanje predviđeno zakonom? Pored toga što domaći zakoni trebaju biti pristupačni, jasni i predvidivi (slično kao u članu 5.), postoji još jedna obaveza i to da takvi zakoni trebaju štititi pojedince od svojevoljnosti vlasti. Dodatni zahtjev je da se takav zakon ispravno primjenjuje i tumači.26 Tako je u presudi Malone protiv UK 1984.g. Sud utvrdio da samo postojanje zakona i prakse koji omogućavaju sistem tajnog praćenja komunikacija predstavlja miješanje u ovo pravo pojedinca. Ovdje se radilo o postojanju zakona koji daje slobodu prisluškivanja pojedinaca bez postojanja jasnog zakonskog ovlaštenja za prisluškivanje. Dodatno, detalji o prisluškivanju nisu bili dostupni, tako da nije postojala nikakva kontrola nad organima koji su obavljali ove poslove. U kontekstu lišavanja slobode isti pristup je bio primijenjen u slučaju Wood protiv UK (2004. g.) koji se ticao korištenja tajne audio opreme instalirane u ćelijama. Zaključeno je da nije bilo pravilne zakonske osnove za to, niti je bilo djelotvornih pravnih lijekova za njihovo osporavanje u domaćem zakonu. Šta znači “nužno u demokratskom društvu”? Fraza “nužno u demokratskom društvu” je teška za razumjeti i pravnicima, tako da će biti najjednostavnije je približiti kroz praktične primjere. Svaka država članica ima određenu slobodu da reaguju na različite problematične pojave u državi i samo svaka država lično može znati koje mjere u određenoj situaciji može poduzeti. Reakcija države može kršiti pravo pojedinca ako je to njen odgovor na ”hitnu socijalnu potrebu” u državi, kao što je npr. oduzimanje zemlje pojedincu radi izgradnje 100 socijalnih stanova za ugrožene građane. Ovdje jeste reakcija države bila nužna u demokratskom društvu, jer je reagovala na hitnu društvenu potrebu. Pošto države često pređu granicu date im slobode da reaguju na hitnu društvenu pojavu, kršeći pravo pojedinca, zbog toga Sud u takvim situacijama uvijek preispituje da li postoji ravnoteža između prava pojedinca (oduzimanje zemljišta pojedincu) i sa druge strane javnog interesa (da 100 ugroženih porodica dobije krov nad glavom).

26 Pla i Puncernau protiv Andore (2004)

102

Uspostavljanje ravnoteže između prava pojedinca i interesa države se naziva test proporcionalnosti. U Schonenberger i Durmaz protiv Švajcarske (1988. g.) vlasti su zaustavile pismo advokata poslano pritvoreniku i to pod izgovorom da bi proslijeđivanje pisma ugrozilo tok krivičnog postupka. Pismo je sadržavalo savjet u vezi prava da se ćuti. ECtHR nije prihvatio ovaj argument jer nije predstavljala prijetnju normalnom izvođenju postupka. Shodno tome, nije bilo urgentne društvene potrebe za uplitanjem. U Ploski protiv Poljske (2002.g.) aplikant koji je bio u pritvoru nakon prethodnog postupka bilo je odbijeno da prisustvuje sahranama oba roditelja koji su umrli u okviru mjesec dana. Argumenti za odbijanje bili su da je Ploski «bio počinitelj iz navike čiji se povratak u zatvor ne može garantirati» i da su optužbe za krađu uključivale «značajnu opasnost za društvo». Navodeći da Konvencija ne garantuje pritvoreniku bezuslovno pravo na dopust da bi prisustvovao sahrani srodnika, ECtHR se pitao o proporcionalnosti miješanja dajući mogućnost rješenja opasnosti da je Ploski dobio dopust uz pratnju. Osim toga, Sud je uzeo u obzir da se optužbe protiv aplikanta nisu odnosile na nasilan zločin i da se on nije mogao smatrati zatvorenikom bez izgleda da napusti zatvor. U vezi ovoga, Sud je našao da nije bilo urgentne društvene potrebe za takvo uplitanje. Opšti zaključak bio je taj da to nije bilo nužno u demokratskom društvu i da je bio prekršen član 8. Što se tiče obima ovog prava, član navodi četiri razdvojena sastavna dijela ovog prava: privatni i porodični život, dom i prepiska. Međutim, oni se preklapaju kao i u slučaju člana 5. Privatni život tiče se takvih stvari kao što su privatnost, odnosi stvoreni sa drugima, seksualna pitanja, tjelesni i moralni integritet, povjerljivi spisi. Pojam “familije” ima autonomno značenje i važne su stvarne «veze» i formalnost kao što su brak, porodične biološke veze, itd. nisu presudne u postojanju ”familije”. Porodica su parovi koji zajedno žive i/ili razvijaju odgovarajuće veze između članova porodice. Ova druga komponenta je važna u kontekstu zatvora, budući da se primjenjuje na one koji odvojeno žive, ali imaju porodične veze. Dom je «mjesto stalnog boravka» i uključuje kuću, drugi prostor ili prostorije gdje osoba živi i radi tj. primjenjuje se na ured naprimjer. Obično su ta mjesta iznajmljena, u vlasništvu, ili postoji neki drugi zakoniti razlog. Što se “korespondencije” tiče, ona pokriva i pisane i govorne oblike privatne, poslovne, profesionalne ili druge komunikacije (pisma, telefonske razgovore itd.). Osim “doma” i sve druge komponente ovog prava su u različitom stepenu relevantne u zatvorima. Zbog prirode zatvaranja, najčešće se uplitanje dešava u vezi korespondencije i održavanja porodičnih veza. Čak i privatni život u zatvorima ima svoje značenje. Tako je ECtHR našao kršenje prava na privatni život u vezi sa audio snimanjem razgovora suzatvorenika iz ćelije (Wood protiv UK). I Evropska zatvorska pravila su uključila privatnost na listu uslova smještaja zatvorenika, kao i zadovoljavajuće sanitarne objekte (Pravila 18.1, 19.3).

103

Osim rješavanja ovih aspekata u izvještajima o posjetama pojedim zemljama, nedostatak privatnosti bila je jedna od briga kojom se pozabavio CPT u vezi prenatrpanosti zatvora i spavaonica velikog kapaciteta, u svojim godišnjim izvještajima (stavovi 13. i 29. 7-og i 11. Opšteg izvještaja CPT-a). Još jedna opasnost koja prijeti ugrožavanju privatnog života (čl. 8 ECHR), a može se iskoristiti u uslovim zatvora je i pravo na zdrav okoliš. To mogu biti razne opasne aktivnosti države koje mogu uticati na zdravlje zatvorenika: nuklearne probe, aktivnosti privatnih lica ili organizacija uz odobrenje države, a koje zagađuju okolinu i šteti zdravlju, itd. Da li bi pretresi rektalnih dijelova zatvorenika bili opravdani? Iako bi se radilo o miješanju poštivanja privatnog života, skidanje do gola u svrhu pretresa, uključujući rektalne preglede, koji se vrši iz sigurnosnih razloga, to miješanje bi bilo opravdano. Opravdanje za ovakve postupke se može obrazložiti potrebom radi sprećavanja kriminala i nereda u zatvorime. U predmetu McFeeley protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1980.g.) npr. zaključeno je da često skidanje do gola u svrhu pretresa traži izuzetni režim sigurnosti u zatvoru Maze u Sjevernoj Irskoj, gdje je iskustvo pokazalo da je moguće prokrijumčariti razne opasne predmete. Zaključeno je da, mada okolnosti jesu ponižavajuće, nisu namjerno degradirajuće (član 3. ECHR), posebno zato što ne postoji fizički kontakt i nema prisutnih trećih službenih lica. Iako je zakonito zatvaranje samo po sebi ozbiljno, zatvorenici uživaju pravo na poštivanje svog porodičnog života. Glavni problemi su sa «zakonitošću», jer ne postoje detaljni propisi u vezi ograničavanja ili zabrane. U većini takvih slučajeva Sud nije ispitivao pitanje nužnosti u demokratskom društvu, budući da je bio zadovoljen nalazima o zakonitosti. (Kuznetsov protiv Ukrajine 2003. g.) itd. Takva neograničena sloboda jasno ne može udovoljiti postavljenim standardima. Međutim, postoji mnogo presuda gdje ECtHR nije našao nikakvih kršenja u tom pogledu. Tako u Messina protiv Italije (br.2) (2000.g.) Sud nije našao kršenje u vezi sa ograničenjem posjeta porodice i nametnutih mjera za nadzor, odvajanje od posjetilaca staklenim odjeljkom koji se primjenjivao na zatvorenike udružene sa mafijom. Prihvatio je argument da postoji opasnosti, uzeo u obzir smjernice koje je dao parlament države i mogućnost ublažavanja ograničenja. Na taj način, čak i takva jaka ograničenja u izvjesnim okolnostima mogu biti i zakonita i nužna u demokratskom društvu. CPT je sa svoje strane naveo da ne može naći bilo kakvo opravdanja za primjenu ograničenja na sve zatvorenike kažnjene određenom vrstom presude, bez obraćanja pažnje na rizik koji oni pojedinačno mogu (ili ne mogu) predstavljati. Mada je Sud držao da pravo na porodični život ne garantira pravo zatvorenicima da im budu dozvoljene bračne posjete bračnih drugova (Aliev protiv Ukrajine (2003.g.), to ne znači da bi takva politika bila dobrodošla. Tako EZP ohrabruju vlasti da dozvole zatvorenicima održavanje i razvijanje porodičnih veza na što je moguće normalniji način (Pravilo 24.4).

104

Iz razloga navedenih u drugom dijelu člana 8. kada su istinski prisutni, pisma poslata i primljena od zatvorenika ili telefonski razgovori mogu biti ograničena po broju, zaustavljeni, presretani, kontrolirani, cenzurirani, prisluškivani na odgovarajući način. Sudeći iz činjeničnih okolnosti slučajeva koje je razmatrao ECtHR glavni problem se javlja u pogledu nepostojanje urgentne socijalne potrebe i proporcionalnosti, ali se često zadovoljava nalazeći kršenje u vezi sa kriterijem zakonitosti. Zbog dodatnih pitanja u vezi sa tim, posebna pažnja je obraćena na korespondenciju osoba lišenih slobode sa njihovim advokatima i sudskim ili drugim vlastima, kao i sa međunarodnim tijelima kao što su ECtHR ili CPT. Čitanje prepiske sa advokatima može se opravdati samo ukoliko vlasti imaju razuman razlog da vjeruju da se ova privilegija zloupotrebljava. Nezakoniti prilozi mogu se provjeriti pečaćenjem ili otvaranjem pisma u prisustvu zatvorenika. Što se tiče advokata, njihova uloga u garanciji drugih prava, i prava na pravično suđenje prije svega, je naročito privilegovana. Ovo pitanje bilo je jedna od glavnih tačaka u slučaju Golder. Predmet se odnosio na odbijanje dostavljanja korespondencije advokatu u vezi sa pokretanjem parničnog postupka protiv zatvorskih vlasti. ECtHR je smatrao da je čak i sprećavanje zatvorenika da pokrene takvu korespondenciju značilo značajno ometanje ovog prava. Drugu vrstu barijere (odbijanje da se snabdiju sa papirom za pisanje, markama i kovertama) ispitivao je Sud u slučaju Cotlet protiv Rumunije (2003. g.). Zatvorenik se suočio sa ovim poteškoćama kada je održavao komunikaciju sa ECtHR u vezi svoje tužbe. Obično nema temelja na osnovu kojih se može pozvati za kontrolu (provjeru priloga, cenzorstvo) i obustavljanje korespondencije sa sudskim ili drugim organima vlasti, kao i sa međunarodnim tijelima. Ova tvrdnja je odražena u Evropskim zatvorskim pravilima. Pravilo 24.3 predviđa da zakon u državi mora navesti državna i međunarodna tijela i službenike sa kojima komunikacija sa zatvorenicima neće biti ograničena. ECHR je podvukao nekoliko aspekata koje zatvorske vlasti moraju uzeti u obzir u vezi sa korespondencijom zatvorenika uopšte. U predmetu Lavents protiv Latvije (2002. g.). nađeno je da je postojalo miješanje u pravo na poštivanje prepiske, jer važeći zakon u Latviji ostavlja državi preširoku definiciju, kao što je optužba za teška krivična djela, ne određujući dužinu trajanja naložene mjere, niti razloge koji bi mogli opravdati mjeru pljendibe i pregledanja pošte, istovremeno ostavljajući preširoka ovlaštenja državnim organima. Ista vrsta širokog ovlaštenja u kontroli opšte korespondencije uz nepostojanje nezavisnog postupka preispitivanja nametnute odluke (nije postojala žalba na odluku o kontrolisanju prepiske zatvorenika) činila je kršenje u slučaju Petra protiv Rumunije (1998. g.). Treba napomenuti da se većina takvih nijansi nije mogla naći ni u praksi Evropskih zatvorskih pravila niti u praksi CPT-a. To povećava važnost primjene Konvencije na zatvorske vlasti država članica. Međutim, sljedeća standardna preporuka iz Izvještaja CPT-a pomaže razumijevanju suštine evropskog pristupa ovim pitanjima i može poslužiti kao završnica: ‘Po gledištu CPT-a odobravanje posjeta i korespondencije treba biti pravilo, a njihovo odbijanje izuzetak.’

105

6.3 Član 5. ECHR-a Slučajevi – Koji sadrže kršenja Evropske konvencije prema gornjim članovima? Koji su elementi kršenja? Na koje se tekstove to odnosi? (ECHR, EZP, CPT standardi)? Koje bi mjere vi sugerirali da ih popravite? Gospodin Z je 1967.g. osuđen na doživotni zatvor u dobi od 17 godina, ne na temelju ozbiljnosti njegovog prekršaja nego što je trenutno opasan za društvo. Sudija koji donosi presudu izričito kaže da se ova situacija može promijeniti i prema tome bi trebala biti podvrgnuta reviziji, koja bi, u slučaju potrebe, omogućila njegov raniji otpust. 1976. g. odlučeno je da bude pušten na uvjetni otpust. Godine 1977, nakon što je počinio niz prekršaja, uključujući niz lakših nasilnih djela, nadležni ministar u vladi je opozvao uvjetni otpust i on je prebačen u pritvor. Engleski zakon smatra da osoba osuđena na doživotni zatvor nikada ne može ponovo (osim ukoliko ne primi kraljevsko pomilovanje) dobiti bezuslovnu slobodu. Zakonitost odluke da se povuče doživotni zatvorenik sa uslovnog otpusta razmatra Odbor za uslovni otpust, koji nije obavezan da podnosiocu molbe predoči sav material koji posjeduje. Podnosilac žalbe također ima pravo na sudsku reviziju. On ne razmatra da li je zatočenje iz 1977. godine u skladu sa, i prema tome opravdano ciljevima kazne određenog trajanja nametnute 1966.godine. Italijanska policija je uhapsila g. B 1971. g. pod optužbom da je oteo i ubio građanina Švajcarske u Italiji. 1975. godine on je u odsutnosti bio kažnjen na kaznu doživotnog zatvora i bila je izdata međunarodna potjernica. On je bio lišen slobode u Francuskoj, ali su sudovi odbili njegovu ekstradiciju na temelju njegovog suđenja u odsutnosti koje ne udovoljava francuskim standardima. Međutim, jedne noći uzeli su ga francuski policajci u civilu, koji su imali nalog za deportaciju, čiju kopiju on nije dobio, i odvezli ga do švajcarske granice, mada je španska granica bila bliže i u svakom slučaju morao je imati mogućnost izbora destinacije. Tamo je bio predat švajcarskoj policiji koja je čekala u kolima bez oznake. On sada služi doživotni zatvor u Italiji. Švajcarska i Italija imaju recipročni dogovor o deportaciji. Gospodin C je estonski državljanin, osuđen za krivično djelo u Finskoj. Shodno Konvenciji o prebacivanju osuđenih osoba i njenom dodatnom protokolu, finske vlasti planiraju da ga prebace natrag u zemlju porijekla da bi odslužio svoju kaznu. U Finskoj bi on očekivao da bude pušten uslovno nakon odsluženja polovine kazne. U Estoniji će morati čekati dok ne dostigne dvije trećine kazne prije nego što bude uzet u razmatranje, a tu se donosi manje takvih odluka nego u Finskoj. On je tvrdio da bi vjerovatno trebao provesti duže vremena u zatvoru ukoliko bude prebačen natrag u Estoniju. Gospodin F je bio uhapšen i stavljen u pritvor u vezi sa prekršajem nasilja. Domaći sud je u vrijeme prekršaja i vrijeme pojave pred sudom smatrao da je on teško mentalno rastrojen, do tačke gdje je bio nesposoban da kontrolira svoja djela što je bilo pogoršano problemima sa drogom i alkoholom. Shodno tome, sud je naredio da bude privremeno zatvoren u psihijatrijsko krilo zatvora, čekajući odluku mentalnog zdravstvenog odbora u vezi sa najprimjerenijim mjestom zatvaranja. Unutar dva mjeseca od ove naredbe mentalni zdravstveni odbor je odlučio da umjesto toga bude prebačen u centar za socijalnu zaštitu. U zakonu nema vremenskog ograničenja za to prebacivanje. Preporuka se ne izvršava sedam mjeseci, tokom kojeg vremena

106

molilac ostaje u zatvorskom psihijatrijskom krilu. Izjave pod zakletvom medicinskog osoblja iz krila pokazuju da režim nije terapeutski, pri čemu i previše zatvorenika pati od ogromnog stepena mentalnih problema, uključujući obične zatvorenike koji trpe od uzdržavanja od droga, premalo osoblja, vrlo strogog režima. Gospodin G je osuđen na zatvor. Presuđeno je da su njegove sposobnosti slabo razvijene tako da je njegova kazna zatvora kombinirana sa nalogom za „vidjeti“ za zatvaranje u „zatvorskoj klinici“ (koja nije mjesto za izvršenje kazne, nego namijenjena za liječenje osoba i zaštitu društva). Nakon dovršenja zatvorske kazne ovaj nalog stupa na snagu. G. G međutim nije prebačen u zatvorsku kliniku nego u pritvorski centar gdje provodi 15 mjeseci. Zadržavanje u pritvorskom centru do trenutka transfera je dozvoljeno po domaćem zakonu. Već nekoliko godina je bilo poznato da postoje problemi sa obezbjeđivanjem odgovarajućeg broja mjesta i broj naloga za „vidjeti“ je naglo rastao. 6.4. Član 8. ECHR-a Slučajevi – Koji sadrže kršenja Evropske konvencije prema gornjim članovima? Koji su elementi kršenja? Na koje se tekstove to odnosi? (ECHR, EZP, CPT standardi)? Koje bi mjere vi sugerirali da ih popravite? Osuđeni zatvorenik odlučuje da pokrene parnicu protiv zatvorskih vlasti. Zakon na snazi zahtijeva od njega da se obrati vladinom ministru za dozvolu da korespondira sa svojim advokatom kako bi istražio pravne puteve koje može koristiti. Dozvola je odbijena. Grupa osuđenih zatvorenika vrši prepisku među sobom kao i sa jednom drugom osobom, izvana. Oni shvataju da sva njihova pisma ne dopiru do primatelja. Niko im nije rekao da su izvjesna pisma bila konfiscirana. Zakon dozvoljava da korespondencija zatvorenika bude ispitana „da se provjeri materijal koji bi mogao biti štetan po sigurnost zatvora ili sigurnost ljudi ili je na neki drugi način krivične prirode“. Zatvorenik koji služi kaznu ulazi u korespondenciju sa Evropskom komisijom (prethodnikom Evropskog suda), navodeći da je zatvorsko osoblje loše postupalo sa njim. Njegova pisma bivaju otvarana, što je u skladu sa domaćim zakonom. Međutim, zatvorenik tvrdi da cilj zatvora kod otvaranja njegovog pisma nije „da provjeri da li ima materijala koji bi mogao biti štetan za sigurnost zatvora ili sigurnost drugih ili je na neki drugi način krivične prirode“ nego da bi zatvor pribavio informaciju o njegovim navodima i odgovoru Komisije prije njega. Zakon u državi X navodi da sva pošta zatvorenika, bez obzira na to kome je adresirana, podliježe cenzorstvu vlasti koje vode krivične postupke. Zatvorenik N piše ombudsmenu kako bi se žalio na svoj tretman u zatvoru. To pismo je otvoreno i odgođen je njegov prenos ombudsmenu. C služi kaznu za ubistvo. On upućuje predstavku bivšoj komisiji (preteči Suda). Kasnije njegov slučaj biva predat Sudu. Zatvor ne snabdijeva zatvorenike papirom za pisanje, markama i kovertama i C nema drugog načina da dođe do njih. Time je otežano vođenje slučaja.

107

Jedan broj ljudi je uhapšen pod sumnjom da su počinili niz krivičnih djela. Oni su lišeni slobode u policijskoj ćeliji posebno opremljenoj tajnom audio opremom u nadi da će oni diskutirati o razlozima za njihovo hapšenje i da će konverzacija koja iz toga proizađe pomoći da se osigura njihovo osuđivanje u krivičnom slučaju. Njihovi razgovori dok su zadržani u policiji su snimljeni i ove trake formiraju osnovu za tužbu. Nema zakonskog dokumenta koji regulira snimanje razgovora u policijskim ćelijama. Zbog ozbiljnih zakonskih osnova u vezi javnog reda i sigurnosti nakon eskalacije agresivne i bezobzirne kampanje od strane nasilnih studenata, vlada je izdala tajni dekret kojim se uvode sljedeće restrikcije protiv ove kategorije zatvorenika: zabrana korištenja telefona; cenzura sve ulazne i izlazne pošte; restrikcija posjeta članova familije (bilo im je dozvoljeno da obavljaju posjete samo na osnovu pismenog ovlaštenja datog od strane osobe ili vlasti nadležnih za njegov ili njen slučaj). Zatvorske vlasti nisu informirale ni gosp. M. niti njegovu rodbinu o restrikcijama i potrebi da se uputi zahtjev za dobivanje ovlaštenja za posjetu. Kao rezultat toga, gosp. M. i njegovim rođacima bilo je dozvoljeno da komuniciraju samo putem pismene korespondencije. Stariji član mafije služi dugu zatvorsku kaznu. Zbog njegove opasnosti i njegovih mafijaških veza on je podvrgnut posebnom zatvorskom režimu. Imajući na umu važnu ulogu koju porodica igra u mafiji, njemu je samo rijetko dozvoljeno da viđa svoju familiju. Posjete se odvijaju iza staklene pregrade. Gospodin Z je zatvorenik niskog stepena sigurnosti, i držan je u zatvoru koji sadrži zatvorenike svih stepena sigurnosti. Oni svi koriste istu sobu za posjete, koja sadrži individualne kabine razdvojene staklom. Gospodin P je osuđen na smrt i čeka na izvršenje smrtne kazne. Njegova porodica ga viđa tri puta godišnje. Kada se susretnu to je kroz staklo. Ovo je u skladu sa specifičnim uslovima zatvora u redu čekanja na izvršenje smrtne kazne kojima se upravlja putem interne neobjavljene instrukcije izdate od strane ministra pravde, vrhovnog tužioca i Vrhovnog suda i koji nisu pristupačni javnosti. Gospodin Y je u istražnom zatvoru. Oba njegova roditelja umiru u roku od mjesec dana jedno za drugim. On moli za dozvolu da prisustvuje njihovim sahranama, ali je to odbijeno. Dok je u zatvoru gospodin H uzima test krvi od strane zatvorskog ljekara koji otkriva da on ima HIV/AIDS. Ova informacija se odmah daje zatvorskom osoblju tako da može osigurati da on ne inficira njih ili druge zatvorenike. Gospodin X je u pritvoru zbog krađe. On ima dugi krivični dosije i pati od poremećaja ličnosti. Želi da se oženi, ali mu je dozvola odbijena na osnovu toga što će on vjerovatno, ukoliko bude osuđen primiti kaznu dugog zatvora, možda čak neodređenog trajanja; zbog poremećaja ličnosti njegova želja da se oženi ne mora biti trajna; i vjenčanje osobe u zatvorskoj ustanovi ometa održavanje reda.

108

6.5. Hipotetički slučaj u vezi sa članovima 5. i 8. ECHR-A Gospodin Mladić je rođen 1987.godine i studirao je na Univerzitetu Bron. Dana 12. septembra 2002. godine, oko podneva, zadržala ga je policija skupa sa 300 drugih mladića u blizini univerzitetskog kompleksa nakon mirnih manifestacija protiv planova vlade da poveća naknadu za školarinu. Ovo je bio prvi događaj koji su organizirali studenti ovog Univerziteta. Njemu su prethodile ekstremno nasilne demonstracije u glavnom gradu, koje su dovele do usvajanja posebnog zakona kojim se obezbjeđivalo preventivno pritvaranje učesnika nasilnih demonstracija na period do 30 dana. Takvo pritvaranje je mogao narediti sud u okviru 48 sati na osnovu policijskih protokola. Zbog broja pritvorenih osoba i nedostatka dostupnog prostora u policijskim ustanovama, a nakon usmenog sporazuma izmenu šefa policije i direktora pritvorskog centra N3 Ministarstva pravde, gospodin Mladić i 55 drugih pritvorenika bili su primljeni u ovaj centar “u svjetlu urgentne potrebe”. Privremena organizacija dozvoljavala je njihov prijem bez naloga za hapšenje ili kaznu koja je, prema zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, bila obavezna za prijem u bilo koju kaznenu ustanovu. Svi pritvorenici bili su smješteni u prijemno odjeljenje. Jedini dokument koji je napravila uprava pritvorskog centra N3 u ovom pogledu bila je lista sa imenima koja su skupljena sljedećeg jutra. Ovu listu je nakon toga koristila policija za sastavljanje neophodnih protokola. Zbog nedostatka policijskog osoblja koje je bilo preopterećeno sa procesuiranjem slučajeva protiv glavne grupe pritvorenika, to je bilo urađeno 14. septembra u 9 sati prijepodne. Gospodin Mladić i 55 drugih pritvorenika držanih u pritvorskom centru N3 bili su privedeni pred sudiju 16. septembra kasno popodne. Nalog za preventivno pritvaranje gospodina Mladića na 30 dana bio je izdat u 8 sati uveče i ukazivao je da termin treba računati od 9 sati prijepodne 14. septembra. Na toj osnovi on je bio vraćen u pritvorski centar N3, kada je bio zvanično ubilježen kao pritvorenik ove ustanove. Sljedećeg dana advokat gospodina Mladića je uputio žalbu protiv preventivnog naloga, koju je razmotrio Apelacioni odbor 12. oktobra 2002. Sud je naredio puštanje g. Mladića zbog neregularnosti u policijskom protokolu o njegovom pritvaranju. Ova odluka je bila izrečena u 5.30 sati poslijepodne. Nakon rasprave gospodin Mladić je bio vraćen u pritvorski centar N3 radi „procesuiranja njegovog oslobađanja“. Međutim, to je bilo odgođeno do sljedećeg jutra zbog činjenice da je radno vrijeme aministrativnog osoblja bilo isteklo u to vrijeme. Gospodin Mladić je bio oslobonen iz pritvorskog centra N3 u 9 sati prijepodne 13. oktobra 2002. godine, ali ga je uhapsila policija na vratima i pritvoren je pod optužbom da je organizirao nezakonitu ekstremističku grupu. 15. oktobra 2002.g. Regionalni sud Bron ga je shodno tome vratio u pritvor na dva mjeseca. Zbog procjena ozbiljnih uslova javnog reda i sigurnosti koje su uslijedile nakon eskalacije agresivne i bezobzirne kampanje nasilnih studenata, vlada je izdala tajni dekret uvodeći sljedeće restrikcije protiv ove kategorije zatvorenika: zabrana korištenja telefona; cenzura sve ulazne i izlazne pošte; restrikcije na posjete članova familije (one su bile dozvoljene samo na osnovu pismenog ovlaštenja datog od osobe ili vlasti nadležne za njegov ili njen slučaj). Vlasti nisu informirale ni gospodina Mladića ni njegove srodnike o restrikcijama. Nekoliko zahtjeva u vezi sa ovlaštenjem za posjetu koje su upućene različitim tijelima (policiji, sudijama i zatvorskoj

109

administraciji) bili su odbijeni bez objašnjenja. Kao rezultat toga, gospodinu M. i njegovim rođacima bilo je dozvoljeno da komuniciraju samo putem pisane prepiske. Dana 12. decembra 2002.godine, gospodin Mladić je bio osuđen na 3 godine zatvora. On se nije žalio na kaznu i bio je premješten u zatvor N2 5. januara 2003. godine. Nakon opoziva dekreta od 1. marta 2003. god. bile su opozvane restrikcije u vezi sa kontaktima sa vanjskim svijetom protiv njega i drugih zatvorenika u vezi sa događajem u pitanju.

*** Učesnike treba razdvojiti na tri grupe: aplikanti, odgovarajući državni službenici, sud. Svaka grupa treba se pripremiti za izvođenje svoje uloge nakon vježbe simuliranog suda, koristeći Evropsku konvenciju o ljudskim pravima/sudsku praksu, Evropska zatvorska pravila i standarde CPT-a. Alternativno, od publike se može zatražiti da otkrije, navede elemente odgovarajućih kršenja ljudskih prava na osnovu instrumenata u vezi s tim kao (Evropska konvencija o ljudskim pravima, Evropska zatvorska pravila i CPT standardi) i alternativne mjere/preporuke za njihovo poboljšanje i prevenciju. 6.6. Komentari o hipotetičkom slučaju u vezi sa članovima 5. i 8. - Sud smatra da osoba može biti lišena slobode samo u svrhe navedene u članu 5. § 1. Osoba može biti lišena slobode u okviru značenja člana 5. § 1. (c.) samo u kontekstu krivičnog postupka s ciljem da se privede pred nadležne zakonske vlasti pod sumnjom da je počinila krivično djelo (vidjeti, uz nužne promjene, presuda LAWLESS protiv Irske, Serija A br. 3, str. 51-52, § 14, i presuda CIULLA protiv Italije od 22. februara 1989, Serija A br. 148, str. 16-18, §§ 38-41). Sud prema tome smatra da preventivno lišavanje slobode ove vrste kakva je nađena u ovom slučaju nije dozvoljeno članom 5. § 1. (c.), Član 50.-1 Zakona o krivičnom postupku koji se ne odražava ni u jednoj odredbi člana 5. § 1. (JECIUS protiv Litvanije, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2000.g. paragrafi 50.,51.)

- Nedostatak bilješki o takvim stvarima kao što su datum, vrijeme i lokacija zatvaranja, ime pritvorenika, razlozi pritvaranja i ime izvršitelja nikako nisu u skladu sa zahtjevom zakonitosti i samom svrhom člana 5. Konvencije. (MENESHEVA protiv Rusije, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2006, paragraf 87.) - Budući da je maksimalni period pritvora bio unaprijed poznat, vlasti odgovorne za pritvor bile su obavezne da preuzmu sve nužne mjere opreza kako bi osigurali da dozvoljeno trajanje ne bude prekoračeno. (K.-F. protiv Njemačke, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 1997, paragraf 72. - Sud međutim smatra da se u ovom slučaju kašnjenje u oslobađanju žalbenika može samo djelimično pripisati potrebi da se izvrše odgovarajuće administrativne formalnosti. Dodatno kašnjenje u puštanju žalbenika, od 12.25 prijepodne i jutra 13.novembra 1993. bilo je uzrokovano odsustvom službenika za registraciju. Tek po njegovom povratku bilo je moguće provjeriti da li postoje drugi razlozi za držanje

110

žalbenika u pritvoru i da se srede druge administrativne formalnosti koje su neophodne za otpuštanje (LABITA protiv Italije, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2000, paragrafi 170.,172.) - Pravila 14.-16. EZP. - Tamo gdje je u pitanju “zakonitost” pritvora, uključujući pitanje da li je slijeđena “procedura propisana zakonom”, Konvencija u suštini upućuje na državni zakon i izriče obavezu da bude u skladu sa materijalnim i procesnim pravilima državnog zakona, ali dodatno zahtijeva da svako lišavanje slobode bude u skladu sa Članom 5. tj. da se pojedinac zaštiti od svojevoljnosti. . . Nalažući da svako lišavanje slobode mora biti urađeno “u skladu sa postupkom propisanim zakonom”, Član 5. paragraf 1. primarno zahtijeva da bilo koje hapšenje ili pritvaranje ima pravnu osnovu u domaćem zakonu. Međutim, ove riječi ne upućuju samo na domaći zakon; kao i izrazi “u skladu sa zakonom” i “propisano zakonom” u drugim paragrafima članova 8. do 11. (čl. 8.-2., čl. 9.-2., čl.10.-2., čl. 11.-2.) oni se takođe odnose i na kvalitet zakona, zahtijevajući da on bude kompatibilan sa vladavinom zakona, pojmom koji je inherentan svim članovima Konvencije. (AMUUR protiv Francuske, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 1996, paragraf 50) - U pogledu na odbacivanje zahtjeva koje je uputio podnosilac žalbe tužilaštvu i domaćim sudovima u kojima je zahtijevao pravo na primanje posjeta od familije… Sud smatra da je postojalo ometanje prava žalioca na kontakte sa njegovom ženom i kćerkom. Iz istih razloga kao i u slučaju Člana 18. … Sud nije zadovoljan što je ova odredba bila u skladu sa zahtjevom predvidivosti. Shodno tome, on smatra da član 19. Zakona o pritvoru ne ukazuje sa odgovarajućom jasnoćom obim i mjeru diskrecije koja je data javnim vlastima u vezi ograničenja kontakata zatvorenika sa porodicom i drugim osobama i da prema tome ometanje protiv kojeg je upućena žalba nije bilo “u skladu sa zakonom”. (OSTROVAR protiv Moldavije, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2005, paragrafi 106.107.) -. . . Sud zaključuje da poljski zakon u vrijeme kakvo je tada postojalo, nije sa razumnom jasnoćom upućivao na obim i način provonenja diskrecije date javnim vlastima u vezi kontrole prepiske zatvorenika. Slijedi da ometanje protiv kojeg je bila upućena žalba nije bilo “u skladu sa zakonom”. (NIEDBALA protiv Poljske, presuda Evropskog suda za ljudska prava iz 2000, paragraf 82.) - Pravila 24.1, 24.2 EZP.

111

VII. EVROPSKA KONVENCIJA ZA SPREĆAVANJE MUČENJA KAO DIO EVROPSKOG SISTEMA ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA LICA LIŠENIH SLOBODE Suština mehanizma, radne metode, standardi i međuodnos sa ECtHR Evropska konvencija o ljudskim pravima je instrument općenitije prirode, tj. pokriva širi spektar prava i sloboda i zabrana mučenja je jedan od njenih elemenata (čl. 3). Međutim, ispostavilo se da nije dovoljno da Sud za ljudska prava naknadno utvrdi kršenje zabrane mučenja i lošeg postupanja. Zato je odlučeno da se dopuni Evropska konvencija o ljudskim pravima dodatnim međunarodnim instrumentom – Evropskom konvencijom o mučenju u zatvorima. Evropska konvencija o mučenju je instrument koji je formalno postavljen za zaštitu protiv mučenja i to osoba koje su lišene slobode. Zatvorska uprava i zatvorski službenici nose ključne odgovornosti kada govorimo o saradnji sa njenim nadzornim organom – CPT-om. Saradnja ne znači samo saradnju u toku posjeta CPT-a, nego i svakodnevnu primjenu preporuka i standarda CTP-a. Kako djeluje CPT? Komitet djeluje strogo preventivno, ali je i najprodorniji od svih drugih međunarodnih mehanizama. On obavlja posjete mjestima za lišenje slobode u državama potpisnicama kako bi ispitao postupanje prema osobama lišenim slobode koje tamo borave, te priprema izvještaje o svojim nalazima i donosi preporuke koje proslijeđuje posjećenoj državi. Taj izvještaj je povjerljiv, ali može biti objavljen uz saglasnost države. U izuzetnim okolnostima, kad država potpisnica ne sarađuje sa Komitetom ili odbija njegove preporuke, Komitet može odlučiti da objavi saopštenje za javnost koje se odnosi na tu državu. Osnovni cilj cjelokupnog postupka nije toliko da osudi države, nego da uoči problematične oblasti i da dostavi preporuke za poboljšanje zaštite osoba lišenih slobode od mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. CTP organizuje svoje posjete:

• u bilo koje vrijeme • može posjetiti svako mjesto u državi gdje borave osobe lišene slobode u

skladu sa zakonom. To mogu biti policijske stanice, zatvori, pritvorske jedinice vojni kampovi, psihijatrijske bolnice, mjesta za boravak stranaca, tranzitne zone na aerodromima, centre za detoksifikaciju, kao i domove za djecu i stare.

• CTP ima pravo da se po navedenim ustanovama kreće bez ograničenja • CTP ima pravo da vodi razgovore sa osobama lišenim slobode, i to bez

prisustva svjedoka • CTP ima pravo da slobodno komunicira sa svakim ko vjeruje da može pružiti

informacije o mučenju ili lošem postupanju, bez saglasnosti države.

112

Uslovi posjeta CTP-a: Posete komiteta mogu biti: • Periodične - obavljaju se redovno u svim državama članicama • ad hoc (prema potrebi) - obavljaju se kao reakcija na ozbiljne navode o nekom

hitnom problemu u državi i mogu se organizovati u bilo kada naknadne propratne posjete (follow-up), kao posljedica ranijeg istraživanja to zahtjeva

CPT je razvio postupak najave periodičnih posjeta:

1. najavljuje na početku godine koje zemlje želi posjetiti, 2. najavljuje ca. 14 dana ranije svoju posjetu i predlaže datume posjete 3. nekoliko dana pre početka posjete šalje državi spisak mjesta koje želi

da posjeti. Tokom posjete, delegacija može odlučiti da obavi nenajavljene posjete mjestima koja nije prethodno naznačila. Praksa najave ne odnosi se na ad hoc posjete, koje se mogu sprovesti u veoma kratkom roku. Države imaju mogućnost pozivanja na ograničen broj izuzetnih razloga (nacionalna odbrana; javna bezbjednost; ozbiljno narušavanje reda u zavodskim ustanovama; ili zato što se u datom trenutku odvija važno saslušanje vezano za težak zločin) kako bi odgodile posjete, ali ne i spriječile. CPT se ne bavi pojedinačnim predmetima i žalbama o navodima lošeg postupanja ili mučenja. To spada u nadležnost Evropskog suda za ljudska prava, koji se skoro isključivo bavi pojedinačnim navodima. Međutim, žalbe pojedinaca mogu koristiti kao studije i povod istraživanja neke posebne prakse u državi, zbog čega često ide u ad hoc posjete, kako bi mogla intervenisati u državi. Nakon svake posjete Komitet treba da sastavi izvještaj o činjenicama nađenim tokom posjete koji se prenosi državi članici sa svim preporukama koje smatra nužnim. Obaveze svake države ugovornice Nema spominjanja obaveze država članica da slijede preporuke i nisu predviđene bilo kakve posljedica za njihovo nepoštivanje unutar Konvencije. Međutim, princip uzajamne saradnje uspostavljen članom 3. ECPT-a podrazumijeva, ako ne pravnu obavezu, onda pretpostavku da će vlasti preduzeti mjere da primijene preporuke. Član 10. (2.) ECPT-a navodi da ukoliko država članica ne sarađuje ili odbija da poboljša situaciju u smislu preporuka CPT-a, CPT može dati javnu izjavu o tom pitanju. Ovo sredstvo je CPT koristio samo pet puta do sada: 1992. i 1996. u odnosu na Tursku i 2001., 2003. i martu 2007. u pogledu Rusije, tačnije, situacije u Republici Čečeniji. CPT je uspio da riješi apsolutnu većinu problema jednostavno zaprijetivši i pomenuvši mogućnost da javno iznese problem u državi.

113

Tajnost izvještaja i podataka Izvještaji koji su sastavljeni nakon posjete šalju se samo dotičnim vlastima; informacije prikupljene u vezi posjete, izvještaj i konsultacije sa zainteresiranom stranom su povjerljive; članovi Komiteta, eksperti i druge osobe koje pomažu CPT-u su dužne, tokom, i nakon svog mandata, da održavaju povjerljivost činjenica ili informacija kojih su postali svjesni tokom obavljanja svojih funkcija. Ovi izvještaji trebaju biti objavljeni ali nakon zahtjeva države. Čak šta više, član 11. (2.) koji obezbjeđuje objavljivanje izvještaja navodi da to mora biti urađeno skupa sa svim komentarima koje su dale vlasti kada god one to zatraže. Zahtjev države da se objavi izvještaj se vidi kao primjer spremnosti da se problemi rješavaju i da se o njima otvoreno razgovara. Nažalost, ni jedna od država nije savršena u pogledu ovoga, jer su loše postupanje pa čak i nasilje utvrđeni kod svih država članica. Ali, treba pomenuti da se CPT sada vidi kao međunarodni partner koji pomaže, a ne samo kao inspektor. Odnos CPT-a i ECtHR-a CPT nije vezan sudskom praksom ECtHR, ali je koristi kao polaznu tačku u svom radu. Pristupi i opšti standardi sudske prakse su zajednički i sudu i CPT-u, ali ovaj drugi ide dalje u njihovom detaljiziranju sa pogledom na praktičnu implementaciju i promjenu koju traži preventivni karakter njegovog rada. CPT dodiruje ne samo zabranu mučenja ili nehumanog i ponižavajućeg ponašanja ili kažnjavanja nego i neka druga pitanja, uključujući elemente pravičnog suđenja, kao i slobode i sigurnosti osobe. Okolnosti i pravni okvir lišavanja slobode vide kao ključna pitanja uspješnog sprečavanja ovih povreda. Posljednjih godina se sve češće uvode tekstovi CPT-a u postupke ECtHR. Izvještaji i standardi CPT-a su u skoro svakoj novijoj presuda ECtHR navedeni, i to u vezi sa pitanjem lišavanja slobode. Izvještaji CPT-a su dobili skoro istu važnost kao i sudska praksa ECtHR, obzirom da se po preporukama i zakoni u zemljama mijenjaju i usklađuju sa standardijma CPT-a. Zbog toga je od velike važnosti pratiti CPT-ove standarde izdate i drugim zemljama. VIII. EVROPSKA ZATVORSKA PRAVILA Ljudska prava, kako su definirana za sve potpisnice Evropske konvencije o ljudskim pravima, nisu zarađena. Ona pripadaju svakom pojedincu u državi, nezavisno od njihovog statusa zatvorenika. Iz toga, prema tome, slijedi da zatvorenici ne trebaju ništa da urade da bi stekli prava na koja imaju pravo. Konvencija obezbjeđuje zaštitu niza prava, od kojih su većina na relativan način u skladu sa zahtjevima reda i sigurnosti, ali neka su apsolutna i nije moguće uplitati se u njih. Zatvori se čuvaju u skladu sa nedavno usvojenim (u januaru 2006.g.) EZP koja su za evropske države članice postavile prihvatljive standarde koji se moraju primjenjivati u zatvorima. Pravila regulative politike moraju biti na svaki način usklađena sa ECHR i sa EZP kako bi države članice bile uvjerene da djeluju u zatvorskom sistemu pogodnom da se smatra prihvatljivim.

114

Zatvorsko osoblje radi u okviru ovog konteksta. Od njih se ne zahtijeva da se sjećaju svih evropskih zatvorskih pravila ili da ih slobodno citiraju dok rade svoj kompleksan posao unutar zatvorskog okruženja. Od njih se međutim zahtijeva da imaju radno znanje o oblastima pokrivenim EZP i da na odgovarajući način razmatraju na koji način EZP utječu na njihove uloge i odgovornosti. Ova pitanja i odgovori daju neke kratke informacije koje mogu pomoći zadovoljenju ove potrebe. Kopije EZP u cijelosti su dostupne preko web sajta Vijeća Evrope. 8.1. P. Odakle su došla EZP? O. Shvatajući da su zatvorenici politički ranjiva grupa u odnosu na potencijalna kršenja ljudskih prava, Rezolucijom R(73)5 Komiteta ministara 1973. godine bila su uvedena Evropska standardna minimalna pravila za postupanje sa zatvorenicima. Ovi standardi su bili zasnovani na Standardnim minimalnim pravilima za postupanje sa zatvorenicima UN-a koja su početno bila formulirana 1955. godine. 1987. godine Evropska pravila su bila revidirana i ažurirana kako bi pružila savremeni okvir za rad zatvora u evropskim državama. Pravila iz 2006.godine su dalje ažurirala okvir kako bi odrazila promjene i razvoj zakona i prakse zatvora i potrebe i aspiracije novih država članica. Ova pravila su također morala uzeti u obzir sve veći broj odluka Evropskog suda za ljudska prava koje su se odnosile na zatvore. Revidirana pravila bila su prezentirana kao preporuke – Rec (2006)2 Komiteta ministara i poduprta su obraćanjima zatvorima kao krajnjoj opciji uvjerenjem da broj zatvorske populacije treba smanjiti na najmanji mogući nivo. 8.2. P. Kakav je njihov pravni status? O. Evropski sud i CPT sada se redovno pozivaju na EZP. Najnovije ažuriranje pruža veliku pomoć ovim tijelima kao i nacionalnim sudovima kao i tijelima za inspekciju. Naravno, nisu sve države članice na istom nivou u smislu provedbe ovih pravila – za neke zemlje ona ostaju kao nešto čemu treba težiti, dok su druge zemlje razvijenije. Ova pravila zaista pružaju putokaz svim državama u moderniziranju njihovih zakona o zatvorima i zatvorskoj administraciji. 8.3 P. Koliko ih ima i da li ih moram sva poznavati? O. Evropska zatvorska pravila su podijeljena na devet dijelova – Dio 1 (Pravila 1-13) postavljaju osnovne principe koji bi trebali poduprijeti pravičnu i zakonitu zatvorsku administraciju. Dio 2 (Pravila 14–38) pokriva zatvorske uslove, dodirujući se predmeta tako različitih kao što su standardi smještaja, oblačenje i posteljina, hrana, rad i kontakt sa vanjskim svijetom.

115

Dio 3 (Pravila 39–48) bavi se obezbjenenjem zdravlja u zatvorima i nužnom usklađenošću sa nacionalnom zdravstvenom politikom, uključujući i razrješavanje pitanja mentalnog zdravlja. Dio 4 (Pravila 49–70) razmatra pitanja reda ističući kao bitan momenat potrebu da se izbalansira bezbjednost, sigurnost, disciplina i potreba da se sa zatvorenicima postupa humano i s poštovanjem. Ovaj odjeljak se takone bavi vrlo važnim pitanjem korištenja sile u zatvorima shvatajući potencijal za ekscesivnu upotrebu i neodgovarajući tretman zatvorenika kao ranjive grupe na koju pazi država. Dio 5 (Pravila 71–91) naslovljen je “Uprava i osoblje” i daje preporuke u vezi odabira obuke i sigurnosti, zapošljavanja zatvorskih radnika. Ovaj odjeljak takođe ističe da su i privatni ugovarači koji vode zatvore takođe upravljani EZP. Dio 6 (Pravila 92–93) – mada kratak odjeljak, razmatra organizaciju inspekcije i nadzora zatvora, kako od strane vladinih agencija tako i, što je vrlo važno, nezavisnih tijela kao suštinske dodatne garancije za spriječavanje lošeg postupanja prema zatvorenicima. Dio 7 (Pravila 94–101) posebno pominje odredbe za neosuđene zatvorenike, budući da njihova prava još uvijek nisu ograničena krivičnom presudom. Njih treba smatrati nevinim, tretirati kao takve i prema tome postoje posebne garancije, te su pred državu stavljene pozitivne obaveze da pomogne takvim zatvorenicima da pripreme svoju pravnu odbranu. Dio 8 (Pravila 102-107) detaljno razrađuje cilj bilo kojeg režima za osuđene zatvorenike: razvoj individualne odgovornosti i sprečavanje ponovnog kršenja zakona. Organiziranje presude na takav način koji se bavi potrebama zatvorenika kao i smanjenjem rizika koji oni predstavljaju za zajednicu su ovdje podvučeni. Rad, obrazovanje, programi i planovi otpusta su identificirani kao ključne komponente pozitivnog zatvorskog režima. Dio 9 (Pravilo 108) podvlači da treba uvesti mehanizme koji će osigurati da se EZP redovno ažuriraju. Svaka država članica biće u različitoj fazi u vezi sa implementacijom pravila, ali ona obezbjeđuju kalup za vonenje budućeg razvoja i dizajniranja politike. Ključno je da zatvorsko osoblje ima povjerenja da radi sa ovim pravilima i da ih na odgovarajući način koristi kako bi uticala na njihov dnevni kontakt sa zatvorenicima i oblikovanjem poboljšane dnevne prakse u zatvorima. Ona nisu namijenjena da budu držana u ormaru ili polici, nego se vide kao praktično sredstvo za zatvorske praktičare kao i za donosioce politike. 8.4. P. Da li ima nešto što se odnosi na odredbe za osoblje? O. Kao što je već naglašeno, Dio 5. EZP se bavi osobljem i upravom. Posvećeni odjeljak ove uredbe ističe ključnu ulogu osoblja na prvoj liniji u radu sa zatvorenicima u pozitivnom okruženju. Osoblje koje su uposlile civilne vlasti a ne vojne vlasti je

116

dužno da zatvorenike tretira pristojno i humano, pri tom održavajući sigurnost, red i obezbjeđujući mogućnosti zatvorenicima da se pozabave svojim potrebama da bi pomogli kod uspješne reintegracije. Ovo je kompleksan skup zahtjeva i samo treba izabrati one sa velikom vještinom i ličnim integritetom da bi obavljali ovu ulogu u ime države. Jednom kada se odabere, osoblje treba da ima sigurnost posla, pristojne plate i radne uslove i odgovarajuću i tekuću obuku koja uključuje EZP i njima srodna pravila. Ukratko, etička dimenzija rada u zatvoru mora usmjeravati pristup imenovanju osoblja i načinu na koji zatvorski upravnici vode svoje ustanove. 8.5. P. Ko nadzire usklađenost? O. Naravno, EZP nisu jedina. Postoji serija međunarodnih standarda o ljudskim pravima koji se primjenjuju na vođenje i rad zatvora. Ova uključuju i konvencije UN-a i evropske konvencije, protokole i standarde. Međutim, sadržaji različitih standarda nisu kontradiktorni. Oni su zasnovani na principima humaniteta, sigurnosti, dobrog reda i rehabilitacije / reintegracije. 8.6. P. Gdje mogu naći još informacija? O. Na websajtu Vijeća Evrope (www.coe.int/)

117




III. UNAPREĐENJE SITUACIJE U KOJOJ SE NALAZE RANJIVE I

VISOKORIZIČNE KATEGORIJE OSUĐENIH LICA

SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA U ZATVORIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

� PROCES PRIJEMA NA IZDRŽAVANJE KAZNE � SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA OSUĐENA

LICA ŽENE � SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA OSUĐENA

LICA OVISNIKE O OPOJNIM DROGAMA � SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA OSUĐENA

LICA POČINIOCE KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE

� SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA VISOKORIZIČNE KATEGORIJE OSUĐENIH LICA

Sarajevo, april 2010

118


mr Zijad Bašić, pomoćnik direktora za sigurnost, KPZ Tuzla Vukašin Crnjak, v.d. direktora, KPZ Istočno Sarajevo

mr Nermina Delibašić, socijalni radnik, KPZ Zenica Nusret Hambo, ovlašteni zavodski službenik, Pritvorska jedinica i zavod u

izgradnji na državnom nivou, Ministarstvo pravde BiH Petar Gagović, načelnik odjeljenja sa posebnim režimom, KPZ Foča

Gojko Savanović, šef obezbjeđenja u Odjeljenju pritvora, KPZ Banja Luka


Lienhard Dreger, bivši potpredsjednik Federalne zatvorske uprave Sjeverna-Rajna Westphalia u Wuppertalu, Njemačka



“MA KOLIKO BILO IZAZOVNO ISTRAŽIVATI NEPOZNATO, JOŠ JE IZAZOVNIJE PROPITIVATI POZNATO"

KASPAR

„Smjernice i programi tretmana u zatvorima u Bosni i Hercegovini za osuđena lica žene, za osuđena lica ovisnike o opojnim drogama, za osuđena lica počinioce krivičnih djela seksualne prirode, za visokorizične kategorije osuđenih lica i proces prijema na izdržavanje kazne“ je finalni dokument projekta.

119

SADRŽAJ

Stranica PREDGOVOR

121

I. UVOD

121

II. TRETMAN RANJIVIH KATEGORIJA U EVROPSKIM ZEMLJAMA

122

III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT STANDARDI

123

IV. TRENUTNE OKOLNOSTI VEZANE ZA PROGRAME ZA RANJIVE KATEGORIJE U BIH

123

V. PREDUSLOVI KOJI SU NUŽNI ZA RAZVIJANJE I UVOĐENJE PROGRAMA

� Zakonske promjene � Strukturne promjene � Uloga osoblja � Supervizija � Evaluacija programa

123

123 124 124 124 126

VI. PRIPREMA ZA OTPUST

126

VII. REZIME

127

VIII. PREDLOŽENI DOKUMENTI

1. Prijem osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora i planiranje tretmana u zatvorima u Bosni i Hercegovini

2. Smjernice i programi tretmana za osuđena lica žene u zatvorima u Bosni i Hercegovini

3. Smjernice i programi tretmana za osuđena lica ovisnike o opojnim drogama u zatvorima u Bosni i Hercevini

4. Smjernice i programi tretmana za osuđena lica počinioce krivičnih djela seksualne prirode u zatvorima u Bosni i Hercegovini

5. Smjernice i programi tretmana visokorizičnih kategorija osuđenih lica u zatvorima u Bosni i Hercegovini

129

155

187

221

243

121

PREDGOVOR Ovaj dokument odražava stanje na dan 22.04.2010 i predstavlja „Smjernice za razvoj programa za grupe osuđenih lica sa posebnim potrebama koje su rezultat njihove ranjivosti: osuđena lica - žene, ovisnici o drogama, počinioci krivičnih djela seksualne prirode, visokorizične kategorije osuđenih lica, te proces njihovog prijema u zatvor“ (u daljem tekstu: ranjive kategorije). Dokument je rezultat rada radne grupe br. 3 „Unapređenje situacije u kojoj se nalaze ranjive i visokorizične kategorije osuđenih lica“, u okviru Zajedničkog projekta između Evropske unije i Vijeća Evrope „Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini“ koji se implementira od 01.02.2009 do 31.07.2010. Željeli bismo vam predstaviti ovaj dokument koji je osmišljen sa namjerom da doprinese unapređenju mogućnosti uvođenja raznih programa za ranjive kategorije, uključujući prijedloge pravaca u kojima bi se trebala kretati moguća zakonska rješenja, ali i smjernice koje će doprinijeti njihovom uvođenju u praksu. Takođe bismo vas željeli podsjetiti da ovaj dokument nije konačan. To je živi materijal koji se razvija i dopunjuje shodno potrebama i napretku zatvorskog sistema. Vjerujemo da će ovaj dokument dobro poslužiti nadležnim organima vlasti u godinama koje predstoje. Na kraju bismo željeli izraziti zahvalnost relevantnim ministarstvima na svim nivoima na njihovoj svesrdnoj podršci ovom projektu.

I. UVOD Ranjive kategorije osuđenih lica predstavljaju posebne grupe osuđenih lica sa posebnim potrebama na koje zatvorski sistem treba odgovoriti adekvatnim tretmanom koji zadovoljava te potrebe. Ovaj dokument se bavi samo nekim ranjivim kategorijama, i to: ženama u zatvoru, seksualnim prestupnicima, osuđenim licima ovisnim o drogama, te visokorizičnim osuđenim licima i procesom prijema na izdržavanje kazne. U okviru toga su pripremljeni dokumenti u kojima se prikazuju smjernice i programi tretmana. Dalji rad na implementaciji zahtjevaće saradnju sa različitim ministarstvima, lokalnom zajednicom, nevladinim organizacijama, kao i drugim relevantnim organima i organizacijama. Uvođenje programa zahtjeva i tijesnu saradnju zatvorskog sistema sa odgovarajućim institucijama u zajednici, a sa druge strane i odgovarajuće odluke relevantnih ministarstava. Dokument može predstavljati izazov organima nadležnim za pitanja zatvora da se povećaju resursi i infrastruktura, da se poboljša motivacija, profesionalnost i znanje osoblja koje rade sa osuđenim licima, ali iznad svega da se poštuju ljudska prava i implementiraju evropski standardi.

122

Dokument je koncipiran tako da se mogu samostalno upotrebljavati svi njegovi sastavni dijelovi - o pojedinačnim ranjivim kategorijama osuđenih lica i o procesu prijema. II. TRETMAN RANJIVIH KATEGORIJA OSUĐENIH LICA U EVROPSKIM ZEMLJAMA U evropskim zemljama se velika pažnja posvećuje programima koji su na raspolaganju svim osuđenim licima, a posebno različitim ranjivim kategorijama osuđenih lica. Značaj programa je u povećanju sposobnosti kontrole i socijalnih vještina osuđenog lica, te u smanjenju rizika od ponovnog izvršenja krivičnih djela i njihovog mogućeg povezivanja sa problemom droge i nasilnog ponašanja. Kada se govori o programima, misli se na skup aktivnosti sa psiho-edukativnim, terapeutskim namjenama i metodama ili na trening vještina. Najuspješniji programi obično se zasnivaju na modelu kognitivno-socijalnog učenja. Programi se zasnivaju na znanstvenim dokazima, upotrebljavaju se efektivne metode i akreditirani su, što uključuje i nadzor osoblja koje provodi programe. Programi koji su u upotrebi u različitim zatvorskim sistemima se mogu svrstati u sljedeće grupe:

- opći programi, - programi za počinioce nasilnih krivičnih djela, - programi za ovisnike, - programi za seksualne prestupnike, i - motivacijski programi.

Na ovom mjestu se nećemo baviti programima za rad, školovanje i stručno osposobljavanje, te programima slobodnih aktivnosti. U mnogim zatvorskim sistemima postoje posebna odjeljenja za izradu programa, a mnoge zemlje i kupuju programe iz drugih sistema i onda ih prilagođavaju situaciji u vlastitom zatvorskom sistemu. DEFINICIJA Ranjive kategorije osuđenih lica su kategorije27 koje se zbog starosti, pola, etničke pripadnosti, zdravstvenih razloga, pravnog ili političnog statusa suočavaju sa povećanim rizikom od ugrožavanja njihove lične i opšte sigurnosti ili dobrobiti, što je rezultat služenja kazne zatvora. Ta grupa može uključivati maloljetnike, žene, majke i bebe u zatvoru, mentalno bolesne ili lica zaostala u razvoju, lica sa invaliditetom, strance, manjine ili urođenike u zatvoru, osuđene na smrtnu kaznu, starija osuđena lica, pritvorenike, ovisnike o supstancama, lezbijske, homoseksualce, biseksualce i transrodne zatvorenike, zatvorenike sa terminalnim bolestima, seksualne prestupnike i visokorizične.

27 Ljudska prava i ranjive kategorije, Priručnik za obuku br.1, Penal Reform International

123

Upravljanje ranjivim kategorijama Međunarodne dobre prakse upravljanja zatvorima zasnivaju se na ideji da sredstvo kažnjavanja oduzima individualnu slobodu koja je jedna od najvećih vrijednosti koje Ustav daje građanima. Ova mjera sama je po sebi cilj i u modernim filozofijama zatvora nema mjesta dodatnom kažnjavanju unutar zatvora zbog krivičnog djela ili krivice. Različiti režimi koji vode različitim uslovima života ili smanjenim mogućnostima za učešće u određenim aktivnostima unutar jednog zatvora odvijaju se samo u skladu sa mjerama sigurnosti usvojenim zbog određenog rizičnog ponašanja ili ličnosti osuđenog lica. Na ove mjere zatvorski sistem se obično odlučuje po izvršenoj individualnoj procjeni rizika. Imajući ovo u vidu, jedan od najvećih izazova dobrih zatvorskih praksi je kako će se upravljati i raditi sa određenim kategorijama ranjivih osuđenih lica. Dobrim praksama u radu sa ovim kategorijama zatvorski sistem može zaista dokazati svoj profesionalizam. Ranjive kategorije se zbog svog boravka u zatvoru suočavaju sa povećanim rizikom i njihovo zatvaranje treba izvršiti sa posebnim oprezom i brigom da bi se osigurala zaštita njihovih ljudskih prava, što isto tako treba uzeti u obzir kod projektovanja programa i uslova života za ovu kategoriju osuđenih lica. III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT STANDARDI28 Evropska zatvorska pravila29 (u daljem tekstu EZP) i CPT standardi se pominju kod pojedinih kategorija. IV. TRENUTNE OKOLNOSTI VEZANE ZA PROGRAME ZA RANJIVE KATEGORIJE OSUĐENIH LICA U BIH Na osnovu relevantnih podataka može se konstatovati da u zatvorima na području BiH ne postoje posebno osmišljeni programi za te kategorije osuđenih lica. Postoje pojedinačni pokušaji uvođenja pojedinih oblika programa za ovisnike od droge, što dalje nije vodilo sistematičnijem pristupu. V. PREDUSLOVI KOJI SU NUŽNI ZA RAZVIJANJE I UVOĐENJE PROGRAMA

� Zakonske promjene Potrebne izmjene zakona, čime se pružaju odgovarajuće pravne osnove, pomenute su kod pojedinačnih kategorija i njihovog tretmana.

28 Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajučeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (20101-Rev 2006 29 Preporuka R (2006)2

124

� Strukturne promjene Ako se programi žele implementirati, trebaju postojati čvrsta organizaciona struktura i rukovođenje na svim nivoima zatvorskog sistema. Ove kategorije su obično u domeni uprava za izvršenje krivičnih sankcija, pa se preporučuje ponovo razmisliti o mogućnostima formiranja uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Sa druge strane, dok ne dođe do formiranja Uprava, preporučuje se proučavanje mogućnosti zapošljavanja odgovarajućih profila stručnjaka u sektorima za izvršenje krivičnih sankcija u ministarstvima pravde, te formiranje odjela za tretman osuđenih lica koji će između ostalih zadataka pripremati i razvijati programe tretmana i organizirati obuku osoblja. S tim u vezi se takođe preporučuje proučavanje mogućnosti zapošljavanja službenika za obuku osoblja koji će organizirati početnu i dalju obuku za sve kategorije zatvorskog osoblja, a između ostalog i obuku za uvođenje programa tretmana. Uvođenje programa tretmana zahtijeva sudjelovanje svih zatvorskih službi i njihov koordiniran rad, s obzirom na ulogu koju imaju u okviru pojedinačnih programa. To je povezano i sa obezbjeđenjem odgovarajućih kadrovskih, finansijskih i materijalnih resursa, što se odnosi na kupovanje i prilagođavanje programa ili njihovo vlastito kreiranje, broj odgovarajućeg osoblja koje će ih implementirati u praksu i njegovu obuku, kao i na odgovarajuće prostorije gdje će se programi odvijati i adaptaciju tih prostorija za potrebe izvođenja programa. Takođe, važan faktor su i potrebna istraživanja i evaluacija programa. Vrlo je značajno uspostaviti i suradnju sa vanjskim institucijama koje mogu biti od pomoći.

� Uloga osoblja Uloga osoblja u izvršavanju kazne zatvora, kao i u izvođenju programa je jako značajna. Pri tome se misli na svo osoblje koje radi sa osuđenim licima. Smatra se da izbor, obuka, podrška i zadržavanje osoblja ( u smislu da stalno ne mijenjaju posao) je isto tako značajno kao i odgovarajući izbor instrumenta za procjenu, programskih modula i supervizijskih strategija. Među njima postoji sinergijska veza. Osoblje može značajno doprinijeti motivaciji osuđenih lica za učešće u programima. Zato su važni i stavovi osoblja i njihova podrška programima.

� Supervizija Zatvori su specifične ustanove po svojoj ulozi i organizaciji. Radeći sa pritvorenim i osuđenim licima, zatvorsko osoblje svakodnevno se susreće sa faktorima koji predstavljaju rizik po njihovo mentalno zdravlje zbog čega im je je neophodna kontinuirana profesionalna pomoć i podrška kroz superviziju. Općepoznato je da je rad u zatvoru visoko stresan posao, rad se odvija u izoliranoj okolini u kojoj etički kodeks i humanost dobijaju posebnu dimenziju, a uloga socijalne kontrole i nesrazmjer distribucije moći u pomažućem odnosu mogu značajno utjecati na razvijanje odnosa s osuđenim licima. S obzirom na kompleksnost profesionalnog djelovanja u zatvorima, od osoblja se očekuje empatičan pristup i visoka etička svijest. Svakodnevno se donose važne

125

profesionalne odluke i sumnja u vlastitu profesionalnu kompetentnost svakog zaposlenika može utjecati na lošu procjenu određenih situacija, odluka i shodno tome njihovih ponašanja, odnosno djelovanja prema osuđenim licima. Neminovno se javljaju etičke dileme i pitanja: Da li sam donio ispravnu odluku? Radim li svoj posao dobro ili ne? Savremena penološka praksa pred zatvorsko osoblje svakim danom postavlja i veće zahtjeve u pogledu profesionalnosti pri obavljanju njihovih složenih i zahtjevnih poslova jer na izdržavanje kazne dolaze ranjive i rizične kategorije osuđenih lica za šta je neophodno poznavanje i postupanje u skladu sa domaćim i međunarodnim zakonskim propisima, posjedovanje znanja, sposobnosti i vještina. Uz postojanje senzibiliteta za rad sa ovom populacijom, pitanje tolerancije osoblja na drugo i drugačije, nadasve je potrebno humano, pravično i čovječno postupanje, što je imperativ savremenog sistema izvršenja kazne. Rad sa ranljivim kategorijama od osoblja zahtijeva stalno prilagođavanje načina rada, poznavanje socijalnih vještina, visok nivo kompetencija, vještina, postojanje senzibiliteta i individualnog pristupa u radu sa svakim osuđenim licem. Profesionalno djelovanje osoblja često je i pod utjecajem njihovih ranijih ličnih iskustava, razlika u vrijednostima, postojanju predrasuda, kao i zahtjeva u pogledu osobina ličnosti. Poteškoće u radu mogu predstavljati pravila i ograničenja u pogledu zakonskih propisa, pravila ustanove. Stoga je potrebno stalno spoznavanje i preispitivanje sebe, reflektiranje problematičnih situacija iz profesionalne svakodnevnice, etičkih dilema, predrasuda, vjerovanja i uvjerenja, poteškoća. Nepoznavanje rodnih specifičnosti (pitanja spola i roda) u svakodnevnoj interakciji zaposlenik - osuđeno lice može stvoriti poteškoće, izazvati različite doživljaje kod obje strane, te kočiti progres u procesu realizacije planiranog tretmana osuđenih lica. Svakodnevna izloženost stresu, emocionalno uživljavanje u probleme osuđenih lica veoma često rezultira emocionalnom iscrpljenošću zaposlenika, gubitkom motivacije za rad, javljanju frustracija, poteškoća na fizičkom i mentalnom polju, kao i profesionalnom sagorijevanju što se odražava na kvalitet u obavljanju profesionalnih uloga i zadataka. U prevazilaženju navedene kompleksne problematike može pomoći supervizija koja je neophodna metoda u profesionalnom razvoju zatvorskog osoblja, te omogućiti njihovo kvalitetnije obavljanje profesionalne uloge u institucionalnom kontekstu. U supervizijskom prostoru zatvorsko osoblje može razvijati svoju kompetentnost, dobiti podršku, rasterećenje i razumijevanje, stvoriti uvide u različite perspektive i načine rješavanja problema u obavljanju svoje zahtjevne uloge, razumjeti svoja osjećanja, reflektirati o svojim iskustvima, dilemama, poteškoćama u radu bez vrednovanja i osude drugih, a potiče i razmišljanja o svim sferama odnosa osoblja s osuđenim licima. Veliki značaj supervizije ogleda se i u svjesnosti profesionalca o simptomima stresa, preveniranju profesionalnog sagorijevanja. S obzirom na prirodu posla zatvorskog osoblja, njihove složene i odgovorne poslove, implicitno se postavlja i zahtjev da rukovodioci zatvora svom osoblju osiguraju profesionalnu pomoć kroz superviziju i ostale oblike profesionalnih dijaloga. Preporuka R(97)12 Vijeća Evrope posvećena je osoblju koji se bavi izvršavanjem sankcija i mjera.

126

� Preporuka br. 1 Zatvorskom osoblju je potrebno omogućiti kontinuirano i obavezno sudjelovanja u superviziji na način da se ona institucionalizira, te ugradi u Zakon o izvršenju krivičnih sankcija.

� Evaluacija programa Trebamo nakratko pomenuti i evaluaciju programa koja je jako važna u ocjeni korisnosti i uspješnosti programa tretmana, te kako bi se uradile eventualne korekcije, poboljšala uspješnost i učinkovitost programa. Kada govorimo o evaluaciji, treba postaviti sljedeća pitanja: zašto, šta, gdje, ko i kako, pa se prema tome ravnati kod istraživanja prikladnosti i uspješnosti programa. VI. PRIPREMA ZA OTPUST Prelazak iz zatvora na slobodu je uvijek težak i stoga je priprema za otpust i saradnja zatvora sa vanjskim institucijama jako važna. U stvari, priprema za otpust počinje već na početku izdržavanja kazne i planiranje pripreme za otpust je sastavni dio plana izdržavanja kazne. Priprema za otpust ranjivih kategorija mora biti individualizirana i uzeti u obzir specifične potrebe ove grupe osuđenih lica. Priprema za otpust uključuje sljedeća područja:

- obrazovanje, rad i zaposlenje, - zdravlje, dobrobit, životni stil i životne vještine, potpora i pomoć (fizičko i

mentalno zdravlje, porodične veze, potpora i pomoć zajednice), - stanovanje, finansije i žrtva (gdje će živjeti, upravljanje novcem, odnos prema

žrtvi), - savjeti ovisnicima, i - vanjske pogodnosti kao dio pripreme za otpust.

U mnogim zatvorskim sistemima se razvijaju programi pripreme za otpust i oni obično uključuju:

- komunikacijske sposobnosti (sposobnost uspostavljanja kontakata sa drugim ljudima),

- pisanje lične biografije jer je uslov za prijavu za posao, - kako se ispunjavaju najrazličitiji formulari (za lične dokumente, prijavu i sl.), - kako se prijavljuje za posao i gdje se treba obratiti sa molbom za posao, - kako se traži stan, - zdravlje i zaštita na radu, i - kako voditi zdrav način života.

Velika pažnja i napori se posvećuju odnosu počinioca krivičnih djela prema žrtvi, što je posebno značajno prilikom otpusta iz zatvora.

127

� Preporuka br. 2 Predlaže se sistematičniji pristup pripremi osuđenih lica za izlazak iz zatvora, a posebnu pažnju treba posvetiti pripremi ranjivih kategorija za otpust iz zatvora. VII. REZIME Proces prijema ranjivih kategorija na izdržavanje kazne mora biti dobro osmišljen, uključujući i procjenu rizika i potreba. Taj proces je dinamičan. Žene osuđena lica obično su mala kategorija u okviru zatvorske populacije i često režimi u takvim ustanovama nisu osmišljeni s obzirom na specifična pitanja zatvaranja žena, pa se je potrebno okrenuti pristupu koji je usmjeren na specifične potrebe žena. Ovisnici o drogama često su uključeni u supkulturne aktivnosti povezane sa pokušajima da dođu do narkotika i slabo su motivirani za liječenje, mada je ovisnost bolest koju treba liječiti. Stoga je potrebno intenzivnu zdravstvenu zaštitu kombinovati sa ponudom terapijskih programa propraćenih programima odvikavanja, te psihosocijalnim i motivacijskim mjerama. Seksualni prestupnici obično svojim ponašanjem ne prave nikakve probleme u zatvoru. Oni se drže u pozadini, ponašaju prijateljski, drže se kućnog reda i ne djeluju zahtjevno. Posmatranjem izbliza može se utvrditi da se ova vrsta kriminaliteta obično zasniva na raznovrsnim mogućim poremećajima ličnosti. S druge strane, seksualni prestupnici se u zatvorima zbog niskog stepena poštovanja u hijerarhiji zatvorenika često suočavaju sa prijetnjom nasilja od drugih. Stoga je politiku zaštite od zlostavljanja potrebno implementirati i u sistemu uz prateće programe motivacije. Na prvi pogled može izgledati nevjerovatno da kategoriju visokorizičnih treba smatrati ugroženom, ali će projektovanjem programa postati jasno zašto je to tako. Posmatrajući izbliza ovu kategoriju osuđenih lica pokazuje se da postoje brojni i raznovrsni faktori koji osuđeno lice čine licem visokog rizika. Zato im je potrebno pružiti priliku da učestvuju u programima aktivnosti, određeni vid slobode unutar zatvorskog uređenja, te posebno obučeno osoblje. Na kraju je potrebno organizirati i odgovarajuće programe pripreme za otpust i takođe se povezati sa odgovarajućim institucijama u zajednici jer se na kraju sva osuđena lica vraćaju na slobodu i dalje žive među nama u zajednici.

128

VIII. PREDLOŽENI DOKUMENTI Sastavni dio ovog dokumenta su sljedeći pisani materijali u prilogu:

1. Prijem osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora i planiranje tretmana u zatvorima u Bosni i Hercegovini

2. Smjernice i programi tretmana za osuđena lica žene u zatvorima u Bosni i

Hercegovini

3. Smjernice i programi tretmana za osuđena lica ovisnike o opojnim drogama u zatvorima u Bosni i Hercevini

4. Smjernice i programi tretmana za osuđena lica počinioce krivičnih djela

seksualne prirode u zatvorima u Bosni i Hercegovini

5. Smjernice i programi tretmana visokorizičnih kategorija osuđenih lica u zatvorima u Bosni i Hercegovini

129




III. UNAPREĐENJE SITUACIJE U KOJOJ SE NALAZE RANJIVE I VISOKORIZIČNE KATEGORIJE ZATVORENIKA

PRIJEM OSUĐENIH LICA NA IZDRŽAVANJE KAZNE ZATVORA I PLANIRANJE TRETMANA

U ZATVORIMA U BOSNI I HERCEGOVINI (1)


131

SADRŽAJ

Stranica I. UVOD

133

II. PROCES PRIJEMA OSUĐENIH LICA U ZATVORIMA U EVROPSKIM ZEMLJAMA

133

III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE

134

IV. POSTOJEĆA PRAKSA U PROCESU PRIJEMA OSUĐENIH LICA U ZATVORE U BIH 4.1. Zakonske osnove 4.2. Postupak prijema novopridošlih osuđenih lica 4.3. Plan tretmana 4.4. Praćenje plana tretmana

135

135 135 138 142

V. PRIJEDLOG PROMJENA PROCESA PRIJEMA OSUĐENOG LICA I INDIVIDUALNOG PLANA TRETMANA

143

VI. REZIME

148

VII. PRILOG

149

Prilog 1: Obrazac za procjenu rizika i potreba

133

I. UVOD Osuđena lica su posebno ranjiva kada dolaze u zatvor, što se u znatnoj mjeri odražava na psihičko stanje osuđenog bez obzira na njegov mentalni sklop i sposobnosti prilagođavanja u takvim i sličnim okolnostima. Prijem u zatvor je prvo iskustvo osuđenog lica sa tom novom sredinom, a prvi kontakt sa zatvorom je jako značajan i u cilju smanjena psiholoških tenzija, kao i upoznavanja osuđenog lica sa različitim prijemnim procedurama propisanih zakonom. U isto vrijeme, osoblje ove svoje zadatke mora obavljati brinući za dobrobit i osnovno dostojanstvo osuđenog lica. Odgovarajući pristup i sinhronizovani oblici djelovanja i postupanja od posebnog su značaja ako znamo da svako lice bez obzira na njegov raniji status i zatvorsko iskustvo u ovom periodu sa sobom nosi niz dilema i nedoumica. Oni s iskustvom traže motive, sadržaje i oblike identifikacije koji će im poslužiti kao odbrambeni mehanizam od frustracija kroz koje ne žele ponovo proći, a ostali podsticajne oblike komunikacije i zaštitu od nepredviđenih stresnih situacija pojedinaca, grupa i kolektivnog načina života. Zato je jako značajan pristup koji ima osoblje, a koji treba biti pristojan i human. Svrha prijemnog postupka je:

- omogućiti osuđenom licu da se efikasno upozna sa zatvorskim sistemom, - osigurati da su osuđena lica svjesna

o svojih prava i odgovornosti o zatvorskih pravila, svakodnevnice i procedura o potrebe pridržavanja pravila i propisa,

- pomoći u efikasnom otkrivanju, procjeni i upravljanju osuđenim licima koja možda predstavljaju opasnost od samopovređivanja ili opasnost po druge ili možda imaju hitne potrebe,

- pomoći osuđenom licu u donošenju i prihvatanju odluka koje se odnose na njega, ponašanju tokom izdržavanja kazne, ali i ponašanju u društvenoj zajednici po izlasku iz zatvora i odsluženju zatvorske kazne,

- promovirati i sprovesti u praksu poruku da postoji mogućnost promjene, - promovirati i sprovesti u praksu razvijanje odgovornosti, i - izraditi plan tretmana.

II. PROCES PRIJEMA OSUĐENIH LICA U ZATVORIMA U EVROPSKIM ZEMLJAMA Zatvorski sistemi u evropskim zemljama posvećuju veliku pažnju prijemu, klasifikaciji i smještaju osuđenih lica i planiranju izdržavanja kazne. Cilj prijemnog procesa je pomoći osuđenom licu pri integraciji u zatvorsko okruženje, kao i pronaći pokazatelje koji će pomoći osuđenom licu da na najbolji mogući način iskoristi vrijeme provedeno u zatvoru, te da se pripremi na život poslije izdržane kazne poštujući zakone. U nekim državama postoje posebne ustanove – dijagnostički centri ili centri za proučavanje ličnosti – čija je svrha izvođenje prijemne procedure, te na osnovu saznanja, procjene rizika i potreba osuđenih lica, klasifikovati osuđena lica u

134

ustanove koje će na najbolji mogući način zadovoljiti njihove potrebe. U nekim drugim državama unutar zatvora ove zadatke obavljaju prijemna odjeljenja. Prijemni proces je sistematičan i jasno strukturiran kako u pogledu procedura, tako i u pogledu instrumenata za procjenu koji se upotrebljavaju. To omogućava donošenje odgovarajućih odluka koje se dotiču sigurnosnih mjera, ali i programa koji su potrebni osuđenom licu. Podjednako je značajno da se odluke temelje na pouzdanim i validnim instrumentima za procjenu rizika i potreba osuđenih lica. Prijemni proces obično obuhvata: identifikaciju osuđenog lica i ispitivanje njegovih potreba, uspostavljanje ličnog dosijea, procjenu zdravstvenog stanja, uključujući i mentalno zdravlje, procjenu rizika i potrebnih sigurnosnih mjera, te procjenu ranjivosti. Na osnovu saznanja se izrađuje plan izvršenja kazne koji se redovito provjerava i dopunjuje, s obzirom na nova dostignuća u procesu tretmana. U mnogim zatvorskim sistemima postoje izrađeni priručnici i standardi koji se upotrebljavaju u procesu prijema osuđenog lica na izdržavanje kazne. III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE Mnogi međunarodni dokumenti se bave pitanjima prijema, klasifikacije i smještaja osuđenih lica zbog visokog stepena svijesti o značaju prijemne faze. Evropska zatvorska pravila 30 posebnu pažnju posvećuju prijemu osuđenih lica i obrađuju ovu fazu u pravilima 14, 15 i 16. Adekvatna prijemna procedura podrazumijeva human i efikasan proces koji se odvija bez poteškoća. Osuđena lica trebaju osjetiti da se posebna pažnja posvećuje prijemnoj proceduri koja je individualizirana sa namjerom da se olakša upoznavanje osuđenog lica, te da se omogući ispunjenje njegovih potreba. U vezi sa tim, jako je važno da se u zatvor primi lice sa valjanim dokumentima i da se uspostavi njegov dosije. Pravila navode listu koraka koje treba sprovesti što prije nakon dolaska u zatvor, što podrazumijeva ljekarski pregled, procjenu rizika i bezbjednosnu klasifikaciju, osobne i socijalne potrebe osuđenog lica, te u skladu s tim uključenje u adekvatne programe tretmana tokom izdržavanja kazne.

30 Preporuka REC (2006)2

135

IV. POSTOJEĆA PRAKSA U PROCESU PRIJEMA OSUĐENIH LICA U ZATVORE U BOSNI I HERCEGOVINI 4. 1. Zakonske osnove Procedura prijema novopridošlih osuđenih lica koja se upućuju na osnovu uputnog akta nadležnih sudova, definisana je u ZIKS-ovima BiH31, FBiH 32 (čl. 32-37 ) i RS33 (čl. 72 - 74).

Novopridošlo lice se smiješta u posebno odvojen prostor koji se zove prijemno odjeljenje, i u kojem može ostati do 15 dana ako mu je izrečena kazna zatvora do jedne godine, a 30 dana ako mu je izrečena kazna preko jedne godine. U tom vremenu se izvrši, pored ostalih aktivnosti, zdravstveni pregled i ispitivanje ličnosti, te se utvrđuje prijedlog tretmana. U oba entiteta prevladava kolektivni sistem izdržavanja kazne sa naglaskom na individualni tretman i princip individualizacije. Isto tako, osuđeno lice se upoznaje sa pravilima kućnog reda, sa pravima i dužnostima u toku izdržavanja kazne, sa načinom na koji će ostvariti svoja prava i sa disciplinskim prekršajima i kaznama koje se za njih mogu izreći. Oba zakona propisuju da se mora vršiti reklasifikacija osuđenog lica ovisno o uspjehu postignutom u primjeni tretmana, oba zakona isto tako navode da je za tretman osuđenika nadležna služba tretmana (FBiH čl. 125, RS čl. 19), koja isto tako koordinira aktivnosti. Nijedan od zakona ne definiše direktno sudjelovanje osuđenog lica u izradi programa tretmana i davanja suglasnosti u formi potpisa na predloženi tretman, ali je u ukupnom procesu resocijalizacije veoma važno aktivno učešće i saradnja osuđenog lica, što je najpouzdaniji mjerni instrument njegove uspješnosti. Zakon RS u čl. 74/3 navodi da se na zvaničnom razporedu osuđenom licu saopštava vaspitni kolektiv, radno mjesto, intenzitet vaspitnog rada, datum sticanja formalnih uslova za odlučivanje o pogodnostima i sve druge informacije koje su bitne za osuđenikovo uključenje u osuđenički kolektiv. 4. 2. Postupak prijema novopridošlih osuđenih lica Prijemni proces je multidisciplinarni proces i obavljaju ga stručnjaci različitih profila. Jako je značajan jer predstavlja prvi kontakt osuđenog lica sa zatvorom, pa ga sa jedne strane treba upoznati sa pravilima te zakonima, a sa druge isto tako reducirati tenzije i deprivacije koje se mogu pojaviti. Nakon provjere valjanosti sudske dokumentacije i pretresa, vrši se popis stvari koje je osuđeno lice sa sobom donijelo, služba obezbjeđenja daje uputstva i objašnjenja, te se vrši obavezni ljekarski pregled. Novopridošlo lice se smiješta u posebno odvojen prostor u odnosu na druga osuđena lica kojima je određen i definisan

31 Službeni glasnik BIH broj 12/10 32 Službene novine F BiH broj 44/98, 42/99 i 12/09 33 Službeni glasnik RS broj 12/10

136

tretman. Prema zakonskim odredbama u oba entiteta, taj odvojeni prostor za prijem novih osuđenih lica zove se prijemno odjeljenje. Osuđeno lice taj dan takođe dobija i kratka uputstva i pojašnjenja kućnog reda od službe bezbjednosti, a omogućeno mu je telefonski kontakt sa porodicom. U fazi prijema je jako važno prepoznati ih i odgovoriti na hitne potrebe osuđenog lica koje se odnose na:

- ozbiljnu intoksikaciju, psihološke i/ili druge zdravstvene potrebe, - sigurnosni aspekt, - porodične potrebe ili nešto drugo.

Prvi detaljniji razgovor na temu upoznavanja osuđenog lica s kućnim redom i drugim zakonskim propisima izvršenja kazne zatvora, njegovim pravima i obavezama i načinom njihovog ostvarivanja uglavnom obavlja rukovodilac Prijemo-otpusnog odjeljenja. Nakon toga, u cjelokupan proces uključuju se psiholog i socijalni radnik. U suštini, nema bitnih razlika u načinu rada jer razgovore obavljaju stručnjaci Prijemnog odjeljenja. Nakon obavljenog razgovora o njegovim dužnostima, pravima i ostalim propisima, te mogućnosti ostvarivanja kontakata sa zvaničnim institucijama uključujući Ombudsmene, CPT i druge nevladine organizacije, osuđeno lice potpisuje izjavu kojom potvrđuje da je upoznato sa gore navedenim dokumentima. Svi propisi su isto tako istaknuti na vidnim mjestima u prostorijama gdje borave, uglavnom na oglasnim pločama. Osuđeno lice piše svoju biografiju koja je sastavni dio pisane dokumentacije i na osnovu koje se sačinjava prijedlog tretmana. Obrazac Vijeća Evrope za procjenu stepena rizika i potreba osuđenih lica uglavnom se koristi u FBiH i RS, ali ne na način kako je to predviđeno Priručnikom. Članovi stručnog tima vrše pregled dokumenata na sljedeći način:

- pregleda se dokumentacija osuđenog lica iz koje se upoznaje osuđeno lice, te

okolnosti i posebne potrebe, - pregledaju se izvještaji policije i mišljenje sudova, - konsultuje se ranija dokumentacija. Ako je lice već bilo na izdržavanju kazne,

dokumentacija se samo dopunjuje sa specifikacijama, - identificira se bilo koje pitanje koje treba obraditi u prvom intevjuu, - indentificira se svaki potencijalni problem koji bi sprečavao sudjelovanje u

intervjuu (jezik, kulturne razlike, mentalno zdravlje, invaliditet, bolest, zavisnost od alkohola ili droga),

- bilježi se eventualna potreba za pribavljanjem dodatnih dokumenata. Izvještaji stručnog tima se tokom izvršenja zatvorske kazne dopunjavaju, s obzirom na promjenu individualne situacije osuđenog lica. Psiholog na osnovu raspoloživih tehnika posmatranja, psiho-testova i testova ličnosti utvrđuje o kakvom mentalnom sklopu se radi, ima li duševnih poremećaja i

137

ograničenja, kakve su karakterne osobine, nivo opšteg obrazovanja, navike i sklonosti, motive i duševno stanje u momentu izvršenja krivičnog djela, stav prema izrečenoj kazni, kao i druge podatke koji sa ovog aspekta mogu pomoći u daljem radu sa osuđenim licem. Na osnovu ovih podataka psiholog u pisanoj formi sačinjava detaljan izvještaj za svaku osobu pojedinačno u formi psihološkog izvještaja, odnosno anamneze. Socijalni radnik prikuplja podatke o ličnim podacima osuđenog i članovima njegove uže obitelji, stepenu obrazovanja osuđenog lica i članova njegove obitelji, zaposlenju, materijalnom stanju i potrebama, zatim podatke o djetinstvu i školovanju, stanovanju i sociokulturalnom okruženju, te o interesima i sklonostima osuđenog lica. Na osnovu ovih podataka, socijalni radnik sastavlja socijalnu anamnezu. Zdravstvenu procjenu vrši medicinsko osoblje. Zavodski ljekar otvara zdravstveni karton, vrši kompletan ljekarski pregled, konstatuje eventualna oboljenja i zdravstvena ograničenja, te vrši procjenu radne sposobnosti. Rezultati svih obavljenih opštih i specijalističkih pregleda se unose u zdravstveni karton. Odgovorno lice u prijemnom odjeljenju vrši sljedeće radnje:

- objedinjuje sve anamnestičke podatke i priprema izvještaj za kolegijum, odnosno kako navodi zakon RS za zvanični razpored,

- osigurava da su osuđena lica upoznata sa pravima i dužnostima, - priprema prijedlog plana tretmana i vrši raspoređivanje u vaspitnu grupu, - organizuje prvi kolegijum.

Ovaj završni postupak se obavlja na završnoj stručnoj konferenciji/zvaničnom rasporedu u proširenom sastavu, kojoj osim direktora zatvora, prisustvuju i njegovi pomoćnici za prevaspitni rad i obezbjeđenje, te stručni tim Prijemnog odjeljenja, vaspitači i referent za upošljavanje osuđenih lica. Ovakva praksa je u zatvorskim ustanovama u RS. U FBiH završnom kolegijimu ne prisustvuje kompletan stručni tim već samo vođa Prijemnog odjeljenja, direktor ili osobe koje on ovlasti (u praksi je to obično pomoćnik direktora za tretman). Također je bitno da stručni tim u pripremi tretmana vodi računa i o mišljenjima, sugestijama i željama osuđenog lica i nastoji to ugraditi u prijedlog tretmana u cijelini, ako je to moguće. I u RS i FBiH, završnom dijelu kolegijuma prisustvuje i osuđeno lice. Kazna zatvora do jedne godine Ovako opisana procedura se u skraćenom obliku primjenjuje i na osuđena lica kojima je izrečena kazna zatvora do jedne godine. U ostalim zatvorima u BiH gdje ne postoje Prijemna odjeljenja, obavezu pripreme i prijedloga tretmana preuzimaju stručna lica zadužena za rad sa osuđenim licima u tim ustanovama (psiholog, vaspitač). Ostala procedura je identična. U BiH je u primjeni kolektivni sistem izdržavanja kazne, sa naglaskom na individualnom tretmanu i principu individualizacije.

138

4. 3. Plan tretmana Penološki tretman zauzima centralno mjesto u procesu institucionalne resocijalizacije i stručnog vođenja osuđenih lica. Pri određivanju individualnog tretmana postupanja za osuđeno lice dosljedno se poštuje individualnost svakog osuđenog lica; nužno je upoznati ličnost u cjelini da bi se za to lice mogao predložiti plan tretmana koji se sastoji od više aktivnosti, mjera i potrebnih postupaka prema osuđenom licu. Određeni tretman upisuje se u lični dosije osuđenog lica.

� Plan tretmana za osuđene kojima je izrečena kazna do jedne godine Određivanje tretmana za osuđena lica sa kraćim kaznama (do jedne godine) razlikuje se od tretmana za lica osuđena na kaznu iznad godine dana. U tretmanu se obavezno određuje:

• interna klasifikacijska grupa, vaspitni kolektiv, te vaspitač; • rad osuđenog lica; • oblik i intenzitet vaspitnog rada; • specifične individualne potrebe; • slobodne aktivnosti; i • mjere postpenalne pomoći i zaštite.

� Plan tretmana za lica kojima je izrečena kazna iznad jedne godine

Pri određivanju tretmana za osuđena lica koja izdržavaju kaznu zatvora u trajanju dužem od jedne godine postupak je složeniji, duži i sadrži sljedeće elemente:

• internu klasifikacijsku grupu, vaspitni kolektiv, te vaspitač; • psihološki profil osuđenog lica; • rad osuđenih lica; • obrazovanje i stručno osposobljavanje; • slobodne aktivnosti; • oblik i intenzitet vaspitnog rada; • stepen rizika i potreba; • posebne /specifične potrebe; i • mjere postpenalne pomoći i zaštite.

4.3.1. Interna klasifikacijska grupa Klasifikacija osuđenih lica u klasifikacijske grupe vrši se na osnovu Pravilnika, odnosno Uputstva za klasifikaciju i reklasifikaciju osuđenih lica u KPZ Zenici (FBiH) i KPZ Foča (RS) koje su donijeli direktori zavoda. Novi ZIKS RS predviđa, da Pravilnik o klasifikaciji i reklasifikaciji osuđenih lica donosi ministar. Oba dokumenta predviđaju da se prilikom određivanja interne klasifikacijske grupe određuje i preodgojni kolektiv, da jedan preodgojni kolektiv sačinjava jedna ili više srodnih klasifikacijskih grupa, te da se klasifikacija i reklasifikacija vrši svaka tri mjeseca. Isto tako je razrađen sistem ocjenjivanja te pogodnosti. Što se tiče

139

pogodnosti koje može koristiti grupa „C“, nijedan dokument ne predviđa vanjske pogodnosti, ali se razlikuju kod pogodnosti unutar ustanove: u FBiH grupa „C'' ima neke unutarnje pogodnosti, dok ih u RS nema. Postoje tri klasifikacione grupe: Klasifikaciona grupa „A“ U nju se raspoređuju osuđena lica koja imaju primjerno ponašanje, koja u potpunosti prihvataju tretman i postižu odlične ili vrlo dobre rezultate na aktivnostima predviđenim tretmanom, te se za njih može pretpostaviti da su postigli značajne rezultate na planu resocijalizacije. Klasifikaciona grupa „B“ U nju se raspoređuju osuđena lica koja imaju uglavnom zadovoljavajuće ponašanje, koja prihvataju tretman i postižu zadovoljavajuće rezultate, te za koje se realno može očekivati da će se tretman uz poboljšanje realizirati. Klasifikaciona grupa „C“ U nju se svrstavaju oni koji nisu postigli pozitivne rezultate na planu provođenja tretmana i kod kojih postoje značajne teškoće u realizaciji tretmana, te koji pokazuju nezadovoljavajuće i destruktivno ponašanje. Isto tako se određuje vaspitač koji je zadužen za kontinuirano praćenje lica, redovno popunjavanje ličnog dosijea sa promjenama u ponašanju, odnosu prema krivičnom djelu, zatvorskoj kazni, radnim aktivnostima, kulturno-prosvjetnim i sportskim aktivnostima, stručnoj osposobljenosti, ukratko svim promjenama na osnovu kojih se kasnije mogu pisati izvještaji za raspoređivanje u odjeljenje sa blažim režimom osiguranja i primjenu instituta uslovnog otpusta i pomilovanja. 4.3.2. Psihološki profil osuđenog lica U ovom segmentu se procjenjuje njihov penalni rizik, navodi se struktura ličnosti osuđenog lica, obraća se pažnja na pojedine elemente ličnosti, karakterne i druge osobine, intelektualni nivo, odstupanje i devijacije. Naglašava se koje osobine ličnosti treba korigovati, te mogućnosti reagovanja osuđenog lica na različite situacije. 4.3.3. Rad osuđenih lica Prilikom određivanja vrste posla, obavezno se imaju u vidu sljedeći elementi: - procjena radne sposobnosti, - stručna sprema, - radno iskustvo u obavljanju poslova u struci ili nekih drugih poslova, - zainteresovanost osuđenog lica za radnim angažovanjem, - eventualna zdravstvena i sigurnosna ograničenja, - mogućnosti kaznenopopravnog zavoda. 4.3.4. Obrazovanje i stručno usavršavanje Obrazovanje i stručno usavršavanje planiraju se samo za osuđena lica sa dužim kaznama.

140

Osuđenim licima za koje se procijeni da tokom izdržavanja kazne zatvora imaju dovoljno vremena treba omogućiti završavanje nekog stepena općeg ili stručnog obrazovanja ili usavršavanja, što će im omogućiti lakšu integraciju u socijalnu sredinu iz koje su došli. Po završenom školovanju, osuđenom licu se daje certifikat iz kojeg se ne vidi da je razred, odnosno školu završilo u KPZ-u. Osuđenim licima koja su prije dolaska na izdržavanje kazne započela školovanje treba omogućiti nastavak školovanja vanrednim polaganjem ispita, uz uvažavanje svih drugih aspekata tretmana. 4.3.5. Slobodne aktivnosti Način korištenja slobodnog vremena osuđenih lica i učešće u kulturno- prosvjetnim i sportskim aktivnostima planiraće se i sprovoditi kroz rad sekcija. 4.3.6. Oblik i intenzitet vaspitnog rada Prilikom određivanja oblika rada određuje se dominantan oblik rada (individualni, grupni, kolektivni) koji će se koristiti u radu sa osuđenim licem. Ovi oblici rada se tokom tretmana gotovo uvijek isprepliću. Najzastupljeniji i/ili jedini oblik rada je individualni rad, koji podrazumijeva upotrebu niza metoda: intervju, opservacije, proučavanje dokumentacije, podsticanje, nagrađivanje, sprečavanje, uvjeravanje i sl. Kolektivni rad Kolektivni oblici rada sa osuđenim licima odvijaju se u obliku sastanaka sa kolektivom po pitanju organiziranja života i rada u kolektivu, kolektivni oblici rada s osuđenim licima na zadanu temu, stručna predavanja medicinskog osoblja i nevladinih organizacija i udruženja van ustanove (kao npr. predavanja o načinu zaštite i prenošenja zaraznih bolesti hepatitisa C i HiV-a). Ovaj oblik rada uključuje i sastanke sa sobnim savjetom. Grupni rad Ovu vrstu rada obavlja stručni tim (pedagog, psiholog, neuropshijatar i socijalni radnik) i provodi se dva do tri puta mjesečno, po potrebi i više. Grupe su: povratnici, osuđena lica u starosnoj grupi 19-23 godine, grupa ovisnika o opojnim sredstvima. Oblici ovog rada odvijaju se u vidu predavanja, diskusija i dijaloga u grupi, mini konferencije u proizvodnim odjeljenjima, kao i u okviru sekcija kulturno-prosvjetnih i sportskih aktivnosti. To su više sastanci edukativnog karaktera, a rijetko su to grupni rad sa terapijskim obilježjima i grupno savjetovanje. Individualni rad Sadržaje i metode rada određuje odgajatelj u svom operativnom planu rada. Umjereni rad se predlaže ako osuđeno lice nema izraženih negativnih osobina, više dominiraju pozitivne osobine, inkriminisanost osuđenog lica nije ukorijenjena. Pojačan rad podrazumijeva povećanu kontrolu i češći rad sa osuđenim licem, negativne osobine su naglašene i u latentnom su potencijalnom stanju.

141

Intenzivan rad planira se za lica kod kojih su negativne osobine veoma naglašene, kao i upornost u vršenju krivičnih djela, sklonost konzumiranju alkohola, narkotika i drugo. U individualnom tretmanu postupanja, pri određivanju određenih aktivnosti, preciziraju se i nosioci aktivnosti i konkretno područje djelovanja pojedinačnih stručnjaka (vaspitača, psihologa, socijalnog radnika, neuropsihijatra). 4.3.7. Stepen rizika i potreba Naglašavanje vrste i stepena penalnog rizika osuđenog lica, potreba eventualnog smještaja u odjeljenja za visokorizična osuđena lica. Daje se i prognoza ponašanja tokom daljeg izdržavanja kazne. 4.3.8. Specifične individualne potrebe Za osuđena lica koja imaju individualnih specifičnih potreba (socijalne, porodične, lične, zdravstvene: fizičke i psihičke - sklonost samopovređivanju, nasilju, psihički poremećaji, tretiranje ovisnosti o alkoholu, narkomanije i drugih potreba) čije rješavanje zahtijeva hitno ili trajno djelovanje treba evidentirati i planirati individualni ili edukativni rad, budući da nema nekih posebnih programa za gore navedene probleme. 4.3.9. Mjere postpenalne pomoći i zaštite Od samog početka izdržavanja kazne pokušava se uspostaviti saradnja sa porodicom, centrima za socijalni rad, drugim ustanovama i nevladinim organizacijama koje mogu pružiti značajan doprinos u realizaciji predviđenog tretmana postupanja. Ipak, aktivnosti se provode u manjem obimu, ne za sva osuđena lica, ne istog intenziteta i ne sve pomenute radnje. Saradnja sa članovima porodice osuđenih lica i raznim ustanovama uspostavlja se:

• kada se problemi identifikuju tokom boravka osuđenih lica u prijemnom odjeljenju; socijalni radnik ili drugi stručnjaci,

• po prelasku u preodgojni kolektiv na incijativu odgajatelja, • direktnim obraćanjem osuđena lica sa najčešće sljedećim problemima

/pitanjima/:

- uspostavljanje kontakata i /ili/stabilizacija odnosa sa članovima porodice,

- razvod braka, viđanje djece, davanje izjava o priznavanju očinstva, raznih saglasnosti vezanih za djecu, problematična djeca osuđenika. Pri tome se najčešće ostvaruje saradnja sa nadležnim centrima za socijalni rad, SOS selima, domovima za nezbrinutu djecu,

- pitanja vezana za ostvarivanja prava na penziju, regulisanje primanja penzije u ustanovi i druga pitanja iz ovog domena zbog čega je neophodno uspostaviti saradnju, ne samo sa porodicom nego i relevantnim penzijskim zavodom i komisijama radi utvrđivanja datuma pozivanja osuđenog lica, njihov odlazak u te ustanove,

142

- sa osuđenim licima, npr. ratnim vojnim invalidima radi revizija njihove invalidnosti ili ostvarivanja određenih prava, uspostavlja se saradnja i sa udruženjima ratnih vojnih invalida u općinama,

- često se kontaktira i ostvaruje saradnja sa centrima ili određenim službama zbog pružanja materijalne pomoći članovima porodice,

- saradnja sa članovima porodice u dostavi dokumentacije potrebne za uključenje osuđenika u sistem obrazovanja u ustanovi,

- pismeno ili telefonskim putem, saradnja sa matičnim uredima u općinama radi dostave rodnih listova, uvjerenja o državljanstvu,

- u pojedinim slučajevima i sa bolnicom.

Pred istek kazne po pitanju prihvata osuđenog lica u vlastitu porodicu koja ga „ne prihvaća“ ili smještaja za prvo vrijeme kod drugih članova porodice, sa njima se uspostavlja saradnja, kao i sa centrima za socijalni rad. Nažalost, pomoć centara se najčešće ogleda kroz davanje jednokratne materijalne pomoći.

Po pitanju nastavka školovanja osuđenih lica nema konkretnih primjera, kao ni upućivanja na liječenje od ovisnosti. 4. 4. Praćenje plana tretmana Realizacija tretmana Svaki odgajatelj bi na temelju određenog tretmana trebao sačiniti operativni plan realizacije tretmana za svako osuđeno lice u kojem će predvidjeti sadržaj i metode rada, te vrijeme i učestalost određenih aktivnosti. Ipak, ovaj način rada se u praksi pomalo izgubio. Odgajatelj svoj rad sa osuđenom osobom upisuje u lični list. Odgajatelj pravi i mjesečni plan rada sa kolektivom za koji je zadužen. Promjena tretmana Promjena tretmana odvija se po istoj proceduri kao i određivanje tretmana. Nakon 1 /jedne /godine izdržane kazne planira se II Konferencija na kojoj se vrši evaluacija uspješnosti tretmana osuđenog lica i po potrebi se predlaže promjena plana tretmana. Na Konferenciji uz odgajatelja prisustvuju instruktor i zavodski policajac (stražar) koji zajedno sačinjavanju mikro tim. Pisani zahtjev za promjenu tremana podnosi odgajatelj i upućuje ga šefu Prijemnog odjeljenja koji zajedno sa stručnim timom vrši njegovu promjenu. Donesene prijedloge za eventualne promjene tretmana odgajatelj prezentuje na reklasifikaciji (sastanku svih odgajatelja i načelnika službe), gdje se u konačnosti daje zeleno svjetlo za podnošenje pisanog zahtjeva vođi Prijemnog odjeljenja koji zajedno sa stručnim timom vrši promjenu tretmana. Postupak izmjene u tretmanu isti je kao i postupak pripreme i utvrđivanja tretmana, vrši se za svako osuđeno lice pojedinačno na prijedlog odgajatelja i stručnog tima koji je učestvovao u izradi ranijeg tretmana. Verifikaciju izmjene tretmana odobrava direktor ili stručno lice koje on ovlasti.

143

Odgajatelj sa osuđenim licem razgovara o promjeni tretmana i detalje razgovora evidentira u lični list osuđenika, gdje se i inače evidentiraju svi obavljeni planirani i neplanirani razgovori sa osuđenikom, te zapažanja o njegovom ponašanju i vladanju. V. PRIJEDLOG PROMJENE PROCESA PRIJEMA OSUĐENOG LICA I INDIVIDUALNOG PLANA TRETMANA Ove preporuke služe poboljšanju načina rada, kao i usklađivanju pristupa radu u prijemnim odjeljenjima. Procedura prijema je jednaka za sva osuđena lica i ovim dokumentom je i standardizirana. Trajanje procedure prijema se razlikuje s obzirom na dužinu kazne. Specifičnosti u ovom standardiziranom postupku su navedene u pojedinačnim dokumentima: Smjernice i programi tretmana za osuđena lica žene u zatvorima u BiH, Smjernice i programi tretmana visokorizičnih kategorija osuđenih lica u zatvorima u BiH, Smjernice i programi tretmana za osuđena lica počinioce krivičnih djela seksualne prirode u zatvorima u BiH i Smjernice tretmana za osuđena lica ovisnike o opojnim drogama u zatvorima u BiH, koje je izradila radna grupa.

• Preporuka br. 1 Priručnik Sektor za izvršenje krivičnih sankcija treba razmotriti izradu priručnika za provođenje prijemne procedure, odnosno boravka osuđenih lica u prijemnom odjeljenju, u cilju standardizacije i objektivizacije postupaka sa vremenskim okvirom koji obuhvata: ciljeve procesa prijema i prijemnog odjeljenja, proces procjene koju obavljaju pojedini stručnjaci i instrumente koji se upotrebljavaju, procjenu zdravstvenog stanja uključujući mentalno zdravlje, te instrumente za tu procjenu, procjenu ovisnosti, procjenu rizika.

� Preporuka br. 2 Promjena imena Imajući u vidu da sadašnji sistem izvršenja kazne zatvora zahtijeva drugačiji pristup prilagođen značajnim društvenim promjenama, to zahtijeva i uvođenje novih standarda u oblast penološke prakse u BiH. Zato se predlaže da se Prijemno odjeljenje zove „Odjeljenje za prijem i klasifikaciju osuđenih lica“. Stručnjaci sljedećih profila: psiholog, pedagog, socijalni radnik, pripadnik službe osiguranja, medicinsko osoblje, a po potrebi i specijalista neuropsihijatar, bili bi organizovani kao dobro funkcionirajući i edukovan stručni tim, koji bi dio svog radnog vremena proveo i na drugim zadacima, s obzirom na veličinu zatvora. Isto tako, potrebno je razmotriti postojeći sistem klasifikacije osuđenih lica, te ga shodno tome promijeniti i prilagoditi novim metodama rada.

144

� Preporuka br. 3 Izmjene zakona Predlaže se da se izmijene postojeći ZIKSi tako da se u poglavlju ''Prijem osuđenog lica'' doda sljedeći tekst: „U zaključku prijemnog perioda, sa osuđenim licem se sačinjava pisani dogovor o tretmanu (individualni plan tretmana), koji potpišu osuđeno lice i službeno lice zatvora“.

� Preporuka br. 4 Izmjena podzakonskih akata Predlaže se da se podzakonski akti, kao i pravilnici i uputstva koja donose direktori zatvora usklade sa zakonskim propisima, kako po pitanju sadržaja tako i terminologije. Isto tako je potrebno opredijeliti/odrediti u tim dokumentima šta je osuđenikovo pravo, a šta pogodnost.

� Preporuka br. 5 Stalna dopuna početnih nalaza Veoma je važna činjenica da je prijemna procedura dinamičan proces i da se tokom izdržavanja kazne početni nalazi dopunjuju. Pored toga je veoma značajno ocijeniti:

- motivaciju osuđenog lica za rješavanje njegovih problema vezanih za počinjavanje krivičnih djela (uključenje u motivacijsku grupu),

- druge barijere koje ga sprečavaju da prihvati odluke vezane za tretman koje se odnose na njega i sudjeluje (psihijatrijski ili organski poremećaji, ovisnost o drogama ili alkoholu, nerazumijevanje jezika, invaliditet)

- prioritete u tretmanu, odnosno u koji će se program najprije uključiti, što zavisi od nalaza stručnjaka.

� Preporuka br. 6

Uskladiti rad sličnih stručnih profila Stručnjaci u Prijemnom odjeljenju trebaju razmotriti kako da se što bolje pripreme za rad sa novopridošlim osuđenim licem, definirati svrhu susreta i izraditi plan, te pripremiti prostor i eventualna pomagala. S tim u skladu, trebalo bi uskladiti rad sličnih stručnih profila u prijemnom odjeljenju u svim zatvorima u BiH, što bi se postiglo kroz izradu priručnika. Psiholog Psiholozi bi se trebali opredijeliti za neku bateriju testova koje bi koristili u procesu opservacije, a u zavisnosti od potrebe i druge vrste testova. Tokom opservacije bi koristili i unaprijed sačinjenu listu pitanja na osnovu koje bi se radio završni psihološki izvještaj.

Socijalni radnik Socijalni radnik u procesu opservacije ličnosti osuđenog lica sa socijalnog aspekta dolazi do podataka koji mogu pomoći u određivanju etioloških faktora prestupništva vezanih za njegovu primarnu i širu socijalnu sredinu.

145

U okviru socijalne anamneze prikupljaju se: - opšti podaci o osuđenom licu, - porodična anamneza (struktura porodice, zanimanje, obrazovanost,

zaposlenost članova porodice, porodični odnosi - atmosfera, interpersonalni odnosi (odnos između roditelja, roditelja i djece- osuđenog), stambene i materijalne prilike, inkriminisanost i socijalno patološke pojave u porodici,

- lična anamneza osuđenog lica (odrastanje: porodična klima, uslovi u kojima je odrastao), školovanje, zaposlenje, provođenje slobodnog vremena - aktivnosti i interesi, zasnivanje porodice, poroci, konzumiranje alkohola, narkotika, liječenje,

- društvena prilagođenost osuđenog lica, manifestacije njegovog ponašanja, odnosno kriminalni razvoj.

Na kraju se predlažu mjere tretmana za osuđeno lice sa socijalnog aspekta.

� Preporuka br. 7

Učešće medicinskog osoblja Zavodski ljekar, odnosno medicinski tehničar trebali bi biti članovi prijemnog tima i sudjelovati na kolegijumima ili konferencijama, te shodno tome dopuniti zakonska, rješenja.

� Preporuka br. 8

Obrazac za procjenu rizika i potreba kojeg su zajedno izradili međunarodni i domaći stručnjaci u sklopu jednog od prethodnih projekata Vijeća Evrope trebao bi biti obavezno sastavni dio prijemne procedure, i to u obliku kako je izrađen i sastavni je dio ovog dokumenta. Upotrebljava se uz priručnik koji je takođe izrađen u istom projektu VE.

� Preporuka br. 9 Kolegijum – stručna konferencija – prva faza Na konferenciji trebali bi biti prisutni: vaspitač, socijalni radnik, psiholog, ljekar ili medicinski tehničar i vođa prijemnog odjeljenja, direktor ustanove ili lica koja on ovlasti - u praksi je to pomoćnik direktora za preodgoj - tretman, pomoćnik direktora za bezbijednost, po potrebi referent za zapošljavanje i instruktori. Na ovakvom sastanku bi se predstavili izvještaji i saznanja o osuđenom licu, kao i prijedlozi postupanja, a sve bi bilo predmet diskusije. Druga faza U drugoj fazi trebalo bi prisustvovati i osuđeno lice, izložili bi mu se elementi tretmana, oni bi se i produskutirali sa njim i konačno bi se unijele i eventualne dopune i promjene.

146

� Preporuka br. 10 Organizacija aktivnosti u Prijemnom odjeljenju Kako su osuđena lica više - manje zatvorena u Prijemnom odjeljenju, preporučuje se da se organiziraju aktivnosti u Prijemnom odeljenju, kao npr. sportske, kulturno-prosvjetne, grupne aktivnosti upoznavanja propisa i diskusija o njima i sl.

� Preporuka br. 11 Ažuriranje individualnog plana tretmana Individualni plan tretmana trebao bi biti konkretan dokument i odražavati stvarne potrebe osuđenog lica koje će biti obrađivane tokom izdržavanja kazne. Isto tako se plan mijenja sa obzirom na promjene okolnosti.

� Preporuka br. 12 Promjena režima Realizacija individualnog plana tretmana trebala bi poslužiti kao osnova za premještaj ili preraspoređivanje kako u strožiji režim, tako i u otvoreniji režim izdržavanja kazne zatvora (reklasifikacija).

� Preporuka br. 13 Učešće osuđenog lica u izradu individualnog plana tretmana Za uspjeh tretmana je veoma važno da u njemu aktivno učestvuje osuđeno lice, kako kod pripreme njegovog plana tretmana, tako i kod njegovih promjena. A to znači da se plan priprema zajedno sa osuđenim licem jer će se kroz taj proces steći i njegova suglasnost i razumijevanje šta se od njega očekuje (pojasniti plan, raspraviti plan, utvrditi da li razumije plan). U slučaju da se osuđeno lice ne slaže sa planom ili nekim njegovim elementima ili ga odbije potpisati, treba nastaviti sa radom na sljedećem relevantnom zadatku iz plana.

� Preporuka br. 14 Promjena sadržaja individualnog plana tretmana Predlaže se promjena sadržaja individualnog plana tretmana, tako da bi plan u konačnici obuhvatao sljedeće:

1. klasifikacijsku grupu i vaspitni kolektiv, 2. vaspitača, 3. rad i zaposlenje, 4. opšte i stručno obrazovanje, 5. slobodne aktivnosti, 6. medicinski tretman, 7. psihološki profil, 8. stepen rizika i potreba, 9. uključenje u programe tretmana, 10. porodične veze i veze sa vanjskim svijetom, 11. postpenalni tretman (zaposlenje, smještaj, zdravstvo, financije, odnos

prema žrtvi).

147

� Preporuka br. 15 Planiranje vremenskog okvira individualnog plana tretmana Prilikom sačinjavanja vremenskog okvira za planiranje programa tretmana treba postaviti prioritete, te uzeti u obzir dužinu programa i dužinu kazne.

� Preporuka br. 16 Potpisivanje individualnog plana tretmana Osuđeno lice bi trebalo na kraju i potpisati individualni plan tretmana, kao i odgovorno službeno lice jer se time istovremeno daje značaj tom dokumentu i zadacima kojih se obje strane moraju pridržavati.

� Preporuka br. 17 Upoznavanje ostalog osoblja sa individualnim planom tretmana Osoblje odjeljenja u koje dolazi osuđeno lice trebalo bi biti upoznato sa glavnim smjernicama individualnog plana tretmana, kao i drugo osoblje (služba osiguranja, radni instruktori, zdravstveno osoblje), a to je zadatak osuđenikovog vaspitača.

� Preporuka br. 18 Raspoloživost određenog profila stručnjaka i odgovarajući programi Da bi se plan tretmana efikasno realizirao, na raspolaganju bi trebali biti odgovarujući programi, kao i odgovarajući profili stručnjaka.

� Preporuka br. 19 Elektronska pohrana podataka Trebala bi se uvesti kompjuterizovana baza podataka o osuđenim licima, što bi olakšalo rad i službi tretmana i ostalim službama.

� Preporuka br. 20 Obuka osoblja Osoblje bi trebalo biti obučeno za obavljanje aktivnosti u prijemnom procesu, što bi trebalo osigurati kroz redovnu edukaciju osoblja. Pored toga, trebalo bi pratiti i novine na tom području te se povezivati sa relevantnim institucijama u zajednici.

148

VI. REZIME Većina osuđenih lica vraća se u društvenu zajednicu poslije izdržane kazne. Zbog toga je jako značajno da se unutar zatvorskog sistema obezbijede aktivnosti i programi putem kojih će osuđena lica naučiti da savladavaju svakodnevne poteškoće. Zato su u individualnom planu tretmana navedeni programi i aktivnosti koji će pomoći kod njihove rehabilitacije i promjene životnog stila, a sve za njihovu dobrobit. U stvari, priprema za otpust počinje odmah po prijemu u zatvor i plan izdržavanja kazne je neka vrsta „putovanja“ kroz zatvorski sistem koje se sastoji od sljedećeg: procjene, planiranja, implementacije plana, provjeravanja plana i evaluacije, a zavodsko osoblje pruža usmjerenje i potporu.

149





VISOKORIZIČNE KATEGORIJE ZATVORENIKA

Prilog 1

OBRAZAC ZA PROCJENU RIZIKA I POTREBA

151

Obrazac za procjenu rizika i potreba

Lični podaci osuđene osobe:

Matični broj: Prezime:

Ime:

Procjenu izvršio:

Datum procjene (d/m/g):

Prvi dio: Rizik koji predstavlja kriminalna historija (odgovoriti na sva pitanja)

Da Ne Nepoznato Činio krivična djela kao maloljetnik? ○ ○ ○ Ranije presude (u punoljetnom dobu)? Koliko _ ○ ○ ○ Krivična djela sa obilježjima nasilja? Koliko _ ○ ○ ○ Ranije izdržane kazne zatvora? Koliko _ ○ ○ ○ Manje od godina dana prošla od prošlog puštanja na slobodu?

○

○

○

Bjekstvo/nezakonit boravak na slobodi? Koliko _ ○ ○ ○ Samica zbog disciplinskih prekršaja? Koliko _ ○ ○ ○ Povezanost sa kriminalnom grupom? ○ ○ ○

Ukupno Nivo rizika (općenito)

Kategorija Nizak Srednji Visok ○ ○ ○

Zapažanja/komentari:

152

Drugi dio : Kriminogene potrebe (odgovoriti na sva pitanja) Da Ne Nepoznato Potencijal/prednosti?

Obrazovanje: Bez završene osnovne škole?

○

○

○

Bez završene srednje škole? ○ ○ ○ Zaposlenje: Nezaposlen u trenutku izvršenja krivičnog djela?

○

○

○

Nedostaju mu radne sposobnosti i vještine?

○ ○ ○

Porodični historijat: Slaba privrženost porodici?

○

○

○

Članovi porodice kriminalno aktivni?

○ ○ ○

Kontakti sa društvom: Povezan sa kriminalnim grupama?

○

○

○

Ima prijatelje kriminalce? ○ ○ ○ Zloupotreba supstanci: Zloupotrebljava alkohol?

○

○

○

Koristi droge? ○ ○ ○ Život u zajednici: Nema stalni stambeni smještaj ili često mijenja mjesto boravka?

○

○

○

Neredovan izvor prihoda? ○ ○ ○ Kognitivno ponašanje: Niske sposobnosti za rješavanje problema?

○

○

○

Ima probleme sa samokontrolom?

○ ○ ○

Kriminalni stav: Negativan stav prema zakonskim normama?

○

○

○

Poriče krivično djelo ili mu daje manji značaj?

○ ○ ○

Vrijednosna orijentacija: Ne poštuje ličnost ili tuđu imovinu? Podržava nasilje?

○ ○

○ ○

○ ○

Ukupno Nivo potreba (općenito)

Kategorija Nizak Srednji Visok ○ ○ ○

153

Treći dio: Posebne potrebe i rezime Posebne potrebe:

Fizičko zdravlje: Mentalno zdravlje:

Sigurnost: Suicidalnost: Sklonost ka samopovređivanju:

Ostalo:

○ ○ ○ ○ ○ ○

Prioritetne

potrebe:

1.

2.

3.

Ukupni rizik i

Rizik

potrebe:

Potrebe

Nizak ○ ○ ○ Srednji ○ ○ ○

Visok ○ ○ ○

Nivo motivacije:

Nizak Srednji Visok

○ ○ ○

Zapažanja/komentari:

155





SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA OSUĐENA LICA ŽENE U ZATVORIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

(2)


157

SADRŽAJ Stranica

I. UVOD

159

II. TRETMAN ŽENA U ZATVORIMA U EVROPSKIM ZEMLJAMA

159


160

IV. TRENUTNE OKOLNOSTI POD KOJIMA ŽENE IZDRŽAVAJU KAZNU ZATVORA U BIH 4.1. Zakonski osnov 4.2. Institucije u kojima žene izdržavaju kaznu 4.3. Neke karakteristike ženske u odnosu na mušku osuđeničku populaciju 4.4. Izdržavanje kazne

161

161 161

162 163

V. PRIJEDLOG TRETMANA ZA ŽENE OSUĐENE NA KAZNU ZATVORA U BIH 5.1. Prijem u zatvor i plan tretmana 5.2. Zdravstvena zaštita 5.2.1. Prevencija začeća, kontraceptivna sredstva 5.2.2. HIV, hepatitis i prevencija 5.2.3. Samoubistva i prevencija samoubistava 5.2.4. Lična higijena i čistoća prostorija 5.2.5. Mentalno zdravlje 5.2.6. Ginekološko zdravlje 5.2.7. Anoreksija i bulimija 5.3. Lična i opšta sigurnost žena 5.4. Smještaj 5.5. Trudnice i žene sa djecom 5.5.1. Period trudnoće, materinstva i odgoj djece 5.5.2. Majke i djeca u zatvoru 5.6. Tretman žena 5.6.1. Rad i stručno usavršavanje 5.6.2. Obrazovanje 5.6.3. Posebni programi - Psihoterapijski rad - Tretman zlostavljanih žena - Tretman ovisnica o opojnim drogama 5.6.4. Aktivnosti u slobodno vrijeme 5.7. Kontakt sa spoljnim svijetom 5.7.1. Održavanje veze sa porodicom 5.7.2. Priprema za otpust i postpenalna pomoć 5.8. Posebne kategorije 5.9. Osposobljavanje osoblja 5.10. Upravljanje ženskim zatvorima 5.11. Statistika

166 166 167 167 167 168 169 169 170 170 171 172 172 172 173 174 174 175 176 176 176 179 179 181 181 181 182 183 184 185

VI. REZIME 185

159

I. UVOD Žene predstavljaju posebno ranjivu kategoriju i teži se pristupu koji uzima u obzir komponente ravnopravnosti polova kod upravljanja zatvorima, uzimajući u obzir njihove specijalne potrebe kao žena u zatvoru. Razlozi koji žene čine ranjivom kategorijom su brojni, što određuje i njihove specifične potrebe. Žene su često:

- žrtve nasilja u porodici, te seksualnog zlostavljanja i silovanja i zbog toga imaju posebne mentalne poteškoće,

- uključene u prostituciju, - ovisnice od droga i alkohola, i - nosioci brige i odgovornosti za porodicu i odgajanje djece.

II. TRETMAN ŽENA U ZATVORIMA U EVROPSKIM ZEMLJAMA Posljednjih godina žene u zatvoru, kao ranjiva kategorija, izazivaju veliko interesovanje kako praktičara, kreatora politike, tako i istraživača i drugih agencija i institucija. Njihovo interesovanje se odnosi na područje tretmana i posebno osmišljenih programa, ali i na pristup koji se zasniva na ravnopravnosti polova u upravljanju zatvorima, uzimajući u obzir specifičnosti žena osuđenih lica i njihove potrebe u zatvorima. Poznato je da posljednjih godina raste broj žena u zatvorima u Evropi i svijetu, ali uprkos tome, one su još uvijek manjinska grupacija među zatvorskom populacijom. Istraživanja pokazuju da se broj žena kreće od 3 do 10 % među zatvorskom populacijom. Zbog njihovog manjeg broja, postoji i manje institucija za žene i kao posljedica toga, žene mogu biti smještene u zatvore koji su daleko od njihovih domova. To može imati ozbiljan uticaj na mogućnosti posjeta kroz koje se održavaju porodične veze, a pogotovo kod onih žena koje su prije izdržavanja kazne bile stubovi porodice. Isto tako, mali broj žena u zatvorima je uzrok zašto dolazi do nenamjerne diskriminacije u pogledu mogućnosti rada i zapošljavanja, stručnog obrazovanja i školovanja. Postoje tri vrste institucija u kojima žene izdržavaju kaznu:

• Isključivo ženski zatvori • Zajednički zatvori za žene i muškarce • Muški zatvori sa krilima (odjeljenjima) za žene.

Zna se da su zatvori bili dizajnirani imajući u vidu muškarce kao zatvorsku populaciju, te zato zatvorski režimi i zatvorski programi tretmana i obrazovanja ne odgovaraju posebnim potrebama žena. Uloga osoblja u radu sa ženskim osuđenim licima je jako važna, zato treba biti dovoljno zaposlenog ženskog osoblja, a osoblje mora dobiti i odgovarajuću obuku koja uključuje i pitanja polne pripadnosti. Sve to zahtijeva integrisan pristup koji se više fokusira na žene, a što također podrazumijeva različite službe i politike rada za muškarce i žene. Mnoge zemlje su

160

već promijenile svoje strategije za upravljanje ženama u zatvoru i sačinjavaju posebne programe za žene. Posebna pažnja se posvećuje upotrebi alternativnih sankcija. III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT STANDARDI Evropska zatvorska pravila34 imaju posebno poglavlje o ženama (pravilo br. 34), kao i o dojenčadi (pravilo br. 36). Isto tako, CPT35 u svojim izvještajima polaže posebnu pažnju ženama u zatvorima i njegove preporuke možemo sažeti u sljedećem:

1. Mješovito osoblje treba poticati jer to može biti korisno i u pogledu zatvorskog etosa, i u izgradnji osjećaja normalnosti u zatvoru.To pomaže i u sprečavanju zlostavljanja i omogućava odgovarajući rasprored osoblja kad se rade polno osjetljivi zadaci kao što su fizički pretresi.

2. Dužnost države da osuđena lica zaštiti od zlostavljanja lakše će se ostvarivati ako se ženska osuđena lica drže u smještaju koji je fizički odvojen od muškaraca osuđenih lica u istoj ustanovi (mada CPT pozdravlja i aranžmane u kojima parovi lišeni slobode mogu biti smješteni zajedno ili se omogućava određeni stepen mješovitog druženja u zatvorima, pod uslovom da se osuđena lica pažljivo odabiru, adekvatno nadziru i da su saglasni da učestvuju).

3. Ženska osuđena lica bi trebala imati pristup smislenim aktivnostima jednako kao i muškarci. Umjesto da im se nude aktivnosti koje se smatraju «prikladnim», kao što su šivenje i ručni rad, treba im ponuditi aktivnosti koje su zaista stručne prirode.

4. Mora se adekvatno odgovoriti na specifične zdravstvene i higijenske potrebe žena. Mora postojati jednostavan pristup sanitarnim čvorovima i moraju se osigurati neophodni higijenski artikli (i njihovo sigurno odlaganje). Ekvivalentnost zdravstvene zaštite podrazumijeva pristup zdravstvenom osoblju sa posebnom obukom iz zdravlja žena. Ovaj princip traži i dostupnost preventivne zdravstvene njege posebno bitne za žene (kontrolni pregledi za rak dojke i rak grlića materice) i pristup lijekovima (kao što su kontraceptivne pilule, koje se često propisuju iz razloga ublažavanja bolnih menstruacija) koji bi se inače propisivali u zajednici.

5. Poštivanje prava žena na fizički integritet.

Specifična pitanja koja se tiču ženskih osuđenih lica koje su trudne ili majke s malom djecom „generalno je prihvaćen ( i poštovan) princip da se djeca ne bi trebala rađati u zatvoru“. Po mišljenju CPT-a, osnovni princip u svim slučajevima mora biti dobrobit djeteta. To posebno implicira da sva njega prije i poslije poroda u zatvoru mora biti ista kao i u zajednici. 34 Preporuka REC (2006)2 35 Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajučeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (2020)1 – Rev. 2006

161

IV. TRENUTNE OKOLNOSTI POD KOJIMA ŽENE IZDRŽAVAJU KAZNU ZATVORA U BOSNI I HERCEGOVINI 4.1. Zakonske osnove Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera – Prečiščeni tekst36 (u daljnjem tekstu ZIKS BiH) Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija u FBIH37 (u daljnjem tekstu ZIKS FBiH) , Zakon o izvršenju krivičnih sankcija RS38 (u daljnjem tekstu ZIKS RS) uređuju izvršenje krivičnih sankcija ali nijedan od pomenutih zakona ne predviđa posebna poglavlja niti cjeline koje se odnose na izvršenje kazni za osobe ženskog pola.

Primijetno je da se uglavnom opšte zakonske odredbe koje se odnose na osobe muškog pola, odnose i na žene. U pojedinim članovima ovih zakona se samo po pojedinim stvarima izdvaja kategorija žena (npr. sva tri zakona daju mogućnost odlaganja kazne zatvora trudnicama i majkama do određene dobi-starosti djeteta), zatim u okviru zakonskih normi o smještaju ZIKS BiH u čl. 19/2 određuje postojanje porodiljskog odjela i prostorija za djecu i ZIKS RS čl. 63/1 određuje da se porodilje i majke koje njeguju djecu smiještaju odvojeno od ostalih osuđenica, zatim ZIKS RS- nacrt čl. 87 i ZIKS FBiH-čl. 48, u kontekstu zdravstvene zaštite regulišu pojedina pitanja o zadržavanju djeteta tokom izdržavanja kazne. Po ovom pitanju ZIKS RS –predviđa zadržavanje djeteta do navršene jedne godine života, poslije čega se dijete u sporazumu sa majkom predaje porodici ili organu socijalnog staranja, dok ZIKS FBiH određuje da dijete uz majku na njen zahtjev može ostati do navršene tri godine života. ZIKS RS u čl. 64/1 definiše pojedina pitanja žena na način da „posebna pažnja posvećuje se potrebama žena, u smislu njihovih fizičkih, stručnih, socijalnih i psiholoških potreba prilikom donošenja odluka koje se tiču bilo kojeg aspekta njihovog boravka u Ustanovi“.

� Preporuka br. 1 Dopuna zakona u skladu sa EZP Preporučuje se da se zakoni dopune u skladu sa pravilom 36 EZP koji se odnosi na dojenčad u zatvoru i njihov smještaj. 4.2. Institucije u kojima žene izdržavaju kaznu U BiH ne postoje specijalizovani zatvori za žene, tako da one bez obzira na krivično djelo, dužinu kazne, starosnu dob, i sl., zatvorske kazne izdržavaju u posebnim odjeljenjima KPZ. Odjeljenja za žene su fizički odvojena od prostora gdje borave muška osuđena lica. Nadzor nad ovim odjeljenjima vrše isključivo žene stražari, a u okviru prevaspitnog rada sa njima radi vaspitna služba. Danas u BiH egzistiraju dva zatvora u kojima se izvršavaju kazne za osobe ženskog pola. U RS KPZ Istočno Sarajevo, a u FBiH takav zatvor se nalazi u KPZ Tuzla.

36 Službeni glasnik BIH broj 12/10 37 Službene novine F BiH 44/98, 42/99 i 12/09 38 Službeni glasnik RS broj 12/10

162

Većina žena u KPZ Istočno Sarajevo i Tuzla ima dosta veliki stepen slobode u smislu njihovog rada i kretanja, s obzirom da uglavnom rade u kapacitetima, odnosno radnim jedinicama kao što su restorani, kuhinje, vešeraji, magacini i sl, a nalaze se sa instruktorima bez nadzora straže. Povremene obilaske za vrijeme njihovog rada vrše vaspitači. U KPZ Istočno Sarajevo dosta radnih kapaciteta se nalazi van zatvorskog kruga (restoran Kula, magacinski prostori) i u njima rade žene bez nadzora straže. Međutim po povratku sa rada žene dolaze u prostorije za boravak koje su pod nadzorom žena stražara. U smislu njihovog boravka na samom odjeljenju u ustanovi ne postoje fizički odvojena odjeljenja, ali postoje vaspitne grupe. Sve žene bez obzira na opasnost borave zajedno osim u situacijama kada postoje posebni razlozi da se ne smiještaju u iste sobe ili da se ne raspoređuju na ista radna mjesta što procjenjuje vaspitna služba. Moglo bi se zaključiti da žene koje rade u radnim jedinicama bez nadzora straže, naročito one koje rade van zatvorskog kruga, imaju režim koji asocira na otvorena odjeljenja sve dok se ne završi njihovo radno vrijeme. Po završetku radnog vremena one dolaze u prostorije za boravak pod nadzor straže, što asocira na poluotvorena odjeljenja jer se i druge aktivnosti kao što su sportske, dnevni obroci i sl. sprovode pod nadzorom straže. Npr., prema ZIKS-u RS u ustanovama otvorenog tipa organizacija života i rada osuđenih lica je zasnovana na njihovoj ličnoj samodisciplini i ličnoj odgovornosti podsticanoj i kontrolisanoj od strane vaspitača, dok ustanove poluotvorenog tipa imaju materijalno obezbjeđenje, a zatvorska straža obezbjeđuje održavanje reda i kontrolu kretanja osuđenih lica. One žene koje prema procjenama predstavljaju problem ili opasnost, raspoređuju se na poslove u krugu ustanove i nalaze se pod nadzorom žena stražara. Njihove aktivnosti (sportske, vjerske, radne, šetnje na svježem vazduhu i sl.) se također sprovode pod nadzorom stražara. Prema ovoj kategoriji se sprovodi intenzivniji vaspitni rad. Veoma je malo istraživanja koja su se bavila proučavanjem ženske osuđeničke populacije u BiH.

4.3. Neke karakteristike ženske u odnosu na mušku osuđeničku populaciju Broj žena koje izdržavaju kaznu je značajno manji u odnosu na broj muškaraca. Žene vrše manje krivičnih djela nego muškarci, izvjestan broj žena u zatvoru su ovisne o psihoaktivnim supstancama, žene su najčešće udaljene od kuće i svojih porodica zbog malog broja zatvora za žene u BiH, ženska osuđenička populacija je sklonija mentalnim i fiziološkim poremećajima u zatvoru (astma, epilepsija, visok krvni pritisak, anksioznost, depresija) jer je izuzetan nivo patnje, žene su pretežno po prvi put u zatvoru i rjeđe su povratnici, ženska populacija ima posebne potrebe iz polja zdravstvene zaštite. Kod žena se posebno javljaju i promjene u ličnosti i ponašanju poput nezadovoljstva sobom, neodlučnosti, depresivnosti, beznadežnosti, gubitka volje za životom,

163

promjene vlastite slike o sebi. Ovo je dodatno zakomplikovano i specifičnim emocionalnim statusom (npr. zbog majčinstva, izražene stigmatizacije), te socijalnim i zdravstvenim faktorima. Velika vjerovatnoća da će imati problema u pružanju brige svojoj djeci, porodicama i ostalim. Stigmatizacija nakon otpusta iz zatvora (postupanje sa nekim tako da se ta osoba osjeća jako lošom ili nevažnom), viktimizacija, ili napuštanje od strane njihovih porodica. 4.4. Izdržavanje kazne 4.4.1. Prijem Prijemna procedura je predviđena zakonom i ona je ista kao i za muška osuđena lica. 4.4.2. Smještaj Kako žene čine mali broj osuđeničke populacije, njihovom smještaju se ne posvećuje dovoljna pažnja. Naime, za smještaj se koriste prostorije koje su arhitektonski projektovane na isti način kao i prostorije za muške osobe, što nije u skladu sa potrebama i specifičnostima pomenute populacije. Također, činjenica da mali broj lokaliteta na kojima se u BiH nalaze zatvori za žene, uslovljava fizičku udaljenost od članova porodice i šireg socijalnog okruženja kome pripadaju. Zakonski i podzakonski propisi obrađuju temu smještaja osuđenih osoba. ZIKS BiH u čl. 19/2 koji se odnosi na zdravstvenu službu određuje da „U odjeljenju za lica ženskog pola postoji i porodiljski odjel i prikladne prostorije za djecu...“, dok ZIKS RS u čl. 63/1 određuje da „porodilje i majke koje njeguju djecu, u toku izdržavanja kazne smještaju se odvojeno od ostalih osuđenica“. Pored opšte norme da se žene smiještaju odvojeno od muških osuđenih osoba i maloljetne osobe od punoljetnih osuđenih osoba, ne postoje druga normativna određenja u zakonima. Zakoni ostavljaju dosta mogućnosti da žene mogu da odgode izdržavanje kazni dok dijete navrši jednu, odnosno tri godine života i na ovaj način se smanjuje mogućnost da majke i djeca borave u zatvorima. Također postoje i drugi instituti kao što je prekid kazne, pomilovanje i uslovni otpust koji idu u ovom pravcu. ZIKS BiH (čl. 144 u vezi sa čl. 118) i FBiH (čl. 57 u vezi sa čl. 27) prekid kazne određuju pod istim uslovima kao i odlaganje kazne koje se odnosi na žene, gdje se prekid dozvoljava „ako je osuđeno lice žena koja doji dijete mlađe od godinu dana ili koja je trudna“. Prekid kazne koji se odnosi na žene u Zakonu RS je regulisan čl. 110/1, tačka d, koji kaže da se prekid može odobriti „ako ustanova ne raspolaže odgovarajućim prostorijama za boravak osuđenica za vrijeme trudnoće, porođaja i materinstva – najviše do navršene jedne godine života djeteta“. U sva tri predmetna zakona, prekid može da traje najviše do navršene jedne godine života djeteta. U praksi su dosta rijetki slučajevi da se sa ženema koje izdržavaju kazne nalaze njihova djeca, jer nema posebnih odjeljenja za majke i djecu.

164

4.4.3. Zdravstvena zaštita Za sva osuđena lica propisana su pravila o zdravstvenoj zaštiti koja važe i za osobe ženskog pola. Specifičnost je u tome što žene imaju dodatne potrebe za određenim ljekarskim pregledima (ginekolog), ali i zdravstvenom zaštitom njihove djece koja se mogu naći sa majkama za vrijeme izdržavanja kazne (pedijatar). ZIKS RS, (u čl.87) i FBiH ( čl. 48) u kontekstu zdravstvene zaštite dodatno regulišu pojedina pitanja o zadržavanju djeteta od strane majke koja izdržava kaznu zatvora. Mogućnost majki po ovom pitanju nije ista. U praksi medicinske službe se susreću sa povećanim potrebama žena za liječničkim tretmanom koji se odnosi na njihovo mentalno zdravlje. Što se tiče prakse liječenja zatvorenika koji su ovisnici o psiho aktivnim supstancama, u kaznenopopravnim ustanovama uglavnom postoje dvije varijante rješavanja tog problema. Žene koje dođu na izdržavanje kazne u periodu apstinencijalne krize obično se šalju u Kliničke centre, odnosno bolnice kako bi sa njima radili ljekari usmjereni na tu problematiku. One koje nemaju krizu liječe se simptomatskom terapijom, i to u slučajevima pojave blažih somatskih simptoma. 4.4.4. Ishrana Osuđena lica moraju imati dnevno tri obroka hrane prema propisanoj tablici o ishrani osuđenih lica. Prilikom utvrđivanja jelovnika, potrebno je voditi računa o vjerskim, dijetalnim i kulturnim zahtjevima osuđenih lica. ZIKS RS u članu 67/3 predviđa da trudnice i porodilje dobijaju hranu po vrsti i količini koju određuje ljekar ili drugo stručno lice. Zakon FBiH pak ne definiše to pitanje. 4.4.5. Obrazovanje, profesionalno osposobljavanje i školovanje Zakoni u BiH predviđaju mogućnost školovanja i stručnog obrazovanja za osuđena lica za koje je to „korisno i potrebno“. Službe za prevaspitanje bi u okviru programa postupanja trebale dati svoje mišljenje o toj korisnosti i potrebi za svako pojedino lice. Međutim, činjenica je da trenutno veoma mali broj žena u BiH pohađa školu nekog obrazovnog nivoa. U KPZ Tuzla trenutno ima takvih primjera, dok u KPZ Istočno Sarajevo trenutno ni jedna žena ne pohađa neki školski niti obrazovni program. 4.4.6. Tretman

U zavisnosti od ličnosti osuđenog lica, vrste krivičnog djela, dužine kazne i sl., određuju se tretmanski postupci, a oni uključuju: - rad osuđenih lica, - vaspitni rad, - obrazovanje, i - kulturno–prosvjetne i sportske aktivnosti.

165

4.4.6.1. Rad osuđenih lica

Izbor za zapošljavanje žena na izdržavanju kazne je dosta skroman, pa tako žene najčešće rade u vešeraju, kuhinji, restoranu i na održavanju čistoće. Međutim, treba imati u vidu činjenicu da im takav rad ne može mnogo pomoći da dođu do posla nakon izdržavanja kazne.

Rukovodstva ustanova se susreću sa problemom iznalaženja drugih vrsta poslova uz pomoć kojih bi se žene obučavale za ona radna mjesta koja su tražena na tržištu rada. Tako da zatvorski rad više pomaže ženama da se adaptiraju na život i rad u zatvoru, korisno iskoriste vrijeme ili steknu radne navike, nego što im pruža šanse za sticanje kvalifikacija koje će im biti korisne nakon odsluženja kazne. 4.4.6.2. Vaspitni rad Cjelokupan život i rad žena u ustanovama organizovan je tako da sve službe direktno ili indirektno ostvaruju osnovne ciljeve i zadatke koji se odnose na njihovo prevaspitanje, resocijalizaciju i osposobljavanje. Glavni nosilac ovih aktivnosti je prevaspitna služba. Vaspitni rad odvija se kroz tri osnovna oblika rada i to individualni, grupni i kolektivni. U praksi ne postoje posebni programi za žene.

4.4.6.3. Aktivnosti u slobodnom vremenu

Slobodno vrijeme je prostor u dnevnom rasporedu pojedinca koji mu omogućava da se posveti aktivnostima koje ga odmaraju, opuštaju i čine mu zadovoljstvo. To je vrijeme aktivnog odmora, pozitivnog razvoja i stvaralačkog potvrđivanja ličnosti. Sada je u praksi uglavnom omogućeno ženama da se bave nekim sportskim aktivnostima (uglavnom odbojka u toplijim godišnjim dobima), zatim biblioterapijom, gledanje TV programa i mogućnošću zadovoljavanja vjerskih potreba. I pored nastojanja da se slobodno vrijeme osmisli i ispuni programskim sadržajima postoje i problemi u organizovanju rada sekcija i organizovanju kulturnih aktivnosti. Obzirom da je broj žena mali, teško je okupiti grupu koja ima ista ili slična interesovanja i sposobnosti, te organizovati sekciju koja bi kontinuirano egzistirala. Osim toga, nerijetko dolaze žene na izdržavanje kazne čija je dužina svega nekoliko mjeseci, tako da kada se i započne rad neke sekcije, njihovim odlaskom taj rad se ugasi. 4.4.6.4 Priprema za otpust Otpust sa izdržavanja kazne se vrši na osnovu propisanih zakonskih normi koje su u zakonima na nivou BiH dosta ujednačene, a čija je suština u tome da se postave pravila o vremenu i načinu otpusta, razduživanju stvari, te vraćanja ličnih stvari. Također svi zakoni tretiraju normama i pomoć po otpustu u smislu plaćanja troškova prevoza, pribavljanje odjeće i obuće ako je to potrebno osuđenoj osobi, zatim slučaj eventualne bolesti prilikom otpusta i postupak u vezi s tim i sl. U pripremi za otpust obavještavaju se centri za socijalni rad o potrebi da oni preduzmu mjere iz svoje

166

nadležnosti i po potrebi obezbijede osnovne uslove za prihvat u mjestu boravka lica koje se otpušta. Posebni programi pripreme na otpust ne postoje. 4.4.7. Kontakt sa vanjskim svijetom Žene kao i muška osuđenička populacija imaju iste zakonske mogućnosti kontakta sa vanjskim svijetom. U smislu posjeta žene mogu posjećivati članovi njihovih porodica, kao i druga lica u skladu sa zakonima i pravilnicima o kućnom redu. Diplomatski i konzularni predstavnici u skladu sa međunarodnim pravom i ugovorima mogu posjećivati strane državljanke. ZIKS BiH predviđa mogućnost posjeta i licima bez državljanstva i izbjeglicama od strane međunarodnih organizacija koje štite interese lica bez državljanstva. Važeći propisi uređuju slobodne posjete na koje imaju pravo žene sa svojim muževima. Prostorije za slobodne posjete postoje u KPZ Istočno Sarajevo i Tuzla. U praksi je primijetno da žene manje koriste ovu mogućnost u odnosu na mušku osuđeničku populaciju. Posjete djece se odvijaju u prostorijama koje nisu namjenske za takvu vrstu posjeta, pa se eventualno koriste neke improvizovane prostorije. Poteškoće su uglavnom prisutne zbog pomanjkanja slobodnog prostora u kome bi se mogli organizovati ovi sadržaji. Putem novina, radio i televizijskog prijemnika i sl., žene su svakodnevno informisane o dešavanjima u vanjskom svijetu. U tekstu o slobodnim aktivnostima je predloženo organizovanje posjeta raznim ustanovama i manifestacijama u gradu. V. PRIJEDLOG PROGRAMA TRETMANA ZA ŽENE OSUĐENE NA KAZNU ZATVORA U BiH Pored obaveznog načina postupanja u tretmanu koji je predviđen pozitivnim pravnim propisima u ovom dokumentu se daju određeni prijedlozi kako bi se unaprijedio, standardizirao i strukturirao rad, uslovi izvršenja, ali i status žena osuđenih lica kao senzibilne i ranjive kategorije među osuđeničkom populacijom. EZP stavljaju poseban naglasak na potrebu da se zatvorenim osobama ponudi izbalansiran program aktivnosti koje zadavoljavanju osnovne potrebe čovjekovog dostojanstva (pravilo 25). 5.1. Prijem u zatvor i plan tretmana Prijemna procedura propisana zakonom odvijat će se u skladu sa dokumentom „Prijem osuđenih lica na izvršavanje kazne i planiranje tretmana“ koji je sačinjen u projektu. Individualni plan tretmana mora odslikavati posebne potrebe žena i pristup koji uzima u obzir polnu pripadnost. Prilikom prijema je potrebno dati prednost prikupljanju podataka koji se odnose na potrebe vezane za pol. To znači da pažljivo treba zabilježiti broj i lične podatke o

167

djeci, što je važno pri planiranju kontakata između majke i djece, kao i planiranju poboljšanja roditeljske uloge žene, ali uzimajući u obzir najbolji interes djeteta. 5.2. Zdravstvena zaštita

Žene koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora moraju imati pristup uslugama zdravstvene zaštite, kako onima koje pružaju ljekari opšte prakse, tako i specijalisti sa posebnim naglaskom na pristup ginekologu, što znači redovne ginekološke preglede. Također, neophodna je saradnja KPZ sa lokalnim zdravstvenim ustanovama, gdje bi se žene upućivale radi specijalističkih pregleda, hirurških intervencija, bolničkog liječenja i sl.

5.2.1. Prevencija začeća, kontraceptivna sredstva i edukacija

� Program edukacije o upotrebi sredstava kontracepcije

Cilj ovog programa je prevencija začeća i upražnjavanje sigurnih seksualnih odnosa.

� Programi edukacije o zaraznim i polno prenosivim bolestima

Ovaj program bi imao za cilj razbijanje predrasuda o tim bolestima, te prevenciju i zaštitu zdravlja.

Te programe bi moglo provoditi edukovano zatvorsko medicinsko osoblje, s obzirom na broj grupno ili individualno, a u skladu sa opštom strategijom u ustanovama. 5.2.2. HIV, hepatitis i prevencija

� Program edukacije HIV, hepatitis

Kada je u pitanju virus HIV, vrlo je važno edukovati žene o tome. Edukacija treba da obuhvata načine prenošenja (najčešće seksualnim odnosom, putem krvi i vertikalnom transmisijom sa majke na dijete) i prevenciju te bolesti. Kada je riječ o Hepatitis virusima A, B i C također je bitna edukacija osuđenih lica koja se odnosi na puteve prenošenja bolesti, simptome, liječenje i prevenciju. U cilju sprečavanja širenja bolesti treba informisati žene o načinima njihovog prenošenja, organizovati predavanja, vršiti podjelu informativnih materijala, te upućivati na dobrovoljna testiranja. Iako zakonski propisi ne regulišu čuvanje tajne o ovoj vrsti oboljenja, predlaže se da ovu vrstu informacija službenici ne mogu imati niti iznositi u zatvoreničkom kolektivu, što proizilazi iz doktrine ove bolesti. Te programe bi moglo provoditi educirano zatvorsko medicinsko osoblje, s obzirom na broj zatvorenica grupno ili individualno.

168

� Preporuka br. 2 Razmotriti izradu strategije za prevenciju HIV i hepatitisa Na nivoima ministarstava pravde, sektora za izvršenje krivičnih sankcija, potrebno je razmotriti izradu strategije za prevenciju HIV i hepatitisa u ukviru strategije tretmana ovisnika od droge, gdje je potrebno i naglasiti posebne potrebe žena. 5.2.3. Samoubistva i prevencija samoubistava Nasilno oduzimanje sopstvenog života dešava se i među osuđeničkom populacijom. Načine izvršenja, mjesta gdje se samoubistva najčešće dešavaju i časovnik izvršenja (najčešće doba dana ili noći) neophodno je statistički obrađivati. Identifikaciju žene kao potencijalnog samoubice potrebno je obrađivati kroz pojedine aspekte njene sklonosti ka samoubistvu, odnosno njene istorije, pratiti njena ponašanja i vršiti detekciju rizičnih grupa. Veoma je značajno prikupiti informacije koje se odnose na suicidalno ponašanje u porodici, kao i prethodnog eventualnog pokušaja suicidalnog ponašanja žene zbog gubitka bliske osobe, duševnog poremećaja, stresa, neizlječive bolesti i sl. Utvrđivanje rizičnih grupa je također bitno, kao što su tek pristigle žene koje izdržavaju duge kazne i koje gube veze sa vanjskim svijetom, zatim srednjovječne ili starije neudate žene koje se suočavaju sa smanjivanjem broja socijalnih veza, smanjenom podrškom svoje okoline, neispunjenim očekivanjima kombinovano sa fiziološkim i hormonskim promjenama tog životnog doba. Posmatranje ponašanja i uočavanje promjena u ponašanju (izdvajanje od prijatelja, skupljanje lijekova, dijeljenje imovine, oproštajni pozdravi, i sl), zatim simptoma depresije (problemi sa spavanjem, gubitak apetita, povlačenje u sebe, osjećaj bespomoćnosti, ispoljavanja jakog osjećaja krivice i sl.), suicidalnih misli ili preduzimanje pripremnih radnji predstavljaju vrlo ozbiljan alarm za našu reakciju. Ovo jesu važne informacije, ali to ne znači da se svaki samoubica ponaša po tipičnom modelu. Sva ova zapažanja u okviru reakcije je neophodno prenijeti stručnim osobama koje bi trebale stručno procijeniti i predložiti nadgledanje i praćenje zatvorenice ili da predloži drugu vrstu intervencije. Praćenje i nadgledanje je neophodno procijeniti i planirati od strane službe obezbjeđenja.

� Preporuka br. 3 Izraditi program prevencije samoubistava za žene Iz navedenog proizlazi, da je potrebno izraditi Program prevencije samoubistava za ženska osuđena lica koji proizlazi iz strategije prevencije, što znači da bi bilo potrebno na nivoima ministarstva pravde, sektora za izvršenje krivičnih sankcija u suradnji sa vanjskim stručnjacima razmotriti izradu -

169

„Strategije prevencije samoubistava u zatvorima “ koja sadrži:

1. Program edukacije zatvorskog osoblja u prepoznavanju simptoma kod osoba koje su pod rizikom pocijenjenog samoubistva,

2. Izrada i upotreba upitnika o riziku samoubistva kod osuđenih lica, 3. Intervencije – kako reagovati kad saznamo da je neko pod rizikom od

počinjenja samoubistva, 4. Intervencije – kako reagovati kad je neko pokušao počiniti samoubistvo, 5. Intervencije – kako reagovati kad je neko počinio samoubistvo, 6. Analiza događaja, i 7. Pomoć zatvorskom osoblju.

Ta strategija bi se provodila u zatvorima kao „Program prevencije samoubistava“, a nosioci bi bili zavodski psiholozi u saradnji sa vanjskim stručnjacima. Upitnik bi mogli ispunjavati voditelji smjena u službi obezbeđenja, koji bi bili obučeni za te potrebe. 5.2.4. Lična higijena i čistoća prostorija

� Program edukacije na temu lične i kolektivne higijene, te higijene u prevenciji bolesti

O higijeni je potrebno govoriti kao o bitnoj stavci koja se odnosi na prevenciju mnogih bolesti. Žene je potrebno uputiti na pravilnu ličnu higijenu i čistoću prostorija. Program bi izvodilo educirano medicinsko osoblje i služba obezbjeđenja u saradnji sa službom tretmana. 5.2.5. Mentalno zdravlje Žene češće imaju dodatne i posebne potrebe ne samo u pogledu materinske njege i ginekološkog zdravlja, već i mentalnog zdravlja posebno, jer je veliki procenat žena u prošlosti bio žrtva različitih vidova zlostavljanja. Žene se često žale na razne oblike neuroza. Bilo bi poželjno da neuropsihijatar pored redovnih pregleda i propisivanja terapija uz pomoć drugih stručnih radnika organizuje grupnu psiho-terapiju i formira terapijske zajednice na osnovu ispoljenih smetnji, naročito radi alkoholičara i narkomana, čiji su prijemi u zatvor sve češći.

� Preporuka br. 4 Program unapređenja mentalnog zdravlja treba obuhvatiti različite zatvorske režime Sveobuhvatan program čiji je cilj unapređenje mentalnog zdravlja u zatvorima, trebao bi obuhvatiti različite i izbalansirane zatvorske režime, uključujući pristup obrazovnim aktivnostima, stručnom osposobljavanju, rekreaciji, kontaktima sa porodicom, fizičkim aktivnostima, izbalansiranoj ishrani, te mogućnostima za učešće u umjetničkim aktivnostima, između ostalog. Savjetovanje i terapijske usluge trebalo bi ponuditi što je ranije moguće svima koji nose rizik od razvoja duševnih poremećaja.

170

� Program za unapređenje mentalnog zdravlja žena osuđenih lica Zbog velike potrebe za zaštitom mentalnog zdravlja među ženama počiniocima krivičnih djela, pružanje adekvatne, spolno izbalansirane i interdisciplinarne zaštite mentalnog zdravlja treba činiti osnovnu komponentu njihovog programa rehabilitacije. Treba prepoznati specifičnosti duševnog zdravlja žena i psihološku podršku koju one trebaju što obuhvata, između ostalog, i žene koje pokazuju akutni stres i depresiju zbog izolacije, odvajanja od djece, porodica i zajednice. Programi tretmana bi trebali biti individualizirani i usmjereni ka razlozima koji su izazvali stres ili depresiju, kao i psihijatrijskim problemima, a trebali bi se i zasnivati na integrisanom pristupu koji obuhvata savjetovanje, psihosocijalnu podršku i lijekove, ako je to potrebno. Lijekovi bi se trebali koristiti samo ako je to neophodno kao odgovor na individualne potrebe, a ne kao rutinski postupak, što je slučaj u mnogim zatvorskim sistemima. Potrebe za zaštitom mentalnog zdravlja kod počinilaca krivičnih djela koje su vezane za njihovu mentalnu hendikepiranost, kao što je slučaj kod žena koje su ubile svoju novorođenu djecu zbog postnatalne depresije, trebalo bi uključiti u ponuđeni program tretmana. Izvođači programa bi bili radnici službe tretmana. 5.2.6. Ginekološko zdravlje

U medicinskoj praksi smatra se da zdrava žena treba jednom u šest mjeseci da bude podvrgnuta ginekološkom pregledu, a žena sa ginekološkim problemima jednom mjesečno, tako da se može predložiti da ova praksa bude prisutna i u kazneno - popravnim ustanovama. Obzirom da je u savremenom dobu u velikoj mjeri ugroženo zdravlje žene specifičnim bolestima kao što su rak dojke i materice, bilo bi potrebno organizovati preventivne preglede, te obezbijediti ženama adekvatnu edukaciju o tim bolestima, te snabdjevenost posebnim lijekovima za žene. Ovaj segment sprovodi medicinska služba. 5.2.7. Anoreksija i bulimija Anoreksija predstavlja težak gubitak apetita i borbu protiv gladi čiji su razlozi emotivne prirode, a u čijem se središtu nalazi nerazuman strah od debljanja koji ne popušta ni onda kada je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Anoreksična osoba ima česte depresije, čak i želju za suicidom. Veliki procenat smrtnih slučajeva kod anoreksičnih osoba je posljedica samoubistava. Anoreksik se nerijetko povlači iz društva, udaljava se od prijatelja i roditelja, odbija njihovu pomoć, kao i pomoć ljekara jer misli da je s njim sve u redu.

171

� Preporuka br. 5 Liječenje anoreksije na sveobuhvatan način Liječenje zahtijeva uključenje tima ljekara, a terapija podrazumijeva kontrolu ishrane, upotrebu medikamenata poput antidepresiva i neuroleptika, kao i primjenu psihoterapije uz učešće članova porodice. Bulimija je, kao i anoreksija, poremećaj vezan za hranjenje koji ima psihološko porijeklo. Dok se anoreksičari izgladnjuju, bulimičari se prejedaju a zatim „prazne“ povraćanjem koje su sami izazvali. Znaci koji mogu ukazivati na bulimiju: - pojačan strah od debljanja, - konzumiranje hrane u pretjeranim količinama, - preokupacija mislima o hrani, konzumiranju i nekonzumiranju hrane, - nedostatak kontrole u blizini hrane, - tajno konzumiranje hrane.

� Preporuka br. 6 Liječenje bulimije na sveobuhvatan način Liječenje ove boelsti je slično kao i kod anoreksije. Psihoterapija je kombinovana sa antidepresivima. Treba organizovati savjetovanje o prehrani. Psihološko liječenje bulimije može uključivati porodičnu, grupnu i pojedinačnu psihoterapiju koja se usredsređuje na emocionalna iskustva i odnose koji predstavljaju stvarni uzrok bulimije. 5.3. Lična i opšta sigurnost žena osuđenih lica u zatvoru Žene se obezbjeđuju na isti način kako i muška osuđena lica, ali sa stražarima ženskog pola. U skladu sa zakonom, pretrese mogu vršiti jedino žene stražari. Opšte je poznato da lična i opšta sigurnost u zatvoru zavisi od pozitivne klime u zatvoru koja ohrabruje suradnju osuđenih lica. Isto tako je potrebno graditi pozitivne odnose između osoblja i osuđenih lica (dinamička sigurnost). Naglasak na dinamičkoj sigurnosti je posebno značajan u ženskim zatvorima jer su poznati štetni uticaji visokih mjera obezbeđenja nad ženama. Zbog malog broja, žene su često smještene u viši nivo osiguranja nego što je potrebno. Prema ZIKS-u RS i FBiH u ustanovama poluotvorenog tipa mogu postojati otvorena odjeljenja. To znači da prema važećim propisima zatvori Tuzla i Istočno Sarajevo koji imaju status poluotvorenih ustanova, mogu imati odjeljenja otvorenog tipa.

� Preporuka br. 7 Razmotriti potrebu osnivanja posebne zatvorske ustanove za žene Predlaže se dogradnja određenih zakonskih mehanizama koji bi u pravom smislu odslikavali otvoreno odjeljenje za žene. Zbog dosta malog broja žena osuđenih lica u BiH, ne preporučuje se da se one u okviru entiteta rasparčavaju, odnosno upućuju u različite ustanove radi izvršenja kazne zatvora. Također se preporučuje da vlasti razmotre potrebu osnivanja zavoda za žene (što postoji u ZIKS FBiH, čl 234 kao nerealizovana norma).

172

5.4. Smještaj

Unutar ustanova za izvršenje kazne zatvora trebalo bi sagraditi prostorije koje su izvorno projektovane za žene, u kojima bi bilo omogućeno pripremanje obroka, u kojima bi nužnici i kupaonice bili lako dostupni sa mogućnošću snabdijevanja stvarima za ličnu higijenu, te posebno odjeljenje za trudnice i porodilje. Trudnice, porodilje i žene sa malom djecom trebaju imati posebne prostorije za boravak, kao i posebne zdravstvene usluge. Žene ovisne o drogi bi trebalo smjestiti u posebna odjeljenja sa posebnim programom postupanja, što je detaljnije opisano u dokumentu ove radne grupe kao “odjeljenja bez droga“.

� Preporuka br. 8

Rekonstrukcija odjeljenja u kojima borave žene Predlažu se rekonstrukcije zatvora, odnosno odjeljenja u kojima borave žene, prilikom čega treba uzeti u obzir da će u njima boraviti žene, te ih shodno tome urediti. Isto tako, treba razmotriti mogućnost formiranja otvorenog odjeljenja za žene.

5.5. Trudnice i žene sa djecom Iako su rijetki slučajevi u BiH da se na izdržavanju kazne nalaze trudne žene, kao i žene sa djecom (zbog zakonskih mogućnosti za odlaganje i prekid kazne što je objašnjeno u uvodnom dijelu teksta), ovom segmentu se mora posvetiti značajna pažnja kako bi se stvorili svi preduslovi za adekvatan tretman ove populacije. ZIKS FBiH u čl. 48 navodi da se osuđena žena za vrijeme trudnoće može zaposliti samo na lakšim radovima, a za vrijeme od šest tjedana prije, a isto toliko i poslije porođaja, samo na radovima koje dopusti liječnik. ZIKS RS u kontekstu zdravstvene zaštite trudnica ne reguliše prava po osnovu rada. U uvodnom dijelu je također rečeno da ovi zakoni u različitim varijetetima dopuštaju mogućnost da dijete može do navršene tri godine života boraviti sa majkom koja izdržava kaznu zatvora. Primjećuje se da zakonski i podzakonski propisi dosta šturo tretiraju ovu kategoriju žena i djece, pa bi ih trebalo shodno tome dopuniti.

� Preporuka br. 9 Urediti posebne prostorije za žene sa djecom u zatvoru Potrebno je urediti posebne prostorije za žene sa djecom u zatvoru. 5.5.1. Period trudnoće, materinstva i odgoj djece

� Ljekarska kontrola U medicinskoj praksi smatra se da pet do šest pregleda za vrijeme trudnoće nikako nije pretjerano. U odnosu na zdravstveno stanje trudnice, zavodski ljekar treba da predlaže režim ishrane.

173

� Program pripreme za porođaj Ovaj program bi izvodila zatvorska medicinska služba i uključivao bi upoznavanje trudnice sa fiziološkim mehanizmima trudnoće, razvoja svog djeteta i porođaja, te kako da prilikom porođaja samokontrolom i kontrolom disanja pomogne sebi i ljekaru. Za psihološko zdravlje trudnice je svakako značajno da učestvuje u izboru opreme za novorođenče. Upoznavanje ambijenta u kome će boraviti i spavati njeno dijete, te dekoracija tog prostora je također bitna za buduću majku.

� Program postupanja sa novorođenčetom Poželjno je edukovati trudnicu i pripremiti je za odgajanje novorođenčeta, što predstavlja kontinuiran proces. Njega novorođenčeta treba da bude predstavljena budućoj majci kroz različite teme držanja, presvlačenja, povijanja, kupanja, dojenja, ishrane, fizioloških procesa kod djeteta i sl. Preporučuje se da savremena literatura iz ove oblasti bude dostupna zatvorenicama u ovoj fazi i u fazi pripreme za porođaj.

� Program za roditeljstvo i obavljanje majčinske uloge Žene bi se kroz niz predavanja upoznavale sa razvojnim fazama djece, pripremanjem hranjivih i zdravih obroka za djecu, učile bi tehnike interaktivne igre za majke i djecu, načine da prepoznaju kod sebe i djece okidače za ljutnju i stres, te razvijale mehanizme prevladavanja. Na taj način bi majke uspostavile pozitivnije odnose sa djecom i poslije završetka kazne pomogle bi im u izgradnji socijalnog ponašanja, da postanu produktivni članovi društva. 5.5.2. Majke i djeca u zatvoru Nakon porodiljskog odsustva zatvorenica ima sva prava koja su inače predviđena za sve porodilje u BiH, u skladu sa važećim propisima. Nakon što žena koja izdržava kaznu počne da radi neophodno je da ustanova organizuje određene modalitete čuvanja djeteta. S obzirom na već iznijeti podatak o veoma malom broju ove kategorije zatvorenica sa djecom, bilo bi dosta teško organizovati vrtić u okviru zatvora u odnosu na fizičke uslove brojnih ustanova u BiH, ali i zbog socijalizacije djeteta kome je potrebno društvo njegovih vršnjaka.

� Preporuka br. 10 Čuvanje djece u vrtićima izvan zatvorskih ustanova Na osnovu gore navedenog se predlaže da ustanove za izvršenje krivičnih sankcija ovu stvar rješavaju na način da se čuvanje djece organizuje u vrtićima van zatvora.

� Program za majku i dijete Ovaj program promoviše stabilnost i kontinuitet odnosa između majke i djeteta. U njegovom provođenju treba uzeti u obzir šta je u najboljem interesu djeteta, a to uključuje njegovu sigurnost, te fizičku, emocionalnu i duševnu dobrobit djeteta.

174

Razvijanje roditeljskih vještina i uspostavljanje odnosa između majke i djeteta dotiče se svih žena, uključujući i one koje su prekršile zakon i nalaze se u zatvoru. Program bi mogli izvoditi radnici službe tretmana.

5.6. Tretman žena

Zatvori bi trebali imati programe za postupanje sa različitim kategorijama zatvorenica kao što su žene koje su bile žrtve zlostavljanja, ovisnice o psiho-aktivnim supstancama, trudnice i žene sa djecom, žene sa invaliditetom i sl. U okviru ovih programa se svakako može uvažavati individualnost svake žene, odnosno njihova biološka, socijalna i psihološka svojstva. 5.6.1. Rad i stručno usavršavanje

� Preporuka br. 11 Kriteriji koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja vrste posla za žene Predlaže se vaspitnim službama da prilikom određivanja vrste posla za pojedinu ženu pored sagledavanja njenog zdravstvenog stanja, radne sposobnosti, dotadašnje stručne osposobljenosti i ispoljenih želja, analiziraju i potrebe tržišta rada kod biroa i agencija za zapošljavanje. Na taj način bi se uzimala i komponenta deficitarnih zanimanja na tržištu rada, gdje bi se u skladu sa mogućnostima ustanova mogli planirati i određeni poslovi za žene koji bi i po izlasku iz zatvora mogli doprinijeti bržem i lakšem zaposlenju. Na osnovu dobijenih rezultata ispitivanja, stručni tim bi sastavio završno mišljenje za svaku ženu sa preporučenim zanimanjem. Također se preporučuje da ustanove iznađu mogućnost i za veće korišćenje intelektualnih sposobnosti žena kao i njihovog znanja s obzirom da se u toj populaciji nalazi i određen broj onih koje su visokoobrazovane.

� Program zapošljavanja van zatvora Kako svi ZIKS-ovi u BiH predviđaju mogućnost zaposlenja izvan kruga zatvora pod određenim uslovima, primijetno je da se ovaj institut dosta rijetko koristi.

� Preporuka br. 12 Iskoristiti zakonsku mogućnost zaposlenja žena izvan zatvorskih ustanova U skladu sa predloženim mišljenjem i zakonskom procedurom, ova zakonska mogućnost bi se mogla više koristiti tamo gdje postoji svrsishodnost rada i stručnog usavršavanja žena.

� Programi za zapošljavanje Ovakvi programi pripremaju žene na zapošljavanje poslije izdržane kazne i povećanje njihovih mogućnosti zaposlenja. Žene se nauče napisati biografiju, nauče se načinima traženja posla, nauče se kako odgovarati na pitanja u u intervjuu za

175

zaposlenje, zadati sebi realne ciljeve i znati cijeniti zaposlenje kao sredstvo za razvijanje vlastitih potencijala. Poslije završetka programa žene su bolje pripremljene za pronalaženje posla, zadržavanje nađenog zaposlenja, uspješniju integraciju u zajednicu i rjeđe ponovo vrše krivično djelo. Izvođači programa bi mogli zatvorski socijalni radnici u saradnji sa zavodima za zapošljavanje. Programi bi trajali 3 mjeseca, odvijali bi se jednom mjesečno po 1,5 sat.

5.6.2. Obrazovanje Programi opismenjavanja Programi osnovnoškolskog obrazovanja Programi stručnog obrazovanja i osposobljavanja Programi srednjoškolskog obrazovanja Programi pristupa visokoškolskom obrazovanju U BiH veoma malo ženskih osuđenih lica pohađa osnovnu i srednju školu. Ne ulazeći u razloge, predlaže se da službe prevaspitanja, odnosno tretmana sagledavaju stvarne potrebe za obrazovanjem žena koje izdržavaju kaznu zatvora i da se ova mogućnost koristi ako za to postoji realna vremenska distanca. Također se predlaže da se omogućavaju i veći nivoi obrazovanja, ako to bezbjednosni razlozi dopuštaju i ako je to u skladu sa programom postupanja, tako da ovaj segment ne bude tretiran samo kao teorijska mogućnost koja se neće sprovoditi u praksi. U slučajevima gdje se organizuje školovanje, također bi kao i kod njihovog zapošljavanja zatvori trebali ostvariti saradnju sa zavodima za zapošljavanje koji bi mogli dati pregled poželjnih i traženih zanimanja. Na taj način žene bi se školovale za ona zanimanja koja odgovaraju tržištu, njihovim interesovanjima i sklonostima, a i koja bi im omogućila materijalnu samostalnost i sigurnost po izdržanoj kazni. U sklopu obrazovnih aktivnosti, osuđenice bi mogle da stiču i razvijaju vještine iz različitih oblasti poput: praktičnih vještina, informaciono – komunikacione tehnologije, ekonomije, poslovne administracije, stranih jezika, hortikulture, kuharstva, tekstilne, frizerske i kozmetičke vještine, te ostale za koje osuđenice ispolje interesovanja. Onima koji ovladaju određenim znanjima izdavala bi se odgovarajuća uvjerenja i diplome.

� Preporuka br. 13 Korištenje modernih načina učenja Za realizaciju ovih programa, pored učenja iz knjiga trebali bi koristiti moderne načine kao vanredni studij, učenje na daljinu, rad sa pojedinim predavačima, odnosno profesorima i sl. kada nije moguće organizovati obrazovanje u zatvoru ili izvan njega zbog sigurnosnih razloga ili pak malog broja učesnika.

176

� Edukativni programi

Edukativni rad bi razrađivao teme - opšteg obrazovnog tipa, - o zdravlju, porodici, mjerama zaštite, prevenciji seksualnog, društvenog i

porodičnog nasilja, - iz oblasti roditeljstva jer veliki broj zlostavljanih žena usljed preokupiranosti

drugim problemima ne posvećuje dovoljno vremena i pažnje svojoj djeci. Ove programe bi sprovodili vaspitači i socijalni radnici.

5.6.3. Posebni programi 5.6.3.1. Psihoterapijski rad (suportivna psihoterapija, reedukativne metode) sa osuđenim licima Svi oblici psihoterapija imaju isti zadatak, a to je uspostavljanje nekih ranije postojećih, a sada narušenih nivoa funkcionisanja, te eliminisanje simptoma fizičke i psihičke trpnje sa jedne strane, kao i omogućavanje personalnog rasta individue sa druge strane.

Cilj psihoterapijskog rada na odjeljenju je da osuđeno lice nauči nešto o vlastitim mogućnostima i ograničenjima, da ranije obrasce ponašanja koji su se često pokazali neuspješnim i neadekvatnim, zamijene novim, socijalno prihvatljivim i zdravijim. Pored toga, osuđenim licima se pruža pomoć pri rješavanju svakodnevnih problema koji se javljaju na odjeljenju, a mogu se ticati promjena u psihofizičkom statusu osuđenih lica, interpersonalnih sukoba i dr. Psihoterapijske metode

- suportivne metode – sugestivna i suportivno – verbalna, - reedukativne metode.

• Način rada: individualan i grupni, • Učestalost: 1 do 2 puta sedmično, • Trajanje seanse: za individualni 45 minuta, za grupni rad 60 minuta, • Teme unaprijed isplanirati i dogovarati sa osuđenim licima, • Trajanje programa se planira prema procijenjenoj potrebi, • Izvođači: zatvorski psiholozi u saradnji sa vanjskim psiholozima.

5.6.3.2. Tretman zlostavljanih žena koje izdržavaju kaznu zatvora Nasilje nad ženama Nasilje nad ženama najčešće obuhvata :

• Fizičko nasilje (udaranje, davljenje, mučenje, premlaćivanje, ubistvo) • Seksualno nasilje (svaka seksualna aktivnost bez pristanka) • Psihološko nasilje (izrugivanje, prigovori, prijetnje, izolacija od prijatelja i

rodbine) • Ekonomsko nasilje (nejednaku kontrolu nad zajedničkim resursima) • Duhovno nasilje (ismijavanje ili uništavanje kulturalnih ili religijskih uvjerenja)

177

Nasilje prema ženama koje vrše njihovi partneri je prisutno i u njihovim porodicama i to je jedan od najčešćih oblika nasilja. BiH je duboko tradicionalna i patrijarhalna zemlja u kojoj se na nasilje u porodici najčešće gleda kao na bračnu nesuglasicu, zbog dominantne uloge muškaraca, a ne društveni problem, što se u skorije vrijeme i mijenja. Zlostavljane žene u velikom broju slučajeva imaju tradicionalne stavove o porodičnim i polnim ulogama, trpe frustracije i usmjeravaju ljutnju prema sebi; postaju izolovane od primarne porodice i prijatelja. Vremenom dolazi do javljanja jakog osjećanja krivice, niskog samopoštovanja, osjećanja inferiornosti, te stoga nisu rijetka ispoljavanja samodestruktivnog ponašanja od strane istih, te pojave različitih oblika zavisnosti o psihoaktivnim supstancama. Njihovom teškom položaju treba dodati neefikasnost državnog sistema u pružanju podrške žrtvama. Neke žene aktivno traže pomoć od nadležnih institucija, ali nerijetko kod njih naiđu na nerazumijevanje ili nemogućnost da zaustave nasilnika, tako da se vraćaju natrag u porodicu gdje se zlostavljanje nastavlja, često u još opasnijem obliku nakon prijave nasilnika. Veoma često nasilje zajedno sa ekonomskom zavisnošću i društvenom izolacijom, dovodi ženu u situaciju u kojoj počinje da vrši krivična djela.

� Program za zlostavljene žene Ciljevi programa Osnovni cilj programa je da se primjenom različitih vidova vaspitnog rada, te obezbjeđivanjem stalne emocionalne, psihološke, zdravstvene i socijalne podrške, pomogne ženama koje su bile žrtve zlostavljanja i koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, da poboljšaju kvalitet života, smanje osjećaj poniženosti, samoprezira i mržnje, povećaju samopoštovanje i samopouzdanje, a sve u cilju uspješne reintegracije u socijalnu sredinu nakon isteka kazne. Zna se da svim ženama koje su preživjele traume, nije potrebna intervencija ili pak ne žele kopati po traumatičnim iskustvima. Zato treba poštovati potrebe i želje svake zatvorenice koja je preživjela traume. Poželjni su kontakti sa nevladinim organizacijama i sigurnim kućama zbog njihove pomoći u tretmanu, kao i posjeta ove kategorije žena sigurnim kućama tokom izdržavanja kazne. Aktivnosti

- psihološko savjetovanje, - individualne i grupne terapije, - radioničarski rad, - obrazovanje, školovanje i stručno usavršavanje, - priprema na otpust.

Psihoterapija zlostavljanih žena

KPZ-i u BiH trebaju obezbijediti edukovane terapeute koji bi psihoterapiju sprovodili jednom do dva puta sedmično. Cilj psihoterapije bi bio proširiti postojeći repertoar ego–odbrambenih mehanizama, preraditi traumatska iskustva, promijeniti

178

poremećeni način razmišljanja i ponašanja, uspostaviti osjećaj sigurnosti i kontrole, te unaprijediti pozitivan razvoj ličnosti. Akcenat bi bio na psihodinamskoj (suportivna i ekspresivna psihoterapija), integrativnoj, te kognitivno – bihevioralnoj terapiji (terapija izlaganjem, kognitivna i ovladavanje anksioznošću).

Individualni i grupni rad za zlostavljane žene

Grupni sastanci bi se odvijali dva puta sedmično pod vođstvom edukovanog terapeuta. Ova vrsta terapije bi imala poseban značaj u tretmanu ciljne populacije jer, iako ne ponire duboko u ličnost, omogućava članovima da ostvare interakcije, prevaziđu sopstvenu usamljenost, razmjene traumatska iskustva, pruža im osjećanje sigurnosti i stvaranje grupnog identiteta. Teme koje bi se u početnim fazama rada obrađivale odnosile bi se na razvijanje socijalnih vještina koje su važne za rješavanje problema, donošenje odluka, stvaranje pozitivne slike o sebi, jačanju samopoštovanja i samopouzdanja, nošenje sa stresom i anksioznošću, upravljanje i inhibiranje emocija. Tokom psihoterapijskog rada poželjno je da ustanove omoguće osuđenicama što više kontakata sa članovima porodice i bliskim prijateljima. Radioničarski rad

Predlaže se da radionice budu uglavnom kreativnog tipa, sa akcentom na izradi i bojenju predmeta i nakita od gline, plastelina, gipsa, keramike, slikanje, zatim pravljenje čestitki i poklona. Pored keramičkih i likovnih radionica, ako za to postoje uslovi, formirale bi se i tekstilna i krojačka, te vrtlarska radionica. Ustanove bi imale mogućnost sklapanja sporazuma sa trgovačkim i drugim organizacijama s ciljem prodaje proizvoda. Sredstva koja se na taj način dobiju koristila bi se za nabavku materijala ili popravljanje uslova boravka u ustanovi. Obrazovanje, školovanje i stručno osposobljavanje

Veoma je bitno da se i žene koje su bile zlostavljane uključe u sve vidove stručnog osposobljavanja, školovanja i obrazovanja, kako je to i predloženo u ovom dokumentu. Priprema na otpust iz zatvora i pomoć po izdržanoj kazni Pored centara za socijalni rad koji imaju ingerencije za postupanje prema ovoj kategoriji osoba u smislu pružanja raznih vidova pomoći, osuđenice koje su bile zlostavljane bi se nakon izdržane kazne mogle obratiti sigurnim kućama. U onim mjestima gdje postoje ovakve organizacije, ustanove bi mogle posredovati da žene otpuštene sa izdržavanja kazne neko vrijeme provedu u sigurnoj kući, dok se ne steknu uslovi za samostalan život.

179

5.6.3.3. Tretman ovisnica o opojnim drogama U proteklim godinama u zatvorima se javlja sve više žena koje su na izdržavaju kazne zbog činjenja krivičnih djela vezanih za drogu, a pojavljuju se i ovisnice. Žene koriste drogu češće, koriste jače droge i koriste ih iz drugačijih pobuda nego muškarci. Opšte prihvaćeno mišljenje je da su osobe koje uživaju drogu slabe, nezrele, nesamostalne ličnosti, često neurotične ili sa karakternim poremećajima. A nalazi iz literature pokazuju da su žene ovisnice na izdržavanju kazne zatvora u prošlosti često bile izložene različitim vidovima zlostavljanja, te da pokazuju viši stepen psihičkih i emocionalnih problema i da ispoljavaju veću stopu suicida. Tretman zloupotrebe droga povezan sa polnim razlikama mora biti zasnovan ne samo na biološkim razlikama, već i na društvenim faktorima koji mogu uticati na motivaciju za korištenje i zloupotrebu droga, razloge za traženje liječenja, okruženje u kome se sprovodi tretman, zatim na tip tretmana, te posljedice njegovog nesprovođenja. Drugi uslovi koji mogu odrediti tretman su moguća trudnoća i briga o djetetu, novčana (ne)ovisnost, te način na koji se počinje sa tretmanom. Prema tome, mnoge okolnosti u životu žena utiču na osobitost tretmana kod ove grupe zatvorenika. Žene nailaze na mnogo teže probleme nego muškarci u tretmanu, što može biti posljedica obrazovanja, djetinjstva i porodične istorije. Kod tretmana i izrade programa treba uzeti u obzir programe koji su predstavljeni u dokumentu „Smjernice i programi tretmana za osuđena lica ovisnike o opojnim drogama u zatvorima u Bosni i Hercegovini“ 5.6.4. Aktivnosti u slobodno vreme Prijedlog kako da se organizuje slobodno vrijeme je da se osuđenicama omogući da upražnjavaju sljedeće aktivnosti u cilju duhovnog i psihičkog rasta i razvoja: 5.6.4.1. Novinarska sekcija U sklopu novinarske sekcije bi se moglo pokrenuti izdavanje časopisa koji bi se prvenstveno bavio zatvorskom tematikom i nasiljem u porodici za žene koje su bile žrtve nasilja. Pored osuđenih lica koji bi pisali članke i uređivali časopis, u rad bi se uključilo zatvorsko osoblje koje bi sa stručnog stanovišta obradilo određene teme. 5.6.4.2. Dramska sekcija Uključivanje osuđenica u dramsku sekciju imalo bi za cilj razvijanje spontanosti i kreativnosti, veoma bitnih osobina za duhovni rast i razvoj ličnosti. 5.6.4.3. Muzikoterapija i muzičke sekcije Muzikoterapija ima za cilj da osobu relaksira, stimuliše i aktivira, da je oslobodi unutrašnjih emocionalnih naboja, da joj pruži podršku u izražavanju emocija i da se te emocije pravilno usmjeravaju, da se osoba socijalizuje i rehabilituje. Muzikoterapija se sastoji u slušanju klasične muzike i posebno odabranih djela iz relaksterapije. Bilo bi veoma poželjno za ovu vrstu aktivnosti da ustanove koje posjeduju muzičke instrumente organizuju muzičku sekciju.

180

5.6.4.4. Sportske sekcije U sportskim igrama podstiče se zajedništvo i pripadanje grupi, čime osoba uviđa da i drugi mogu imati iste motive kao i ona, gdje se prilagođavaju sopstveni stavovi stavovima drugih, mijenja se i prilagođava sopstveno ponašanje potrebama i zahtjevima grupe. Ne treba zanemariti ni vaspitni značaj fizičke aktivnosti, a koji se prvenstveno ogleda u razvijanju pozitivnih moralnih svojstava poput odlučnosti, smjelosti, upornosti, inicijativnosti, samokontrole, samoinicijativnosti i sl. Sportske sekcije su se u dosadašnjem radu ustanova za izvršenje kazne zatvora pokazale kao izuzetno prihvaćene i korisne u jačanju fizičke i zdravstvene sposobnosti, psihičkom rasterećenju i relaksaciji. Unutar ustanova bi se obezbijedili objekti i uslovi za košarku, fudbal, odbojku, rukomet, stoni tenis, gimnastiku, fitnes i slične aktivnosti. 5.6.4.5. Umjetničke sekcije (vajarska, slikarska, foto-sekcija, grnčarija, keramika i sl.) Likovno izražavanje bi imalo za cilj da osuđenicama pomogne da se opuste, iskažu svoje nesvjesne konflikte koje nisu u stanju da verbalizuju, da ispolje svoje kreativne sposobnosti, ali i da zadovolje njihovu potrebu za isticanjem. Ustanova bi u određenom vremenskom intervalu mogla organizovati izložbe radova koji bi mogle imati i prodajni karakter. Likovno izražavanje i diskusija o likovnim radovima osuđenih osoba ima terapijsku i dijagnostičku vrijednost – pojedinac doživljava i interpretira neko djelo shodno vlastitom doživljaju. Unutar ženskog odjeljenja najčešće primjenjivane likovne tehnike su crtanje (olovka) i slikanje (tehnika akvarela, slikanje voskom). 5.6.4.6. Praćenje radio i televizijskog programa Sredstva javnog informisanja čine vezu osuđenih lica sa spoljnim svijetom, kako kroz informisanje i praćenje događaja, tako i kroz didaktički i terapijski značaj. 5.6.4.7. Biblioterapija i literarna sekcija Čitanje i diskusija o pročitanom sadržaju ima veliki terapijski značaj u radu sa osuđenim licima, posebno ako se radi o djelima u kojima osuđenice mogu naći pozitivne uzore identifikacije. U toku sprovođenja biblioterapije primjenjivali bi se različiti postupci kao što su: pisanje pisama likovima, crteži na temu likova, scenski pristupi dramatičnih dijelova, pričanje sadržaja knjige pred grupom i sl. Biblioterapija ima blagotvoran uticaj na evokaciju i verbalizaciju emocionalno naglašenih doživljaja. Pored promjena u emocionalnom dijelu ličnosti, biblioterapija kod osuđenica dovodi i do intelektualnih, interpersonalnih i bihevioralnih promjena.

5.6.4.8. Organizovanje posjeta raznim ustanovama u gradu Ove aktivnosti bi se primjenjivale nakon što osoba stekne zakonsko pravo da koristi vanzavodske pogodnosti. Posjete bioskopu, pozorištu, sportskim događajima, različitim kulturno–umjetničkim, vjerskim i humanitarnim organizacijama, sociorehabilitacionim klubovima, sigurnim kućama i sl., imale bi za cilj da se osoba uključi u svakodnevne tokove socijalnog okruženja i pripremi za boravak na slobodi. 5.6.4.9. Učenje stranih jezika Ova aktivnost je veoma poželjna. Ima obrazovni karakter i sticanje znanja ima refleksiju na formiranje vrednosnih stavova. Časovi bi se održavali jednom sedmično.

181

5.6.4.10. Informatička sekcija Savremeni vidovi komunikacije, ali i obrazovanja, svakako podrazumijevaju i određena znanja iz informacionih tehnologija. 5.6.4.11. Vjerska pitanja Osuđenicama je neophodno obezbijediti prostorije za obavljanje vjerskih obreda i zadovoljavanje vjerskih potreba, kao i odgovarajuću vjersku literaturu. 5.6.4.12. Drugo Angažovanje drugih organizacija, eminentnih umjetnika, novinara, slikara i sl., samo su neke od mogućnosti. Ove aktivnosti bi mogli izvoditi zatvorski vaspitači, kao i vanjski dobrovoljni saradnici. 5.7. Kontakt sa spoljnim okruženjem 5.7.1. Održavanje veza sa porodicom Poznat je značaj veza sa vanjskim svijetom tokom izdržavanja kazne. Stoga ih treba ohrabrivati i omogućavati sve vidove komuniciranja osuđenih lica sa članovima porodice (pisma, telefonski pozivi, redovne i vanredne posjete, te ostvarivanje pogodnosti). Kako u BiH postoje samo dva odjeljenja za žene, njihove porodice su često prinuđene da dolaze iz udaljenih krajeva kako bi obavili posjetu. Takve posjete u praksi bivaju rjeđe zbog nemogućnosti čestog dolaska.

� Preporuka br. 14 Značaj posjeta porodice Preporučuje se:

- odobravanje dužih i vanrednih posjeta članovima porodice, pogotovo onima sa djecom,

- trebale bi postojati posebne prostorije za posjete sa djecom sa određenim sadržajima i ambijentom u kome bi se djeca osjećala prijatno,

- da se u podzakonske akte ugradi mogućnost da djeca i majke ostaju zajedno preko noći u prostorijama zavoda,

- da se u podzakonske akte ugradi mogoćnost posjeta djece van zatvorskog kruga za majke koje imaju prava pogodnosti, i

- omogućiti slobodne posjete.

5.7.2. Priprema za otpuštanje i postpenalna pomoć Priprema za otpust počinje dolaskom na izdržavanje kazne i sastavni je dio individualnog plana tretmana. U tu svrhu zatvori sudjeluju sa centrima za socijalni rad, zavodima za zapošljavanje i drugim zainteresiranim organizacijama.

182

� Programi pripreme za otpust Preporučuje se da programe pripreme za otpust izvode zavodski socijalni radnici, te da programi uključuju:

- pomoć pri traženju zaposlenja (gdje se uputiti, kako se piše molba, kako se ponaša na razgovoru i sl.),

- pomoć pri obezbjeđivanju smještaja (npr. sigurne kuće), - pomoć pri upisu u škole ili tečajeve ili pak nastavak po izdržanoj kazni, - pomoć u sređivanju porodičnih prilika, - pomoć pri traženju liječničke pomoći ili pak nastavak liječenja poslije

izdržane kazne u saradnji sa zdravstvenom službom, - animiranje vanjskih institucija da se aktivnije uključe u postpenalni rad.

5.8. Posebne kategorije 5.8.1. Pritvorenice U okviru ovog dokumenta se ne bavimo pritvorenicama zbog specifične zakonske situacije, mada je moguće većinu stvari primijeniti i na pritvorenice. 5.8.2. Strane državljanke

Strane državljanke se zakonski ne izuzimaju kao posebna kategorija na izdržavanju kazne. Ovdje postoji teškoća u slučajevima gdje strane državljanke ne znaju službeni jezik u BiH. Sugeriše se da se tokom izdržavanja kazne ovoj populaciji omogući povremeno prevodilac kako bi se lice moglo informisati o svojim pravima i obavezama. Također, u vezi sa jezikom bilo bi poželjno omogućiti i druge sadržaje (npr. gledanje satelitskog programa, pribavljanje periodične štampe na određenom jeziku i sl.)

5.8.3. Maloljetnice u zatvoru Malojetnice koje su u konfliktu sa zakonom su često zatvorene zajedno sa odraslim ženama zbog ograničenih kapaciteta. U okviru ovog dokumenta se ne bavimo maloljetnicama i njihovom delikvencijom. 5.8.4. Osobe sa invaliditetom Osobite potrebe zatvorenika sa invaliditetom naravno zavise od vrste i stepena invalidnosti. Zatvorenice sa invaliditetom nailaze na poteškoće kako u pristupu uslugama, tako i u poštivanju pravila zatvora, ali i u učestvovanju u zatvorskim aktivnostima koje nisu usklađene sa njihovim potrebama. Zbog barijera uzrokovanih arhitektonskim uređenjem zatvora, nepokretni zatvorenici nemaju pristup blagovaonici, biblioteci, sanitarnim čvorovima, poslu, rekreaciji i sobama za posjete. Ovakve osobe imaju posebne potrebe kada je u pitanju zdravstvena zaštita. Potrebna im je posebna fizioterapija, redovni pregledi vida i sluha. Također je potrebno da im se omogući pristup pomagalima, npr. invalidskim kolicima.

183

Zatvorenici bi trebali biti smješteni na lokacijama koje odgovaraju stepenu i vrsti njihove invalidnosti. Stav i način ophođenja je od krucijalne važnosti. Ove osobe trebaju uživati jednaka prava kao druge osobe. Konsultacije sa organizacijama koje rade sa osobama sa invaliditetom bi trebale biti sastavni dio rada sa zatvorenicama iz ove grupe. Također je potrebno analizirati sve probleme u vezi sa ovom populacijom kako bi se omogućilo bolje reagovanje na neke nedostatke. 5.8.5. Nacionalne i rasne manjine Ova zatvorska grupacija ima posebne potrebe na osnovu kulture, tradicije, religije, jezika i etničke pripadnosti. Žene su u ovom slučaju u dvostrukoj nepogodnosti i to zbog spola, ali i zbog kulturne pripadnosti. One se moraju odlučiti da li će koristiti programe prilagođene za žene ili za nacionalne i rasne manjine koji se uglavnom organizuju samo za muškarce. Zatvori stoga trebaju biti u kontaktu sa predstavnicima tih grupa. Veze sa porodicama su također veoma značajne. Obuka osoblja treba uključiti upoznavanje sa različitim kulturama i njihovom razumijevanju, bez bilo kakve diskriminacije. 5.8.6. Žene sa posebnim seksualnim sklonostima – lezbijke, osobe sa istospolnim sklonostima U zatvorima su često osobe iz ove grupe diskriminirane. Veoma je dobro da se zatvori povežu sa organizacijama van zatvorskog sistema koje se bave zaštitom njihovih prava, te da ih konsultuju u kreiranju politike i tretmana. Veoma je važno da je osoblje obučeno da reaguje u slučaju seksualnog ili drugog zlostavljanja, te da prepozna eventualne suicidalne namjere. Potrebno je da se osmisle i provedu programi koji bi bili posvećeni prevenciji silovanja i informisanja zatvorenica o tome kako da se zaštite. 5.8.7. Starije zatvorenice Broj zatvorenika koji su stariji je sve veći, posebno u zemljama u razvoju. Treba provesti programe za ovu populaciju, te prilagođavanje njihovim potrebama. Ovu kategoriju nakon pažljive procjene rizika i drugih zakonskih pretpostavki treba imati u vidu prilikom pomilovanja i uslovnog otpusta. 5.8.8. Žene sa terminalnim (neizlječivim) bolestima Pod osobama sa terminalnim bolestima podrazumijevaju se oni koji boluju od bolesti za koje se ne može očekivati da će se poboljšati i da neće završiti smrću. U ovom slučaju primarni cilj je pružiti zdravstvenu njegu 24 časa na dan i onemogućiti širenje bolesti. Ovi zatvorenici se inače smiještaju bliže svome domu, ali im svakako treba omogućiti posjete roditelja, rodbine i prijatelja.

5.9. Osposobljavanje osoblja

Osposobljavanje i obuka predstavljaju imperativ za osoblje koje je uključeno u tretman žena. Uloga osoblja u uspostavljanju i održavanju bezbijednog, dobro uređenog i humanog zatvora koji izvodi programe rehabilitacije jako je važna.

184

Osoblje koje radi sa ženama u zatvoru moralo bi biti dodatno educirano o posebnim potrebama žena u zatvoru, sa naglaskom na potrebe koje uzimaju u obzir polnu pripadnost i sa tim u vezi i upravljanje odjeljenjima ili zatvorima za žene. Isto tako je važan dovoljan broj osoblja za rad sa zatvorenicama koji pretpostavlja jednaku zastupljenost među polovima. Program obuke osoblja uključio bi i teme koje pokriva i ovaj dokument i bio bi obavezan za sve koji rade sa ženama u zatvoru. Za izvođenje posebnih programa bi morali imati stručnjake koji su educirani za posebna područja rada sa ovisnicama, prevenciju samoubistva, rad na području mentalnog zdravlja i sl.

� Preporuka br. 15 Teme koje treba uzeti u obzir prilikom organizovanja obuke osoblja Uprave zatvora bi trebale uzimati u obzir gore navedeno pri planiranju edukacije osoblja. 5.10. UPRAVLJANJE ŽENSKIM ZATVORIMA Već smo pomenuli da su žene u zatvorima ugrožene po određenim osnovama jer su zatvori i programi izgrađeni prema potrebama većinske zatvorske populacije, to jest muških osoba. Isto tako, zbog malog broja žena u zatvoru one su smještene daleko od svojih kuća, što prouzrokuje teškoće u održavanju veza sa porodicom i djecom, utiče na njihovu mentalnu dobrobit i mogućnosti socijalne reintegracije po završetku kazne. To znači da treba prepoznati specijalne potrebe žena koje se razlikuju od muškaraca, što se mora odraziti i na upravljanje zatvorima i reflektirati na stil upravljanja, procjenu i klasifikaciju, ponuđenim programima, zdravstvenoj zaštiti i tretmanu žena koje imaju djecu. Potreba za promjenom načina na koji se upravlja ženskim zatvorima ili odjeljenjima je opšte prihvaćena. Način upravljanja ženskim zatvorima ili odjeljenjima treba uzeti u obzir:

• spoznaju o različitim potrebama žena, • sposobnost i spremnost zatvorskog osoblja da otvoreno i na manje

autoritativan način komunicira sa zatvorenicama, • vještine kao što su aktivno slušanje, strpljivost kod objašnjavanja pravila i

očekivanja, • svjest o emocionalnoj dinamici i sposobnost da se reagira odlučno, pravično i

na konsistentan način.

U nekim zemljama u okruženju zatvore u kojima su smještene žene vode rukovodioci koji su u rangu direktora, pa je stoga o primjeni takve prakse poželjno izgraditi stavove.

185

� Preporuka br. 16 Rukovodioci ženskih odjeljenja Preporučuje se da koordinaciju onoga što obuhvata ovaj dokument izvodi rukovodilac ženskog odjeljenja. Isto tako se preporučuje da ženska odjeljenja imaju svog rukovodioca.

� Preporuka br. 17 Izraditi terminski plan implementacije ovog dokumenta Predlaže se da se na nivoima ministarstava pravde, sektora za izvršenje krivičnih sankcija, ustanovi radna grupa koja će razraditi ovaj dokument i prilagoditi ga lokalnim uslovima i izraditi terminski plan njegove implementacije. 5.11. STATISTIKA

� Preporuka br. 18 Analiza statističkih pokazatelja koji se odnose na žene Predlaže se da se prikupljaju, obrađuju i analiziraju svi relevantni statistički pokazatelji koji se odnose na žene koje izdržavaju kaznu zatvora u BiH. VI. REZIME Na području izvršenja kazne zatvora za žene prevladava nova filozofija koja zagovara novi smjer u središtu kojeg su žene i njihove specijalne potrebe, počevši od izgradnje ili adaptacije zatvora prilogođenih ženskoj populaciji, preko programa dizajniranih posebno za žene, do promjena u načinu upravljanja ženskim zatvorima, čemu teže zatvorske uprave. Uz to je potrebno napomenuti i pripremu na otpust iz zatvora, te uspostavljanje i održavanje veza sa vanjskim svetom i institucijama u društvenoj zajednici. Sve ovo smo pokušali prikazati i kroz ovaj dokument.

187





SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA OSUĐENA

LICA OVISNIKE O OPOJNIM DROGAMA U ZATVORIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

(3)


189

SADRŽAJ Stranica

I. UVOD

191

II. SITUACIJA SA OVISNICIMA O DROGAMA U ZATVORIMA U EVROPSKIM ZEMLJAMA

191


193

IV. DEFINICIJA

193

V. DRŽAVNA STRATEGIJA I DRŽAVNI AKCIONI PLAN ZA BORBU PROTIV ZLOUPOTREBE OPOJNIH DROGA U BIH 5.1. Iz ove strategije izdvajamo samo dijelove koji se odnose na zatvorski sistem koji je sastavni dio ove strategije 5.2. Akcioni plan

5.3. Ova strategija i akcioni plan, daje široku lepezu mogučnosti uvođenja raznih aktivnosti i rada sa ovisnicima o drogama u zatvorima

194

194 197

200

VI. TRENUTNE OKOLNOSTI IZDRŽAVANJA KAZNE ZATVORA OVISNIKA U BIH 6.1. Zakonske osnove 6.2. Izdržavanje kazne

203

203 203

VII. PRIJEDLOG PROGRAMA TRETMANA OVISNIKA U ZATVORIMA U BIH 7.1 Prijem na izdražavanje kazne 7.2 Sigurnosne mjere 7.3 Programi tretmana ovisnika

� Programi edukacije � Programi smanjena štete � Upotreba substitucijskih terapija � Programi motivacije � Odjeljenje bez droge

7.4. Suradnja sa vanjskim institucijama 7.5. Kadrovski resursi 7.6. Otpust iz zatvora 7.7. Financijski, materijalni i kadrovski uslovi 7.8. Evaluacija i istraživanja

204

204 204 206 206 206 207 207 208 212 212 215 215 215

VIII. REZIME

216

IX. PRILOG Prilog 1 Šematski prikaz

217

191

I. UVOD Droge su, kao i alkohol, povezani sa raznovrsnim kriminalnim ponašanjem. Ta povezanost je dosta kompleksna, dok je broj osuđenih lica povezan sa drogama u zatvorskoj populacije sve veći. Baviti se problemom droge u zatvorima ne znači samo baviti se ovisnošću na nivou pojedinog osuđenog lica, nego znači baviti se i problemom sigurnosti i zaštite svih osuđenih lica, kao i osoblja koje radi u zatvorima. Tretman ovisnika je složen proces, uključuje različite faze i aktivnosti, te multidisciplinaran pristup ovom problemu. II. TRETMAN OVISNIKA O OPOJNIM DROGAMA U ZATVORIMA U EVROPSKIM ZEMLJAMA Istraživanja pokazuju da u evropskim zemljama posljednjih godina raste broj osuđenih lica optuženih za krivična djela povezana sa drogom, kao i broj ovisnika koji dolaze u zatvore. Takođe se povećava i broj onih koji uživaju drogu u zatvorima, što stvara plodno tlo za širenje infekcija kao što su HIV i hepatitis. U većini evropskih zemalja, zatvorske uprave imaju izrađene jasne strategije borbe protiv droge u zatvorima, sačinjene na osnovu i u suglasnosti sa državnim strategijama borbe protiv droge. Ove strategije obuhvataju identifikaciju ovisnika, sigurnosnu komponentu, te paletu programa koji stoje na raspolaganju ovisnicima u zatvorima. Usluge koje se pružaju u zatvorima uključuju sljedeće:

- informacije o drogama i zdravlju, - skrining za zarazne bolesti i vakcinaciju, - testiranje na prisustvo droge, - tretman za ovisnike uključujući detoksifikaciju, supstitucionu terapiju, razne

programe rehabilitacije i život bez droge, - u nekim zemljama i zamjenu igala, - pripremu za otpust, uključujući savjetovanje o mogućnosti predoziranja, i - povezivanje sa vanjskim institucijama.

Zatvorski sistemi su suzdržani kod uvođenja programa zamjene igala i šprica jer misle da će to utiecati na porast konzumacije droge, slučajnih pojava uboda iglama i konflikata među osuđenim licima, kao i među osuđenim licima i osobljem, budući da bi osuđena lica to mogla to upotrijebiti kao moguće oružje protiv osoblja. Međutim, praksa uvođenja zamjene igala je u nekim zemljama pokazala da se to nije dogodilo. Informisanje osuđenih lica i zatvorskog osoblja o tome šta su HIV/AIDS, hepatitis i druge zarazne bolesti i kako se prenosi jako je važno. Pri tome treba upotrijebiti moderne metode obuke i vizualna pomagala. Razumijevanje će proizvesti i bolju suradnju između osoblja i osuđenih lica u sprečavanju širenja HIV-a u zatvorima. Posebnu pažnju treba posvetiti strancima, te im omogućiti informacije na jeziku koji razumiju. Kod tretmana je jako važno potcrtati značaj integrisanog pristupa između zatvorske zdravstvene službe i zdravstvene službe u zajednici.

192

Često se javljaju problemi kod prijema ovisnika o opojnim drogama (u daljnjem tekstu ovisnika) u zatvor jer dolazi do prekida uzimanja droga, što može uključivati samopovređivanje i nasilje. Zato detoksifikacija sama po sebi nije dovoljna, nego nakon nje mora uslijediti i odgovarajući program sa apstinencijom. Sa druge strane, zna se da u zatvor dolaze i lica koja su inficirana. Njima je potrebna i zdravstvena njega i psihološka pomoć. Takođe se pokazalo da je supstitucijska terapija efikasna u smanjenju ilegalnog uzimanja droge, smanjenju kriminalnih aktivnosti, sprečavanju smrtnih slučajeva nastalih usljed predoziranja i sprečavanju širenja HIV infekcije. Supstitucijska terapija utiče i na stabilizaciju ovisnika i poboljšanje njegovog socijalnog funkcioniranja i mogućnosti rada i zaposlenja. Zatvorske uprave ulažu velike napore u suzbijanje „crnog tržišta droga“ unutar zatvora, kao i u identifikaciju ovisnika, da bi im ponudili tretman i podršku kako bi napustili uživanje droge. Samim tim se smanjuje i vjerovatnoća ponovnog izvršenja krivičnih djela. Na ovom mjestu ćemo kratko spomenuti i trend u Evropskim zemljama po kojemu se nezakonita upotreba droge i posjedovanje za osobnu upotrebu smatra relativno minornim prekršajem ili krivičnom sankcijom za koju nije prikladna primjena sankcije oduzimanja slobode. Budući da kazne trebaju biti razmjerne težini prestupa, umjesto određivanja pritvora i zatvorske kazne osiguravaju se medicinski, psihološki i socijalni programi tretmana za ovisnike počinitelje prekršajnih i krivičnih djela. U sklopu provedbe ovih alternativnih sankcija, počinitelj prestupa treba prihvatiti određeni program tretmana. Provedba ovih mjera je pokazala da korektivni institucionalni pristup u kombinaciji sa tretmanskim, rezultira boljim ishodima od sudske intervencije per se budući da je ovisnost medicinski problem. Terapijske mjere ili mjere liječenja integrisane su u zakone kao alternativa ili nadopuna kazni u prekršajnom ili krivičnom postupku, odnosno prilikom izricanja kazne.

� Preporuka br. 1 Izmjene krivičnih zakona Predlaže se da se u postojeće krivične zakone unesu sve mogućnosti koje postoje i u zakonodavstvima država članica EU, a odnose se na ovisnike od droge. Te mogućnosti obuhvataju i alternativno izdržavanje kazne u terapijskim zajednicama i drugim oblicima liječenja i socijalne rehabilitacije, što bi trebalo predvidjeti i u odgovarajućem zakonu.

193

III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT STANDARDI39 Evropska zatvorska pravila40 eksplicitno ne pominju tretman ovisnika, ali naglašavaju da će osuđena lica imati isti pristup zdravstvenim uslugama koje su na raspolaganju u državi, bez diskriminacije na osnovu njihovog pravnog statusa. Kako ovisnost spada u područje medicine, EZP posebno naglašavaju da je potrebno zdravstvene usluge organizirati u direktnoj saradnji sa opštom zdravstvenom upravom u zajednici ili državi. Ljekar koji radi u ustanovi će tokom pregleda prilikom prijema osuđenog lica, između ostalog voditi računa i o pružanju pomoći onima koji imaju zdravstvene probleme zbog prekida uzimanja droga. Takođe, osuđena lica zaražena HIV virusom nisu izolirana samo zbog toga što imaju taj virus. Detaljnije je zdravstvena zaštita u zatvorima određena u Preporuci Vijeća Evrope R(98) 7 u vezi sa etičkim i organizacijskim aspektima zdravstvene zaštite u zatvorima, te u Preproruci R(93)6 u vezi sa zatvorskim i kriminološkim aspektima kontrole prenosivih bolesti. Stoga je od temeljnog značaja za promociju ljudskih prava i dobru zdravstvenu praksu u zatvorima međunarodni princip ekvivalentnosti. Ovaj princip ima značajan uticaj i na smanjenje zloupotrebe droga i sprečavanja širenja infekcijskih bolesti u zatvorima i zajednici. CPT u svojim izvještajima posvećuje posebnu pažnju pitanjima zdravstva u zatvorima i potcrtava da osuđena lica imaju pravo na isti nivo zdravstvene njege kao i osobe koje žive na slobodi u okviru iste zajednice. Ovaj princip je inherentan osnovnim pravima pojedinca i uključuje i tretman ovisnika u zatvorskom sistemu. IV. DEFINICIJA Danas je studijama dokazano da je ovisnost bolest sa jasnim i predvidljivim simptomima, te da je hronička bolest. Ovisnost ima svoje karakteristike i utiče na mišljenje, ponašanje i osjećaje. Ovisnost je bolest koja nastaje postepeno i u stvari je dugotrajan proces. Poznavanje razvoja i spleta različitih faktora koji utieču na razvoj bolesti je jako važan za razumijevanje pojedinca u toku liječenja. U skladu sa tim, liječenje ovisnika je dugotrajan (pa i doživotan) proces, s nepredvidivom dinamikom i konačnim ishodom, slično kao i kod drugih hroničnih bolesti. Tok bolesti karakteriziraju faze remisije i recidiva, ali recidiv se ne smatra neuspjehom u liječenju, već dijelom kliničke slike. Cilj liječenja je uspostaviti što dulje periode stabilne apstinencije.

39 Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (2020)1 – Rev. 2006 40 Preporuka (2006)2

194

V. DRŽAVNA STRATEGIJA NADZORA NAD OPOJNIM DROGAMA, SPREČAVANJA I SUZBIJANJA ZLOUPOTREBE OPOJNIH DROGA U BOSNI I HERCEGOVINI za period 2009 – 2013 Sarajevo, mart 200941 i DRŽAVNI AKCIONI PLAN ZA BORBU PROTIV ZLOUPOTREBE OPOJNIH DROGA U BiH za period 2009-201342,

Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu BiH) je izradila strategiju nadzora nad opojnim drogama, što je dokaz namjere države da na uređen način i sistemski pruži pomoć onima koji su u društvu najranjiviji i koji bez njenog angažmana ne bi imali adekvatnu zaštitu. BiH ne posjeduje metodološki jedinstven sistem evidencije i praćenja u oblasti zloupotrebe opojnih droga, te stoga i ne raspolaže tačnim podacima o ovoj pojavi. Ipak, opšti je utisak da je ona u porastu. Sporadična istraživanja koja su rađena na području BiH potvrđuju da se stanje u ovoj oblasti ne razlikuje mnogo od stanja u zemljama u okruženju. Analizom stanja može se konstatirati da je:

• u BiH velika dostupnost opojnih droga, • sve veći procenat mladih i žena koji koriste opojne droge, • veliki broj saobraćajnih nesreća vezanih za upotrebu opojnih droga, • visoka korelacija korištenja opojnih droga sa samoubistvom, trovanjem,

kriminalom i nasiljem, • značajan broj rizičnih grupa stvoren tokom rata: trajno onesposobljene osobe,

raseljena lica, djeca bez roditelja, demobilizirani borci i druge rizične grupe, i • skromna financijska sredstva koja se izdvajaju za rješavanje ovog problema u

domenu prevencije i edukacije, represije i tretmana. 5.1. Dijelovi Strategije koji se odnose na zatvorski sistem Prevencija u okviru kazneno-popravnih ustanova Informisanje, edukacija, razgovori o štetnosti upotrebe opojnih droga i o HIV-u, te savjetovanja, trebali bi biti preferirajući edukativni oblici djelovanja na svijest ovisnika- zatvorenika, maloljetnika smještenih u KPZ od strane osoblja u zatvorima, kao i najraširenija metoda smanjenja štete u zatvorima Europe. Korištenje modernih obrazovnih metoda i vizuelnih pomagala dovešće do kvalitetnijeg razumijevanja problema, te će direktno utiecati na poboljšanje suradnje izmedu zatvorenika i osoblja u smislu smanjenja širenja zlouporabe opojnih droga u ustanovama. Uključivanje ovisnika u razradu, oblikovanje i distribuciju informativnih materijala od kritične važnosti je za poboljšanje pristupačnosti i dostupnosti tih materijala. Po sadržaju, ti materijali trebali bi govoriti o rizicima od šprica i zajednickog korištenja šprica, te davati savjete kako smanjiti te rizike.

41 Parlament BiH je usvojio Strategiju 26.3.2009, a stupila je na snagu 3.4.2009 42 Vijeće ministara BiH usvojilo plan 24.9.2009, a stupio na snagu 2.2.2010

195

Liječenje u pritvorima i zatvorima Za provođenje tretmana ovisnika o opojnim drogama u zatvorskom sistemu potrebno je osigurati liječenje od ovisnosti po istim principima i uslovima koje je dostupno ovisnicima izvan zatvora, a što do sada nije bio slučaj. To podrazumijeva dovoljan broj stručnjaka, te superviziju stručnjaka izvan zatvorskog sistema. Potrebno je osigurati smještajne kapacitete na posebnim „drug-free“ odsjecima. Potrebno je opskrbiti zatvorske jedinice testovima za otkrivanje psihoaktivnih supstanci u tjelesnim tečnostima, a testiranje treba provoditi prema verifikovanim protokolima, te osigurati osuđenim licima dostupnost dobrovoljnog povjerljivog savjetovanja, testiranja na hepatitise B i C, HIV i TBC i liječenja. Centri se moraju potaknuti na učešće u provođenju programa u zatvorskom sistemu sa naglaskom na pružanje usluga i pomoć u organizaciji postepenog prihvata ovisnika o opojnim drogama. Potrebno je umrežiti zatvorski sistem sa institucijama koje vode registar ovisnika. Tretman zatvorenika, ovisnika o opojnim drogama, provodi se na osnovu odluke suda (izrečena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti), na osnovu utvrđene dijagnoze. Omogućiti nastavak tretmana zapocetog na slobodi i ukljucivanje u tretman ovisnika sa mogučnošču otvaranja posebnih odjeljenja pri zatvorskim jedinicama. Minimalni standard smanjenja štete u zatvorskim uslovima su supstitucioni, socioterapijski programi, podjela kondoma. Posebna kategorija osoba u zatvorskom sistemu su pritvorenici. Osim pružanja zdravstvene zaštite, za vrijeme izvršavanja mjere pritvora provodi se detoksikacija primjenom metadonske terapije, te mjere smanjenja štete. Organizacija liječenja ovisnika u zatvorima i pritvorima je u nadležnosti Ministarstva pravde, u saradnji sa ministarstvom nadležnim za zdravstvo. Uloga Zavoda/Centara Zavodi/Centri trebaju pružiti najrazličitije moguće vidove pomoći ovisnicima u skladu sa potrebama stanovništva na odredenom području. Između ostalog, Zavodi/Centri pružaju stručnu pomoć u organizaciji i provođenju tretmana ovisnika u kaznenim ustanovama. Programi socijalne zaštite Sistem socijalne zaštite obavezan je osigurati, između ostalog, i adekvatne uvjete posttretmanskog prihvata za maloljetne i odrasle osobe povratnike s izdržavanja kazne zatvora, te za povratnike iz odgojnih ustanova po okončanju odgojne mjere. Programi smanjenja štete Kod osoba koje ubrizgavaju droge u principu se primjenjuju dva tipa djelovanja iz široke lepeze mjera za smanjenje štete, a to su: supstitucija sa opijatskim agonistima, te programi zamjene igala, šprica i opreme za ubrizgavanje.

196

Drugi program - promocija sigurnijeg seksualnog ponašanja i upotreba kondoma – nije karakterističan samo za ovisnike. Rad na terenu Rad na terenu omogućava da se pomoć i usluge nude na mjestima gdje osobe koje upotrebljavaju nedozvoljene droge borave ili na mjestima gdje ih ubrizgavaju. Provode ih zdravstvene i socijalne ustanove, nevladine organizacije, vjerske institucije i udruženja građana. Programi rehabilitacije ovisnika Provode ih zdravstvene ustanove, socijalni sektor, nevladin sektor, pravosudni sistem (zatvorske jedinice). Na području rehabilitacije ovisnika utvrđeni su sljedeći prioriteti:

a) Razvijanje tehnika motivacije za pristupanje terapijskim zajednicama i centrima za rehabilitaciju,

b) Otvaranje centara za rehabilitaciju i terapijskih zajednica u lokalnoj zajednici, zatvorskim jedinicama, odgojnim domovima i sl., kao stručnog oblika rada sa stabilnim apstinentima i njihovim obiteljima, uz konstantnu edukaciju i specijalizaciju stručnih radnika koji realiziraju programe, i

c) Osnivanje udruženja ovisnika, udruženja roditelja i drugih članova obitelji u cilju samopomoći i uzajamne pomoći.

Resocijalizacija ovisnika i društvena integracija Na području resocijalizacije ovisnika utvrdeni su, između ostalog, sljedeći prioriteti:

a) pružanje pomoći u završavanju osnovnog i srednjeg obrazovanja ili prekvalifikaciji zanimanja,

b) poticanje programa zapošljavanja i samozapošljavanja ovisnika koji su završili programe rehabilitacije u terapijskim zajednicama, zatvorskim jedinicama, odgojnim domovima i slično ili su na terapiji održavanja,

c) ponovno uključivanje u društvo skupina ovisnika koji ne mogu ili ne žele prestati s uzimanjem droga, osigurati primjerene prostorije, odnosno utočišta,

d) osnivanje mreže institucija za podršku ovisnicima u resocijalizaciji. Povezivanje i saradnja svih mjerodavnih subjekata uključenih u proces resocijalizacije ovisnika su neophodni (centri za socijalni rad, terapijske zajednice, zdravstvene i obrazovne ustanove, zavodi za zapošljavanje, udruženja i sl.).

Civilno društvo Budući da se radi o širem društvenom pitanju, u njegovom rješavanju je neophodno osigurati učešće organizacija civilnog društva, privatnog sektora i volontera u svim fazama izrade, prihvaćanja, provođenja zakonskih rješenja i strateških dokumenata na svim nivoima, kao i provedbi zacrtanih programskih aktivnosti.

197

5.2. Državni akcioni plan Državni akcioni plan (u daljnjem tekstu akcioni plan) je koncipiran na osnovu strateških ciljeva iz gore navedene Strategije. Svaka strateška oblast uključuje i zatvore, pa u nastavku navodimo sve što se na njih i odnosi. 1. STATEŠKA OBLAST: PREVENCIJA Prevencija u zatvorima Uspostaviti program edukacije i informisanja za populaciju u kazneno-popravnim ustanovama, te mjere ranog otkrivanja

1. Definirati mjere podizanja svijesti kod odgovornih institucija o ranjivosti zatvorske populacije kada je u pitanju zloupotreba droga, što znači da su osmišljene i provode se posebne informativne kampanje u zatvorima,

2. Izraditi i provesti posebne programe prevencije u zatvorima i maloljetničkim domovima,

3. Izraditi i provesti programe zdravstvenog odgoja za zatvorenike, 4. Uvesti sistem testiranja u zatvorima, što znači uvesti rutinska testiranja na

prisustnost droga u zatvorskim prostorijama i biološkom materijalu zatvorenika. Kod pripreme i izvođenja gore navedinih aktivnosti, ministarstva pravde i KPZ sudjeluju sa zdravstvenim i obrazovnim institucijama,

5. Izraditi i provesti programe edukacije za zatvorsko osoblje o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci i njihovoj štetnosti, bolesti ovisnosti, te ranom otkrivanju, i

6. Podsticati preventivni rad sa zatvorskom populacijom kroz objavljivanje konkursa za financiranje projekata prevencije u i sa zatvorima.

Ministarstva pravde i KPZ sarađuju sa zdravstvenim ustanovama, centrima policijske obuke, NVO i jedinicama lokalne zajednice. 2. STRATEŠKA OBLAST: EDUKACIJA, STATISTIKA I ISTRAŽIVANJE Edukacija

1. Razviti programe edukacije zatvorskog osoblja koji moraju biti kontinuirani kako u oblasti prevencije i brige za osobe koje imaju problem ovisnosti, tako i u oblasti smanjenja ponude psihoaktivnih supstanci u zatvorima (KPZ, ministarstva zdravlja, centri za borbu protiv ovisnosti, zavodi za javno zdravstvo, udruženje penologa, centri za policijsku obuku).

Statistika i istraživanja

2. Umrežiti zatvorski sistem sa institucijama koje vode registar ovisnika i utvrditi protokol o razmjeni informacija, pri čemu KPZ učestvuju sa zavodima za javno zdravstvo.

198

3. STRATEŠKA OBLAST: LIJEČENJE Obuhvatanje zatvorske populacije programima liječenja po istim principima kao i za ostale ovisnike pri čemu ministarstva pravde i KPZ učestvuju sa ministarstvima zdravstva, institucijama primarne zdravstvene zaštite, institucijama koje se bave tretmanom ovisnosti, NVO i drugim relevantnim faktorima.

1. Osigurati zajednički set standarda za liječenje bolesti ovisnosti u svim zatvorskim ustanovama u smislu kadrovskih potencijala i opreme za liječenje u svim zatvorskim ustanovama,

2. Motivirati i zaposliti dovoljan broj stručnjaka za tretman ovisnika u zatvorima, te osigurati superviziju stručnjaka izvan zatvorskog sistema,

3. Definirati programe za rano otkrivanje, sveobuhvatno liječenje ovisnika u zatvorima u sklopu individualiziranog tretmana zatvorenika,

4. Usvojiti protokol o obaveznim mjerama pregleda i trijaže (u prvih 24 sata) po prijemu zatvorenika, radi identificiranja zloupotrebe opojnih droga bolesti ovisnosti,

5. Razviti posebne tehnike motivacije za liječenje ovisnika u zatvorskim ustanovama,

6. Uvesti mogućnosti metadonske terapije u svim zatvorima, 7. Obezbijediti zatvorske jedinice testovima za otkrivanje psihoaktivnih supstanci

i testiranje provoditi prema verifikovanim protokolima, 8. Osigurati mjere detoksikacije pritvorenih osoba i zatvorenika, 9. Osigurati specijalizirana odjeljenja za tretman zatvorenika ovisnika i posebne

programe za tretman u zatvorima. Uspostavljeni su posebni drug free, metadonski program, program suboxonom i drugi,

10. Osigurati nastavak liječenja započetog na slobodi, što znači da se provodi integrisan tretman od momenta privođenja u zatvor do izlaska na slobodu,

11. Obezbijediti mogućnosti savjetovanja i testiranja na infektivne bolesti u zatvorskim ustanovama, i

12. Potaknuti Centre/Zavode na učešće u provođenju programa u zatvorskom sistemu, te da pružaju usluge i pomoć u postpenalnom prihvatu za zatvorenike ovisnike.

4. STRATEŠKA OBLAST: REHABILITACIJA Osigurati kapacitete za rehabilitaciju i regulirati njihovo djelovanje

1. Razviti tehnike motivacije za pristupanje terapijskim zajednicama i centrima za rehabilitaciju, pri čemu KPZ učestvuju sa Centrima/Zavodima za tretman, centrima za socijalni rad i NVO,

2. Uspostaviti saradnju sa terapijskim zajednicama radi identificiranja bivših zatvorenika koji su iskazali interes za nastavkom tretmana. Pri tome je potrebno definirati i primjenjivati protokole o saradnji između nadležnih institucija, i institucija i terapijskih zajednica.

199

5. STRATEŠKA OBLAST: RESOCIALIZACIJA Osigurati resocijalizaciju bivših ovisnika i zatvorenika-ovisnika u svim oblastima društva, posebno sa ciljem razvijanja socijalnih vještina, poticanja obrazovanja i zapošljavanja Zatvorski sistem učestvuje sa nadležnim organima (centri za socijalni rad, bolnice itd) kod pripreme za otpust i otpusta zatvorenika.

1. Razviti posebne programe za resocijalizaciju bivših ovisnika i postpenalnu brigu o bivšim zatvorenicima ovisnicima,

2. Definirati mjere podsticaja za poslovne subjekte koji se odluče na zapošljavanja bivših ovisnika i zatvorenika, te definisati sistem zaštite podataka u skladu sa principom povjerljivosti iz Državne strategije,

3. Podržati nevladine organizacije koje se bave resocijalizacijom bivših ovisnika i zatvorenika,

4. Definirati programe zapošljavanja i samozapošljavanja bivših ovisnika, 5. Formirati male prihvatne jedinice, tzv. "kuće na pola puta" i osigurati nadzor, 6. Uspostaviti službe za praćenje provedbe sankcija na slobodi, i 7. Uspostaviti koordinaciju između zatvora i službi za uvjetni otpust radi

osiguranja kontinuiteta brige za ovisnike i njihove resocijalizacije. 6. STRATEŠKA OBLAST: SMANJENJE ŠTETE Osigurati smanjenje štete u zatvorima

1. Obezbijediti podjelu prezervativa tokom slobodnih posjeta, te osigurati mjesta za odlaganje, i

2. Obezbijediti zatvorenicima dostupnost dobrovoljnog povjerljivog savjetovanja, testiranja na hepatitis B i C, HIV i TBC i liječenja. KPZ učestvuju zajedno sa zdravstvenim ustanovama.

7. STRATEŠKA OBLAST: SMANJENJE PONUDE Osigurati smanjenje ponude u zatvorima, što podrazumijeva dobru saradnju minstarstva pravde i KPZ sa policijskim agencijama.

1. Uvesti nove tehnologije za otkrivanje droga u zatvorima, 2. Regulisati ovlasti agencija za provođenje zakona u zatvorskim ustanovama i

pri tome harmonizirati ZKP i ZIKS, koji se tiču uloge policijskih agencija u sprečavanju unosa i preprodaje psihoaktivnih supstanci u zatvorima,

3. Osigurati mehanizme razmjene informacija i koordinacije između zatvorskih institucija/ministarstava pravde i policijskih agencija, te u tu svrhu pripremiti i potpisati protokole o razmjeni informacija, i

4. Osigurati poštivanje profesionalnih standarda i disciplinskih mjera prema zatvorskom osoblju, što podrazumijeva nadzor nad radom zatvorskog osoblja.

200

8. STRATEŠKA OBLAST: USPOSTAVA EFIKASNOG SISTEMA BORBE PROTIV ZLOUPOTREBE I PROMETA PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

1. Podsticati i stručno pomoći donošenje strateških planova i programa rada svih institucija koje su uključene u borbu protiv zloupotrebe psihoaktivnih supstanci u suradnji sa uredom za droge,

2. Osigurati koordiniranu implementaciju Strategije i Akcionog plana među svim institucijama i tijelima koja su uključena u borbu protiv zloupotrebe psihoaktivnih supstanci,

3. Uspostaviti posebne mehanizme saradnje i unapređivati saradnju između vladinog i nevladinog sektora (resorna ministarstva sa uredom za droge), i

4. Jačati međunarodnu saradnju sa zatvorskim sistemima drugih zemalja i sistemima za tretman bolesti ovisnosti i rehabilitaciju u zatvorima (ministarstva pravde i ured za droge).

5.3. Strategija i Akcioni plan daju široku lepezu mogućnosti uvođenja raznih aktivnosti i rada sa ovisnicima o drogama u zatvorima

� Preporuka br. 2 Izraditi strategiju rada sa ovisnicima u zatvoru Na osnovu ove Strategije i Plana, ministarstvo pravde, sektor za izvršenje krivičnih sankcija zajedno sa osobljem u ustanovama i vanjskim stručnjacima, trebalo bi izraditi strategiju rada sa ovisnicima u zatvorima. Takođe, trebalo bi sačiniti i izmjene ZIKS-a, a na osnovu njih i podzakonskih akata koje bi bile usaglašene sa Strategijom. Zakonske promjene bi, između ostalog, obuhvatile:

- Mogućnost odlaganja kazne: započeto liječenje od ovisnosti na slobodi i njegovo dovršavanje jer bi prekid ugrozio uspješno okončanje programa - iz ovih razloga bi trebala postojati mogućnost odlaganja kazne,

- Mogućnost uspostave posebnog odjeljenja (drug free unit) i eventualno izraditi pravilnik: „u zavodu se može osnovati posebno odjeljenje za odvikavanje od droge, a detaljnije se to može uredi posebnim pravilnikom ako je potrebno“,

- Disciplinski prekršaji: među teže disciplinske prekršaje uvrstiti posjedovanje, unos, sakrivanje i proizvodnju alkoholnih pića i narkotika, te drugih nedozvoljenih predmeta,

- Testiranje na prisustvo droge: Pripadnici službe obezbjeđenja mogu izvršiti test alkoholiziranosti i prisustva na droge kod osuđenog lica, ako postoje znaci da je u zavodu ili kod ulaska u zavod pod utjecajem alkohola ili zabranjene droge. Ovo testiranje se izvršava na način koji je opisan u propisu koji uređuje rad pripadnika službe obezbjeđenja (u tom propisu stoji osoblje službe osiguranja može, uz saglasnost osuđenog lica, izvršiti testiranje na prisustvo droge. Ako osuđeno lice odbije testiranje, smatra se kao da je pod uticajem, ako se ne slaže sa rezultatom, može tražiti kontrolno testiranje koje sam plaća. Ako osuđeno lice prizna korištenje droge, testiranje nije potrebno obavljati. O svemu se piše zapisnik koji potpisuju osuđeno lice i službeno lice. Detaljnije testiranje na drogu bi detaljnije bilo propisano aktom Ministra pravde), i

201

- Osuđenim licima je potrebno omogućiti povjerljivo testiranje na HIV i virus hepatitisa zajedno sa savjetovanjem prije i poslije testiranja – ovo pitanje bi trebalo regulisati članom zakona.

� Preporuka br. 3

Izraditi upute za postupanje sa ovisnicima u zatvorima Ministarstvo pravde, sektor za izvršenje krivičnih sankcija, zajedno sa zatvorskim i vanjskim stručnjacima i ministarstvom zdravstva, trebalo bi razmotriti pripremu strategije ovladavanja problemima sa drogom u zatvorima, te izraditi upute za postupanje sa ovisnicima. Programi tretmana ovisnika u zatvorima su ekvivalentni onima koji se sprovode u zajednici. Strategija bi morala, između ostalog, sadržavati:

� ograničavanje i sprečavanje unošenja droge u zatvore, te otkrivanje i suzbijanje „crnog tržišta“ u zatvoru,

- kontrolu pisama, paketa, procedura posjete, vanjski zid zatvora i tehničku sigurnost, vraćanje sa pogodnosti, pretrese osuđenih lica i prostorija, prikupljanje obavještajnih informacija, upotrebu pasa, saradnju sa policijom i sl.,

- identifikaciju osoblja koje može biti uključeno ili kod kojih postoji opasnost od korupcije,

� programe koji se izvode u zatvorima, - sadržaj programa,

- ko su izvođači programa, - kakvi su oblici rada u programima, - koji su ciljevi programa, - terapeutski dogovor, - upozorenje o opasnosti od ponovnog uzimanja droge, � izjavu o poznavanju uslova za sticanje, te dobijanje i primanje supstitucijske

terapije, kao i razloge za njeno ukidanje, � postupak izvođenja urinskih testova sa zapisnikom o testu prisustva droge, � edukaciju zatvorskog osoblja, � uspostavljanje multidisciplinarog tima, i � institucije sa kojima zatvori sarađuju.

U okviru te strategije svaki zatvor izrađuje svoj plan borbe protiv droge koji uključuje:

- bezbjedonosne procedure za sprečavanje unosa droge u zatvor, - upute i procedure testiranja na droge koje su na raspolaganju u zajedničkim

prostorijama, - uspostavljanje multidisciplinarnog tima, - procjenu lokalnih potreba i prioriteta uključujući i obuku, - identificiranje osuđenih lica koji imaju probleme sa drogom, - omogućavanje programa tretmana, savjetovanja i podrške, promoviranje

zdravlja i smanjivanje štetnih posljedica, - kliničke usluge koje pruža zdravstvena služba, i - saradnja sa vanjskim institucijama koje se bave tretmanom ovisnika.

202

Posljednjih godina se i zatvorski sistem u BiH susreće sa povećanim brojem ovisnika. Uvođenje strategije postupanja sa ovisnicima u zatvorima je stoga jako značajno. Namjera strategije, između ostalog, je:

o da svako osuđeno lice ovisnik ima mogućnost razgovora sa grupom stručnjaka (ljekar, socijalni radnik, pravnik, psiholog) koji će im predstaviti mogućnosti postojećih tretmana,

o sprečavati unošenje droge u zatvore, o da se u zatvorima uspostave grupe stručnjaka (zatvorskih i vanjskih),

koji će predlagati i izvoditi različite aktivnosti u tretmanu ovisnika, o obezbijediti osuđenima određeno znanje o drogama i postojećim

oblicima tretmana, te ohrabriti odgovornost osuđenih lica za vlastito zdravlje,

o da se radi sprečavanja infekcije sa zaraznim bolestima (HIV, hepatitis B i C itd) omogući osuđenim licima jednakost usluga koje su dostupne u široj društvenoj zajednici,

o da se obezbijedi liječenje ovisnika u zatvorima pod istim uslovima i korištenjem istih doktrina kao i u zajednici (programi održavanja, detoksikacija, odjeljenje bez droge i drugi oblici),

o da se ovisnicima obezbijedi i mogućnost alternativnog izdržavanja kazne u terapijskim zajednicama i drugim oblicima liječenja i socijalne rehabilitacije, i

o strategiju je potrebno razvijati i dopunjavati.

� Preporuka br. 4 Zapošljavanje određenog profila stručnjaka za rad sa ovisnicima u zatvoru Predlaže se da se u ministarstvima pravde, sektorima za izvršenje krivičnih sankcija, razmotri mogućnost zaposlenja odgovarajućeg profila stručnjaka koji će, između ostalog, koordinirati i provoditi strategiju tretmana ovisnika u zatvorima u praksi.

� Preporuka br. 5 Uvesti statističku obradu podataka o ovisnicima Nužno je uvesti i statističku obradu podataka u zatvorima koji se odnose na ovisnike i umrežiti baze podataka u različitim zatvorima.

� Preporuka br. 6 U rad sa ovisnicima uključiti nevladine organizacije U rad sa ovisnicima što više uključiti nevladine organizacije koje izvode i programe rehabilitacije ovisnika, te tako stvoriti povezanost i olakšati prelazak iz zatvora na slobodu.

203

VI. TRENUTNE OKOLNOSTI U KOJIMA OVISNICI IZDRŽAVAJU ZATVORSKU KAZNU U BIH 6. 1. Zakonske osnove U ZIKS-u FBiH43 se u članovima 183. - 187. reguliše obavezno liječenje narkomana i alkoholičara koje se izvršava u zavodu u kojem postoje uvjeti za takvo liječenje ili u posebnoj zdravstvenoj ustanovi (čl. 167). Međutim, u FBiH ne postoji ni takva zdravstvena, niti kaznenopopravna ustanova, tako da se ta mjera u praksi i ne izvršava. U ZIKS-u RS44 čl. 194. – 195. je obavezno liječenje zavisnosti regulisano na sličan način kao u ZIKS-u FBiH. Međutim, ZIKS RS u čl. 108 donosi zakonsku osnovu za testiranje na zarazne bolesti, alkohol i opojna sredstva, mada taj osnov nije dovoljno precizan.

� Preporuka br. 7 Izmijeniti i dopuniti ZIKS-ove U skladu sa preporukama u ovom dokumentu, trebalo bi izmjeniti i dopuniti ZIKS-ove. 6. 2. Izdržavanje kazne U svim zatvorima u BiH alarmantno je prisutan problem droge. U prosjeku, od 30% do 70% osuđenih lica je ovisno o različitim vrstama droga, ali se na polju tretmana uradilo jako malo. Prijem ovisnika u zatvor Prijem ovisnika se ne razlikuje od prijema ostalih osuđenih lica. Smještaj Ovisnici se smiještaju u kolektive zajedno sa ostalim osuđenim licima. Zdravstvena zaštita Postupanje ljekara sa ovisnicima ne razlikuje se od postupanja sa ostalim osuđenim licima. Vrši se pregled, odredi adekvatna terapija i po potrebi se ta terapija mijenja. Ako ovisnici imaju apstinencialnu krizu, obično se pošalju u vanjske institucije. Tretman Ne postoje određeni programi tretmana ovisnika, nego se samo obavlja intenzivan individualan rad koji se ogleda u češćim razgovorima sa ovisnicima nego sa ostalim osuđenim licima. Mjere bezbijednosti Zatvori nemaju neku posebnu strategiju vezanu za mjere bezbijednosti prema ovisnicima. Ponegdje postoji plan pretresanja u slučaju sumnje na krijumičaranje i posjedovanje droge. Inače se vrše detaljni pretresi, kao i pregledi paketa koji se

43 Službene novine F BiH broj 44/98, 42/99 i 12/09 44 Službeni glasnik RS broj 12/10

204

donose ili šalju. Veća pažnja se posvećuje i intenzivnije se posmatraju oni koji koriste vanjske pogodnosti a sumnja da bi u zatvor mogli pokušati unijeti drogu. U ponekim zatvorima se upotrebljavaju i psi obučeni za otkrivanje droge. U slučajevima kada se otkrije droga, obavještava se ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) i droga se predaje policiji. Protiv osuđenog lica se podnose disciplinska i krivična prijava. Zatvori ne organiziraju edukaciju svih zaposlenih, iznimno pokoji zatvor organizuje edukaciju stražara u prepoznavanju droga, njihovog djejstva, ponašanju sa ovisnicima i kako ih prepoznati kada su pod djejstvom droga, te najčešća mjesta gdje kriju drogu. Ovu edukaciju vršili su službenici MUP-a, Odjel za narkotike. Otpust iz zatvora Ne postoji sistematski rad na području otpusta ovisnika. Otpust ovisnika se vrši na isti način kao i otpust svakog drugog osuđenog lica. Ponegdje na pomenutu temu odgajatelj vodi razgovor. Po potrebi, odnosno po želji ovisnika, obavještava se centar za socijalni rad da je takvo lice otpušteno iz zatvora i tu sve aktivnosti zavoda prestaju. VII. PRIJEDLOG PROGRAMA TRETMANA ZA OVISNIKE 7. 1. Prijem na izdržavanje kazne zatvora Prijemna procedura će se odvijati po prijemnom dokumentu sačinjenom u okviru ovog projekta. Prilikom prijema lica koja imaju probleme sa drogom, posebno pažnju je potrebno posvetiti prikupljanju podataka koji su povezani sa uživanjem droge, krijumčarenjem droge i ovisnošću. Zdravstvena služba indentificira lica sa poteškoćama i lica kojima su potrebne dalje intervencije. Zdravstvena služba igra važnu ulogu u izvođenju strategije. U prijemnoj fazi je potrebno procijeniti potrebe osuđenog lica za tretmanom i te podatke unijeti u plan tretmana. Takođe je potrebno organizirati da osuđenim licima stoji na raspolaganju sistem informacija o mogućnostima tretmana ovisnika kako u samom zatvoru, uključujući odjeljenje bez droge, tako i van zatvora, u zajednici. To podrazumijeva usmene informacije i informacije koje se distribuiraju putem propagandnog materijala (brošure, knjižice, leci i sl). 7. 2. Sigurnosne mjere

� Preporuka br. 8 Izraditi procedure za suzbijanje unošenja droge u zatvore Svaki zatvor mora u okviru strategije borbe protiv droge izraditi i bezbjednosni plan i procedure za suzbijanje unošenja, skladištenja, transporta i uživanja droge. Taj plan mora sadržavati i potrebne bezbjednosne mjere. One se koordiniraju sa ostalim službama u ustanovi. U vezi sa tim, treba proučiti da li je potrebno promijeniti i dopuniti odredbe „Pravilnika o načinu vršenja službe osiguranja ....“

205

Sastavni dio plana su sljedeće aktivnosti: 1. pretresi osuđenih lica, 2. pretresi posjetilaca i njihovih stvari, 3. pretresi honorarno zaposlenog osoblja (majstori, dostavljači, radnici pod

ugovorom), 4. pretresi paketa koji se upućuju osuđenim licima, 5. pretresi smještajnih kapaciteta, 6. pretresi zone van objekata za smještaj, 7. pretresi vozila koja ulaze i izlaze, 8. pretresi osoblja, 9. upotreba službenog psa, i 10. obavještajni podaci o drogama – njihovo prikupljanje, obrada, prosljeđivanje i

poduzimanje odgovarajućih aktivnosti. U bezbjednosnom planu pažljivo treba obraditi i procedure za postupanje:

- ukoliko se sumnja ili se lice izjasni da je ovisnik, - obavještavanje i primopredaja supstanci za koje postoji sumnja da su

droge, i - ukoliko se sumnja da pojedinac supstance skriva u tjelu.

Služba sigurnosti mora imati izrađenu i proceduru testiranja urina, kao i pružanja pomoći i podrške licima u apstinencionalnoj krizi u onoj mjeri u kojoj je to primjenjivo, obzirom na ulogu ovog profila osoblja.

� Preporuka br. 9 Posvetiti pažnju riziku od korupcije Potrebno je posvetiti pažnju i osoblju koje može biti subjektom i/ili je izloženo riziku od korupcije. Zato je potrebno imati jasno izrađene profesionalne i etičke standarde koji će obezbijediti jasne informacije čiji je cilj olakšati vođenje istrage kod onih za koje se sumnja da su korumpirani.

� Preporuka br. 10 Obuka osoblja za postupanje sa drogama Osoblje mora biti dobro obučeno i upoznato sa izgledom, efektima i karakteristikama najčešće korištenih droga. Te obuke moraju biti redovne jer se na tržištima pojavljuju novosti. Isto tako je dobro da je osoblje upoznato sa načinima krijumčarenja koji se pojavljuju. U tu svrhu se ustanove povezuju sa ministarstvom unutrašnjih poslova. U obuku je potrebno uključiti i rukovodeće osoblje i sve službe koje rade sa ovisnicima (tretman, zdravstvena, instruktorska).

� Preporuka br. 11 Upotreba priručnika Vijeća Evrope prilikom izrade bezbjednosnih planova Kao osnova za izradu bezbjednosnih planova i odgovarajućih mjera potrebno je upotrebiti priručnike VE.45 45 Priručnik za obuku zatvorskog osoblja br. 1 – Procedure za obavljanje osnovnih dužnosti, 2005 i Priručnik za obuku zatvorskog osoblja br. 4 , 2008

206

� Preporuka br. 12 Obuka osoblja službe sigurnosti Osoblje službe sigurnosti mora biti upoznato sa svojom ulogom u tretmanu ovisnika, kao i adekvatno obučeno. 7. 3. PROGRAMI TRETMANA ZA OVISNIKE Vrsta, obim, način i trajanje tretmanskih aktivnosti zavise od nekoliko faktora, uključujući i: formalno - pravni status lica, da li je izrečena mjera obaveznog liječenja ili ne, motiviranosti, dužine kazne, kao i mogućnosti koje ima sama ustanova. To znači da se mogu vršiti različite modifikacije načina rada sa ovisnicima, ovisno o mogućnostima ustanove. Programi tretmana namijenjeni ovisnicima mogu se svrstati u nekoliko grupa:

� Programi edukacije U ove programe bi bila uključena sva zatvorska populacija i sadržavali bi:

- upoznavanje sa štetnim posljedicama uživanja droge po zdravlje, - efekte droge, - razvoj bolesti ovisnosti, - smanjenje štete zbog uživanja droga, - bezbijedno uživanje droge, - programe pomoći koji postoje u društvenoj zajednici, - recidiv, - opasnost od predoziranja, i - širenje zaraze virusima HIV, hepatitis, TBC i dr.

Te programe bi mogli izvoditi medicinsko osoblje i radnici službe tretmana, te vanjski saradnici. Izvodili bi se u obliku grupnog rada i radionica, a može i individualno. Mogu se izvoditi kao samostalni programi ili pak zajedno sa drugim programima. Cilj tih programa je da se sva zatvorska populacija upozna sa problemom ovisnosti o drogama, a za one koji uživaju drogu, to bi bio prvi stepen za uključenje u programe motivacije.

� Programi smanjenja štete Ovi su programi usmjereni u smanjenje štete nastale zloupotrebom droga i svrha im je korištenje droge na bezbijedan način. Poznato je da svi ovisnici u svakom trenutku nisu spremni, niti sposobni, prestati uživati droge. Programi smanjenja štete u ustanovama uključuju:

- informacije, edukacije i komunikacje o HIV/AIDS, hepatitis i drugim zaraznim bolestima,

- tretman i brigu povezanu sa HIV/AIDS, hepatitisom i tuberkolozom, uključujući pristup najnovijim lijekovima,

- dobrovoljno testiranje i savjetovanje, - distribuciju kondoma,

207

- sredstva za čišćenje i dezinfekciju, gumene latex rukavice, i - zamjenu igala i špriceva (needle exchange)

Gore navedene mjere predstavljaju bolji i efikasniji tretman i brigu (njegu) za osuđeno lice sa specijalnim potrebama. Takođe predstavljaju i važan element u njihovoj zdravstvenoj njezi, a ujedno smanjuju rizike po zdravlje osoblja. Izvođači ovog programa može biti medicinsko osoblje u saradnji sa vanjskim institucijama.

� Upotreba supsitucijskih terapija - detoksifikacija obično obuhvata individualiziran pristup postepenom smanjenju metadona dok ne dođe do „nule“. Taj postupak izvodi medicinska služba u saradnji sa službom za tretman. - metadonski program održavanja: na ovom programu su obično osuđena lica koja su već na slobodi bila uključena u program metadonskog održavanja i ne prihvataju detoksifikaciju. Obično se u zatvorskom miljeu ne uvodi nanovo program metadonskog održavanja. To se odnosi i druge oblike supstitucijskih programa.

� Programi motivacije U procesu tretmana ovisnika, motivacija je od ključnog značaja. Stepen motivacije bolesnika se kroz trajanje tretmana mijenja, zato je potrebno poznavati motivacijske tehnike uz pomoć kojih se ona povećava. Poznajemo unutarnju i vanjsku motivaciju i najuspješnjiji su oni bolesnici koji doživljavaju vanjske pritiske a ujedno su i unutarnje motivirani. Potrebno je izgraditi takve okolnosti koje će kod bolesnika stvoriti, poboljšati i probuditi njihovu vlastitu odgovornost i sposobnost za promjene. To znači da programima motivacije želimo postići unutarnju motivaciju, koja je ključna za uspješne promjene. Programi motivacije za pristupanje terapijskim zajednicama i centrima za rehabilitaciju su značajni jer put ka promjeni vodi kroz tri nivoa: racionalni, emocionalni i nivo ponašanja. Ovi programi se sastoje od pet elemenata: prepoznavanje poremećaja, razmišljanje o promjeni, odluka za promjenom, izvođenje promjene i održavanje promjene. Postoji čitava paleta tehnika motivacije koje se upotrebljavljaju u tretmanu ovisnika i koje su se pokazale kao jako efikasne. Osnova različitih tehnika je motivacijski intervju koji se bazira na pretpostavci da odgovornost i sposobnost bolesnika ovisnika od droge za promjene leži u njima samima. Taj program bi mogli izvoditi radnici službe tretmana, individualno ili grupno. Cilj je motivirati ovisnika o drogama da prihvati pomoć koja mu se pruža u cilju promjene životnog stila, a ujedno bi ih motivirala i za uključenje u terapijske zajednice.

208

� Program tretmana ovisnika u posebnim odjeljenjima bez droge („drug free units“) u zatvorima

1. Osnovni ciljevi i zadaci

Osnovni sadržaj ovog programa tretmana je dobrovoljnost i postojanje izražene volje i motivacije ovisnika za apstinencijom, što je potvrđeno kroz programe edukacije i motivacije. U tom smislu, program je koncipiran i zamišljen kao snažna podrška ovisnika u provođenju vlastite odluke. Odjeljenje bez droga nudi zaštitni prostor za ovisnike, i to u smislu potpore njihovim naporima za apstinencijom i promjenom životnog stila. Njihov lični udio je prije svega, u prihvaćanju ponude praćenja i tretmana odvikavanja, dok se vanjska kontrola ogleda prije svega u obaveznim testiranjima na prisustvo opojnih droga. Uspješnost programa može se mjeriti stepenom pripreme ovisnika da se nakon izlaska sa izdržavanja kazne može uključiti u terapijske zajednice ili centre za rehabilitaciju. 2. Struktura odjeljenja bez droge i skup mjera postupanja

Prijem na odjeljenje bez droge U načelu, prijem na odjeljenje bez droge (u daljem tekstu odjeljenje) osuđeno lice traži samo, ali o prijemu odlučuje stručni tim odjeljenja. Na sastanku stručnog tima određuju se oblasti na koje će se fokusirati proces praćenja lica i njegovog tretmana tokom boravka, što podrazumijeva i njegovo učešće. Postupak prijema na odjeljenje bez droge podrazumijeva trijažu na osnovu prijemnog dokumenta izrađenog u ovom projektu. Trijaža se obavlja u prijemnom odjeljenju. Nakon ovog dijela, stručni tim utvrđuje kriterije pristupa u odjeljenje:

- izražena volja osuđenog lica i motiviranost za pristup programu (uspješno završeni programi edukacije i motivacije), te prihvatanje programa u odjeljenju bez droge,

- da se nalazi u apstinenciji, što je potvrđeno rezultatima urinskih testova najmanje mjesec dana prije prijema,

- ocjenjuje da li je to lice podobno za smještaj u grupi, - lice mora biti bez općih ili posebnih sigurnosnih mjera, - lice mora imati završene eventualne sudske i disciplinske postupke, i - mogućnost otpuštanja iz zatvora poslije završenog programa i uključenje u

programe u zajednici. Prije prijema u odjeljenje, ovisnik potpisuje terapijski dogovor kojim prihvata program odvikavanja i pravila boravka u odjeljenju i svoj program rada, budući da se za svakog ovisnika izrađuje individualan plan rada. Tokom boravka na odjeljenju bez droga osuđeni se obavezuje:

209

- da neće uzimati psihoaktivne lijekove, nedozvoljene droge i alkohol, - da neće posjedovati, unositi, posredovati pri unosu ili nabavci, preprodavati ili

omogućavati uzimanje nedozvoljenih droga, - da će uvijek biti spreman na testiranje urina, a svako odbijanje ili izbjegavanje

da se podvrgne testu smatraće se priznanjem da je uzimao droge, - da će prihvatiti da će se uzorci urina za testiranje uvijek davati u prisustvu

medicinskog tehničara i zaposlenog u službi osiguranja, - da će se upoznati sa teškoćama koje prate bolest ovisnosti i načinima na koje

se pomaže ovisnicima, - da će uredno prisustvovati sastancima grupe i aktivno učestvovati u svim

aktivnostima predviđenim u individualnom planu tretmana, - da će aktivno i korisno provoditi slobodno vrijeme, - da neće biti nasilan prema sebi i drugima, - da neće primati posjete osuđenika sa drugih odjeljenja, i - da će savjesno ispunjavati radne i druge obaveze.

Te obaveze moraju biti detaljnije opisane u odgovarajućem aktu gdje su predviđene i posljedice nepoštivanja obaveza. Isto tako su navedene i obaveze stručnog tima odjeljenja od zdravstvene službe, službe tretmana i službe obezbjeđenja. Za vrijeme boravka na odjeljenju nema vanjskih pogodnosti, posjete su brižljivo planirane: sa kim, koliko i kada i na koji način (eventualne posjete za staklom). Sastavni dio rada u odjeljenju je i rad sa familijom i bližnjima. Isto tako, u program je uključena i intezivna priprema za period nakon otpuštanja iz zatvora. Osuđeno lice ima mogućnost svakodnevnog telefoniranja sa telefonske govornice odjeljenja.

Trajanje boravka u odjeljenju Pojedinačni pristup programu je vremenski ograničen na period od jedne godine. Smještajni uvjeti i kapaciteti Iskustvo pokazuje da je tretman ovisnika u okolnostima pod kojima mu je omogućen pristup drogi neefikasan. Stoga odjeljenje gdje se provodi tretman mora biti izdvojeno od drugih odjeljenja i mora biti posebna cjelina. Načelno, smještaj treba biti omogućen u jednokrevetnim sobama, vlastitom kupaonicom (ako već nema kupaonice i WC u sobama) i sanitarnim čvorom, sa trpezarijom i drugim zajedničkim prostorijama koje su potrebne za izvođenje programa (prostor za uzimanje urina, prostor za grupni rad, za slobodne aktivnosti, radionice). Premještajem u odjeljenje, ovisnik se izdvaja od opće zatvorske populacije. Kapacitet ne bi trebao prelaziti 15 lica. Odjeljenje ima svoj dnevni i sedmični raspored aktivnosti i jasna pravila ponašanja. Dnevni raspored aktivnosti na odjeljenju

Ovisnici učestvuju u režimu, tj. svakodnevnom životu ustanove (rad, slobodno vrijeme, objedovanje, higijenske mjere, noćni odmor, itd. ), ali kako je već spomenuto - odvojeno od ostatka zatvorske populacije.

210

Za postizanje temeljite pripreme za tretman neophodno je poduzeti medicinske mjere i mjere pripreme za terapiju. Naglasak bi bio na radu u terapijskoj zajednici i terapijskim grupama čija je namjena razumijevanje ponašanja i uzroka uzimanja droga, te uspostavljanju drugačijeg načina života. Kroz sve oblike rada na odjeljenju ovisnici imaju mogućnost rješavanja svojih problema, sticanja i razvoja samopoštovanja, učenja socijalnih vještina i preuzimanja odgovornosti. Oblici rada:

� Sastanci grupe u odjeljenju Sastanci se organizuju jednom sedmično i traju otprilike između 45 minuta i jednog sata. Ovi sastanci odražavaju svakodnevni suživot, planiraju se i organizuju zajedničke akcije. Prisustvo na ovim sastancima je obavezno za članove grupe.

� Grupe za tretman i praćenje

Jednog slobodnog poslijepodneva svake sedmice se unutar grupe na odjeljenju nudi neka grupna aktivnost (npr. psihosocijalna grupa za razgovor i sportska grupa). U tom slobodnom poslijepodnevu se nude različiti sadržaji namijenjeni grupnoj aktivnosti. Prisustvo na ovim sastancima je obavezno za članove grupe.

� Individualan rad Sa svakim članom grupe u odjeljenju se razgovor obavlja po potrebi, a najmanje svakih 14 dana. Taj razgovor odražava njegovo ponašanje i vladanje u grupi, na radnom mjestu, te njegovo lično organizovanje slobodnog vremena.

� Sastanak terapijske zajednice Lica koja borave u odjeljenju, rukovodstvo i zaposleni na odjeljenju održavaju sastanak terapijske zajednice jednom mjesečno. Učešće je obavezno. Sastanak služi članovima kao forum za izražavanje svojih ličnih potreba i pitanja koja se tiču grupe. Na ovakvoj vrsti sastanaka treba naći adekvatna rješenja za probleme koji se na ovakav način iskristališu.

� Rad Kako bi članovi grupe imali što ispunjeniji i organizovaniji dan teži se obezbjeđenju radnog angažmana u punom radnom vremenu za lica na odjeljenju. Ukoliko lice nije podobno za neko zanimanje, može se iskoristiti i mogućnost radne terapije.

� Slobodno vrijeme Slobodno vrijeme ima poseban značaj. Kako bi se ponudila nova orjentacija u organizaciji slobodnog vremena, obavezno je učestvovanje u sastancima grupe na odjeljenju u periodima u kojim se ne radi, zajedničkim sportskim i grupnim

211

manifestacijama i razgovorima sa službenim licem zaduženim za praćenje osuđenih lica.

� Drugi sastanci Potiču se informativni sastanci sa terapijskim ustanovama ili drugim institucijama, zdravstveni pregledi koje provode zaposleni ljekari ili honorarno angažovani specijalisti, te druge aktivnosti koje proizlaze iz života u zajednici, a članovi grupe ih u najvećoj mjeri pripremaju i zaduženi su za njihovo praćenje (u smislu analize tih sastanaka).

� Savjetovanje i edukacija Potrebno je educirati o recidivu, greškama, stresu, pušenju, zdravoj prehrani, pozitivnom odnosu prema vlastitom tijelu, alkoholizmu, prvoj pomoći, zdravim seksualnim odnosima, značaju sporta i sl. Kod otpusta iz ustanove ne smijemo nikad zaboraviti na savjetovanje u slučaju ponovnog činjenja greške i povratka uzimanju droge.

� Testiranje na prisustvo droge - urinski testovi Potrebno je uvesti program propisanog, obaveznog testiranja na prisustvo droge u odjeljenju koje se sprovodi po procjeni lekara periodično i bez najave. Uzimanje urina i odbijanje uzimanja uzorka urina mora biti određeno ZIKS-om. Potrebno je izraditi dnevni i sedmični raspored koji moraju biti vrlo strukturirani i jasni svima koji borave i rade na odjeljenju, a takođe moraju biti i objavljeni na oglasnoj tabli i drugim prostorijama u odjeljenju. Prednosti boravka u odjeljenju i beneficije

Ono što može djelovati motivirajuće na osuđena lica za uključenje u program je

mogućnost uslovnog otpusta iz ustanove ili prekida kazne, te upućivanje na liječenje izvan ustanove. U slučaju uspješnog liječenja, dužina boravka se ubraja u dužinu izdržane kazne. U slučaju neuspješnosti u liječenju, ovisnik se vraća u ustanovu, što je potrebno definisati već spomenutim zakonskim promjenama.

Osuđeno lice koje je smješteno na odjeljenje ima neke prednosti: mogućnost intenzivnog liječenja u zavisnosti od programa, lice je izdvojeno od rizične sredine, ima povoljniji smještaj i ima mogućnost neograničenog svakodnevnog telefoniranja te druge beneficije za koje se prethodno definiše da mogu postojati u odjeljenju.

Premještaji u slučaju odustajanja od programa ili recidiva Prekid apstinencije nije razlog za automatsko izuzimanje dotičnog lica iz odjeljenja, a time i iz koncepta tretmana. Imajući u vidu iskustva sa licima kod kojih je uočen recidiv, odnosno mogućnost povratka korištenju droga, razmatranje povratka možda može imati odlučujući uticaj na dalju obradu postojećeg problema ovisnosti.

212

Recidiv međutim ne treba u svakom slučaju ostati bez posljedica u individualnom planu izvršenja kazne. I ovdje se u okviru odluka o pojedinačnim slučajevima koje donosi tim za tretman treba utvrditi obim posljedica koje će lice snositi. Prije toga u razgovoru treba razjasniti u kojoj mjeri postoji njegova želja za apstinencijom i daljim radom na njegovom ličnom oporavku. Izmjene u programu tretmana Program postupanja sa osuđenim licem se mijenja u skladu sa procjenom ponašanja, stepenom njegove saradnje u realizaciji programa postignutim rezultatima i okolnostima koje mogu nastati u toku izvršenja kazne. Realizacija programa se preispituje svaka tri mjeseca. Izmjene programa se vrše po istom postupku kao i njegova izrada. Otpust iz odjeljenja

Boravak na odjeljenju prestaje u sljedećim slučajevima:

- kada osuđeno lice završi program, - na osnovu zahtjeva osuđenog lica, i - kada osuđeno lice prekrši prihvaćena pravila.

O prestanku boravka na odjeljenju odlučuje direktor zatvora na prijedlog stručnog tima odjeljenja. 7. 4. Saradnja sa vanjskim ustanovama Mogućnost prelaska na liječenje izvan zatvora bila bi direktno ovisna o toku i efektu tretmana i mogućnosti smještaja u neku stacionarnu ustanovu za provođenje terapije (komune, nevladine organizacije, itd). U tom smislu je potrebno naglasiti važnost veze sa programima liječenja od ovisnosti u zajednici. Potrebna je dobra saradnja sa vanjskim institucijama, pogotovo centrima, koji bi preuzeli neku vrstu pokroviteljske uloge nad zatvorom na njegovom području. Potrebna je i suradnja sa nevladinim organizacijama koje bi isto tako trebale imati pristup zatvorima.

7. 5. Kadrovski resursi - Multidisciplinarni tim U rad sa ovisnicima moraju biti uključene različite kategorije osoblja. Značajno je da rad tih kategorija bude međusobno usklađen na nivou institucije, te da one rade u tjesnoj međusobnoj povezanosti. Tim uključuje:

- voditelja grupe ili odjeljenja, - službu tretmana (vaspitača, psihologa, socijalnog radnika), - službu osiguranja, - medicinsku službu, i - radno - instruktorsku službu.

213

Obzirom na predloženu veličinu odjeljenja, ovaj tim radi i druge uobičajne poslove u zatvoru sa svog područja.

Služba tretmana Članovi službe tretmana vaspitač, psiholog i socijalni radnik koji na odjeljenju obavljaju poslove savjetovanja i tretmana moraju obavezno završiti edukaciju iz oblasti terapije ovisnosti. Služba tretmana i dokumentira u pisanom obliku rad u tretmanu. 1. Mjere praćenja tretmana

Na osnovu iskustava sa ovisnicima koji su prekinuli učešće u tretmanu odvikavanja i vraćeni su u ustanove na izdržavanje kazne, te na osnovu različitih povratnih informacija dobijenih iz institucija za provođenje terapije za ovisnike od droge, pokušaji provođenja terapije često propadaju zbog nedovoljne pripreme lica koja prelaze u institucije u kojim se provodi terapija. Cilj savjetovanja i praćenja lica je da oblikuje stav koji podrazumijeva suzdržavanje od korištenja droga (apstiniranje od opojnih sredstava) i da ga kao takvog podrži, te da se steknu sposobnosti i znanja koja su neophodna osnova za uspješan početak terapije. Pored rada u grupi koji obavlja službenik koji prati tretman, u cilju pružanja dodatne podrške i poboljšanja društvenih vještina provode se sedmične grupne sesije – po potrebi uz učestvovanje psihologa, te redovni individualni razgovori. Individualni razgovori

U okviru individualnih razgovora sa licem dolazi se do individualnih rješenja u psihosocijalnoj oblasti. Termini razgovora se određuju individualno. Grupni rad

U okviru grupnih sesija treba pokušati motivirati ovisnike da prevaziđu svoje strahove i da se suoče sa svojom životnom historijom, svojom ovisnošću od droge, trenutnom situacijom i svojim životom u budućnosti. Treba im dati priliku da vježbaju pravila ponašanja koja su osnova života u grupi i da u toj oblasti steknu sposobnosti (npr. sposobnost ostvarenja kontakta, veze, prevladavanja konflikta i kritikovanja) koje su neophodne za terapiju. 2. Razgovori sa članovima porodice

U pravilu, ovisnost ide ruku pod ruku sa smanjenjem sposobnosti izgrađivanja međuljudskih odnosa. Za uspjeh tretmana je neophodno i uspostavljanje i održavanje veza sa vanjskim svetom, pogotovo sa članovima porodice ili životnim saputnicima. Često su se članovi porodice i ovisnici zbog simpatija, osjećaja krivice, potrebe za pomoći i kontrole uživjeli u uloge koje se međusobno dopunjuju na negativan način. Osobito je roditeljima ili životnim saputnicima teško da se uzdrže i prevaziđu prazninu koja možda nastaje. Kroz zajedničke razgovore sa članovima porodice i ovisnicima treba pokušati dati poticaj i smjernice da pokrenu promjene u svom ponašanju.

214

3. Kontakt sa aplikantima (ovisnicima koji žele smještaj u odjeljenje)

Zainteresirani ovisnici koji bi željeli smještaj u odjeljenju dobivaju informacije putem promotivnih materijala i eventualno putem informativnog razgovora i intervjua o načinima rada odjeljenja. Zahtjeve za prijem priprema služba tretmana, a konferencija (timski sastanak) donosi odluke o prijemu. 4. Pomoć za učešće u provođenju mjere terapijskog liječenja ovisnosti

Naglasak u poslovima i zadacima službe tretmana je na pomoći raznih institucija u provedbi tretmana ovisnosti. Tu spada izbor i stupanje u kontakt sa nekom pogodnom ambulantom ili stacionarnom ustanovom za provođenje terapije. Izbor ustanove i stupanje u kontakt se odvija uzivajući u obzir pojedinačne resurse i potrebe svakog pojedinca.

Služba osiguranja Obavlja i vrši poslove sigurnosti, osigurava odjeljenje i prostorije u kojima borave i rade ovisnici, sprovodi u život odredbe kućnog reda odjeljenja koje su u vezi sa sigurnošću, te vrši i druge poslove iz oblasti opšte i lične sigurnosti. Osim toga, pripadnici ove službe učestvuju u sastancima grupe u odjeljenju na temu njihovog ponašanja na poslu, na odjeljenju, u slobodno vrijeme, a po potrebi su uključeni i u druge aktivnosti. Pripadnici službe osiguranja koji rade na tom odjeljenju moraju biti educirani iz oblasti rada sa ovisnicima.

Medicinska služba Medicinska služba odgovorna je ne samo za praćenje zdravstvenog stanja štićenika ustanove, nego i za uspostavu takvih uslova u medicinskom smislu koji će promovisati blagostanje i štićenika i službenog osoblja, kao i provođenje redovnog testiranje na droge. Naredbe za obavljanje testiranja na drogu posebno se evidentiraju. Rezultati laboratorijskih pregleda se, ukoliko su nalazi pozitivni, prvo dostavljaju liječniku ustanove, tako da on odmah može provjeriti da li je pozitivan nalaz rezultat nekog medicinskog tretmana. Osim toga, dva puta godišnje se štićenici informišu generalno o zdravstvenim posljedicama korištenja droga. Informacija o zdravstvenom stanju će se proslijediti timu za praćenje ukoliko je lice prije prijema u pisanoj formi oslobodio liječnika ustanove od obaveze čuvanja tajnosti podataka o pacijentu.

Radno instruktorska služba Kako svi koji su uključeni u program moraju raditi bilo u punom radnom vremenu, bilo u radnoj terapiji, radni instruktori koji rade sa njima, moraju biti educirani u oblasti rada sa ovisnicima. Isto tako prisustvuju sastancima grupe u odjeljenju.

215

- Edukacija osoblja Uspješno izvođenje programa i strategije rada sa ovisnicima od droge zavisi od dobro i uspješno educiranog osoblja, koje je motivirano za takav rad i koje i voli takav rad. Edukacija osoblja je sastavni dio uvođenja programa. Isto tako je značajno da svi radnici zatvora koji rade sa ovisnicima dobiju osnovne informacije i spoznaje o štetnim utjecajima zloupotreba droga, kao i o osnovama načina rada sa ovisnicima. Sastavni dijelovi obuke su evaluacija programa, informacije o toku izvođenja programa, kao i monitoring učinkovitosti i uticaja programa. - Supervizija (nadzor) Izvođači programa u ustanovama moraju biti pod nadzorom vanjskog stručnjaka. 7.6. Otpust iz zatvora Priprema na otpust iz ustanove je jako značajna za sva osuđena lica, a pogotovu za ovisnike. Programi pripreme uključuju između ostalog i trening samokontrole, uzimanje droge i radne sposobnosti, te mogućnost zaposlenja, slobodno vrijeme i životni stil - znači sve teme koje su jako značajne za ovisnike. Pri tome sa zatvorska ustanova povezuje sa ustanovama u zajednici koje nastavljaju rad sa ovisnicima. Kontinuitet rada je jako značajan i uključuje i pomoć po otpustu iz zatvora. 7. 7. Finansijski, materijalni i kadrovski uslovi Za izvođenje ovih programa potrebno je obezbjediti određena finansijska sredstva (stalna nabavka latex rukavica, dezinfekcijskih sredstava, urinskih testova i sl., kao i literature sa tog područja, početna i dodatna edukacija osoblja i zatvorenika), materijalne uslove za uređenje prostorija za izvođenje urinskih testova, uspostavu odjeljenja bez droga, kao i potrebne kadrove za izvođenje programa. 7.8. Evaluacija programa i istraživanja Programi koji se budu izvodili moraju biti evaluirani u pogledu uspješnosti i u saradnji sa istraživačkim ustanovama. Kod ovog pitanja, značajnu ulogu igra uvođenje informacionih tehnologija u cilju prikupljanja, obrade podataka i pružanja informacija.

216

VIII. REZIME Broj osuđenih lica povezanih sa drogom je u porastu. Zato je potrebno organizirati i izvoditi tretman i programe sa ovisnicima u zatvorima u BiH. Ovaj dokument predstavlja paletu mogućnosti koje se mogu modificirati s obzirom na prostorne i kadrovske mogućnosti pojedinih zatvora. Zato se predlaže da se u okviru strategije izrade i modifikacije koje bi se primijenile u pojedinim zatvorima, kao i diferencirani programi za tretman različitih skupina osuđenih lica. Predlaže se da se odabere jedan zatvor u kojem bi se izvodio pilot projekat i analizirala stečena iskustva. Potrebno je da postoji kontinuirana edukacija zatvorskog osoblja o problemu ovisnosti, odnosno tretmanu ovisnosti. Ovisnici moraju puno raditi na sebi, moraju promišljati o vlastitom biću, moraju štošta saznati o sebi i svojim odnosima sa drugima. Ovo im se često neće svidjeti, taj put je dug i često bolan, ali dobro motivirani, ovisnici mogu to uraditi i iskopati se iz pakla droge.

217





VISOKORIZIČNE KATEGORIJE ZATVORENIKA

Prilog 1

ŠEMATSKI PRIKAZ

ZAVODSKOG PROGRAMA TRETMANA OVISNIKA - SUHO

ODJELJENJE

OVISNICI KOJI ODUSTANU OD PROGRAMA ILI KOJI SU POZITIVNI NA TESTU

„SUHO ODJELJENJE“ (OVISNICI U ZPTO-u)

SKUP MJERA LIBERALIZACIJA REŽIMA

MEDICINSKI TRETMAN

PRIJM

SARADNJA S INSTITUCIJAMA

„HETEROGENA VASPITNA GRUPA“ (STANDARDNA)

OVISNICI KOJI POTPIŠU „TERAPIJSKI UGOVOR“

OVISNICI KOJI SE IZJASNE DA NE ŽELE UĆI U PROGRAM

OVISNICI KOJI NAKNADNO ŽELE UĆI U PROGRAM

PRIJEMNO ODJELJENJE

(TRIJAŽA NA OSNOVU PSIHOLOŠKOG NALAZA, SOCIJALNE ANAMNEZE, SIGURNOSNIH MJERA,

REGISTRIRANI OVISNICI, PRIZNANJE OSUĐENIKA)

- IND. PSIHOTERAPIJA - GRUPNA TERAPIJA - SOCIOTERAPIJA - RADNO-OKUPACIONA TER. - MUZIKO I TERAPIJA SLIKANJEM - POJAČANA KONTROLA OBAVEZNO TESTIRANJE

- FLEKSIBILNIJI KUĆNI RED ČEŠĆI KONTAKT SA PORODICOM - MOGUĆNOST KORIŠTENJA VANJSKIH POGODNOSTI

- AMBULANTNI PROSTOR UNUTAR ODJELJENJA

- POSJETE INSTIT. UDRUŽENJIMA - KULTURNI I SPORTSKI DOGAĐAJI - SARADNJA SA KOMUNAMA

MULTIDISCIPLINARNI TIM

- PSIHIJATAR - VODITELJ VAS. GRUPE - PSIHOLOG - SOC. RADNIK - MED. TEHNIČAR - SLUŽBA OBEZBJEĐENJA





SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA ZA OSUĐENA LICA POČINIOCE KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE U ZATVORIMA U BOSNI

I HERCEGOVINI (4)


223

SADRŽAJ

Stranica I. UVOD

225

II. TRETMAN POČINILACA KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE U EVROPSKIM ZEMLJAMA Nekoliko osnovnih činjenica o izvođenju programa tretmana za počinioce krivičnih djela seksualne prirode u zatvorima

1. Ko su počinioci takvih krivičnih djela 2. Poricanje, racionalizacija i ostale karakteristike

počinilaca krivičnih djela seksualne prirode 3. Tretman 4. Ciljevi tretmana 5. Tehnike tretmana 6. Procjena rizika 7. Kada je najbolje vrijeme započeti sa programom 8. Intenzitet programa 9. Uloga osoblja u efikasnoj realizaciji programa 10. Istraživanja i evaluacija 11. Korektivni tretman u zajednici 12. Problemi

226

226

226

227 228 228 229 229 229 229 230 231 231 231


232

IV. TRENUTNE OKOLNOSTI VEZANE ZA TRETMAN POČINILACA KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE U BIH

232

V. PRIJEDLOG PROGRAMA TRETMANA ZA POČINIOCE KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE U ZATVORIMA U BIH

5.1. Prijemna faza i plan tretmana 5.2 .Osoblje 5.3. Prijedlog programa tretmana

5.3.1. Pripreme za terapijske grupe 5.3.2. Individualni program 5.3.3. Formiranje terapijskih grupa 5.3.4. Programi održavanja postignutih rezultata 5.3.5. Istraživanja i evaluacija 5.3.6.Povezanost i suradnja sa vanjskim institucijama

233

233 235 236 236 237 237 240 240

241

VI. REZIME

241

VII. PREPORUKE

241

225

I. UVOD Osuđena lica - počinioci krivičnih djela seksualne prirode (u daljnjem tekstu seksualni prestupnici) u strukturi ukupne osuđeničke populacije na prostoru Bosne i Hercegovine ne predstavlja značajniji postotak gledano na njihov trenutni broj. Međutim, pažljiva analiza posljedica i društvene opasnosti koje su prouzrokovali ovi počinioci i problemi sa kojima su suočene ili se suočavaju njihove žrtve, zahtijevaju oprez svih društvenih faktora koji se suočavaju s ovim problemom, a posebno institucija kao što su centri za socijalni rad, specijalne zdravstvene ustanove, sudovi, policija i zatvorske ustanove.

Ono što je od posebnog značaja ako se na ovakvu društvenu pojavu želi reagovati ozbiljno, poštujući rezultate naučnih i stručnih istraživanja, jeste sistematičan timski rad svih nabrojanih društvenih subjekata koji se bave ovim problemom kako sa aspekta uzroka, tako i posljedica.

Ne zanemarujući važnu ulogu i značaj drugih društvenih institucija, ovdje ćemo se posebno baviti tretmanom ove kategorije osuđenih lica u procesu izvršenja kazne zatvora, oblicima i metodama stručnog rada koji se prema njima primjenjuju. Pored toga, bavićemo se i stepenom rizika i potrebama ovakve osuđeničke populacije kako bi se izradili potpuni i sveobuhvatni planovi i program stručnog rada i nadzora, od čega će u najvećoj mjeri zavisiti njihov povratak u socijalnu sredinu gdje žive. Kod pripreme, izrade i izvođenja programa za seksualne prestupnike važno je imati izrađene smjernice za izvođenje programa u zatvorima koje obično priprema zatvorska uprava (državna ili entitetska) u suradnji sa stručnjacima različitih organizacija u zajednici, te ministarstvom pravde i drugim relevantnim ministarstvima. U svojoj osnovi to je strateški dokument za rad u ovoj oblasti. Takav dokument između ostalog uključuje:

- temeljne principe rada, - standarde za izvođače programa koji uključuju smjernice za procjenu

rizika, ciljeve tretmana, intenzitet programa, modalitet tretmana, ocjenu i istraživanje,

- pripremu za otpust, - sudjelovanje vanjskih organizacija, - otpust iz zatvorske ustanove.

Dokument koji je pred vama predstavlja pokušaj pripreme prijedloga tretmana seksualnih prestupnika u BiH.

226

II. TRETMAN POČINILACA KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE U ZATVORIMA U EVROPSKIM ZEMLJAMA U većini evropskih zemalja broj seksualnih prestupnika u zatvorima je u porastu, a njihov udio u osuđeničkoj populaciji se kreće od 4% do 17%, što je prouzrokovano i činjenicom da se za najteža krivična djela seksualne prirode izriču duže kazne. Uz kaznu zatvora se ponegdje izriče i mjera obaveznog liječenja, koja se izvršava u odgovarajućim institucijama. Istraživanja pokazuju da je najprikladnija metoda tretmana ona koja se temelji na kognitivno-bihevioralnom modelu koji uključuje strategiju prevencije recidiva seksualnog nasilništva. Isto tako je značajno da su programi u zatvoru povezani sa pripremom za otpust, pomoći koja se pruža poslije isteka kazne i mogućnošću nastavka tretmana u zajednici. Programi koji su doživjeli ekspanziju u zapadnim demokracijama u proteklih 10 godina su usvojili pristup pod nazivom “kognitivno-bihevioralni/sprečavanje recidiva” koji je nastao i razvio se u Sjevernoj Americi. Od tamo su neke evropske zemlje preuzele te programe i prilagodile ih specifičnostima svojih zatvorskih sistema. Neke zemlje su ih pak izradile same u saradnji sa stručnjacima u zajednici. Takve programe koriste u Engleskoj i Velsu, Škotskoj, Irskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj i drugim zemljama. Tretman počinje najprije sveobuhvatnom procjenom koja uključuje psihološke testove, kliničke intervjue i druge tehnike koje definišu ciljeve tretmana i strategije za svakog seksualnog prestupnika ponaosob. Isto tako se proučava šta je izazvalo takva krivična djela u prošlosti, što sve zajedno pomaže u definiranju stavova, razmišljanja i i vještina ponašanja koje su potrebne i utječu na smanjena rizika od ponovnog činjenja krivičnog djela. Tretman uključuje kako grupnu, tako i individualnu terapiju.

NEKOLIKO OSNOVNIH ČINJENICA O IZVOĐENJU PROGRAMA TRETMANA ZA POČINIOCE KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE U ZATVORIMA 1. Ko su počionici tih krivičnih djela? Počinioci ovakvih krivičnih djela mogu biti razne kategorije ljudi, takvo ponašanje nije tipično za neku socijalnu, ekonomsku ili rasnu kategoriju. Gledano površinski, seksualni prestupnici se uglavnom ponašaju sasvim obično, većina njih ima stabilno zaposlenje, uživa podršku prijatelja, porodice, sredine u kojoj se kreće i živi i nema kazneni dosije. Neki od njih su najugledniji članovi zajednice i aktivno učestvuju u svim segmentima života u njoj. Međutim, ispod ove površine kriju se individue koje su počinioci teških krivičnih djela sa obilježljima seksualnog i devijantnog karaktera. Stoga ne postoji „tipičan“ profil seksualnog prestupnika, ali postoji čitav niz karakteristika i modela ponašanja koji se vežu za mnoge seksualne

227

prestupnike i omogućavaju razumijevanje ovog fenomena, kao i izradu programa njihovog tretmana.

2. Poricanje, racionalizacija i ostale karakteristike počinilaca krivičnih djela seksualne prirode Većina seksualnih prestupnika je sklona poricanju, što je oblik kognitivnog poremećaja koji smanjuje individualni osjećaj odgovornosti za devijantno ponašanje. Kada bi mogli shvatiti okrutnost onoga što čine, većina seksualnih prestupnika bi se suzdržala od činjenja takvog djela. Poricanje je bitno pitanje koje se mora kontinuirano tretirati putem terapije i nadzora. Postoje mnogi oblici poricanja, uključujući poricanje

• kaznenog djela (“ja to nisam učinio”), • seksualne namjere (“ja sam je samo htio podučiti o dijelovima ljudskog

tijela”), • odgovornosti (“bio sam pijan”), • nanesene štete (“ja sam je dodirivao, ali nisam je silovao”), • seksualnog užitka (“ja sam to učinio zato što me ona molila da to

uradim”), • seksualnog uzbuđenja (“ja sam imao s njim oralni seks, ali nisam se

seksualno uzbudio”), • planiranje (“jednostavno se tako desilo”), • stupanj ili obim zlostavljanja (“za ovih sedam godina koliko sam vođa

izviđača samo sam dva dječaka dirao”), i • mogućnost ponovnog činjenja (“neće se više desiti, pronašao sam

Boga.”). Ostale karakteristike seksualnih prestupnika su tajnovitost, manipulacija, zavođenje i namamljivanje žrtve – stalna izgradnja odnosa povjerenja sa žrtvom što kasnije smanjuje otpor žrtve pri seksualnom kontaktu, te nemogućnost suosjećanja sa štetom koju su nanijeli žrtvi. Većina seksualnih prestupnika zna da je njihovo ponašanje nezakonito ili da društvo na takvo ponašanje ne gleda sa naklonošću. Nekih je stid ili osjećaju krivicu zbog onog što rade. Oni često manipuliraju drugim osobama kako bi došli do žrtve ili kako bi sakrili vlastito ponašanje. S obzirom na navedeno, seksualni prestupnici su skloni laganju i prikrivanju svojih djela. Ponekad su ovi prestupnici vrlo uspješni u uvjeravanju prijatelja, obitelji (pa čak i loše obučenih službenika i osoba koje su nadležne za pružanje tretmana) da oni nisu “seksualni nasilnici”. Seksualni prestupnici mogu također patiti od kognitivnih poremećaja. Kognitivni poremećaji se manifestuju kao razmišljanje i stavovi koji dozvoljavaju seksualnom prestupniku da minimizira, opravdava i racionalizira devijantno ponašanje, te umanjuje svoju krivicu i osjećaj odgovornosti za takvo ponašanje. Kognitivni poremećaji omogućuju seksualnom prestupniku da prevaziđe određene rezerve i u konačnici svoje fantazije pretvori u konkretno ponašanje.

228

Devijantne seksualne fantazije, kada prestupnici dodiruju dijelove svog tijela i fantaziraju o tome šta će raditi žrtvama, igraju centralnu ulogu u seksualnom prestupništvu. U nekim slučajevima seksualni prestupnici nisu čak ni svjesni da su njihove fantazije devijantne; s obzirom da te fantazije traju duži period te ih oni smatraju normalnim. Vrlo često, razotkrivanje fantazija tokom terapije je i prvi put kada seksualni prestupnik počinje dovoditi u vezu svoje seksualne fantazije i svoje devijantno ponašanje. 3. Tretman počinilaca krivičnih djela seksualne prirode Prilikom izrade bilo kog programa neophodno je razjasniti sljedeći pojam: seksualno devijantno ponašanje može se tretirati. Ključna riječ u tretmanu seksualnih prestupnika nije „liječiti“, već samo „kontrolisati“. Kroz tretman ovakvi prestupnici mogu naučiti upravljati svojim nasilnim ponašanjem, izbjegavati ga i tako smanjiti rizik od ponovnog činjenja krivičnog djela. Takođe istovremeno i razvijaju sposobnosti i vještine koje će im pomoći da se uključe u život po završetku kazne. Sledeći bitan element u tretmanu seksualnih prestupnika je shvatiti i razumjeti da je taj tretman sličan tretmanu ostalih osuđenih lica koji imaju probleme sa ovisnosti ili iracionalno, opsesivno ponašanje. Pojednostavljeno, to znači da kao što se ovisnik o drogama uči živjeti bez droge, osuđena lica počinioci krivičnih djela seksualne prirode trebaju naučiti kako da iskorijene svoja devijantna interesovanja i ponašanja ili ako to ne mogu, bar da nauče kontrolisati takve oblike ponašanja. Da bi tretman bio uspješan, prestupnik mora biti aktivan učesnik u procesu identificiranja rizičnog ponašanja i izradi strategija za reagiranje na taj rizik. Oni su ti koji su odgovorni za kontrolisanje svojih seksualno devijantnih nagona. Ako odaberu da i dalje poriču krivično djelo ili se odbiju uključiti u program tretmana, biće izloženi riziku da ponovo nastave sa seksualno devijantnim ponašanjem. 4. Ciljevi tretmana Uspješan tretman zavisi od kompletne procjene prestupnika koja uzima u obzir sve relevantne podatke i karakteristike prestupnika, kao i samog djela koje je počinio, kako bi se mogli uspostaviti konkretni i mjerljivi ciljevi. Ciljevi tretmana generalno uključuju podučavanje prestupnika da prihvati odgovornost i modifikuje kognitivne poremećaje, razvije osjećaj empatije prema žrtvama, shvati kompleksnost sopstvenog problema koji je prethodio seksualnom ponašanju, da razvije vještine sprečavanja recidiva i kontroliše sopstvene nagone. Takođe pomaže prestupniku da unaprijedi samopoštovanje, poboljša komunikacijske vještine i usavrši vještinu za rješavanje problema, kao i vještinu nošenja sa situacijom, te da razvije zdrave seksualne odnose sa zrelim/odraslim osobama.

229

5. Tehnike tretmana Najefikasniji programi tretmana kombiniraju bihevioralno-kognitivni pristup i uvjetovanu averziju, usavršavanje vještina, kognitivno restruktuiranje i sprečavanje recidiva. Ove terapije se često dopunjavaju sa obiteljskim terapijama, tretmanima odvikanja od droga ili alkohola, bračnima terapijama i intervencijama kod individualnih kriza. Većina profesionalaca koji se bave tretmanom seksualnih prestupnika preporučuju grupnu terapiju umjesto individualne terapije. Programi za tretman seksualnih prestupnika su konfrontacijski i invazivni i na više načina se razlikuju od ostalih programa koji se dotiču mentalnog zdravlja. U slučajevima gdje seksualni prestupnik pati od devijantnih seksualnih fantazija koje utiču na njegovu koncentraciju i psihološku stabilnost, potrebno je uz prethodne konsultacije sa neuropsihijatrom uključiti odgovarajuću farmakološku terapiju, što je kod takvih prestupnika primaran i preloman trenutak koji će pokazati da li će se nakon perioda liječenja moći uključiti u planirane terapijske programe. 6. Procjena rizika Procjenu rizika i procjenu zatvorenikove spremnosti da se podvrgne tretmanu treba gledati kao proces i stalnu praksu. Procjena rizika se odnosi na ocjenjivanje sveukupnog rizika od mogućnosti ponovnog činjenja djela. Procjena rizika je ključna komponenta u upravljanju seksualnim prestupnicima zbog toga što pomaže službenicima da definiraju planove i uvjete supervizije/nadzora. Procjena rizika je dinamičan proces i izvodi se u raznim fazama kako kod prijema u zatvor, tokom izdržavanja kazne, tako i kod priprema za otpust. 7. Kada je najbolje vrijeme početi sa programom? Postoje određene rasprave oko najpogodnijeg vremena za otpočinjanje programa tretmana seksualnih prestupnika. Neki predlažu da bi tretman trebalo početi pred samo puštanje prestupnika u zajednicu. Ostali predlažu da bi se sa tretmanom trebalo početi što je moguće ranije kako bi se iskoristila prednost nastala motiviranošću i još uvijek svježim sjećanjem na djelo i njegovih posljedica po žrtve. Često početak tretmana zavisi od dostupnosti službi koje pružaju tretman. 8. Intenzitet programa Visok intenzitet Programi se preporučuju za one seksualne prestupnike za koje se procjenjuje da se nalaze pod visokim rizikom od ponovnog činjenja djela i koji imaju visoke potrebe. Ovi programi se obično realiziraju u specijaliziranim jedinicama.

230

Prestupnicima koji imaju visoke potrebe treba više vremena da dosegnu prihvatljivi nivo funkcioniranja kod svakog od ciljeva programa i njima će gotovo zasigurno trebati programirati dodatni specijalni program tretmana seksualnih prestupnika (npr. kognitivne vještine, život bez nasilja, zloupotreba supstanci) Umjeren intenzitet Ovi programi se preporučuju za prestupnike za koje se procijeni da se nalaze pod umjerenim rizikom sa stupnjem potrebe koji je bilo umjeren ili visok. Programi umjerenog intenziteta se mogu izvoditi u ustanovama različitog stupnja sigurnosti. Mali intenzitet Ovi programi se preporučuju za seksualne prestupnike koji su pod malim rizikom. Obično se izvode u ustanovama sa minimalnim stupnjem sigurnosti. Programi održavanja postignutih rezultata Trebali bi biti dostupni za sve seksualne prestupnike koji su bili podvrgnuti tretmanu. Ostali programi Programi koji se fokusiraju na način razmišljanja, impulsivnost, napredovanje u obrazovanju, radne vještine, zloupotrebu alkohola i droga i nasilje u obitelji, mogu se izvoditi u periodu dok visoko rizični seksualni prestupnik čeka specijalizirani tretman. Ovi programi bi trebali pripremiti prestupnika tako što će se raditi na generalnim stvarima iz programa terapije kao što je rad u grupi, tajnost informacija, povjerenje i izlaganje prestupnika posebnim tehnikama i strategijama, kao što je, na primjer, snimanje na video vrpcu. Tehnike upoznavanja sa određenim principima učenja kao što su ponašanje na temelju rivaliteta, blizina potpore, generalizacija i kognitivna medijacija mogu se prenositi iz jednog u drugi program, čime bi se trebalo smanjiti vrijeme koje je potrebno da se obrade ova pitanja u ranoj fazi grupnog rada. 9. Uloga osoblja u efikasnoj realizaciji programa Smatra se da osoblje predstavlja značajan resurs koji, kada zatvorska uprava njime dobro upravlja, može unaprijediti korektivne postupke i prakse, kao i same rezultate. Uloga osoblja u procesu rehabilitacije je jako bitna. Njihov odabir, obuka, podrška i ostanak u ustanovi su isto tako važni za efikasnu rehabilitaciju prestupnika koliko i instrumenti procjene, moduli programa i strategije supervizije. To treba biti sinergijski odnos – kvalitetno osoblje (vještine, znanje i osobine) unapređuju dobre programe.

231

10. Istraživanja i evaluacija Postoji striktna procedura prikupljanja podataka i njihovog prosljeđivanja i razmjenjivanja sa svim pravosudnim organima. Seksualni prestupnici također imaju pravo na uvid u sve ili dio informacija iz njihovog dosijea. Istraživanja vrše posebna odjeljenja za istraživanja unutar zatvorske administracije. Svaki korak u tretmanu seksualnih prestupnika se motri i ocjenjuje, kako bi se osiguralo da se primjenjuju najbolje prakse. 11. Korektivni tretman u zajednici Ideal cijelog koncepta korektivnog tretmana seksualnih prestupnika je da tranzicija sa tretmana seksualnih prestupnika u zatvoru na tretman u zajednici prođe “glatko i neprimjetno”. Ti programi su tako namijenjeni osobama kojima je izrečena jedna od probacijskih mjera, kao i onima koji su otpušteni iz zatvora i nalaze se pod probacijskim nadzorom. 12. Problemi Tokom trajanja tretmana, kod svih seksualnih prestupnika može doći do određenih problema u realizaciji tretmana. Ti problemi mogu obuhvatiti odbijanje učešća u programu tretmana, narušavanje povjerljivosti, prekide u grupnom radu. Svi napori trebaju biti usmjereni na uključivanje prestupnika u program tretmana. Ako se individualni program savjetovanja, konfrontacije na ravnopravnom nivou ili bihevioralno ugovaranje kao posljednja mogućnost pokažu neefikasnim, potrebno je dati prednost grupnom radu nad individualnim. Kod osoba koje konstantno izazivaju nevolje i probleme, skidanje sa terapije se može pokazati kao nužnost. Neki programi su usvojili taktiku za skidanje klijenata sa grupne terapije uz ponuđenu mogućnost individualne terapije, kako bi se smanjila opasnost ili strah od iznošenja određenih stvari pred većom grupom ljudi. Efikasnost tretmana treba biti povezana sa prijevremenim otpustom iz zatvora. Seksualni prestupnici trebaju biti svjesni činjenice da će odbijanje ulaska u program tretmana ili izlazak iz programa navjerojatnije rezultirati odbijanjem uvjetnog otpusta.

232

III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT STANDARDI46 Evropska zatvorska pravila47 ne pominju posebne programe za posebne kategorije već općenito kažu da režim osiguran osuđenim licima mora nuditi izbalansiran program aktivnosti koji će omogućiti da žive odgovorno, bez kriminalnog ponašanja i koji će promovisati razvijanje lične odgovornosti. Isto tako, govore o planu izdržavanja kazne koji će obuhvatati programe koji će zadovoljiti potrebe osuđenih lica i pomoći im u prevazilaženju poteškoća i osposobiti ih za život. To podrazumijeva i izvođenje najrazličitijih programa tretmana, a među njima i program za seksualne prestupnike. Ista tako, CPT ističe značaj ukupnog kvaliteta života u nekoj ustanovi. Taj kvalitet zavisi od aktivnosti koje se nude osuđenim licima i o općem stanju odnosa između osuđenih lica i osoblja. Zadovoljavajući program aktivnosti je od ključne važnosti za dobrobit osuđenih lica. Ukratko, možemo reći da se značajna pažnja pridaje mjerama i programima za osuđena lica koji će razviti individualnu odgovornost i pridonijeti da lice vodi odgovoran život bez činjenja krivičnih djela poslije izdržane kazne. IV. TRENUTNE OKOLNOSTI VEZANE ZA TRETMAN POČINILACA KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE U BIH Na osnovu svih relevantnih podataka može se konstatovati da na prostoru BIH do sada nije registrovana nijedna zvanična institucija, nevladina organizacija ili udruženje koji se bave ovim problemom na organizovan i naučno-istraživački način. Ne postoje ni pojedinačna stručna istraživanja, analize i programi za ovakvu vrstu osuđeničke populacije. Tretman ove kategorije osuđenih lica u zatvorima u BiH do sada se nije bitnije razlikovao u načinu planiranja i sprovođenja u odnosu na ostale kategorije osuđenih lica. Jedan od razloga je svakako podatak da je dosadašnji procenat seksualnih prestupnika u ukupnoj osuđeničkoj populaciji nizak, što potvrđuju i statistički podaci iz tri najveća kaznenopopravna zavoda Zenica ( 7%), Foča (4%) i Banja Luka ( 5%) seksualnih prestupnika među ukupnom osuđeničkom populacijom.

46 Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (2020)1 – Rev. 2006 47 Preporuka REC (2006)2

233

Zakonski okviri i definicija Za potrebe ovog dokumenta, seksualni prestupnik je osoba koja je počinila krivično kako je definirano u glavi 19. Krivičnog zakona FBiH i RS48:

• silovanje (čl. 203 KZ FBiH, 193 KZ RS), • spolni snošaj sa nemoćnom osobom (čl. 204 KZ FBiH, 194 KZ RS), • spolni snošaj zloupotrebom položaja (čl. 205 KZ FBiH, 196 KZ RS), • prinuda na spolni snošaj (čl. 206 KZ FBiH), • spolni snošaj sa djetetom (čl. 207 KZ FBiH, 195 KZ RS), • bludne radnje (čl. 208 KZ FBiH, 197 KZ RS), • zadovoljavanje pohote pred djetetom ili maloljetnikom (čl. 209 KZ

FBiH, 197 KZ RS), • navođenje na prostituciju (čl. 210 KZ FBiH, 198 KZ RS), • iskorištavanje djeteta ili maloljetnika radi pornografije (čl. 211 KZ FBiH,

199 KZ RS) • upoznavanje djeteta sa pornografijom (čl. 212 KZ FBiH, 200 KZ RS), i • rodoskrvnuće (čl. 213 KZ FBiH, 201 KZ RS).

Mnoga od ovih krivičnih djela su jako teška i za njih može biti izrečena kazna zatvora čak do 15 godina. Seksualni prestupnici izdržavaju kaznu u različitim zatvorima. V. PRIJEDLOG PROGRAMA TRETMANA ZA POČINIOCE KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE U ZATVORIMA U BiH 5.1. Prijemna faza i plan tretmana Prijemni postupak koji je propisan zakonom odvijaće se po prijemnom dokumentu sačinjenom u okviru ovog projekta. Treba imati na umu da individualni plan tretmana uključuje kontinuum intervencija koje su potrebne jednom seksualnom prestupniku s obzirom na stepen pocijenjenog rizika koji on predstavlja i njegove posebne potrebe. Pored toga, za seksualne prestupnike je potrebno uvesti dodatne procedure koje će pomoći pri izradi individualnog plana tretmana. Te procedure su:

48 Službeni glasnik RS broj 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06 48 Službene novine FBiH broj 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05

234

Pitanja koja se odnose na krivično djelo seksualne prirode

1. Gdje se desio napad? Da li je lokacija odabrana nasumično ili je lokacija uvijek ista?

2. Opišite detaljno kako ste odabrali žrtvu. Da li je osoba posjedovala određene osobine koje su privukle vašu pažnju (npr. njene godine, spol, fizički izgled)?

3. Kakva je bila reakcija žrtve? Da li je žrtva išta rekla, da li je vikala, da li se prepustila ili borila tokom napada? Da li ste se i u jednom trenutku napada zaustavili zbog reakcije žrtve?

4. Ako je žrtva dijete, kako znate da će dijete surađivati? Šta vas je navelo da pomislite da dijete neće nikome reći o napadu?

5. O čemu ste mislili i šta se osjećali tokom napada? Da li ste bili seksualno uzbuđeni tokom napada? Ako jeste, šta vas je seksualno uzbudilo?

6. Šta ste govorili žrtvi tokom počinjenja djela? Da li ste tražili od žrtve ili joj prijetili da nikom ne kaže o napadu?

7. Do koje mjere ste konzumirali droge ili alkohol? Da li ste koristili alkohol ili drogu da omamite žrtvu kako biste umanjili njenu reakciju ili umanjili vlastitu neugodu prije činjenja djela?

8. Da li ste koristili oružje tokom napada? Ako jeste, kako ste ga upotrijebili?

9. Da li ste ikada pokušali da prekinete sa nasilničkim ponašanjem? Kako?

Pitanja koja se odnose na seksualnu istoriju prestupnika

1. Kako ste stekli prva saznanja o seksu? Šta su vam roditelji govorili o seksu?

2. Kako često masturbirate? Koliko ste godina imali kada ste počeli masturbirati? Šta su vam roditelji rekli o masturbaciji?

3. O čemu razmišljate kada masturbirate? Koje su vaše fantazije? Da li su se one tokom vremena promijenile?

4. Kada ste počeli da se viđate s nekim? Opišite vaše prvo seksualno iskustvo.

5. Opišite vaš odnos prema odraslim osobama. 6. Opišite vaš odnos sa supružnikom/ili nekom drugom vama bitnom

osobom? 7. Kako često imate seksualne odnose? Ko je inicijator seksualnog

odnosa u vašoj vezi? 8. Da li ste ikada bili žrtva seksualnog zlostavljanja? Koje je prvo

seksualno iskustvo iz vašeg djetinjstva kojeg se sjećate? Da li ste ikad bili seksualno zastrašivani ili ponižavani?

9. Jeste li ikada virili kroz prozor? Jeste li se ikada namjerno izlagali pogledima? Jeste li vodili opscene telefonske razgovore? Jeste li se ikad radi seksualnog zadovoljstva trljali o drugu osobu u javnosti?

10. Koliko ste imali godina kada su počeli seksualni problemi? Kako je vaša seksualna devijantnost uticala na vaš život (npr. na posao, školu, obitelj, zdravlje)?

235

Procjena rizika Nužno je obavezno uvesti procjenu rizika koji podrazumijeva ocjenjivanje sveukupnog rizika od ponovnog činjenja djela kojem je prestupnik izložen. Procjena rizika je ključna komponenta u upravljanju seksualnim prestupnicima zbog toga što pomaže službenicima da definiraju planove i uvjete supervizije/nadzora. Pored toga, savjeti se pružaju na osnovu procjene slijedećih pet faktora:

� Koja je vjerovatnoća od ponovnog počinjenja djela? Istražiti sličnosti sa ostalim seksualnim prestupnicima, uključujući i vrstu djela, višestruka seksualna interesovanja i fantazije, stupanj primjenjene sile, stil života prestupnika i devijantnu seksualnu uzbuđenost.

� Kakav stupanj štete se može očekivati kao rezultat ponovnog počinjenja kaznenog djela? Istražite stupanj sile koju koristi prestupnik i njegove predispozicije za nasilje. Ako prestupnik nema istoriju nasilnog ponašanja, napraviti uvid u prethodna kaznena djela koja su mogla dovesti do nasilništva ili ukazivati na prijetnju od nasilništva.

� Pod kojim uvjetima se može očekivati ponovno činjenje djela? Razmotriti pristup prestupnika žrtvama, upotrebu alkohola ili droga, upotrebu seksualnih stimulansa, njegovo zaposlenje i mjesto stanovanja, korištenje automobila i emotivno stanje.

� Ko bi mogao biti žrtva novog napada? Sagledati način odabira prošlih žrtava prestupnika. Koristiti pletismograf i poligraf (kada je moguće) kako bi se odredile potencijalne žrtve.

� Kada se može očekivati novo počinjenje kaznenog djela? Analizirati načinočinjenja prošlih kaznenih djela prestupnika i istražiti vremenski period, godišnje doba, godine starosti počinitelja i mogući način činjenja novog djela putem analize ostalih seksualnih prestupnika.

5.2. Osoblje Programe bi mogli izvoditi radnici službe tretmana koji bi bili dodatno obučeni sa područja seksualnih smetnji i prestupnika, a radili bi u paru. Preporučuje se da jedan član osoblja u tom paru bude psiholog. Pored početne obuke, mora se provoditi i kontinuirana obuka koja im omogućava da ostanu u toku sa novim dešavanja na području tretmana. Isto tako, na odgovarajući način trebaju biti obučene i ostale kategorije osoblja. Osoblje službe sigurnosti mora biti upoznato sa načinom radom sa seksualnim prestupnicima, te sa svojom ulogom u programu. Kako su ovi službenici u stalnom kontaktu sa njima, mogu im bolje i pomoći ako posjeduju odgovarajuća znanja. Pored toga, treba organizirati obuku i za rukovodioce zatvora, kako bi se njihovo osoblje upoznalo sa koristima takvih programa koje se izvode u zatvorima, kao i drugih rehabilitacijskih programa koji se izvode u zatvorima.

236

5.3. PRIJEDLOG PROGRAMA TRETMANA ZA POČINIOCE KRIVIČNIH DJELA SEKSUALNE PRIRODE KOJI BI SE PRIMENJIVALI U ZATVORIMA U BiH Kada govorimo o uvođenju programa za seksualne prestupnike u zatvore, ali ne samo tih programa nego i drugih, treba spomenuti potrebu za uspostavljanjem kulture i organizacije u zatvoru koja će dopunjavati i podupirati programe i potrebe tretmana, uključujući i pripremu za otpust iz zatvora. To svakako nije lak zadatak i zavisi od rukovodstva, politike i operativnih procedura koje omogućavaju osoblju da promovira tu kulturu. A to uključuje: - odgovarajuće programe, - specijaliziranu obuku osoblja, - posebna pažnja posvećena je posjetama i drugim kontaktima, - ograničiti pristup pornografskoj literaturi, - prepoznavanje mogućih znakova nasilja kod seksualnih prestupnika, - priprema za otpust i otpust, i - reintegracija u društvenu zajednicu. Zatvor treba imati i tijesnu saradnju sa institucijama u zajednici koje se bave seksualnim prestupnicima jer se u konačnici svi seksualni prestupnici vraćaju opet u zajednicu. Za izvođenje programa trebao bi postojati multidisciplinarni tim koji bi sačinjavali psiholog, vaspitač, socijalni radnik i pripadnik službe bezbijednosti. Programi moraju biti pažjivo pripremljeni i planirani, potpomognuti odgovarajućim kadrovskim rješenjima, te uživati podršku podršku općenito. Osim toga, moraju se i evaluirati. 5.3.1. Pripreme za terapijske grupe - faza motivacije – grupa za motivaciju U početnoj fazi izdržavanja kazne zatvora seksualni prestupnici bi se uključili u grupu za pripremu koju bismo nazvali grupa za motivaciju. Te grupe su jako efikasne u podržavanju i unapređenju želje za promjenom. Namjera je da sudionici isto tako pronađu i uvide potencijalne prednosti svog uključenja u terapijsku grupu. Ovaj program bi bio pojednostavljen i prilagođen mentalnom i obrazovnom nivou svakog osuđenog lica kako bi ga svako od njih mogao razumjeti, prihvatiti i aktivno učestvovati u njemu. To u stvari znači da ovaj program ne bi bio samo terapeutskog već i edukativnog karaktera. Ove grupe za motivaciju bile bi oglednog karaktera i služile bi kao vid trijaže (selekcije) za drugu fazu terapijskog rada. Drugim riječima, najprije bi se pružile informacije o mogućnostima terapije, razbili bi se mitovi o terapeutskim programima i ponudile bi se smjernice kako se najbolje pripremiti za tretman i uključenje u terapijske grupe.

237

Onda bi se prešlo na rad na motivaciji, gdje če učesnici eksplorirati koje promjene su potrebne u njihovim životima i kako da do njih dođu. Isto tako grupa bi pomogla ka izgradnji i poboljšanju samopoštovanja i samoefikasnosti kroz iskustva u grupi. Izvođać

- Vaspitač ili psiholog ili socijalni radnik Grupa

- zatvorenici počinioci krivičnih djela seksualne prirode, bez obzira na stupanj rizika, psihopatologiju i činjenicu dali priznaje krivično djelo ili ne

- Broj članova 10 do 12 - 1x sedmično 2 sata - Trajanje najmanje tri mjeseca, trajanje zavisi i od mogućnosti

uključenja u sljedeću fazu tretmana. Cilj Priznaje djelo Ima želju da bi napredovao Motivacija za uključenje u grupu Ovaj vid programa bi se odvijao u svim zatvorima gdje su osuđena lica sa ovom problematikom. Isto tako napraviti listu literature sa područja seksualnog života koja bi se koristila u radu. 5.3.2. Individualni program U zatvorima gdje imaju pojedinačne primjere, rad bi se odvijao na individualnoj osnovi, u svrhu motiviranja i pripreme za grupnu terapiju. - Individualan rad treba početi sto prije i on će isto pomoći osuđenom licu da se što prije privikne na zatvor, jer obično imaju i duže kazne. Kroz individualan rad treba ih podupirati u njihovoj namjeri da se promjene. Neki odbijaju grupni rad, pa im treba pružiti mogučnost individualnog rada. 5.3.3. Formiranje terapijskih grupa i izrada programa Nakon završenog rada u grupi za motivaciju ili individualnog rada organizovao bi se sastanak (konferencija) na kome bi se razmatrali i sumirali postignuti rezultati u probnom tromjesečnom periodu i izvršila ocjena učešća osuđenih lica u programu, ocjena rada stručnih lica i donijela odluka o nastavku daljeg rada, utvrdili planovi za dalji rad sa jasnim ciljem i zaduženjima stručnih lica. Ti planovi treba da sadrže sledeće elemente: - formulisanje konkretnih individualnih ciljeva tretmana, - individualni i grupni programi psihoterapije sa jasnom orjentacijom i ciljem

238

stvaranja pretpostavki da se osuđeni suoči sa sopstvenim problemom, - stepen rizika i društvena opasnost tog problema za društvenu zajednicu. U ovoj drugoj fazi bi se uključili u terapijski program, koji bi se odvijao u jednom zatvoru. Lokacija Izvodi se u jednom zatvoru u FBiH i u jednom u RS. Za tu potrebu treba formirati posebno odeljenje u tom zatvoru, sa odgovarajućim terapeutskim okruženjem koji će izvoditi program a u kojem radi (mogu samo pola radnog vremena, a drugu polovinu na drugim zadaci kao sto smo vidjeli u Njemačkoj) stručni tim. Metoda rada je timski rad. Svaki predstavnik ovih različitih disciplina unosi svoje specifične sposobnosti u tretman. U to odjeljenje dolaze osuđena lica koja su završila prvu fazu u drugim zatvorima. Odjeljenje se posmatra kao instancu za jačanje ličnosti. Tretman osuđenog lica treba stoga i da služi jačanju njihovog samopoštovanja. Nudi se okvir/prostor u kojem se njegovi intrapsihički konflikti mogu u onolikoj mjeri, u kojoj se to može zastupati, reinscenirati u kontekstu grupnih procesa u grupi, u kojoj ih kadrovi koji rade na tretmanu osuđenog lica mogu dijagnosticirati u socijalnom području i ponovo iskoristiti u psihoterapijskom radu sa zatvorenicima. Trudi se da se razvije nove izvore za emocionalno zrenje i razvoj samopoštovanja kod osuđenog lica, puštajući ih da sudjeluju u odlučivanju i oblikovanju svog svakodnevnog života i aktivnosti u tom posebnom odjeljenju. Ciljevi:

- redukcija opasnosti; - psihička stabilizacija kao pomoć za prevladavanje zatvora; - poboljšanje vještina samorefleksije

Članovi grupe: odrasla muška lica na izdržavanju kazne zbog počinjenog krivičnog djela, kojim predstoji još najmanje (bez gornje granice) jedna godina (npr. do pretpostavljenog puštanja na slobodu ili do protjerivanja iz zemlje etc.)

- koja mogu u dovoljnoj mjeri komunicirati na bosanskom/srpskom/hrvatskom jeziku

- kod kojih postoji potreba za tretmanom, - kod kojih se može poći od pretpostavke da postoji spremnost i da su

sposobni za tretman (u intelektualnom smislu i u vezi sa spremnosti/sposobnosti da barem u načelu dopuste uvid u "unutrašnji svijet"),

- koja su sposobna za grupni rad, - koja pristaju na oslobađanje liječnika od obaveze čuvanja podataka o

pacijentu, - koja su spremna da apstiniraju od droga i kod kojih nema akutne

ovisnosti o opojnim sredstvima, - koja su spremna da rade u radionici, - koja nisu povezana sa subkulturnim strukturama, - koja ne boluju od neke vrste psihoze.

239

Struktura i trajanje Grupa bi se sastajala 2x tjedno po 1,5 sata Voditelj grupe bi bio koterapeutski par (od kojih jedan obavezno psiholog), koji mora biti educiran i sarađivati sa vanjskim izvođačem. Prednost imaju oni radnici koji imaju iskustva sa terapeutskim radom u grupi. Isto tako je poželjna dodatna edukacija iz kognitivne psihologije. Trajanje 60 sati. Za aktivno učestvovanje i uspješan prolazak kroz ovaj program osuđenom bi se ponudila mogućnost nagrađivanja kroz uslovni otpust nakon izdržane 2/3 izrečene zatvorske kazne i mogućnost daljeg aktivnog učestvovanja u sličnim programima koji bi se u postpenalnom periodu sprovodili od strane stručnih timova u vanjskim institucijama koje su profesionalno organizovana i stručno osposobljeni za bavljenje ovom problematikom. Sa onim osuđenim licima koja odbiju ovakav program bi se intezivno radilo na podizanju svijesti o nužnosti prihvatanja istih, kako se ne bi suočili sa određenim praktičnim posljedicama svoje odluke da ne budu kooperativni i da ne sarađuju. Otvorena mogućnost da se osuđeno lice tokom izdržavanja kazne može uključiti u program bi bila u svakom slučaju njegova pozitivna strana. Pitanja koji bi se obavezno tretirala u terapijskim zajednicama kroz program koji se sprovodi morala bi obuhvatiti sljedeća pitanja:

1. pitanja koja se odnose na krivična djela seksualne prirode, 2. pitanja koja se odnose na seksualnu istoriju prestupnika, 3. pitanja koja se odnose na krivično djelo sa obilježljima seksualnog

nasilja i nasilja, 4. pitanja koja ističu društvenu opasnost krivičnih djela s oblicima nasilja

i seksualnog nasilja kako bi se prestupnik direktno suočio s problemom i posljedicama,

5. pitanja koja se odnose na procjenu stepena rizika seksualnih prestupnika prema pojedincu i grupi u socijalnoj sredini gdje živi,

6. pitanja koja će mu pomoći da uspostavi društveno prihvatljive, zdave i poželjne oblike komunikacije u socijalnoj sredini, kako bi se prevazišao osjećaj inferiornosti, nezadovoljstva i odbačenosti koji je u visokom procentu prisutan kod ovakve kategorije osuđenih lica,

7. pitanja koja će se odnositi na podučavanje prestupnika kako da prihvati odgovornost, unaprijedi samopoštovanje, poštovanje drugog, usavrši vještine rješavanja problema nošenja sa situacijom, razvije zdrave seksualne odnose sa zrelom odraslom osobom.

240

Modalitet tretmana • Unutar grupe gdje je nivo rizika i potrebe isti, sastav grupe bi trebao

bioheterogen, što se tiče kaznenog dijela seksualne prirode. • U postizanju što boljih rezultata povećanja nivoa svijesti kod

osuđenog lica poželjno je koristiti različite sadržaje uključujući audio i video materijale.

• Članove porodice ili ostale bliske osobe osuđenog, ukoliko ih ima potrebno je animirati i ohrabrivati da uzmu svoj dio učešća u postupku primjene ove terapije.

• Organizuje se plenum jednom mjesečno kao centralni forum za opšte potrebe grupa (sastanak svih osuđenih lica koja borave na tom odjeljenju i svih zaposlenih na tom odjeljenju).

• po potrebi individualni razgovori sa stručnim osobama • po mogućnosti individualni smještaj • sportska grupa isključivo otvorena za korisnike odjelenja • cjelokupna ponuda za provođenje slobodnog vremena • ponuda za rad u zatvoru • mogućnost profesionalnog obrazovanja • mogućnost školovanja • ukoliko je potrebno uobičajene pogodnosti

5.3.4. Programi održavanja postignutih rezultata Trebali bi biti dostupni za sve seksualne prestupnike koji su bili podvrgnuti tretmanu. Programi održavanja stanja bi morali biti dostupni u svim ustanovama u kojima se nalaze i seksualni prestupnici. Ako nema dovoljno za grupu može i individualan rad.. Dinamiku i trajanje učešća u ovim programima određuje multidisciplinarni tim. Preferiraju se otvorene grupe. Programi bi se trebali fokusirati na sprečavanje recidiva i jačanje rezultata koji su postignuti kroz intenzivnije programe i pravljenje planova za budučnost. To uključuje i pripremu za odpust iz zatvora. Program bi se trebao odvijati intenzitetom od minimum 2 sata terapije uz kontakt dvaput na mjesec do kraja izdržavanja kazne. 5.3.5. Istraživanja i evaluacija U široj društvenoj zajednici bi morale postojati institucije, organizacije i udruženja i pojedinci koji se bave problemom seksualnih prestupnika. S istim bi se sarađivalo u vezi prijemne procedure i uslovnog otpusta ovakve kategorije osuđinih lica. Ta pomoć bi se posebno odnosila na trajniji smještaj i zaposlenje nakon otpusta na slobodu. 5.3.6. Povezanost i suradnja sa vanjskim institucijama U ovom trenutku ne postoji institucija u zajednici koja bi se bavila problemom spolnih smetnji, niti počiniocima ovakvih krivičnih djela.

241

VI. REZIME Da bi sistem upravljanja seksualnim prestupnicima bio uspješan, treba da uključuje:

- procjenu rizika od ponovnog činjenja krivičnog djela i eventualne štete - angažman i motivaciju počinioca za dostizanje pozitivnih promjena - suradnju između svih relevantnih službi i agencija u upravljanju rizika

Kao posljedica toga postoji potreba za razmatranjem na državnom nivou kako će biti obavljene intervencije, odnosno kako će biti provođene. To znači da je potrebno kreirati odgovarajuću infrastrukturu za provođenje koja obuhvata strategiju za upravljanje seksualnim prestupnicima na nivoima ministarstava pravde. Istraživanja ekonomske isplativosti (cost benefit) povezane sa počionici krivičnih djela seksualne prirode pokazuju da je recidivizam tih počinioca mnogo skuplji od pružanja programa, a isto tako kognitivno-behavioralni tretman je pokazao, da se uštedi više nego što košta. Isto tako je jako važno da postoji odgovarajuća podrška i u zajednici kada izađu na slobodu po odsluženju kazne. Znači da postoji sistem probacije, ako postoji, odnosno prihvatanje i pomoć od strane centara za socijalni rad koji privremeno igraju ulogu te službe. VII. PREPORUKE

� Preporuka br. 1 Kako je ovo prvi pokušaj uvođenja rada sa tom kategorijom osuđenih lica, predlažemo da se uvođenje izvršava po koracima i da se isto tako aktivnosti vremenski utvrde, odnosno da se izradi terminski plan. 1. KORAK Predlaže se da se na nivou ministarstava pravde, sektora za izvršenje krivičnih sankcija formira radna grupa koja će na osnovu ovog dokumenta i u saradnji sa ministarstvom zdravlja, odnosno psihijatrijskim ustanovama i centrima za mentalno zdravlje, centrima za socijalni rad i drugim relevantnim faktorima, izraditi strategiju tretmana seksualnih prestupnika i, sukladno tome, predlagati nužne zakonske promjene. 2. KORAK Informiranje i edukacija zatvorskog osoblja, uključujući i rukovodstvo, o strategiji i značaju takvog rada sa seksualnim prestupnicima i o njihovoj ulozi u tremanu.

242

3. KORAK Odabir zatvora gdje će se izvoditi pilot projekat, izrada pilot projekta, te informiranje i edukacija osoblja. Uspostavljanje saradnje sa institucijama u zajednici koje će nuditi pomoć, odgovarati na specifična stručna pitanja i nuditi superviziju osoblju. Uspostavljanje okoline u zatvoru koja če potpomoći uvođenju programa, kao i uspostava multidisciplinarnog tima. 4. KORAK Uvođenje motivacijske grupe u pilot zatvoru. 5. KORAK Evalvacija i analiza rezultata pilotskog projekta. 6. KORAK Uvodenje motivacijske grupe i individualnog rada u sve zatvore u kojima izdržavaju kaznu seksualni prestupnici. 7. KORAK Izrada programa za terapijsku grupu. Izbor zatvorau kojem će se izvoditi program. Formiranje posebnog odjeljenja, gdje borave seksualni prestupnici za vrijeme tretmana. Edukacija osoblja za izvođenje programa. Povezivanje sa vanjskim institucijama. 8. KORAK Uvođenje programa tretmana, te njegova stalna evaluacija i prilagođavanje promjenama

� Preporuka br. 2 Za izvođenje programa potrebno je obezbjediti i odgovarajuća financijska sredstva, materijalne uslove i kadrovske resurse.

243





SMJERNICE I PROGRAMI TRETMANA

VISOKORIZIČNIH KATEGORIJA OSUĐENIH LICA U ZATVORIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

(5)


245

SADRŽAJ Stranica

I. UVOD

247

II. OSNOVNE SMJERNICE ZA TRETMAN VISOKORIZIČNIH OSUĐENIH LICA

247


249

IV. ZAKONSKI OSNOV I DEFINICIJA

250

V. TRENUTNE OKOLNOSTI POD KOJIMA IZDRŽAVAJU KAZNU VISOKORIZIČNA OSUĐENA LICA U BIH 5.1. Institucije u kojima visokorizični izdržavaju kaznu zatvora 5.2. Izdržavanje kazne zatvora 5.2.1. Prijem 5.2.2. Smjestaj 5.2.3. Dužina boravka, praćenje i premještaj 5.2.4. Tretman 1. Rad osuđenih lica 2. Vaspitni rad i programi 3. Aktivnosti u slobodnom vremenu 4. Priprema na otpust 5. Kontakt sa vanjskim svijetom 5.3. Kratak sažetak

252

252 253 253 253 254 254 255 255 255 255 256 256

VI. PRIJEDLOG PROGRAMA TRETMANA VISOKORIZIČNIH

OSUĐENIH LICA

256

VII. REZIME

265

VIII. Prilozi Prilog 1: Predlog programa individualnog tretmana Prilog 2: Pojedinačni faktori rizika

267 273

247

I. UVOD U zatvorskim sistemima se u posljednje vrijeme posebna pažnja pridaje tretmanu lica koja se smatraju visokorizičnim, a posebno se teži iznalaženju balansa između sigurnosnih mjera, te aktivnosti i programa koje im stoje na raspolaganju, kao i obuci osoblja koje će raditi sa njima. Tretman visokorizičnih osuđenih lica (u daljnjem tekstu visokorizični) predstavlja izazov u upravljanju zatvorima, pogotovo jer njihov broj nije velik, a sa druge strane odgovarajuća klasifikacija i upućivanje takvih lica su jako značajni. Poznato je da se red i disciplina trebaju održavati čvrstom rukom, ali ipak ne sa više ograničenja nego što je to potrebno za održavanje reda i dobro organizovanog zajedničkog života. Pri tome je jako važno da postoji jasna definicija ko su visokorizični, kao i kriteriji određivanja. Nadalje, klasifikacija sigurnosti bi se trebala neprestano ispitivati tokom cijelog perioda izdržavanja kazne. II. OSNOVNE SMJERNICE ZA TRETMAN VISOKORIZIČNIH OSUĐENIH LICA U svakoj zemlji postoji izvjestan broj osuđenih lica za koje se smatra da predstavljaju izuzetno veliku opasnost i stoga zahtijevaju posebne uslove. Taj rizik može proisteći iz prirode krivičnog djela koje su počinili, načina na koji reaguju na ograničenja života u zatvoru ili njihovog psihološkog ili psihijatrijskog profila. Ta su osuđena lica „ugrožena“ u smislu da obezbjeđivanje prikladnih smještajnih uslova u zatvoru, obučeno osoblje i specijalizirani režim mogu predstavljati posebne izazove. Jednoobrazan pristup koji primjenjuje mjere maksimalne sigurnosti na ta osuđena lica nije primjeren, već je ključno pitanje da li su specijalne mjere zaista primjerene u pojedinačnim slučajevima. Drugim riječima, individualizacija mjera. Pri tome, bilo kakav generalni pristup u primjeni mjera visoke sigurnosti nije prikladan. Kako ono što podrazumijeva „opasnost“ mora varirati od slučaja do slučaja, tako treba postojati sistem za redovnu reviziju kako bi se osiguralo da vrijeme provedeno pod pojačanim nivoom sigurnosti (i primijenjeni nivo sigurnosti) ne prelaze nivo koji je potreban za svaki pojedinačni slučaj. Rukovodioci zatvora trebaju također obratiti posebnu pažnju na zdravstvene probleme koji mogu rezultirati iz takvog režima i pokušati se suprotstaviti mogućim negativnim efektima pojačanog nivoa sigurnosti posebno putem kontinuiranog omogućavanja programa obrazovanja, rada i slobodnih aktivnosti, te drugih aktivnosti do mjere do koje to sigurnost dozvoljava. Tamo gdje postoje jedinice za pojačani nivo sigurnosti, one moraju imati prikladan broj mjesta (kapacitet), osoblja i drugih neophodnih uslova i svo osoblje koje se bavi boravkom i tretmanom opasnih osuđenih lica treba biti obučeno na odgovarajući način.

248

Postojanje zadovoljavajućeg programa aktivnosti je jednako važno – ako ne i važnije – u jedinici visoke sigurnosti nego na uobičajenom mjestu. Tim se može učiniti mnogo da bi se poništili štetni efekti koje život u atmosferi takve jedinice koji je kao u staklenom zvonu ostavlja na ličnost osuđenog lica. Aktivnosti koje se obezbjeđuju trebaju biti što je moguće raznovrsnije. Pojam visokorizičnih osuđenih lica (u daljem tekstu visokorizični) najčešće se veže za visinu izrečene kazne zatvora ili kazne dugotrajnog zatvora, a iz literature i prakse je poznato da nisu svi koji izdržavaju kaznu dugotrajnog zatvora posebmo opasni. Istovremeno postoji velika mogućnost da će neki predstavljati opasnost. A sa druge strane, s vremena na vrijeme male grupe osuđenih lica mogu odbiti poštivati red i kontrolu u zatvoru i za njih treba usvojiti posebne mjere. Važno je da se broj takvih osuđenih lica drži na apsolutnom minimumu. Postoje barem dva načina upravljanja takvim osuđenim licima:

- prvi je da ih se stavi u izolirane uvjete (segregacija), bilo nasamo, bilo još sa dva ili tri lica. U najekstremnijim uvjetima, osuđena lica nemaju pristupa nikakvim aktivnostima, niti vanjskim podražajima i ničim se ne bave. Ovakav način postupanja, bez obzira koliko opasni su oni bili, nije dobar i do njega dolazi zbog nedostatka odgovarajućih upravljačkih tehnika.

- Drugi mnogo pozitivniji način je onaj u kojem se problematična osuđena lica smiještaju u manje jedinice do deset osuđenih lica (high security units), a koji se temelji na pretpostavci da je moguće osigurati pozitivne mjere sigurnosti za problematična osuđena lica tako što će ih se ograničiniti na „grupnu izolaciju“ radije negoli na pojedinačno izdvajanje.

Na osnovu toga možemo reći da je za formiranje posebnih jedinica značajno sljedeće:

- definicija visokorizičnih, - kriteriji upućivanja i individualni pristup, - smještaj viskorizičnih, - mjere bezbijednosti koje se provode, - mjere za smanjenje rizika, - tretman i programi motivacija, i - osoblje obučeno na odgovarajući način.

249

III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT49 STANDARDI Evropska zatvorska pravila50 u pravilu 53 govore o posebnim mjerama za smanjenje rizika od bjekstva i opasnosti po druge i naglašavaju da se te mjere primjenjuju samo u izuzetnim okolnostima. U vezi sa osuđenim licima koji se čuvaju pod najjačom sigurnošću, Vijeće Evrope je već u svojoj Preporuci br 82(17) o boravku u zatvoru i načinu postupanja sa opasnim osuđenim licima preporučilo način rada sa tom kategorijom. Imajući u vidu značaj te populacije i povećani broj članica, VE je u Preporuci 2003(23) u vezi sa načinom vođenja osuđenih lica sa doživotnim i ostalim dugotrajnim kaznama od strane zatvorskih uprava,naglasilo koje principe članice moraju uvažavati u svom zakonodavstvu, politici i praksi tretmana ovih osuđenih lica. U velikoj mjeri preporuke odražavaju stavove CPT po kojima se osuđena lica podvrgavaju režimu specijalne sigurnosti sve dok predstavljaju rizik, a redovne revizije takvih odluka su neophodne. Interes humanog tretmana, održavanje djelotvorne kontrole i sigurnosti i potreba za sigurnošću osoblja diktira da se naglasak stavi na izgradnju dobre interne atmosfere u takvim jedinicama, uspostavom pozitivnih odnosa između osuđenih lica i osoblja. Nadalje, rizična osuđena lica bi ,,trebala, u granicama svojih jedinica, uživati relativno opušten režim, kao kompenzaciju za strogu situaciju zatvora'' kroz sredstva kao što su druženje sa drugim osuđenim licima u jedinici i veći izbor aktivnosti u režimu. Isto tako je značajno da osoblje koje radi u takvim jedinicama posjeduje vještine i znanja neophodna za takav rad i da postoji multidisciplinaran tim koji upravlja i pruža podršku osuđenim licima u tim jedinicama. Što se tiče posebne kategorije lica osuđenih za ratne zločine koji proizlaze iz oružanih sukoba u Jugoistočnoj Evropi, oni predstavljaju mali dio zatvorske populacije, ali ipak vrlo značajan. U vezi sa njima je malo konkretnih smjernica za postupanje u postojećim standardima. Ta vrsta krivičnih djela, što se tiče prisustva takvih osuđenih lica, može stvoriti pitanje predrasuda i etničkih tenzija, ne samo među osuđenim licama, već i osobljem. EZP ne govore posebno o ovoj vrsti osuđenih lica, ali sadrže jasne smjernice koje se odnose na sva osuđena lica. Izvještaji o posjetama CPT-a zemljama jugoistočne Evrope ukazuju na probleme u primjeni generalnih evropskih standarda, posebno u pogledu jedinica sa maksimalnim stepenom sigurnosti u kojim se čuvaju lica osuđena za ratne zločine. Na ovom mjestu ćemo spomenuti i lica osuđena za krivična djela u oblasti organiziranog kriminala i terorizma. U EZP osuđena lica sa ovakvim istorijatom se ne pominju u kontekstu stupnja sigurnosti, ali postoji Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju terorizma iz 2005. godine (br.196). 49 Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (2020)1 – Rev. 2006 50 Preporuka REC (2006)2

250

U Okvirnoj odluci Vijeća od 13 juna/lipnja 2002. o borbi protiv terorizma devet različitih djela – od kojih su gotovo sva u većini nacionalnih krivičnih zakona definirana kao krivična djela – su označena kao ‘krivična djela terorizma’ kada su počinjena s ciljem ozbiljnog zastrašivanja ljudi, neopravdanog prisiljavanja vlada ili međunarodnih organizacija da izvrše ili se uzdrže od činjenja određene aktivnosti/djela ili ozbiljnog destabiliziranja ili uništenja osnovnih političkih, ustavnih, ekonomskih ili socijalnih struktura zemlje ili međunarodne organizacije. Ova definicija terorističke namjere predstavlja vodeću definiciju za zemlje članice Evropske unije i sasvim sigurno da je trebaju uzeti u obzir i nadležni organi zemalja članica VE koje nisu (još uvijek) članice EU. Tretirajući problem organiziranog kriminala, relevantni međunarodni dokumenti se uglavnom dotiču krivičnih djela kao što je nelegalna trgovina drogama, pranje novca, nelegalna trgovina oružjem, nelegalna trgovina opasnim otpadom, te krijumčarenje ljudi bez da se prave jasne poveznice između ovih krivičnih djela i terorističke namjere. Tragajući za pravnom definicijom ,,organiziranog kriminala'' na evropskom nivou, moguće je pronaći jednu koja je sadržana u Preporuci Vijeća Evrope Rec(2001)11 koja se odnosi na rukovodeće principe u borbi protiv organiziranog kriminala. Tu se kaže da ‘“organizirana kriminalna grupa” znači grupu koju sačinjavaju tri ili više lice, koja postoji određeno vrijeme i djeluje u sprezi, s ciljem činjenja jednog ili više teških krivičnih dijela radi pribavljanja, na direktan ili indirektan način, financijske ili materijalne koristi;’ “teško krivično djelo” se definira kao ,,ponašanje koje se karakterizira kao djelo koje je kažnjivo lišavanjem slobode u trajanju od najmanje četiri godine ili težom kaznom’'. Međutim, niti u ovoj a niti u nekoj drugoj preporuci nema ništa o načinu na koji će biti ili bi trebali biti tretirani osuđeni ,,gangsteri'' (osim što se samo pominju članovi kriminalnih organizacija). CPT-ovi izvještaji rijetko omogućavaju identifikaciju pojedinačnih osuđenih lica, ali Komitet jeste izvještavao o uslovima pritvora jednog poznatog lica osuđenog za djela terorizma koji se u jednom objektu čuvao kao jedino osuđeno lice. Kod visokorizičnih osuđenih lica posebno je važno osigurati da osuđena lica održe dobre kontakte sa vanjskim svetom, posebno sa prijateljima i porodicom, pri čemu se naglašava potreba za određenom fleksibilnošču. IV. ZAKONSKI OSNOV I DEFINICIJA Postoje i pojedine vrste klasifikacije rizika prema krivičnim djelima za koje su osuđena lica pravosnažno osuđena, kao što su sljedeća krivična djela koja su u sva tri ZIKSa:51 krivična djela genocida, zločin protiv čovječnosti, ratni zločini, terorizam, nedopuštena proizvodnaj i promet drogama, sprečavanje povratka izbjeglica i raseljenih osoba i sljedeća krivična djela, koja su samo u

51 Službeni glasnik BIH broj 12/10 Službene novine F BiH broj 44/98, 42/99 i 12/09 Službeni glasnik RS broj 12/10

251

ZIKS RS: razbojništva, silovanja, obljuba nad nemoćnim licem, polnog nasilja nad djetetom, trgovine ljudima radi vršenja prostitucije i organizovanog kriminala. ZIKS BiH član 153/2, ZIKS RS, član 115/1 i ZIKS FBiH član 90/1 svrstali su počinioce prethodno navedenih krivičnih djela u kategoriju lica kojima se neće odobriti pogodnosti prije isteka jedne polovine zatvorske kazne, a to se primjenjuje i na osuđena lica koja su osuđena na kaznu zatvora dužu od deset godina bez obzira na vrstu krivičnog djela, kao i alkoholičari, ovisnici o drogama i višestruki povratnici. Ova zakonska regulativa može poslužiti kao jedan od osnova za definiranje osuđenih lica koja zahtijevaju posebne sigurnosne mjere. Definicija Pojam visokorizično osuđeno lice može se definirati na sljedeći način:

• osuđena lica koja su važeći ZIKS-ovi na osnovu izvršenog krivičnog djela i dužine kazne svrstali u kategoriju visokorizičnih osuđenih lica,

• osuđena lica koja posjeduju i elemente oblika ponašanja koja ih svrstavaju u kategoriju visokorizičnih osuđenih lica,

• osuđena lica koji su već jednom izazvali neko posebno ometanje sigurnosti (napad na službenike zatvora, otimanje talaca, bijeg),

• osuđena lica koja važe kao psihički upadljivi i kao osobe sklone nasilju, kao i osuđena lica kod kojih postoji opasnost od neočekivanih napada,

• osuđena lica kod kojih postoji opasnost od oslobađanja od strane trećih lica,

• osuđena lica čije ponašanje izvan ustanove daje razlog za pretpostavku ekstremne spremnosti na nasilje,

• osuđena lica koji su već aktivno učestvovala u pobuni ili su je inicirali. Ova definicija primjenjuje se individualno, a tiče se primjene programa postupanja sa bezbjedonosnog i prevaspitnog aspekta, pri tom pazeći da se prema svakom osuđenom licu primjenjuje mjera proporcionalna potrebama pazeći da se ne dovedu u pitanje ljudska prava osuđenih lica a sve u skladu sa evropskim standardima. ZIKS RS predviđa odjeljenja sa posebnim režimom i odjeljenja sa maksimalnim obezbeđenjem i intenzivnim programom postupanja. Odjeljenje sa posebnim režimom je regulirano u Zakonu o posebnom režimu izvršenja kazne zatvora52 koji definiše to odjeljenje kao posebno odjeljenje unutar KPZ zatvorenog tipa. ZIKS BiH i FBiH ne definišu posebna odjeljenja, niti poseban tretman visokorizičnih.


252

V. TRENUTNE OKOLNOSTI POD KOJIMA VISOKORIZIČNA OSUĐENA LICA IZDRŽAVAJU KAZNE 5.1. Institucije u kojima visokorizični izdržavaju kaznu Trenutno u BiH postoje tri kazneno popravna zavoda zatvorenog tipa u koje se na izdržavanje kazne upućuju visokorizični:

- KPZ Zenica u FBiH, - KPZ Banja Luka i KPZ Foča u RS, s tim što se većina visokorizičnih

upućuje na izdržavanje kazne u KPZ Foča. U KPZ Zenica i KPZ Foča provode se aktivnosti na izgradnji i uspostavljanju posebno opremljenih i ustrojenih odjela za kategoriju visokorizičnih, iz čega se može razumjeti da će se sistem centralizovati, tj. da će se koncentrisati visokorizična osuđena lica sa cijelog područja entiteta u ova dva posebna odjeljenja. U RS je usvojen poseban zakon kojim se uređuje postupak upućivanja osuđenih lica koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora u Odjeljenju sa posebnim režimom, organizacija odjeljenja, položaj osuđenih lica, disciplinska i materijalna odgovornost osuđenih lica. Odjeljenje sa posebnim režimom osniva Ministar pravde kao posebno, zatvoreno odjeljenje unutar kazneno-popravnih ustanova zatvorenog tipa. Predviđeni kapacitet tog odjeljenja u KPZ Foča je 38 lica, ćelije su predviđene kao jednokrevetne, sa tehničkom i zakonskom mogućnošću da se po potrebi koriste i kao dvokrevetne. Sve ćelije su opremljene toaletom i tušem, osuđena lica mogu zajednički koristiti prostor za šetnju i prostor za sportske aktivnosti (stoni tenis i slično) u skladu prijedlogom programa individualnog tretmana. U KPZ Zenica Odjel za kategoriju visokorizičnih je predviđenog kapaciteta 60 lica, ćelije su predviđene kao jednokrevetne i dvokrevetne, a za neke ćelije postoji mogućnost da se koriste kao trokrevetne ili četverokrevetne. Sve ćelije su opremljene toaletom i tušem, a kao zajednički prostor predviđen je samo prostor za šetnju. Pored ovih odjeljenja koja još uvijek nisu u funkciji, u KPZ zatvorenog tipa u RS-u trenutno postoje još Odjeljenja sa maksimalnim obezbjeđenjem i intezivnim programom postupanja. U ovim odjeljenjima se izvršava i mjera usamljenja. U KPZ Zenica Pravilnikom o kućnom redu uspostavljena je Grupa za pojačani individualni tretman osuđenih lica, koja je smještena u poseban paviljon i u ovim prostorijama se izvršava i administrativna mjera usamljenja. Na državnom nivou u toku su aktivnosti na izgradnji Državnog zatvora u kojem će, između ostalih, kaznu zatvora izdržavati i visokorizični. Prema važećem ZIKS-u, na državnom nivou nije predviđeno posebno odjeljenje sa

253

maksimalnim obezbjeđenjem, ali je cijela zatvorska struktura zamišljena kao zatvor zatvorenog tipa sa visokim mjerama sigurnosti. 5. 2. Izdržavanje kazne 5.2.1 Prijem Prijemna procedura se odvija u skladu sa zakonom. Jedan od najvažnijih procesa u prijemnom odjeljenju sa stanovišta budućeg režima osuđenih lica je klasifikacija osuđenih lica, odnosno prijedlog tretmana-program postupanja. 5.2.2. Smještaj Osuđena lica kojima je izrečena mjera boravka u Odjeljenju sa maksimalnim obezbjeđenjem i intenzivnim programom postupanja u KPZ Foča su smješteni u zasebne objekte u kojima se realizuje i administrativna mjera usamljenja koja podrazumjeva nešto strožiji režim. Kapacitet ovog odjeljenja je 14 lica, bez obzira koju mjeru izdržavaju. Prilikom određivanja mjere boravka u tom odjeljenju donosi se „Program individualnog tretmana za lica u odjeljenju“. U ovom programu su navedene i sigurnosne mjere koje se provode prema navedenom osuđenom licu. Ovim programom se konstatuje i nivo, te vrsta rizika (upućivanje, boravak i raspored aktivnosti u KPZ Foča regulisani su uputstvima direktora). U KPZ Zenica, osuđena lica kojima je izrečena mjera pojačanog individualnog tretmana i usamljenja takođe borave u zasebnom objektu (Paviljon II), odnosno u „grupi za pojačani individualni tretman“. Sve aktivnosti oko upućivanja lica u „posebne prostorije radi pojačanog individualnog tretmana“ vrši se na osnovu Pravilnika o kućnom redu. Kapacitet ovih prostorija je grupa za pojačani individualni tretman 6 dvokrevetnih soba (12 osuđenika), prostorije za izvršenje disciplinske mjere samice 17 jednokrevetnih soba i 6 dvokrevetnih (29 osuđenika),jedna medicinska samica i jedna samica sa video nadzorom. Sveukupan kapacitet je 43 osuđenika. Boravak u ovim prostorijama je limitiran na 90 dana. U ovim prostorijama se realizuje i administrativna mjera usamljenja. Za razliku od KPZ Foča odluku o rasporedu, boravku i prestanku boravka u „Grupi“ donosi sektor tretmana. Raspored dnevnih, periodičnih aktivnosti, sigurnosnih mjera, ljekarske službe i dr. prilikom boravka na ovom odjeljenju je regulisan naredbom direktora KPZ. 5.2.3. Dužina boravka, praćenje i premještanje Dužina boravka osuđenih lica u pojedinim odjeljenjima, kao i vrijeme trajanja administrativnih mjera prema osuđenim licama, razlikuje se prema važećim ZIKS-ovima. Tako ZIKS RS-a predviđa da rukovodilac KPZ-a uz prethodno mišljenje zavodskog ljekara može rješenjem odrediti mjeru usamljenja u trajnju do dva mjeseca, u posebnim slučajevima kada nisu prestali razlozi za primjenu mjere usamljenja, mjera usamljenja može biti produžena, s tim da ukupno vrijeme usamljenja ne može trajati duže od 120 dana neprekidno.

254

U cilju održavanja reda i discipline i očuvanja opšte bezbijednosti ustanove, prema osuđenim licima koja konstantno ugrožavaju red i bezbijednost mogu se odrediti posebne mjere utvrđene ZIKS-om:

• Pojačan nadzor (vrijeme trajanja ove posebne mjere nije ograničeno), • Oduzimanje i privremeno zadržavanje stvari čije je držanje inače

dopušteno (ova mjera se izvršava privremeno dok postoje razlozi), • Testiranje na zarazne bolesti, alkohol i opojna sredstva, • Izdvajanje u prostoriju bez opasnih stvari, • Smještaj u medicinsku prostoriju sa intenzivnim nadzorom, • Smještaj u odjeljenje sa maksimalnim obezbjeđenjem i intenzivnim

programom postupanja (ova mjera nije vremenski ograničena ali se mora preispitati svaka tri mjeseca), i

• Usamljenje. Prema Zakonu o posebnom režimu izvršenja kazne zatvora član 6, stav 1. vrijeme trajanja rasporeda u Odjeljenje ne može biti kraće od šest mjeseci i može biti više puta produžavano za isti vremenski period, vodeći računa o tome da trajanje rasporeda osuđenog lica u Odjeljenje bude srazmjerno stepenu rizika koji predstavlja osuđeno lice. Prema važećem ZIKS-u FBiH, prema osuđenim licima koja zbog svojih postupaka predstavljaju ozbiljnu opasnost za sigurnost lične i imovine ustanove, može se odrediti mjera usamljenja u trajanju od jedne šestine izrečene kazne, s tim da usamljenje ne može neprekidno trajati duže od tri mjeseca. Pored mjere usamljenja u KPZ Zenica za osuđena lica koja su na osnovu Pravilnika o kućnom redu upućena u Grupu za pojačani nadzor, boravak u toj grupi je ograničen na 90 dana, s tim ne može trajati kraće od 30 dana. ZIKS BiH, u članu 95. stav 1 predviđa administrativnu mjeru usamljenja, te je ograničava na 30 dana sa mogućnošću produženja, ali ne duže od još 30 dana. Iz naprijed navedenog vidljivo je da Zakoni različito tretiraju dužinu trajanja mjere usamljenja, dok isto tako posebne mjere koje predviđaju ZIKS-ovi RS-a, FBiH i BiH uopće ne predviđaju. 5.2.4. Tretman Prilikom boravka osuđenih lica u Odjeljenjima ili grupama sa pojačanim nadzorom, sa njima pored službe osiguranja koja obavlja poslove iz domena sigurnosti, KPZ Foča u Prijedlogu individualnog programa tretmana predviđa po potrebi angažovanje multidisciplinarnog tima za rad sa visokorizičnim (vaspitača, psihologa, neuropsihijatra, socijalnog radnika), i to u oblicima grupnog i individualnog tretmana u zavisnosti od prijedloga programa individualnog tretmana.

255

U KPZ Zenica pored službenika osiguranja za rad sa visokorizičnima koji su smješteni u grupu sa pojačanim individualnim tretmanom i mjerom usamljenja predviđen je intenzivniji rad vaspitača. 1. Rad osuđenih lica U KPZ Foča uputstvom direktora nije posebno tretirano pitanje radnog angažovanja visokorizičnih koji su smješteni u Odjeljenje sa maksimalnim obezbjeđenjem i intenzivnim programom postupanja, dok je radno angažovanje osuđenih lica u Odjeljenju sa izrečenom posebnom mjerom pojačanog nadzora dozvoljeno u zavisnosti od prijedloga programa individualnog tretmana. Prema Zakonu o posebnom režimu izvršenja kazne zatvora član 11, stav 9 ., za vrijeme trajanja rasporeda u Odjeljenje, osuđenim licima se može omogućiti radno angažovanje u prostorijama Odjeljenja pod strogo kontrolisanim uslovima i posebno vodeći računa o bezbijednosti. Radno angažovanje osuđenih lica u Grupi radi pojačanog individualnog tretmana KPZ Zenica je dozvoljeno uz stalni nadzor službenika osiguranja. 2. Vaspitni rad i programi U Odjeljenju sa maksimalnim obezbjeđenjem i intenzivnim programom postupanja u KPZ Foča predviđa se individualni i grupni vaspitni tretman, kao što je intenzivni individualni vaspitni rad (vaspitač i psiholog) i umjereni vaspitni rad (psiholog) i grupni vaspitni rad (rad u terapeutskoj zajednici za ovisnike, timski stručni oblik rada sa osuđenim koji trenutno imaju izražen ozbiljan problem, timski oblik rada sa osuđenim sa posebnim potrebama). Radi se o licima sklonim suicidu, problemom u komunikaciji i uključivanju u okolinu. Za ove programe vaspitnog rada predviđa se angažovanje multidisciplinarnog tima sastavljenog po potrebi od vaspitača, psihologa, ljekara, neuropsihijatara i socijalnog radnika. 3. Aktivnosti u slobodnom vremenu Ova oblast različito je regulisana u RS i FBiH. U KPZ Foča nisu nisu posebno regulisana pitanja rekreativne aktivnosti za vrijeme boravka u Odjeljenju sa maksimalnim obezbjeđenjem i intenzivnim programom postupanja, odnosno dozvoljene su za osuđeno lice sa mjerom pojačanog nadzora, ali u skladu sa individualnim programom tretmana. U KPZ Zenica u Grupi sa pojačanim individualnim tretmanom su dozvoljene, uz neprestani nadzor službenika osiguranja. 4. Priprema na otpust Prije otpusta iz odjeljenja sa maksimalnim stepenom obezbjeđenja i intenzivnim programom postupanja predviđeno je da se sedam dana prije otpusta i napravi plan otpusta iz Odjeljenja, sa prijedlogom daljih mjera i tretmana. U KPZ Zenica nema tog plana.

256

5. Kontakt sa vanjskim svijetom Kontakt sa vanjskim svijetom regulisan je naredbama i upustvima direktora KPZ, gdje se dopušta upotreba telefona, dostava štampe, nabavka štampe, dostupnost TV ili drugih medija pod određenim uslovima, te prijem posjeta i paketa, a sve u skladu sa programom individualnog tretmana. Zakon o posebnom režimu izvršenja kazne zatvora u članu 11. regulisao je način ostvarenja prava osuđenih lica po pitanju kontakta sa vanjskim svijetom, upotrebe telefona, prijema i slanja pisama, prijema paketa i posjeta, te njihova ograničenja. 5.3. Kratak sažetak Nakon gore navedene analize trenutnog stanja zatvorske populacije visokorizičnih u BiH, vidljiva je razlika u načinu pristupa ovoj problematici kako na entitetskim nivoima, tako i na nivou BiH. Razlika je i u zakonskoj regulativi, tako da npr. ZIKS RS-a predviđa smještaj u odjeljenje sa maksimalnim obezbjeđenjem i intenzivnim programom postupanja, dok to ZIKS FBiH i BiH tu mjeru ne previđaju. Samim tim dolazi do neujednačenosti u postupanju sa ovom populacijom osuđenih lica. Pitanje disciplinskih kazni, mjera usamljenja i drugih mjera u ZIKS-u FBiH, predviđeno je da reguliše direktor KPZ-a Pravilnikom o kućnom redu zavoda. Nadalje, evidentan je nedostatak kvalitetnih programa aktivnosti, iako međunarodni standardi i dobra praksa kažu da ovakvi programi mogu preduprijediti štetne efekte na ličnost osuđenih lica prilikom boravka u atmosferi pojačanih sigurnosnih mjera i izolacije. VI. PRIJEDLOG PROGRAMA TRETMANA VISOKORIZIČNIH OSUĐENIH LICA Izvještaj (CPT)53 u tačkama 52, 53, 54 i 55 tretira stanje u jedinicama sa visokim stepenom sigurnosti KPZ Foča i KPZ Zenica, te daje određene primjedbe i sugestije u vezi sa arhitektonsko-tehničko-tehnološka rješenjima, ali u vezi sa pitanjem postojanja kvalitetnih programa tretmana za osuđena lica smještena u tim jedinicama. Također je naznačena neophodnost postojanja jasne zakonske osnove za smještaj osuđenih lica u jednicu sa visokim stepenom sigurnosti. Ova preporuka je samo odraz potrebe kvalitetnog uređenja ove oblasti sa prijedlozima kao u nastavku ovog teksta.

� Preporuka br. 1 Izraditi strategiju rada sa visokorizičnim u posebnim odjeljenjima Sektor za izvršenje krivičnih sankcija mora izraditi strategiju rada sa visokorizičnim u posebnim odjeljenjima koja će obuhvatati:

- kriterije po kojima su primljeni u ovo odjeljenje, - kriterije koje moraju ispuniti da budu otpušteni iz odjeljenja,

53 Izvještaj CPT o posjeti BiH, 19.-30.3.2007, CPT/Inf(2007)25 i CPT/Info(2009)26

257

- kapacitet odjeljenja, - usluge koje pruža odjeljenje, programe koji su im na raspolaganju

(školovanje, posebni programi, slobodne aktivnosti), - način na koji se očekuje da se visokorizični ponašaju, - međusobni socijalni kontakti koji im stoje na raspolaganju, - sigurnosne mjere i postupci, - proces otpusta iz odjeljenja, - osoblje koje radi sa njima, i - upravljanje odjeljenjem.

Isto tako treba istaći šta su misija i ciljevi takvog odjeljenja, što uključuje:

- osigurati konstruktivnu, dinamičnu i brižnu okolinu koja je aktivno angažirana u radu sa visokorizičnima i koja smanjuje bijes/ljutnju i nasilje, te potpomaže povratku među opću zatvorsku populaciju,

- tretirati visokorizične na pristojan i dostojanstven način, - raditi na prevenciji suicida, - odgovoriti individualne potrebe svakog lica, uključujući brigu za

mentalno zdravlje i potrebe koje nastanu u procesu vođenja i izvršavanja njihovih kazni,

- minimizirati vrijeme provedeno u odjeljenju, - obezbijediti multidisciplinarni tim koji će raditi sa njima, - obezbijediti učinkovitu vanjsku i unutarnju inspekciju, i - odjeljenje mora imati izrađen plan razvoja.

Human tretman, smanjenje bijesa i nasilja i povratak među opću zatvorsku populaciju trebaju biti jasno definisani i potvrđeni u operativnom radu, programima i obuci osoblja. Naime, procedura prijema prilikom upućivanja lica u „jedinicu pojačanog nadzora“ mora biti jasna i konkretna, te propisana zakonskim i podzakonskim aktima, sa jasnim uputstvima i naredbama. Pri tome treba uzeti u obzir preporuke CPT-a u gore pomenutom izvještaju.

� Preporuka br. 2 Tok prijemne procedure Prijemna procedura propisana zakonom odvijaće se po prijemnom dokumentu sačinjenom u ovom projektu. Prilikom odlučivanja o upućivanju u odjeljenje treba razmotriti i sljedeća pitanja:

- Da li osuđeno lice ima historiju bjekstava ili pokušaja bjekstva, - Da li mu je prilikom gore navedenog pomagao neko izvana, - Da li ima historiju da je bio uključen u ozbiljna nasilja ili imao

poremećaje u ponašanju, disciplini, mentalne tokom izdržavanja kazne, - Da li je u zatvoru ili izvan zatvora bio uključen u teška krivična djela

koja obuhvataju nasilje i/ili teške seksualne delikte, - Da li je bio član organiziranih kriminalnih grupa, - Da li je bio član ili pružao podršku paravojnim organizacijama,

258

- Da li u svojoj historiji ima napade, prijetnje, krijumčarenje i rasparčavanje droge, zastrašivanje ili maltretiranja drugih osuđenih lica tokom prijašnjeg ili sadašnjeg izdržavanja kazne,

- Da li njegovo eventualno bjekstvo predstavlja prijetnju javnom redu i miru,

- Da li izražava agresiju i konfrontaciju prema/sa osobljem/osoblju, i - Da li postoje podaci o sadašnjem ili dosadašnjem uticaju na druga

osuđena lica i da li je organizirao pobune i nepoštivanje discipline. Visokorizični mogu biti smješteni u posebna odjeljenja direktno iz prijemnog odjeljenja ili pak zbog problema tokom izdržavanja kazne, a koji proizlaze iz definicije visokorizičnih. U individualnom planu tretmana (koji je izrađen po šablonu u prilogu) su definisane i sigurnosne mjere. Pripremljeni individualni plan tretmana uzima u obzir definiciju u tački III ovog dokumenta. Visokorizični se raspoređuje na odjeljenje na osnovu rješenja (obično direktora zatvora) koje ima i pravni lijek. U odluci mora biti obrazloženo zašto se lice smiješta u to odjeljenje.

� Preporuka br. 3 Klasifikacija i reklasifikacija Kod klasifikacije i reklasifikacije je osobito značajna upotreba instrumenta za procjenu rizika koji je sastavni dio prijemne procedure i predstavlja objektivni instrument klasifikacije koji se široko upotrebljava u evropskim zemljama. Ovaj instrument omogućava raspored lica prema riziku koji predstavlja i sukladno tome, organizaciju bezbjednosnih mjera. Sa druge strane, pruža osuđenim licima putokaz ka mogućnosti premještaja nazad (povratka) među opštu zatvorsku populaciju. Postupak reklasifikacije u redovnim intervalima mora biti definisan, takođe i mogućnost neplanske reklasifikacije koja će se obavljati prema potrebi ili u neredovnim intervalima, što omogućava visokorizičnom osuđenom licu promjenu statusa i progresiju u ugodniji režim sigurnosnih mjera (princip progresije).

� Preporuka br. 4 Zdravstvena služba Visokorizičnim u posebnim odjeljenjima je potrebno osigurati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Načini na koje se adekvatna zdravstvena zaštita može osigurati variraju od posjeta ljekara u individualnim ćelijama, posjeta zatvorenika ljekarskoj ordinaciji u odjeljenju ili pak sprovođenja zatvorenika do zatvorske ambulante. Takođe je potrebno razraditi procedure u hitnim slučajevima. Što se tiče pružanja zdravstvene zaštite moraju postojati jasne procedure po kojima se pruža zdravstvena zaštita, uz puno poštivanje potrebnih sigurnosnih mjera. Iako u ovo odjeljenje visokorizični nisu raspoređeni u svrhu kažnjavanja, većina to doživljava kao kaznu. Zbog toga je potrebno da zatvorska

259

zdravstvena služba bude aktivna u cilju prevencije negativnih posljedica po mentalno i fizičko zdravlje tih lica, pogotovo zato što često većina njih već ima mentalnih poremećaja i treba im osigurati specijalističku pomoć. Uslovi u odjeljenju moraju biti takvi da prouzrokuju što manje štete po mentalno i fizičko zdravlje osuđenih lica koja borave u njemu.

� Preporuka br. 5 Visokorizični smješteni u posebno odjeljenje u pojedinim fazama boravka u njemu mogu imati suicidnih sklonosti i sklonosti ka samopovređivanju. Na nivou sektora za izvršenje krivičnih sankcija treba izraditi „Strategiju prevencije samoubistava“ (što je spomenuto već u mnogim dokumentima), a koja bi sadržavala:

1. programe obuke zatvorskog osoblja u prepoznavanju simptoma kod lica koje su pod rizikom od počinjavanja samoubistva,

2. izradu upitnika ili procedure za upotrebu upitnika o riziku od samoubistva kod osuđenih lica, odrediti nosioce i program obuke

3. način intervenisanja (reakciju) u momentu kad saznamo da je neko nosi rizik od počinjavanja samoubistva,

4. način intervenisanja (reakciju) u momentu kada neko pokuša počiniti samoubistvo,

5. način intervenisanja (reakciju) u momentu kad je neko počinio samoubistvo,

6. analizu događaja, 7. pomoć zatvorskom osoblju.

Nosioci ovih aktivnosti u odjeljenju sa posebnim režimom trebaju biti psiholog, socijalni radnik, te pripadnici službe osiguranja.

� Preporuka br. 6 Značaj neprekidne edukacije osuđenih lica o higijenskim navikama Kao dio mjera iz programa zdravstvene zaštite potrebno je neprekidno educiranje osuđenih lica o važnosti lične i kolektivne higijene za očuvanje zdravlja i prevenciju raznih bolesti. Brigu o pitanjima lične i kolektivne higijene u odjeljenjima sa posebnim režimom postupanja vodi medicinska služba u saradnji sa službom osiguranja.

� Preporuka br. 7 Značaj programa rada sa visokoričnim osuđenim licima Program rada i postupanja sa visokorizičnima su jako značajni za njihovu rehabilitaciju i reklasifikaciju. Program i postupanje trebaju obuhvatati aktivnosti i radnje koje će se poduzimati u radu sa osuđenim licima ove kategorije. Kako je spomenuo i CPT, programi su možda su čak i važniji u takvim nego u ,,normalnim'' odjeljenjima. Što više programa ima odjeljenje na

260

raspolaganju, to je manje ranljivo i veća je vjerovatnoća da visokorizični neće reagirati na negativan način. 1. Rad i stručno usavršavanje Jedna od posebnih zamjerki na dosadašnje postupanje sa visokorizičnim u BiH je da oni pored toga što su izdvojeni i smješteni u odjeljenja sa visokim mjerama sigurnosti nisu imali mogućnosti da budu radno angažovani. Ovaj pristup je doveo do toga da osuđena lica provode vrijeme u neradu i monotoniji, a to dovodi do toga da postaju problematični, padaju u stanje depresije i slično. U skladu sa pozitivnim zakonskim propisima te izrečenim mjerama, potrebno je omogućiti visokorizičnim u posebnim odjelenjima radno angažovanje u skladu sa mogućnostima i potrebama zavoda. U okviru odjeljenja mogu se organizirati radne aktivnosti na sljedeći način: - individualan rad u sobi ili ćeliji, - pretvoriti jednu sobu ili ćeliju u radionicu gdje više lica može raditi, - u odjeljenju postoji radionica, - fleksibilno radno vrijeme (npr. četiri sata radne jedni, druga četiri sata drugi). Pored ovih poslova moguće je radno angažovanje osuđenih lica na održavanju čistoće u dijelovima odjeljenja koji su predviđeni za zajedničko korištenje (dnevni boravak, šetnja, hodnici i slično), ukoliko je to moguće u odnosu na utvrđene sigurnosne mjere. Rezimirajući navedeno, potrebno je odrediti sljedeće obavezujuće prioritete:

• potrebno je omogućiti svim osuđenim licama da se radno angažiju, • u skladu sa mogućnostima, sigurnosnim mjerama i potrebama,

osuđenim licima treba ostaviti mogućnost odabira ponuđenih poslova, • osuđena lica se trebaju baviti korisnim radom čije je trajanje u skladu

sa mogućnostima KPZ, te sigurnosnim mjerama, • rad osuđenih lica mora biti adekvatno materijalno vrednovan i

nagrađen, u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, • kroz program radnog angažovanja osuđenih lica potrebno je osigurati

stručno obrazovanje od kojeg osuđena lica mogu imati koristi nakon izlaska iz zatvora ili prelaska u blaži režim izvršenja kazne.

Osoblje zaduženo za provođenje programa radnog angažovanja je multidisciplinarni tim sastavljen od pripadnika službe osiguranja, psihologa i instruktora privrednih jedinica u KPZ. 2. Obrazovanje U odjeljenju je potrebno organizirati najrazličitije programe obrazovanja, a pri tome ih uskladiti sa sigurnosnim mjerama, kao npr. individualni obrazovni rad, omogućavanje instrukcija, polaganje ispita u zatvoru, učenje putem interne TV, učenje na daljinu, formiranje malih razreda, dopisno školovanje i slično bez obzira o kojem stupnju obrazovanja se radi.

261

Obrazovanje visokorizičnih treba da počne od njihovih osnovnih potreba: - tečajevi čitanja, pisanja, osnovne računske operacije, - program osnovnog obrazovanja, - program stručnog obrazovanja i osposobljavanja (industrijski rad,

zanati, vještine i slično - ovi programi bi morali pratiti trendove prisutne na tržištu rada),

- program srednjoškolskog obrazovanja, - stručni programi-kursevi (kursevi stranih jezika, licencirana obuka za

korištenje računara, npr. ECDL), - edukativni i drugi programi (opšteg obrazovnog tipa, kulture življenja i

drugih oblasti, posebno onih za kojim sami osuđena lica iskažu poseban interes).

Visokorizičnima je potrebno omogućiti da obrazovne programe koje su započeli u posebnom odjeljenju nastave nakon otpusta u zajednici ili prelaska u blaži režim, odnosno obrnuto. Za realizaciju ovih programa zadužena je služba tretmana sa službom osiguranja, uz angažovanje vanjske zajednice koliko je to moguće. 3. Slobodne aktivnosti Slobodne aktivnosti visokorizičnih su jako važne, a sve u cilju prevazilaženja osjećaja izolacije i efekta balona u tako izolovanom ambijentu. Program slobodnih aktivnosti treba organizirati u skladu sa mjerama sigurnosti.

� Sportske aktivnosti Visokorizičnima treba omogućiti što više bavljenja sportskim aktivnostima kako individualnim, tako i grupnim (stoni tenis, body bilding, fitnes, košarka, odbojka, mali nogomet itd.) Posebno je u okolnostima boravka u posebnom odjeljenju potrebno uložiti dodatne napore kako bi se osigurao što veći izbor sportskih aktivnosti. Moguće je učešće u sportskim aktivnostima koristiti i kao element za motivaciju osuđenih lica za učešce u drugim programima i slično.

� Boravak na svježem zraku Ukoliko to mogućnosti dozvoljavaju, potrebno je da posebno odjeljenje ima vlastiti prostor za šetnju kako bi se uspješno organizovao boravak na svježem zraku uz poštovanje svih sigurnosnih mjera i međunarodnih standarda koji kažu da ovi prostori moraju biti relativno prostrani, te da imaju zaklon od nepovoljnih atmosferskih uslova.

� Druženje osuđenih lica, društvene igre, sekcije, biblioteka, materijali za čitanje

U okviru odjeljenja za visokorizične kojima je odobren međusobni kontakt potrebno je organizovati zajednički dnevni boravak. U dnevnom boravku je

262

potrebno obezbijediti zajedničko druženje uz korištenje društveno-zabavnih igara kojima se ne narušava kućni red KPZ-a (šah, monopol, karte, domino i sl). Termini i vrijeme korištenja prostorija dnevnog boravka uređeni su kućnim redom. U ovim prostorijama je poželjno instalirati zajednički TV-DVD uređaj u cilju zajedničkog praćenja popularnih tv programa, važnih sportskih događaja, DVD projekcija filmova ili edukativnih sadržaja. Korištenje prostorija dnevnog boravka može biti oplemenjeno radom pojedinih sekcija, odnosno prostorije dnevnog boravka se mogu koristiti za organizaciju rada sekcija ukoliko postoji dovoljan broj zainteresovanih osuđenih lica. Dostupnost dnevne štampe za osuđeno lice je takođe potrebno organizovati u prostorijama dnevnog boravka. Visokorizičnim osuđenim licima koja mogu komunicirati međusobno trebalo bi u cilju kompenzacije „strožijeg“ režima obezbijediti relativno raznovrsnu ponudu programa zajedničkih aktivnosti. Vrijeme u koje bi trebali biti zaokupljeni aktivnostima izvan ćelije prema preporukama CPT treba da bude osam sati i duže, to se odnosi i na posebna odjeljenja. Pristup biblioteci je potrebno posebno organizovati, te im omogućiti korištenje fonda biblioteke KPZ-a, ali i korištenje knjiga nabavljenih putem kantine, paketa ili na druge dozvoljene načine. 4. Zadovoljavanje vjerskih potreba Visokorizičnim u posebnim odjeljenjima treba omogućiti upražnjavanje vjerskih potreba, a postoje različiti načini s obzirom na sigurnosne mjere. Tako sveštenik može doći u ćeliju ili se mogu stvoriti male grupe. Isto tako treba postojati lista religijskih predmeta koje visokorizični mogu imati kod sebe u svrhu zadovoljavanja vjerskih potreba. 5. Kontakt sa vanjskim svijetom

� Pisma, telefoni Programom individualnog tretmana propisane su i sigurnosne mjere koje treba primjenjivati prilikom obavljanja telefonskih razgovora ili slanja pismenih pošiljki viskorizičnih. Pravo na neometanu komunikaciju sa vanjskim svijetom ne može biti uskraćeno bez obzira na činjenicu da se radi o visokorizičnim, ali u slučajevima gdje postoje jaki sigurnosni razlozi ovo pravo se ostvaruje uz propisane sigurnosne mjere.

� Održavanje veza sa porodicom – posjete Visokorizičnim je potrebno omogućiti što je moguće bolji kontakt sa porodicom jer to pozitivno utječe na njihovo psihofizičko stanje.

263

6. Priprema za otpust i postpenalna pomoć Visokorizični mogu biti otpušteni direktno iz odjeljenja ili pak iz blažeg režima. Stručnjaci preporučuju da je potrebno izbjegavati direktan otpust iz posebnog odjeljenja na slobodu, nego je potrebno imati mogućnost premještaja u odjeljenja sa manjim stepenom bezbijednosti. Programe pripreme za otpust izvode zavodski socijalni radnici i oni obuhvataju:

- pomoć pri zapošljavanju (gdje se uputiti, kako se piše molba, kako se ponaša na razgovoru i sl.),

- pomoć pri obezbjeđivanju smještaja, - pomoć pri upisu u obrazovne programe u KPZ, te nastavak

obrazovanja po otpustu, - pomoć i posredovanje u savladavanju porodičnih porodičnih

problema, - animiranje vanjskih institucija da se aktivnije uključe u postpenalni

rad, i - posredovanje sa nevladinim organizacijama koje se bave

postpenalnim aktivnostima i pružanjem pomoći osuđenim licima. 7. Posebni programi U odjeljenjima je potrebno organizirati pojedine programe za kategoriju visokorizičnih osuđenih lica, kao što su:

� Programi prevencije nasilja (programs for violent offenders) Slični programi (kao što je npr. ATT program u Njemačkoj) se primjenjuju u visoko razvijenim zemljama, a cilj im je da se jednim pedagoško-konfrotatitnim konceptom dođe do suočavanja osuđenih lica sa vlastitim agresivnim ponašanjem, vlastitim djelima i posljedicama po žrtve. Takođe je cilj da im se ukaže na besmislenost nasilja kao životne filozofije. Osim toga, pobuđuje se osjećaj krivice i srama vezano za vlastita djela koji onda trebaju dovesti do odbojnosti prema nasilju. Ove programa bi izvodilo tretmansko osoblje.

� Programi za kontrolu bijesa (anger management programs) Ovi programi pružaju učesnicima dijapazon relaksacijskih strategija i zahtjevaju od učesnika da prave, tzv. dnevnik bijesa (anger log), tako da njihovi emocionalni obrasci, podsticaji i okidači mogu lako biti identificirani i kontrolirani. Ovi programi takođe omogućavaju učesnicima da razviju vještine asertivnosti.

� Programi odvikavanja od droge i detoksinacije Programi za odvikavanje će se primjenjivati u skladu sa dokumentom „Smjernice i programi postupanja sa osuđenim licima ovisnicima od droge“, izrađenim u ovom projektu.

264

Način rada sa visokorizičnima može biti grupni ili individualni. Često se upotrebljava individualni rad u obliku savjetodavnog rada koji omogućava i konfrontaciju visokorizičnih sa njihovim ponašanjem. 8. Obezbjeđenje Mjere obezbjeđenja zavise od toga kako je odjeljenje sagrađeno, a sa druge strane od osjetljivog i dobro obučenog osoblja. Tehnička sredstva mogu pomoći u obezbjeđenju. Važno je da postoje jasne radne procedure obezbjeđenja koje su svima poznate. Isto tako je jako važno vođenje rutinske dokumentacije o aktivnostima i događajima u odjeljenju. 9. Kadrovi i njegovo osposobljavanje U smislu kvalitetnog izvršavanja usvojenih programa važno je da osoblje koje obavlja poslove bude kvalitetno izabrano, obučeno i osposobljeno, te da posjeduje potrebna znanja, vještine i iskustvo za obavljanje postavljenih poslova i zadataka sa ovom kategorijom osuđenih lica. U tom smislu potrebno je za pripadnike različitih službi u odjeljenju organizovati kvalitetnu obuku iz domena njihovih radnih zaduženja. Inače, u posebnom odjeljenju radi multidisciplinarni tim sastavljen od sljedećih profila izvršilaca:

1. rukovodilac odjeljenja, 2. vaspitač, 3. socijalni radnik, 4. pedagog, 5. psiholog, 6. zdravstveni radnik, 7. instruktor privredne službe, i 8. pripadnici službe osiguranja sa rukovodiocem.

Rad u odjeljenju sa ovakvom populacijom osuđenih lica veoma je osjetljiv i zahtjevan. Sistematičan i stručni, multidisciplinarni tim, u svom radu mora biti veoma profesionalan. U slučaju potrebe za pojedinim stručnjacima iz raznih oblasti moguće je angažovati vanjske saradnike ili angažovati nevladine organizacije u čijem programu je predviđena saradnja sa KPZ-ovima i sličnim ustanovama. Ukoliko nema potrebe za puno radno vrijeme moguće je organizovati povremeni angažman. 10. Socijalna klima u odjeljenju Način ophođenja u odjeljenju je takođe povezan sa mogućnošću socijalnih kontakata sa drugim osuđenim licima, kao i sa osobljem koji tu radi. Osoblje mora biti specijalno obučeno u komunikaciji sa takvom populacijom jer ono ima i ulogu pomoći i podrške visokorizičnim.

265

11. Dužina boravka u posebnom odjeljenju Dužina boravka je definisana zakonom, kao i procedura revizije dužine boravka. Mnogo puta dužina boravka zavisi od rizika koji predstavlja osuđeno lice, promjena u ponašanju, dužini preostalog dijela kazne, psiholoških promjena i drugih faktora. Kao što smo već spomenuli, trebaju postojati i kriteriji koje se mora ispuniti za otpust iz odjeljenja. VII. REZIME Funkcionisanje zatvora kao dobro uređenih organizacija zasnovano je na jasno utvrđenim zakonskim okvirima, te uređenim pravilima i propisima koji su pravedni i moraju se poštovati. Zakonska pravila moraju definirati sistem poštovanja discipline, ali i sankcija za one koji odstupe od ponašanja koja su regulisana pozitivnim propisma. Sistem sankcija mora biti pravedan i nepristrasan. Međunarodna regulativa smatra da je svrha zatvora ne samo zaštita društva od kriminala na način da se iz njega uklone kriminalci, već je to i pokušaj rehabilitacije i resocijalizacije osuđenih lica koliko je to moguće. Shodno tome menadžment zatvora mora naći balans između mjera sigurnosti koje provodi i programa za reintegraciju i resocijalizaciju osuđenih lica. Ovo se posebno odnosi na visokorizične gdje je ovaj problem znatnije izražen. Dosadašnja praksa je pokazala da nije dovoljno osuđena lica samo držati u izolaciji bez bilo kakvih obaveza, programa postupanja ili motivacijskih faktora, čak šta više to vrlo često polučuje suprotne negativne rezultate. U takvim odjeljenjima su jako značajni i odnosi među visokorizičnima i osobljem, jer to u značajnoj mjeri doprinosi boljoj socijalnoj klimi u odjeljenju. Ovaj dokument je pokušaj da se u postojećim zakonskim okvirima na kvalitetan način uredi i obogati način postupanja sa populacijom visokorizičnih osuđenih lica, a sve na opštu dobrobit. VIII. PRILOZI Prilog 1: Predlog programa individualnog tretmana Prilog 2: Pojedinačni faktori rizika

267





Prilog 1

PRIJEDLOG PROGRAMA INDIVIDUALNOG

TRETMANA ZA OSUĐENA LICA U POSEBNOM

ODJELJENJU

268

PREDLOG PROGRAMA INDIVIDUALNOG TRETMANA ZA OSUĐENA

LICA

1. Ime i prezime osuđenika:________________________________________

2. Vrsta krivičnog djela i visina kazne:_______________________________

3. Matični kolektiv ili KPZ________________________________________

4. Matični vaspitač:_______________________________________________

5. Vrsta mjere:____________________________________________

6. Razlog izrečene mjere ili smještaja u odjeljenje:

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

7. Dužina trajanja:

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

8. Produženje posebne mjere i obrazloženje:

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

__________________________________________________________________

269

Procjena rizika

a) visoko rizičan b) rizičan

Vrste rizika

a) sklon bjekstvu

b) sklon nasilnom ponašanju

c) prijetnje drugim osuđenim licima i službenom osoblju

d) destruktivan

e) pripada neformalnoj osuđeničkoj grupi

f) povezan sa kriminalnim grupama van ustanove

g) trenutni nepredviđeni slučajevi psihičke nestabilnosti sa izraženim stepenom

agresivnosti

Sigurnosne mjere

a) stalni nadzor Službe obezbjeđenja tokom 24 sata

b) nadzor za vrijeme svih aktivnosti izvan Odjeljenja

c) zabranjen kontakt sa drugim osuđenim licima

d) dozvoljen kontak sa drugim osuđenim licima uz nadzor,

precizirati____________________________________________________________

____________________________________________________________________

e) nije izražen rizik od kontakata sa drugim osuđenim licima

Vaspitni tretman

Individualni vaspitni tretman

a) intenzivan individualni vaspitni rad (vaspitač, po potrebi psiholog)

(rad se programira po vrstirizika zbog kojeg je zatvorenik smješten u odjeljenje)

Grupni oblici vaspitnog rada

a) rad u terapijskoj zajednici za zavisnike od narkotika (psioholog, socijalni radnik,

vaspitač, zavodski ljekar u koordinaciji sa specijalistom neuropsihijatrom)

b) timski stručni oblik rada s osuđenim koji imaju trenutno izražen ozbiljan problem

(vaspitač, psiholog, socijalni radnik)

c) timski stručni oblik rada sa osuđenim s posebnim potrebama

Zdravstveni tretman

a) češća posjeta zavodskog osoblja

b) redovna posjeta zavodskog ljekara

c) posjeta neuropsihijatra

270

Uređaji i predmeti koje osuđeno lice može koristiti u prostoriji Odjeljenju gdje boravi:

a) TV b) DVD c) MP 4 d) kuhalo e) pribor za pušenje f) pribor za brijanje g) knjige h) dnevne novine i) dnevna terapija

Raspored dnevnih aktivnosti: 9. Boravak na svježem zraku a) Prostor samo za Odj. b) Prostor ispred zgrade c) Trajanje: 2 sata d) Potreban nadzor DA/NE

10. Radno angažovanje a) Prostorije za rad radionica unutar Odj. b) Poslovi u krugu OPR (održavanje zelenih površina i čistoće) uz nadzor OZS c) Posebna prostorija izvan Odj. uz nadzor OZS

11. Slobodne aktivnosti a) Sport (stoni tenis) DA/NE b) Sport (košarka/fudbal) DA/NE c) Društvene igre (šah, karte, jamb) DA/NE d) Upotreba knjiga iz biblioteke DA/NE

12. Topli napitak a) U Odj. b) U trpezariji b) Potreban nadzor DA/NE c) Donosi se d) Sam sprema

13. Konzumiranje cigareta a) U prostoriji gdje boravi b) U posebnoj prostoriji Odj. c) Koristi pribor za pušenje u prostoriji gdje boravi DA/NE d) Potreban nadzor DA/NE

14. Lični pretres a) Neophodan pretres DA/NE b) Način pretresa - stalno/povremeno

15. Časopisi i knjige a) Odobriti DA/NE b) Odobrena nabavka putem ustanove c) Odobrena nabavka putem paketa i pošte d) Pretplata na dnevni list DA/NE Naziv dnevnog lista______________

16. Telefon a) Telefonska govornica u krugu KPZ-a b) Potreban nadzor DA/NE c) Bez prisustva drugih osuđenih lica DA/NE

17. Nabavka na kantini a) Bez prisustva drugih osuđenih b) Obavezan nadzor DA/NE

18. Vjerske potrebe a) Vjerske prostorije b) Prostorije Odj. c) Nadzor bez prisustva drugih osuđenih lica DA/NE

19. Terapija a) U prostorijama Odj. b) U stacionaru c) Nadzor bez prisustva drugih osuđenika DA/NE d) Odobriti terapiju za cijeli dan DA/NE (s obzirom na bolest)

20. Ljekarski pregled a) Stacionar b) Prostorija Odj. c) Nadzor bez prisustva drugih osuđenih lica DA/NE

271

21. Obroci a) Prostorije u Odj. b) Trpezarije osuđeničke kuhinje c) Nadzor bez prisustva drugih osiđenih lica DA/NE

22. Pranje veša a) U prostorijama Odj. b) U vešeraju c) Pretres veša datog na pranje: stalno/povremeno

23. Kupanje a) U prostorijama Odj. b) Nadzor DA/NE

24. Komuniciranje sa službenim licima a) Prostorije Odj. b) Obezbjeđenje DA/NE

25. Posjete a) U prostoriji za posjete b) Odvojeno od drugih osuđenih lica c) Nadzor: DA/NE d) Posjeta jedan put mjesečno u trajanju od 60 minuta d) Mogućnost vanrednih posjeta DA/NE

26. Paketi a) prijem paketa jedan put mjesečno do 8 kg b) U prostorijama za prijem paketa i pošiljki c) Bez prisustva osuđenih d) Obavezan nadzor: DA/NE

272

PROMJENE U PROGRAMU TRETMANA

_____________________________________________________________________

_____________________________________________________________________

_____________________________________________________________________

Datum Vaspitač-Odgajatelj

_________________ ________________________

Saglasan Saglasan

_________________ ________________________

Rukovodilac Službe osiguranja Rukovodilac Službe tretmana

O D O B R I O

___________________________

Direktor KPZ-a

Osuđeno lice

___________________

Datum __________

DOSTAVLJENO:

-Služba tretmana-prevaspitanja

-Služba osiguranja

-Zdravstvena služba

-a/a

-Zatvoreniku

273





Prilog 2

POJEDINAČNI FAKTORI RIZIKA

274

POJEDINAČNI FAKTORI RIZIKA

Lista kriterija, bez namjere da bude potpuna, sadrži prognozirana obilježja koja su se u skladu sa stručnom literaturom i dosadašnjom praksom razvili u obilježja koja su primjenjiva i odgovarajuća. Ova lista predstavlja radni instrument u svrhu sistemske analize slučajeva. Uz svaku grupu obilježja navodi se niz povoljnih i nepovoljnih faktora. Pored redovnih kriterija za određivanje rizika i potreba zatvorenika, prilikom revizije potrebe za boravkom zatvorenika u odjeljenju moguće je koristi i ovaj mehanizam procjene pojedinačnih faktora rizika. 1. Predmetno djelo (djela) Povoljno Nejasno Nepovoljno Povoljno Prvi delikt bez pretjerane primjene sile

Nepovoljno Okrutno djelo sa pretjeranom upotrebe sile („overkill“)

Predmetno djelo kao dio serijskih delikata Visoko rizična specifična veza počinilac-žrtva: ne može se zamijeniti nekom drugom žrtvom

Delikt sa visokim rizikom povratka u isto djelo (tzv. Basisrate)

2. Razvoj kriminaliteta Povoljno Nejasno Nepovoljno Kriminalitet kao izraz promjena u nekoj životnoj fazi, kao izraz nekog sudbonosnog konflikta ili posebno aktuelne situacije

Kriminalitet: odavno usvojeni oblik ponašanja, početak delikvencije u djetinjstvu ili mladosti, porijeklo iz asocijalnih miljea

Raniji nasilni delikti, djela sa pretjeranom primjenom sile

Raniji serijski delikti Neuspješno smanjenje nivoa sigurnosnih mjera

u izdržavanju kazne ili neuspjeh izdržavanja uslovne kazne

3. Osobnost, psihički poremećaji Povoljno Nejasno Nepovoljno Privremeni, kratki poremećaji, brzo povlačenje simptoma

Duga ili kronificirana simptomatika vezana za delikvenciju; Trajna poremećenost koja se odnosi na osobe, poremećaj u razmišljanju, poremećaj afekta i nagona

Privremeni uticaj psihogenih supstanci bez razvijanja ovisnosti

Redovna zloupotreba opojnih supstanci, Visoki potencijal ovisnosti o psihogenim supstancama vezano za kriminalitet

Pogledi na svijet i stavovi koji potiču delikventno ponašanje

Najvećim dijelom neupadljiv razvoj ličnosti Poremećaji ličnosti i ponašanja koji sežu još iz djetinjstva/mladosti, mnogobrojna asocijalna obilježja kao npr. nevezanost za okolinu, nemogućnost boravka na jednom mjestu, emocionalna hladnoća, nedostatak empatije

Psihološki testovi bez upadljivosti

275

4. Shvatanje bolesti/poremećaja Povoljno Nejasno Nepovoljno Osuđeno lice uviđa i prihvata ono što je bolesno, poremećeno ili neodgovarajuće u njegovom ponašanju

Osuđeno lice negira da ima neki psihički poremećaj ili da je njegovo ponašanje neodgovarajuće

Otvoreno se pokazuje onakav kakav jeste Osuđeno lice pokušava da se odbrani od navoda, da ih bagatelizira ili zavarava

5. Socijalna kompetencija Povoljno Nejasno Nepovoljno Dobro socijaliziran u svim područjima, stabilni radni odnosi

Primjetni poremećaji profesionalnih/socijalnih učinaka, nestabilni radni odnosi

Zainteresiran i uključen u širok spektar aktivnosti

Ometano shvatanje socijalne realnosti, nerealna očekivanja

Općenito zadovoljan životom Nesposobnost da se prilagodi situacijama koje se mijenjaju

Sposobnost saosjećanja i osjećaj tolerancije Poremećena sposobnost komunikacije Intaktni porodični i partnerski odnosi i veze Socijalno dezintegrisan Stabilna prijateljstva / veze Do sada bez stabilne partnerske veze Životni stil kriminalca, kriminalni identitet 6. Specifično konfliktno ponašanje Povoljno Nejasno Nepovoljno Djelo se razvilo iz jednokratne konfliktne situacije: osuđeno lice može i ponašao se drugačije u sličnim situacijama

Osuđeno lice uvijek iznova dospijeva u iste konfliktne situacije, sam ih izaziva i stereotipno reaguje konfliktnim ponašanjem

Dobra opteretivnost u drugim konfliktnim situacijama

Nizak prag tolerancije na frustraciju, impulsivnost

7. Suočavanje sa djelom Povoljno Nejasno Nepovoljno Spreman za suočavanje sa djelom (poseno na analizu motiva, prekršene norme), primjetno kajanje i žaljenje zbog počinjenog djela

Neprihvatanje pravosnažno utvrđenog počinjenog djela, bagateliziranje djela, nema kajanja

Suočavanje sa situacijom žrtve, trudi se da to izbalansira, pod pretpostavkom da to nije čisto taktički

Projicira svoje vlastito pogrešno ponašanje na žrtvu ili treća lica, npr na društvo“, „okolnosti“

8. Opće mogućnosti terapije Povoljno Nejasno Nepovoljno Povoljno Za prisutni poremećaj postoji načelno vrlo djelotvorna metoda tretmana

Nepovoljno Prisutni poremećaj se generalno može teško ili nikako podvrgnuti tretmanu

9. Konkretne mogućnosti terapije Povoljno Nejasno Nepovoljno Ustanova koja može da ponudi odgovarajući terapijski koncept i potrebnu sigurnost, spremna je da preuzme osuđenih lica

Na raspolaganju ne stoji nikakva institucija koja bi mogla da ponudi odgovarajući tretman

10. spremnost na provođenje terapije Povoljno Nejasno Nepovoljno Učestvuje i uspijeva da ostvari dobru vezu sa povjerenjem prema terapeutu i ostalim licema za koje je vezan

Nema spremnosti da se ozbiljno suoči sa vlastitim poremećajem

Osuđeno lice se aktivno zalaže za terapiju prihvatajući čak i neke njene mane

Osuđeno lice odbija bilo kakav oblik terapije, njegovo ponašanje je odbojno, samo se pretvara da će prihvatiti terapiju

11. Prostor koji će prihvatiti osuđenih lica za vrijeme dopusta iz zatvora i smanjenja sigurnosnih zatvorskih mjera

Povoljno Nejasno Nepovoljno

Porodična povezanost, partnerska veza, pouzdani kontakti sa licema koje mogu da pruže pomoć

Nedostaju socijalni kontakti i veze, nema partnerske veze

Osigurana lična primanja, stan, posao Nema stana, posla, niti finansijske sigurnosti

276

Dobre mogućnosti kontrole Nema mogućnosti kontrole Otežan pristup žrtvama Lak pristup žrtvama Prihvatanje mjere podrške Ne prihvata mjere podrške, nema spremnosti

za saradnju Realno planiranje budućnosti, primjerena očekivanja

Nema konkretnih, realnih planova

Povratak u kriminalni milje, nestrukturirano provođenje slobodnog vremena

12. Vrijeme nakon djela Povoljno Nejasno Nepovoljno Nema daljih krivičnih djela I dalje slična ili još teža krivična djela Poboljšanje simptomatike koja izaziva delikte

Nema promjene u kriminalnom poremećaju ponašanja i dalje primjetna ista osnovna pozicija u ponašanju i ista struktura ličnosti

Sazrijevanje, jačanje ličnosti Podignut prag tolerancije na frustraciju, bolja izdržljivost

Česti konflikti

Dobra sposobnost prilagođavanja, Dobri socijalni kontakti u instituciji

Suviše izražena prilagođenost instituciji

Usvajanje novih strategija rješavanja konflikata i problema

Nema napredovanja u terapiji, česti prekidi u terapije

Uspješno provedene mjere smanjenja strogosti, odgovarajuće ponašanje prilikom dopusta

Neodgovarajuće ponašanje, zloupotreba opojnih sredstava

Vaspitač-Odgajatelj

________________________

277




IV – POMOĆ U SAČINJAVANJU NOVOG ZAKONA O MENTALNOM ZDRAVLJU ILI AMANDMANA NA POSTOJEĆE

ZAKONE O MENTALNOM ZDRAVLJU

PRIJEDLOG PROMJENA I DOPUNA ZAKONA O ZAŠTITI OSOBA SA DUŠEVNIM SMETNJAMA

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I ZAKONA O ZAŠTITI LICA SA MENTALNIM

POREMEĆAJIMA REPUBLIKE SRPSKE

Sarajevo, februar 2010

278


Rade Badnjar, inspektor, Ministarstvo pravde BiH Nikola Dvizac, sekretar, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS

dr Šerifa Godinjak, šef Odsjeka za evropske integracije i međunarodnu saradnju, Sektor za zdravstvo, Ministarstvo civilnih poslova BiH

dr Hidajet Jabandžić, pomoćnik direktora za zdravstvenu zaštitu, Kaznenopopravni zavod Zenica,

Nenad Mirkonj, inspektor, Ministarstvo pravde RS Vesna Žuljević Sertić, šef Odjela za normativno-pravne poslove, Ministarstvo

zdravlja FBiH Marin Zadrić, predsjednik Općinskog suda Mostar

uz pomoć povremenih konsultanata Vijeća Evrope

prof dr Peter Bartlett, profesor na predmetu zakona o mentalnom zdravlju,

Univerzitet u Nottinghamu, Ujedinjeno Kraljevstvo prof dr Duarte Nuno Vieira, profesor forenzičke medicine, Univerzitet u

Coimbra, Portugal



„Prijedlog promjena i dopuna Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima Republike Srpske“ je finalni dokument projekta.

279

SADRŽAJ

STRANICA PREDGOVOR

281

I. UVOD

281

II. PRIJEDLOG promjena i dopuna zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama FBiH i zakona o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima RS

282

2.1. Istraga smrtnih slučajeva u psihijatrijskim ustanovama 282 2.2. Ograničenja prava putem sudske odluke 283 2.3. Pristup službenika osobama sa duševnim smetnjama 283 2.4. Podnositelji prijedloga sudu za otpust iz zdravstvene

ustanove

285 2.5. Pravo na glasanje 286 2.6. Vrijeme zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi 286 2.7. Drugo 287 2.8. Institucionalno zagovaranje 288 2.9. Financiranje 290 2.10. Nezavisna inspekcija 291 2.11. Ustanove sa visokim stepenom obezbjeđenja i forenzičke

ustanove

291 2.12. Noviteti zakona o krivičnom postupku 292 2.13. Pitanja vezana za zakonodavstvo u Brčko Distriktu 292 2.14. Propisi na državnom nivou 293 2.15. Porodično zakonodavstvo 293 2.16. Zakoni o vanparničnom postupku 295 2.17. Krivičnopravna materija 296 2.18. Dobra međunarodna praksa

298

III. ZAKLJUČAK

299

281

PREDGOVOR Ovaj izvještaj predstavlja prijedlog izmjena i dopuna postojećih zakona, te njihovu operacionalizaciju i konkretizaciju koja će, nadamo se, poslužiti kao pomoć i podrška nadležnim organima pri izradi amandmana na postojeće zakone. I. UVOD Zajednički projekat Vijeća Evrope i Evropske unije „Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini“ sadrži šest aktivnosti, od kojih pomoć u sačinjavanju novog zakona o mentalnom zdravlju ili amandmana na postojeće zakone o mentalnom zdravlju, predstavlja četvrtu projektnu aktivnost.

Ova projektna aktivnost je, u skladu sa opisom gore navedenog projekta, iskoristila rezultate prethodnog zajedničkog projekta Vijeća Evrope i Kanadske agencije za međunarodni razvoj (CIDA) u ovoj oblasti, u sklopu kojeg je ekspertna radna grupa u sastavu: prof dr Peter Bartlett, profesor na katedri u oblasti mentalnog zdravlja na Pravnom fakultetu Univerziteta u Nottinghamu, Ujedinjeno Kraljevstvo, dr Tatiana Simmins, specijalist u oblasti psihijatrije i psihoterapije, Švicarsko udruženje ljekara, Švicarska, dr Mirjana Đerić, neuropsihijatar, bivši direktor Psihijatrijske bolnice Sokolac, BiH i Marin Zadrić, predsjednik Općinskog suda u Ljubuškom, BiH, sačinila izvještaj pod nazivom „Analiza propisa o mentalnom zdravlju u BiH sa preporukama“, decembar 2008. Analiza, koja je po kompletiranju proslijeđena organima vlasti, sadrži 31 preporuku. Rezultate rada spomenute grupe sa prethodnog projekta, Radna grupa unutar četvrte projektne aktivnosti detaljno je analizirala. Uz to je razmatrala i sljedeće zakone koji se dotiču pitanja zaštite osoba sa duševnim smetnjama i/ili pitanja vezanih za to:

- Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama i zakon o izmjenama zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama, FBiH

- Zakon o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima, RS - Porodični zakon FBiH - Porodični zakon RS - Zakon o vanparničnom postupku FBiH - Zakon o vanparničnom postupku RS - Pravilnik o izvršenju mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja

i obaveznog liječenja od ovisnosti u Zavodu za izvršenje kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH

- Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH - Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS - Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima Bosne i Hercegovine.

282

Isto tako, Grupa je uzela u obzir i sljedeće preporuke Vijeća Evrope:

- Preporuka Rec (99)4 Komiteta ministara državama članicama o principima vezanima za pravnu zaštitu poslovno nesposobnih odraslih lica

- Preporuka Rec (2004)10 Komiteta ministara državama članicama u vezi sa zaštitom ljudskih prava i dostojanstva osoba sa mentalnim poremećajima.

Radni tim se osvrnuo i na preporuke Komiteta za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) i relevantne CPT standarde u oblasti mentalnog zdravlja, kao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava u ovom području. Tokom rada, Radna grupa je uz pomoć povremenih konsultanata i stalnog rezidentnog konsultanta ocijenila da oba postojeća zakona o zaštiti osoba sa mentalnim poremećajima predstavljaju dobru osnovu za zaštitu osoba sa mentalnim poremećajima, ali su neke komponente, uključujuči građanska i ljudska prava, slabe i nedovoljno precizirane. Procesom približavanja BiH Evropskoj uniji i njenim članstvom u Vijeću Evrope i drugim međunarodnim institucijama, te sukladno drugim međunarodnim obavezama, zakoni se moraju stalno ažurirati i poboljšavati. II. PRIJEDLOG PROMJENA I DOPUNA ZAKONA O ZAŠTITI OSOBA SA DUŠEVNIM SMETNJAMA FEDERACIJE BOSNE i HERCEGOVINE54 I ZAKONA O ZAŠTITI LICA SA MENTALNIM POREMEĆAJIMA REPUBLIKE SRPSKE55 2. 1. Istraga smrtnih slučajeva u psihijatrijskim institucijama U oba zakona u osnovnim odredbama dodaje se novi član: „U slučaju smrti osobe sa duševnim smetnjama, bez obzira u kojoj se ustanovi nalazi, mora se obaviti obdukcija u skladu sa zakonom“ Obrazloženje: Član 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zahtijeva istragu smrtnih slučajeva osoba koje su preminule u psihijatrijskim ustanovama. Trenutno se u BiH prilikom istrage smrtnih slučajeva nastalih u psihijatrijskim ustanovama ne zadovoljavaju obaveze iz ovih odredbi. BiH zakonodavstvo ima u svojim krivičnim zakonima odredbu koja obuhvata istragu i obdukciju u slučajevima smrti nastalim pod sumnjivim okolnostima. Takve odredbe bi se mogle uskladiti sa standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima.

54 Službene novine FBiH broj 37/01, 40/02 55 Službeni glasnik RS broj 46/04

283

Isto tako oba zakona o zdravstvenoj zaštiti uređuju pitanje utvrđivanja uzroka smrti i obdukciju, ali se isto tako ima utisak da odredbe nisu u skladu sa standardima, pa bi ih trebalo shodno tome promjeniti da bi bili konzistentni sa standardima ljudskih prava, a posebno sa članom 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR). (Preporuka 3):56 Mora se uvesti efikasan i sveobuhvatan sistem istrage smrtnih slučajeva u psihijatrijskim i srodnim institucijama, koji će biti konzistentan sa standardima ljudskih prava i posebno članom 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima. 2.2. Ograničenja prava putem sudske odluke U Zakonu o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjen tekstu zakonu FBiH) član 11. U posljednjem stavu brišu se riječi „mogu se ograničiti“, a dodaju se riječi „sud može na obrazložen prijedlog zdravstvene ustanove ograničiti... “ U Zakonu o zaštiti lica sa mentalnim poremečajima Republike Srpske (u daljnejm tekstu zakonu RS) član 12., dodaje se još jedan novi stav, iza posljednjeg stava, koji glasi: „Prava iz tačaka 11., 12. i 13. ovog člana, sud može na obrazložen prijedlog zdravstvene ustanove ograničiti, kada postoji osnovana sumnja da osoba sa duševnim smetnjama nastoji pribaviti oružje ili drogu, dogovara se o bijegu ili počinjenju krivičnog djela ili kada to zahtijeva zdravstveno stanje osobe.“ Obrazloženje: U drugim slučajevima, donošenje odluka na lokalnom nivou koje vrši odgovarajuće kvalificirano osoblje može na prvi pogled izgledati adekvatno, ali kad su u pitanju građanska prava - a to svakako uključuje pitanja koja su utvrđena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima – član 6. ECHR-a propisuje da odluka mora podlijegati nezavisnoj procjeni suda ili sličnog tijela, ukoliko osoba sa duševnim smetnjama to želi. Zato je potrebno, kod ograničenja prava, da to bude podvrgnuto sudskoj procjeni. (Preporuka 6) Samo sud može odlučiti o ozbiljnim ograničavanjima prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Ovakva ograničenja podrazumijevaju uskraćivanje pristupa staratelja ili bliskog člana porodice štićeniku, odluke o kršenju povjerljivosti informacija o pacijentu, kao i ograničavanja prava na žalbu sudu ili službenim tijelima. 2.3. Pristup službenika osobama sa duševnim smetnjama U prvom stavu člana 20. oba zakona, iza riječi „može“ dodaje se „predlagati da se“, a iza riječi istražnim sucem u zakonu FBiH i istražnim sudijom u zakonu RS, dodaje riječ „nadležnim zdravstvenim inspektorom “

56 U daljnjem tekstu preporuke su iz dokumenta „Analiza propisa o mentalnom zdravlju u BiH sa preporukama“, Strasbourg, decembar 2008

284

Drugi stav člana 20. oba zakona se mijenja i glasi: „Psihijatar može predlagati da se ne odobri razgovor sa ovlaštenim osobama/licima iz stava 1. ovog člana sa osobom/licem koje nije sposobno razumjeti stanje u kojem se nalazi, niti posljedice takvog razgovora, o čemu odlučuje sud.“ Obrazloženje: Intencija ovih prijedloga je (1) da se osigura pravo pristupa osobi sa duševnim smetnjama od strane službenika koji rade istragu o navodima o lošem postupanju u ustanovi ; i (2) da se osigura da one osobe koje inspektorima daju inkriminirajuće izjave o sebi razumiju prirodu i posljedice ovih izjava. Član 20. oba zakona dozvoljava (ali ne zahtijeva) da psihijatar može odobriti razgovor osobi sa duševnim smetnjama sa ovlaštenim osobama ministarstava unutrašnjih poslova, istražnim sudijom i stručnim osobljem centara za socijalni rad. Implicitno, o posjetama drugih osoba također odlučuje psihijatar. Nije jasno na koji način se provodi ova slobodna procjena. Ovi dijelovi zakona su problematični. Prvi problem je što se u određenim situacijama pristup osobi sa duševnim smetnjama ne bi trebao oslanjati na odluke osoblja ustanove. Jasan primjer je situacija kada je posjeta službenog lica posljedica pritužbe osobe sa duševnim smetnjama u vezi s njegom koja mu je pružena, a posebno u slučaju navoda da osoblje institucije zlostavlja te osobe ili se nedolično ponaša. Nije prihvatljivo da osoba koja je predmet pritužbe ili kolega te osobe koja radi u istoj ustanovi, ima pravo uskraćivanja pristupa podnositelju pritužbe. U drugom primjeru, može se desiti da je potrebno da se osoblje centra za socijalni rad sretne sa osobama sa duševnim smetnjama koje imaju pravo na starateljstvo da bi centar mogao osigurati donošenje odgovarajućih odluka u vezi s njegom koja im se pruža.

Istovremeno oba zakona uključuju pravo da osoba ne inkriminira samu sebe, a važna mjera zaštite je i odgovarajuća provjera sposobnosti osobe prije davanja dozvole ovlaštenom organu da mu pristupi u slučaju krivičnog djela u kojem je ona osumnjičena. Svrha ove mjere bi bila osigurati da samo-optužujuće izjave može dati samo osumnjičeni koji razumije značenje i posljedice datih izjava.

Stoga: • Ukoliko se navodne tvrdnje odnose na navodno protivpravno djelo

izvršeno u ustanovi, osobe nadležne za istragu pritužbe trebale bi imati pristup osobi sa duševnim smetnjama jer je to pitanje prava. Svako ograničenje takvog pristupa može narediti samo sud.

• Pravo pristupa trebao bi imati pravni savjetnik i profesionalno osoblje koje razgovara sa osobom sa duševnim smetnjama koja želi pravno osporiti neprekidni pritvor u kojem se nalazi ili kada se radi o pravnom osporavanju neprekidne poslovne nesposobnosti pojedinca.

• Pravo pristupa trebala bi imati svaka osoba koja prema zakonu ima pravo da daje savjete o zaštiti ili liječenju osobe sa duševnim smetnjama koje se trenutno provodi. Potrebno je donijeti adekvatna pravila o povjerljivosti ovih razmatranja.

285

• Pravo pristupa osobi sa duševnim smetnjama trebala bi imati sva službena lica čija je dužnost da vrše nadzor uslova u ustanovi.

• Istražitelji krivičnih djela za koja je osoba sa duševnim smetnjama osumnjičena ili će vjerovatno biti osumnjičena, mogu dobiti pravo pristupa samo ukoliko je, po mišljenju psihijatra zaduženog za zaštitu osobe sa duševnim smetnjama, ona sposobna razumjeti prirodu istrage, te značenje svih izjava koje bi mogla dati tokom istrage.

• Izjave koje osobe sa duševnim smetnjama daju u psihijatrijskim ustanovama smiju jedino biti prihvatljive u sudskim postupcima ukoliko je sud uvjeren da je osoba shvatila značenje i posljedice izjava u vrijeme kada su one date.

(Preporuka 8) Član 20 Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (FBiH) i Zakona o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima (RS) se treba izmijeniti: (1) da se osigura pravo pristupa štićeniku od strane službenika koji rade istragu o navodima o lošem postupanju u ustanovi ; i (2) da se osigura da one osobe koje inspektorima daju inkriminirajuće izjave o sebi razumiju prirodu i posljedice ovih izjava. 2.4. Podnositelji prijedloga sudu za otpust iz zdravstvene ustanove U prvom redu prvog stava člana 40. oba zakona briše se riječ „može“ i umjesto nje unosi se riječ „će“. U članu 40. zakona FBiH se iza riječi „njenog staratelja“ dodaje riječ „zdravstvene ustanove“.

Drugi stav člana 40. zakona RS se briše. Obrazloženje: Član 40. omogućava da niz imenovanih osoba podnese zahtjev sudu, ali u zakonu FBiH nema odgovornog ljekara koji liječi pacijenta, pa se sada daje mogućnost jer se to dopunilo riječima zdravstvena ustanova. S tom promjenom uspostavlja se zakonska obaveza zdravstvene ustanove da od suda traži prestanak zadržavanja ukoliko zdravstveno stanje osobe sa duševnim smetnjama više ne zahtijeva zadržavanje. Drugi stav zakona RS se briše jer samo sud može donijeti odluku. Odluku suda isto tako može promijeniti samo sud, a ne kako stoji, da se sud obavještava. Zato se smatra, da se drugi stav briše i nepotreban je. (Preporuka 11) Potrebno je uspostaviti proces kojim će osigurati djelotvornost prava štićenika da traži od suda prijevremeno ukidanje naloga o zadržavanju. (Preporuka 12) Psihijatar koji liječi bilo koju osobu zadržanu na liječenju treba imati zakonsku obavezu da traži od suda prestanak zadržavanja ukoliko zdravstveno stanje štićenika više ne zahtijeva zadržavanje. Zakon FBiH treba dopuniti kako bi se predvidjela nadležnost za ovakve zahtjeve.

286

2.5. Pravo na glasanje U zakonu FBiH, član 11., dodati tačku 13. , a u zakonu RS u članu 12. dodati tačku 15. koja glasi: „da glasa u skladu sa zakonom“ Obrazloženje: Oduzimanje poslovne sposobnosti bi se trebalo koristiti samo kada korištenje oduzetih prava ide na štetu osobe koja je poslovno nesposobna. Pravo na glasanje, kako se čini, ne bi trebalo imati ovakav efekat. Član 3. Protokola 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima obavezuje zemlje članice da provode slobodne izbore u razumnim vremenskim razmacima, i to putem tajnih glasačkih listića, ‘u uslovima u kojima će se osigurati slobodno izražavanje mišljenja osoba na način predviđen zakonom.’ Iako ne osigurava, izričito, pravo građana da glasaju, Princip 3(2) Preporuke 99(4) Komiteta ministara zemljama članicama u vezi sa pravnom zaštitom poslovno nesposobnih odraslih osoba naglašava da izricanje mjere zaštite ne podrazumijeva da osoba automatski gubi pravo glasanja. Tako bi pravo na glasanje trebalo proširiti i na osobe u psihijatrijskim i sličnim ustanovama u kojima treba uspostaviti odgovarajuće administrativne mehanizme koji će osigurati da osobe u ovim institucijama mogu ostvariti ovo svoje pravo. (Preporuka 16) Osobe u psihijatrijskim bolnicama, domovima socijalne zaštite i sličnim ustanovama, trebaju imati pravo da glasaju. 2.6. Vrijeme zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi 2.6.1. U zakonu FBiH član 33., prvi stav, riječ „jedne godine“ zamjenjuje se riječju „šest mjeseci“. Obrazloženje: Zakon dozvoljava prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju do jedne godine (FBiH), odnosno do 6 mjeseci (RS), ali se konstatuje da je ovo period poslije kojeg slijedi obavezna revizija prisilnog smještaja; osoba sa duševnim smetnjama ili druge osobe uključene u proces mogu tražiti od suda raniju reviziju, međutim, konstatuje se da su oba perioda duža nego što je to prihvatljivo. Ali, pored toga predlaže se i izmjena zakona FBiH tako da se izjednači rok u oba zakona na 6 mjeseci. 2.6.2. Član 34. oba zakona, u prvom redu se umjesto riječi „utvrdi“ unosi riječ „procijeni“. U zakonu RS u članu 34. se umjesto broja „7“ upisuje broj „10“.

287

U zakonu FBiH u članu 34. se na kraju dodaje nova rečenica „Sud može odrediti produženje u intervalima koji nisu duži od 6 mjeseci." U zakonu RS u članu 34. se iza riječi „smještaja" stavlja tačka, a ostatak rečenice se briše. Iza tačke stavlja se sljedeća rečenica „Sud može odrediti produženje u intervalima koji nisu duži od 6 mjeseci." Obrazloženje: Predlaže se, da se riječ ,,utvrdi'', zamjeni rječju ,,procijeni'' koja više odgovara, jer zdravstvena ustanova procjenjuje da li prisilno smještena osoba treba ostati i nakon isteka trajanja prisilnog smještaja. Isto tako se predlaže da se rokovi, kada sudu treba predložiti rješenja o produženju u oba zakona, izjednače na 10 dana prije isteka vremena. Isto tako se predlaže da, kada sud donosi odluku o produženju prisilnog smještaja, to može biti u intervalima ali taj produžetak ne smije biti duži od 6 mjeseci. To rješenje obuhvata i mogućnost da sud ponovo produžava smještaj, ako je takva procjena zdravstvene ustanove.

2.6.3. Isto tako, treba prostudirati da li prijedlog o roku od 6 mjeseci zahtijeva i promjenu odgovarajućih članova oba zakona o vanparničnom postupku.

2.7. Drugo 2.7.1. U zakonu FBiH član 15. i Zakonu RS član 16. se u posljednjem stavu iza riječi „psihohirurgije“ dodaje zarez i riječ „sterilizacija“. Obrazloženje: Oba zakona predviđaju da kastracija nije dopuštena i nema razloga da se tu ne uključi i sterilizacija. Vjerovatno bi imalo smisla da to bude i eksplicitno rečeno. (Preporuka 19/2) Trebaju se razmotriti sljedeće izmjene Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnama (FBiH) i Zakona o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima (RS):

• Član 15 (FBiH) 16 (RS): u skladu sa namjerom ovih članova, uključiti zabranu sterilizacije

2.7.2. Ispitivanja

Član 16. zakona FBiH govori o kliničkom ispitivanju lijekova nad osobama sa duševnim smetnjama, a u Zakonu RS član 17. govori o biomedicinskim istraživanjima, pa bi oba zakona bilo potrebno usaglasiti sa Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima BiH.

288

Obrazloženje: Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH vrši kontrolu provođenja kliničkih ispitivanja, u skladu sa Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima, te podzakonskim aktima i smjernicama, pa bi trebalo oba zakona koja se razmatraju uskladiti sa državnim zakonom, pogotovo u onom dijelu gdje se govori o kliničkom ispitivanju i komisiji za klinička ispitivanja. (Preporuka 19/3) Trebaju se razmotriti sljedeće izmjene Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (FBiH) i Zakona o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima (RS):

• Član 16 (FBiH) i 17 (RS): pojasniti ko je odgovoran za odobravanje predloženog istraživanja i osigurati da ta osoba bude obučena na odgovarajući način.

2.7.3. Bliski srodnik U članu 36. oba zakona dodaje se drugi stav, koji glasi: „Bliski srodnik iz prvog stava 36. člana je osoba određena sljedećim isključivim redosljedom:

- bračni drug, vanbračni partner - punoljetna djeca, odnosno usvojena djeca - roditelji ili posvojitelji - punoljetni braća ili sestre - baka i djed - punoljetni unuci.“

Obrazloženje: Da se izbjegnu nedoumice, predlaže se preciznija definicija bliskog srodnika. (Preporuka 19/4) Trebaju se razmotriti sljedeće izmjene Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (FBiH) i Zakona o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima (RS): *Član 36 (FBiH i RS): razmotriti da li bi bila primjerena konkretnija definicija „bliskog srodnika“ i utvrditi proces na osnovu kojega se informacije ne moraju davati ukoliko je to protivno željama štićenika.

2.8. Institucionalno zagovaranje U vezi sa obezbjeđivanjem sistema nezavisnog zagovaranja interesa za osobe sa duševnim smetnjama koje žive u institucijama, predlaže se da nadležni organi u FBiH i RS razmisle o mogućnosti njihovog uvođenja u zakone i u praksu jer se radi o potpuno novom institutu. Obrazloženje: Suština ljudskih prava nije samo u zakonskim formulacijama, već u stvarnim učincima tih formulacija na živote pojedinaca i grupa. Međutim, da bi to dobro funkcioniralo, moraju se uspostaviti mehanizmi pomoću kojih će se skrenuti pažnja nadležnih organa i sudova, gdje je to potrebno, na primjere u kojima standardi nisu zadovoljeni. U tom smislu, zapošljavanje osoba koje će zagovarati interese osoba sa duševnim smetnajma, posebno u velikim

289

ustanovama, sve je više prihvaćeno kao dobra praksa i kao vid prikladne primarne pomoći za osobe u tim ustanovama. Postoje različiti modeli takvog zagovaranja. Jedan od primjera je da zagovarači interesa takvih osoba rade u psihijatrijskim ustanovama eksplicitno radi ustanovljavanja precedentnih predmeta za sudski postupak, a posebno precedentnih predmeta u vezi s ljudskim pravima, po hitnom postupku. Osobe koje vrše pravni nadzor ne moraju nužno biti pravnici. A drugi je model zagovaranja u ime osoba sa duševnim smetnjama/savjetovanja o pravima koji se primjenjuje u Ontariju u Kanadi i za koji se smatra da bi bio prikladniji za situaciju u BiH. Ovo je potrebno razviti u sklopu lokalnog konteksta u FBiH i RS, jer se ne ide na utvrđivanje precedentnih predmeta, već na pružanje usluga zagovaranja osobama smještenima u psihijatrijskim ustanovama. Općenito, zagovarač interesa osoba sa duševnim smetnjama ima ured u psihijatrijskoj ustanovi i osoba koja je nezadovoljna svojom zaštitom ili koja ima druge pravne ili administrativne probleme, može mu se obratiti. Ukoliko je osoba u zaključanom odjelu, zagovarač interesa ga posjećuje u tom odjelu. Zagovarač interesa razgovara o problemu sa osobom sa duševnim smetnjama. Ukoliko ona to želi, zagovarač interesa može iznijeti problem osoblju ustanove. Za probleme u kojima je potrebno pokretanje sudskog postupka, može se naći pravnik, ali zagovarač interesa neće zastupati osobu sa duševnim smetnjama u sudskom postupku. Još jednom ističemo da ni savjetnik za prava, niti zagovarač interesa ne moraju nužno biti pravnici.

Zagovaranje u korist osobe sa duševnim smetnjama nije korisno samo za nju; ono također ima potencijalne koristi i za osoblje zaposleno u ustanovi. Često se dešava da tenzije između osoblja i osoba proizlaze iz loše komunikacije. Zagovarač interesa može riješiti takve probleme. Aktivnosti osoblja koje osoba sa duševnim smetnjama pogrešno shvati kao rezultat zlonamjernosti, zagovarač interesa može ispitati i objasniti. Na sličan način se mogu rješavati i oni problemi u vezi sa zaštitom kada i zaposlenik u ustanovi i osoba jednako razmišljaju, ali je probleme nametnula vanjska administracija. A slučajeve kada je osoblje nepravedno osumnjičeno za loše ophođenje prema osobi sa duševnim smetnjama može ustanoviti nezavisna osoba, koja zbog svoje nezavisnosti i uloge u zagovaranju u korist osobe sa duševnim smetnjama ima kredibilitet koji nedostaje zaposleniku ustanove u stalnom radnom odnosu. Kod uvođenja tog instituta neophodno je zadovoljiti sljedeće kriterije: • Zagovarači interesa osoba moraju biti smješteni u većim psihijatrijskim

ustanovama, ali ih ta ustanova ne smije plaćati. Nezavisnost i percipirana nezavisnost od takvih ustanova i njihovog osoblja je ključ uspjeha programa zagovaranja.

• Program mora dobiti adekvatna i redovna sredstva iz vladinih izvora. • Zagovarači interesa bi trebali biti organizirani ili na državnom nivou ili na

entitetskom nivou. Da bi bili uspješni, potreban ih je dovoljan broj da bi mogli razviti kulturu zagovaranja, učeći iz svojih uspješnih strategija i

290

grešaka. Njima ne treba velika centralna administracija, ali je ipak potreban određeni nivo centralne administracije.

(Preporuka 22) Treba obezbijediti sistem nezavisnog zagovaranja interesa za štićenike koji žive u institucijama. Ovaj program treba organizovati tako da se obezbijedi njegova nezavisnost, a treba biti stabilno i adekvatno finansiran.

2.9. Finansiranje Nadležna ministarstva bi morala zajedno sa ministarstvom finansija iznaći odgovarajuće modele finansiranja koji će omogućiti adekvatno finansiranje i zadovoljavanje standarda. Adekvatno finansiranje usluga je od osnovnog značaja ukoliko će se zakon adekvatno provoditi, te ukoliko se žele postići odgovarajući standardi u poštivanju ljudskih prava. Obrazloženje: Adekvatno finansiranje je od suštinskog značaja za postizanje odgovarajućih standarda u poštivanju ljudskih prava i zadovoljavanje standarda CPT-a. Poznato je da još uvijek postoje ustanove koje ne zadovoljavaju standarde CPT-a. U vezi sa tim treba napomenuti:

(i) Finansiranje usluga mentalnog zdravlja mora biti dovoljno da bi se osiguralo poštivanje međunarodnih standarda zaštite, poput onih koje je ustanovio CPT. To nisu neobavezni standardi; to su standardi iz međunarodnog prava, koji su sadržani u sporazumu kojem je BiH pristupila, odnosno u Evropskoj konvenciji o sprečavanju mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg tretmana koju je BiH ratificirala. (ii) Osim tog minimuma, primjećujemo zaključak Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) da se na međunarodnom planu očekuje porast psihičkih poremećaja na koje otpada nešto više od 12 posto od Globalnog bremena oboljenja (Global Burden of Disease), na 15 posto do 2020. godine. (SZO, Izvještaj iz 2001. godine, strana 23., 77.). S obzirom da se radi o bremenu oboljenja, i da je to u skladu sa pristupom SZO, smatra se da bi službe mentalnog zdravlja trebale dobiti oko 12 posto od budžeta za oblast zdravstva, uz porast do 15 posto do 2020. godine.

(Preporuka 23) Treba hitno obezbijediti adekvatno finansiranje kako bi se osiguralo da institucije mentalnog zdravlja zadovoljavaju standarde CPT-a. (Preporuka 24) Finansiranje službi za mentalno zdravlje bi trebalo biti usklađeno sa smjernicama SZO što predstavlja 12 % od ukupnog budžeta za zdravstvo, a koji će se do 2020.godine povećati na 15 %. (Preporuka 25) U reviziji zdravstvenog osiguranja, koja se predviđa za blisku budućnosti, od pružaoca osiguranja trebalo bi se tražiti da finansiraju potrebe u pogledu mentalnog zdravlja u onoj mjeri u kojoj to odražava realnost u oblasti psihijatrijske zaštite i liječenja.

291

(Preporuka 26) Ukoliko zdravstveno osiguranje ne bude jednako za sve građane, moraju se uvesti odgovarajući mehanizmi za mentalne potrebe onih koji nisu zdravstveno osigurani. 2.10. Nezavisna inspekcija Član 53. Zakona FBiH i član 55. Zakona RS nalažu da inspekciju vrši zdravstvena inspekcija, koja je definisana u Zakonu u zdravstvenoj zaštiti FBiH, članovi 133 – 144 i istoimenom Zakonu RS u članovima 88 – 90. Niti u oba zakona o zdravstvenoj zaštiti, ni u zakonima o mentalnom zdravlju nigdje nije određeno da su izvještaji zdravstvenog inspektora javni, znači da se objavljuju i da su dostupni javnosti. Isto tako je ovdje potrebno napomenuti da će BiH morati pronaći rješenja koja će omogućiti odgovarajući stalni i sistematski nadzor ustanova, te ovlastiti pojedince na unapređenje ispodprosječne zaštite i vršenje rutinskog nadzora ustanova, isto tako u pogledu osiguranja zadovoljavanja CPT standarda. Predlažemo da se ide u pravcu organiziranja nezavisne inspekcije na državnom ili entetitskom nivou, a ne na lokalnom nivou. Isto tako, nezavisna inspekcija i njen rad u oblasti mentalnog zdravlja trebao bi biti definisan i posebnim pravilnikom u skladu sa preporukom Vijeća Evrope u vezi sa zaštitom ljudskih prava i dostojanstva osoba sa mentalnim poremećajima, član 36. i 37. (Preporuka 1) U institucijama u BiH se mora uvesti efikasan i sveobuhvatan sistem inspekcije kako bi osigurala usaglašenost sa standardima o ljudskim pravima. Takva inspekcija mora biti periodična a trebaju je obavljati odgovarajuća lica iz vladinih tijela koja su odgovorna za te institucije. Izvještaji o tim inspekcijama se trebaju objavljivati.

2.11. Ustanove sa visokim stepenom obezbjeđenja i forenzičke ustanove U cilju izvršenja mjera bezbjednosti i drugih oblika psihijatrijskog liječenja u skladu sa pozitivnim propisima iz oblasti krivičnog i vanparničnog zakonodavstva u BiH i propisima iz oblasti zdravstvene zaštite i socijalne zaštite u BiH, Vijeće ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada Republike Srpske, Vlada Brčko Distrikta BiH i Klinički centar Istočno Sarajevo su zaključili „Sporazum o smještaju i naknadi troškova za izvršenje mjera sigurnosti izrečenih u krivičnom postupku i u drugom postupku u kojem se izriče mjera sigurnosti“ i koji je objavljen u Službenom glasniku BiH br. 89/09 od 16.11.2009. godine. Kako su potpisnici ovog Sporazuma i Vlada Brčko Disktrikta i Vijeće ministara BiH, to više su značajne primjedbe pod tačkama 13. i 14. ovog dokumenta. Obrazloženje: Ovim Sporazumom će se riješiti pitanje adekvatne ustanove sa visokim stepenom sigurnosti i u FBiH, ali i na nivou države i Brčko Distrikta koji će

292

koristiti usluge Specijalne bolnice za forenzičku psihijatriju Sokolac. Taj Sporazum će omogućiti završetak rekonstrukcije postojećeg objekta u skladu sa standardima CPT-a i osnivanje Specijalne bolnice za forenzičku psihijatriju Sokolac, a istovremeno reguliše i uslove smještaja, liječenja, boravka i čuvanja osoba kojima je izrečena mjera bezbijednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja, liječenja od ovisnosti ili druga mjera koja zahtijeva smještaj u tu bolnicu. Jako je značajno da i za tu kategoriju osoba postoji ustanova koja ispunjava CPT standarde, bez obzira iz kojeg dijela zemlje te kategorije osoba dolazile. To isto tako nosi sa sobom promjene određene legislative. (Preporuka 27) Mora se formirati jedna ili više adekvatnih ustanova sa visokim stepenom obezbjeđenja i forenzičke ustanove kako bi se osigurala adekvatna zaštita za osobe u FBiH i RS kojima je ona potrebna. 2.12. Noviteti zakona o krivičnom postupku U zakonu FBiH u poglavlju VII, Postupci prema osobama sa duševnim smetnjama protiv kojih se vodi krivični postupak i zakonu RS u poglavlju VII, Postupci prema licima sa mentalnim poremećajima protiv kojih se vodi krivični postupak ili prekršajni postupak, bilo bi potrebno izmijeniti članove 43. i 44., te ih uskladiti sa ZKP FBiH, poglavlje XXIX, Postupak za primjenu mjera sigurnosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivom uvjetne osude i ZKP RS, poglavlje XXIX, Postupak za primjenu mjera bezbjednosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivom uslovne osude. Obrazloženje: Oba zakona su donijela promjene u ovom području koje se dotiču i osoba sa mentalnim poremećajima, pa ih je kao posljedicu toga, potrebno ugraditi i u izmjene oba zakona o osobama sa mentalnim poremećajima, kao i u oba zakona o vanparničnom postupku. 2.13. Pitanja vezana za zakonodavstvo u Brčko Distriktu Predlaže se da Brčko Distrikt treba sačiniti zakonodavstvo o mentalnom zdravlju koje je u skladu sa međunarodnim standardima, a entitetski zakoni i prijedlozi u ovom izvještaju mogu poslužiti kao dobra polazna osnova. Obrazloženje: Brčko Distrikt nema set zakona paralelan onima u entitetima. Umjesto toga, svi njihovi zakonski propisi koji se odnose na nekrivični pritvor u bolnicama, poslovnu sposobnost i starateljstvo, sadržani su u Zakonu o vanparničnom postupku Brčko Distrikta, koji je objavljen u Službenom listu u maju 2001. godine. Ovaj zakon je dosta površan u odnosu na njegove pandane u entitetima i nudi veoma malo mjera zaštite u vezi sa prihvatom osoba u institucije. (Preporuka 13) Distrikt Brčko treba sačiniti zakonodavstvo o mentalnom zdravlju koje je u skladu sa međunarodnim standardima.

293

2.14. Na državnom nivou propisi o izvršenju mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i liječenja od ovisnosti u ustanovama za provođenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera BIH 57 U vezi sa Pravilnikom na državnom nivou, predlaže se da se pravilnik promijeni u skladu sa tekstom objašnjenja i preporukama 14. i 15. iz izvještaja: „Analiza...“ (Preporuka 14) Kazne izrečene uz mjeru sigurnosti za krivična djela mogu se izvršavati samo u bolnici. Ta mjera se ne može izvršavati u zatvorskoj ustanovi. (Preporuka 15) Zatvorenici čije zdravstveno stanje zahtijeva prijem u psihijatrijsku ustanovu izvan zatvora, trebali bi nastaviti izdržavanje kazne u toj ustanovi. Izvršenje takve kazne bi trebalo odložiti tokom hospitalizacije samo u slučaju ako se zatvorenik pretvarao da ima mentalni poremećaj kako bi bio izmješten u bolnicu. 2.15. Porodično zakonodavstvo Porodični zakon FBiH u četvrtom dijelu uređuje pitanje starateljstva, a zakon RS u petom dijelu. S obzirom na dolje navedeno, možda bi trebalo prostudirati da li su potrebne neke izmjene u oba zakona. 2.15.1. Član 181. RS i član 167. FBiH Nije posve jasno da li se djelimično starateljstvo može odnositi i na osobe koje su smještene u ustanove. Čini se da član 167. i član 181. zahtijevaju potpuno starateljstvo za osobe primljene u ustanove. Ali, moguće je da su takve osobe sačuvale sve ili dio svojih mentalnih sposobnosti. Ne samo da potpuno oduzimanje sposobnosti i dodjeljivanje potpunog starateljstva u ovakvim slučajevima štićenici doživljavaju kao ponižavajuće, već ono može onemogućiti uspješnu reintegraciju u zajednicu. Svrha članova 167. i 181. trebala bi biti pojašnjena, a ukoliko se ovim članovima zaista zahtijeva potpuno starateljstvo za osobe smještene u ustanovama, onda bi ove članove trebalo ukinuti. Iako odredbe o starateljstvu u FBiH i RS možda nisu fleksibilne koliko bi mogle biti, ipak one sadrže ključni kriterij predviđen principom 3 preporuke R(99)458: djelimično starateljstvo je dozvoljeno, u slučajevima kada osoba zapravo ima sposobnost za donošenje određenih ali ne svih odluka (vidi član 192. FBiH i 209. RS). U vezi toga se preporučuje da oni koji učestvuju u određivanju poslovne sposobnosti mogu jedino narediti oduzimanje poslovne sposobnosti u potpunosti, onda kada se to pokaže opravdanim. Češće pažnju treba posvetiti donošenju rješenja o dodjeljivanju djelomičnog starateljstva. 57 Službeni glasnik BiH broj 65/05 58 Preporuka R (99) 4 komiteta ministara državama članicama o principima vezanim za pravnu zaštitu poslovno nesposobnih odraslih ljudi

294

(Preporuka 28) Oni koji učestvuju u određivanju poslovne sposobnosti mogu jedino narediti oduzimanje poslovne sposobnosti u potpunosti onda kada se to pokaže opravdanim. Češće pažnju treba posvetiti donošenju rješenja o dodjeljivanju djelomičnog starateljstva. (Preporuka 29) Član 167. Zakona o zaštiti osoba sa psihičkim smetnjama (FBiH) i Zakona o zaštiti lica sa mentalnim poremećajima (RS) bi se trebao izmijeniti kako bi se osiguralo da osobe koje su primljene u ustanove ne moraju biti predmet potpunog starateljstva. 2.15.2. Upravljanje starateljstvom Kada je lišavanje slobode u pitanju, veliki izazov predstavlja osiguravanje odgovarajućih standarda izvršavanja dužnosti staratelja. Mnoge druge odluke staratelja, posebno staratelja sa potpunim ovlastima, ipak imaju veliki uticaj na život pojedinca. Prodaja imovine je jasan primjer, a tu postoje posebna ograničenja prava staratelja na prodaju imovine koja se spominju u članovima 177. i 179. Međutim, u širem smislu, nije jasno u kojoj mjeri se temeljito ispituju odluke staratelja, te kakvu ulogu ima, ako i ima ikakvu, osoba sa duševnim smetnjama u osporavanju određenih odluka (što je različito od same dodjele starateljstva). Predlaže se, da osoba sa duševnim smetnjama ima pravo osporiti odluku staratelja samo uz dopuštenje suda. Preporuka 30: Trebale bi se uvesti odredbe koje dozvoljavaju pojedincu koji je predmet starateljstva da ospori odluke svoga staratelja, uz dozvolu suda. Kako centri za socijalni rad pružaju bitnu podršku u mnogim oblastima sistema zaštite mentalnog zdravlja, ovim centrima se moraju obezbijediti redovna i dovoljna sredstva. (Preporuka 31) Centri za socijalni rad pružaju bitnu podršku u mnogim oblastima sistema zaštite mentalnog zdravlja. Ovim centrima se moraju obezbijediti redovna i dovoljna sredstva. 2.15.3. Lišenje slobode poslovno nesposobnih osoba U pitanju je de facto lišenje slobode poslovno nesposobnih osoba u bolnici ili u drugoj ustanovi, na temelju ovlaštenja staratelja ili drugog zamjenskog donositelja odluka. Takvi slučajevi razmatrani su u zakonu FBiH iz 2001. godine u članovima 10. i 41., te u zakonu Republike Srpske iz 2004. godine u članovima 11. i 41. Zakon u oba entiteta BiH ukazuje da se od sistema starateljstva očekuje da obezbijedi okvir za ovakve vrste prihvata u ustanove. Mnogo je toga u ovim odredbama što se može pokazati korisnim u vezi s ovim pitanjem. Shodno tome, od staratelja se zahtijeva da podnose godišnje izvještaje o osobama sa duševnim smetnjama pod njihovom zaštitom, a od organa starateljstva – uglavnom je to nadležni Centar za socijalni rad – zahtijeva se da detaljno

295

razmotre te izvještaje [član 180. FBiH i 196. RS]. Mišljenja osobe sa duševnim smetnjama uzimaju se u obzir prilikom izbora staratelja. Postoje izvjesne poteškoće u oslanjanju na strukturu starateljstva kakva trenutno postoji. Kako bi se zadovoljili standardi Evropske konvencije o ljudskim pravima sadržani u čl. 5. i 6., ono mora potpadati pod odlučne i definirane principe, uključujući stručno medicinsko mišljenje i primjerene mjere zaštite kako bi se osiguralo da se materijalne odredbe poštuju. Prije svega, sadašnji zakoni ne pružaju staratelju nikakve materijalne smjernice o tome kada bi osoba sa duševnim smetnjama trebala ili mogla biti primljena u ustanovu. Staratelj ima veoma važnu dužnost da postupa u najboljem interesu osobe (član 165. FBiH i 179. RS ), ali se ne kaže ništa više o tome što bi moglo ukazati kada je lišavanje slobode primjereno. Nadalje, ne postoji kontrola kojom bi se moglo utvrditi kako pažljivo staratelj izvršava svoje obaveze. Na primjer, nije jasno definirano pitanje rutinskih posjeta staratelja osobama sa duševnim smetnjama, niti provjera temeljitosti njihovih godišnjih izvještaja. Iako se savjesnost centara za socijalni rad ne dovodi u pitanje, veoma je prisutno mišljenje da oni nemaju adekvatne resurse koji će obezbijediti značajne mjere zaštite u ovakvim slučajevima. Takođe, nije jasno na koji način osoba koja se ne slaže s odlukom o njoj može osporiti tu odluku, kao što je propisano u članu 5. Osoba sa duševnim smetnjama, naravno, može osporiti cjelokupan nalaz o nesposobnosti i tražiti smjenjivanje staratelja; međutim, to nije isto što i osporavanje primjerenosti odluke koju je donio staratelj.

Iz tog razloga, preporučuje se usvajanje poboljšanih kriterija i proceduralnih mjera zaštite kako bi se osigurala opravdanost smiještanja poslovno nesposobnih osoba u psihijatrijske ustanove, domove socijalne zaštite i slične ustanove. (Preporuka 4) Strožiji kriteriji i proceduralne zaštitne mjere trebaju biti uspostavljeni širom BiH kako bi se osigurala opravdanost smiještanja poslovno nesposobnih osoba u psihijatrijske ustanove, domove socijalne zaštite i slične ustanove. 2.16. Zakoni o vanparničnom postupku 2.16. 1. Ograničenje građanskih prava Kako stoji u prijedlogu, da se predlažu promjene u članu 11. FBiH i članu 12. RS Zakona o mentalnom zdravlju, onda bi shodno tome trebalo promijeniti i zadnji paragraf člana 46. oba zakona o vanparničnom postupku, jer samo je sud taj koji može ograničiti građanska prava, a zdravstvena ustanova daje samo prijedlog. Na tako donesenu odluku suda, osoba sa duševnim smetnjama ima pravo žalbe. Osobe sa duševnim smetnjama moraju uživati sva građanska i politička prava. Sva ograničenja u primjeni tih prava moraju biti u skladu sa odredbama

296

Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i ne smiju se temeljiti samo na pukoj činjenici da se radi o osobi sa dusevnim smetnjama. Pri tome treba uzeti u obzir i Preporuku Rec(2004)10 Komiteta ministara državama članicama u vezi sa zaštitom ljudskih prava i dostojanstva osoba sa duševnim smetnjama. Isto tako bi u ovom zakonu moralo biti definirano pravo osobe sa duševnim smetnjama na pravnog zastupnika. 2.16.2. Član 56. Zakona o vanparničnom postupku FBiH i RS navodi osobe koje mogu podnijeti zahtjev sudu, a među njima nema odgovornog ljekara odnosno zdravstvene ustanove u kojoj se osoba sa duševnim smetnjama nalazi. Kako se predlaže promjena člana 40. zakona FBiH u smislu da i zdravstvena ustanova može biti predlagač, što RS zakon već ima, predlaže se da se i oba zakona o vanparničnom postupku usklade s tim. 2.17. Krivičnopravna materija (koju bi trebalo uzeti u obzir Ministarstvo pravde i komisija koja priprema izmjene i dopune krivičnog zakona) Vijeće Evrope se obavezuje da taj dio dostavi gore navedenim institucijama. Predlažemo da se u postojeće zakonske (krivične) norme ugrade sljedeće preporuke: „Sud koji je izrekao mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja ili liječenja od ovisnosti dužan je svakih šest mjeseci odlučiti o potrebi daljnjeg trajanja izrečene mjere sigurnosti''. Prije donošenja odluke, sud će pribaviti mišljenje zdravstvene ustanove u kojoj se izvršava mjera sigurnosti i mišljenje vještaka psihijatra koji nije uposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se izvršava izrečena mjera sigurnosti, o neophodnosti daljnjeg postojanja mjere sigurnosti. Vještak psihijatar je prije davanja mišljenja uvijek obvezan pregledati osobu nad kojom se izvršava mjera sigurnosti. Sud će obustaviti izvršenje izrečene mjere sigurnosti ako na temelju mišljenja zdravstvene ustanove u kojoj se izvršava mjera sigurnosti i mišljenja vještaka psihijatra koji nije uposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se izvršava mjera sigurnosti, utvrdi da je prestala potreba za daljnjim postojanjem mjere sigurnosti. Na prijedlog osobe kojoj je izrečena mjera sigurnosti, zdravstvene ustanove u kojoj se izvršava mjera sigurnosti, organa starateljstva, zakonskog zastupnika, bračnog ili izvanbračnog druga, krvnog srodnika u pravoj liniji, brata ili sestre, usvojitelja ili usvojenika, ili odvjetnika osobe kojoj je izrečena mjera sigurnosti, sud će provesti postupak odlučivanja o daljnjem izvršavanju izrečene mjere sigurnosti.

297

U postupku donošenja odluke sud će postupiti sukladno stavku 2. pa će obustaviti izvršenje izrečene mjere sigurnosti ako na temelju mišljenja zdravstvene ustanove u kojoj se izvršava mjera sigurnosti i mišljenja vještaka psihijatra koji nije uposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se izvršava izrečena mjera sigurnosti, utvrdi da je prestala potreba za daljnjim postojanjem mjere sigurnosti. Ako sud odbije prijedlog za obustavom izvršenja mjere sigurnosti, podnositelj prijedloga za obustavu izvršenja mjere sigurnosti može uložiti žalbu višem sudu. U slučaju da se mjera sigurnosti izvršava uz izrečenu kaznu zatvora, zdravstvena ustanova u kojoj se izvršava mjera sigurnosti izrečena uz kaznu zatvora obvezna je 30 dana prije isteka kazne sudu koji je izrekao mjeru sigurnosti, dostaviti mišljenje o razlozima zbog kojih eventualno još uvijek postoji potreba psihijatrijskog liječenja ili liječenja od ovisnosti, a usljed opasnosti da bi zdravstveno stanje ili ovisnosti osuđenika mogli i dovesti pacijenta do činjenja novog krivičnog djela, odnosno mišljenje o razlozima zbog kojih više ne postoji potreba psihijatrijskog liječenja ili liječenja od ovisnosti. Kada sud na temelju mišljenja zdravstvene ustanove u kojoj se izvršava mjera sigurnosti i mišljenja vještaka psihijatra koji nije uposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se izvršava mjera sigurnosti utvrdi da bi uzroci zdravstvenog stanja ili ovisnosti osuđenika mogli dovesti pacijenta do činjenja novog krivičnog djela, sud utvrđuje da je trajanje izrečene mjere sigurnosti prestalo i određuje prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju ne dužem od šest mjeseci. U suprotnom će sud donijeti odluku kojom utvrđuje prestanak trajanja mjere sigurnosti. U postupcima odlučivanja o obustavi izvršenja ili prestanka trajanja mjere sigurnosti i prisilnog smještaja u zdravstvenoj ustanovi nakon otpusta iz zatvora, javnost je u pravilu isključena. Ovo isključenje se ne odnosi na zakonskog zastupnika i odvjetnika osobe kojoj je izrečena mjera sigurnosti. U navedenim postupcima će se uvijek, ukoliko je to moguće i ako to neće štetno utjecati na zdravlje osobe kojoj je izrečena mjera sigurnosti, saslušati i ta osoba. Kada se mjera sigurnosti izvršava uz uvjetnu osudu, zdravstvena ustanova u kojoj se ona izvršava obvezna je u slučaju da se osoba kojoj je izrečena mjera sigurnosti ne podvrgne obveznom liječenju ili u slučaju da odbije obavezno liječenje odmah o tome izvijestiti sud koji je izrekao mjeru sigurnosti. U tom slučaju sud će opozvati uvjetnu osudu i mjera sigurnosti će se nastaviti izvršavati uz izrečenu kaznu zatvora. U ovakvoj situaciji će se primjenjivati st. 6., 7. i 8. U slučaju da se psihičko stanje osobe kojoj je izrečena mjera sigurnosti koja se izvršava uz uvjetnu osudu pogorša u toj mjeri da ona zbog takvog stanja ili ovisnosti ugrožava ili bi najozbiljnije mogla ugroziti život ili zdravlje ili sigurnost drugih osoba i ima potrebu za hospitalizacijom, zdravstvena ustanova u kojoj se izvršava mjera sigurnosti će odmah primijeniti postupak prisilne hospitalizacije propisan odredbama Zakona o zaštiti lica sa mentalnim

298

poremećajima u RS, odnosno Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama u FBiH. Sud će u takvoj situaciji nakon postupka propisanog zakonom utvrditi da li je trajanje mjere sigurnosti prestalo i ujedno će odrediti prisilnu hospitalizaciju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju ne dužem od šest mjeseci. Treba stvoriti uslove da optuženog za kojeg je usljed njegovog psihičkog poremećaja ustanovljeno da nema nikakvu odgovornost, sud odmah podvrgava vanparničnom postupku radi zadržavanja u psihijatrijskoj ustanovi. Ako je mjera sigurnosti još uvijek na snazi i pri kraju isteka kazne, potrebno je uspostaviti proces putem kojeg bi sud unaprijed bio obaviješten, a osoba bila prisilno smještena putem vanparničnog postupka. (Preporuka 17) Treba stvoriti uslove da optuženog za kojeg je usljed njegovog psihičkog poremećaja ustanovljeno da nema nikakvu odgovornost, sud odmah podvrgava vanparničnom postupku radi zadržavanja u psihijatrijskoj ustanovi. Ako je mjera sigurnosti još uvijek na snazi i pri kraju isteka kazne, potrebno je uspostaviti proces putem kojeg bi sud unaprijed bio obaviješten, a osoba bila prisilno smještena putem vanparničnog postupka. Sud koji uz kaznu izriče i mjeru sigurnosti treba imati obavezu da periodično, svakih 6 mjeseci, ponovno procijeni potrebu za takvom mjerom. Osoba kojoj se izriče mjera sigurnosti ili članovi njene porodice ili pravni zastupnici, trebaju, također, imati mogućnost da traže preispitivanje potrebe za ostavljanjem takve mjere. (Preporuka 18) Sud koji uz kaznu izriče i mjeru sigurnosti treba imati obavezu da periodično, svakih 6 mjeseci, ponovno procijeni potrebu za takvom mjerom. Osoba kojoj se izriče mjera sigurnosti ili članovi njene porodice ili pravni zastupnici trebaju, također, imati mogućnost da traže preispitivanje potrebe za nastavkom takve mjere. 2.18. Dobra međunarodna praksa Unapređenje zaštite u zajednici Na međunarodnom nivou, normativi zaštite osoba sa duševnim smetnjama i poteškoća u učenju premiještaju se sa većih institucija na zaštitu u zajednici (vidi npr., Svjetska zdravstvena organizacija, 2001, str. 40-54). To je predviđeno zakonima u FBiH i RS. Činjenica je da se mnogo osoba nakon otpusta iz psihijatrijskih bolnica vraća na zaštitu svojim porodicama, ali mnogo njih odlazi i u veće ustanove kao što su domovi socijalne zaštite, iz kojih rijetko izlaze.

Na međunarodnom nivou raspravlja se o pitanju da li je novac zaista moguće uštedjeti pružanjem dobrih usluga u zajednici; gotovo da i nema sumnje da pružanje dobrih usluga nije skuplje od zaštite u ustanovama, ali se na taj način obezbjeđuje kvalitetniji život osobama sa duševnim smetnjama.

299

Međutim, javlja se i praktično pitanje gdje će pojedinac nastaviti živjeti nakon što napusti ustanovu. Čini se da siromašnije porodice nerado prihvataju nazad svoje članove porodice ili rođake sa mentalnim smetnjama iz finansijskih razloga: takva osoba predstavlja, bar u početku, veći finansijski izdatak porodici jer nema zaposlenja, a samim tim nema ni prihoda kojima može doprinijeti porodici. Smatramo da bi u ovakvim situacijama trebalo razmotriti pružanje neke vrste socijalne pomoći porodici, u skladu sa troškovima zaštite. Predlažemo izgradnju sistema sitnih plaćanja koji će odražavati troškove zaštite i brige za osobe sa duševnim smetnjama u njihovim porodicama, što bi omogućilo porodicama sa skromnim primanjima da pruže zaštitu svojim mentalno oboljelim članovima.

Za osobe koje nisu u mogućnosti da žive sa svojim porodicama, potrebno je obezbijediti neku vrstu smještaja, uz odgovarajuću socijalnu pomoć.

Zato predlažemo, da se izrade jasne procedure da bi se osigurala efikasna komunikacija između centara za mentalno zdravlje, ustanova koje otpuštaju osobe sa duševnim smetnjama u zajednicu i centara za socijalni rad. (Preporuka 20) Treba izraditi jasne procedure da bi se osigurala efikasna komunikacija između centara za mentalno zdravlje, ustanova koje otpuštaju štićenike u zajednicu i centara za socijalni rad. (Preporuka 21) Treba izgraditi sistem sitnih plaćanja koji će odražavati troškove zaštite i brige za štićenike u njihovim porodicama, što bi omogućilo porodicama sa skromnim primanjima da pruže zaštitu svojim mentalno oboljelim članovima. III. ZAKLJUČAK Namjera ovog izvještaja je što više pomoći nadležnim organima u usklađivanju važećih zakona o osobama sa duševnim smetnjama, te drugih relevatnih zakona sa zahtjevima međunarodnog prava i prakse, a sve u cilju poboljšanja i nadogradnje zakonskih rješenja u duhu zaštite ljudskih prava osoba sa duševnim smetnjama. U ovom kontekstu posebno je relevantna Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava, te preporuke VE koje su spominjane kroz ovaj dokument. Isto tako, CPT ispituje tretman osoba sa duševnim poremećajima i obilazi ustanove u kojima su one smještene. Imajući u vidu da je rad sa osobama sa duševnim smetnjama težak zadatak, pogotovo za osoblje koje radi sa njima, utoliko je važnije da postoje i prikladna zakonska rješenja koja pomažu kako osoblju, tako i osobama sa duševnim smetnjama. Isto tako je poznato da se sva područja, pa i područje koje se odnosi na osobe sa duševnim smetnjama stalno razvijaju. Taj razvitak treba pratiti i razvitak odgovarajućih zakonskih rješenja.

301




V. SISTEM UPRAVLJANJA INFORMACIJAMA

INTEGRALNI INFORMACIONI SISTEM

ZATVORSKE SLUŽBE U BOSNI I

HERCEGOVINI

Smjernice za izradu tenderske dokumentacije

Sarajevo, oktobar 2009

302

Ovaj dokument je izradio „Djikić Software Development“ za potrebe ovog projekta, a predstavlja nastavak ranijih projekata u

ovoj oblasti koje je implementiralo Vijeće Evrope59.

SADRŽAJ

59 Projekat kanadske CIDE i Vijeća Evrope „Profesionalizacija i harmonizacija zatvorskog sistema u Bosni i Hercegovini, dokument „Integralni informacijski sistem zatvorske službe u BiH“, decembar 2008

303

Stranica I. AKTIVNOSTI NA REALIZACIJI PROJEKTA USPOSTAVE IIS-A

ZS U BIH Aktivnost 1: Izrada integralnog informacijskog sistema ZS u BiH Aktivnost 2: Testiranje, korekcija i modifikacija software-a Aktivnost 3: Implementacija sistema po lokacijama i obuka korisnika za korištenje sistema

305

305 305

306

II. UPRAVLJANJE PROJEKTOM

306

III. LOKACIJE I ROKOVI Mjesto Datum početka i period izvršenja

307

307 307

IV. USLOVI

� Osoblje Ekspert 1: Vođa tima Ekspert 2: Ekspert za razvoj informacijskih sistema i aplikacija Drugi eksperti Osoblje za podršku

� Uredski prostor � Sredstva koja treba osigurati Izvršilac usluge

Vanredni troškovi � Izvještaji

Zahtjevi izvještavanje

307

307 307

307 307 308 308 308 308 308 308

V. PRAVO VLASNIŠTVA

309

VI. MONITORING I EVALUACIJA

309

VII. BUDŽET

310

Vremenski okvir 310

305

I. AKTIVNOSTI NA REALIZACIJI PROJEKTA USPOSTAVE INTEGRALNOG INFORMACIJSKOG SISTEMA ZATVORSKE SLUŽBE U BOSNI I HERCEGOVINI60 Aktivnost 1: Izrada integralnog informacijskog sistema zatvorske službe u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu IIS ZS u BiH) Faza 1 - priprema projekta - snimanje trenutnog stanja, prijedlog plana implementacije i njegovo dizajniranje (podrazumijeva se da izvršilac usluge izađe na teren, snimi trenutno stanje postojećih aplikacija ZS u svrhu njihove integracije u postojeći sistem). Izvršilac usluge treba uzeti u obzir probleme vezane za konekciju pojedinih korisnika i način kako će se takvi korisnici povezivati na centraliziranu bazu podataka. Izvršilac usluge treba imati u vidu da je neophodna razmjena informacija sa drugim dijelovima ZS, nadležnim ministarstvom, srodnim službama i drugim ovlaštenim korisnicima. Potrebno je na terenu još jednom sa korisnicima analizirati osnovne procese uključene u IIS. (rok max. 4 mjeseca). Faza 2 - usvajanje plana implementacije, dizajna sistema i tehnologije izrade od strane Implementacijskog tima (rok max. 2 mjeseca) Faza 3 - razvoj aplikativnog rješenja, izrada software-a u skladu s odobrenim dizajnom i tehnologijama (rok max. 12 mjeseci) Rezultat: Izvršilac usluge je analizirao trenutno stanje, napravio prijedlog plana implementacije i dizajna sistema koji su usvojeni od strane Implementacijskog tima, na osnovu čega je izraden i prilagođen software u skladu s odobrenim dizajnom i tehnologijama. Aktivnost 2: Testiranje, korekcija i modifikacija software-a Faza 1 – Izrada prijedloga plana testiranja na pilot jedinicama od strane Izvršioca i njegovo usvajanje od strane implementacijskog tima (rok max. 20 dana) Faza 2 - Testiranje sistema sa odabranim korisnicima unutar ZS u BiH prema planu, korigovanje grešaka i izrada traženih modifikacija (rok max. 6 mjeseci) Rezultat: Na osnovu prijedloga plana testiranja koji je izradio izvršilac usluge, a usvojio implementacijski tim, izvršeno testiranje sistema sa odabranim korisnicima unutar ZS, na osnovu čega su izvršene potrebne korekcije i modifikacije.

60 “Integralni informacioni sistem“ – sistem koji sadrži sve komponente neobhodne za obavljanje određenog, složenog zadatka.

306

Aktivnost 3: Implementacija sistema po lokacijama i obuka korisnika za korištenje sistema Faza 1 – Izrada specifikacije hardware-a i sistemskog software-a za centralne lokacije od strane izvršioca prema zahtjevima izrađenog software-a (rok max. 1 mjesec) Faza 2 - Nabavka i instalacija hardware-a za centralne lokacije. Hardware će nabaviti naručilac po odvojenoj proceduri, a instalaciju će izvršiti Isporučilac robe (rok max. 2 mjeseca) Faza 3 - Instalacija software-a od strane izvršioca usluge na centralne lokacije. Izvršilac usluge će instalirati software kada se hardware nabavi i instalira. (rok max. 1 mjesec) Faza 4 - Izrada plana obuke od strane izvršioca usluge i njegovo usvajanje od strane implementacijskog tima. (rok max. 1 mjesec) Faza 5 - Obuka korisnika i tima za podršku (rok max. 3 mjeseca) Faza 6 - Održavanje sistema u radu, podrška korisnicima i dodatne korekcije eventualnih grešaka (trajanje 12 mjeseci) Rezultat: Isporučilac robe instalirao nabavljeni hardware prema specifikaciji izvršioca usluge. Izvršilac usluge potom instalirao software na centralnim lokacijama, izvršio obuku korisnika, te pruža uslugu redovnog održavanja u garantnom roku od min. 12 mjeseci. II. UPRAVLJANJE PROJEKTOM Projektom upravlja implementacijski tim koji će se sastojati od:

- vođe projekta (project manager), - predstavnika VE, - predstavnika nadležnih ministarstava i zatvorske službe za sva četiri

nivoa, - stručnjaka za oblast IT (u daljem tekstu: IT) i - pravnog eksperta.

Ovaj tim će usko sarađivati sa timom izvršioca usluge na sljedećim zadacima:

a) Usvajanje plana implementacije i dizajna sistema b) Usvajanje predloženog plana testiranja c) Usvajanje plana obuke d) Pomaganje realizacije projekta u svakoj fazi e) Rješavanje eventualnih problema koji se pojave u toku implementacije

Odgovornost za upravljanje projektom je na implementacijskom timu koji će, u saradnji VE, vršiti funkciju upravljanja nad izvršenjem projekta u smislu razmatranja i odobravanja kvartalnih i završnih izvještaja.

307

III. LOKACIJE I ROKOVI Mjesto Projekt će se odvijati u gradovima Sarajevo, Banja Luka, Brčko, Mostar, te ukoliko se ukaže potreba i na drugim lokacijama koje odredi naručilac. Datum početka i period izvršenja Očekivani početak realizacije ovog projekta je datum potpisivanja ugovora od strane izvršioca usluge i naručioca. Predviđeni period izvršenja projekta je 24-30 mjeseci. IV. USLOVI

� Osoblje Ponuđač koji bude izabran je dužan osigurati tim eksperata koji će ispuniti zahtjeve tražene ovim projektnim zadatkom, te koji će posjedovati minimum sljedećih uslova: Ekspert 1: Vođa tima Kvalifikacije i iskustvo:

• univerzitetska diploma iz oblasti elektrotehnike ili informatike • najmanje pet godina iskustva kao konsultant ili član osoblja u

uspješnim nacionalnim, regionalnim ili međunarodnim projektima vezanim za razvoj IT-a ) u oblasti upravljanja bazama podataka

• najmanje jedna godina iskustva na poziciji upravljanja projektima iz oblasti IT-a.

Ekspert 2: Ekspert za razvoj informacijskih sistema i aplikacija Kvalifikacije i iskustvo:

• univerzitetska diploma iz oblasti tehničkih nauka, informatike ili poslovne ekonomije

• najmanje pet godina profesionalnog iskustva u dizajnu, razvoju i održavanju informacijskih sistema i aplikacijskog sofware-a

• najmanje tri godine iskustva u provođenju obuke korisnika. Osim navedenog, izvršilac usluge mora imati programerski tim od minimalno 3 (tri) programera koji će primarno biti angažovani na razvoju projekta. Drugi eksperti Izvršilac usluge (firma) će shodno potrebama implementacije ovog projekta odabrati i angažirati eksperta pravne struke sa poznavanjem zakona iz oblasti zatvorskog sistema u cilju osiguravanja potpune usaglašenosti software-a sa pravnom regulativom. Izvršilac će također angažovati i povremene eksperte sa tačno određenim brojem radnih dana. Izvršilac usluge je nadležan za izbor

308

dodatnih konsultanata i obavezan je izvršiti isplatu njihovih honorara, čime naručilac neće preuzeti dodatnu obavezu za njihovo plaćanje. Osoblje za podršku Osoblje za podršku osigurava izvršilac usluge.

� Uredski prostor Uredski prostor razumnog standarda za svakog eksperta koji radi na ugovoru će biti osiguran od strane izvršioca usluge. Uredski prostor za članove implementacijskog tima osigurava naručilac.

� Sredstva koja treba osigurati izvršilac usluge Izvršilac usluge će osigurati ekspertima adekvatnu podršku i opremljenost. To znači da će biti osigurane administrativne i prevodilačke usluge u tolikoj mjeri da se ekspertima omogući nesmetano obavljanje svojih primarnih zadataka. Vanredni troškovi Vanredni troškovi pokrivaju dodatne i izuzetne opravdane troškove koji nastanu pod ovim ugovorom. Sredstva za vanredne troškove ne mogu biti korištena za troškove koje treba pokriti konsultant i koje proizilaze iz aktivnosti navedenih u ovom dokumentu. Odobrenje za naknadu vanrednih troškova izdaje implementacijski tim po pismenom zahtjevu izvršioca usluge. Implementacijski tim ima diskreciono pravo odobravanja ili odbijanja naknade vanrednih troškova.

� Izvještaji Zahtjevi izvještavanje Izvršilac usluge treba pripremiti i podnijeti početni izvještaj u roku od tri mjeseca od dana potpisivanja ugovora na pregled i odobrenje implementacijskom timu, uključujući:

• Rezultate preliminarnih istraživanja • Prioritetne radnje i potrebe • Potvrđeni vremenski raspored i program rada za implementaciju

projekta Naručilac će osigurati izvršiocu sve potrebne informacije kojima raspolaže za izradu početnog izvještaja u datom roku. Izvršilac usluge također treba pripremiti i podnijeti:

• Periodični izvještaje o planu aktivnosti na početku svake pojedinačne aktivnosti

• Periodični izvještaje o postignutom napretku na kraju svake pojedinačne aktivnosti

309

Svi periodični izvještaji trebaju detaljno opisati: • Planirane i razrađene aktivnosti prije implementacije • Napredak projekta • Poteškoće na koje se naišlo u toku implementacije i prijedloge rješenja • Rezultate koji su postignuti tokom izvještajnog perioda, iskorištena

sredstva, kao i preporuke i zahtjeve, te planiranje projektnih aktivnosti za naredni period.

Izvršilac usluge također treba pripremiti i podnijeti završni izvještaj za cijeli projekt do kraja izvršenja projekta, a koji će sadržavati:

• Analizu završenih faza projekta • Rezultate provedene interne evaluacije • Preporuke za osiguravanje efikasnog nastavka projektnih

aktivnosti.(preporuke za poboljšanje, proširenje, osiguranje itd) Nacrt završnog izvještaja mora se podnijeti najmanje mjesec dana prije kraja izvršenja ugovora. Svaki izvještaj treba da sadrži narativni i finansijski dio. V. PRAVO VLASNIŠTVA Pravo vlasništva nad opremom, aplikacijama, dokumentacijom, obrascima, pravilnicima, programima, budućim doradama, video zapisima i svim drugim podacima u vezi sa informacijskim sistemom ZS u BiH će ostati u vlasništvu naručioca. Izvršilac je dužan dostaviti ponudu koja obuhvata sve potrebne licence za nesmetano korištenje sistema od strane naručioca za neograničen broj klijenata (klijentskih računara). Ponuda također ne smije ograničavati broj serverskih računara na kojima naručilac ima pravo instalirati serverske komponente sistema. VI. MONITORING I EVALUACIJA Implementacijski tim će vršiti monitoring projekta i osigurati implementaciju projekta koja treba biti provedena efikasno i na vrijeme. Evaluacija će se vršiti kroz usvajanje početnih, privremenih i završnih izvještaja. Implementacijski tim će pratiti i nadgledati izvršenje projekta, te pratiti implementaciju projekta na osnovu posjeta, sastanaka sa institucijama/korisnicima i na osnovu redovnih izvještaja koje će osiguravati izvršilac tokom implementacije projekta. Projektom će se zahtijevati od izvršioca da pomaže monitoring u smislu pružanja svih potrebnih informacija, te mu se savjetuje da osigura da njegovi izvještaji obuhvate informacije neophodne za monitoring.

310

VII. BUDŽET Planirani budžet za izradu ovog informacijskog sistema se sastoji od software-a (izrade, korekcije, modifikacije), obuke i hardware-a. OPIS CIJENA (KM) Izrada software-a, podrška, royality free prava na instalaciju 1.500. 000 Korekcije i dorada nad software-om 150.000 Obuka 60.000 Hardware 600.000 Vanredni troškovi 100.000 Ukupno 2.410.000 Kao što se vidi iz prethodne tabele, najveće učešće u budžetu se odnosi na software (preko 60%). Tabela ne sadrži sredstva za finansiranje rada implementacijskog tima, ali ona moraju biti poznata i dostupna prije početka projekta. Vremenski okvir Očekuje se da razvoj i realizacija IIS-a ZS u BiH traje 36 mjeseci, sa dodatnih 12 mjeseci garantnog roka za otklanjanje smetnji u funkcioniranju sistema i manje dorade.

313




VI – POMOĆ U UNAPREĐENJU MEHANIZAMA NEZAVISNE

INSPEKCIJE KAO OSNOVNOG MEHANIZMA ZAŠTITE PROTIV KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA U ZATVORIMA U BOSNI I

HERCEGOVINI OSNOVNE SMJERNICE ZA UNAPREĐENJE NEZAVISNE INSPEKCIJE ZA ZATVORE U

BOSNI I HERCEGOVINI


314


Ahmo Elezović, inspektor, Ministarstvo pravde BiH Rada Kafedžić, pomoćnik ombudsmana, Ombudsman BiH

Mario Kovačević, inspektor, Ministarstvo pravde FBiH Duško Šain, načelnik Odjeljenja za nadzor nad radom KPZ, Ministarstvo

pravde RS


Rod MacCowan, vođa službe za obuku i razvoj, Koledž za zatvorsko osoblje Škotske zatvorske službe, Škotska



______________________________________________________________ „Osnovne smjernice za unapređenje nezavisne inspekcije za zatvore u Bosni i Hercegovini“ je finalni dokument projekta.

315

SADRŽAJ

STRANICA PREDGOVOR

316

I. UVOD

316

II. INSPEKCIJA ZATVORA U EVROPSKIM ZEMLJAMA

2.1. Iskustva iz Škotske 2.2. Priprema procesa i obavljanje inspekcije 2.3. Format standarda 2.4. Značaj inspekcije

317

317 318 319 320


3.1. Evropska zatvorska pravila 3.2. Specijalizirani mehanizmi međunarodnog

nadgledanja/CPT 3.3. Specijalizirani mehanizmi međunarodnog

monitoringa/OPCAT

321

321

323

324

IV. TRENUTNA SITUACIJA U BIH

4.1. Vladina inspekcija 4.2. Nezavisno praćenje

� Nezavisna komisija � Komisija za monitoring kazneno popravnih institucija � Nacionalni preventivni mehanizam � Ombudsmen za ljudska prava BiH � Nevladine organizacije

4.3. Karakteristike sadašnjeg stanja vladine inspekcije

324

324 329 329 330 330 330 330 331

V. PRIJEDLOG PROMJENA, KOJE BI POSTEPENO OMOGUĆILE UNAPREĐENJE RADA NEZAVISNE INSPEKCIJE

331

VI. REZIME 333

VII. PRILOZI Prilog 1 Osnove i smjernice za izradu prirućnika za izvođenje inspekcije zatvora u BiH Prilog 2 Očekivani rezultati, standardi i indikatori za neka područja inspekcije zatvora u BiH Prilog 3 Prijedlog promjena zakona koje su potrebne za uspostavljanje prvog koraka

334

352

386

317

PREDGOVOR Ovaj dokument, odražava stanje na dan 31.3.2010 i predstavlja osnovne smjernice za dalje unapređenje inspekcije zatvorskog sistema i rezultat je rada radne grupe br. 6 „Pomoć u unapređenju mehanizama nezavisne inspekcije kao osnovnog mehanizma zaštite protiv kršenja ljudskih prava u zatvorima u Bosni i Hercegovini“ u okviru zajedničkog projekta između Evropske Unije i Vijeća Evrope „Efikasno upravljanje zatvorima u Bosni i Hercegovini“, koji se implementira od 01.02.2009 do 31.07.2010. Ovo predstavlja nastavak rada, započetog u okviru Vijeća Evrope i kanadske CIDE „Profesionalizacija i harmonizacija zatvorskih sistema U Bosni i Hercegovini“. Željeli bismo vam predstaviti ovaj dokument osmišljen sa namjerom da doprinese unapređenju mehanizma nezavisne inspekcije, kako uključujući prijedloge zakonskih rješenja i set standarda, indikatora i očekivanih rezultata, koji će doprinijeti što boljem izvršenju inspekcije u praksi, a mogu poslužiti i drugim tjelima koja vrše inspekciju zatvora. Isto tako bismo vas željeli podsjetiti da ovaj dokument nije konačan. To je živi dokument koji se razvija i dopunjuje shodno potrebama i napretku nezavisne inspekcije u zatvorima. Vjerujemo da će ovaj dokument dobro poslužiti nadležnim organima vlasti u godinama koje predstoje. Na kraju bismo željeli izraziti zahvalnost relevantnim ministarstvima na svim nivoima za njihovu svesrdnu podršku ovom projektu. I. UVOD Zajednički program Evropske unije i VE koji treba da promovira razvoj pouzdanog i funkcionalnog zatvorskog sistema koji poštuje osnovna prava i standarde predviđa poseban cilj i odgovarajući skup aktivnosti koji doprinose uvođenju i poboljšanju i konsolidaciji mehanizama inspekcije i nadgledanja. Ta aktivnost je povezana i sa Strategijom za reformu sektora pravde u Bosni i Hercegovini za period 2008 - 201261. Strategija za reformu sektora pravde u BiH predviđa u okviru reforme izvršenja krivičnih sankcija uspostavljanje sistema nezavisne zatvorske inspekcije u zatvorima BiH, te imenovanje glavnog inspektora za zatvore i usvajanje zakonskih i podzakonskim akata o tome. Tako se u Strategiji navodi u poglavlju „Nezavisno praćenje i nadzor zatvorskog sistema“:

61 Strategija je bila usvojena krajem juna 2008, od strane Vijeća ministara, entitetskih vlada i Brčko distrikta

318

„U BiH se moraju uspostaviti sistemi nezavisnog praćenja i nadzora nad zatvorima, da bi zakonodavna tijela i šira javnost bili mirni, da se sa zatvorenicima postupa u skladu sa međunarodnim konvencijama i uz puno poštovanje njihovih ljudskih prava. Trenutno jedino CPT62 i Ured ombudsmena BiH rade povremene vanjske procjene zatvorskog sistema, dok međunarodni standardi zahtijevaju od vlada da uspostave mehanizam redovnog nadzora zatvora kako bi se pružila garancija spriječavanja pojave torture, okrutnog, nehumanog ili degradirajućeg tretiranja zatvorenika. Ovo zahtijeva odgovarajuće zakonodavne promjene i odgovarajuće kadrovsko popunjavanje funkcija u inspektoratu“. II. INSPEKCIJA ZATVORA U EVROPSKIM ZEMLJAMA Inspekcija zatvora predstavlja značajan segment u sferi primjene međunarodnih standarda. U Evropskim zemljama postoje različiti modeli nezavisne inspekcije zatvora. U nekim zemljama Ombudsman ima ovlasti na tom području, u drugim zemljama to je povjereno pravosudnim vlastima. U mnogim zatvorskim sistemima pojedine zatvore nadgleda odbor posjetilaca (board of visitors). Najvažnije je, da je inspekcija organizirana na visoko kvalitetnom nivou. Engleska i Vels, Irska te Škotska imaju dobro razrađen sistem inspekcije za zatvore sa izrađenim priručnicima i kriterijima za izvođenje inspekcije. Na ovom mjestu ćemo prikazati iskustva iz Škotske, a ova zemlja je odabrana jer su stručnjaci Škotskog zatvorskog sistema bili i još su uključeni u različite projekte reforme zatvorskog sistema u BiH na unapređenju mehanizma nezavisne inspekcije. A isto tako članovi radne grupe su posjetili Škotsku i upoznali se sa njihovim sistemom nezavisne inspekcije zatvora.

2.1 Iskustva iz Škotske

U Škotskoj djeluje glavni inspektor za zatvore i preporučuje se da na čelu ovog “izdvojenog” inspektorata bude osoba koja je potpuno neovisna od državne službe ili bivši direktor zatvora. Glavnom inspektoru pomažu zamjenik glavnog inspektora, pomoćnik glavnog inspektora, inspektor i lični sekretar. Ovom osnovnom timu mogu pomoći stručnjaci iz drugih specifičnih oblasti. Ostali eksperti i inspektori koji su van sistema mogu biti angažirani po potrebi. Uloga Glavnog inspektora za zatvore je definirana na statutarnoj osnovi temeljem škotskog Zakona o izvršenju zatvorske kazne (Prison Act).

62 Evropski komitet za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja

319

Dužnosti glavnog inspektora su:

1. da izvrši ili organizira inspekciju zatvora u Škotskoj i o nalazima inspekcije izvjesti Državnog sekretara (Ministra pravde);

2. da izvrši pregled uvjeta u kojima se osuđena lica transportuju ili drže prema proceduri o osuđenim licima pod pratnjom i o tome izvijeste Državnog sekretara;

3. da u posebnom izvještaju izvijesti Državnog sekretara o postupanju prema osuđenim licima i uvjetima u zatvorima;

4. da svake godine dostavi Državnom sekretaru izvještaj u formi u kojoj naloži Državni sekretar, a Državni sekretar će taj izvještaj dostaviti Parlamentu;

5. Glavni inspektor će primati plaću i naknade u iznosu kojeg odredi Državni sekretar, uz saglasnost Ministarstva financija;

6. Državni sekretar može zatražiti od Glavnog inspektora da ga izvjesti o određenim pitanjima koja se odnose na zatvore i osuđena lica u Škotskoj;

7. U ovom poglavlju se u kontekstu zatvora pominje i inspekcija policijske ćelije u skladu sa zakonima. (Ove ćelije su tipične i jedinstvene za škotski sistem).

Unutar škotskog zatvorskog sistema postoji 15 zatvora i cilj Inspektorata je da izvrši punu inspekciju svakog od ovih zatvora jednom u svake tri godine. Puna inspekcija zatvora uglavnom traje jednu sedmicu. Nakon svake inspekcije priprema se izvještaj koji se dostavlja Ministarstvu i zatvorima i potom objavljuje. Pored programa pune inspekcije provode se i naknadne inspekcije (follow up) koje obično traju jedan ili dva dana. Od 1985. godine neovisna inspekcija za zatvore u Škotskoj je provela čitav niz različitih inspekcija fokusirajući se i na određena pitanja koja su zajednička za nekoliko zatvora. Izvršeno je deset tematskih inspekcija koje su se bavile pitanjima kao što su žene u zatvoru, djeca u zatvoru, pritvorenici, program posjeta osuđenim licima, socijalni rad u zatvorima, osobe zatvorene na temelju imigracijskih zakona, osuđena lica koja pripadaju etničkim manjinama i obuka zatvorskog osoblja. Glavni inspektor također priprema i godišnji izvještaj koji se prezentira ministrima i Parlamentu Škotske. Glavni inspektor ima nadležnost i da izvrši inspekciju tretmana i uvjeta pod kojim se drže osuđena lica za vrijeme sprovođenja van zatvora. 2.2. Priprema procesa i obavljanje inspekcije Očekuje se da svaka inspekcija i popratni izvještaj obuhvate:

• Fizičke uvjete u zatvoru; • Postupanje sa osuđenim licima;

320

• Objekte, službe i mogućnosti koje su na raspolaganju u svrhu tretmana osuđenih lica i njihovog ponašanja, te dostupnost istih;

• Priprema osuđenih lica u zatvorima za povratak u zajednicu; • Ostala relevantna pitanja na koja može ukazati Ministar ili Glavni

inspektor. Glavni inspektor se obavezuje da:

• U provedbi inspekcije i pripremi izvještaja će biti neovisan od političkog utjecaja;

• Inspekcije i izvještaji koji uslijede će biti izbalansirani, fer i otvoreni; • Prilikom inspekcije i izvještavanja o postupanju sa osuđenim licima i

uvjetima u zatvorima biti će napravljena procjena o poštivanju jasno definiranih standarda;

• Direktor zatvora i menadžment će Glavnom inspektoru obezbijediti svu neophodnu dokumentaciju kada on to zatraži;

• Povjerljive informacije će biti tretirane kao takve; • Svaka inspekcija će uzeti u obzir posebne okolnosti svakog zatvora; • Glavni inspektor će osigurati da se ometanje svakodnevnog zatvorskog

režima prilikom inspekcije svede na minimum; • Inspekcijski tim će usmeno informirati menadžment zatvora o nalazima

inspekcije; • Sačinit će se izvještaj za Ministra pravde u kojem će se navesti

konkretne radnje koje zatvor i/ili uprava moraju provesti, te naglasiti primjeri dobre prakse.

2.3. Format standarda Već je navedeno da standardi koje primjenjuje Glavni inspektor prilikom inspekcije zatvora nisu stvar subjektivnog mišljenja, nego su objektivno utemeljeni. Glavnog inspektora ne zanima prevashodno proces tijekom kojeg se određena pitanja rješavaju. Umjesto toga, njega zanima rezultat, odnosno ono što je postignuto načinom izvršenja nadležnosti i dužnosti koje imaju škotski zatvori. Standardi su predstavljeni u tri odvojena poglavlja. Ova podjela nije striktna; na primjer, zdravstvena zaštita je pitanje od iznimnog značaja, te stoga može biti sastavni dio bilo kojeg od ova tri poglavlja; također, mnoga ostala pitanja koja su sadržana u jednom poglavlju su relevantna i za ostala dva. Navedena tri poglavlja su:

• Sigurnost Sigurnost, red, zaštita osuđenih lica od štetnih utjecaja.

• Korektnost, humanost i poštivanje zakonom zagarantiranih prava Svi aspekti postupanja sa osuđenim licima i okvir ljudskih prava unutar kojeg se provodi izdržavanje kazne zatvora.

321

• Mogućnosti za samopoboljšanje i dostupnost službi i aktivnosti Aktivnosti koje pruža zatvor, ethos, mjere koje se poduzimaju da se riješe problemi koji su doveli do toga da osuđeno lice počini kazneno djelo, priprema za otpust iz zatvora i njegova socijalna reintegracija.

U svakom od ovih poglavlja opisani su generalni principi i definirani očekivani rezultati. Navedeni su pojedinačni standardi koji će dovesti do željenih rezultata i na kraju, naveden je set indikatora kojim se mjeri stupanj poštivanja standarda. Prilikom izrade ovog modela u obzir je uzeto međunarodno i nacionalno precedentno pravo, kao i preporuke međuvladinih, vladinih i nevladinih komisija i tijela, premda u mnogim slučajevima nema direktne reference. Identificirano je ukupno devet rezultata:

• Trebaju se preduzeti odgovarajući koraci kojim bi se osiguralo da su osuđena lica zaštićena od samoozlijeđivanja i nanošenja povreda od strane drugih osuđenih lica.

• Prema osuđenim licima se treba odnositi tako da se poštuje njihov dignitet, bilo da se sprovode u ili iz zatvora, kada se nalaze u zatvoru ili kada se sprovode na bilo koju drugu lokaciju.

• Osuđena lica treba držati u takvim uvjetima koji pružaju zadovoljenje osnovnih životnih i zdravstvenih potreba, uključujući adekvatnu količinu zraka, svjetlosti, vode, boravka na svježem zraku, hrane, posteljine i odjeće.

• Zatvorsko osoblje treba postupati prema osuđenim licima tako da poštuju njihova prava.

• Osuđena lica trebaju bez problema i poteškoća ostvarivati svoja prava. • Osuđena lica trebaju učestvovati u aktivnostima koje će im pomoći da

se obrazuju, usavrše svoje vještine i lične kvalitete i koje će ih pripremiti na život van zatvora.

• Zdravstvena zaštita treba biti pružena prema istim standardima kao i u zajednici van zatvora i tako organizirana da bude dostupna kada za njom postoji potreba, sa širokom lepezom preventivnih usluga čime se promovira kontinuitet suradnje sa zdravstvenim službama van zatvora.

• Potrebno je preduzeti odgovarajuće korake kako bi se osiguralo da će se osuđena lica sigurno reintegrirati u zajednicu sa smanjenom vjerovatnošću ponovnog počinjenja kaznenog djela.

2.4. Značaj inspekcije Inspekcija i monitoring su apsolutno neophodni zbog različitih razloga i prednosti koje imaju:

322

- Predstavljaju najpogodnija sredstva za otkrivanje svih mogućih nedostataka.

- Služe kao efikasni instrumenti upravljanja i utvrđivanja prioriteta na osnovu nalaza do kojih dolaze.

- U sebi sadrže dobre instrumente za bavljenje mogućim kršenjima na ličnom niovu.

- Najbolji su postojeći mehanizmi koji se fokusiraju na prevenciju. - Nude neposrednu mogućnost za reagovanje na navode da postoje

kršenja. - Nose sa sobom pozitivne psihološke efekte samog susreta osuđenih lica i

ljudi iz spoljašnjeg svijeta i njihovog osjećaja da utiču na svoju sudbinu. - Pomažu u smanjivanju tenzija i rješavanju konflikata između osuđenih lica

i zaposlenih ili administracije. - Obezbjeđuju put za distribuiranje dobre prakse i motivisanje zatvorskog

osoblja. - Povećavaju povjerenje u kazneni sistem. Inspekcija i monitoring čine integralni dio sistema za zaštitu lica koja su lišena slobode. Inspekcija i monitoring zatvora predstavljaju proces usmjerenog ispitivanja različitih aspekata i obezbjeđivanja odgovarajućeg funkcionisanja kaznenog sistema generalno gledano i pojedinačnih ustanova, s tim što se posebna pažnja posvećuje poštovanju ljudskih prava i legitimnim interesima osuđenih lica. Inspekcije – mogu biti: - Unutrašnje ili spoljašnje - Redovne ili periodične - Posebne ili ad hoc - Kontrolne - Generalne - Namjenske - Najavljene ili nenajavljenje III. PREPORUKE VIJEĆA EVROPE I CPT STANDARDI63 3.1. EVROPSKA ZATVORSKA PRAVILA64 Evropska zatvorska pravila u šestom djelu govore o inspekciji i praćenju, pa pravilo 92 razmatra vladinu inspekciju, dok pravilo 93 definiše nezavisno nadgledanje. 63 Najbitniji odjeljci Općih izvještaja Evropskog komiteta za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajučeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), CPT/Inf/E (2020)1 – Rev. 2006 64 Preporuka VE br (2006) 2

323

U komentarima EZP se kaže da ova pravila imaju za cilj napraviti jasnu razliku između zatvorske inspekcije koju obavljaju vladini organi nadležni za učinkovito i svrsishodno trošenje budžetskih sredstava i praćenja uslova u zatvoru i postupanje sa osuđenim licima koje obavlja nezavisni organ. Izvještaji domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija, nalazi CPT i različite odluke Evropskog suda za ljudska prava pokazuju da, čak i u zemljama sa razvijenim i relativno transparentnim zatvorskim sistemima, nezavisno praćenje uslova u zatvoru i postupanja sa osuđenim licima jeste od suštinske važnosti ako se želi spriječiti nehumano i nepravično postupanje sa osuđenim licima, te ako se žele unaprijediti standardi boravka u zatvoru i standardi u vođenju i tretmanu osuđenih lica. Uspostavljanje nezavisnog domaćeg tijela za praćenje, kao dodatak vladinom inspektoratu, ne treba posmatrati kao izraz nepovjerenja prema kvalitetu kontrole koju provodi Vlada, nego kao osnovnu dodatnu garanciju za prevenciju lošeg postupanja prema osuđenim licima. Pravila dozvoljavaju različite oblike koje ova tijela za praćenje mogu imati. Neke zemlje će izabrati zatvorskog ombudsmana, druge će izabrati domaći komitet za nadzor. Pravila ne isključuju mogućnost izbora drugačijih oblika, ukoliko su ta tijela nezavisna i dobro obučena za obavljanje svojih dužnosti. Pravilo 92 „Vladina inspekcija U zatvorima će inspekciju redovito provoditi vladina agencija kako bi ocijenila da li se zatvorima upravlja u skladu sa domaćim i međunarodnim pravom, te odredbama ovih Pravila“. Pravilo 92 koristi neutralni termin ''vladina agencija''. Ova agencija može biti dijelom jednog ministarstva, na primjer ministarstva pravde ili može biti agencija pod kontrolom više od jednog ministarstva. Suštinsko pitanje je da je takva agencija ili inspektorat uspostavljen od strane najviših organa vlasti i da njima podnosi izvještaje. Načini na koje je vladina inspekcija organizovana variraju od obične provjere knjigovodstva zatvora do detaljne i praktične revizije koja uzima u razmatranje sve aspekte zatvorske administracije i postupanje sa osuđenim licima. Važno je da se o rezultatima ovih inspekcija podnose izvještaji nadležnim organima, te da su ti izvještaji dostupni drugim zainteresovanim stranama bez nepotrebnog odugovlačenja. Ova pravila ne propisuju kako treba organizovati planiranje, sisteme kontrole i reviziju jer je to na vladinim organima da odluče. Pravilo 93 „Nezavisno praćenje 1. Uvjeti boravka u zatvoru i postupanje sa zatvorenicima će pratiti nezavisni organ ili organi čiji će zaključci biti dostupni javnosti. 2. Takvo nezavisno tijelo ili tijela za praćenje će se podsticati na saradnju sa onim međunarodnim organizacijama koje imaju zakonsko pravo obilaziti zatvore.“

324

Pravilo 93 govori o nezavisnom praćenju, a u državama članicama VE mogu se naći različiti modeli nezavisnog praćenja uslova u zatvoru. U nekim zemljama ovlaštenja u tom smislu ima Ombudsman, u drugim je zemljama ovaj zadatak povjeren sudskim organima, često u kombinaciji sa ovlaštenjima da primaju i postupaju po pritužbama osuđenih lica. Ova pravila nemaju za namjeru propisati jedan jedini oblik praćenja nego potcrtati potrebu za visoko kvalitetnim nezavisnim praćenjem. Ovim se pretpostavlja da u radu ovih tijela za praćenje učestvuje kvalifikovano osoblje, te da imaju pristup nezavisnim stručnjacima. Važno je da nalazi ovih tijela, zajedno sa bilo kakvim primjedbama koje eventualno dostavi rukovodstvo predmetnog zatvora, budu otvoreni za javnost. Izvještaji tijela za praćenje mogu sadržavati prijedloge i komentare koji se tiču postojećih ili zakona koji su još u nacrtu. Tijela za nezavisno praćenje treba poticati da proslijede primjerke svojih izvještaja i odgovore predmetnih vlasti međunarodnim tijelima koja su ovlaštena za praćenje ili inspekciju zatvora, kao što je CPT. To bi pomoglo ovim međunarodnim tijelima da planiraju svoje posjete i omogućilo bi im da ''osjete puls'' domaćih zatvorskih sistema. Zbog svojih ograničenih finansijskih sredstava i sve većeg broja država koje treba posjetiti, međunarodna tijela moraju se sve više oslanjati na komunikaciju sa domaćim nezavisnim tijelima za praćenje. U mnogim zatvorskim sistemima pojedinačne zatvore prate na jedan ili drugi način komiteti za posjetu koji se sastoje od (profesionalno) zainteresovanih dobrovoljaca koji se regrutuju iz zajednice. Zajednički princip rada ovih komiteta je da se njihovi članovi izmjenjuju u posjetama zatvorima, razgovaraju sa osuđenim licima o njihovim problemima i pritužbama te, u najvećem broju slučajeva, pokušavaju posredovati između zatvorskog rukovodstva i osuđenog lica s ciljem pronalaženja rješenja za problem na koji su naišli u radu. Iako je očito da postojanje lokalnih komiteta posjetilaca može garantovati intenzivnije i angažovanije praćenje, u malom broju zemalja sa samo nekoliko zatvora i sa malom zatvorskom populacijom nezavisno praćenje od strane domaćeg organa moglo bi biti dovoljno. 3.2. Specijalizirani mehanizmi međunarodnog nadgledanja/CPT CPT utemeljen je istoimenom Konvencijom VE iz 1987. godine (u daljnjem tekstu: “Konvencija”). CPT se bavio i postavljanjem standarda u pogledu aranžmana inspekcije i nadgledanja i primjenom svoje jurisprudencije u određenim zemljama. On smatra da oni predstavljaju značajne instrumente za sprečavanje maltretiranja, kao i povrede drugih ljudskih prava. Od samog početka svojih aktivnosti, CPT je ponudio opći standard u ovom pogledu odražen u Drugom generalnom izvještaju. Njegov paragraf 54. navodi:

325

“CPT pridaje naročitu važnost redovnim posjetama svakoj zatvorskoj ustanovi od strane nezavisnog tijela (npr. Odbor posjetilaca ili nadzorni sudija) koji ima ovlasti da sasluša (i ukoliko je nužno da djeluje) pritužbe od osuđenih lica i da pregleda/izvrši inspekciju prostorija ustanove. Takva tijela mogu, pored ostalog, igrati važnu ulogu u premošćavanju razlika koje se javljaju između uprave zatvora i datog osuđenog lica ili osuđenih lica uopće.” Kombinacija redovnih i neočekivanih posjeta, povjerljiv pristup osuđenim licima, kao i povećani standard nezavisnosti u pogledu dostavljanja nalaza predstavljaju važnu karakteristiku ovog standarda. Drugim riječima, CPT preporučuje da se koriste njegove vlastite razne metode prilikom uspostavljanja domaćih mehanizama. Shodno tome, nije dovoljno predvidjeti planirane (najavljene) i/ili neočekivane inspekcije, nego je nužno naći pravilnu ravnotežu izmenu njih. CPT sugerira da interne inspekcije nisu dovoljne za osiguranje adekvatne zaštite. Njih treba dopuniti kontrolom neke vanjske vladine institucije koja integrira predstavnike građanskog društva i nezavisnim monitoringom od strane institucija za ljudska prava (ombudsmeni itd.), kao i uključivanjem lokalnih vlasti na nivou ustanova. 3.3. Specijalizirani mehanizmi međunarodnog monitoringa/OPCAT Na ovom mjestu ćemo spomenuti i OPCAT65 kojeg je i BiH ratificirala 24.10.2008. OPCAT međunarodni sporazum sadrži izričite odredbe i prema tome uspostavlja standarde nezavisnog monitoringa. To je najrazrađeniji i izgrađeni međunarodni sporazum koji se bavi ovim problemom. Osim međunarodnog tijela za posjete, Potkomiteta za sprečavanje mučenja (SPT), OPCAT zahtijeva da se u svakoj državi članici uspostavi nacionalni (domaći) preventivni mehanizam. Bez da propisuje bilo koji određeni oblik ovog mehanizma, protokol pruža izvjesne obaveze i principe. IV. TRENUTNA SITUACIJA U BIH 4.1. Vladina inspekcija BiH Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera – Prečiščeni tekst66 (u daljnjem tekstu ZIKS BiH) propisuje u čl. 46, da nadzor nad radom zavoda vrši Ministarstvo pravde, preko inspektora, koji su državni službenici u zvanju stručnog savjetnika sa posebnim ovlaštenjima. U 65 The Optional Protocol to the United Nations Convention against Torture and other Cruel, Inhuman or degrading Treatment or Punishment (OPCAT) – fakultativni protokol uz konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja 66 Službeni glasnik BiH broj 12/10

326

Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji sistematizovana su tri radna mjesta inspektora i sva su popunjena. Inspektori nemaju posebnu organizacionu jedinicu, već su u sastavu Sektora za izvršenje krivičnih sankcija i rad kaznene ustanove (u daljnjem tekstu Sektor). Neposredni rukovoditelj im je pomoćnik ministra zadužen za rad Sektora. Pored inspekcije inspektori pokrivaju i jedan segment pružanja stručne-instruktivne pomoći radu zavoda. U čl. 117. piše da inspektori obavljaju potpun nadzor nad radom Pritvorske jedinice Suda BiH. S obzirom da u BiH ne postoji kaznenopopravna ustanova u kojoj bi se izvršavala kazna zatvora i mjera pritvora izrečena, odnosno određena, od strane Suda BiH ove kazne, odnosno mjere izvršavaju se u entitetskim ustanovama. U skladu sa odobrenjem oba entitetska minstarstva pravde segmente izvršenja kazne zatvora i mjere pritvora u entitetskim ustanovama nad osobama koje je osudio i mjeru pritvora odredio Sud BiH kontrolišu inspektori Ministarstva pravde BiH. Cilj tih nadzora je samo:

• da se evidentiraju sve osobe koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora koju je izrekao Sud BiH;

• da se evidentiraju sve osobe koje se nalaze na izdržavanju mjere pritvora koju je odredio Sud;

• da se izvrši uvid u ustroj matične evidencije osuđenih i pritvorenih osoba;

• da se izvrši uvid u uvjete u kojima se izvršava kazne zatvora i mjera pritvora;

• da se obavi razgovor sa osuđenim i pritvorenim osobama o problemima sa kojima se susreću tokom izdržavanja kazne zatvora i mjere pritvora;

• da se obavi razgovor sa službenim osobljem zavoda o specifičnim problemima sa kojima se susreću u procesu izvršenja kazne zatvora i mjere pritvora nad osobama kojima je kaznu zatvora izrekao i mjeru pritvora odredio Sud.

Nadzor nad ostalim segmentima izvršenja kazne zatvora je u nadležnosti entitetskih ministarstava pravde. Nakon izvršenog inspekcijskog pregleda sastavlja se pisani izvještaj u koji se unose naročito inspekcijski nalazi i naređuju mjere i rokovi za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, kao i mjere za unapređenje rada Zavoda. Izvještaj se dostavlja direktoru zavoda i na naređene mjere direktor ima pravo žalbe ministru pravde. Direktor je dužan postupiti po naređenim mjerama. U izvršavanju zadataka inspekcijskog nadzora, inspektor je nezavisan i preduzima radnje u okviru i na osnovu ZIKS-a i drugih propisa. U članu 49. propisano je da inspektor može objaviti izvještaj. Gdje se izvještaj može objaviti i na koji način nije propisano. Do sada su u štampanim medijima objavljivani samo pojedini segmenti izvještaja za koje su bile zaintresovane medijske kuće. U članu 47. Zakona propisano je da nadzor nad radom Zavoda u pogledu zaštite na radu djelatnika, zdravstvene i sanitarne zaštite pritvorenika i

327

zatvorenika, uslova i načina pripremanja hrane za pritvorenike i zatvorenike vrše odgovarajući organi u skladu s posebnim propisima.

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

U Federaciji BiH je još u primjeni Zakon o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine67 koji je donesen 1998. godine. Ovaj zakon nije usklađen u mnogim aspektima sa propisima FBiH koji se odnose na organizaciju uprave, uključujući i dio koji se odnosi na inspekcijski nadzor. Prema važećem zakonu inspekcija je locirana u Sektoru za izvršenje krivičnih sankcija koji je posebna unutrašnja organizaciona jedinica Federalnog ministarstva pravde. Inspektori za svoj rad odgovaraju pomoćniku ministra za izvršenje krivičnih sankcija što u izvjesnom smislu dovodi u pitanje mogućnost za objektivno vršenje inspekcijskog nadzora jer je osnovna funkcija tog nadzora kontrola provođenja, odnosno pravilnog provođenja ZIKS FBIH i njegovih podzakonskih akata. Nadzor se vrši bez jasnog razgraničenja od nadzora organa i obuhvata: nadzor nad organizovanjem i radom ustanova za izvršenje krivičnih sankcija, načinom odgoja osuđenih osoba, stanjem sigurnosti i samozaštite, radom službe osiguranja, načinom provođenja zdravstveno-higijenskih mjera, ishranom i odjevanjem osuđenih osoba i dr. Zakonski osnov za vršenje navedenog nadzora, koji u ime Ministarstva vrše inspektori kao osobe sa posebnim ovlaštenjima, sadržan je u odredbi člana 152. stav 3 ZIKS FBiH. Već iz navedenog je vidljivo da je, u smislu rada organa uprave, pomiješan inspekcijski nadzor kao podvrsta upravnog nadzora sa nadzorom ministarstva kao organa, a koje bi moralo nadzirati određene aspekte rada ustanova za izvršenje kaznenih sankcija. O izvršenom pregledu inspektori sačinjavaju izvještaj u pisanoj formi u koji se unose inspekcijski nalazi i naređuju mjere i rokovi za otklanjanje uočenih nepravilnosti, te mjere za unapređenje rada ustanove. Izvještaj se dostavlja rukovodiocu ustanove koji je dužan da postupi po izvještaju, odnosno naloženim mjerama. Propisano je pravo žalbe Ministru u roku od osam dana od dana prijema izvještaja. Ministarstvo pravde FBiH pripremilo je cjelovit tekst novog Zakona o izvršenju kaznenih sankcija koji je usklađen sa državnim zakonom. U međuvremenu otpočela je realizacija projekta elektronskog nadzora osuđenih osoba. Iz ovog razloga, umjesto navedenog Zakona, prema Vladi Federacije upućen je Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine koji regulira navedenu problematiku. Nacrt ovog Zakona utvrđen je od strane Vlade Federacije dana 14.04.2010. godine i upućen je u parlamentarnu proceduru.

67 Službene novine F BiH broj 44/98, 42/99 i 12/09

328

REPUBLIKA SRPSKA Pojedina prevaziđena rješenja u izvršenju krivičnih sankcija, nove okolnosti i stalna nastojanja za implementaciju EZP i drugih međunarodnih propisa i standarda, postojeća i očekujuća struktura osuđenih lica, sve su to razlozi koji su uticali na donošenje novog Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske za koji se očekuje da će kvalitetno riješiti svakodnevne poteškoće i prepreke kojima je bio opterećen sistem izvršenja krivičnih sankcija. Novi ZIKS RS68 donio je niz promjena kako u pogledu izvršenja krivičnih sankcija tako i u pogledu nadzora koji se provodi nad radom kaznenopopravnih ustanova. U nastojanju da se u okviru sistema izvršenja krivičnih sankcija izgradi potpuno nov mehanizam nadzora koji će imati sve odlike nezavisnosti i profesionalizma, uvažavajući postojeći Zakon o republičkoj upravi i Uredbu o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Republike Srpske, u novom ZIKS RS nadzoru je posvećeno posebno poglavlje. U skladu sa opredjeljenjima za što veću nezavisnost inspektora u radu, njihov profesionalizam kao i primjenu Pravila 92. EZP, ZIKS RS propisuje da je nadzor nad radom kazneno-popravnih ustanova u nadležnosti Ministarstva pravde RS. U skladu sa Uredbom o načelima za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u republičkim organima uprave Odjeljenje za nadzor je u sastavu Ministarstva i djeluje kao posebna organizaciona jedinica. Odjeljenjem rukovodi načelnik odjeljenja koji je direktno odgovoran ministru. Dakle, novim ZIKS Odjeljenje nije u sastavu Resora za izvršenje krivičnih sankcija (u daljnjem tekstu resora) što je u svakom slučaju još jedan iskorak ka većoj nezavisnosti inspektora u svom radu. Iako ZIKS propisuje ovakvu organizaciju i status Odjeljenja u okviru Ministarstva pravde, u prelaznim i završnim odredbama Zakona, u članu 252. Zakona određeno je da do stvaranja kadrovskih, materijalnih i organizacionih preduslova, Odjeljenje za nadzor nastavlja sa radom u sastavu Resora. Prema određenim predviđanjima, Odjeljenje u najskorije vrijeme treba da se potpuno izdvoji iz sastava Resora. U vršenju stručnog nadzora mogu se angažovati naučne i stručne ustanove i pojedinci. Nadzor nad radom ustanova u pogledu kontrole finansijskog poslovanja, radnih odnosa, zaštite na radu, zdravstvene i sanitarne zaštite


329

osuđenih i pritvorenih lica, uslova i načina pripremanja hrane, vrše ovlašteni organi u skladu sa posebnim propisima. Ministarstvo nadzire primjenu propisa i stručnog rada ustanova u cilju obezbjeđivanja jedinstvenog sistema izvršenja krivičnih sankcija, prenošenja pozitivnih iskustava, analiziranja i praćenja rada pojedinih službi i pružanja stručne pomoći tim službama. Nadzor obuhvata kontrolu: planova i programa rada ustanove i pojedinih organizacionih jedinica, organizacije i rada službi obezbjeđenja i tretmana, organizaciju i rada matične evidencije, prijemno-otpusnog odjeljenja, načina određivanja i realizacije programa postupanja, stanja bezbjednosti, primjenu disciplinskih mjera prema osuđenim licima, sprovođenje zdravstvenih i higijenskih mjera, stanja zakonitog i pravilnog postupanja sa osuđenim licima kojima je uz kaznu zatvora izrečena i mjera obaveznog liječenja i obaveznog liječenja od zavisnosti, primjena uslovnog otpusta, primjena ovog zakona i drugih propisa koji regulišu oblast izvršenja krivičnih sankcija, organizacije rada osuđenih lica, zaštita prava osuđenih, primjena kriterija za odobravanje pogodnosti, stanje objekata, zatvorskih uslova smještaja, grijanja, ishrane, obezbjeđenja odjeće i obuće osuđenim licima i sl. Načelnik Odjeljenja odgovoran je za pažljivu provjeru da se odredbe ovog Zakona primjenjuju u svim ustanovama i za svoj rad odgovara Ministru. U izvršenju inspekcijskog nadzora, inspektor je nezavisan i preduzima radnje na osnovu ovog zakona i drugih propisa. Pravilnik o načinu vršenja inspekcijskog nadzora donosi Ministar. O izvršenom nadzoru sačinjava se pisani izvještaj u kome za otklanjanje uočenih nepravilnosti i nedostataka u radu inspektor može naložiti određene mjere i rokove za njihovo otklanjanje, a za unapređenje rada može dati određene preporuke. Na kraju izvještaja inspektori donose zaključak o stanju u ustanovi. Izvještaj se dostavlja Ministru i rukovodiocu ustanove. Kopija dokumentacije koja je predmet nadzora može se dostaviti kao prilog izvještaja. Ustanova je dužna da postupi po naloženim mjerama i datim rokovima i da o tome pismeno izvjesti Odjeljenje za nadzor. Ako postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo koje je propisano KZ RS, inspektor je dužan podnijeti izvještaj nadležnom tužilaštvu. Izvještaj o izvršenom inspekcijskom nadzoru, po odobrenju Ministra može se kompletno ili u pojedinim dijelovima objaviti uz obavezno vođenje računa o očuvanju bezbjednosti ustanove i zaštiti ljudskih prava osuđenih i zaposlenih lica u ustanovama. Na naložene mjere i date rokove rukovodlac ustanove ima pravo prigovora Odjeljenju za nadzor. Prigovor odgađa izvršenje naloženih mjera osim u slučajevima kada je u izvještaju ocjenjeno da se na taj način otklanja neposredna opasnost po život i zdravlje osuđenih lica ili imovine ili kada je to

330

u interesu bezbjednosti ustanove. Protiv odgovora na prigovor dozvoljena je i žalba Ministru, a odluka Ministra je konačna. Ako nakon konačne odluke po žalbi naložene mjere nisu realizovane u određenom roku, Odjeljenje za nadzor pokreće kod ministra inicijativu za utvrđivanje odgovornosti rukovodioca ustanove. 4. 3. Nezavisno praćenje

� Nezavisna komisija U članu 48 ZIKS BiH propisano je da Parlamentarna skupština BiH imenuje nezavisnu komisiju, čiji je zadatak da prati uslove boravka u zavodima, postupanje i poštivanje ljudskih prava lica nad kojima se izvršavaju krivične sankcije i druge mjere koje je izrekao u krivičnom postupku Sud BiH, strani sudovi za djela predviđena Krivičnim zakonom ili međunarodnim ugovorom čiji je potpisnik BiH ili drugi sud u skladu sa zakonom BiH. Komisija se imenuje na period od pet godina. Ima pet članova koji su stručnjaci ili poznavaoci pravne ili druge srodne oblasti, kao što su: pravosuđe, uprava, penologija, socijalna zaštita, psihologija, pedagogija i slično. Komisija može vršiti vanjsko praćenje rada Zavoda samostalno ili zajedno sa inspektorskim ili drugim nadzornim organima, kao i u saradnji s međunarodnim i drugim institucijama nadležnim za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Zakonom i odgovarajućim međunarodnim dokumentima. Članovi komisije imaju sva ovlaštenja kao i inspektori Ministarstva pravde. Komisija dostavlja godišnji izvještaj o svom radu Parlamentarnoj skupštini BiH i Ministarstvu pravde, s ciljem preduzimanja odgovarajućih radnji ili mjera u skladu sa zakonom. Dana, 17.12.2009. godine zatvoren je javni poziv za zainteresovane kandidate koji imaju želju i osjećaju se kompetentnim za rad u navedenoj komisiji. Izbor članova komisije je u proceduri. U FBiH takvo tijelo nije predviđeno u zakonu. U RS u cilju nadzora nad zaštitom i stanjem ljudskih prava i uslova u kojima se izvršavaju krivične sankcije i druge mjere izrečene u krivičnom postupku, Narodna skupština RS imenuje Nezavisnu komisiju. Komisija može vršiti nadzor nad zaštitom ljudskih prava i uslova u kojima se izvršavaju krivične sankcije i druge mjere izrečene u krivičnom postupku u kaznenopopravnim ustanovama samostalno, ili u saradnji sa nadležnim inspektorima ili međunarodnim ili drugim institucijama koje su nadležne za praćenje i ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, u skladu sa Zakonom i odgovarajućim međunarodnim dokumentima.

331

Komisija se sastoji od pet članova – eksperata iz pravne ili druge srodne oblasti, koji poznaju probleme izvršenja krivičnih sankcija, a nisu zasposleni u institucijama u kojima se izvršavaju krivične sankcije i druge mjere izrečene u krivičnom postupku niti u ministarstvu pravde. Komisija se imenuje na period od pet godina, sa mogućnošću ponovnog izbora. Komisija donosi Poslovnik o svom radu i podnosi godišnji izvještaj o svom radu i dostavlja ga Narodnoj skupštini RS i MP RS. Nezavisna komisija Narodne skupštine Republike Srpske imenovana je 2009.godine69.

� Komisija za monitoring kazneno-popravnih zavoda Savjet mnistara BiH donio je odluku o formiranju Komisije za monitoring kazneno popravnih zavoda (zatvora, pritvora i pritvorskih ustanova za maloljetnike), policijskih stanica i psihiatrijskih ustanova gdje su lica mimo svoje volje lišena slobode (u daljnjem tekstu komisija za monitoring kazneno-popravnih zavoda)70, koja vrši redovne posjete zatvorima i djeluje prvenstveno na sprečavanju torture i nehumanog i degradirajućeg tretmana ili kažnjavanja. To znači da je komisija prije svega preventivnog i konsultativnog karaktera. Komisija broji devet članova i sastavljena je od predstavnika državnih službenika i nezavisnih stručnjaka, te predstavnika civilnog društva. Komisija nakon svake posjete priprema pojedinačne stručne izvještaje. Komisija je počela sa radom 1.1. 2010.

� Nacionalni preventivni mehanizam Nacionalni preventivni mehanizam u BiH jos nije uspostavljen u okviru OPCATa, te se sada razmatraju mogući modeli NPM i njegovo uvođenje uz pomoć OSCE. 71

� Institucija Ombudsmena za ljudska prava BiH Ova institucija je u ovom trenutku jedina nezavisna institucija koja se bavi stanjem ljudskih prava u zatvorima. Unutar ureda ustanovljen je Odjel za praćenje prava zatvorenika/pritvorenika, a taj odjel vodi pomoćnik ombudsmana. Rad ombusmana uređuje Zakon o Ombudsmenu za ljudska prava BiH72. U septembru 2009 ombudsman je objavio „Specijalni izveštaj o stanju ljudskih prava u ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija u BiH.“

� Nevladine organizacije Prema dostupnim podacima, Helsinški komitet za ljudska prava u BiH i Crveni krst su organizacije koje se bave i monitoringom zatvora. 69 Službeni glasnik RS broj 59/09 70 Službeni glasnik BiH broj 8/09 71 Organization for Security and Co-operation in Europe 72 Službeni glasnik BiH broj 32/00, 19/02, 35/04 i 32/06

332

4.3. Karakteristike sadašnjeg stanja obavljanja nadzora nad radom zatvora Nadzor nad radom ustanova putem inspektora ima dugodišnju tradiciju na području BiH, ali je prate mnoge poteškoće i neriješena pitanja koja smanjuju njenu efikasnost. Organizaciono je vezana u sektoru za izvršenje krivičnih sankcija i inspektori odgovaraju pomoćniku ministra odgovornom za izvršenje krivičnih sankcija. Kako ni na državnom ni na entitetskim nivoima ne postoji uprava za izvršenje krivičnih sankcija i kako su sektori kadrovsko pothranjeni, postojeći inspektori su izgleda direktno angažirani u svakodnevnom radu zatvora, uključujući tu i odluke u vezi tretmana pojedinačnih osuđenih lica i postupanja sa pritužbama, premeštajima osuđenih lica i drugi poslovi koji nemaju nikakve veze sa inspekcijom ili su čak nespojivi sa radom inspekcije. Isto tako postoje još neke nelogičnosti koje treba ukloniti sa ciljem poboljšanja rada inspekcije, podizanja njene efikasnosti i nezavisnosti i poštivanja njenih nalaza. Kao prvo, potrebno je postaviti kriterije ko može biti inspektor, a onda sprovesti određenu obuku koja mora biti organizirana za sve inspektore. Zatvorsko osoblje je neinformisano o sadržajima inspekcije, izvještaji se nepoštuju i omalovažavaju, nema dovoljno odgovornosti te odlučnosti za uklanjanje naloženih mjera, rokova i datih preporuka sa strane rukovodilaca ustanova. Isto tako inspektor nije na neki način zaštićen poslije inspekcijskog pregleda, nedostaju odgovarajuća materijalna i tehnička sredstva. V. PRIJEDLOG PROMJENA, KOJE BI POSTEPENO OMOGUĆILE UNAPREĐENJE RADA NEZAVISNE INSPEKCIJE

� Preporuka br. 1 Kako bi se izvršavanje nadzora nad radom zatvora koju i vrše inspektori ministarstva pravde unaprijedilo u skladu sa evropskim standardima i EZP, a uzimajući u obzir postojeći pravni okvir, predlaže se sistem koraka kako sljedi: 1. Korak Uspostavljanje inspekcije kao jedinice unutar ministarstava pravde, koja za svoj rad odgovora ministru pravde. To bi osiguralo veću nezavisnost u radu inspektora i unaprijedilo njihov rad. 2. Korak U daljem razvoju, jedinica iz koraka 1 bi se mogla transformirati u poseban organ kojim rukovodi glavni inspektor za zatvore.

333

3. Korak Dalji razvoj nadzora nad radom zatvora koji vrše inspektori ministarstva pravde zavisit će od dalje reforme sistema izvršenja krivičnih sankcija. Ove korake moraju pratiti i odgovarajuća zakonska i podzakonska rješenja koja se opisuju u prilogu. Isto tako mogu se koristiti zakonski prijedlozi pripremljeni u okviru zajedničkog projekta VE i kanadske CIDE „Profesionalizacija i harmonizacije zatvorskih sistema u BiH“.

� Preporuka br. 2 Bez obzira o kojem koraku se govori, potrebno je razmotriti izradu priručnika za izvođenje inspekcije koji sadrži smjernice rada inspekcije i standarde koji su objektivno utemeljeni i predstavljaju kriterije po kojima se vrši inspekcija i koji obuhvatuju svaki aspekt zatvorskog života od prijema u zatvor do otpuštanja, što je u nadležnosti inspekcije. Izrađeni su na osnovu zakonskih i podzakonskih rešenja, međunarodnih obaveza i međunarodne dobre prakse i standarda. Kao osnova za izradu priručnika mogu poslužiti smjernice i metodologija rada inspekcije i standardi koji su u prilozima ovog dokumenta, a koje treba prilagoditi uslovima u BiH. Taj priručnik može poslužiti i ostalim tijelima koja se bave inspekcijom zatvora u BiH.

� Preporuka br. 3 Trebalo bi izraditi metodologiju postupanja direktora zatvora po završetku inspekcije. Dužnost direktora zatvora bi bila da upozna osoblje sa nalazima inspekcije i da se izradi plan za otklanjanje nedostataka, te implementaciju preporuka inspekcije u praksu.

� Preporuka br. 4 Izvještaj ili djelovi izvještaja o inspekciji zatvora morali bi biti dostupni javnosti, zavodskom osoblju i osuđenim licima u skladu sa propisima o slobodi pristupa informacijama, vodeći računa o zaštiti javnog interesa i očuvanju ukupne bezbjednosti zatvora i zaštiti ljudskih prava osuđenih i zaposlenih u zatvorima.

� Preporuka br. 5 Preporučuje se da se sistem pritužbi odvoji od inspekcije i da inspektori obavljaju inspekciju zatvora, a da se za rješavanje pritužbi upotrebljava priručnik br 2 VE73 koji definiše sistem rješavanja pritužbi, koji je odvojen od inspekcije.

73 Priručnik za obuku zatvorskog osoblja za postupanje po pritužbama lica lišenih slobode, br 2, mart 2007, Vijeće Evrope

334

� Preporuka br. 6

Za efikasno izvođenje inspekcije potrebno je uspostaviti i odgovarajuću kontinuiranu obuku inspektora.

� Preporuka br. 7 U odgovarajućim zakonima potrebno je propisati jasne kriterije i uslove koji moraju biti ispunjeni za prijem u državnu službu inspektora za izvršenje krivičnih sankcija, a koji su neophodni za obavljanje poslova iz njegove nadležnosti. VI. REZIME

Zatvori su po svojoj prirodi institucije zatvorenog tipa, često daleko od očiju javnosti, unutar kojih jedna grupa ljudi ima značajnu vlast i moć nad drugom grupom ljudi. Koliko god se zatvorima upravljalo dobro, uvijek postoji mogućnost zloupotrebe ovlasti. Zato je nužna uspostava nezavisne inspekcije, a poželjno je, da inspektori imaju zadovoljavajuće znanje o zatvorskom sistemu. Nezavisnost inspekcije je više osigurana ako se izvještaji dostavljaju ne samo zatvorskoj administraciji, nego i Ministarstvu. Sa druge strane postoji opasnost da vlasti izvještaje inspekcije ignoriraju, zato je značajno da su izvještaji dostupni javnosti, a sa time su zatvorski sistemi istovremeno i pod budnim okom javnosti i politike. Isto tako je značajno da inspekcija razvije standarde i ima priručnik rada koji pomaže u osposobljavanju i razvoju osoblja koji vrši inspekciju i predstavlja metodologiju rada inspekcije. To je transparentan dokument koji predstavlja i izvor infromacija za one koji žele da razumiju kako i zašto se izvodi inspekcija, što uključuje i osuđena lica i osoblje zatvora. Inspektori koji vrše inspekciju često surađuju i sa drugim inspektorima na području zdravstva, higijenskih uslova, obrazovanja i slično. VII. PRILOZI Prilog 1: Osnove i smjernice za izradu priručnika za izvođenje inspekcije kaznenopopravnih institucija u BiH Prilog 2: Očekivani rezultati, standardi i indikatori za neka područja inspekcije u kaznenopopravnim institucijama u BiH Prilog 3: Prijedlog zakonskih promjena koje su potrebne za uspostavljanje prvog koraka

335

Zajednički program



VI – POMOĆ U UNAPREĐENJU MEHANIZAMA NEZAVISNE INSPEKCIJE KAO OSNOVNOG MEHANIZMA ZAŠTITE PROTIV KRŠENJA LJUDSKIH

PRAVA U ZATVORIMA

Prilog 1

OSNOVE I SMJERNICE ZA IZRADU PRIRUČNIKA ZA VRŠENJE INSPEKCIJE ZATVORA U BOSNI I HERCEGOVINI


336

SADRŽAJ

STRANICA

1. Smjernice i metodologija rada inspekcije

336

2. Proces inspekcije

337

3. Inspekcijski izvještaj

340

4. Poslje inspekcije

341

5. Prateće (follow-up) inspekcije

341

6. Lista pitanja, koje postavlja inspekcija kod provjere navedenih područja

341

337

1. SMJERNICE I METODOLOGIJA RADA INSPEKCIJE 1.1. CILJ INSPEKCIJE Je obezbjediti nezavisno ispitivanje uslova i tretmana osuđenih lica. 1.2. GENERALNI PRINCIPI Obuhvatuju kratak vodič očekivanog ponašanja osoblja koje vrši inspekciju. U svako doba

- tretiraj svakog sa poštovanjem - objavi svaki konflikt interesa; imaj u vidu da svaka neizjavljena veza

između inspektora i pregledanog može se vidjeti kao kompromitovanje nepristranosti

- zadrši poverljivost, npr. nemoj podjeliti datume nenajavljene inspekcije sa onima koji ne treba da znaju, pogotovo ne sa zatvorskim osobljem

Tokom inspekcije

- obuci se prikladno - nosi indetifikacijsku karticu, ako postoji - uljudno odbij darove i usluge od strane institucije - nemoj se družiti sa osobljem tokom inspekcije

Bezbjednost

- nemoj uzimati ključeve ustanove ako nemaš završenu obuku za nošenje ključeva

- javi osoblju da se nalaziš na odeljenju - ako te osuđeno lice zamoli nešto, uputi ga osoblju zatvora - nemoj nositi nepotrebne stvari u zatvor (npr. prtljagu) - nemoj nositi nepotrebne stvari po zatvoru (npr. ključeve od kuće,

mobilni, novac..) - informiraj osoblje kada misliš da je sigurnost ugrožena - unutar i van institucije nemoj razgovarati o osobnim stvarima osuđenih

lica u prisustvu drugih - ako osuđeno lice izjavi da će se samopovrijediti ili povrijediti druge ili

otkriti informacije koje mogu ugroziti sigurnost pojasni im da ti te informacije moraš prosljediti osoblju

- ako razgovaraš sa bezbjednosno problematičnim osuđenim licem, posavjetuj se najprije sa osobljem. Ako osoblje vjeruje da je osuđeno lice specifično opasno po tebe u danom trenutku, onda ćeš morati mijenjati pristup ako želiš nastaviti razgovor.(npr obezbjediti da si u vidnom polju osoblja ili informiraj osoblje kad namjeravaš završiti intervju i sl)

- ako si nezadovoljan tokom koji ide razgovor ili se osjećaš ugroženim izvuci se iz situacije, tvoja lična bezbjednost je najvažnija

338

1.3. PRITUŽBE

- inspektorat shvata veoma ozbiljno pritužbe protiv osoblja inspektorata o ponašanju osoblja tokom inspekcije. Pritužbe može podnijeti osoblje zatvora i osuđena lica, a moraju biti pažljivo preispitane i mogu voditi do uvođenja disciplinskih mjera protiv osoblja inspektorata.

1.4. UPUTSTVO ZA POSTUPANJE U SLUČAJU OZBILJNIH OBTUŽBI(NAVODA) PROTIV OSOBLJA Prilikom svih razgovora sa osuđenim licama, inspektor ih mora upoznati da u slučaju ako postoji opasnost fizičke povrede od strane osoblja, da mora tu informaciju prosljediti direktoru zatvora. Ako osuđeno lice navodi pritužbe protiv osoblja, onda ga inspektor pokuša ubjediti da sam prijavi to nadležnim, jer malo se može napraviti bez njegove izjave. Ako osuđeno lice želi ostati anonimno, onda inspektor to poštuje i kaže mu da će informaciju prosljediti direktoru anonimno jer direktor je odgovoran da poduzima daljne aktivnosti. Inspektor to i uradi. Ako osuđeno lice to uradi samo, onda i samo razgovara sa direktorom ili inspektor, koji prosljedi informaciju ko mu je to rekao, ako su se tako prethodno dogovorili. 2. PROCES INSPEKCIJE Izvođenje inspekcije zavisi djelimično i od toga koju vrste inspekcije radimo, da li najavljenu ili nenajavljenu, follow up i slično. Proces inspekcije uključuje: 2.1. PLANIRANJE INSPEKCIJE

- izrada godišnjeg plana inspekcija zatvora - podjela zadataka među inspektorima - sređivanje smještaja inspektora, ako ostanu više dana u inspekciji

2.2. PRIPREMA ZA INSPEKCIJU

U većini zatvora postoji i oficir za vezu sa inspekcijom i ponekad se koristi takozvana predinspekcijska posjeta koja traje jedan dan, a za vrijeme koje se obavljaju razgovori sa oficirom za vezu, vrši se razgledanje institucije i razgovara se sa ključnim osobljem, pripremaju se aranžmani za inspekciju i razgovara se sa direktorom zatvora o svim relevantnim pitanjima. Ta predinspekcijska posjeta nije kratka inspekcija nego ima namjenu da se putem nje prikupe informacije. Obično postoji predinspekcijska lista za provjeru koja sadrži sljedeće stavke:

339

o Osnovni podaci o instituciji o Pregled pojedinih stavki o Prijem u zatvor o Prva noć provedena u zatvoru i osnovne informacije o Uvjeti u prijemnom odjeljenju o Odjeljenje za segregaciju o Odnosi sa ličnim vaspitačem o Bezbjedan zatvor (pokriva antibuling, suicid i samopovređivanje) o Pitanje povezano sa rasom i stranim državljanima o Posjete o Zdravstvena služba o Tretman ovisnika o drogama o Obrazovanje o Slobodne aktivnosti o Biblioteka o Gimnastička sala o Upražnjavanje vjerskih potreba o Priprema za otpust iz zatvora o Druga pitanja (zatvorenici osuđeni na doživotni zatvor, ranjive

kategorije, stariji zatvorenici, maloljetnici i sl. ) - najava direktoru zatvora dolazak inspekcije - poslati zatvoru unaprijed listu zahtjeva šta se mora pripremiti prije

dolaska inspekcije - ako inspekciju vrši više članova inspektorskog tima, onda se dogovoriti

ko će praviti završni izvještaj

2.3. PROCES INSPEKCIJE

Prvi dan - Sastanak sa direktorom koji obuhvata formalno izvještavanje direktora

o ustanovi. To je prilika za direktora da se osvrne i na napredak u poređenju sa posljednjim izvještajem

- Priprema sastanka sa osuđenim licima: namjena sastanka sa osuđenim licima je da se dobije njihovo mišljenje o svim aspektima života i rada u zatvoru. Sastanak počni sa ličnim predstavljanjem, onda objasni ulogu inspektora, opiši metode rada inspekcije, pojasni šta će se dešavati u zatvoru tokom inspekcije, pojasni da će moći pročitati izvještaj kad bude publiciran, pojasni da ćeš sa njima razgovarati anonimno, bez prisustva drugih i da ćeš tokom razgovora praviti bilješke

- Plan sastanka sa različitim osobljem - Pregled tražene dokumentacije

Ostali dani - Počni sa inspekcijom i upotrebljavaj priručnik za inspekciju - Pravi detaljne bilješke o nalazima - Ako je više članova inspekcije, nakon završenog dana sastanite se

zajedno i razmijenite nalaze

340

- Odredite o čemu ćete odmah upoznati direktora zatvora i druge rukovodioce

- Obavi i posjetu zatvora u noćnim satima, da se provjeri tretman osuđenih lica u noćnom vremenu, da se provjeri spremnost osoblja, da reaguje u hitnim slučajevima i angažiraj noćnu smjenu, da ti pomaže.

Posljednji dan

- Izvještavanje o ključnim nalazima direktora i rukovodstva zatvora. To izvještavanje ne bi trebalo da traje duže od 45 min. do jednog sata. Cilj ovog sastanka je da se rukovodstvo upozna sa ključnim nalazima i nije namjena da se naveliko diskutuje o tome.

Postoji pet ključnih izvora informacija za inspekciju: 1. Opservacija Posjećivanje različitih lokacija u različito vrijeme dana. To istovremeno pruža i mogućnost opservacije odnosa među osobljem i osuđenim licima. 2. Osuđena lica Razgovori sa osuđenim licima u prostorima gdje su nastanjeni, o tome šta se u stvari tamo događa. Pitaš ih da li imaju ličnog vaspitača, da li imaju plan izdržavanja kazne, koliko sati provedu van ćelija, itd. 3. Osoblje Razgovaraj sa osobljem kad hodaš naokolo po ustanovi individualno. Pitaj ih šta se u stvari događa u zatvoru? Da li poznavaju politiku zatvora po određenim pitanjima, da li znaju svoju ulogu, da li dobivaju dovoljno podrške za obavljanje posla i sl. 4. Relevantne treće osobe Razgovaraj sa NVO-i , advokatima, volonterima i sl. šta su njihova iskustva i iskustva osuđenih lica sa kojima surađuju. Posjetioci mogu isto biti dobar izvor informacija. 5. Dokumentacija Pored dokumentacije koja je bila pripremljena na osnovu zahtjeva, pregledaj i lične dosijee osuđenih lica, knjigu opservacija i druge dokumente. Svi nalazi inspekcije se moraju bazirati na što više izvora informacija. Uvijek pokušaj potvrditi informaciju iz jednog izvora, sa jednim ili dva druga izvora, da se dobiju što vjerodostojniji inspekcijski nalazi.

341

3. INSPEKCIJSKI IZVJEŠTAJ Jako je značajno da su inspekcijski izvještaji konsistentni u stilu i formatu i da svi pišu po istom šablonu.

FORMAT INSPEKCIJSKOG IZVJEŠTAJA Generalni Format Svaki izvještaj je napisan jednostavnim riječima i u Word programu. Vrijeme Izvještaj je pisan u prošlom vremenu. Očekivanja Svaki dio izvještaja mora ukazivati da li ustanova ispunjava standarde rada sa osuđenim licima, koji su sastavni dio priručnika. Izvještavanje U tom dijelu inspektori opisuju glavne nalaze do kojih su došli prilikom inspekcije i koji se obično pišu u paragrafima. Glavne preporuke Glavne preporuke slijede na kraju zaokružene cjeline. Primjeri dobre prakse Primjeri dobre prakse se navode na kraju odgovarajuće sekcije. Ostale preporuke Sve preporuke su navedene na kraju izvještaja. Izvori informacija Na kraju se navedu izvori informacija koji su osnova za pisanje izvještaja kao pisani dokumenti, zatvorska evidencija, zapisnici, arhiva, razgovori sa osuđenim licima, razgovori sa članovima obitelji, razgovori sa grupama osuđenih lica, razgovori sa osobljem, razgovori sa grupom osoblja i sl. Imena inspektora Na kraju izvještaja navedena su imena ljudi koji su sudjelovali u pisanju izvještaja. PRIMAOCI IZVJEŠTAJA Direktor zatvora, ministar pravde i drugi, u skladu sa zakonskim rješenjima. DODATAK Svi inspektori moraju zadržavati svoje zabilješke koje su pravili tokom inspekcije još 12 mjeseci nakon objavljivanja izvještaja, a poslije tog roka iste moraju biti uništene na siguran način.

342

IZRADA IZVJEŠTAJA

- Prvi nacrt izvještaja pošalji članovima koji su vršili inspekciju - Unesi potrebne promjene - Drugi nacrt ponovo pošalji - Izradi konačni nacrt i onda pošalji zatvorima

4. POSLIJE INSPEKCIJE

Poslije završene inspekcije i dobivanja izvještaja, institucija pravi akcioni plan kako će preporuke implementirati u praksu u određenom vremenskom periodu.

5. PRATEĆE (FOLLOW-UP) INSPEKCIJE Namjera tih inspekcija je da se njima utvrdi kako su se implementirale preporuke, zato se posebno fokusiraju na pitanja:

- preporuke implementirane - preporuke nisu implementirane - preporuke su djelimično implementirane - preporuke nisu više relevantne (jer se je izmijenio njihov kontekst) - nisu pregledavane

Nalazi po ovim tačkama obično su obrazloženi. 6. LISTA PITANJA KOJE POSTAVLJA INSPEKCIJA KOD PROVJERE DOLE NAVEDENIH PODRUČJA Za svako područje postoji razrađena lista pitanja. To omogućava standardizaciju postupaka i da se u svakom zatvoru postavljanju ista pitanja. 1. Kontakt sa vanjskim svijetom - telefon, pošta, posjete Razgovor sa osuđenim licima - pitaj sljedeće:

• posebno pitaj o telefonskim razgovorima i posjetama. Kako se po njihovom mišljenju odnosi prema posjetiocima i da li posjete započinju na vrijeme?

• pitaj na koji način se pomaže osuđenim licima da održavaju svoje porodične veze i kakvu pomoć, ukoliko je uopće ima, im pružaju lični vaspitači

• Da li postoje predviđeni dani „za djecu/porodicu“, znači dani koji su namijenjeni posjeti djece?

Pregled dokumentacije

• prikupi bilo kakvu dokumentaciju koja sadrži informacije o kontaktu sa porodicama i prijateljima, upotrebi telefona, itd.(kao što je informativna brošura, informacije date u odjeljenju za posjete, itd.) i provjeri da li se u njima nalaze tačne i dosljedne informacije – vrijeme posjete/broj sa kojeg se najavila posjeta – detalji o vremenu/danima se ponekad ne zabilježavaju

343

• da li išta od literature sadrži detalje o organizacijama na lokalnom ili državnom nivou koje su korisne za porodicu i prijatelje?

• da li lični vaspitač govori išta o pomoći osuđenim licima da održe porodične veze?

• provjeri politiku pripreme na otpust iz zatvora. Mogu li članovi porodice biti prisutni tokom revizije planiranja izdržavanja kazne i/ili promjene programa tretmana?

• postoje li bilo kakvi kursevi vezani za roditeljstvo/veze dostupni osuđenim licima? Kako su saznali za njih? Prikupi broj učesnika na takvim kursevima i detalje oko toga na koji način se mogu uključiti

Prijem

• da li osuđena lica kod prijema u zatvor kažu da imaju kod kuće djecu ili druge o kojima moraju da brinu odnosno ovise o njima. Da li je to evidentirano? Upitaj osoblje šta bi uradili ukoliko osuđeno lice kaže da ima dijete ili starijeg roditelja koji su ostavljeni sami kući?

• da li je upisana starosna dob djece i da li su osuđena lica upitana ko se brine o djeci? Postoji li bilo kakva druga diskusija o porodici, na primjer ko će najvjerovatnije doći u posjetu ili o porodičnim problemima koji su spomenuti tokom prijemnog postupka?

• da li sva osuđena lica dobivaju besplatan telefonski poziv na prijemnom odjelu, i da li je to evidentirano?

• zabilježite imena nekih novopridošlih osuđenih lica i upitajte ih kasnije tokom sedmice da li im je/i kada omogućen telefonski poziv?

• da li stručnjaci u prijemnom odeljenju cijene potrebu osuđenog lica da kontaktira svoju porodicu i kako služba obezbjeđenja reaguje kada osuđeno lice želi da kontaktira porodicu?

Početne informacije

• provjeri da li pisane informacije koje dobijaju kod prijema sadrže jednostavne i tačne informacije o mogućnostima kontakata sa porodicom i prijateljima. Šta je sa onima koji ne znaju čitati ili ne vide ili ne čuju dobro?

• da li im je informacija data verbalnim putem od strane osoblja i da li je dobre kvalitete? Da li su osuđena lica upitana da li su sposobni obaviti telefonski poziv? Pitaj osuđena lica i osoblje o kvaliteti datih informacija. Da li smatraju da bi se mogla popraviti kvaliteta?

• da li su za posjetioce obezbjeđene bilo kakve specifične informacije, npr. mapa grada, informacija o javnom prevozu, šta se dešava po dolasku, kakva vrsta identifikacionog dokumenta je potrebna, druge korisne informacije? Kako posjetioci dobiju takve informacije? Da li je obaveza osuđenog lica da ih pošalju ili zatvor plaća slanje?

• da li je osuđenim licima rečeno posebno za slobodne posjete i zaštitna sredstva, da li su posjetioci svjesni toga i kako dobiju informacije?

Pošta

• da li je svim osuđenim licima dat papir sa kovertom i da li uključuje olovku? (često ne uključuje). Kada to dobivaju?

344

• da li osuđena lica mogu imati neograničeni broj poštanskih marki u svom posjedu? Ukoliko ne, zašto? Ako je ovo spriječeno iz „sigurnosnih“ razloga koji su to razlozi? (Da li postoji dokaz da osuđena lica koriste poštanske marke kao ‘valutu’?)

• pitaj osuđena lica i osoblje kako funkcionira poštanski sistem u zatvoru • da li ima kašnjenja po pitanju pošte i zašto – razgovaraj sa ranjivim

kategorijama osuđenih lica. • na koji način osoblje identificira one kojima je možda potrebna posebna

pažnja i koga o tome obavještavaju? • mogu li osuđena lica slati besplatna pisma djeci? (ovo je češće u

zatvorima za žene)? Telefoniranje

• da li sva osuđena lica razumiju da su telefoni pod prismotrom i kada ih mogu koristiti?

• da li ima kašnjenja prilikom aktivacije PIN-a kartica na kojoj su dozvoljeni telefonski brojevi? Često su prisutna kašnjenja posebno kad su u pitanju lica koje stižu u petak popodne/navečer i tokom vikenda. Da li se iko brine o tome da takva osuđena lica mogu obaviti poziv koristeći telefon iz ureda?

• da li se telefoni mogu koristiti nasamo i da li se stvara red osuđenih lica za telefoniranje? Ukoliko se pozivi moraju najaviti, ko je odgovoran za skupljanje prijava i da li upravlja tim na pošten način? Pitaj o tome osuđena lica i osoblje i provjeri to i sam

• da li postoji mogućnost da se osuđeno lice nazove izvana? • da li se može predvidjeti omjer u kojem osuđena lica razgovaraju s

porodicom da bi im se omogućilo da znaju kada će moći korisiti telefon tako da mogu obavijestiti članove svoje porodice kada će očekivati da razgovaraju sa njima? Da li su razgovori tokom večernjih sati učestali, da bi se omogućilo osuđenim licima da razgovaraju sa djecom školskog uzrasta koji nisu dostupni tokom dana?

• mogu li osuđena lica koristiti uredski telefon da bi obavili hitne pozive? Koliko je to jednostavno i ko odlučuje o tome šta je hitan slučaj? Ukoliko je neophodna aplikacija, da li to zapravo sprečava da se pozivi obave?

• U slučaju da osoblje sluša razgovore, da li je obučeno da prepozna bilo kakve prijetnje ili zastrašivanja? Koga izvještavaju o tome i šta se dešava s tom informacijom? Da li se prosljeđuje socijalnoj službi/policiji?

• strani državljani – uzimanje u obzir vremenske razlike prilikom obavljanja poziva u inostranstvo? Besplatni pozivi/avionska pošta? Da li stranci osuđena lica znaju šta im je dozvoljeno?

Lični vaspitači (LV)

• pitaj osoblje šta poduzimaju u smislu pomoći osuđenom licu u održavanju porodičnih veza.

• da li imaju kontakt sa njihovim porodicama – da li to žele/da li se to očekuje od njih? Šta bi poduzeli ukoliko osuđeno lice traži pomoć i koji

345

resursi su dostupni? Koju specifičnu obuku su prošli LV ili kakvu obuku trebaju?

• pogledaj da li postoje dokazi u knjigama zapažanja i dosijeima o tome koliko LV poznaje porodični život osuđenog lica i o bilo kakvoj pruženoj pomoći

• koliko je jednostavno za njih da stupe u kontakt sa svojim socijalnim radnikom/zastupnikom? Da li je podrška putem savjetovanja dostupna da bi se pomoglo osuđenim licima koji pate zbog gubitka ili su ožalošćeni?

• ukoliko ti osuđena lica kažu da ne žele da ih djeca posjećuju jer bi to bilo previše uznemirujuće za njih/djecu, da li se LV-i bave tom situacijom i pomažu osuđenim licima da obrate pažnju na potrebe djeteta

• pitaj vjerske službenike da li ih se često moli da obave pozive u ime osuđenih lica i ako da, da li često govore sa članovima porodice – ovo također ukazuje na to da LV-i ne pružaju potrebnu podršku.

Posjete i telefonski pozivi

• na koji način se podnosi aplikacija za posjete i kako se to evidentira? • na koji način osuđena lica dokazuju veze sa licima za koje žele da ih

posjećuju? Da li je često potrebno dostaviti potvrde? Odjel za posjete

• da li postoji? Ukoliko ne, zašto? Gdje posjetioci čekaju? Ukoliko ne dolaze autom, kako će biti zaštićeni od kiše ukoliko kiši?

• da li postoji parking za lica s invaliditetom i da li je dostupan? (ili ga koristi osoblje)?

• kako je uređen odjel za posjete, npr. udobno, dobre prostorije, čisti toaleti (sa sapunom/papirnim ručnicima – pogledati ih), osvježavajućim pićima, informacijama na lokalnom i državnom nivou?

• da li su dostupne bilo kakve informacije o pripremi na otpust? • da li postoji prikladna komunikacija između osoblja zaduženog za

posjete i posjetilaca? • da li se posjete mogu zakazati unaprijed tokom posjete zatvoru? • razgovaraj sa posjetiocima o tome kako se prema njima ophodi i šta

misle o organizaciji posjeta • na koji način posjetioci mogu izraziti svoju zabrinutost po pitanju

osuđenog lica? • razgovaraj sa osobljem pitaj na šta se žale posjetioci. Na koji način

posjetioci mogu dati povratnu informaciju? • da li postoji redovna komunikacija sa zatvorskom upravom? Da li

osoblje može prenijeti informacije o potrebama posjetilaca? Na koji način su agencije iz zajednice uključene u rad?

Prostor za pretres posjetilaca(ako postoji prostor, inače tamo gdje se vrši)

• budi posjetilac. Prati posjetioce tokom procedure. Mjeri vrijeme • pregledaj uslove za izvođenje pretresa – da li je namještaj čist i da li

ima dovoljno prostora za sjedenje? Da li je prostorija topla i da li su toaleti čisti?Idi i pregledaj – da li je obezbjeđen sapun/sušilica ruku?

346

• da li postoji prostor za presvlačenje djece (često samo u ženskom toaletu)? Upitaj osoblje šta se dešava ako muška lice koja brinu o djetetu trebaju promijeniti pelene? Da li osoblje pozdravlja i dobro komunicira sa posjetiocima?

• kakve informacije su izložene –zbog krijumčarenja droge? Ako je to slučaj, pitaj osoblje kakva je svrha toga i šta je obezbijeđeno u svrhu pomoći posjetiocima koji su možda izloženi pritisku da unesu drogu?

• da li postoji siguran prostor za pretres djeteta ili da ga se položi na siguran način dok se staratelj djeteta pretrese ili služba obezbjeđenja mora držati dijete?

• detaljni pretres – ako se odvija, saznaj ko je uključen, razloge za takav pretres i pitaj šta je pronađeno

• pas za droge – kad su prisutne indikacije, da li postoji bilo kakva alternativa za posjetu zatvorenog tipa ili posjetioc mora otiči? Ako ne, zašto?

Sobe za posjete

• lakoća pristupa i ugodno uređene sobe za posjetu kao, npr.čistoća, namještaj pogodan za djecu, osvježavajući napici, izložene informacije. Da li je bučno u prostoriji? Da li su stolovi postavljeni na način da omogućavaju određeni nivo privatnosti?

• da li postoje automati za prodaju pića i da li su smješteni tako da bi se izbjegla opasnost od posipanja drugih posjetioca/djece u neposrednoj blizini?

• da li postoje kašnjenja s posjetama i ako da, zašto? Da li određene posjete traju samo 30 minuta – to kažnjava posjetioce

• na koji način ranjive kategorije osuđenih lica ulaze u/izlaze iz sobe? • na koji način osuđena lica saznaju da imaju posjetu i gdje čekaju? • otiđi do čekaonice i pogledaj šta se tamo dešava/kakva je

bezbjednost/nadzor • da li postoji prostor za igru pod nadzorom? Kakve je veličine,

bezbjednost, kvaliteta igračaka i osoblja? Da li je osoblje uvijek u ovom prostoru i dostupno? Da li je osoblje obučeno za ovu ulogu?

• da li postoje večernje posjete i kada se mogu koristiti? • da li samo djeca/unuci mogu doći u posjetu osuđenim licima? • da li ranjive kategorije osuđenih lica imaju jednako pravo pristupa

posjetama? Na koji način stižu do prostora za posjete i nazad? Gdje se nalaze dok čekaju?

Posjete zatvorenog tipa

• često traju 30 minuta i moguće da nisu dostupne za vikend/u večernje sate

• postoje li bilo kakve posebne odredbe za djecu ako postoje indikacije do kojih se došlo uz pomoć psa (krijumčarenje droge) i da li su djeca također suočena sa posjetama zatvorenog tipa i iz tog razloga nespremna na to da neće imati fizički kontakt sa majkom ili ocem?

• uslovi za posjete zatvorenog tipa, kao što su čistoća, privatnost, nešto što će zaokupiti djecu? Da li posjetioci/osuđena lica u posjetama zatvorenog tipa imaju pristup osvježavajućim napicima?

347

• provjeri slušne uslove kabina za posjete zatvorenog tipa uz pomoć kolege ili službenika

• da li i osuđena lica i posjetioci imaju pristup toaletu tokom zatvorenih posjeta? Ako ne, zašto?

Također…

• zapamti da informacije koje se daju osuđenim licima možda moraju biti predstavljene na drugim jezicima osim hrvatskog/srpskog/bosanskog jezika i također putem drugih medija osim onih u pisanoj formi

• vodi zabilješke o imenima osoblja i osuđenih lica s kojima si razgovarao i datumima da ih imaš u slučaju potrebe

2. Zdravstvena zaštita (navedeno je samo dio pitanja, koja se tiču zdravstvene službe) Prvi dan inspekcije

• pregledaj svu dokumentaciju • razgovaraj sa šefom zdravstvene službe u cilju identificiranja

zajedničkih aranžmana za planiranje inspekcije, otkrij kakva je priroda odnosa zavoda sa lokalnim zdravstvenim centrom.

• organizaciona šema zdravstvene službe; ko upravlja i da li je zdravstveno osoblje prisutno na timskim sastancima rukovodstva?

• svo zdravstveno osoblje (uključujući doktore, apotekare, ukoliko ih ima, i administrativno osoblje) i njihove kvalifikacije, planovi za obuku medicinskih sestara, kontinuirani profesionalni razvoj, i zapisnici sa zadnja 3 sastanka zdravstvenog osoblja

• broj i vrsta osoblja na ugovoru (uključujući osoblje vezano za mentalno zdravlje)

• najnoviji plan zatvora za poboljšanje zdravstvene zaštite u zatvoru i akcijski plan

• zapisnici sa dva prethodna sastanka rukovodstva zatvora gdje se razgovaralo o zdravstvenoj službi u zatvoru

• režim u bolničkom odjeljenju odn. sobi (ukoliko je primjenjivo) • vremenski raspored rada doktora • cijeli set politika o zdravstvenoj službi, uključujući lijekove u

posjedu/odn. Koje lijekove može imati kod sebe i tako dalje Tokom inspekcije

• pitanje zdravlja može biti pitanje koje brine mnoga osuđena lica i kao takve ove grupe mogu pružiti dobru početnu tačku za ostatak sedmice.

• važno je susresti se sa rukovodiocem zdravstvene službe što je prije moguće. Upoznaj ga sa prirodom i opsegom inspekcije. Utvrdi kakvi su njihovi pogledi na ta pitanja i šta su po njihovom mišljenju snage i slabosti službe.

• sastani se sa drugim ključnim osobljem tokom sedmice, uključujući doktora opće medicine, zubare, apotekare i medicinske sestre i drugo med. osoblje. Prikupi dokaze o sudjelovanju sa ostalim službama. Također je korisno razgovarati sa inspektorima za stomatologiju, lijekove i upotrebu supstanci itd.

348

• razgovaraj sa osuđenim licima u toku sedmice. Čekaonica odjela za zdravstvo (odnosno mjesto gdje čekaju) je često dobro mjesto da se razgovara sa osuđenim licima koja čekaju na tretman.

• kvalitet uslova se provjerava u skladu sa standardima koji se usklađuju sa standardima u zajednici.

Uslovi rada zdravstvene službe

• treba napraviti procjenu uslova rada zdravstvene službe i prostorija (veličina i broj prostorija, da li ima kapacitete za smještaj bolesnika i ako da, broj dostupnih kreveta. Izgled svake sobe, njene funkcije i generalna čistoća također trebaju biti ispitani)

• sljedeća područja također trebaju biti ispitana: oprema za hitne slučajeve – koliko često se provjerava i od strane koga? Da li se vodi evidencija?

• apoteka, stomatološka ordinacija – čistoća i oprema – da li odgovara svojoj svrsi?

Pregledaj evidencije

• zdravstveni kartoni osuđenih lica trebaju biti smješteni u zaključanom ormaru i pristup njima treba biti ograničen samo na odgovarajuće zdravstveno osoblje.

• kada je osuđeno lice otpušteno, gdje se njegov stari zdravstveni karton pohranjuje i ako se osuđeno lice vrati u zatvor, da li je ta evidencija lako dostupna? Dobra praksa je da se spoje stari i novi zdravstveni karton ukoliko je ranije bivalo osuđivano na kaznu zatvora. Važno je identificirati da li zatvor ima politiku po ovom pitanju.

• odjel za zdravstvenu službu treba imati mnoga pravila koja se tiču nivoa zdravstvene njege i nadzora koji se pružaju osuđenim licima. Važno je da svaki zatvor ima pažljivu politiku razmjene informacija sa drugim pružaocima zdravstvenih usluga u zajednici i nezdravstvenim zatvorskim osobljem.

Primarna njega

• osuđeno lice mora pregledati zdravstveni radnik prilikom prijema u zatvor. Posmatraj interakciju između zdravstvenog osoblja i osuđenih lica te utvrdi kvalitetu inicijalnog pregleda. Da li ovaj inicijalni pregled uključuje mentalne procjene/procjene rizika i da li postoje odredbe vezane za detoksifikaciju. Posmatraj i ispitaj stepen do kojeg osoblje zna i primjenjuje lokalnu politiku koju si pročitao.

• jednom kada su osuđena lica primljena u zatvor, na koji način mogu pristupiti zdravstvenim uslugama? Većina zatvora djeluje po sistemu prijavljivanja, koji treba biti povjerljiv i efikasan. Saznaj kakve su liste čekanja za pregled i odluči da li je dovoljno vremena na raspolaganju da bi se ispunile potrebe populacije. Na koji način se daje prioritet osuđenim licima prilikom zakazivanja termina? Da li se koristi sistem trijaže i ako da, da li se koriste trijažni algoritmi? Da li se dozvoljava osuđenim licima da posjećuju centar za zdravstvenu njegu sami ili moraju biti pod pratnjom?

349

• da li postoji inicijalni pregled i sekundarni pregled u kasnijem periodu? Ova dva pregleda se ne bi trebala izvoditi tokom istog razgovora

• da bi mogli upućivati osuđena lica u sekundarne službe za njegu, zatvori moraju imati veze sa lokalnim bolnicama. Identificiraj na koji način se vrši upućivanje i kako izgledaju liste za čekanje za takve usluge.

• važno je identificirati da li je osoblje koje se bavi njegom iskorišteno na najbolji i ispravan način. Na primjer, da li medicinske sestre obavljaju dosta dužnosti nevezanih za prirodu posla kao što je neklinička administracija ili pratnja?

• način na koji se njega pruža je od suštinske važnosti u praksi gdje je usluga dobra. Posmatraj na koji način medicinsko osoblje komunicira sa osuđenim licima i kako se prema njima ophodi. Da li su profesionalni, paze na povjerljivost i pitanja privatnosti osuđenih lica?

• kada je u pitanju apoteka, identificiraj na koji način se njome upravlja, koje je vrijeme za rad sa pacijentima i da li postoje zaposleni farmaceuti ili su vezani za vanjsku apoteku. Provjeri politiku zatvora po pitanju lijekova koje može osuđeno lice držati u ćeliji. Koji mehanizmi su za osuđena lica koja se loše osjećaju. Da li su dostupni bilo kakvi lijekovi za koje nije potreban recept i da li je pristup uslugama van radnog vremena odgovarajući? Korisno je posmatrati podjelu lijekova. Poveži se sa farmaceutskim inspektorom.

• posjeti jedinicu za izolaciju, odnosno disciplinske mjere da bi identificirao kako osuđena lica koja su tamo smještena primaju svoje lijekove i kakav pristup imaju ka medicinskom osoblju. Razgovaraj sa osuđenim licima, osobljem i profesionalnim zdravstvenim radnicima o nivou njege koja se pruža ovim osuđenim licima

• razgovaraj sa što je više moguće osoblja da bi dobio njihovo mišljenje o kvaliteti pružene njege. Kakav je pristup uslugama i njihovo pružanje i da li ispunjava potrebe populacije?

Mentalno zdravlje

• odredbe vezane za mentalno zdravlje su ključno pitanju u mnogim zatvorima. Važno je identificirati da li su usluge koje su ponuđene osuđenim licima sveobuhvatne i prikladne.

• razgovaraj sa nadležnom osobom za mentalno zdravlje koja je dostupna. Utvrdi za koga pružaju usluge (za sve osuđena lica ili samo za ona sa teškim i trajnim mentalnim oboljenjima). Na koji način se vrši upućivanje na tretman?

• na koji način se u zatvoru upravlja osuđenim licima sa potrebama vezanim za mentalno zdravlje? Da li je obezbijeđena primarna zdravstvena služba za mentalna oboljenja?

• kakva dnevna njega, ukoliko je ima, je dostupna i za koga je namijenjena? Na koji način joj se može pristupiti i da li je pacijenti smatraju korisnom?

• na koji način se vrše psihijatrijske procjene i da li uz to postoje popratne poteškoće?

350

• da li ima osuđenih lica koja očekuju premještaj i da li postoje neka pitanja vezana za premještaj ovih pacijenata? Koliko dugo osuđena lica čekaju na slobodne krevete?

• provjeri da li postoje dokazi multidisciplinarnih sastanaka, planiranja njege, kontinuirane podrške za osuđena lica i veza sa lokalnim službama

• da li postoje specifične službe za otkrivanje zlostavljanja i na koji način osuđena lica mogu pristupiti ovim službama?

Upotreba supstanci Dok značaj ovog pitanja može varirati u ovisnosti od vrste zatvora i populacije, sljedeća područja će biti pokrivena inspekcijom o upotrebi supstanci: Strategija vezana za upotrebu supstanci

• provjeri da li je uključeno i rukovodstvo i viši službenici • da li postoji obuhvatni dokument s politikama i ažuriranim planovima

djelovanja i monitoring aranžmanima • uključivanje službe koja se bavi ovisnicima od alkohola • dokaz redovnih sastanaka i multidisciplinarnih članstava, uključujući

pružaoce usluga • zajednički radni protokoli i integracija vanjskih pružaoca usluga • dokaz veza sa osobljem lokalnih centara, koje se bave ovisnicima od

droge • redovni program obuke za osoblje koje je uključeno u tretman korisnika

supstanci Programi rehabilitacije

• koji su na raspolaganju i upravljanje, te struktura osoblja koje izvodi programe

• obuka/podrška osoblju i aranžmani nadzora • vrsta programa i njegova adekvatnost za populaciju • lokacija i objekti gdje se izvode programi • procedura upućivanja, kriteriji za odabir/isključivanje • detalji programskog sadržaja • kvantitet obavljenog posla i ispunjeni ciljevi • rezultati za osuđena lica • planiranje brige i zajednički rad • sistem kontinuirane podrške ovisnicima • dalja upućivanja na liječenje • dokaz ispunjavanja potreba različitih grupa

Dobrovoljno testiranje na droge

• dokaz da je program za ovisnike otvoren za sve, koji se žele uključiti • kvaliteta odjela bez droga (lokacija, režim, službe za podršku) • jasno uspostavljeni kriteriji isključenja • jasni ugovori za testiranje na droge • pozitivan rezultat na testu ne povlači sa sobom disciplinsku proceduru • aranžmani za testiranje (objekti, osoblje, procedure)

351

• učestalost testiranja se prati i rezultati testiranja se evidentiraju • odabir osoblja i obuka • procedura upućivanja/uključivanje vanjskih saradnika • godišnja analiza potreba se obavlja da bi se osiguralo da se promjene

u potrebama odeljenja mogu ispuniti Smanjenje mogućnosti nabavke droge u zatvoru i sigurnosne mjere

• dogovorena strategija pretresa je dostupna • učinkovite sigurnosne mjere da bi se ograničila nabavka droga (npr.

upotreba i pristup pasivnim/aktivnim psima za droge, korištenje zatvorenog sistema posjeta, sigurnost perimetra)

• učinkovito uspoređivanje, procjena i prenošenje obavještajnih informacija o pitanjima vezanim za droge

• učinkovita povezanost sa lokalnom policijom • zastupanjenost osoblja za bezbjednost u odboru za strategiju o

drogama i obratno • proaktivna veza i učinkoviti komunikacijski kanali između osoblja za

bezbjednost, koordinatora za sprečavanje maltretiranja i timova za droge

353

Zajednički program




PRAVA U ZATVORIMA

Prilog 2

OČEKIVANI REZULTATI, STANDARDI I INDIKATORI ZA

NEKA PODRUČJA INSPEKCIJE ZATVORA U BOSNI I HERCEGOVINI


354

SADRŽAJ

STRANICA

I. Prijem i uvjeti izdržavanja kazne zatvora

354

II. Odijevanje i ishrana

357

III. Kontakti sa vanjskim svijetom

360

IV. Zdravstvena zaštita

364

V. Red, disciplina i kažnjavanje

367

VI. Bezbjednost

371

VII. Nadzor nad organizacijom i radom ustanova za izvršenje krivičnih sankcija

380

VIII. Uloga institucije Ombudsmena za ljuska prava BiH u praćenju i ostvarivanju ljudskih prava

384

355

I. PRIJEM I UVJETI IZDRŽAVANJA KAZNE ZATVORA

Očekivani rezultati Osobe lišene slobode koje u kaznenopopravnim zavodima izdržavaju kaznu zatvora i mjeru pritvora se drže u uvjetima koji osiguravaju ispunjenje zagarantovanih prava, koji na subjektivnom planu neće na osobu lišenu slobode djelovati ponižavajuće i vrijeđati njihovo ljudsko dostojanstvo, osiguravajući im pri tome normalne uvjete za život i očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja. Standard Osuđena lica se primaju u kaznenopopravni zavod (u daljnjem tekstu zavod) na izdržavanje kazne zatvora i mjere pritvora samo na temelju pravomoćne sudske odluke i valjanog naloga nadležnog suda. Za njih se vodi propisana evidencija. Indikatori

1. Za svako osuđeno lice postoji propisana dokumentacija za njegov prijem i zadržavanje u zavodu (EZP 14., ZIKS BiH čl.127, ZIKS RS čl. 72., ZIKS FBiH čl. 32 st.1 i 2)

2. Prilikom prijema u zavod, za svako osuđeno lice ustrojena je propisana evidencija (EZP 15.1., ZIKS BiH čl. 56, ZIKS RS čl.73 st.2, ZIKS FBiH čl. 34).

Standard Smještaj osuđenih lica nudi dovoljno prostora, zadovoljava higijenske standarde, omogućava dovoljan dotok svježeg zraka, prirodne svjetlosti i temperaturu koja odgovara klimatskim uvjetima. Indikatori

1. Minimalni uslovi smještaja utvrđeni su domaćim zakonodavstvom. (EZP18.3., ZIKS BiH 64., ZIKS RS čl. 75, ZIKS FBiH čl. 38 do 42)

2. Vodi se računa da se noću obezbjedi zasebna soba svakom osuđenom licu. Kada se smatra da zajednički smještaj ima prednost, tokom noći vršiće se nadzor u skladu sa kategorijom ustanove.( EZP 18.1, ZIKS BiH 65., ZIKS RS čl. 7 i 78)

3. Svako osuđeno lice ima dovoljno prostora u ćeliji da se može kretati i sjediti za stolom, bez obzira da li je ćelija namijenjena za jedno ili njih više (EZP 18.1, ZIKS BiH čl. 65, 66, ZIKS RS čl. 75/5, ZIKS FBiH čl. 40/1)

4. Osuđena lica su smještena u ćelije u skladu sa propisanim kriterijima: pol, hronološka dob i status u krivičnom postupku (EZP 18.8, ZIKS BiH čl. 54, ZIKS RS čl. 75/1, 76/2, ZIKS FBiH čl.15)

356

5. U periodima niskih temperatura ćelije se redovno zagrijavaju (EZP 18.1, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl. 75 st.4, ZIKS FBiH čl. 40 st.1)

6. Ćelije su uredne i okrečene (EZP 18.1., 19.1.,19.2., ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl.76 st.3, ZIKS FBiH čl.38 do 42 i 100)

7. Svako osuđeno lice ima stolicu i mjesto za stolom (EZP 18.1, ZIKS BiH čl. 65, ZIKS FBiH čl.100)

8. Svako osuđeno lice ima prostor za smještaj ličnih stvari (EZP 19.5, ZIKS FBiH čl.100)

9. Prozor na ćeliji omogućava dotok dovoljne količine čistog zraka i prirodne svjetlosti (EZP 18.2, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl.75 st.5, ZIKS FBiH čl. 40/1 i 2)

10. Osuđenim licima je omogućeno da borave na otvorenom prostoru (EZP 21.1. ZIKS BiH čl. 84., ZIKS RS čl. 111, ZIKS FBiH čl. 100).

Standard Svako osuđeno lice ima čistu posteljinu koja se uredno održava. Indikatori

1 Ćelije su uredne i osuđena lica imaju pristup sredstvima za čišćenje (EZP19.6, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl. 76 st.3, ZIKS FBiH čl. 38 do 42 i 100)

2 Svako osuđeno lice ima krevet sa posteljinom (EZP 18.1, ZIKS BiH čl. 64, 65, 66, ZIKS RS čl. 75 st.3, ZIKS FBiH čl. 39/2 i 100).

3 Po dolasku u zavod osuđenom licu se izdaje čista posteljina (EZP 19.2, ZIKS BiH čl. 64, 65, 66, ZIKS FBiH čl. 38,39 i 100)

4 Dušeci nisu prljavi niti pocijepani (EZP 19.2, ZIKS BiH čl. 64, 65, 66, ZIKS RS čl. 75 st.3, ZIKS FBiH čl. 100)

5 Posteljina se uredno održava (EZP 19.1, ZIKS BiH čl. 64, 66, ZIKS FBiH čl. 100).

Standard Osuđena lica imaju neograničen pristup vodi za piće i toaletu što im omogućava zadovoljavanje osnovnih zdravstvenih i higijenskih potreba. Indikatori

1 Voda za piće i voda za održavanje osobne higijene je dostupna bez ograničenja (EZP 19.3, ZIKS BiH čl. 67, ZIKS RS čl. 75 st.1 , ZIKS FBiH čl.16, 38, 100)

2 Osuđena lica mogu koristiti toalet bez ograničenja u uvjetima koji osiguravaju poštivanje njihove intime (EZP 19.3, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl. 75 st.4, 76 st.2, 77 st.1, ZIKS FBiH čl. 40 st.1,4 i 5)

3 Toaleti u ćelijama osiguravaju privatnost (EZP 19.3, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS FBiH čl.40 st.4),Osuđena lica mogu oprati ruke nakon upotrebe toaleta (EZP 19.3, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl. 75 st.4, ZIKS FBiH čl. 43 st.1)

357

4 Osuđena lica imaju mogućnost korištenja tople vode za tuširanje i održavanje osobne higijene (EZP 19.4, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS RS čl. 75 st.4, ZIKS FBiH čl. 40 st.5 i 41 st.1)

5 Tuširanje se obavlja u privatnosti (EZP 19.4, ZIKS BiH čl. 66, ZIKS FBiH čl. 40 st.5)

Standard Odmah po prijemu u kaznenopopravni zavod osuđena i pritvorena lica upoznat će se sa svojim pravima, dužnostima u normama koje reguliraju uvjete i način izdržavanja kazne zatvora i mjere pritvora. Indikatori

1. Svako osuđeno lice odmah po prijemu u zavod na adekvatan način upoznat je sa svojim pravima, dužnostima i načinom izdržavanja kazne zatvora ili izvšenja mjere pritvora (EZP 15.2, ZIKS BiH čl. 57, ZIKS RS čl.73 st.5, 6 i 7, ZIKS FBiH čl.36 st.1),

2. Svako osuđeno lice, odmah po prijemu u zavod, pregledano je od strane zdravstvenog radnika i ustrojen mu je zdravstveni karton (EZP 16, ZIKS BiH čl. 63, ZIKS RS čl.72 st.2, ZIKS FBiH čl.34 st.1).

Lista pitanja Opšte informacije

1. Naziv odjeljenja 2. Kapacitet i popunjenost kapaciteta 3. Zakonski osnov za boravak osuđenog lica (klasifikacija) 4. Broj spratova, prostorija 5. Uslovi za održavanje lične i kolektivne higijene 6. Uslovi boravka osuđenih lica u prostorijama

Metodologija

1. Obilazak svih prostorija i prostora za boravak osuđenih lica 2. Posebnu pažnju obratiti na sanitarne i higijenske uslove 3. Obaviti razgovor sa zatvorskim osobljem 4. Razgovor sa direktorom/ravnateljem zavoda 5. Obaviti razgovor sa osuđenim licima 6. Izvršiti uvid u propisane, dopunske i interne evidencije i dokumentaciju

Relevantni indikatori

1. Uslovi smještaja svakog osuđenog lica primjereni su poštivanju njegovog ljudskog dostojanstva.

2. Prostor u kome je smješteno osuđeno lice omogućuje da se može normalno spavati, boraviti, kretati se, sjediti i raditi.

358

3. Svako osuđeno lice ima sto i stolicu i siguran prostor za deponovanje svojih ličnih stvari bez bojazni da će mu nestati ili biti oštećene ili uništene.

4. Prozori u prostoriji omogućavaju dotok prirodnog svjetla i svježeg vazduha.

5. Vještačka svjetlost omogućuje osuđenom da bez naprezanja čita i piše. 6. Prostorija u kojoj boravi opremljena je sredstvima za održavanje lične i

kolektivne higijene. 7. Pitka voda dostupna je uvijek. 8. Dostupno je nesmetano korištenje toaleta koji obezbjeđuje privatnost i

korištenje sredstava za održavanje higijene. 9. Kupanje i tuširanje toplom vodom dostupno svakodnevno. 10. Zamjena posteljine i korištenje vešeraja za pranje i zamjenu veša i

odjeće omogućeno minimalno jednom sedmično. 11. Omogućeno je održavanje lične higijene osuđenim licima ženskog pola,

u skladu sa posebnim higijenskim potrebama. 12. U prostorijama u kojima borave osuđenim licima je u svako doba

dostupan alarm kojim hitno mogu pozvati službeno osoblje.

II. ODIJEVANJE I ISHRANA

Očekivani rezultati Osuđenim licima će se tokom izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja mjere pritvora osigurati odjeća koja nije degradirajuća i koja zadovoljava klimatske uvjete, kao i ishrana koja zadovoljava propisane zdravstvene i higijenske uvjete i koja je prilagođena njihovim kulturološkim i vjerskim potrebama. Standard

Odjeća osuđenih lica odgovara klimatskim uvjetima, nije degradirajuća i uredna je (čista). Indikatori

1. Osuđena lica imaju odjeću koja odgovara klimatskim uvjetima i koja nije degradirajuća (EZP 20.1., ZIKS BiH čl. 80, ZIKS RS čl. 81, ZIKS FBiH čl. 43/1 i 2, 100)

2. Osuđena lica imaju mogućnost redovnog održavanja odjeće u čistom stanju (EZP 20.3., ZIKS BiH čl. 80., ZIKS RS čl. 81, ZIKS FBiH 43/1 i 2 i 100.)

3. Osuđenim licima je omogućeno da prilikom izlaska van kruga zavoda nose svoju odjeću (EZP 22.4., ZIKS BiH čl. 80, ZIKS RS čl. 81)

359

Standard

Posteljina se mijenja i pere redovno. Indikatori

1. Svako osuđeno lice ima zaseban krevet i posteljinu (EZP 21, ZIKS BiH čl. 65, ZIKS RS čl. 75, ZIKS FBiH čl. 39 st.2 i čl.100)

2. Posteljina osuđenog lica se redovno mijenja i održava u čistom stanju (EZP 21, ZIKS BiH čl. 65, ZIKS RS čl. 75/3, ZIKS FBiH čl. 39/2 i 100)

3. Osuđenim licima, koji nemaju osobnih sredstava, zavod je osigurao sredstva za osobnu higijenu (EZP 19.6, ZIKS BiH čl. 66., ZIKS RS čl.94 st.1, ZIKS FBiH čl. 41 st.1)

Standard

Hrana osuđenih lica je odgovarajuća po njihovo zdravlje, raznovrsna je i prilagođena vjerskim i kulturološkim potrebama. Indikatori

1. Svim osuđenim licima je osigurana ishrana u redovnim obrocima najmanje tri puta dnevno (EZP 22.4. ZIKS BiH čl. 69, ZIKS RS čl. 80, ZIKS FBiH čl. 44 st.1)

2. Priprema hrane i njena distribucija vrši se u higijenskim uvjetima (EZP 22.3, ZIKS BiH čl. 69, ZIKS RS čl. 80, ZIKS FBiH čl. 44 st.1)

3. Hrana zadovoljava propisanu kaloričnu vrijednost (EZP 22.2, ZIKS BiH čl. 69, ZIKS RS čl. 80, ZIKS FBiH čl. 44 st.2)

4. Prilikom sastavljanja sedmičnog jelovnika vodi se računa o zdravstvenim, vjerskim i kulturnim potrebama osuđenih lica (EZP 22.1, 22.6., ZIKS BiH čl. 69, ZIKS RS čl. 81 st.5, ZIKS FBiH čl. 44 st.1 i čl.100)

5. Osuđenim licima je stalno dostupna voda za piće (EZP 22.5, ZIKS BiH čl. 67, ZIKS RS čl. 75 st.3, ZIKS FBiH čl.16 i st.100)

6. Kuhinje su uredne i osoblje koje priprema hranu je propisno obučeno (EZP 22.3, ZIKS BiH čl. 69. ,ZIKS RS čl. 80 st.5, ZIKS FBiH čl. 44 st.1)

7. Skladištenje hrane je u skladu sa higijenskim standardima (EZP 22.3, ZIKS BiH čl. 69., ZIKS RS čl. 80/5, ZIKS FBiH čl. 44/1)

8. Temperatura hrane za vrijeme serviranja je odgovarajuća (EZP 22.2., 22.3., ZIKS BiH čl. 69., ZIKS RS čl. 80/5, ZIKS FBiH čl. )

9. Posuđe u kojem se servira hrana i pribor za jelo su čisti (EZP 22.3, ZIKS BiH čl. 69., ZIKS RS čl. 80/5, ZIKS FBiH čl. 44/1)

10. Zavodski ljekar ili medicinski radnik redovno (jednom sedmično) obilazi kuhinju (EZP 22.6, ZIKS BiH čl. 69., ZIKS RS čl. ,ZIKS FBiH čl. )

11. Osobama koje imaju zdravstvenih problema osigurana je ishrana prema njihovim zdravstvenim potrebama (EZP 22.6., ZIKS BiH čl. 69. , ZIKS RS čl. 80/3, ZIKS FBiH čl. 44/1)

360

Metod rada

1. Uvid u dokumentaciju 2. Neposredno posmatranje 3. Razgovor sa osuđenim i pritvorenim licima 4. Razgovor sa službenim osobljem zavoda 5. Razgovor sa direktorom/ravnateljem zavoda

Lista pitanja

1. Način organizacije osuđeničke ishrane 2. Uvjeti u kojima se priprema i distribuira hrana 3. Uvjeti čuvanja i skladištenja namirnica 4. Način na koji je osigurano odijevanje osuđenih lica 5. Način na koji se održava i pere osuđenička odjeća

Relevantni indikatori

1. Za potrebe ishrane osuđenih lica u zavodu je organizirana kuhinja koja je odvojena od kuhinje za ishranu službenog osoblja.

2. U kuhinji je uposlen dovoljan broj kvalifikovanog osoblja koje može osigurati propisanu kvalitetu pripreme hrane.

3. Sve osobe koje učestvuju u pripremi i distribuciji hrane imaju adekvatnu odjeću i redovno obavljaju sanitarne preglede.

4. Kuhinja je opremljena potrebnim aparatima i tehničkim pomagalima, što omogućava kvalitetnu pripremu hrane za sve kategorije osuđenih lica.

5. Dnevni obroci hrane pripremaju se na osnovu jelovnika koji se sačinjava i mijenja svakih sedam dana.

6. Osuđenim licima je osigurana dnevna ishrana u tri obroka, a maloljetnicima i osobama koje rade na teškim fizičkim poslovima i dodatni četvrti obrok.

7. Jelovnik je izvješen na pogodnom mjestu tako da je dostupan svim osuđenim licima.

8. U jelovniku je naznačena kalorična vrijednost svakog obroka. 9. Dnevna ishrana osuđenih lica zadovoljava propisanu kaloričnu

vrijednost i raznovrsnost ishrane. 10. Za posebne kategorije osuđenih lica sedmično se sačinjava poseban

jelovnik koji je prilagođen zdravstvenim i kulturološkim potrebama te kategorije.

11. Kuhinja i sva sredstva za rad u kuhinji održavaju se u čistom stanju. 12. Zdravstveni radnik zavoda najmanje jednom sedmično vrši pregled

kuhinje, namirnica i prostora u kojem se vrši čuvanje namirnica, te o svojim nalazima i prijedloženim mjera pismeno izvještava direktora zatvora.

13. Uzorci hrane od svakog obroka čuvaju se na adekvatnom mjestu u skladu sa higijenskim i zdravstvenim standardima.

14. Prije svake podjele hrane ovlašteni zavodski službenik proba hranu i u posebnu evidenciju unosi svoje zapažanje.

15. Za distribuciju hrane osigurano je čisto posuđe i pribor za jelo.

361

16. Osuđenim licima je omogućeno da na adekvatnom mjestu, prije i poslije svakog obroka, operu ruke i bez ograničenja dostupna im je pitka voda.

17. Skladištenje i čuvanje namirnica za potrebe kuhinje vrši se u adekvatnim prostorima koji zadovoljavaju zdravstvene i higijenske uvjete.

18. Skladištenje i čuvanje namirnica za rad osuđeničke kuhinje vrši se u prostorijama koje su odvojene od skladišta namirnica koje se koriste za ishranu službenog osoblja.

19. Namirnice za koje je zdravstveni radnik utvrdio da su kvarne i kojima je istekao rok trajanja ne koriste se za ishranu osuđenih lica.

20. Svim osuđenim licima koji iz bilo kojih razloga ne nose vlastitu odjeću, zavod je osigurao odjeću koja nije degradirajuća i ponižavajuća, a koja odgovara klimatskim uvjetima.

21. Odjeća osuđenih lica nije pocijepana i održava se u čistom stanju. 22. Zavod raspolaže sa potrebnim uvjetima za redovno pranje osuđeničke

odjeće. 23. Lična odjeća osuđenih lica čuva se na adekvatnom mjestu koje

zadovoljava higijenske i zdravstvene standarde. 24. Lična odjeća osuđenih lica dostupna jim je prilikom korištenja

vanzavodskih pogodnosti, odlaska na sud ili nekog drugog opravdanog napuštanja kruga zavoda.

III. KONTAKT SA VANJSKIM SVIJETOM Očekivani rezultati Osuđenim i pritvorenim licima omogućit će se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja mjere pritvora kontakt sa članovima njihove obitelji, socijalnom sredinom, te organima i osobama koji se bave zaštitom njihovih prava, ograničavajući ih u tome samo u mjeri koja je neophodna za zakonito izvršenje izrečene krivične sankcije ili mjere pritvora. Standard Osuđenim licima je omogućeno da bez ograničenja komuniciraju što češće sa svojom obitelji, da bez ograničenja upućuju molbe, žalbe i pritužbe nadležnim organima i tijelima koja se bave zaštitom njihovih zakonom propisanih prava, te da sa inspektorima, ombudsmenima, advokatom i drugim zakonom ovlaštenim osobama obavljanju povjerljive razgovore. Indikatori

1. Osuđenim licima je omogućeno da pišu pisma bez bilo kakve cenzure (EZP 24.1, ZIKS BiH čl. 80., ZIKS RS čl. 83, ZIKS FBiH čl. 53 st.3, čl.85 i 86)

362

2. Osuđenim licima je omogućeno da obavljaju povjerljive razgovore sa inspektorom, ombudsmenom, advokatom i drugim zakonom ovlaštenim službenicima (EZP 24.3., ZIKS BiH čl. 80, ZIKS RS čl. 83 st.1, 4 i 6. ZIKS FBiH čl. 53 st.1, 92 st.1, čl.100 )

3. Osuđenim licima je omogućeno da bez ograničenja upućuju molbe, žalbe i pritužbe nadležnim organima i tijelima (EZP 24.1, ZIKS BiH čl. 80, ZIKS RS čl. 83, ZIKS FBiH čl. 53 st.3, čl.54 i čl.92 st.1)

4. Osuđenom licu je omogućeno da neometano komunicira sa advokatom(ZIKS BiH čl. 80. , ZIKS RS čl.83 st.6, ZIKS FBiH čl.53 st.1 i 4, čl.87).

5. Kada zatvorsko osoblje otvara pisma to čini u prisustvu osuđenog lica.

Standard 0suđena lica imaju pravo da u posjetu primaju članove obitelji u propisanim intervalima i takve posjete se ne mogu zabraniti disciplinskim procedurama. Indikatori

1. Osuđenim licima je omogućeno da primaju posjete u skladu sa propisima (EZP 24.1, ZIKS BiH čl.150., ZIKS RS čl. 85, ZIKS FBiH čl.54, 87 i 100)

2. Osuđenim licima je omogućeno da se na vrijeme obavijeste o težoj bolesti ili smrti člana obitelji (EZP 24.6., ZIKS BiH čl 83., ZIKS RS čl. 103, ZIKS FBiH čl. 56/2)

Standard Osuđenim licima je omogućeno da telefonom komuniciraju sa članovima svoje obitelji, advokatima i drugim osobama koje neće ometati vođenje krivičnog postupka niti će loše djelovati na proces resocijalizacije. Indikatori

1. Osuđenim licima je omogućeno da telefonom komuniciraju sa obitelji (EZP 24.1. ZIKS BiH čl.149., ZIKS RS čl. 83/2, ZIKS FBiH čl. 54 i 100)

2. U zavodu postoji dovoljan broj telefonskih govornica koje omogućavaju povjerljiv telefonski razgovor (EZP 24.2, ZIKS BiH čl.149., ZIKS RS čl. 83, ZIKS FBiH čl.100).

Standard Osuđenim licima je omogućeno da se putem dostupnih medija informišu o novostima u svijetu i da komuniciraju sa medijima u cilju zaštite njihovih zakonom propisanih prava.

363

Indikatori

1. Osuđenim licima je omogućeno da se informišu o novostima u svijetu i u zemlji na pogodan način (EZP 24.10., ZIKS BiH čl. 82., ZIKS RS čl. 112 , ZIKS FBiH čl. 55)

2. Osuđenim licima je omogućeno komuniciranje sa medijima u skladu sa propisanim procedurama (EZP 24.12, ZIKS BiH čl. 57., ZIKS FBiH čl. 53 st.1).

Standard Osuđena lica imaju pravo učešća u lokalnim i općim izborima i u tome se mogu primijenjivati samo ograničenja propisana zakonom. Indikatori

1. Osuđenim licima je omogućeno učešće na lokalnim i općim izborima u skladu sa zakonom (EZP 24.11., ZIKS BiH čl. 58., ZIKS RS čl. 88, ZIKS FBiH čl. 16).

Standard Osuđena lica imaju mogućnost korištenja zavodskih i vanzavodskih pogodnosti u skladu sa propisanim kriterijima koji uvažavaju procjenu rizika sigurnosti u uspjeha u tretmanu. Indikatori

1. Osuđenim licima se odobravaju zavodske i vanzavodske pogodnosti u skladu sa propisanim procedurama i limitima (EZP 24.5, ZIKS BiH čl. 152., 153. i 154., ZIKS RS čl. 113, 114, 115, ZIKS FBiH čl.85 do 88 i 91, 89 i 89a)

2. Prema osuđenim licima koji koriste vanzavodske pogodnosti određuju se propisane mjere nadzora, zabrane i ograničenja (EZP 24.5, ZIKS BiH čl. 155. do 158., ZIKS RS čl.116, 117, 118, 119 i 120, ZIKS FBiH čl. 89a).

Metod rada

1. Uvid u dokumentaciju 2. Neposredno posmatranje 3. Razgovor sa osuđenim i pritvorenim licima 4. Razgovor sa službenim osobljem zavoda 5. Razgovor sa direktorom/ravnateljem zavoda 6. Razgovor sa osobama koje dolaze u posjetu osuđenim licima

Lista pitanja:

1. Kapaciteti i popunjenost kapaciteta 2. Način organiziranja i procedure posjeta advokata i drugih osoba

364

3. Uvjeti u prostorijama za posjete 4. Uvjeti za obavljanje telefonskih razgovora 5. Način odobravanja i korištenja osuđeničkih pogodnosti

Relevantni indikatori:

1. Posebnim aktom direktora zavoda propisano je vrijeme i način obavljanja posjeta advokata, članova obitelji i drugih osoba.

2. Svakom osuđenom licu je omogućeno da na pogodan način i na vrijeme obavijesti članove obitelji i advokata o vremenu i načinu obavljanja posjeta.

3. Za obavljanje posjeta postoje adekvatne prostorije koje zadovoljavaju sigurnosne i higijenske standarde.

4. U prostoriji za obavljanje posjeta omogućeno je osoblju osiguranja da prati način obavljanja posjete, ali da ne sluša razgovor sa posjetom.

5. Pretres osoba koje dolaze u posjetu kao i njihovih stvari obavlja se u skladu sa propisanim standardima rada službe osiguranja.

6. Sa posjetiteljima se postupa korektno i poštuje se njihov integritet i ljudsko dostojanstvo.

7. U zavodu postoji posebna prostorija u kojoj osuđena lica mogu primiti bračnog druga u posjetu bez nadzora. Ta prostorija zadovoljava propisane uvjete koji vrijede za smještaj osuđenih lica.

8. U zavodu se vrši evidencija svih obavljenih posjeta. 9. Prava koja se odnose na posjete obitelji ne dovode se u vezu sa

procjenama ponašanja osuđenih lica. 10. Proširenje prava na posjete, koje se osuđenom licu odobravaju kao

pogodnost, uskraćuju se u skladu sa kriterijima i načinom odobravanja pogodnosti.

11. Način upotrebe telefonskih govornica propisan je aktom direktora zavoda.

12. Telefonske govornice su postavljene na mjesto koje omogućava djelatnicima osiguranja da prate ponašanje osuđenih lica vreme telefoniranja, ali nemaju mogućnost da slušaju razgovor.

13. Za bilo kakvo ograničenje upotrebe telefonske govornice, osuđeno lice ima pismeni akt nadležnog organa (suda ili direktora).

14. Kada službeno osoblje zavoda ima sigurnosnu potrebu da sluša telefonski razgovor, o tome se obaviještava osuđeno lice prije nego što počne koristiti telefonsku govornicu.

15. Osuđena lica u komunikaciji sa vanjskim svijetom ne koriste mobilne telefone,

16. Osuđena lica bez bilo kakvih organičenja i cenzura upućuju pismena raznim organima i tijelima koja štite njihova zakonom zagarantovana prava.

17. Osuđena lica imaju mogućnost da bez prisustva službenog osoblja razgovaraju sa inspektorom, ombudsmenom, advokatom i drugim zakonom ovlaštenim osobama.

18. Osuđenim licima je omogućeno da se putem elektronskih i štampanih medija upoznaju sa vijestima iz zemlje i svijeta.

19. Osuđena lica imaju mogućnost da na dobrovoljnoj osnovi komuniciraju sa medijima uz uvažavanje aspekta sigurnosti, procjene rizika i

365

uvažavanje njegovih osobnih preferencija (izbor medija i način komunikacije).

20. Uprava zavoda preduzima sve neophodne mjere iz svoje nadležnosti da se osuđenim licima osigura mogućnost glasanja na lokalnim i općim izborima,

21. Odobravanje pogodnosti osuđenim licima vrši se po proceduri propisanoj kućnim redom i pravilnikom.

22. U osobnom listu osuđenih lica vodi se precizna evidencija odobrenih pogodnosti.

23. Prilikom odobravanja pogodnosti osuđenim licima poštuju se zakonom i podzakonskim aktom propisani kriteriji i formalni limiti.

IV. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA Očekivani rezultati Osuđenim licima koja se nalaze u kaznenopopravnoj ustanovi na izdržavanju kazne zatvora pruža se zdravstvena zaštita prema standardima kakvi vrijede u nacionalnom zdravstvu, uz odgovarajuću saradnju sa drugim zdravstvenim ustanovama, uključujući čitav niz preventivnih radnji i postupaka. Standard Zdravstvene usluge koje se pružaju osuđenim licima su kvalitetne i dostupne su svakom osuđenom licu. Indikatori

1. Zdravstvene usluge osuđenim licima obezbjeđuje zdravstvena služba kao organizaciona jedinica kaznenopopravne ustanove koja ima dovoljan broj zdravstvenog osoblja i koja je u direktnoj saradnji sa zdravstvenim ustanovama u zajednici (EZP 40.1. 41.1, 51.4, ZIKS BiH čl.19, ZIKS RS čl.20, ZIKS FBiH čl.46)

2. Zdravstvena služba obezbjeđuje osuđenim licima i specijalističke preglede u ustanovi i van ustanove u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama (EZP 40.5, 41.3, 41.5. ZIKS BiH čl.73, ZIKS RS čl.98/1, 99/1, 101 , ZIKS FBiH čl.46, 47)

3. Ljekar ustanove pregleda osuđeno lice odmah po dolasku u ustanovu, tokom izdržavanja kazne zatvora, neposredno prije otpusta iz ustanove i sve podatke o zdravstvenom stanju evidentira u zdravstveni karton pri čemu se vodi računa o poštivanju uobičajenih pravila medicinski povjerljivih informacija (EZP 42.1, 42.2, 42.3a, ZIKS BiH čl.63, ZIKS RS čl.72/.2, ZIKS FBiH čl.34,45, 113/3, 100)

4. Ljekar ustanove utvrđuje opštu zdravstvenu i fizičku sposobnost svakog osuđenog lica (EZP 42.3b, ZIKS BiH čl.63, ZIKS RS čl.72/2, ZIKS FBiH čl.45, 46)

366

5. Uvedene su takve procedure da je osuđenim licima zdravstveno osoblje svakodnevno dostupno kao i u hitnim slučajevima (EZP 41.2, ZIKS BiH čl.73, ZIKS RS čl.97/1, ZIKS FBiH čl.45, 100)

6. Zdravstvena služba obezbjeđuje psihijatrijski tretman svim osuđenim licima kojima je potreban (EZP 47.2, ZIKS BiH čl.73, 74, 75, ZIKS RS čl.101, ZIKS FBiH čl.49)

7. Uvedene su procedure obilazaka i pregleda osuđenih lica od strane zdravstvenog osoblja koje se nalazi u samici, usamljenju ili u posebnom odjeljenju (EZP 43.2, ZIKS BiH čl.104, ZIKS RS čl.134/3, ZIKS FBiH čl.100)

8. Uvedene su procedure da zdravstveno osoblje ustanove vrši kontrolu pripreme i posluženja hrane, njenu količinu, kvalitet, stanje lične i kolektivne higijene i zadovoljavanja uslova grijanja, osvjetljenja, ventilacije i vešeraja (EZP 44, ZIKS RS čl.80/4, 5, ZIKS FBiH čl.100)

9. Uvedene su procedure u postupku sa osuđenim licima koja nose HIV virus ili drugu infektivnu bolest (EZP 42.3f,g, ZIKS RS čl.108, ZIKS FBiH čl.100),

10. Osuđeni koji za vrijeme izdržavanja kazne duševno oboli ili pokazuje teške psihičke smetnje, smješta se u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu (EZP 42.3.b, 47.1, ZIKS BiH čl.73, 140, ZIKS RS čl.101/1, ZIKS FBiH čl.49),

11. Ljekar podnosi izvještaj rukovodiocu ustanove uvijek kada smatra da je zdravstveno stanje osuđenog koji je u samici ili usamljenju dovedeno u opasnost (EZP 43.3, ZIKS BiH čl.104, 107, ZIKS RS čl.105, ZIKS FBiH čl.100)

12. Ljekar, putem uprave kazneno-popravne ustanove nadležnim institucijama podnosi izvještaj uvijek kada uoči na osuđenom licu znakove koji potiču od nasilja (EZP 43.3c, ZIKS RS čl.105 , ZIKS FBiH čl.100),

13. Ljekar poštuje proceduru koja se primjenjuje kada osuđeni odbija hranu- štrajk glađu (ZIKS BiH čl.70, ZIKS RS čl.106, ZIKS FBiH čl.50),

14. Uspostavljene su aktivnosti s ciljem smanjenja upotrebe droga (EZP 42.3d, ZIKSBiH čl.76, ZIKS FBiH čl.100),

15. O svakoj težoj bolesti, ako osuđeni nije u stanju, ustanova će obavjestiti članove porodice o zdravstvenom stanju (EZP 42.3a, ZIKS BiH čl.83, ZIKS RS čl.103, ZIKS FBiH čl.56/1),

16. Nad osuđenim licima se ne primjenjuju nikakvi eksperimenti (EZP 48.1 i 2, ZIKS BiH čl.75, ZIKS RS čl.2/4).

Opšte informacije

1. Organizacioni status 2. Uslovi za pružanje zdravstvene zaštite, broj ambulanti, stacionar i postojeća oprema

Metodologija 1. Obaviti razgovor sa ljekarom i drugim medicinskim osobljem

367

2. Uvid u Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji ustanove 3. Obilazak svih prostorija u kojim se pruža zdravstvena zaštita 4. Uvid u postojeću opremu 5. Uvid u propisane evidencije, dokumentaciju i postupanje sa zdravstvenim kartonima osuđenih lica 6. Obaviti razgovor sa osuđenim licima Relevantni indikatori

1. Zdravstvenu zaštitu osuđenih lica pruža organizovana, kadrovski popunjena služba kao posebna organizaciona jedinica.

2. Kada se u ustanovi ne može izvršiti specijalistički pregled ili liječiti određena bolest, liječenje osuđenih provodi se u zdravstvenoj ustanovi u zajednici.

3. Po dolasku i neposredno prije otpuštanja sa izdržavanja kazne zatvora vrši se obavezan ljekarski pregled osuđenog lica i nalazi i mišljenja kao i procjene osuđenikove zdravstvene i radne sposobnosti evidentiraju se u zdravstveni karton.

4. U toku izdržavanja kazne svi nalazi i mišljenja ljekara evidentiraju se u zdravstveni karton sa kojim se postupa na način da se čuvaju povjerljive informacije.

5. Organizacija rada zdravstvene službe kao i odgovarajuće procedure za ljekarski pregled su takve da osuđenim omogućuju da se mogu uvijek javiti za medicinsku pomoć, a u slučajevima kada u ustanovi nema zdravstvenih radnika, da se takva pomoć može odmah pružiti u zdravstvenoj ustanovi u zajednici.

6. Posebna pažnja je poklonjena da se osuđenim licima pruži odgovarajući psihijatrijski tretman, a u slučaju da osuđeni duševno oboli ili pokazuje teške psihičke smetnje smješta se u odgovorajuću psihijatrijsku ustanovu u zajednici.

7. Osuđena lica koja se nalaze u samici, usamljenju ili posebnom odjeljenju svakodnevni posjećuje ljekar ili medicinski tehničar i uvijek kada ocjeni da bi njihov dalji boravak imao štetne posljedice na njegovo zdravlje, predlaže rukovodiocu ustanove da se obustavi dalji boravak.

8. Zdravstveno osoblje, u saradnji sa drugim organizacionim jedinicama svakodnevno vrše kontrolu hrane, skladištenja hrane, pripreme i podjele hrane, njenog kvaliteta i kvantiteta, stanje lične i kolektivne higijene kao i uslova u pogledu grijanja, osvjetljenja, ventilacije i organizacije i stanja vešeraja i sva zapažanja evidentira u propisane evidencije i po potrebi izvještava rukovodioca ustanove.

9. Propisane procedure o postupanju sa licima koja nose HIV virus, imaju neku zaraznu bolest ili odbijaju hranu u potpunosti zadovoljavaju propisane standarde i obezbjeđuju da takva lica imaju potpunu zdravstvenu zaštitu kompatibilnu sa državnom.

10. Prilikom zdravstvenog pregleda osuđenog, kada se uoče znaci povreda od nasilja, ljekar sačinjava izvještaj i preko uprave ustanove dostavlja ga odgovarajućim institucijama.

11. Uspostavljene su i realizuju se aktivnosti na prevenciji i liječenju osuđenih koji konzumiraju droge i alkohol .

368

12. U duhu medicinske etike, omogućuje se osuđenom koji oboli od teže bolesti da obavijesti svoju porodicu, a ako osuđeni nije u stanju, ustanova obavještava porodicu.

13. Prilikom inspekcijskog pregleda uočeno je da se nad osuđenim licima ne primjenjuju nikakvi eksperimenti.

V. RED, DISCIPLINA I KAŽNJAVANJE Očekivani rezultati Osuđenim licima potrebno je osigurati neophodne informacije i saznanja o materijalnom propisu, odnosno podzakonskom propisu i zatvorskom propisu koji regulira radnje koje predstavljaju prekršaje zatvorske discipline, pravne posljedice koje takve radnje proizvode, te saznanja o postupku u kojem se takve radnje dokazuju, pravima i sredstvima obrane u takvom postupku, načinu vođenja postupka, izricanju odgovarajuće mjere, pravnom lijeku i izvršenju mjere i uvjetima izvršenja mjere. Standard Osuđeno lice ima pravo nakon dolaska u kaznenopopravnu ustanovu na informaciju o tretmanu, o pravilima kućnog reda, načinu informiranja, svojim pravima i obvezama. Indikatori

1. Za svako osuđeno lice izradi se plan tretmana (EZP 16, ZIKS BiH čl. 136. i 137., ZIKS RS čl. 73, 74, ZIKS FBiH čl. 34 st.3)

2. Osuđeno lice se na početku izdržavanja kazne zatvora upoznaje s pravima i obvezama tijekom izdržavanja kazne zatvora (EZP 31, ZIKS BiH čl. 57, ZIKS FBiH čl.36 st.1, ZIKS RS čl.73)

3. Osuđeno lice se na početku izdržavanja kazne zatvora upoznaje s načinom na koji može ostvariti svoja prava, s disciplinskim prekršajima i kaznama koje se za njih mogu izreći (EZP 30.1, ZIKS BiH čl. 57, ZIKS RS čl.73, ZIKS FBiH čl. 36 st.1).

4. Zakoni i ostali propisi o izvršenju kazne zatvora kao i propis o disciplinskom postupku dostupni su osuđenom licu (EZP 30.1, 30.2, ZIKS BiH čl.57, ZIKS RS čl. 73 st.7, ZIKS FBiH čl. 36 st.2)

Standard Osuđeno lice ima pravo na informaciju o ponašanjima koja su propisana kao disciplinski prekršaj, vrstama disciplinskih prekršaja, o ovlaštenim osobama za pokretanje disciplinskih postupaka u slučaju povrede discipline i posebnim pravima u svezi kažnjavanja.

369

Indikatori

1. Propisano je kakvo ponašanje osuđenog lica predstavlja disciplinski prekršaj (EZP 57.1, ZIKS BiH čl. 100, ZIKS RS čl.126, 127, 128, ZIKS FBiH čl. 93 st.1 i 2)

2. Propisane su vrste disciplinskih prekršaja, odnosno koja djela, propusti, tj. činjenja i nečinjenja predstavljaju teške ili lake disciplinske prekršaje (EZP 57.2, ZIKS BiH čl. 100, ZIKS RS čl. 127, 128, ZIKS FBiH čl. 93 st.3 i 5)

3. Propisano je tko može pokrenuti disciplinski postupak, kao i da nije moguće skupno i dvostruko kažnjavanje za isto djelo, odnosno radnju (EZP 63, ZIKS BiH čl. 101, ZIKS RS čl. 130, ZIKS FBiH čl. 94 st.1 i 2)

Standard Osuđeno lice ima pravo na informaciju o propisanim vrstama kazni za disciplinske prekršaje, o visini i trajanju disciplinskih sankcija koje mogu biti izrečene, o nadležnom organu za vođenje postupka i izricanje disciplinskih kazni, o pravu na mogućnost iznošenja obrane i pravu da za branitelja uzme bilo koju osobu u koju ima povjerenja, te o načelu hitnosti vođenja disciplinskog postupka i roku pokretanja postupka kao i pravo na ulaganje pravnog lijeka. Indikatori

1. Propisane su vrste kazni koje se mogu izreći za disciplinske prekršaje, kao i visina i trajanje (EZP 57.2, ZIKS BiH čl.102, ZIKS RS čl.129, ZIKS FBiH čl. 96 st.1 i 2)

2. Propisan je organ koji je nadležan za vođenje disciplinskog postupka i izricanje disciplinske kazne ( EZP 57.2, ZIKS BiH čl.103, ZIKS RS čl.130, ZIKS FBiH čl. 97 st.1)

3. Propis sadrži odredbu o mogućnosti osuđenog lica protiv koje se vodi disciplinski prekršaj da bude obavještena o vođenju postupka protiv nje, te da se brani, odnosno iznosi činjenice u svoju korist i putem osobe koju odabere za branitelja (EZP 59, ZIKS BiH čl. 57. i 103., ZIKS RS čl. 131, ZIKS FBiH čl. 97 st. 2)

4. Propisano je u kom roku se pokreće disciplinski postupak, te da je njegov karakter hitan (EZP 58, ZIKS BiH čl. 101. i 103., ZIKS RS čl. 131, ZIKS FBiH čl.)

5. Osuđeno lice, protiv rješenja komisije o izricanju disciplinske kazne, ima osigurano pravo na žalbu u zakonom propisanom roku (EZP 57.2, ZIKS BiH čl. 103, ZIKS RS čl. 130, ZIKS FBiH čl. 97 st.5)

Standard Osuđenom licu disciplinska kazna upućivanja u samicu može se izreći izuzetno, samo za one disciplinske prekršaje koji su taksativno propisani zakonom.

370

Indikatori

1. Osuđenom licu disciplinska kazna upućivanja u samicu izriče se samo u slučajevima propisanim zakonom (EZP 60.5, ZIKS BiH čl.103, ZIKS RS čl.129, ZIKS FBiH čl. 96 st.2 i 4)

Standard Ukoliko su ispunjeni uvjeti za izvršenje kazne upućivanja u samicu, osuđeno lice ima pravo da ovu disciplinsku kaznu izdržava u propisanim higijenskim i zdravstvenim uvjetima. Indikatori

1. Osuđenom licu tijekom izdržavanja kazne upućivanja u samicu osigurani su odgovarajući zdravstveni i higijenski uvjeti (EZP 43-46, ZIKS BiH čl.104, ZIKS RS čl.134, ZIKS FBiH čl.98 st.2)

2. Ljekar ili medicinski radnik vodit će posebno računa o zdravlju osuđenih lica smještenih u samicu i podnositi izvještaje direktoru kad god smatra da je fizičko ili psihičko stanje osuđenog lica dovedeno u opasnost uvjetima i boravkom u samici. (EZP 43, ZIKS BiH čl.104, ZIKS RS čl.132 i 135, ZIKS FBiH čl.98 st.1)

3. Tijekom izdržavanja kazne upućivanja u samicu, osuđeno lice svaki dan kontrolira liječnik ustanove (EZP 43.2, ZIKS BiH čl.104, ZIKS RS čl.134, ZIKS FBiH čl.99 st.5)

4. Osuđeno lice koje se nalazi u samici posjećuje odgajatelj ili drugo ovlašteno lice i svoja zapažanja unose se u knjigu izvršenja disciplinske kazne samice (EZP 44, ZIKS BiH čl.104., ZIKS RS čl.134, ZIKS FBiH čl. )

5. Samica ima mokri čvor s vodom (EZP 19.3, 22.5, ZIKS BiH čl. 104, ZIKS RS čl. 134)

Standard Uvjeti smještaja u samici ne smiju biti nečovječni i ponižavajući i trebaju odgovarati klimatskim uvjetima, uzimajući u obzir površinu samice, zapreminu zraka, osvjetljenje, grijanje i namještaj. Unutar samice postoji signalni uređaj kojim osuđeno lice može pozvati stražara koji osigurava samicu. Osuđeno lice u samici ima pravo na odmor, čitanje, pisanje, boravak na zraku, te na pohađanje nastave ukoliko se redovito školuje. Indikatori

1. Samica ima propisanu površinu i zapreminu sukladno propisanim minimalnim uvjetima, odnosno pet kvadratnih metara površine i ne manje od 10 metara kubnih zapremine (EZP 18.1, 18.3, ZIKS BiH čl. 65., 66., 104., ZIKS RS čl. 134)

2. Prozor na samici je dovoljno velik da osuđeno lice može čitati pod prirodnim svjetlom u uobičajenim uvjetima, a umjetno svjetlo

371

zadovoljava postojeće tehničke standarde. (EZP 18.2., ZIKS BiH čl. 66. i 104 , ZIKS RS čl. 75)

3. Samica može biti zagrijana sukladno klimatskim uvjetima, ima ležaj s posteljinom, stol, stolicu i ormarić (EZP 18.1. i 18.3., ZIKS BiH čl. 66, 104, ZIKS RS čl. 75)

4. Samica ima kontrolni otvor i interni signal za pozivanje stražara (EZP 18.2.c., ZIKS BiH čl. 104. , ZIKS RS čl. 78.)

5. Osuđeno lice u samici može čitati knjige, novine i neograničeno upućivati i primati pisane pošiljke (EZP 23. 24; ZIKS BiH čl. 104, ZIKS RS čl. 134)

6. Osuđeno lice koje se školuje u ustanovi ima osigurano nastavak nastave za vrijeme izdržavanja disciplinske kazne samice? (ZIKS BIH čl. 104, ZIKS RS čl. , ZIKS FBiH )

7. Osuđeno lice koje izdržava disciplinsku kaznu u samici ima pravo na boravak na zraku u trajanju od najmanje jedan sat dnevno (EZP 27.1, ZIKS BiH čl. 84. i 104, ZIKS RS čl.134)

Opšte informacije

1. Ostvaren je disciplinski prekršaj za koji je propisana mogućnost izricanja disciplinske kazne upućivanja u samicu.

2. Ispunjeni su formalno-pravni uslovi za izricanje disciplinske kazne upućivanja u samicu.

3. Osuđeno lice je zdravstveno sposobna za izvršenje disciplinske kazne. 4. Postoji mišljenje ovlaštene stručne osobe. 5. Osigurani su higijenski i zdravstveni uslovi.

Metodologija

1. Uvid u pravilnik o kućnom redu kaznenopopravne ustanove. 2. Uvid u akt o imenovanju disciplinske komisije. 3. Uvid u dokumentaciju o vođenju disciplinskog postupka. 4. Da li su ispunjeni uslovi za nastupanje zastare vođenja postupka. 5. Razgovor sa rukovodnim i drugim osobljem.

Opšti relevantni indikatori

1. Postoji prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka. 2. Ovisno od momenta počinjenja disciplinskog prekršaja da li je bilo

izdvajanja u zasebnu prostoriju i da li je obaviješten rukovodilac kaznenopopravne ustanove.

3. Disciplinski postupak pokrenut u propisanom roku od momenta počinjenja disciplinskog prekršaja.

4. Prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka uručen je osuđenom licu.

5. Tokom disciplinskog postupka poštovana su prava na odbranu počinitelja disciplinskog prekršaja.

6. Izrečena disciplinska kazna je pravosnažna i izvršna.

372

Relevantni indikatori Izdržavanje disciplinske mjere

1. Prostorija za izdržavanje disciplinske mjere (dalje: samica) ima osnovne zdravstveno - higijenski uslove.

2. Samica ima propisanu površinu. 3. Samica ima minimalnu propisanu zapreminu. 4. U samicu prodire dovoljno prirodnog svjetla koje je omogućava

vizuelni kontakt u prostoriji sa mogućnošću nesmetanog čitanja. 5. Umjetno osvjetljenje zadovoljava propisane tehničke uslove. 6. Samica ima mogućnost zagrijavanja prema klimatskim prilikama. 7. U samici se nalazi propisani ležaj s posteljinom, stol, stolica i ormarić

koji su pričvršćeni prema propisu za pod, odnosno zid. 8. Samica ima osiguran dotok vode sa mokrim čvorom. 9. Posteljina je bez čaršafa.

10. Popodnevni odmor traje propisano vrijeme, prema dnevnim aktivnostima određenim od strane rukovodioca ustanove.

11. Postoji kontrolni otvor na vratima koji osigurava preglednost unutrašnjosti, te signalni uređaj za poziv stražara koji osigurava samicu.

12. Osoba u samicu prima knjige i novine i može korespondirati prema potrebi.

13. Poštuje se mogućnost odlaska na nastavu za osobu koja se školuje. 14. Boravak na zraku traje u predviđenom minimumu. 15. Vaspitač i liječnik ustanove obavljaju redovnu posjetu u sedmičnom

minimumu. 16. Liječnik vrši svakodnevnu kontrolu tokom izdržavanja kazne. 17. Zapažanja liječnika i ovlaštenih osoba evidentiraju se u knjigu

izvršenja disciplinske kazne samice 18. Postoje jasne procedure kojih se pridržava stražar u praćenju

izvršavanja disciplinske mjere.

VI. BEZBJEDNOST Očekivani rezultati Osuđenom licu tokom izdržavanja kazne zatvora kaznenopopravna ustanova obezbjeđuje da se u svakom trenutku osjeća bezbjedno uz poštivanje njegove ličnosti i ljudskog dostojanstva. Standard Tokom izdržavanja kazne zatvora osuđeno lice je uvjereno da mu formalni sistem i organizacija ustanove pružaju bezbjedno okruženje uz garanciju da neće biti podvrgnut bilo kakvom obliku mučenja ili drugim oblicima okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.

373

Opšti indikatori

1. U ustanovi formirana je služba obezbjeđenja74 čiji se pripadnici u skladu sa određenim pravilima staraju o bezbjednosti ustanove (EZP 83b, ZIKS BiH 17., ZIKS RS čl.17, čl.18 st.6, ZIKS FBIH čl.134.).

2. Pri prijemu u radni odnos vrši se pažljiv odabir pripadnika službe obezbjeđenja kako bi u svakom trenutku pokazali jasnu svrhu postojanja zatvorskog sistema (EZP 76, 72.2, ZIKS BiH 21 do 28. ZIKS RS čl.18 st.2,.49, 50, 51 i 52, ZIKS FBIH čl.129 ).

3. Obuka pripadnika službe obezbjeđenja je obavezna i kontinuirana (EZP 81.1,2,3,4 ZIKS BiH 26 i 36, ZIKS RS čl.49, ZIKS FBIH čl.142 st.1)

Posebni standardi vezani za bezbjednost Prijem osuđenog lica u kazneno-popravnu ustanovu Standard Provođenje jasne procedure prijema, postupaka neposredno nakon prijema i prve opservacije osuđenih lica sa aspekta bezbjednosti smanjuju rizik od negativnih iznenađenja i jasna poruka osuđenom da se može osjećati bezbjedno uz poštivanje njegove ličnosti i ljudskog dostojanstva. Indikatori

1. Uspostavljena je jasna procedura postupanja prilikom prijema osuđenog na izdržavanje kazne ( EZP 151, ZIKS BiH 35, 136, 137., ZIKS RS čl.72, 73, ZIKS FBIH čl.32. i 33.).

2. Sva novopridošla osuđena lica odmah se upućuju na zdravstveni pregled, a najkasnije 24 sata po prijemu, te se formira zdravstveni karton ( EPR 16 a, 42.1, ZIKS BiH 63., ZIKS RS čl.72,105, ZIKS FBIH čl.34. ).

3. Uspostavljene su radnje i postupci za procjenu osuđenih lica tokom boravka u prijemnom odjeljenju, određivanje početnog tretmana, kao i način daljeg rasporeda (EZP 15,16, ZIKS BiH 137. i 138., ZIKS RS čl.73, 74,116, ZIKS FBIH čl.34 st.2.).

Hitne situacije

1. Uspostavljene su procedure za djelovanje u svim hitnim situacijama, a osoblje je obučeno za adekvatno djelovanje u takvim okolnostima (EPR 52.5, 81.1, 81.2, ZIKS RS čl.18, ZIKS FBIH čl.100.).

2. Zdravstveni radnik i bar po jedan pripadnik službe obezbjeđenja koji je obučen za pružanje prve pomoći dostupan je u svako doba dana i noći (EZP 41.1, 41.4, ZIKS RS čl.18 st.6, ZIKS FBIH čl.45 st.1, .46 st.1, i čl.100)

74 Poslove obezbeđenja/osiguranja obavlja policija kaznenopopravne institucije u ZIKS RS, zatvorska policija u ZIKS FBiH i ovlašteni zatvorski službenici u ZIKS BiH. Za potrebe ovog dokumenta upotrebljavat će se izraz služba obezbjeđenja.

374

3. Uspostavljene su detaljne procedure u slučaju izbijanja požara i neophodne evakuacije; izložene su na vidljivom mjestu i s njima su svi upoznati (EZP 52.5, ZIKS RS čl.18 st.6, ZIKS FBIH čl.100.).

4. Na pritisnuto dugme za uzbunu iz ćelije se odgovara u za to utvrđenom roku, s obzirom da postoji mogućnost da se radi o hitnoj situaciji gdje je ugrožen život (EZP 18.2c, 52.4, ZIKS RS čl.18 st.6, ZIKS FBIH čl.100.)

5. Otvori za posmatranje na vratima ćelije nisu pokriveni (EZP 52.2, ZIKS FBiH čl. 40.)

6. Direktor ustanove i drugo rukovodeće osoblje može doći u nenajavljenu posjetu tokom noči kako bi se uvjerilo da su sigurnosne procedure adekvatne (EZP 52.2, ZIKS BiH čl.14 st.1 i 3, čl.16 st.1 i 18. st.6, ZIKS FBiH čl.123 st.7)

Sprečavanje bjekstva Standard Mjere bezbjednosti koje se primjenjuju prema osuđenim licima pružaju dovoljnu garanciju da spriječe bjekstvo osuđenog sa izdržavanja kazne zatvora. Indikatori

1. Osuđena lica upućuju se u ustanovu koja obzirom na stepen obezbjeđenja pružaju potrebne mjere da bi se spriječilo njihovo bjekstvo (EZP 51.1, ZIKS RS čl.10, ZIKS FBiH čl.21. i 121 st.1).

2. Pored materijlno-tehničkog obezbjeđenja, ogradnih zidova, tehničkih sredstava za obezbjeđenje koja predstavljaju prepreku za bjekstvo osuđenog lica postoji i fizičko obezbjeđenje – služba obezbeđenja (EZP 51.2., ZIKS BiH 17., ZIKS RS čl.10 st.4, čl.18, ZIKS FBiH čl.134 st.1)

3. Po prijemu u ustanovu vrši se obrada osuđenog lica sa pedagoškog, psihološkog, socijalnog, zdravstvenog, kao i bezbjednosnog aspekta (EZP 51.3, ZIKS BiH 137. i 138., ZIKS RS čl.73 st.4, 74 st.1 i 116 st.1, ZIKS FBiH čl.13 st.2 i 34 st.3).

4. Na osnovu procjene koja se vrši tokom boravka u Prijemnom odjeljenju, osuđeno lice se na osnovu početnog tretmana raspoređuje u odgovarajući osuđenički kolektiv (EZP 51.4, ZIKS BiH 137. i 138., ZIKS RS čl.13 st.4, 74 st.1, ZIKS FBiH čl.34 st.3 i čl.100.).

5. Prema svakom osuđenom licu koje ugrožava red i bezbjednost i kod koga postoji realna opasnost od bjekstva mogu se odrediti određene mjere za održavanje reda i bezbjednosti (EZP 51.5, ZIKS RS čl.137,138, ZIKS FBiH čl.52 st.1).

375

Sprečavanje povreda Standard Kvalitetna procjena osuđenih lica a posebno sa aspekta rizika od povređivanja, uz uvedene jasne procedure, bitno smanjuju postojanje rizika od povrjeđivanja drugih osuđenih lica, samopovrjeđivanja i suicida. Indikatori

1. Po prijemu i tokom izdržavanja izdržavanja kazne zatvora vrši se procjena osuđenih lica da bi se utvrdilo da li postoji rizik od povrede po druga osuđena lica, službeno osoblje ili postoji rizik od samopovređivanja ili suicida (EZP 52.1, ZIKS BiH 137. i 138., ZIKS RS čl.73 st.1, 74 st.1, čl.140, ZIKS FBiH čl. 34 st.3 i čl.100.).

2. Uvedene su jasne procedure u postupanju prema osuđenim licima kako bi se opasnosti po osuđeno lice kao i po drugo osuđeno ili službeno lice svede na najmanju moguću mjeru (EZP 52.2, ZIKS RS čl.140, čl.18 st.7, ZIKS FBiH čl.36 st.1, čl.100.).

3. Reakcija na one za koje se pokazalo da su skloni samopovrijeđivanju je opsežna i uključuje:

- preventivne mjere koje uključuju uklanjanje opasnih predmeta i česta opservacija mjesta na kojim se može počiniti samoubistvo,

- proaktivne mjere koje uključuju: sastanke i razgovor o datom slučaju, omogućavanje pristupa drugim licima i njihovo upoznavanje sa problemom (članovi zatvorskog osoblja i oni koji to nisu), aktivnosti koje umanjuju dosadu i monotoniju i podrška mentalnom zdravlju.

4. Prema licima koja su sklona povređivanju drugih, samopovrjeđivanju i suicidu osim propisa iz oblasti izvršenja krivičnih sankcija primjenjuju se i propisi iz oblasti zdravstva, kao i međunarodni standardi i propisi u vezi sa etičkim postupanjem ljekara i drugog osoblja (EZP 52.5, ZIKS BiH čl. 71. do 76., ZIKS RS čl.107 st.4, ZIKS FBiH čl.16, 49 i 50.75).

Posebne mjere za smanjenje rizika od bjekstva i opasnosti po druge Standard U cilju održavanja reda i discipline i očuvanja opšte bezbjednosti jasno su propisane posebne mjere koje se mogu primijeniti prema osuđenim licima. Indikatori

1. Posebne mjere za smanjenje rizika od bjekstva i opasnosti po druge primjenjuju se u izuzetnim slučajevima (EZP 53.1, ZIKS BiH čl. 35. do 40.ZIKS RS čl.137, ZIKS FBiH čl.52 st.1 i čl.100.)

75 Generalne odredbe (op.a.)

376

2. Uvedene su jasne procedure i postupci u primjeni posebnih mjera (EZP 53.2. ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS čl.138, ZIKS FBiH čl.144. čl.145. čl.100.)

3. Primjena posebnih mjera primjenjuje se individualno i ne tretira se kao disciplinsko kažnjavanje (EZP 53.3. ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS čl.137 st.4, ZIKS FBiH čl.52. st.2.).

4. Osuđena lica upoznaju se sa odlukom o primjeni posebnih mjera, i koliko je to moguće, objašnjavaju im se razlozi za takvu odluku.

5. Razlozi za zadržavanje informacija o odluci trebaju biti zakonski opravdani.

Instrumenti obuzdavanja - upotreba sile Standard U sklopu mjera prinude, sila se primjenjuje jedino kao zadnja opcija, i to striktno u skladu sa zakonom i procedurama EZP 64. Indikatori

1. Prema osuđenom licu primjenjuju se one mjere prinude koje su utvrđene zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona (EZP 68.4. ZIKS RS čl.144, čl.145, ZIKS FBiH čl.144. i čl.145.).

2. Mjere prinude mogu se upotrebiti samo kada je neophodno da se spriječi bjekstvo, fizički napad na drugo lice, samopovrjeđivanje ili samoubistvo osuđenog, namjerno prouzrokovanje materijalne štete, kao i aktivan i pasivan otpor (EZP 64.1 ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS čl.146st.1, ZIKS FBiH čl.144. i čl.145. st.1.tač.1. do 5.)

3. Pri primjeni mjera prinude koristi se ona mjera koja najmanje ugrožava život i zdravlje osuđenog i kojom se uspješno savlađuje otpor i koja je srazmjerna opasnosti koja prijeti (EZP 64.2. ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS 145. st.2, ZIKS FBiH – čl.145.st.2.76).

4. Uvedene su jasne procedure o primjeni mjera prinude ( EZP 65, ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS čl.18 st.6, čl.147, ZIKS FBiH čl.145. st.2. do 5., čl.147. i čl.148. ).

5. O primjeni mjera prinude uvedene su procedure izvještavanja i pravdanja (EZP 68.4. ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS čl.147 st.3,4,5 i 6, ZIKS FBiH čl.145.st.2. do 5.,čl.147. i čl.148.).

6. U slučajevima kada služba obezbjeđenja ne može spriječiti narušavanje reda većeg obima, jasne su procedure o upotrebi posebnih jedinica za obuzdavanje (EZP 67.1. ZIKS RS čl.148)

76 Indirektna odredba (op.a)

377

Nasilje od strane osuđenih lica Standard Osuđena lica su zaštićena od nasilja i nanošenja ozljeda od strane drugih osuđenih lica. Indikatori

1. Uprava ustanove je izradila jasan plan za sprječavanje nasilja među osuđenim licima, uključujući i verbalno zlostavljanje (EZP 52.2, 74, ZIKS RS čl.52 st.1, ZIKS FBiH čl.100.).

2. Raspoređeno je dovoljno osoblja s ciljem komunikacije sa osuđenim licima kako bi se time osigurao red i disciplina, zaštitila slabija osuđena lica i spriječile tuče (EZP 52.2, 74, ZIKS BiH 35., ZIKS RS čl.12, čl.16,čl.18 , ZIKS FBiH čl.134.st.2.).

3. Napravljena je dobra dokumentirana procjena osuđenih lica (EZP 18.6, ZIKS RS čl.74, ZIKS FBiH čl.125.)

Upotreba vatrenog oružja Standard Služba obezbjeđenja, kada obavlja dužnost van kaznenopopravne ustanove može biti naoružana i upotrebljavati vatreno oružje samo u uslovima kada je to zakonom dozvoljeno. Indkatori

1. Zabranjeno je unošenje vatrenog oužja u krug kaznenopopravne ustanove, osim u slučajevima kada je narušavanje discipline takvog intenziteta da je neophodna upotreba vatrenog oružja kako bi se uspostavio red i disciplina i zaštitili životi osuđenih lica, službenog i drugog osoblja koje se nalazi u ustanovi (EZP 69.1. ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS čl.149, čl.150.).

2. Upotreba vatrenog oružja propisana je Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija i pravilnikom o upotrebi vatrenog oružja (EZP 69.1. ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS čl.18 st.5, čl.18 st.6 i čl.150, ZIKS FBiH čl.145. st.2. i čl.148. st.2. ).

3. Služba obezbjeđenja obučena je za nošenje i rukovanje vatrenim oružjem (EZP 69.3 ZIKS BiH 35. do 40., ZIKS RS čl.18 st.6, čl.49,čl.50,čl.51, ZIKS FBiH čl.136. st.3.).

Opšte informacije

1. Organizacioni status službe obezbjeđenja, popunjenost u odnosu na sistematizovana radna mjeta.

2. Obučenost, opremljenost i uvježbanost službe obezbjeđenja. 3. Saradnja sa drugim organizacionim jedinicama (službama)

kaznenopopravne ustanove.

378

Metodologija 1. Uvid u Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta 2. Uvid u propisane evidencije i dokumentaciju 3. Uvid u postojeću opremu službe obezbjeđenja 4. Obilazak po radnim mjestima i uvid u dokumentaciju 5. Uvid u postupanje po radnim mjestima 6. Razgovor sa rukovodnim i drugim osobljem službe obezbjeđenja Opšti relevantni indikatori 1. Služba obezbjeđenja formirana je skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija. 2. Popunjena je dovoljnim brojem pripadnika, opremljena i uvježbana za izvršavanje zadataka iz svoje nadležnosti. 3. Pripadnici službe obezbjeđenja poslove i radne zadatke izvršavaju u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija i podzakonskim aktima, uputstvima i naredbama. Posebni relevantni indikatori Prijem osuđenog na izdržavanje kazne zatvora 1. Prilikom prijema, pripadnici službe obezbjeđenja postupaju u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, podzakonskim aktima, uputstvima i naredbama. 2. Postoje jasne procedure kojih se pridržava svaki pripadnik službe obezbjeđenja prilikom prijema. 3. Odmah, a izuzetno nakon 24 časa, sva osuđena lica pregledao je zavodski ljekar i otvoren je zdravstveni karton. 4. U toku boravka u Prijemnom odjeljenju izvršena je opservacija osuđenog lica od strane psihologa, pedagoga, socijalnog radnika, psihijatra, kriminologa, izvršena je procjena rizika, određen je početni tretman i osuđeno lice je uključeno u širi osuđenički kolektiv. Hitne situacije

1. Procedure za djelovanje u hitnim i vanrednim situacijama su precizne i jasne i dostupne su na svakom radnom mjestu.

2. Svi zaposleni prošli su obuku u pružanju prve pomoći a u svako doba dana i noći dostupno je zdravstveno osoblje ili bar jedan pripadnik službe obezbjeđenja.

3. U slučaju da se osuđenom licu ne može pružiti prva pomoć, postoji jasna procedura daljih postupaka da bi se pružila odgovarajuća ljekarska pomoć.

4. Svi zaposleni prošli su protivpožarnu obuku i redovno se vrši provjera znanja i postupaka u gašenju požara.

5. Ustanova opremljena je sa odgovarajućim protivpožarnim aparatima čija se kontrola ispravnosti i servisiranje vrše u skladu sa propisima iz protivpožarne zaštite.

379

6. U ustanovi postoji posebna opremljena i obučena jedinica koja je u svakom trenutku spremna da reaguje u skladu sa procedurama o gašenju požara.

7. Sve prostorije u kojima borave i rade osuđena lica opremljene su odgovarajućim alarmima kojima osuđeno lice, u slučaju potrebe, može pozvati službeno osoblje .

8. Rukovodilac ustanove i rukovodioci organizacionih jedinica redovno vrše provjeru postupanja službenog osoblja u hitnim slučajevima.

9. Redovni obilasci ustanove od strane rukovodioca i njegovih pomoćnika, uz provjeru funkcionisanja i postupanja službenog osoblja u skladu sa određenim planovima i procedurama, preventiva su za otklanjanje uzroka koji mogu dovesti do hitnih i vanrednih situacija.

Sprečavanje bjekstva

1. Osuđena lica upućuju se na izdržavanje kazne zatvora u skladu sa Pravilnikom o kriterijima za upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora.

2. Opservacija osuđenog po prijemu u ustanovu i procjena rizika osnova je za određivanje početnog tretmana i raspoređivanja osuđenog lica unutar kaznenopopravne ustanove.

3. Ogradni zidovi i materijalno-trehničko obezbjeđenje uz fizičko obezbjeđenje glavna su prepreka za bjekstvo osuđenog lica .

4. Redovno se vrši procjena svih osuđenih lica sa aspekta bezbjednosti i o datoj procjeni upoznato je odgovarajuće osoblje.

5. Posebne mjere za održavanje reda i bezbjednosti primjenjuju se u skladu sa Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, podzakonskim aktima, naredbama, uputstvima i prema odgovarajućim procedurama.

Sprečavanje povreda

1. Po prijemu osuđenog na izdržavanje kazne zatvora, na osnovu nalaza i mišljenja stručnjaka iz prijemnog odjeljenja, vrši se procjena osuđenog sa aspekta njegove lične bezbjednosti i mogućeg povrjeđivanja drugih od strane osuđenog lica.

2. Sa nalazima, mišljenjima i mogućim reakcijama upoznato je odgovarajuće osoblje.

3. Prema takvim licima određen je poseban tretman. 4. Izrađene su procedure postupanja u situacijama sprječavanja povreda. 5. Uklonjeni su svi predmeti koji mogu poslužiti za povrjeđivanje a prema

takvom licu određene su mjere pojačanog nadzora. 6. Prema osuđenim licima koja su sklona povrjeđivanju i

samopovrjeđivanju, pored propisa iz oblasti izvršenja krivičnih sankcija primjenjuju se i postupci iz oblasti zdravstva, kao i međunarodni standardi i propisi u vezi sa etičkim postupanjem zdravstvenog i drugog osoblja.

380

Posebne mjere za smanjenje rizika od bjekstva i opasnosti po druge

1. Posebne mjere za smanjenje rizika od bjekstva i opasnosti po druge primjenjuje se u izuzetnim okolnostima.

2. Primjena posebnih mjera primjenjuje se u skladu sa zakonom i uz jasne procedure.

3. Primjena posebnih mjera ne tretira se kao disciplinsko kažnjavanje. 4. Osuđeno lice upoznato je o primjeni posebne mjere, osim u

slučajevima kada je to zakonom opravdano. Upotreba sile

1. Prema osuđenom licu primjenjuju se samo one mjere prinude koje su zakonom propisane.

2. Upotreba sile, odnosno sredstva prinude, primjenjuju se samo kada je to neophodno.

3. Sredstva prinude upotrebljavaju se da se spriječi bjekstvo, fizički napad na drugo lice, samopovrjeđivanje ili samoubistvo, prouzrokovanje materijalne štete, te da se sprječi pasivan i aktivan otpor.

4. Koristi se ono sredstvo prinude koje najmanje ugrožava život i zdravlje osuđenog.

5. Upotrebljena sila srazmjerna je opasnosti koja prijeti. 6. Postoje jasne procedure i postupci za upotrebu sredstava prinude. 7. O svakoj upotrebi sredstva prinude poštuje se procedura izvještavanja i

pravdanja opravdanosti upotrebe. 8. Posebna jedinica za obuzdavanje upotrebljava se zavisno od stepena

narušavanja reda i bezbjednosti od strane osuđenih lica. 9. Pripadnici posebne jedinice djejulu u skladu sa Zakonom o izvršenju

krivičnih sankcija i Pravilnikom o upotrebi posebne jedinice. Nasilje od strane osuđenih lica

1. Izrađen je plan sa jasnim procedurama za suzbijanje nasilja od strane osuđenih lica.

2. Urađene procjene osuđenih lica od nasilja redovno se ažuriraju. 3. Svi pripadnici službe obezbjeđenja upoznati su sa procjenom koja

osuđena lica mogu biti nasilna prema drugim osuđenim i službenim licima.

4. Uz dnevni raspored rada službe obezbjeđenja izdaju se i posebni zadaci u cilju pojačanog nadzora nad nasilnim osuđenim licima i postupci koje treba primijeniti ukoliko dođe do nasilja.

5. Služba obezbjeđenja ne dozvoljava ni verbalno nasilje od strane osuđenih lica.

6. Uvedene su jasne procedure kojih se služba obezbjeđenja pridržava u cilju sprečavanja fizičkog i verbalnog nasilja.

7. Služba tretmana u saradnji sa službom obezbjeđenja provodi odgovarajuće programe u cilju prevencije nasilja.

8. Svako nasilje u disciplinskoj odgovornosti tretira se kao teži disciplinski prestup.

381

Upotreba vatrenog oružja

1. Služba obezbjeđenja naoružana je dovoljnim brojem vatrenog oružja odgovarajućeg kalibra.

2. Služba obezbjeđenja obučena je da nosi, rukuje i upotrebljava vatreno oružje.

3. Kroz izvođenje gađanja, redovno se provodi obuka o upotrebi vatrenog oružja.

4. Vatreno oružje čuva se i održava na odgovarajući zakonit način. 5. Vatreno oružje upotrebljava se isključivo u situacijama propisanim

Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija. 6. Pri upotrebi vatrenog oružja dosljedno se poštuju procedure. 7. Unošenje vatrenog oružja u krug ustanove je izuzetno i samo po

naredbi rukovodica ustanove, u slučajevima kako bi se uspostavio red i bezbjednost i zaštitili životi osuđenih lica, službenog i drugog osoblja koje se u datom trenutku nalaze u ustanovi.

8. O svakoj upotrebi vatrenog oružja poštuje se procedura izvještavanja i pravdanja.

VII. NADZOR NAD ORGANIZACIJOM I RADOM USTANOVA ZA

IZVRŠENJE KAZNENIH SANKCIJA

Očekivani rezultat Osiguranje javne kontrole upravljanja kaznenopopravnim ustanovama na pošten i pravičan način, radi kontinuirane zaštite prava osuđenih lica i njihovih obitelji putem garancije postojanja mjerodavnih procedura koje je osoblje ustanova dužno poštovati i provoditi stalno, u svim aspektima zatvorskog života. Standard Inspekcijski nadzor od strane osoba s posebnim ovlastima. Nadzor provedbe propisa koji uređuju procedure i organizaciju izvršenja kaznenih sankcija vrše stručne osobe, s odgovarajućim relevantnim iskustvom koje su u svom radu neovisne, a odgovaraju nadležnim organima, odnosno vlastima koje ih imenuju i razrješavaju dužnosti. Indikatori:

1. Inspekcijski nadzor nad provedbom ZIKS-a i propisa donesenih na temelju toga zakona provodi ministarstvo pravde preko inspektora za izvršenje kaznenih sankcija, koji su službenici s posebnim ovlastima (u daljnjem tekstu: inspektori) (ZIKSBiH čl.46, ZIKS RS čl.56 st.2. ZIKS FBiH čl. 152 st.1 i 3).

382

2. Inspektori su neovisni u vršenju poslova inspekcijskog nadzora, a određene inspekcijske preglede mogu izvršiti na zahtjev Ministra (ZIKSBiH čl.46, ZIKS RS čl.57 st.4., ZIKS FBiH čl. 152 st.4).

3. Inspektori su odgovorni za provjeru pravilne provedbe odredaba ZIKS-a i propisa donesenih na temelju toga zakona u svim ustanovama u BiH/Federaciji/RS/Brčko Distriktu BIH77 prema osobama koje izdržavaju kaznu zatvora koju je izrekao nadležni sud ili drugo tijelo sukladno zakonu ili međunarodnom ugovoru ZIKSBiH čl.46, ZIKS RS čl.57 st.3, ZIKS FBiH čl.152 st.2).

4. U provedbi inspekcijskog nadzora imaju pravo zahtijevati punu suradnju i pomoć osoblja ustanova koje mora poštovati neometan nadzor i davati potrebna obavještenja, podatke i saznanja o činjenicama od značaja za vršenje nadzora (ZIKSBiH čl.46, ZIKS RS čl.58, ZIKS FBiH čl.154 st.1).

5. Inspektori posebnu pažnju posvećuju nadzoru i kontroli ostvarivanja ljudskih prava osuđenih lica, sukladno važećim propisima i međunarodnim ugovorima ZIKSBiH čl.46, ZIKS RS čl.57, čl.62).

Standard Obuhvat nadzora (predmet i pojedinačni predmet nadzora) - kontrola implementacije pravnog okvira, provedba i pravilna provedba propisa.

Osnovni zadatak inspektora je da utvrde da li se propisi provode i da li se pravilno provode. Radi izvršenja tog zadatka inspektori poduzimaju nadzorne radnje na utvrđivanju stanja provedbe ZIKS-a i provedbenih propisa donesenih na temelju toga zakona i drugih propisa koji uređuju područje izvršenja kazne zatvora u ustanovama. Radi sprečavanja i otklanjanja nezakonitosti u provedbi ZIKS-a i njegovih provedbenih propisa inspektori poduzimaju mjere određene ZIKS-om i drugim propisima.

Indikatori:

1. Inspekcijski nadzor nad izvršenjem kaznenih sankcija propisan je odredbama ZIKS-a i obuhvata naročito kontrolu i nadzor: plana i programa rada ustanove; pojedinih službi i službenika ustanove; rada i ustroja službe osiguranja i programa tretmana; rada i ustroja matične službe i prijemno - otpusnog odjela; načina određivanja i realiziranja tretmana osuđenih lica, stanja sigurnosti i samozaštite u ustanovi; zakonitog i pravilnog postupanja s osuđenim licima; ustroja rada osuđenih lica u suradnji s ovlaštenom stručnom osobom Ministarstva; zaštite prava osuđenih lica i standarda nijihovog smještaja, zdravstvene zaštite higijenskih uvjeta i mjera, ishrane i odjevanja osuđenih lica. Inspekcijski nadzor može obuhvatti i druge radnje, mjere i sadržaje u vezi sustava izvršenja kaznenih sankcija (ZIKSBiH čl.46, ZIKS RS čl.57., ZIKS FBiH čl.152 st.2).

77 Ovisno o teritorijalnoj nadležnosti za vršenje nadzora.

383

2. U vršenju nadzora inspektori imaju pravo i obvezu neposredno pregledati i provjeravati: objekte i prostorije zavoda, službene evidencije, spise i dokumentaciju, isprave, podatke o osuđenim licima. Inspektori mogu utvrđivati identitet osoba, saslušavati i uzimati izjave, praviti audio, foto i video zapise radi autentičnosti podataka, te poduzimati i druge potrebne radnje sukladno svrsi inspekcijskog nadzora koji se vrši (ZIKS BiH čl.46, ZIKS RS čl.57., ZIKS FBiH čl.152 st.2).

3. Inspektori mogu za potrebe vršenja inspekcijskog nadzora privremeno izuzeti spise predmeta i dokumente, a po potrebi i predmete koji mogu poslužiti za utvrđivanje materijalne istine i činjeničnog stanja, odnosno kao dokaz povrede odredaba ZIKS-a i propisa donesenih na temelju toga zakona, o čemu izdaju pisanu potvrdu (ZIKS BiH čl.46, ZIKS RS čl.58.).

4. Inspektori su u vršenju nadzora dužni čuvati podatke koji u smislu odredaba ovoga zakona i drugih propisa predstavljaju službenu ili drugu vrstu tajne (ZIKS BiH čl.46, ZIKS RS čl.53., ZIKS FBiH čl.155/2).

Standard Osiguranje rezultata inspekcijskog nadzora. Nakon izvršenog nadzora u ustanovi i obavljenog razgovora sa upravom zavoda o utvrđenom činjeničnom stanju, inspektori poduzimaju radnje na osiguranju pribavljene činjenične građe, koju evidentiraju prema odredbama sustavnog propisa koji regulira upravno područje izvršenja kaznenih sankcija, uz subsidijarnu primjenu propisa o organizaciji organa uprave i odgovarajućih domaćih i međunarodnih standarda. Po utvrđivanju činjenične građe inspektori donose pojedinačni akt za otklanjanje uočenih nedostataka i nepravilnosti u primjeni propisa i poduzimanje odgovarajućuh mjera, te preventivno djelovanje. Indikatori:

1. Inspektori u izvršavanju poslova inspekcijskog nadzora dužni su o utvrđenom činjeničnom stanju sačiniti izvješće koje dostavljaju direktoru ustanove i Ministru (ZIKSBiH čl.49, ZIKS RS čl.59 st.1. , ZIKS FBiH čl.153 st.1 i 2).

2. Inspektori imaju ovlasti i obvezu naložiti mjere s rokovima za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, te mjere za unapređenja rada zavoda (ZIKS BiH čl.49, ZIKS RS čl.59 st.2. , ZIKS FBiH čl.153 st.1).

3. Kada vršenjem inspekcijskog nadzora inspektori utvrde povredu ZIKS-a, odnosno ustanove da nije primjenjen ili je pogrešno primjenjen ovaj zakon ili propis donesen temeljem ovoga zakona ili drugi propis čije izvršenje inspektori nadziru temeljem izričite odredbe tog propisa o vršenju nadzora, inspektori imaju ovlasti i obvezu naložiti mjere s rokovima za otklanjanje utvrđenih

384

nepravilnosti, te mjere za unapređenja rada ustanove (ZIKS BiH čl.49, ZIKS RS čl.59 st.2.).

4. Tijekom i nakon provedenog nadzora inspektori su obvezni djelovati preventivno u svim situacijama u kojima se opravdano može očekivati nastupanje štetnih posljedica i narušavanje jedinstva sustava izvršenja kaznenih sankcija, poglavito kazne zatvora (ZIKS BiH čl.49, ZIKS RS čl.59 st.2.).

5. Direktor ustanove može izjaviti prigovor na naložene mjere i date rokove (ZIKS BiH čl.49, ZIKS RS čl.60 st.1., ZIKS FBiH čl.153 st.4).

6. Inspektori imaju obvezu pratiti provedbu naloženih mjera. Ako utvrde da se mjere ne provode na određeni način i u određenim rokovima, pokreću postupak za utvrđivanje odgovornosti (ZIKS BiH čl.49, ZIKS RS čl.60 st.6.).

Standard Kontinuitet i razvoj nadzora u funkciji unapređenja sustava organizacije i izvršenja kaznenih sankcija. Inspekcijski pregledi zavode se u odgovarajuće evidencije, s pregledom naloženih upravnih i drugih mjera za otklanjanje nepravilnosti u primjeni propisa i radu ustanove. Evidencije čine bazu podataka za kvantitativnu i kvalitativnu analizu stanja institucionalne strukture i stanja izvršenja kaznenih sankcija u pojedinoj ustanovi, odnosno odgovarajućoj državnoj jedinici u cjelini (BiH, F BiH, RS, BD BiH), a radi kreiranja politike strategije i pravnog okvira za izvršenje kaznenih sankcija. Indikatori:

1. Inspektori vode evidenciju o izvršenim inspekcijskim pregledima i naloženim mjerama (ZIKS BiH čl.49, ZIKS RS čl.57 st.5.).

2. Inspektori Ministru podnose godišnje pisano izvješće o izvršenim inspekcijskim pregledima, utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama s prijedlozima za otklanjanje povreda odredaba ZIKS-a i propisa donesenih na temelju toga zakona. U izvješću se može ukazati na nedostatke propisa, te predlagati mijenjanje zakonskih rješenja s obrazloženjem sadržaja i pravca promjene (ZIKS BiH čl.49, ZIKS RS čl.57 st.3.).

3. Izvješće može biti dostupno javnosti sukladno odredbama propisa o pristupu informacijama izuzev dijelova čija objava nije u javnom interesu i/ili predstavlja službenu ili drugu tajnu što se utvrđuje provedbenim propisom (ZIKS BiH čl.49, ZIKS RS čl.59 st.8.).

4. Inspektori različitih razina, odnosno odgovarajućih državnih jedinica surađuju radi međusobnog koordiniranja aktivnosti u vršenju poslova inspekcijskog nadzora i dogovora sukladno Ustavima, zakonima i odgovarajućim propisima BiH, FBiH, RS i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (ZIKS BiH čl.10, ZIKS RS čl.57 st.5.).

385

VIII. ULOGA INSTITUCIJE OMBUDSMENA ZA LJUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE U PRAĆENJU I

OSTVARIVANJU LJUDSKIH PRAVA U KAZNENOPOPRAVNIM USTANOVAMA

Očekivani rezultati Osuđena i pritvorena lica koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora mogu bez ograničenja da upućuju molbe, žalbe, i pritužbe nezavisnoj instituciji kao jednoj od zaštitnika njihovih prava. Standardi Osuđena lica imaju pravo obavljati povjerljive razgovore sa inspektorom, ombudsmenom, advokatom i drugim zakonom ovlaštenim službenicima, a u kojima mogu iznijeti razloge svog nezadovoljstva. Nakon obavljene posjete, istraživanja i analize ostvarivanja ljudskih prava u kaznenopopravnim ustanovama, Institucija Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine sačinjava Izvještaj sa odgovarajućim preporukama u cilju otklanjanja uočenih kršenja ljudskih prava. Nadležna ministarstva i ustanove na koje se odnose date preporuke dužna su o aktivnostima preduzetim na njihovoj realizaciji informisati Instituciju Ombudsmana BiH u zadatim rokovima. Indikatori:

1. Prepiska upućena ombudsmenu ili Instituciji iz mjesta u kojima se osobe nalaze u pritvoru, u kojima su zatvorene ili lišene slobode, ne može podlijegati nikakvoj cenzuri, niti se smije otvarati.

2. Razgovori između ombudsmena ili osoba koje je delegirao ombudsmen ne mogu nikad biti nadgledani, niti se u njih može miješati. (ZOM, čl.2078)

3. Osuđenim licima je omogućeno da obavljaju povjerljive razgovore sa inspektorom, ombudsmenom, advokatom i drugim zakonom ovlaštenim službenicima. (EZP 24.3, ZIKS BiH čl. 68)

4. Osuđenim licima je omogućeno da pišu pisma bez ikakve cenzure (EZP 24.1, ZIKS BiH čl.68)

5. Osuđenim licima je omogućeno da bez ograničenja upućuju molbe, žalbe i pritužbe nadležnim organima i tijelima. (EZP 24.1, ZIKS BiH čl.68)

78 Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH broj 32/00, 19/02, 35/04 i 32/06 – u daljem tekstu: ZOM).

386

6. Pritvoreniku ili osuđenom licu ne može se zabraniti slanje molbi, žalbi, i pritužbi. Kada se takva posebna prepiska vrši sa zvaničnim organom koji je nadležan za rješavanje tih pitanja, prepiska će biti povjerljiva.

7. Protiv odluke direktora iz stava 5 ovog Člana osuđeno lice može uputiti predstavku ili drugi podnesak Ministarstvu pravde BiH, inspektoru zaduženom za nadzor rada zavoda, ili uputiti pritužbu državnom ombudsmenu. Navedene podneske s ciljem zaštite svojih prava zatvorenik može upućivati pojedinačno ili kumulativno po svom slobodnom izboru i redoslijedu bez ikakvih ograničenja. (ZIKS BiH čl.140c)

8. U toku izdržavanja kazne, mjeru zabrane ili nadzora, određuje i ukida direktor zavoda. Protiv odluke direktora iz stava 5 ovog Člana, osuđeno lice može uputiti predstavku ili drugi podnesak Ministarstvu pravde BiH, inspektoru zaduženom za nadzor rada zavoda, ili uputiti pritužbu državnom ombudsmenu. (PP čl.27)

9. Zatvorenici, pojedinačno ili grupno, imaju na raspolaganju dovoljno mogućnosti da ulože zahtjev ili pritužbu direktoru zatvora ili bilo kojem drugom nadležnom organu. Ukoliko su zahtjevi ili pritužba odbijeni, razlozi za odbijanje će se zatvoreniku koji je podnio zahtjev odnosno pritužbu objasniti. Zatvorenik čiji su zahtjev odnosno pritužba odbijeni, ima pravo uložiti žalbu na odluku nezavisnom organu. Zatvorenici se neće kažnjavati zbog toga što su podnjeli zahtjev ili pritužbu (EZP 70.1, 70.3, 70.4)

Metodologija rada

1. Obilazak svih prostorija i prostora za boravak osuđenih lica 2. Obaviti razgovor sa osuđenim i pritvorenim licima 3. Obaviti razgovor sa službenim osobljem 4. Obaviti razgovor sa direktorom zavoda 5. Izvršiti uvid u relevantnu dokumentaciju

Lista pitanja

1. Kapacitet i smještaj 2. Zakonodavstvo 3. Sigurnost 4. Zdravstvena zaštita 5. Higijensko-sanitarni uslovi 6. Ishrana 7. Radne i slobodne aktivnosti 8. Vjerske potrebe 9. Pritužbe i žalbe

387

Zajednički program




PRAVA U ZATVORIMA

Prilog 3

PRIJEDLOG ZAKONSKIH PROMJENA KOJE SU POTREBNE ZA USPOSTAVLJANJE PRVOG KORAKA U

USPOSTAVLJANJU NEZAVISNE INSPEKCIJE


389

U okviru prvog koraka u dokumentu se predlaže da se inspekcija za zatvore uspostavi kao jedinica unutar ministarstva pravde, koja je odgovorna ministru pravde. 1. Potrebno je definisati da je nadzor nad radom ustanova u nadležnosti ministarstva pravde, 2. Definisati da se nadzor obavlja putem ovlaštenih lica – inspektora 3. Definisati jedinicu u kojoj je inspekcija i odgovornost rukovodioca jedinice 4. Definisati koje institucije i pojedinci mogu pomagati u vršenju stručnog nadzora 5. Definisati nadzor nad radom ustanova u pogledu kontrole finansijskog poslovanja, radnih odnosa, zaštite na radu, zdravstvene i sanitarne zaštite osuđenih i pritvorenih lica, uslova i načina pripremanja hrane, tako da ih vrše ovlašćeni organi u skladu sa posebnim propisima. 6. Definisati sadržaj nadzora:

- planovi i programi rada zatvora, - organizacija i rad službe obezbjeđenja, - organizacija i rad službe tretmana, - organizacije i rada matične evidencije, - organizacija i rad prijemno-otpusnog odjeljenja, - način određivanja i realizacije programa postupanja, - primjena disciplinskih mjera prema osuđenim licima, - sprovođenje zdravstvenih i higijenskih mjera, - stanje zakonitog i pravilnog postupanja sa osuđenim licima i

licima kojima je uz kaznu zatvora izrečena i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i obaveznog liječenja od zavisnosti,

- primjena uslovnog otpusta, - primjena zakona i drugih propisa koji regulišu oblast izvršenja

krivičnih sankcija, - organizacija rada osuđenih lica, - zaštite prava osuđenih lica, - primjene kriterija kod odobravanja pogodnosti, - stanje objekata, zatvorskih uslova smještaja, grijanja, ishrane,

obezbjeđenja odjeće i obuće osuđenim licima i dr., - primjena otpusta po odluci direktora zatvora, - provjeriti sistem pritužbi i žalbi, - provjeriti izvođenje programa za osuđena lica, - provjeriti sistem pripreme za otpust iz ustanove.

7. Definisati obaveze i dužnosti inspektora. 8. Ugraditi garante koji omogućavaju njegovu nezavisnost. 9. Definisatii, da se način vršenja utvrđuje u Pravilniku i u tom pravilniku definisati priručnik za rad inspekcije. 10. Definisati dužnosti i obaveze rukovodilaca zatvora i cjelokupnog zaposlenog osoblja tokom inspekcije i njihovu suradnju, staviti na raspolaganje svu traženu dokumentaciju i potrebne podatke i omogućiti im nesmetan rad.

390

11. Zagarantirati razgovor sa osuđenim licima bez prisustva radnika zatvora. Oni mogu biti prisutni, samo ako to inspektor zatraži. 12. Kada ocijeni da je to potrebno, inspektor može uzeti izjave na zapisnik. 13. Izvještaj

- Po izvršenom nadzoru inspektor sačinjava pisani izvještaj koji je izbalansiran, fer i otvoren

- Za otklanjanje uočenih nepravilnosti i nedostataka u radu inspektor nalaže određene mjere i rokove za njihovo otklanjanje, a za unapređenje rada daje određene prijedloge ili preporuke

- Na kraju izvještaja o izvršenom inspekcijskom nadzoru inspektori donose zaključak o stanju u ustanovi, a napravljena će biti procjena o poštivanju standarda

- Format izvještaja će biti definisan u Pravilniku 14. Izvještaj se dostavlja Ministru i rukovodiocu zatvora. 15. Zatvor je dužan da postupi po naloženim mjerama i datim rokovima i da o tome pismeno obavijesti rukovodioca jedinice za nadzor. 16. Ako postoje osnovi sumnje da je učinjeno krivično djelo koje je propisano Krivičnim zakonom inspektor je dužan podnijeti izvještaj nadležnom tužilaštvu. 17. Definisati upoznavanje osoblja sa izvještajem. 18. Definisati upoznavanje osuđenih lica sa izvještajem. 19. Precizno efinisati objavu izvještaja – javnost izvještaja. 20. Definisati mogućnost prigovora i postupak, te rokove. 21. Definisati mogućnost žalbe Ministru na naložene mjere i rokove. 22. Definisati da li je odluka Ministra konačna ili je moguć upravni spor. 23. Šta u slučaju da direktor zatvora ne realizira naložene mjere - definisati postupke. 24. Godišnji izvještaj o radu inspekcije. Rukovodilac jedinice za inspekciju bi morao napisati godišnji izvještaj o radu inspekcije za zatvore i dostaviti ga Ministru, a Ministar Parlamentu.

zbornik

Documents