zeleni plan istarske Županije - istra-istria.hr...osiguravamo nadilaženje kriza; ona je nacionalna...
TRANSCRIPT
Strategija održivog razvoja
ZELENI PLAN ISTARSKE ŽUPANIJE
Koordinator projekta: Vjeran Piršić – EKO Kvarner
Urednik studije i glavni koordinator: Prof. Dr. sc. Vladimir Lay
Njivice, otok Krk
27. prosinca 2014
Studiju izradili:
1. Hrana
Mr. sc. Roman Ozimec dipl. ing. agr.
Dr. sc. Miljenko Ernoić dipl. ing. agr.
2. Gospodarenje vodnim resursima
Tina Ninčević
3. Energija
Doc.dr.sc. Goran Krajačić, dipl. ing. – FSB
Nikola Matak, bacc. Ing. Stroj. – FSB
4. Arhitektura, krajobraz i prostorno planiranje
Red. prof. Ljubomir Miščević, dipl. ing. arh. - AF i KPKHR
5. Odgovorni i održivi turizam
Nedo Pinezić
6. Gospodarenje otpadom
Dejan Kosić
7. Upravljanje i održivo korištenje zaštićenih prostora prirode
Marija Martinko, dipl. ing. biol.
Mr. sc. Roman Ozimec dipl. ing. agr.
8. Transport
Vjeran Piršić
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
2
1 Hrana
1.1 Uvod
Hrana danas ima višestruku dimenziju. Ona je uvjet za opstanak, resurs bez kojeg se ne može;
ona je roba kojom se trguje, stvorena kroz poljoprivredu, dio gospodarstva; hrana je
elementarni strateški resurs kojim osiguravamo sigurnost, upravljamo sustavima te
osiguravamo nadilaženje kriza; ona je nacionalna vrijednost: kroz sorte, pasmine, tradicijske
specijalitete, elemente poljoprivredne arhitekture, etno baštine te konačno, hrana je znanje u
koje su utkana iskustva prethodnih generacija kroz tradicijska znanja i vještine. Možemo
zaključiti: Hrana je nužna individualna potreba i apsolutna društvena odgovornost.
Naftaške i bogate mnogoljudne zemlje s izraženim industrijskim rastom kupuju
poljoprivredno zemljište diljem svijeta. Trebamo se pitati: Zašto? Prema projekcijama svijet
bi trebao 2050. godine dosegnuti 9-12 milijardi ljudi te prehranjivati barem 2 milijarde ljudi
više nego danas i to pri pogoršanim klimatskim, političkim i okolišnim prilikama, a već danas
preko 1,2 milijardi ljudi gladuje. Kako ćemo rješavati probleme prehrambene sigurnosti? Na
lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili pak globalnoj razini? U takvom scenariju, jasno je da će
svjetske i europske institucije donositi strategije i planove za globalno rješavanje problema
hrane. Ono što mi možemo učiniti je postizanje prehrambene neovisnosti na lokalnoj i
regionalnoj razini, uz istovremeno očuvanje prirodnih resursa i okoliša.
Poljoprivreda kao temeljna djelatnost koja osigurava prehrambenu neovisnost ostavlja pri
tome strahoviti trag na stanje okoliša odnosno prirodu. Kako bi se očuvao okoliš, a opet
proizvele dovoljne količine hrane dostupne cijeloj populaciji stanovništva uz što manji udio
fosilne energije, ponovno se zaokreće globalna poljoprivredna politika prema manjim
proizvodnim sustavima. Potpore koje se daju za razvoj i održivost poljoprivredne djelatnosti
se od prvobitnog pokušaja industrijalizacije poljoprivrede usmjeravaju prema manjim
obiteljskim sustavima proizvodnje hrane. O tome zorno govori i odluka Generalne skupštine
Ujedinjenih naroda kojom je 2014. godina proglašena Međunarodnom godinom obiteljskih
poljoprivrednih gospodarstava.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
3
Uz to je i Europski parlament kroz Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj donio prijedlog
rezolucije o budućnosti malih poljoprivrednih gospodarstava (2013/2096 INI) kojom daje
poseban značaj snažnijem razvoju i očuvanju obiteljskih gospodarstava koja se bave
proizvodnjom hrane. Među različitim mjerama koje se preporučuju državama članicama EU,
navodi se i davanje potpore od strane lokalne zajednice (gradova i općina) obiteljskim
gospodarstvima u obliku prodaje vlastitih proizvoda na tržnicama: „potiče na povećanje
izravne prodaje na lokalnim i regionalnim tržištima, uključujući tradicionalne proizvode, na
razvoj pojednostavljenih oblika prerade u malim poljoprivrednim gospodarstvima
pridržavajući se načela odgovornosti, ali bez razrađenog sustava kontrole; također poziva
teritorijalne samouprave na veću aktivnost u razvoju infrastrukture za izravnu prodaju,
uključujući lokalne i gradske tržnice, olakšavajući tako potrošačima pristup jeftinim, svježim i
kvalitetnim poljoprivrednim proizvodima;“
„smatra da u rješavanje problema malih poljoprivrednih gospodarstava osim zajedničke
poljoprivredne politike moraju biti uključene i ostale politike EU-a, između ostalog kohezijska
politika, radi doprinosa poboljšanju tehničke infrastrukture i pristupu javnim uslugama u
ruralnim područjima, a iz sredstava Europskog socijalnog fonda potrebno je financirati
društveno-socijalna djelovanja koja se tiču socijalne uključenosti, obrazovanja, stručnog
osposobljavanja, prenošenja znanja; budući da ta gospodarstva nemaju veliki utjecaj na
tržište, također se može dopustiti dodatna potpora iz državnih sredstava sukladno pravilima
usklađenima s Europskom komisijom i bez kršenja pravila tržišnog natjecanja;“
Sve ove činjenice su signal da se valja okrenuti ka zadovoljenju prehrambenih potreba
stanovništva iz vlastitih i to što prirodnijih izvora te pri tome koristiti sve raspoložive resurse
kojima se potiče proizvodnja hrane. Pri tome je uloga tržnica kao središnjih mjesta prodaje
domaćih proizvoda posebno u gradovima itekako značajna.
Slika: Tržnica u Pazinu 1878. godine (prema Ernoić i sur., 2014)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
4
Danas, krajem 2014. godine, već duboko u 21. stoljeću potpuno smo svjesni kako je
dosadašnji poljoprivredni model istrošen, kako je industrijalizacija poljoprivrede dovela do
regionalnog odumiranja ove grane privrede uz destabilizaciju svih dosadašnjih sustava
vrijednosti koji su se temeljili upravo na vrijednosti proizvodnje hrane. Svjesni smo kako je
agrobioraznolikost trenutno najugroženiji dio bioraznolikosti svijeta, uz ubrzani nestanak
brojnih sorti i pasmina biljnih kultura i domaćih životinja, ali i dosadašnjih poljoprivrednih
vještina i znanja proizvodnje i skladištenja proizvoda, temelja opstanka čovjeka i
civilizacije.Potrebno je dugoročno planiranje proizvodnje i samoopskrbe hranom
(samodostatnost), uz stvaranje ekološki i ekonomski opravdanog viška proizvoda.
Stoga je cilj ove Studije iznalaženje novih modela održive, zelene proizvodnje hrane u Istri,
kao:
evolucija sadašnjeg modela i opstanak poljoprivrede,
stvaranje osnove za strateško regionalno osiguranje hrane,
definiranje i uspostavljanje temelja za održivu proizvodnju hrane.
Model koji se temelji na prepoznavanju dosadašnjih sustava vrijednosti i praksi, odnosno
definiranje temeljaza proizvodnju hrane u Istri, temelja koji se sastoji od: nastanka i razvoju
poljoprivrede Istre s ključnim elementima i evoluciji agrobioraznolikosti, analize trenutnog
stanjai potencijala proizvodnje hrane u Istri i potencijali proizvodnje te konačno smjernice za
segment hrane u okviru Zelenog plana Istre, kao evoluciju dosadašnjeg modela poljoprivrede i
stvaranja strateškog regionalnog osiguranja hrane. Proizvodnja hrane prvenstveno je pitanje
strategije i opstanka regije, zatim kao elementa za održavanje ekosustava, staništa,
agrobioraznolikosti i prateće bioraznolikosti te konačno korištenja viškova kao elementarne
turističke atrakcije i čimbenika gospodarskog razvoja.
1.1.1 Prirodne osnove poljoprivrede Istre
Elementarne prirodne osnove za razvoj poljoprivrede i proizvodnju hrane su: geomorfologija,
pedologija i klima. Ove prirodne osobine daju povoljne i specifične agroklimatske uvjete, u
kojima su vrijedni i radišni ljudi, oblikovali cijeli niz autohtonih biljnih sorti, prije svega
maslina, vinove loze, ali i ostalih korisnih sorti ratarskog bilja, voćaka i povrtnica te
pašnjačkih kultura, kao i pasmina domaćih životinja. Neke su kulture postale prepoznatljivi
simbol Istre kao što je boškarin, istarsko govedo, dok se istarska koza nalazi na grbu Istre, pa
time i na hrvatskom nacionalnom grbu.
1.1.2 Geomorfologija Istre
Istra pripada dijelovima Hrvatske s najvećom raznolikosti krajobraza, ekosustava i staništa, pa
time i agrobioraznolikosti, kako biljnih sorti i pasmina domaćih životinja, tako i prateće
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
5
bioraznolikosti. Tome prvenstveno doprinosi činjenica da se Istra, odnosno istarski poluotok
prema geološkoj i geomorfološkoj strukturi dijeli na tri potpuno različita područja:
Bijela Istra: predstavlja brdoviti sjeverni i sjeveroistočni rub poluotoka koji pripada
masivu Dinarida, a karakterizira je izražena površinska okršenost, podzemno protjecanje vode
i slabije izražen biljni pokrov.
Siva Istra: nalazi se jugozapadno od Bijele Istre, a čini je niže pobrđe nepropusnog
fliša (građenog od lapora, gline i pješčenjaka),koji u kontaktu s vapnencima predstavlja
izvorišno područje svih istarskih rijeka.
Crvena Istra: je vapnenačka zaravan uz morsku obalu prekrivena osebujnim
pedološkim supstratom, zemljom crvenicom (terra rossa), znatnim udjelom vrlo dubokom i
pogodnom za poljoprivredu većine mediteranskih kultura.
Slika: Karta 1 - Geomorfološka karta Istre
1.1.3 Pedologija Istre
Istarska tla dijele se na 4 cjeline na temelju geološko-litoloških, geomorfoloških, hidroloških,
klimatskih i vegetacijskih prilika te njihovih međusobnih odnosa.
Brdsko-planinsko područje Učke i Ćićarije: ogoljeno je u geološkoj prošlosti, te je
zemljišni pokrivač, ostao sačuvan samo u pukotinama. Stvara se plitko, mlado, humusno tlo,
vapneno-dolomitna crnica te smeđe tlo na vapnencu.Razvijena je šumska vegetacija, a od
poljoprivrede stočarstvo.
Flišno područje središnje Istre: podložno je trošenju, ima više silikata i malo krša.
Dominiraju mlađa, plitka, suha tla: slabo plodan silikatno-karbonatni sirozem i nešto plodnija
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
6
karbonatna rendzina, koji ispiranjem karbonata postupno prelaze u smeđa tla. Samo su
terasaste zaravni i blage padine uz obradu i gnojidbu dobre za poljoprivrednu proizvodnju.
Istarska ploča: obuhvaća različite tipove crvenica (terra rossa), koje su u
površinskom sloju siromašne humusom. Uz povećano ispiranje nastaju lesivirane (isprane)
crvenice. Na uzvisinama su iz matičnog vapnenca nastala smeđa plitka tla, a na eolskim
sedimentima eutrična smeđa tla.
Doline i polja (doline rijeka: Mirna, Raša, Boljunčica, Pazinčica, Dragonja i Rižana;
polja: Čepićko i Krapansko): grade mlađe naplavine, sedimenti pretežno karbonati flišnog
podrijetla. Uz prekomjerno vlaženje nastaju močvarno-glejna tla, koja su zbog opsežnih
melioracijskih zahvata danas pogodna za intenzivnu poljoprivredu.
Slika: Karta 2 - Pedološka karta Istre
1.1.4 Klima Istre
Klimu uvjetuje činjenica da je Istra mediteranski poluotok s 3 strane okružen morem.
Udaljavanjem od mora sredozemna klima prelazi u umjerenu kontinentalnu. Istra je smještena
u razmjerno toplom pojasu, pod utjecajem Atlantika, izvora topline i vlage. Važan je i položaj
na sjevernom rubu Jadranskoga mora, na prijelazu Sredozemlja i Euroazije. Stoga su u Istri
prisutne uglavnom blage i vlažne zime, dok su ljeta vruća i sparna. Klimatološki, Istra ima
umjereno toplu klimu, dok najviši predjeli imaju gorsku, odnosno borealnu klimu, uz tri tipa
podneblja. Zapadni obalni pojas ima sredozemnu klimu (Cs), istočni, u Liburnijskom
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
7
primorju ima umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom (Cfa), a unutrašnjost Istre ima
toplo ljeto (Cfb). Klime Cfa i Cfb imaju još uvijek mnoge sredozemne, odnosno
submediteranske značajke.
Na temperature u Istri utječu kopno, more i nadmorska visina. Najniži obalni dio, do oko
150m, ima prosječnu siječanjsku temperaturu iznad 4°C, a srpanjsku od 22–24°C. Porastom
nadmorske visine u unutrašnjosti Istre prosječne siječanjske temperature snižavaju se na 2–
4°C, u najvišim predjelima i ispod 2°C. Srpanjske su u unutrašnjosti 20–22°C, na Ćićariji 18–
20°C, na najvišim vrhovima i ispod 18°C. Prostorni raspored oborina u Istri pod neposrednim
je utjecajem reljefa, a veći dio vlažnoga zraka dolazi s jugozapada. Brdoviti predjeli na
sjeveroistoku su najkišovitijis više od 1500mm oborina, a masiv Učke i iznad 2000mm.
Najmanje kiše padne na zapadnoj i sjeverozapadnoj obali, 800-900mm.Količina oborina raste
od zapada prema istoku Istre, anajviše oborina padne u jesen (listopad i studeni). Najmanje je
oborina na kraju zime i početku proljeća te ljeti. Velika varijabilnost oborina može povećati
opasnost od suše, koja je najveća na zapadnoj obali. Snijeg je na obali Istre rijetka pojava, a
više od 20 dana snijega imaju Slavnik, Učka i najviši vrhovi Ćićarije. Vjetrovi najčešće pušu
iz smjera sjeveroistoka i istoka (bura) i jugoistoka (jugo).
Slika: Karta 3 - Klimatska karta Istre
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
8
1.2 Razvoj i stanje poljoprivrede Istre
1.2.1 Nastanak i razvoj poljoprivrede u Istri
Poljoprivreda se počela razvijati prije oko 18000 godina u okviru neolitičke poljoprivredne
evolucije. Ozbiljnija poljoprivredna proizvodnja je u Istri započela prije oko 10000 godina, a
intenzivira se krajem neolita, prije oko 8000 godina. Uz pojavu prvih poljoprivrednih oruđa,
kamenih žrvnjeva i motika te kremenih srpova, prve kulture u uzgoju su: pirevi i pšenice
(Triticumsp.), ječam (Hordeumvulgare), zob (Avenasp.), bob (Viciafaba), sjekirica
(Lathyrussativus), kupus ili raštika (Brassicaoleraceassp.), vinova loza (Vitisvinifera) te
maslina (Oleaeuropea). Od domaćih životinja uzgaja se najprije pas (Canisfamiliaris), pa
ovca (Ovissp.), koza (Caprasp.) i govedo (Bossp.).
U bakreno, brončano i željezno doba, sve do 1. stoljeća, uz već poznate kulture, u uzgoj se
uvode: proso (Panicummilliaceum), raž (Secalecereale), leća (Lensculinaris), grašak
(Pisumsativum), smokva (Ficus carica) i druge voćke. U brončano doba, u vrijeme ilirskog
plemena Histra, po kojemje Istra i dobila ime, prije oko 5000 godina, uz krčenje i paljenje
šuma, mijenjaju se vodotoci, grade lokve, suhozidi, pastirske nastambe, za Istru tipični kažuni
i drugi elementi suhozidnepoljoprivredne arhitekture, vidljivi i danas u Istri.
U antici, uz dominaciju Rimskog carstva na poluotoku, počinju se uzgajati: bajam
(Ammygdaluscommunis), breskva (Prunuspersica), agrumi (Citrussp.), artičoka
(Cynarascolymus), riga (Erucavesicaria), mak (Papaversomniferum) i pinija
(Pinuspinea),kao i neke danas zaboravljene kulture: lećasta grahorica (Viciaervilia) i sjetveni
podlanak (Camelinasativa). Od domaćih životinja snaži uzgoj konja (Equuscaballus),
magaraca (Equusasinus), svinja (Susscrofa), pčela (Apismelifera) i golubova (Columbalivia).
U poljoprivredu se uvodi željezni plug.
Doseljenjem Slavena u 7. stoljeću, Istra je obogaćena novim sortama ratarskih kultura te
voćki, kao što su jabuka (Malusdomestica), kruška (Pyruscommunis), dunja
(Cydoniaoblonga), šljiva (Prunusdomestica), trešnja (Cerasusavium), kao i novim pasminama
goveda, ovaca i pasa.
U ranom srednjem vijeku u uzgoj dolaze kulture dalekoistočnog porijekla: mandarina (Citrus
reticulata), žižula (Zyzyphusjujuba), nešpola (Eriobotryajaponica) te dudov svilac (Bombyx
mori). Otkrićem Novoga svijeta, do kraja 18. stoljeća pojavljuju se nove kulture: krumpir
(Solanumtuberaceum), rajčica (Lycopersicumlycopersicum), paprika (Capsicumanuum),
kukuruz (Zeamays), grah (Phaseolussp.), duhan (Nicotianasp.), agava (Agave americana).
Neke su postale značajne u poljoprivredi Istre, posebno krumpir, kukuruz i duhan. Pojavljuje
se i puran (Meleagrisgallopavo). Od 19. i kroz 20. stoljeće, započinje uzgoj nekih autohtonih
vrsta: buhača (Tanacetumcinerarifolium), ružmarina (Rosmarinusofficinalis) i šafrana
(Crocussp.) te introducirane lavande (Lavandulasp.).
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
9
Vinova loza, maslina, voće, povrće, žitarice te ovce, koze, magarci i goveda temelj su istarske
poljoprivrede, a stari maslinici, vinogradi, livade, pašnjaci, oranice, vrtovi, vrtače te izvorne
sorte i pasmine ključne su za nastanak istarskih krajobraza i očuvanje cjelokupne biološke
raznolikosti. Evolucijom poljoprivrede neke kulture se razvijaju u veliki broj sorti i pasmina, a
neke izumiru. Neke se ovdje kontinuirano uzgajaju više tisućljeća, neke tek stotinjak godina, a
neke su možda zauvijek nestale. Tako su gotovo sve žitarice koje se u Istri uzgajaju u
kontinuitetu od 8000 godina, danas gotovo nestale, kao i zajednica strnišnih korova te
populacija starih mahunarki. Broj konja, magaraca, goveda, koza i svinja pao je na granicu
opstanka, dok su neke novije kulture: kukuruz, rajčica ili krumpir, postale dominantne. S
druge strane, maslinarstvo i vinogradarstvo se neprestano razvija i unaprjeđuje, pa se danas u
21. stoljeću, Istra diči upravo ovim perjanicama svoje poljoprivrede.
1.2.2 Stanje poljoprivrede u Istri
Poljoprivreda, je oduvijek je bila važna gospodarska grana u Istri. Do sredine 20. stoljeća bila
je glavna gospodarska djelatnost, a do kraja stoljeća njezin je udio u gospodarstvu Istarske
županije pao na manje od 10%. Premda je imala povoljne prirodne uvjete za evolutivni
razvoj, vrlo se sporo razvijala zbog intenzivnih procesa deagrarizacije i depopulacije sela, koji
su bili poticani gospodarskom politikom od 1945. do 1990-ih. Površina poljoprivrednog
zemljišta u Istri stalno se smanjuje zbog nekorištenja, urbanizacije, izgradnje infrastrukture i
gospodarskih objekata, pa su od 1970-ih oranične površine smanjene za gotovo 30%. Glavni
su poljoprivredni proizvođači obiteljska gospodarstva, koja posjeduju više od 80% ukupnih
poljoprivrednih površina, a najvažnije su gospodarske djelatnosti: vinogradarstvo i vinarstvo,
stočarstvo (govedarstvo, peradarstvo, svinjogojstvo, ovčarstvo), maslinarstvo, povrćarstvo,
ratarstvo, proizvodnja ukrasnog i krmnoga bilja te sjemenarstvo.
Razvoj istarske poljoprivrede ograničavaju nemogućnost intenzivne proizvodnje zbog zaštite
podzemnih i nadzemnih voda i mora, neizgrađena infrastruktura za navodnjavanje,
nerazvijena preradbena industrija, neorganiziranost proizvodnoga sustava, rizik od šteta zbog
prirodnih nepogoda (suša, niske zimske temperature), nerazvijenost tržišne infrastrukture.
Budući da se u svojoj djelatnosti koristi zemljištem i prirodnim prostorom, bitan je čimbenik
njihove zaštite i razvitka, pa njezina važnost prelazi granice mjerljive ekonomskim i
proizvodnim pokazateljima.
Istarska županija (IŽ) najrazvijenija je županija u Hrvatskoj, što joj daje prednost i za daljnji
razvoj poljoprivrede odnosno proizvodnje hrane. Prema podacima ŽRS-a IŽ za razdoblje
2011.-2013. Istarska županija raspolaže sa 169.000 ha poljoprivrednog zemljišta (obradivo
zemljište i pašnjaci), koje je većim djelom, odnosno 72% u privatnom vlasništvu. Od ukupnih
poljoprivrednih površina oko polovica ili 82.000 ha je obradivo poljoprivredno zemljišta
sljedeće strukture:
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
10
57.000 ha oranica i vrtova
5.500 ha vinograda
2.500 ha voćnjaka
17.000 ha livada
Uz to u IŽ nalazi se čak 87 000 ha pašnjaka i 95.000 ha šuma (35.000 ha državnih i 60.000 ha
privatnih šuma), te 18.000 ha neplodnog zemljišta (13.600 ha državnog i 4.400 ha
privatnog)(Izvor: ŽRSIŽ). Upravo ovako velike pašnjačke površine predstavljaju veliki
agrobiološki potencijal Istre. Struktura i oblik vlasništva koji je dominantno privatan i kod
poljoprivrednog i kod šumskog zemljišta predstavljaju prednost i potencijal za razvoj
obiteljskog poduzetništva u proizvodnji hrane jer omogućuju održivost OPG-a kroz razvoj
tradicionalnih oblika poljoprivredne na moderan način, diversifikacije zanimanja na selu, veće
dodane vrijednosti proizvoda, razvoj svi oblika turizma i dr.
Grafikon: Rang županija prema društveno-ekonomskim indikatorima
i indikatorima tržišta rada
Od ukupnog poljoprivrednog zemljišta vrlo malo se, odnosno svega oko 20.690 ha nalazi u
ARKOD sustavu te ostvaruje prava na potpore koje se isplaćuju od strane države (APPRRR
31.12.2012.). Koliko je dobro da se poljoprivredno zemljište većinom nalazi u vlasništvu
fizičkih osoba, odnosno samih poljoprivrednika jer se na taj način osigurava održivost te
proizvodnje toliko je loša i nepovoljna veličina poljoprivrednih čestica te izrazita usitnjenost
gospodarstava.
Tako prema statističkim podacima čak oko 19.000 OPG-a posjeduje prosječno 6,4 ha
poljoprivrednog zemljišta, a od toga je svega 3,8 ha obradivo zemljište. U toj strukturi najveći
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
11
je udio odnosno oko 68% onih s manje od 5 ha ukupnog poljoprivrednog zemljišta, onih
srednje veličine od 5 do 10 ha je oko 20% dok je onih sa više od 10 ha svega 12%. Takva
distribucija u kojoj se više od dvije trećine gospodarstava nalazi na negativnoj strani Gaus-ove
krivulje je izrazito nepovoljna.
Grafikon: Distribucija OPG-a prema veličini poljoprivrednog zemljišta
Još je nepovoljnija situacija kada se uzme u obzir da je prosječna veličina obradive čestice tek
0,22 ha, odnosno svega 2.200 m2. To u praksi znači da prosječno gospodarstvo ima 3,8 ha
obradivih površina raspodijeljenih u čak 17 parcela. Takva struktura gospodarstva bez
osmišljenog sustava okrupnjavanja i udruživanja nema budućnost u poljoprivrednoj
proizvodnji, jer nije u stanju primijeniti optimalne i održive tehničko-tehnološke procese koji
bi jamčili dohodovnu proizvodnju. Takvo trenutno stanje rezultira i činjenicom da je tek nešto
više od 30% OPG-a ili njih oko 5.900 registrirano u upisniku poljoprivrednih proizvođača za
tržišnu proizvodnju, dok se svega oko 1.000 OPG-a bavi poljoprivredom kao isključivom
proizvodnjom. Drugim riječima velika većina registriranih OPG-a bavi se poljoprivrednom
proizvodnjom za podmirenje vlastitih potreba. (Podaci iz ŽRSIŽ 2011-2013).
1.2.3 Potencijal poljoprivrede u Istri
Temeljem prikazanih podataka možemo zaključiti da je veliki dio poljoprivrednih površina u
Hrvatskoj, a posebno u Istri tržišno neaktivan, odnosno da se od ranije spominjanih oko
82.000 ha obradivih poljoprivrednih površina svega 20-tak tisuća ili samo 25% nalazi u
ARKOD sustavu. Ako u to uzmemo u obzir još toliko pašnjaka, tada je taj odnos daleko
nepovoljniji.
0
20
40
60
80
< 5 5 do 10 > 10
Udio (%)
Udio (%)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
12
Županija Gospodarstva Zemljište
broj % površina, ha %
Zagrebačka 16.681 8.67 65.932 6.47
Osječko-baranjska 15.840 8.23 206.314 20.24
Splitsko-dalmatinska 15.149 7.88 14.621 1.43
Bjelovarsko-bilogorska 13.606 7.07 88.982 8.73
Koprivničko-križevačka 11.921 6.20 70.373 6.90
Sisačko-moslavačka 10.351 5.38 58.063 5.70
Vukovarsko-srijemska 9.896 5.14 127.131 12.47
Varaždinska 9.747 5.07 29.343 2.88
Krapinsko-zagorska 9.109 4.74 19.145 1.88
Virovitičko-podravska 8.778 4.56 81.412 7.99
Dubrovačko-neretvanska 8.559 4.45 8.408 0.82
Brodsko-posavska 8.307 4.32 59.409 5.83
Zadarska 7.482 3.89 21.174 2.08
Istarska 6.944 3.61 20.691 2.03
Međimurska 6.711 3.49 29.416 2.89
Šibensko-kninska 6.637 3.45 6.224 0.61
Karlovačka 6.195 3.22 22.418 2.20
Požeško-slavonska 5.763 3.00 40.298 3.95
Grad Zagreb 5.752 2.99 14.691 1.44
Ličko-senjska 5.140 2.67 25.432 2.49
Primorsko-goranska 3.797 1.97 10.005 0.98
Ukupno 192.365 100.00 1,019.483 100.00
Izvor: APPRRR; Obrada: Ministarstvo poljoprivrede
Tablica: Korišteno zemljište i broj aktivnih PG iz Upisnika s prijavljenim površinama u ARKOD-u po
županijama, stanje 31. prosinca 2012.
Veličina prosječnog gospodarstva, koje se nalazi u upisniku, izražena u hektarima
poljoprivrednih površina u Istri iznosi 2.98 ha i značajno je manja od prosjeka na razini
Hrvatske koji iznosi 5.3 ha. Sve to upućuje na velike potencijale koji leže u neaktivnom
poljoprivrednom zemljištu i mogućnosti okrupnjavanja i povećanja proizvodnje hrane u Istri.
Struktura ostvarenih potpora iz mjera ruralnog razvoja u razdoblju od 2008. do 2012. godine
ukazuje da se Istarska županija od 21 županije nalazi na 12 mjestu prema visini isplaćenih
potpora. Međutim posebno valja istaći da se prema isplaćenim potporama za očuvanje
izvornih i zaštićenih pasmina s iznosom većim od 20 milijuna kuna nalazi na čak drugom
mjestu, odmah iza Sisačko-moslavačke županije. Od ukupno isplaćenih potpora u navedenom
razdoblju čak više od 20% odnosi se na očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina. Upravo sve
činjenice koje smo naveli, a to su velike pašnjačke površine, očuvana agrobioraznolikost u
pasminama domaćih životinja te razvijena turistička djelatnost govore u prilog daljnjem
razvoju i ulaganju upravo u taj dio poljoprivrede.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
13
Slika: Štacija - tradicijsko stočarsko poljoprivredno gospodarstvo Istre,
Štacija Špin (Foto: R. Ozimec)
1.3 Agrobioraznolikost i prepoznatljivi prehrambeni proizvodi
1.3.1 Agrobioraznolikost Istre
Jedan od najvažnijih elemenata razvoja poljoprivrede je udomaćivanje divljih vrsta biljaka i
životinja te njihova introdukcija u poljoprivrednu proizvodnju. Daljnjom selekcijom nastaju
sorte kulturnog bilja i pasmine domaćih životinja, ali u agrobioraznolikost ubrajamo i divlje
vrste gljiva, biljaka i životinja koje čovjek koristi i može ih početi uzgajati.
Agrobioraznolikost Istre je posebno izražena kako zbog geomorfološke, klimatske i
raznovrsnostibiotopa, te položaja na razmeđubiogeografskih cjelina, tako i uslijed burnih
povijesnih i socijalno-ekonomskih čimbenika te svojevrsne dugotrajne izoliranosti poluotoka.
Za ovo zahtjevno područje, interakcijom genetičke osnove udomaćenih sorti i pasmina, želje i
potrebe Istrana koji ih tisućljećima selekcioniraju te utjecajem okoliša nastale su neke
jedinstvene, ovom području prilagođene sorte i pasmine.
Za crvenu Istru tipične su kulture maslina i vinova loza. Za područje Istre tipične su sorte
maslina: buža, istarska bjelica, rošinjola, dok su brojne sorte: istarska črnica, moražola,
plominka, žižolera, bova porečka, brijunka, osebujne sorte proširene samo ovdje. Od
introduciranih sorti ističu se talijanske: leccino, pendolino, ascolanatenera, frantoio i
picholino.
Centralna Istra, Južna i Zapadna Istra pripadaju u IV. rajon vinogradarske proizvodnje
Hrvatske s dominantnim udjelom bijelih sorti (preko 70%). Od sorti vinove loze, za Istru je
tipična izvorna sorta crnog grožđa teran, a bijelog malvazija istarska bijela. U uzgoju su još
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
14
izvorne sorte: muškat ruža porečki, momjanski muškat, hrvatica, brajdenica, plavina,
draganela, opačevina, izolana, brajkovac, rubela. Od introduciranih sorti odlične su se
pokazale: borgonja (gamay), merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc, chardonnay, muškat
žuti, ugni blanc, pinot crni, bijeli i sivi, trevignan (trbljan).
Za crvenu Istru je najtipičnija voćka ipak smokva, s autohtonim sortama: istarska bjelica,
ficodellamadonna, petrovača bijela i crna, miljska, te lješnjaci, od kojih su prisutne dvije
izvorne sorte: istarski duguljasti i istarski okrugasti lješnjak.
Od povrtnica,na području Istre u proizvodnji je redovito domaća raštika, stara povrtnica,
nezaobilazna u svakodnevnoj prehrani. Od pamtivijeka su u uzgoju stare sorte povrtnica: luk,
ljutika, češnjak, bob, slanutak, grah poljak, salata, tikve, dinje, i drugo. Na području Istre
prisutne su autohtone sorte luka: istarski ljubičasti i istarski žuti luk.Od ratarskih kultura na
prvom mjestu su stare pšenice, naročito pšenica brkulja, zatim domaći ječam (škandeja,
šestored), te domaća raž; kukuruzi, (trukinja, fermentun) zatim zob i proso. Na poljima su
nastale prastare domaće sorte boba i bobice, zatim graha poljaka te leće.Od krmnih kultura u
proizvodnji je udomaćena lucerna (rabašpanja), a treba istaknuti udomaćeni istarski blještac
(kanarska trava, svjetlica; Phalariscanariensis L.)
Od pasmina domaćih životinja posebno se ističe istarsko govedo, boškarin. Poznata je i
istarska koza, vrlo dugačke kostrijeti, većinom bijele boje, a uz koze u uzgoju je i osebujna
istarska ovca i istarski magarac. Od peradi, osim domaće istarske kokoši, Istra je bila na glasu
po istarskom puranu, pasmini purana vrlo srodnoj divljoj, ishodišnoj, sjevernoameričkoj vrsti.
Međutim, introdukcija kanadske hibridne linije Nichols, kolokvijalno nazvane pazinski puran,
potisnula je izvorne populacije.
Slika:Mladi ovnovi istarske ovce (Foto: R. Ozimec)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
15
1.3.2 Prepoznatljivi prehrambeni proizvodi Istre
Poljoprivredne proizvode Istre možemo podijeliti na poljoprivredne prehrambene proizvode i
prerađevine: hranu i piće te poljoprivredne neprehrambene proizvode. U okviru prehrambenih
široka je paleta proizvoda: meso i mesne prerađevine, mlijeko i mliječni fermenti, sir, brašno i
pekarski proizvodi, jestiva ulja, masline i prerađevine od maslina, prerađevine voća – suho
voće, pekmezi, džemovi, marmelade; prerađevine povrća – suho povrće, koncentrati,
ukiseljeno povrće, povrće u ulju te med i proizvodi na bazi meda. Tko još nije čuo za: istarski
pršut, kaštradinu, istarsku janjetinu, suhi tvrdi ovčji istarski sir, a tu su i brojni zaboravljeni
proizvodi.
Pića Istre su, naravno uz vodu, domaći prirodni sokovi, vino, destilati i fermentati. Istarska
bijela i crna vina, desertno vino prošek, istarska lozovača - grapa, travarica, rakija biska, tek
su djelić bogate palete. Treba izdvojiti doista široku paletu tradicijskih jela i specijaliteta Istre,
a u koja su često uključeni i pripadnici divlje flore i faune. Tradicijska jela su kombinacija
poljoprivredne proizvodnje, kulture te narodne tradicije i u okviru gastro-turizma
predstavljaju vrhunsku interakciju s ovim prostorom.
Istarski pršut prvi je proizvod koji je dobio oznaku izvornosti u Hrvatskoj, a vjerojatno će
nakon dogovora sa Slovenijom biti prvi proizvod koji će imati potvrđenu oznaku izvornosti na
EU razini. Jedinstven je po načinu uzgoja svinja, obrade buta, soljenja i paprenja te
kvalitetnog sušenja isključivo na vjetru (buri) i bez dima. Koristi se but zrelih svinja
kontroliranog porijekla, uzgoja i hranidbe starijih od 9 mjeseci i težine oko 180 kg. Obrada
sažima tradiciju koja se prenosi s koljena na koljeno. Istarski pršut zrije godinu dana
oplemenjen morskom solju i prirodnim mirodijama. Proizvodnja započinje zimi, a cjelokupna
obrada, priprema, sušenje i zrenje obavljaju se ručno i svaki je pršut autorsko djelo. Pršut se
ručno reže i poslužuje.
Slika 4. Rezanje istarskog pršuta na tradicijski način,
Muzej pšenice, masline i loze, Baredine(Foto: R. Ozimec)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
16
Koliko je drevna tradicija pojedinih istarskih proizvoda, teško je i povjerovati. Istarska
maslinova ulja ističe Plinije stariji u 1. stoljeću kao najbolja na svijetu, a drugi rimski pisac
Kasiodor početkom 5. stoljeća, ističe Istru kao pokrajinu s tri izvrsna proizvoda: vina, ulja
(maslinova) i žita, smočnicom kraljevskoga grada. Konačno, očuvanjem domaćih tradicijskih
sorti kulturnog bilja i pasmina domaćih životinja te divljih populacija s raznovrsnom ili
potencijalno uporabnom vrijednosti ćemo i ubuduće, zajedno sa sve brojnijim turistima,
uživati u jedinstvenim krajobrazima, iznimnoj bioraznolikosti i nezaboravnim mirisima i
okusima Istre.
1.4 Postulati, vizija i strategija proizvodnje hrane
1.4.1 Postulati održive proizvodnje hrane
Osnovni postulati proizvodnje hrane za područje Istre su:
Oslonac na obiteljska poljoprivredna gospodarstva
Održivo korištenje resursa
Oslanjanje na tradicijske kulture i kultivare (sorte i pasmine)
Očuvanje agro i prateće bioraznolikosti
Proizvodnja tradicijskih proizvoda
Direktna ponuda tržištu
Udruživanje u interesne udruge
Integracija u turizam
Evolucija i inovativnost (tehnologija)
Poticanje zakonodavstva u regionalnoj proizvodnji i plasmanu hrane
Razvoj strateške prehrambene neovisnosti
1.4.2 Vizija
Održiva proizvodnja hrane na tradicijskim načelima s tradicijskim kultivarima, kao uvjet
uspostavljanje strateške prehrambene neovisnosti, očuvanja agro i bioraznolikosti, znanja i
vještina te hrane kao prepoznatljivog elementa baštine i turističke ponude Istre.
1.4.3 Strategija proizvodnje hrane
Spoj elemenata agrobioraznolikosti s razvijenom turističkom ponudom, koja ima dugu
tradiciju u Istri daje gotovo savršenu mogućnost održivog razvoja tradicijske poljoprivredne
proizvodnje prema načelima ekološke poljoprivrede. Ovako dizajnirani razvoj poljoprivredne
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
17
djelatnosti čak i uz one nepovoljne okolnosti koje prate hrvatsku, pa tako i istarsku
poljoprivredu (usitnjena, mala, neorganizirana i neujedinjena obiteljska poljoprivredna
gospodarstva) može uz dobro osmišljeni i inovativni razvoj poljoprivredne djelatnosti dati
dobre rezultate. Upravo je to temeljna strategija ovog projektnog zadatka, da se proizvodnja i
plasman hrane zasniva na prirodnim komparativnim prednostima koje Istra posjeduje kao
posebna zemljopisna cjelina ovog dijela Europe uz elemente tradicijske poljoprivredne
baštine, stvaranje prepoznatljivih premijskih poljoprivrednih proizvoda i mogućnost direktnog
plasmana, odnosno pasivnog izvoza kroz turističku ponudu.
Analizom baštinjenih poljoprivrednih elemenata i postojećeg stanja u poljoprivredi te
dodatnim istraživanjem tradicijskih vrijednosti u proizvodnji hrane i njihovom revitalizacijom
izraditi će se konkretne mjere i akcijski planovi za određene vidove proizvodnje hrane.
Uvažavajući tradiciju i trendove postindustrijskog razvoja proizvodnje hrane i razvojem
turizma koji je usklađen s očuvanjem okoliš i prirode izraditi će se održivi i inovativni modeli
proizvodnje hrane primjereni obiteljskom poduzetništvu u poljoprivredi.
Slika 5. Elementi baštinjene tradicijske poljoprivrede Istre u turističkoj ponudi,
Feštinsko kraljevstvo, Žminj(Foto: R. Ozimec)
1.5 Smjernice za modeliranje proizvodnje i plasmana hrane
Prilikom kreiranja navedenih programa i modela revitalizacije i razvoja poljoprivrede na
području Istrepotrebno je obuhvatiti sljedeće:
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
18
a) Analiza povijesnog razvoja poljoprivrede.
b) Inventarizacija postojeće agrobioraznolikosti i tradicijskih poljoprivrednih proizvoda.
c) Prepoznavanje, očuvanje, oživljavanje i promocija tradicionalnih znanja i vještina
bavljenja poljoprivredom.
d) Okrupnjavanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
e) Organizacija i udruživanje poljoprivrednika.
f) Edukacija kroz kontinuirano obrazovanje poljoprivrednika: obnova starih i stjecanje
novih znanja i vještina, plasman, turistička ponuda, marketing i dr.
g) Katalogizacija tradicijskihpoljoprivrednih proizvoda i usluga s programima zaštite
h) Uvođenje modernizacija i inovacija u tradicijskoj poljoprivredi, stvaranju proizvoda i
plasmanu
i) Očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti te stvaranje poljoprivrednih turističkih
proizvoda: posjete obiteljskim gospodarstvima, obilazak stada životinja, jahanje,
mužnja, berbe maslina i grožđa, ponuda poljoprivrednih proizvoda in situ, muzeji
tradicijske poljoprivrede i sl.
j) Očuvanje i prezentacija tradicionalne poljoprivredne arhitekture Istre
k) Uvođenje novih sadržaja u poljoprivredi – stvaranje dodatne vrijednosti tradicijskim
proizvodima
l) Priprema projekata za korištenje sredstava iz Europskog fonda za ruralni razvoj
(EFRD)
m) Daljnji razvoj svih oblika ruralnog turizma
n) Sustav potpornih institucija i načina financiranja provedbe mjera
o) Izrada kataloga potpornih mjera i subvencija koje su u skladu sa Zajedničkom
poljoprivrednom politikom EU, hrvatskom legislativom, te potrebama i
proračunskim mogućnostima Istarske županije.
Za svaku ovu mjeru potrebno je izraditi operativne akcijske planove kojima će se ostvariti
ciljevi iz programa. Osim toga važna je uspostava sustava nadzora provedbe mjera, te njihove
korekcije temeljene na rezultatima postignutim u provedbi, kao i indikatora uspješnosti.
1.6 Zaključak
Proizvodnja hrane u Istri u budućnosti će se oslanjati na vlastite proizvodne resurse koji kao
operativni model koriste obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Pri tome će se oslanjati
natradiciju i prirodne potencijale Istre u proizvodnji hrane, uz istovremeno očuvanje
agrobioraznolikosti, prateće bioraznolikosti, tradicijske poljoprivredne arhitekture i kvalitete
okoliša općenito te proizvodnji tradicijskih prehrambenih proizvoda prepoznatljivih za Istru.
Takvi premijski proizvodi s dodanom vrijednosti mogu uz provedbu procesa okrupnjavanja
poljoprivrednog zemljišta te interesnog udruživanja proizvođača osigurati gospodarsku
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
19
isplativost bavljenja poljoprivredom. Pri tome će se dodatna valorizacija premijskih
prehrambenih proizvoda ostvariti uključivanjem istih u turističku ponudu.
Ovakav pristup razvoju proizvodnje hrane čini ovu djelatnost održivom ne kompromitirajući
prirodne i proizvodne resurse budućih generacija.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
20
1.7 Reference i izvori podataka
Publicirani radovi:
BERTOŠA, M., MATIJAŠIĆ, R.(ur.), 2005: Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod
M. Krleža, 1-944, Zagreb.
Brščić, K., Oplanić, M., Radinović, S., Milotić, A., 2005: Utjecaj turizma na razvoj
poljoprivrede u Istri (Impactoftourism on agriculturaldevelopmentinIstria), Agronomski
glasnik, 1/2005:67-77.
Ernoić, M., Ozimec, R., Vincek, D., 2014: Zagorski puran (Zagorje turkey), ADIPA, 1-
228, Zagreb
Grupa autora, 1981: Vinogradi i vina Hrvatske, Poslovna zajednica za unaprjeđenje
vinogradarstva i vinarstva Zagreb.
Hugues, C., 1999: Maslinarstvo Istre - ElaiografiaIstriana, 1-284, Ceres, Zagreb.
Ozimec, R., 2003: Istarske pasmine domaćih životinja, Ekološki glasnik, 11/6:23-28,
Lomnica Donja
Ozimec, R., Marković, D., Jeremić, J. (ur.), 2011: Zelena knjiga izvornih pasmina
Hrvatske (Green bookofindigenousbreedsof Croatia), Ministarstvo zaštite okoliša i
prirode, Državni Zavod za zaštitu prirode/ Hrvatska poljoprivredna agencija/ Nacionalni park
Krka/ COAST/UNDP/GEF/ Republika Hrvatska, 1-388, Zagreb.
Posavi, M. &Ozimec, R., 2002: Boškarin – autohtono istarsko govedo, Hrvatski Zemljopis,
66:52-54, Zagreb.
Posavi,M., Ernoić, M., Ozimec R., Poljak F., 2003: Enciklopedija hrvatskih domaćih
životinja, Katarina Zrinski, 240 str., Varaždin.
Stipetić, V., 1959: Kretanje i tendencije u razvitku poljoprivredne proizvodnje na
području NR Hrvatske, Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, 7: 1- 212, JAZU, Zagreb.
Izvori podataka:
Antolović, M., Prekalj, G., 2009: Poljoprivredni dosezi u Istarskoj županiji, Power point
prezentacija, Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodoprivredu i
AZRRI – Agencija za ruralni razvoj Istre d.o.o. Pazin, II. Gospodarski forum Istre, 31. ožujak
2009. Histria, Pula
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
21
Istarska razvojna agencija, 2010: Županijska razvojna strategija Istarske županije 2011.-
2013., 1-245
Grupa autora, 2004: Nacionalna Sortna lista, Zavod za sjemenarstvo Osijek
Grupa autora, 2008: Strateški program ruralnog razvoja Istarske županije (2008.-2013.),
Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, 1-150, Zagreb.
Volčič, T., Zadnik, D., Mrzlić, D., Sotlar, M., Šubara, G., 2013: Povijesno značenje ispaše
za okoliš, Projekt APRO »Prekogranična inicijativa za zaštitu i revitalizaciju biološke
raznolikosti okoliša korištenjem autohtonih pasmina«, KGZS – Kmetijskogozdarski zavod
Nova Gorica, 1-128.
Ministarstvo poljoprivrede, 2013: Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u 2012. godini -
ZELENO IZVJEŠĆE, Zagreb
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
22
2 Gospodarenje vodnim resursima
2.1 Osnovna analiza Istarske županije
Istarski poluotok obuhvaća površinu od 3.476 četvornih kilometara. To područje dijele tri
države: Hrvatska, Slovenija i Italija. Vrlo maleni dio Istre, tek sjeverna strana Miljskoga
poluotoka, pripada Republici Italiji. Slovensko primorje s Koparskim zaljevom i dijelom
Piranskoga zaljeva do ušća rijeke Dragonje dio je Republike Slovenije. Većina hrvatskog
dijela poluotoka nalazi se u Istarskoj županiji, 2.820 četvornih kilometara, što je 4,98 posto od
ukupne površine Republike Hrvatske. Ostali dio administrativno-teritorijalno pripada
Primorsko-goranskog županiji.
Istarska županija obuhvaća veći dio Istre, najveći jadranski poluotok. Najzapadnija točka
Republike Hrvatske je u Istarskoj županiji (Bašanija, rt Lako) na 45° sjeverne zemljopisne
širine. Smještena u sjeveroistočnom dijelu Jadranskog mora, Istra je s tri strane okružena
morem, a sjevernu granicu prema kopnu čini linija između Miljskog zaljeva u neposrednoj
blizini Trsta i Prelučkog zaljeva, u neposrednoj blizini Rijeke.
U sljedećoj tablici prikazano je kretanje stanovništva u razdoblju 2009.-2013. na području
Istarske županije:
Godina Broj stanovnika
2009. 214 991
2010. 214 967
2011. 208 028
2012. 207 719
2013. 207 793
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2014.
Tablica: Ukupan broj stanovništva na području Istarske županije (2009-2013)
Najveći dio Istre nalazi se na vodo propusnim vapneno dolomitnim stijenama (istarska ploča i
planinski dio poluotoka), a samo manji dio poluotoka nalazi se na vodonepropusnim
klasičnim stijenama. Složenost reljefa i geolitološka podloga bitno će utjecati na daljnji
razvitak poljoprivrede s ciljem zaštite izvorišta pitkih voda te površinskih i podzemnih voda u
Istri.
U nastavku je prikazan grafikon koji obuhvaća podatke o ukupnom broju dolazaka turista i
količini potrošnje pitke vode na području Istarske županije. Ovi podaci su uzeti iz Državnog
zavoda za statistiku kako bi se grafički prikazao međusobni utjecaj tih dviju varijabli. Naime,
može se uočiti na grafikonu 1, da varijabla broj turista na području Istarske županije ima
utjecaj na količinu potrošnje pitke vode na spomenutom području. Važno je istaknuti da Istra
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
23
koja obuhvaća oko 30% ukupnog turističkog prometa na području RH, tijekom
sezone,potrošnja vode se povećava i do tri puta i često dolazi do ozbiljne oskudice vodnih
resursa.
Izvor: samostalna izrada autora
Grafikon: Broj dolazaka turista i potrošnja pitke vode na području Istarske županije (2009-
2012)
Na temelju državnog zavoda za statistiku, izvučeni su podaci o ostvarenim investicijama za
opskrbu vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarskog otpada, odnosno ulaganje u
izgradnju i dogradnju vodoopskrbne mreže u razdoblju 2011.-2013. godine na području
Istarske županije.
Godina Ukupan iznos
2011. 9,200.000,00
2012. 19,496.562,00
2013. 19,956.956,00
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2010-2013.
Tablica: Ostvarene investicije na području Istarske županije u svrhu zaštite vodnih resursa
(2011.-2013.)
Može se uočiti da investicije osciliraju u prikazanom razdoblju, te čine vrlo mali postotni
udio, u prosjeku 5%, u odnosu na ukupan iznos investiranja na području Istarske županije.
2400000
2500000
2600000
2700000
2800000
2900000
3000000
3100000
10000000
10500000
11000000
11500000
12000000
12500000
13000000
13500000
14000000
2009 2010 2011 2012
Potrošnja pitke vode Broj turista
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
24
2.2 Osnovna analiza vodnih resursa na području Istarske županije
Najznačajniji površinski vodotoci na području Istarske županije su Mirna, Raša, Boljunčica,
Dragonja, te ponornica Pazinčica. U vodoopskrbnom smislu značajnu funkciju imaju
površinske akumulacije Butoniga.Površinske vode imaju izrazit bujični karakter i velike
oscilacije u vodostajima. Kod visokih voda, bujicama su ugroženi dolinski dijelovi vodotoka,
a izražena erozija vrlo nepovoljno utječe na kakvoću voda. Tijekom sušnih razdoblja gotovo
nema rezerve vode u vodotocima i bilanca voda je vrlo nepovoljna, a dodatno pogoršanje
nastaje zbog crpljenja izvora (kojim se opskrbljuju vodotoci) za potrebe vodoopskrbe.
Raspoložive niske vode često nisu dovoljne za očuvanje biološkog minimuma. Pojedine
dionice vodotoka u potpunosti presušuju.
Vodotoci ukupno 2.055,33 km
Sliv Mirne 837,02 km
Sliv Dragonje 38,43 km
Slivovi Zrenjske visoravni 76,51 km
Sliv Pazinskog potoka 181,51 km
Sliv Besramskog potoka 33,10 km
Sliv Boljunčice 236,64 km
Sliv Raše 408,35 km
Sliv Umaškog potoka 25,21 km
Sliv Marčane 8,01 km
Ostali manji slivovi 210,55 km
Izvor: Zavod za prostorno uređenje Istarske županije, 2012.
Tablica 3: Dužina vodotoka
Izvorišta koja se koriste za javnu vodoopskrbu su: Izvori - Gradole, Sv. Ivan, Bulaž, Bužin,
Gabrijeli, Plomin, Kožljak, Fonte Gaja -Kokoti, Rakonek, Mutvica i bunari - Šišan, Škatari,
Jadreški, Fojbon, Tivoli, Karpi, Peroj, Valdragon III, IV, V, Campanož I, II, III, Rici, kao
podzemni – krški vodonosnici, i akumulacija Butoniga, kao površinsko izvorište. Izvorišta
koja su rezervirana za javnu vodoopskrbu (planirana izvorišta) su: BubićJama, Bolobani, Sv.
Anton i Blaz.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
25
U nastavku su prikazani minimalni i maksimalni kapaciteti izvora koji se koriste za javnu
vodoopskrbu i koja su rezervirana za javnu vodoopskrbu, među kojima nisu navedeni Bužin,
Bubić Jama, Gabrijeli i Sv. Anton zbog manjka podataka.
Izvor Min kapacitet Max kapacitet
Rakonek 150 l/s 3000 l/s
Fonte Gaja 70 l/s – 150 l/s 2970 l/s
Gradole 400 l/s 10 000 l/s
Sv. Ivan 90 l/s 200 l/s - 2000 l/s
Bulaž 42 l/s 2000 l/s – 38 000 l/s
Izvor: Hrvatske vode (VGO) Rijeka
Tablica 4: Minimalni i maksimalni kapaciteta izvora koji se koriste u vodoopskrbi na
području Istarske županije
Izvor: Hrvatske vode (VGO) Rijeka
Tablica 5: Minimalni i maksimalni kapaciteta izvora – rezerve za javnu vodoopskrbu
Izvor Kožljak pripada slivu Boljunčice. Vodovod Labin ima koncesiju na količinu od 17 l/s.
Nema potrebe za pročišćavanjem, već se voda jedino dezinficira plinovitim klorom jer ostaje
bistra i za vrijeme velikih kiša.Izvor Plomin također pripada slivu Boljunčice. Vodovod
Labin ima koncesiju na količinu od 16 l/s.Izvor Mutvica pripada slivu Raše, a prihranjuje se
iz krškog zaleđa. Vodovod Labin ima koncesiju na količinu od 80 l/s.Nema potrebe za
pročišćavanjem vode, već se ona jedino dezinficira plinovitim klorom. Kod pojave velikih
kiša postoji mogućnost kratkotrajnih zamućenja vode.Najveća izdašnost je prisutna tijekom
zime i proljeća, dok su minimalni kapaciteti izvora postojeći u sušnim razdobljima tijekom
ljeta.
Izvor Min kapacitet Max kapacitet
Bolobani 15 l/s 80 l/s – 2000 l/s
Blaz 50 – 100 l/s 3000 l/s
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
26
Važno je istaknuti da je navodovoduGradolepriključeno preko 70% svih Istarskih potrošača.
On je danas na granici iscrpljivanja svojih kapaciteta. Ne samo zbog najvećeg porasta
potrošnje baš iz toga vodovoda (poglavito u razdoblju turističke sezone), nego i zbog sve
izrazitijih sezonskih nestabilnosti izdašnosti njegova podzemnog izvorišta Gradole (sve
izrazitijih padova te izdašnosti, baš u tim turističkim sezonama), te sve slabijih transportnih
sposobnosti toga vodovoda, poglavito na njegovu potezu iza grada Rovinja.
Dugoročna sigurna opskrba područja Istarske županije temelji se uglavnom na Butonigi i
navedenim izvorima.
Kvaliteta sirove vode u akumulaciji Butoniga varira ovisno o godišnjem dobu i dubini
akumulacije. Uslijed većih kiša dolazi do zamućenja akumulacije. Akumulacija je termički
stratificirana od travnja do listopada, što utječe na fizikalno-kemijske karakteristike vode.
Voda iz sustava Butoniga, se distribuira prema potrošačima na područje PJ Pazin, PJ Poreč,
PJ Rovinj i PJ Pula. Zbog mogućnosti prebacivanja vode iz jednog sustava na drugi odnosno
miješanja distribucija vode se provodi prema zimsko-ljetnom režimu pumpanja.
2.3 Hidrološka i hidrometeorološka analiza Istarske županije
Krško podzemlje se smatra izrazito nepovoljnim sa stajališta pročišćavanja voda, razlog tome
su kišna razdoblja tijekom kojih padne znatna količina padalina, koja prolazi podzemljem
velikom brzinom i time dolazi do porasta mogućnosti degradacije.Tijekom stabilnih
hidroloških uvjeta kvaliteta vode je zadovoljavajuća i odgovara I vrsti vode u prirodi. Naime,
tijekom velikih kišnih perioda kvaliteta vode je znatno loše, koja odgovara IV i V vrsti vode,
odnosno degradirana je bakteriološkim onečišćenjima, velikim sadržajem mulja i ostalim
zagađujućim tvarima.
Podzemna voda je ugrožena od strane oborinskih i otpadnih voda koje se slijevaju iz naselja,
prometnica, industrije i sl. koje su gotovo nepročišćene ili sa malim stupnjem pročišćavanja.
Isto tako, jedan od problema je zasigurno neplanska gradnja pulskih predgrađa u zonama
sanitarne zaštite bez realizacije rješenja sustava odvodnje, što je utjecalo na neupotrebljivost
većina pulskih bunara u svrhu vodoopskrbe lokalnog stanovništva na Jugu Istre i ujedno ima
devastirajući utjecaj na stanje vodnih resursa.Sve podzemne vode na području Istre, u
ustaljenim hidrološkim uvjetima, dobre su kakvoće.
U sljedećoj tablici prikazani su podaci prosječne količine padalina na području primorsko-
istarskih slivova uključujućiprosječnu količinu vode koja ispari i prosječno otjecanje. Može se
uočiti kako veliki dio padalina evapotranspirira u atmosferu, dok se druga polovica infiltrira u
zemljinu površinu.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
27
PODRUČJE Površina Prosječna visina
oborina
Prosječna
evapotranspiracija
Prosječno
otjecanje
km2
mm mm m3/s
Primorsko-istarski
slivovi 7.567 1.622 814 194
Izvor: »Narodne novine«, br. 107/95. i 150/05.
Tablica 6: Oborine i vlastite vode na području Istarske županije i PGŽ-a
Zbog dominantne zastupljenosti krša, hidrografska je mreža relativno slabo razvijena i na
većem dijelu ima bujična obilježja, odnosno prisutne su velike i brze promjene protoka
posebice tijekom kišnih razdoblja. Većina vodotoka u sušnom razdoblju presušuje, ali su česte
pojave i izuzetno visokih vodostaja.
Na svim vodotocima najniži se protoci pojavljuju od srpnja do rujna. Na bujičnim vodotocima
zbog intenzivnih oborina pojavljuju se ekstremne vode i u ljetnom, sušnom razdoblju.
Podaci o količini oborina, koji su grafički prikazani, prikupljeni su iz Državnog zavoda za
statistiku i Državnog hidrometeorološkog zavoda za periodu 2011.-2013. godine. Mogu se
uočiti kretanja količine oborina tijekom svih 12 mjeseci na području Pazina.
Izvor: samostalna izrada prema Državni zavoda za statistiku 2011.-2012. i Državni hidrometeorološki zavod 2013.
Grafikon 2: Godišnje kretanje količina oborina na području Pazina (2011.-2013.)
0
50
100
150
200
250
300
350
Količina oborina u periodu 2011.-2013.
2011 2012 2013
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
28
Na temelju grafikona može se uočiti da najviše oborina padne u zimskim mjesecima kada
dolazi do pogoršanja kakvoće voda odnosno do degradacije podzemnih voda i povećanju
vodostaja.
Analiza količina oborine za studeni 2012. godine pokazuje da su količine oborine bile iznad
višegodišnjeg prosjeka (1961.-1990.). Usporedba s višegodišnjim prosjekom pokazuje da se
količine oborine za studeni 2012. godine nalaze u rasponu čak do 243% tog prosjeka u Pazinu
(326.2 mm). Slična situacija se ponavlja i 2014. godine. Početkom 11 mj. ove godine u tri
dana palo je čak 120mm kiše zbog čega je Pazinčica nabujala i Pazinska jama poplavila.
Ekološko stanje vodnog tijela površinske vode izražava kakvoću strukture i funkcioniranja
vodnih ekosustava i ocjenjuje se na temelju relevantnih bioloških, fizikalno-kemijskih i
hidromorfološkihelemenata kakvoće. Prema ukupnoj ocjeni ekoloških elemenata kakvoće,
vodna tijela se klasificiraju u pet klasa ekološkog stanja: vrlo dobro, dobro, umjereno, loše i
vrlo loše.
Izvor: Hrvatske vode, 2010.
Slika 1: Ekološko stanje vodnih tijela na području Istarske županije
Uglavnom prevladava od vrlo dobrog do umjerenog stanja što se tiče kakvoće vode, dok na
određenom djelu Mirne i Raše je kategorizirano kao vrlo loše stanje, područja gdje su prisutna
znatnija odstupanja bioloških elemenata kakvoće.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
29
2.4 Vodoopskrbni sustavi na području Istarske županije
Gotovo u potpunosti (98%) Istarske županije je pokriveno sustavom javne vodoopskrbe. Što
se tiče zdravstvene ispravnosti pitke vode, uglavnom je zadovoljavajuća. Problem je prisutan
u dotrajaloj vodoopskrbnoj mreži zbog čega dolazi do većih gubitaka vode, smanjenje
kakvoće vode, veći broj kvarova te time i veći financijski troškovi i sl.
Vodoopskrbne mreže Duljina
Istarski vodovod d.o.o. Buzet 2.500 km
Vodovod Labin d.o.o. Labin 660 km
Vodovod d.o.o. Pula 907 km
Ukupno 4.067 km
Izvor: Zavod za prostorno uređenje Istarske županije, 2012.
Tablica: Duljina javne vodoopskrbne mreže (izraženo u km)
Izvor: Istra.hr, 2008.
Slika: Kartogram infrastrukturnog sustava vodnogospodarskog sustava Istarske županije
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
30
Istra kao krška regija mora uložiti značajnije napore u cilju održanja kakvoće podzemne vode
koja se koristi za vodu za piće. Ukoliko se ne uspostavi integriran sustav zaštite vodnih
resursa, može doći do problema u vodoopskrbi.
Što se tiče količine zahvaćene vode na području Istarske županije, riječ je o količine vode
koja se sukladno dobivenoj koncesiji ili vodopravnoj dozvoli zahvaća ili crpi za potrebe javne
vodoopskrbe, za tehnološke namjene, za rashladne namjene, za potrebe navodnjavanja i radi
stavljanje na tržište u izvornom ili prerađenom obliku, u bocama ili drugoj ambalaži.
2011. 2012. 2013.
Zahvaćena i crpljena voda 9.324.881 8.866.154 8.534.333
Isporučena voda 6.948.429 6.816.836 6.592.494
Gubitak vode 2.376.452 2.049.318 1.914.839
Izvor: samostalna izrada prema Izvještaju o poslovanju 2011-2013, Vodovod Pula d.o.o.
Tablica: Analiza stanja vodovoda na području Istarske županije u razdoblju 2011-2013
(izraženo u m3)
2011. 2012. 2013.
Zahvaćena i crpljena voda 2.444.331 2.431.932 2.412.783
Isporučena voda 1.600.000 1.585.100 1.561.457
Gubitak vode 844.331 846.832 851.326
Izvor: samostalna izrada prema Izvještaju o poslovanju 2011-2013, Vodovod Labin d.o.o.
Tablica: Analiza stanja vodovoda na području Istarske županije u razdoblju 2011-2013
(izraženo u m3)
Podaci zahvaćene, isporučene vode i gubitak vodnih resursa nisu bili dostupni javnosti od
strane Istarski vodovod d.o.o.
Na temelju priloženih podataka može se zaključiti kako je količina zahvaćene i crpljene vode
u padu u promatranom vremenskom razdoblju, dok taj pad ne prati količina gubitka vodnih
resursa u Vodovod Labin d.o.o. već je u laganom porastu.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
31
Gubici nastaju zbog kvarova i propuštanje vodovodnog sustava do potrošača, prelijevanje
vode zbog neispravnih plovnih ventila i drugih kvarova.
Na temelju grafikona 3. može se uočiti kretanje potrošnje količine vode u svrhu gospodarskih
subjekata i kućanstva u promatranom razdoblju na području gdje djeluju Vodovod Labin
d.o.o. i Vodovod Pula d.o.o. Gotovo u cijelosti se radi o vodi za potrebe javne vodoopskrbe.
Najveći dio je zahvaćen za potrebe kućanstva koja u isporuci vode iz sustava javne
vodoopskrbe sudjeluju u prosjeku 60% a preostalih 30-tak % se odnosi na isporuku
gospodarskim subjektima. Gubici vode se kreću od 25%-22% u zadnje tri godine što je
prilično značajan postotak s obzirom na milijunske iznose koji su uloženi od 2011. do 2013.
godine u izgradnju i dogradnju vodoopskrbne mreže, primjerice u 2013. godini evidentiran je
investicijski iznos od 17.956.956,00 kn.
Izvor: samostalna izrada prema Izvještaju o poslovanju 2011-2013, Vodovod Pula d.o.o. i Vodovod Labin d.o.o
Grafikon: Količina isporučene vode za potrebe kućanstva i gospodarskih subjekata 2011-
2013
Navodnjavanje uopće nije evidentirano kao generator opterećenja na vodni resurs, no to bi se
moglo promijeniti u budućnosti, s obzirom na usvojene planove za navodnjavanje i uređenje
poljoprivrednog zemljišta.
Prema dosadašnjim istraživanjima i studijama, te temeljem prikazanih podataka, ukupno
raspoloživa količina vode na području Istarske županije je dostatna za ispunjavanje ukupnih
vodoopskrbnih zahtjeva na tom području. Naime, osnovni problem je neusklađenost
prostorno-vremenske raspodjele potencijalnih kapaciteta izvorišta vode sa prostorno-
5729103
5732483
5596482
2872343
2669453
2557469
0 1000000 2000000 3000000 4000000 5000000 6000000 7000000
2011
2012
2013
Isporučena voda
Gospodarski subjekti Kućanstvo
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
32
vremenskom raspodjelom potencijalnih vodoopskrbnih zahtjeva. Drugim riječima, većinski
dio izvorišta je raspoređeno u unutrašnjosti Istre dok je većina potrošača pozicionirana u
priobalju. Problem je još veći zbog toga što se izrazito najveći vodoopskrbni zahtjevi javljaju
u sezonskim ljetnim mjesecima i što su upravo tada izdašnosti izvorišta vode izrazito
najmanje. Sve to uvjerljivo upućuje na nužnost transformacije Istarskih vodovoda u takav
integralni sustav koji će moći prihvatiti vode svih izvorišta, prema potrebi ih akumulirati i
transformirati njihovu vremensku raspodjelu, te ih transportirati i distribuirati u svim
smjerovima i svim područjima opskrbe, prema aktualnim vodoopskrbnim zahtjevima u tome
prostoru
2.5 Osnovni nedostaci vodoopskrbnog sustava na području Istarske
županije
Dotrajalost vodoopskrbne mreže što utječe na povećanje gubitaka vode i na samu kakvoću
vodnih resursa
Prostorno-vremenska neusklađenost potencijalnih kapaciteta izvorišta sa potencijalnim
vodoopskrbnim zahtjevima
Kapaciteti pojedinačnih vodovoda danas su gotovo iscrpljeni (primjerice u vodovodu
Gradole), te se zbog njihove nepovezanosti s drugim vodovodima uz pomoć kapaciteta
drugih vodovoda (primjerice vodovod Butoniga) ne mogu obnoviti odnosno povećati svoju
izdašnost, iako će takvi kapaciteti kao u vodovodu Butoniga biti dugo neiskorištene
Zbog loše međusobne nepovezanosti postojećih vodovodnih mreža prijeti ozbiljna
nestašica tijekom sušnih razdoblja i turističkih sezona, te ujedno i dugoročno na određenim
područjima Istre
Velika potrošnja energije - ogromni kapaciteti novoga Vodovoda Butoniga odlaze na
visinu od 350.00 m.n.m, preko središnjeg brdskog prostora s najmanjom gustoćom
sadašnjih i potencijalnih potrošača.
2.6 Razvojna rješenja vodoopskrbnog sustava na području Istarske
županije
Pod integriranim sustavom podrazumijeva se temeljna vodovodna konstrukcija koja može
prihvatiti vode svih Istarskih izvorišta i transportiratiih i distribuirati iz svih i u sve smjerove,
do svih potrošača u Istarskom prostoru. Samo tako vodoopskrbni se zahtjevi u ovome
prostoru mogu dugoročno pokrivati vlastitim ukupnim vodnim potencijalom. Na taj način,
široko su otvorene sve mogućnosti daljnjeg postupnog razvitka Istarskog vodovoda, uz
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
33
potpuno kontrolirano i pouzdano postupno napredovanje ka cjeliniveć spomenutog
integralnog sustava, koji može ispuniti sve potencijalne Istarske vodoopskrbne zahtjeve.
Isto tako, otvaraju se mogućnosti najrazličitijih načina funkcioniranja vodoopskrbe, za
najrazličitije uvjete na izvorištima, te najrazličitije prostorne i vremenske raspodjele
vodoopskrbnih zahtjeva. Višestruko se povećava sigurnost vodoopskrbe svih potrošača i
cjeline Istarskog prostora, u svim potencijalnim uvjetima njezina pogona.
Ogromna investicijska sredstva već uložena u izgradnju sustava Butoniga, nedvojbeno
upućuju na to da se racionalna rješenja svih vodoopskrbnih problema mogu i moraju tražiti
kroz što brža uključivanja toga sustava u vodoopskrbu cjeline Istarskog prostora, te što brži
povrat učinaka tih investicijskih ulaganja. Naime, važno je napomenuti da sama trasa
cjevovoda Butonige je odabrana temeljem studija iz davnih 70-tih i 80-tih godina prošlog
stoljeća, te je izvedena kako je izvedena uz lošu povezanost sa drugim vodovodima.
Butoniga pruža određenu sigurnost u ispunjavanju dugoročnih vodoopskrbnih zahtjeva u
cijelome Istarskom prostoru. Ne samo veličinom svoje izdašnosti, nego još više samom
genezom svojih voda. Sva druga značajnija izvorišta u Istarskom prostoru podzemnog su
porijekla, sa sve izrazitijim sezonskim nestabilnostima svojih izdašnosti, a bez bilo kakvih
racionalnih mogućnosti njihova reguliranja. Što se tiče velike potrošnje energije, određena je
kotama terena, a gubici u gravitacijskom dijelu sustava se moraju smanjiti izgradnjom
hidroelektrana
Važno je naglasiti da je sustav Butoniga većinskim djelom uključen u vodovodni sustav, te
time ne zaobilazi glavninu potrošača. Naime, vrlo je važan sustav, koji nije u potpunosti
dovršen, koji povezuje jezero Butonega i ostale izvore, Bulaž, Gradole iSv. Ivana, u svrhu
akumuliranja vode u jezeru u zimskom periodu i potrošnje tijekom ljeta, u uvjetima
višegodišnjih suša.
Činjenica je da su potrebna dodatna ulaganja u svrhu razvoja takvog sustava te uz današnju
situaciju ne samo županije već cijele Republike Hrvatske takav investicijski raskorak je lakše
izvediv uz pomoć bespovratnih novčanih sredstava. Prisutan je manjak financijskih sredstava
za redovito održavanje i razvoj zaštitnih sustava, teu svrhu financiranja vodoopskrbnog
sustava, potrebno je stvarati i razvijati potencijalne projekte vodoopskrbe i zaštite voda na
temelju kojih bi se moglo osigurati financiranje bespovratnim sredstvima EU-a. Primjerice
takvih natječaja je HORIZON 2020 – Inovacija resursa vode: Podizanje njezine vrijednosti
za Europu (H2020-WATER-2014-2015) koji osigurava bespovratna novčana sredstava u
iznosu od 163.000.000 €. Aktivnosti unutar ovog natječaja uključivat će donošenje
inovativnih rješenja u području vode na tržište, korištenje rezultata istraživanja vode te
integrirane pristupe upravljanju vodom i klimatskim promjenama.Nadalje, zasigurno se treba
usmjeriti na smanjenje broja kvarova i puknuća cijevi preventivnim održavanjima kako bi se
smanjili gubici voda.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
34
Za bilo kakav kvalitetan razvoj vodoopskrbnog/ih sustava neophodno je dobro poznavanje
postojećeg sustava (objekti, funkcioniranje, potrošnja, problematika...) te analize sustava i to
po mogućnosti na matematičkim modelima postojećeg stanja. Jedino na taj način može se
osigurati da će razvoj ići u pravom smjeru. Da bi se to moglo, kao osnovni prioritet,
neophodni su stručni kadrovi u vodovodima koji poznaju sustav te imaju dovoljno znanja i
želje da ga unapređuju i proširuju.
3 Energija
3.1 Uvod
3.1.1 Uvodne postavke
Istarska županija je uz Grad Zagreb i Primorsko-goransku županiju jedna od najrazvijenijih
regija Republike Hrvatske. Zahvaljujući povoljnom položaju između gospodarski najbogatijih
dijelova Italije, Slovenije i ostalih regija Republike Hrvatske, Istarska županija je uspjela
razviti (i održati na visokoj razini kvalitete) poljoprivredne, uslužno-turističke te industrijsko-
prerađivačke djelatnosti. Pokrivenost uvoza izvozom je preko 100% dok je izvoz po glavi
stanovnika među najvećima u Republici Hrvatskoj.
Najviše zaposlenih u Istri je u prerađivačkoj industriji 18,52%, zatim slijede uslužni sektor,
trgovina i servisi 14,41%, hoteli i restorani 11,81% te građevinarstvo s 8,21%.
Istra svoj imidž (brend) gradi na profiliranju u elitnu i svjetsku turističku destinaciju te regiju
s proizvodnjom kvalitetnog vina i vrhunskog maslinovog ulja. Pokretanjem Zelenog plana za
održivi razvoj Istarske županije dodatno će se produbiti percepcija o “zelenoj destinaciji”, dok
će se s druge strane provedbom istog osigurati zapošljavanje stanovništva i korištenje lokalnih
resursa bez dugoročnih štetnih utjecaja na okoliš i zdravlje stanovništva.
Razvoj energetskog sustava Istarske županije mora težiti ispunjavanju uvjeta održivosti, no
istovremeno bi trebao osiguravati dovoljno energije po kompetitivnim cijenama za pametno
specijalizirane prerađivačke i industrijske djelatnosti.
No tranzicija iz sadašnjeg stanja, u željenu energetsku neovisnost i ugljičnu neutralnost, neće
biti niti brza niti lagana te treba biti pomno planirana i još pažljivije provedena.
Strateške smjernice za područje energije postavljene su kao spona između dugoročne vizije
održivog razvoja energetskog sektora i trenutnih akcija koje se provode kroz zakonodavni
europski, nacionalni, regionalni i lokalni okvir te onih akcija koje moraju biti poduzete da bi
se zacrtana vizija ostvarila.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
35
Smjernicama su identificirana područja od posebnog interesa, koja će biti potrebno razraditi
do najsitnijih detalja, a to znači do lokalnih akcijskih planova i studija izvodljivosti za svaki
pojedini projekt. Grupe istovjetnih odnosno sličnih projekata mogu biti okrupnjene na razini
jedinica lokalne samouprave (JLS), nekoliko JLS ili cijele županije (npr.objedinjavanje
obnove sličnih tipova javnih zgrada i njihova transformacija u energetski neutralne i pozitivne
zgrade).
3.1.2 Projektni zadatak za sastavnicu energije
Projektni zadatak definiran natječajem uključuje analizu postojećeg stanja izvora energije u
Istarskoj županiji i prijedlog korištenja obnovljivih izvora energije i to u domeni obnovljivih
izvora energije i domeni lokalne akumulacije financijske dobiti koja će biti ostvarena na taj
način.
Komentirajući izradu Zelenog plana Istre, župan Istarske županije mr.sc. Valter Flego
dodatno je ukazao za potrebama analize tranzicije Istre u „post – fosilno“ i CO2 neutralno
društvo:
„Držimo kako je neophodno djelovati sustavno, sinergijski te razmišljati dugoročno,
razmišljati o tome kakvu Istru želimo ostaviti u nasljeđe budućim generacijama. Istarska
županija je, stoga, prva u Hrvatskoj, krenula u izradu Zelenog plana Istre - strateškog plana
održivog razvoja - koji će nam poslužiti kao putokaz u daljnjem očuvanju naših najvrjednijih
resursa.”
„Dugoročni je plan Županije da do 2030. godine Istra postane CO2 neutralna. S tim ciljem,
Zeleni Plan će analizirati postojeće stanje i predložiti plan tranzicije Istre u post – fosilno i
CO2 neutralno društvo, a posebna pažnja bit će posvećena lokalnom gospodarstvu baziranom
na intenzivnom korištenju obnovljivih izvora energije.”
Obje izjaveu potpunosti se nadopunjuju s razvojnom vizijom Istarske županije definiranom u
Županijskoj razvojnoj strategiji Istarske županije 2011.-2014.75[1]:Istarska županija je
moderna, otvorena i gospodarski konkurentna regija, prepoznatljivekulturne i prirodne
baštine, visoke kvalitete života u okvirima uravnoteženog i održivograzvoja.
Iz navedenog vidljivo je da Zeleni plan Istre ima vrlo solidne temelje, kako u županijskim
razvojnim dokumentima, tako i u potpori najviših razina regionalne vlastite će smjernice za
područje energetike uključiti nešto šire područje od onog zadanog projektnim zadatkom.
3.1.3 Metodologija izrade smjernica
Radi provođenja analize postojećeg stanja energetskog sustava te mogućnosti i maksimizacije
iskorištavanja lokalno prisutnih obnovljivih izvora energije preporučeno je koristiti
RENEWISLANDS/ADEG metodologiju za energetsko planiranje. Metodologija je uspješno
primijenjena u nekoliko slučajeva u svijetu75[2], a u Hrvatskoj je testirana na primjeru otoka
Mljeta [3], otoka Lošinj [4], otoka Unija[5]te energetskog sustavaRepublike Hrvatska[6].
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
36
RENEWISLANDS/ADEG metodologija se sastoji od četiri osnovna koraka. U prvom koraku
je potrebno mapirati odnosno prostorno-vremenski snimiti potrebe za energijom i ostalim
resursima na promatranom području. U drugom koraku mapira se potencijal svih raspoloživih
obnovljivih izvora energije i ostalih resursa da bi se u trećem koraku odabirale
tehnologijekoje korištenjem raspoloživih resursa mogu zadovoljiti identificirane sadašnje i
buduće potrebe. U istom koraku, ne odabiru se samo tehnologije za iskorištavanje i
transformacije jednog oblika energije u drugi, već se istražuje i tehnička mogućnost
skladištenja energije, bilo da se radi o električnoj, toplinskoj energiji, energiji hlađenja,
biomasi i biogorivima te se isto tako razmatraju mogućnosti integrirane proizvodnje i
zadovoljavanje potreba više oblika energije i ostalih resursa u jednom proizvodnom procesu.
Najrašireniji primjer za spomenutu integracijusu kogeneracijska postrojenja, gdje se
električne i toplinska energija proizvode u termoelektranama ili manjim industrijskim
postrojenjima. Sve češće se koriste trigeneracija i poligeneracija, gdje se u jednom postrojenju
proizvodi električna energija, toplinska energija za grijanje i hlađenje te goriva za transport,
itd. Nakon odabira tehnologija, u istom koraku se pristupa razradi scenarija razvoja
energetskog sustava za promatrano područje. Zadnji korak metodologije uključuje analizu
scenarija u nekom od modela, računalnih programa za energetsko planiranje te se provodi
analiza sigurnosti dobave energije, tehno-ekonomska analiza i procjena utjecaja odabranih
rješenja na okoliš i društvo. Konačno rješenje se odabire usporedbom proračunatih scenarija
ili optimizacijom uključenom u neki od programa za energetsko planiranje.
Zbog specifičnosti zadatka sama metodologija je nešto pojednostavljena na strani mapiranja
potreba i resursa te su proračuni izvršeni u modelu EnergyPLAN samo na temeljnoj
razini.Korišteni su agregirani podaci i pretpostavljene, a ne stvarne krivulje, vremenske
distribucije potreba i resursa na nekom području. Detaljniji proračuni iziskuju znatno više
resursa i podataka od onih koji su bili na raspolaganju pri izradi smjernica Zelenog plana.
Pored same tehničke i ekonomske analize energetskog sustava, vizija budućeg razvoja
promatrana je kroz prizmu pravnih, tržišnih i društvenih okvira u kojem se Istra trenutno
nalazi i gdje bi se mogla naći u budućnosti. Tu se u prvom redu podrazumijeva europska
klimatsko -energetska legislativa, EU direktive, strategije i programi te njihovo transponiranje
u nacionalno i regionalno zakonodavstvo i strategije. Zatim europski regionalni okvir, koji
Istru kao NUTS-III regiju (HR036) svrstava u NUTS-II regiju Jadranska Hrvatska (HR03), no
istovremeno joj omogućava da se u europskom makroregionalnom prostoru pronađe u
Jadransko–jonskoj i Dunavskoj makroregiji te Uniji za Mediteran.
S pogledom na tržište energije i energenata do 2030. je za očekivati da Istra kao NUTS –III
regija Republike Hrvatske bude u potpunosti integrirana u zajedničko tržište električne
energije i plina te da na njenom području budu dostupne sve energetske usluge.
Imajući u vidu sve navedeno, održiv, energetski neovisan i CO2 neutralan energetski sustav
Istarske županije trebao bi se temeljiti na četiri glavna stupa:
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
37
a) obnovljivim izvorima energije;
b) zgradama kao “pozitivnim energetskim postrojenjima“;
c) skladištenju energije;
d) naprednim električnim, toplinskim i plinskim mrežama te električnim vozilima
integriranim u „Pametni energetski sustav“
Ad a). Obnovljivi izvor energije su logičan izbor svake organizirane zajednice, koja želi imati
nulte emisije stakleničkih plinova te će njihova primjena biti detaljnije razrađena u
poglavljima 3., 4. i 5.
Pored obnovljivih izvora energije na raspolaganju jei nuklearna energija, koja je izvan
konteksta projektnog zadatka i koncepta Zelene Istre, no i tehnički promatrano,
elektroenergetski sustav u Istri, s opterećenjem distribucijskog područja od 241 MW, je
premalog kapaciteta za nuklearne elektrane.
Preostala rješenja za energetski sustav bez emisija stakleničkih plinova mogubiti utemeljena
na hvatanju i spremanju ugljika iz otpadnih plinova energetskih i drugih postrojenja, kao i na
uvozu električne energije i uvozu ili proizvodnji sintetičkih goriva. Zbog trenutnog stanja
tehnologije hvatanja i spremanja ugljika, čija se komercijalna raspoloživost očekuje nakon
2030. godine, ona je izuzeta iz razmatranja. Uvoz električne energije može biti promatran
samo u kontekstu razmjene raspoloživogviška potencijala obnovljivihizvora jer se zbog
sigurnosti dobave i lokalnih radnih mjesta neće sagledavati značajniji uvoz te jeopcija
temeljena na uvozu također izuzeta iz planiranja. Bez 1okalne proizvodnje iz obnovljivih
izvora energije, CO2 neutralna sintetička goriva mogu se uvoziti ili biti proizvedena u Istri
uvezenom električnom energijom. Oba slučaja umanjuju sigurnost dobave te neće biti
razmatrana u ovim smjernicama.
Ad b). Zbog povoljnih klimatskih uvjeta u Istri većina stambenih i drugih zgrada mogu biti
izvedene kao pasivne građevine ili zgrade gotovo nulte potrošnje energije, a zbog
raspoloživog potencijala na samim objektima, ali i u njihovoj blizini (Sunčevo zračenje,
vjetar, biomasa, geotermalna energija zemlje i mora) moguće bi bilo napraviti zgrade
energetski pozitivnima to jest da vraćaju ili izvoze viškove energije ukoliko su povezane
nekim vidom energetske mreže. Na ovaj način sadašnji potrošači postaju „protrošači“
(proizvođači+potrošači =protrošači, iz eng. producers + consumers = prosumers)odnosno
subjekti koji aktivno sudjeluju na tržištu energije, kupujući najpovoljniju energiju te prodajući
viškove prema tržišnim uvjetima. Ostvarivanje energetske pozitivnosti nekog objekta u
njegovoj godišnjoj energetskoj bilanci biti će uvjetovano ili spajanjem objekta na energetske
mreže ili postavljanjem odgovarajućeg skladišta energije.
Ad c). Skladištenje energije mora biti uvedeno u energetski neovisne sustave zasnovane na
obnovljivim izvorima energije.Ukoliko se želi postići veća penetracija obnovljivih izvora u
energetske sustave, zbogsamekarakteristike većine obnovljivih izvora to jest njihove
varijabilnosti, intermitencije ifluktuacije, potrebno je energiju preseliti iz vremenskih
razdoblja viškova u periode kada nema raspoloživog potencijala u prirodi.Istraživanja
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
38
pokazuju da za određenu kombinaciju obnovljivih izvora u zatvorenim i neovisnim sustavima,
nije moguće prijeći određeni postotak zadovoljavanja potrošnje samo iz tih izvora, npr. za
manje otoke to je oko 50% proizvodnje električne energije ako se koriste samo vjetroturbine
ili fotonaponski paneli.
Skladištenje energije može biti riješeno na nekoliko razina. Individualno na razini krajnjeg
potrošača ili proizvođača, što znači u kućanstvima odnosno na razini objekta. Zajedničko
skladištenje na razini naselja, turističkih ili industrijskih zona te na razini jedinica lokalne
samouprave i gradova. Regionalno, nacionalno odnosno inter-regionalno skladištenje
predstavlja posljednju, treću razinu skladištenja gdje se skladištenje provodi za grupacije
lokalnih zajednica na razini jedne ili više regija odnosno znatno većih geografskih područja.
Tehnički gledano energija se može skladištit u svom primarnom obliku onako kako ju
nalazimo u prirodi, npr. biomasa, voda u akumulaciji hidroelektrane, nalazišta prirodnog plina
i drugih fosilnih goriva, itd., ili može biti uskladištena u sekundarnom, transformiranom
obliku , npr. kao skladištenje električne i toplinske energije, goriva dobivenih preradom
biomase, sintetičkih plinskih i tekućih goriva, prerađenih fosilnih goriva, itd. U daljnjem
razmatranjima smjernice će se odnositi samo na skladištenje energije i goriva dobivenih iz
obnovljivih izvora.
Električnu energiju kao sekundarni oblik energije teško je skladištiti u većim količinama u
izvornom obliku te ju je potrebno dodatno transformirati u kemijsku, mehaničku i toplinsku
energiju. Tehnologije skladištenja električne energije mogu se grubo podijeliti u one koje
vraćaju električnu energiju u sustav ili one koje je transformiraju u neki drugi oblik energije
ili resursa za finalnu potrošnju.
U prvoj grupi, najveći i najrašireniji oblik skladištenja velikih količina električne energije su
reverzibilne ili crpno-akumulacijske hidroelektrane, koje se koriste za dnevno i tjedno, rjeđe
mjesečno i sezonsko skladištenje. Ovisno o samoj izvedbi, ova postrojenja mogu biti skupa, s
dugim rokom gradnje i sa značajnim utjecajem na okoliš. Nopored toga imaju i niz pozitivnih
karakteristika, kao što su velike efikasnosti ciklusa skladištenja do 85% i mogućnost pružanja
pomoćnih usluga radu elektroenergetskog sustava. Nadalje, reverzibilne hidroelektrane mogu
biti integrirane u sustave vodoopskrbe, navodnjavanja, sustave obrane od poplava, sustave
zaštite od požara te se njihove akumulacije mogu dodatno koristiti u turističke svrhe ili za
poboljšanje bioraznolikosti područja u kojem se nalaze.
Pored reverzibilnih hidroelektrana, veći kapacitete skladištenja mogu se ostvariti u
postrojenjima s komprimiranim zrakom, raznim vrstama baterija te proizvodnji i skladištenju
vodika. Svaka od ovih tehnologija ima tehničke prednosti i nedostatke, no svima je zajedničko
da komercijalizacija još uvijek nije na nivou,koji omogućava široku primjenu, izuzev
određenog tipa baterija manjeg kapaciteta (litij-ionske, alkalne, itd.), akoje se mogu koristiti
distribuirano. Značajnija primjena ovih sustava skladištenja očekuje se nakon 2030. te do tada
treba stvoriti preduvjete za njihovo korištenje te sukladno stupnju komercijalizacije treba ih
uvoditi u sustav.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
39
Ostali tipovi skladištenja električne energije kao što su kondenzatori, superkondenzatori i
supermagnetski uređaji te zamašnjaci koriste se u većini slučajeva za skladištenje u kraćim
periodima, manjim od sat vremena, a glavna funkcija im je regulaciju i ispravan rad
elektroenergetskog sustava. Uzimajući u obzir navedene karakteristike ovih postrojenja, ona
neće biti razmatrani u daljnjim analizama za izradu smjernica, no treba voditi računa o njima,
ukoliko će tehnička analiza elektroenergetskog sustava pokazati da nije moguće stabilizirati
sustav samo s planiranim tehnologijama za iskorištavanje obnovljivih izvora.
Drugi grupa skladištenja električne energije u nekom transformiranom obliku i korištenje u
finalnoj potrošnji uključuje tehnologije za pretvorbu električnu u toplinsku energiju te
pretvorbe električne energije u razne tipove plinskih i tekućih goriva. Iako termodinamički
odnosno eksergijski upitno, ekonomski i ekološki gledano, električnu energiju se isplati
transformirati u toplinu i skladištitijer se time mogu povoljnije akumulirati znatne količine
energije te se rješava problem viškova varijabilnih izvorakao i stabilnosti elektroenergetskog
sustava.
Sintetička goriva mogu se proizvesti na nekoliko načina npr. isplinjavanjem ili pirolizom
biomase i otpada te korištenjem vodika. Električna energija se može koristi u prvom stupnju
procesa za elektrolizu vode i proizvodnju vodika, zatim se vodik katalitičkim procesima
povezuje s plinovima CO ili CO2te se dobiva metan ili neko tekuće gorivo, metanol, DME,
itd. Iako sama elektroliza i proizvodnja vodika može imati učinkovitost veću od 60%, ukupna
učinkovitost proizvodnje sintetičkih goriva je ispod 50%, što bi uz korištenje npr. plinskog
motora i električnog generatora davalo konačnu kružnu učinkovitost procesa od svega 10%.
Lako je zaključiti da se sintetička goriva više isplati koristiti za potrebe transporta i industrije
nego kao skladišta električne energije. Transformiranje električne energije u toplinsku
energiju je vrlo rašireno te su tehnologije komercijalno dostupne, elektroliza vode je isto tako
komercijalna tehnologija, dok su postrojenja za proizvodnju sintetičkih goriva u
demonstracijskoj fazi te se komercijalizacija tek očekuju.
Biomasa, biogoriva i bioplin mogu biti proizvedeni u zasebnim procesima te skladišteni na
mjestu proizvodnje. Pored toga bioplin se procesom pročišćavanja može integrirati u
postojeće plinske mreže i skladišta plina.
Zaključno se može istaknutida ulogu skladištenja energije treba promatrati iz nekoliko
različitih kutova. Sa strane tržišta, skladištenje može biti korišteno za arbitražu, sa strane
energetskih sustava skladištenje omogućava integraciju energetskih tokova (npr. povezivanje
elektroenergetskih i toplinskih mreža) te time značajnije povećava fleksibilnost sustava i
podiže njegovu moć za apsorpcijom energije iz obnovljivih izvora,sa strane
elektroenergetskog sustava skladištenje povećava fleksibilnost kroz sve vremenske periode te
može rasteretiti sustav, smanjiti gubitke te služiti za razne pomoćne usluge kao i za
upravljanje potrošnjom.
Ad d) „Pametni energetski sustav“ uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT)
integrira, kombinira i koordinira napredne električne, toplinske i plinske mreže te električna
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
40
vozila i transportni sustav sa svim korisnicima energetskih sustava i sudionicima tržišta
energije, a to su proizvođači, potrošači, distributeri, opskrbljivači i regulatori. Ovakvim
pristupom moguće je identificirati sinergijske učinke između pojedinih mreža kao bi se
postigla optimalna rješenja za svaki pojedini sektor kao i za sustav kao cjelinu.Pojedinačne
definicije naprednih („pametnih“) mreža kao i pametnog energetsko sustava dane su od autora
u [1].
Napredne („pametne“) električne mreže (Smart electricity grids) definirane su kao
elektroenergetska infrastruktura, koja može inteligentno integrirati i koordinirati akcije svih
korisnika spojenih na mrežu, a to su proizvođači , potrošači i oni koji predstavljaju oboje
(„protrošači“), s ciljem da učinkovito osiguraju održivu, ekonomski isplativu, ekološki
prihvatljivu i sigurnu opskrbu električnom energijom[1].
Napredne („pametne“) toplinske mreže (centralizirani sustavi grijanja i hlađenja) su definirani
kao mreže cjevovoda koji povezuju zgrade, gradske četvrti, naselja ili cijeli grad tako da ih
mogu opskrbljivati iz centraliziranih postrojenja, isto kao iz niza distribuiranih postrojenja za
grijanje i hlađenje uključujući i individualni doprinos iz pojedinih spojenih građevina [1].
Napredne („pametne“) plinske mreže su definirane kao plinska infrastruktura koja može
inteligentno integrirati i koordinirati akcije svih korisnika spojenih na mrežu, a to su
proizvođači, potrošači i oni koji predstavljaju oboje („protrošači“), s ciljem da učinkovito
osiguraju održivu, ekonomski isplativu i sigurnu opskrbu električnom energijom [1]
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
41
3.2 Analiziranje i snimanje potreba za energijom u Istarskoj županiji
3.2.1 Odabir podataka
Izvor: Program zaštite okoliša Istarske županije, 2006.
Slika 1- Lijevo-Inventarizacija pokrova zemljišta (CORINE Land Cover) tematska cjelina
Izgrađena područja (izvor AZO, 2013.). Desno – Prostorna gustoća stanovništva.
Za mapiranje potrošnje energije na raspolaganju su bili podaci objavljeni u dokumentaciji [1],
[10]-[15]. Izneseni podaci su iskorišteni za dobivanje generalne slike o potrošnji te
uspostavljanje godišnjih bilanci. No, novi propisi kao što su Zakon o tržištu toplinske energije
(NN 80/13, 14/14, 102/14) iZakon o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14) predviđaju
detaljnije mapiranje potrošnje energije , naročito onog dijela koji se odnosi na toplinske
potrebe to jest grijanje i hlađenje. Prostorno gledano, većina potrošnje energije se može vezati
uz izgrađena područja te uz gustoću stanovništva. Obje varijable su prikazane slici 1., a
najveća potrošnja energije i potražnja za energijom se upravo može očekivati u najgušće
naseljenim te najviše izgrađenom prostoru. Daljnje mapiranjepo sektorima može uključivati
prometnice i transportne putove,koji su prikazani na karti, a povezivanje određenih područja i
potrebna energija za transport roba i osoba isto se može dovesti u korelaciju s gustoćom
naseljenosti. Za sektor industrije i ostalu potrošnju trebalo bi posebno izdvojitinamjenu
izgrađena područja kao što su to poslovne i industrijske zone te postojeće tvornice.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
42
Na lokalnoj razini ili na nivou jedinica lokalne samouprave,detaljniji podaci o potrošnji
energije su dostupni u SEPAima. U Istri većina gradova ima SEAPe te samo 7,27%
stanovništva u gradovima nije uključeno u SEAPe to jest gradovi Novigrad i Vodnjan. Oni do
pisanja smjernica nisu izradili SEAPe, no Novigrad je pristupio Sporazumu gradonačelnika te
se očekuje da će i on u bližoj budućnosti imati SEAP.Za potrebe izrade smjernica nije se
detaljnije išlo u mapiranje potrošnje po SEAPima već se samo iskoristila informacija o
planiranom smanjenju potrošnje energije. Pristupom Sporazumu gradonačelnika, može se reći
da su administrativne jedinice u županiji koje uključuju više od 66% stanovništva dobrovoljno
obećale smanjiti emisije stakleničkih plinova na svom području za najmanje 20% od
referentne godine.
Ostatak poglavlja donosi pregled potrošnje energije po sektorima i prema energentima. Za
izradu strateškog plana Zelene Istre, velika industrijska postrojenja i termoelektrane su
razmatrane kao incident u prostoru, to jest njihove emisije i potrošnja nisu uključivane u
izradu smjernica jer ona ipak predstavljaju specifičnu potrošnju i potrebe.
3.2.2 Ukupna potrošnja energije
Istarska županija godišnje prosječno troši oko 13,63 PJ energije tj. 3,787 TWh energije što je
5,51% neposredne potrošnje energije u Republici Hrvatskoj u 2012. godini. Ukupna potrošnja
energije u Istri je u stvarnosti nešto veća zbog potrošne ugljena u TE Plomin i proizvođačima
gređevinskog materijala Holcimu Koromačno, Istra cementu Pula i vapnari Most Raša koji
godišnje u prosjeku troše oko 29 PJ ugljena.
Tablica: Neposredna potrošnja energije u Istarskoj županiji
Neposredna potrošnja energije PJ GWh Udio
Industrija 2,00 556 14,67%
Promet 5,90 1639 43,27%
Zgradarstvo 5,73 1593 42,06%
Ukupno 13,63 3787 100%
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
43
Slika: Neposredna potrošnja energije u Istarskoj županiji
Potrošnja je podijeljena na tri sektora: industrija, promet i zgradarstvo. Industrija uključuje
potrošnja električne energije i ostalih energenata (osim ugljena) u gore spomenutim
postrojenjima i ostalim manjim postrojenjima. Sektor prometa obuhvaća potrošnju energije u
cestovnom, željezničkom, pomorskom i zračnom promet.Sektor zgradarstva uključujesektor
kućanstva, javni sektor, ugostiteljski i trgovački sektor, turistički sektor , industrija te malo i
srednje poduzetništvo.
U tablici 1. navedena je ukupna potrošnja energije u županiji u PJ i GWh te potrošnja energije
svakog sektora. Potrošnja prema sektorima je prikazan i na slici 2 kako bi se dobila što bolja
informacija o potrošnji energije prema sektorima. Najveću potrošnju energije od 1 639 GWh
tj. udio od 43,27% ima sektor prometa. Iza njega je po potrošnji sektor zgradarstva u kojem se
troši 1 593 GWh, a najmanji udio u potrošnji ima industrija od 14,67%, odnosno potrošnja tog
sektora je 556 GWh.
3.2.3 Potrošnja energije u industriji
Industrija nakon što se iz nje oduzme potrošnja ugljena u TE Plomin i proizvođačima
građevinskog materijala troši 556 GWh što je najmanje od svih sektora. Potrošnja energije u
ovom sektoru je prikazana na slici 3 i podijeljena je na četiri energenta od kojih se najviše
troši električne energije 347,24 GWh tj. 62,5%. Iza električne energije po potrošnji slijede
plinovita goriva sa udjelom od 25,27%, a udjele manje od 10% u ovom sektoru imaju tekuća
goriva kojih se troši 47,6 GWh i ogrjevno drvo i biomasa čija je potrošnja 20,35 GWh.
Budući da se u sektoru troši najviše električne energije to daje velike mogućnosti za uvođenje
obnovljivih izvora energije u ovaj sektor, ponajprije fotonaponskih kolektora.
556
14,67%
1639
43,27%
1593
42,06%
Neposredna potrošnja energije
Industrija
Promet
Zgradarstvo
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
44
Slika: Potrošnja energije u industriji prema energentima
3.2.4 Potrošnja energije u prometu
U sektoru prometa potrošnja goriva prikazana je u tablici 2 iz koje je vidljivo da se u sektoru
troši 5,9 PJ, tj. 1 639 GWh. U sektoru dominira kopneni cestovni promet u kojem se troši oko
95% energije, a samo 5% se troši u preostalim oblicima prometa (zračni, pomorski i
željeznički). Budući da su pomorski i željeznički promet značajno efikasniji od cestovnog u
ovom sektoru se izgradnjom bolje infrastrukture znatno može povećati efikasnost, a samim
time i smanjiti potrošnja goriva.
U županiji je u 2012. godini prometovalo 112 578 vozila od koji je najviše osobnih
automobila 96 860, a najmanje autobusa 230. Ako bi se vozilima pridodala vozila turista, a
njihov ekvivalent na godišnjoj razini je 32 000 vozila, onda bi broj osobnih vozila iznosio 128
860 vozila što dodatno povećava potrošnju energije u ovom sektoru. Još jedan negativan
podatak u ovom sektoru je povećanje starosti voznog parka.
Gorivo t PJ GW h
Benzin 57 000 2,39 664
Dizel 74 000 3,10 861
UNP 2 800 0,13 36
Kerozin 6 800 0,28 78
Ukupno
5,90 1 639
Tablica 1 – Potrošnja goriva u prometu
347,24
62,50%
20,35
3,66%
47,60
8,57%
140,38
25,27%
Industrija [GWh]
Električna energija
Ogrjevno drvo i
biomasa
Tekuća goriva
Plinovita goriva
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
45
Potrošnja energije prema vrstama goriva koja se koriste dna je u tablici 2 i prikazana na slici 4
iz koje vidljivo da velike udjele u potrošnji zauzimaju potrošnja dizela i benzina. Potrošnja
dizela iznosi 861 GWh i najzastupljenije je gorivo u sektoru prometa sa udjelom od 52,53%, a
iza njega po zastupljenosti slijedi benzin sa udjelom od 40,51% tj. potrošnjom od 664 GWh.
U zračnom prometu potrošnja goriva je 78 GWh, dok se ukapljenog naftnog plina troši u
prometu svega 2,20% tj. 36 GWh.
Tablica 2 – Broj i vrsta vozila u Istarskoj županiji
Slika 2 – Potrošnja goriva u sektoru prometa
3.2.5 Potrošnja energije u sektoru zgradarstva
Sektor zgradarstva je drugi sektor po veličini u potrošnji županije, a njegova ukupna potrošnja
te potrošnja pojedinih pod sektora prikazana je na tablici 4 i na slici 5. Sektori na koje je
664
40,51%
861
52,53%
36
2,20%
78
4,76%
Potrošnja goriva [GWh]
Benzin
Dizel
UNP
Kerozin
Vozilo Tehnička
kategorija Broj vozila
Motocikl L3,L4,L5,L7 5 635
Osobni automobil M1 96 860
Autobus M2,M3 230
Teretni automobil (≤ 3 500 kg) N1 7 703
Teretni automobil (> 3 500 kg ≤ 12 000 kg) N2 916
Teretni automobil (> 12 000 kg) N3 1 234
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
46
podijeljen sektor zgradarstva su: kućanstva, javni sektor, ugostiteljski i trgovački sektor,
turistički sektor te industrija i malo i srednje poduzetništvo.
Stambeni sektori PJ GWh Udio
Kućanstva 4,14 1148,94 72,14%
Javni sektor 0,41 112,92 7,09%
Ugostiteljski i trgovački sektor 0,05 12,99 0,82%
Turistički sektor 0,77 212,85 13,36%
Industrija i MSP 0,38 105,01 6,59%
Ukupno 5,73 1592,71 100%
Tablica 3 – Potrošnja pojedinog pod sektora u sektoru zgradarstva
Ukupna potrošnja sektora zgradarstva je 1 593 GWh, a od pod sektora najviše se troši u
kućanstvima na koje odlazi 72,14% potrošnje energije, malo manje od tri četvrtine potrošnje
ovoga sektora. Najmanja potrošnja energije je u ugostiteljskom i trgovačkom sektoru i ona ne
prelazi 1%. Turistički sektor drugi je po potrošnji sa udjelom od 13,36%, a njegova potrošnja
je 212,85 GWh, iza njega su još javni sektor sa potrošnjom od 7,09% i industrija te MSP sa
potrošnjom od 105,01 GWh.
Slika 3 – Udio pojedinog pod sektora u stambenom sektoru
1148,94
72,14%
112,92
7,09%
12,99
0,82%
212,85
13,36%
105,01
6,59%
Sektor zgradarstva [GWh]
Kućanstva
Javni sektor
Ugostiteljski i
trgovački sektor
Turistički sektor
Industrija i MSP
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
47
Energenti koji se troše u sektoru zgradarstva prikazani su na slici 6, a najveća potrošnja je
električne energije i iznosi 730,74 GWh. Od ostalih energenata najzastupljenije je loživo ulje
sa udjelom od 20,66%, slijedi ga UNP čija je potrošnja 282,1 GWh ili 17,71%. Potrošnja
ogrjevnog drveta je također značajna i iznosi 172,39 GWh, dok se prirodnog i gradskog plina
troši oko 5%.
Slika 4 – Potrošnja energenata u stambenom sektoru
Na slici 7 prikan je način trošenja energije u ovom sektoru i iz prikazanog se može zaključiti
da se jako velika količina energije troši za grijanje i hlađenje prostora, skoro 1 TWh. Ne
toplinska pretvorba koja podrazumijeva potrošnju električne energije za rasvjetu i električne
uređaje sljedeći je način potrošnje energije sa udjelom od 17%. Na zagrijavanje potrošne tople
vode i kuhanje troši se 13% odnosno 8% energije ovoga sektora.
730,74
45,88%
172,39
10,82%
329,12
20,66%
282,10
17,71%
62,69
3,94%
15,67
0,98% Sektor zgradarstva [GWh]
Električna energija
Ogrjevno drvo
Lož ulje
UNP
Prirodni plin
Gradski plin
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
48
Slika 5 – Potrošnja sektora zgradarstva prema načinu trošenja energije
3.3 Obnovljivi izvori energije
Obnovljivi izvori energije do sada su u Istri relativno slabo iskorišteni i uglavnom se odnose
na iskorištavanje biomase te solarne energije koja se koristi za zagrijavanje PTVa u sektoru
turizma. Proizvedena toplinska energija za PTV je 13,61 GWh, a procjenjuje se da je
iskorištena energija u tom sektoru dobivena na ovaj način oko 8 GWh. U županiji je također
instalirano i 5 fotonaponskih sustava, koji su priključeni na mrežu, a njihova ukupna snaga je
1 059 kW uz očekivanu proizvodnju električne energije od oko 1,64 GWh godišnje. Potrebno
je još spomenuti Istarske toplice gdje se iskorištava geotermalna energija. Najviše energije iz
obnovljivih izvora dobiva se iz biomase, godišnje oko 183,33 GWhuglavnom za grijanje
prostora, a samo manji dio se troši na kuhanje i pripremu PTVa.
Prema Registru projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije
te povlaštenih proizvođača (Registar OIEKPP) u Istarskoj županiji planirano je ukupno 54
postrojenja koja će proizvoditi energiju iz obnovljivih izvora. Od toga je najviše
fotonaponskih elektrana, ukupno njih 46ukupne snage 7,7881 MW, od kojih je 5 već
izgrađeno,. Najveću snagu od predviđenih postrojenja imaju vjetroelektrane 135,8 MW, a u
planu je gradnja četiri vjetroelektrane. Planirana je također i gradnja hidroelektrane snage 245
kW, kogeneracije na biomasu snage 1 MW, elektrane na bioplin snage 1MW i elektrane na
deponijski plin snage 900 kW. Sva postrojenja prikazana su na slici 8. U županiji se također
planirana gradnja oko 80 MW kogeneracijskih postrojenja od kojih bi većina trebala koristiti
kao gorivo prirodni plin, a manji dio bi trebao koristiti deponijski plin i bioplin. U dolini Raše
je planirana gradnja dva postrojenja za proizvodnju biodizela, a koja bi kao sirovinu koristila
palmino ulje, koje bi se dovozilo brodovima iz tropskih krajeva na preradu dok bi manji dio
sirovine činila domaća prikupljena biljna ulja. U planiranim postrojenjima predviđena je
ukupna prerada i proizvodnja oko 150 000 t biodizela godišnje.
987,48
62,00%
127,42
8,00%
207,05
13,00%
270,76
17,00%
Sektor zgradarstva [GWh]
Grijanje i hlađenje prostora
Kuhanje
Priprema tople vode (PTV)
Netoplinska pretvorba
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
49
Slika 6 – Postrojenja iz Registra OIEKPP u Istarskoj županiji
Potencijali obnovljivih izvora energije analizirani su u publikaciji ''Potencijal obnovljivih
izvora energije u Istarskoj županiji'' koju je izradio Energetski institutu Hrvoje Požar
(EIHP)[8] te studijama [9] i [13]. Analizirani su potencijali sunčeve energije, energije vjetra,
potencijal biomase, hidro potencijal te geotermalni potencijal.
Na slici 9 prikazan je solarni potencijal Istarske županije tj. srednja godišnja ozračenost
vodoravne plohe u županiji. Vrijednost se kreće od 1,3 MWh/m2 koliko je na istočnom dijelu
županije pa do 1,5 MWh/m2 na jugozapadu županije. Vrijednost srednje godišnje ozračenosti
na plohu pod optimalnim kutom koji na sjeveroistoku županije iznosi 36° je oko 1,57
MWh/m2, a vrijednost na jugozapadu iznosi 1,75 MWh/m
2, a vrijednost optimalnog kuta je tu
nešto niža i iznosi 35°. Za pretpostaviti je da su vrijednosti zračenja u cijeloj županiji negdje
između ovih krajnjih vrijednosti.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
50
Slika 7 – Karta solarnog potencijala Istarske županije
Slika 8 – Vjetropotencijal Istarske županije
Vjetropotencijal Istarske županije predstavljen je na slici 10 te se iz njega može zaključiti da u
županiji postoje velike potencijali za iskorištavanje energije vjetra na kopnu, a posebno na
moru. Prosječne brzine vjetra na visini od 10 m na nekim dijelovima kopna dosežu do 5 m/s, a
na velikom dijelu kopna su iznad 3 m/s. Na moru se brzine kreću od 3,5 m/s pa do 6 m/s na
južnijim dijelovima mora koje je teritorijalno pripada Istarskoj županiji.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
51
Potencijal biomase u županiji je procijenjen na temelju dostupnih podataka o korištenju
zemljišta, poljoprivrednoj proizvodnji, količinama otpada i šumskom prirastu te korištenju
šumske sirovine u energetske svrhe. Teoretski potencijal za proizvodnju bioplina iz
poljoprivrede se procjenjuje na 75,061 GWh, potencijal za proizvodnju bioetanola na 481
GWh, a bio dizela na 260 GWh, potencijal šumske biomase je procijenjen na 40 GWh, a
teoretski potencijal biomase iz otpada na 57 GWh. Ukupno teoretski potencijal iz biomase
procijenjen je na 914 GWh, dok je navedeno da je tehnički iskoristivi potencijal oko 20%
teoretskog potencijala, iako to ovisi o mnogim faktorima.
Hidro potencijal u županiji je procijenjen na 13,2 GWh, a moguća je gradnja hidroelektrana
na rijeci Boljunčici, Mirni i Raši ukupne snage 4,622 MW i na Botonegi 132 kW. Hidro
potencijal Hrvatske je procijenjen i u studiji ''Mogućnosti korištenja vodnog potencijala u
strategiji energetskog razvitka Republike Hrvatske'' iz 1999. godine u kojoj je procijenjen
potencijal na dvije Istarske rijeke, Raši i Mirni, i prema toj studiji on je oko 60 GWh.
Geotermalna energija u Istarskoj županiji se može koristiti kao izvor energije za dizalice
topline, a koje mogu imati široku primjenu. Mogu se koristiti za grijanje ili hlađenje prostora
ili za zagrijavanje PTV-a. U Istarskoj županiji je geotermalni gradijent, odnosno stopa
promjene temperature s dubinom, razmjerno nizak i iznosi između 10 i 25°C/km, a
temperature u podzemlju, na dubini od 1 000 m mogle bi dosegnuti temperature između 35 i
40°C, a na 2 000 m između 50 i 60°C.
3.4 Elektroenergetski sustav Istarske županije
U županiji se nalazi Termoelektrana Plomin (Plomin I i II) ukupne snage 335 MW, a u planu
je gradnja tj. rekonstrukcija i zamjena Plomina I, Plominom C, instalirane snage 500 MW što
bi činilo ukupna snaga postrojenja od 710 MW. Kao što je prije navedeno Termoelektrana
Plomin je tretirana kao incident u prostoru te neće utjecati na izradu smjernica.
Od postojećih velikih transformatorskih postrojenja, 2 postrojenja 220/110 kV (TS Plomin i
TS Guran), a planirana je gradnja transformatorsko rasklopnih postrojenja TS Guran i TS
Pazin oba 400/110 kV. Od dalekovoda izgrađeni su prijenosni dalekovodi 2x220 kV Pehlin –
TE Plomin i TE Plomin - Guran, a planirana su dalekovodi 400 kV Melina – Pazin i Pazin –
Guran. Trenutni kapacitet vodova i trafostanica je dostatan za napajanje vršnih opterećenja u
županiji te bi izgradnja 400 kV vodova za potrebe termoelektrane Plomin C omogućila i
značajan izvoz energije iz županije, a koji će se odvijati prema tržišnim principima i tzv.
slobodnom pristupu treće strane.
Planirani su plinovodi: magistralni plinovod za međunarodni transport DN 500 radnog tlaka
75 bara platforma Ivana K - Vodnjan (podmorska dionica) i DN 500 radnog tlaka 75 bara
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
52
Vodnjan - Labin - Kršan – Viškovo, a još nekoliko trasa je u istraživanju. Dok postoji
nekoliko dionica lokalnog i regionalnog plinovoda.
Slika: Energetski sustav Istarske županije
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
53
3.5 Opis scenarija
Za potrebe ove analize razvijeni su scenariji za referentnu godinu i 2030. godinu. Za
referentnu godinu izabrana je 2012. godina jer su za nju bili najdostupniji podaci o potrošnji
energije u Istarskoj Županiji. Ukupna potrošnja energije, kao i potrošnja energije po
sektorima (promet, industrija, zgradarstvo) je ranije prikazana prema energentima i drugim
načinima podjele. Budući da je analiza potrošnje energije rađena u programu za energetsko
planiranje EnergyPLAN, bilo je potrebno napraviti dodatno specificiranje potrošnje
energenata, što će biti objašnjeno u sljedećim poglavljima. Također će za buduće scenarije
potrošnje energije biti prikazani i dobiveni rezultati.
3.5.1 Scenarij za referentnu godinu
Podaci o potrošnji energenata kao i podaci o proizvodnji energije na području Istarske
županije za referentnu godinu preuzeti su iz Programa energetske učinkovitosti u neposrednoj
potrošnji energije Istarske županije 2014.-2016. godine[10]. U scenariju je analizirana
potrošnja energije sektora prometa, industrije i ostalih sektora. U sektoru industrije uzeta je u
obzir potrošnja svih industrijskih subjekata na području županije osim potrošnje ugljena za
proizvodnju električne energije u TE Plomin I i II, kao i potrošnja ugljena u proizvođačima
građevinskog materijala Holcimu Koromačno, Istra cementu Pula i vapnari Most Raša.
Također je zanemarena proizvodnja električne energije iz TE Plomin te je pretpostavljeno da
se sav nedostatak električne energije uvozi.
Za analizu energetskog sektora Istarske županije, kao što je i ranije navedeno, korišten je
EnergyPLAN model te je prikupljene podatke o potrošnji energije u referentnoj godini trebalo
dodatno prilagoditi. Ukupna potrošnja električne energije unosi se u apsolutnom iznosu te se
od nje oduzima potrošnju električne energije za grijanje i hlađenje. Potrošnja ostalih
energenata unosi se zasebno u svakom od sektora (stambeni, industrija i promet) prema
energentima. Proizvodnja energije unesena je u za to predviđena polja, a u referentnoj godinu
od obnovljivih izvora koristila se samo biomasa i sunčeva energija u solarnim kolektorima te
PV modulima. Prema podacima, u solarnim kolektorima proizvedeno je oko 8 GWh toplinske
energije, a instalirana snaga PV modula je 1059 kW. Budući da EnergyPLAN model radi
analizu sustava na satnoj razini uz podatke o godišnjoj proizvodnji i potrošnji energije te
instaliranim kapacitetima i faktorima učinkovitosti potrebno je unijeti i satne distribucijske
krivulje za potrošnju električne energije, energije za hlađenje, proizvodnju energije iz
obnovljivih izvora, itd. EnergyPLAN također radi i analizu troškova scenarija te analizu
emisija CO2. Troškovi pojedinih tehnologija i cijena za energente preuzeti su iz dostupnih
podataka EnergyPLAN modela. Izračun emisija CO2 uzrokovanih potrošnjom goriva u
navedenim sektorima usklađen je s metodologijom Međuvladinog tijela za klimatske
promjene (Intergovernmental Panel for Climate Change, IPCC) te su preuzeti odgovarajući
emisijski koeficijenti.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
54
Električna energija 310
Ukapljeni naftni plin 227
Loživo ulje 279
Benzin 249
Dizel 267
Biomasa 0,468
Tablica 4. Korišteni emisijski faktori
Rezultati referentnog scenarija prikazani su ukratko u sljedećih nekoliko tablica.
Tablica 5 prikazuje proizvodnju energije u referentnoj godini u Istarskoj županiji, bez TE
Plomin.
Tablica 6 prikazuje potrošnju energije u referentnoj godini. Najveća potrošnja energije tj. više
od polovice potrošnje energije otpada na naftni derivate, a najviše ih se troši u sektoru
prometa. Sljedeći energent po potrošnji je električna energija s potrošnjo oko 1,1 TWh.
Ukupna potrošnja energije prema ovom scenariju za referentnu godinu iznosi 3823 GWh.
Postrojenje Kapacitet (snaga) [MW] Proizvedena energija [GWh]
PV kolektori 1,059 1,64
Solarni kolektori - 8
Tablica 5. Proizvodnja energije referentni scenarij
Energenti [GWh] Promet Zgradarstvo Industrija Ukupno
Naftni derivati 1603 329,12 47,60 1.979,72
Plinovito gorivo 36 360,46 140,38 536,84
Biomasa
172,39 20,35 192,74
OIE
9,64
Uvoz električne energije
1.104,00
Ukupno 1639 861,97 208,33 3.822,94
Tablica 6. Potrošnja energije referentni scenarij
Troškovi referentnog scenarija prikazani su u Pogreška! Nevaljana samo-referenca knjižne
oznake. i
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
55
Tablica 8. U Pogreška! Nevaljana samo-referenca knjižne oznake. prikazani su troškovi
energenata. Vidljivo je da najveći trošak predstavlja električna energija, otprilike 254 M€, a
od ostalih energenata najveće troškove ima dizel i to nešto malo manje od 62 M€. U
Tablica 8 prikazani su ukupni troškovi scenarija s raspodjelompo kategorijama.
Pretpostavljenim troškovima CO2 emisija, troškovima opskrbe prirodnim i gradskim plinom,
varijabilnim troškovima, operativnim i investicijskim troškovima, te ukupnim godišnjim
troškovima scenarija. Ukupni godišnji troškovi su oko 413 M€, a najveći dio troškova se
odnosi na troškove energenata.
Energenti Troškovi [1000 €]
Loživo ulje 1.834
Dizel 61.752
Benzin i kerozin 36.904
Plinovito gorivo 5.118
Biomasa 6.866
Ukupno goriva 112.475
Električna energija 254.313
Tablica 7. Troškovi energenata referentnog scenarija
Troškovi Troškovi [1000 €]
Troškovi CO2 emisija 9.574
Troškovi opskrbe prirodnim plinom 10.638
Ukupni varijabilni troškovi 387.000
Operativni troškovi 4.884
Godišnji investicijski troškovi 20.903
Ukupni godišnji troškovi 412.787
Tablica 8. Troškovi referentnog scenarija
Tablica 9 prikazuje godišnje emisije CO2, a one su u referentnoj godini bile 637,25 ktCO2.
Ove emisije ne obuhvaćaju emisije zbog proizvodnje električne energije jer je pretpostavka da
se gotova sva električna energija uvozi. Međutim ako bi se dodale emisije od uvezene
električne energije sa emisijskim faktorom za Hrvatsku iz 2012. godine, emisije iz električne
energije iznosile bi 342,24 ktCO2. Ukupne emisije u ovom slučaju iznose 979,49 ktCO2, a
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
56
više od polovice emisija tj. 519,56 ktCO2 dolazi od potrošnje naftnih derivata u Istarskoj
županiji.
(kt) Emisije CO2
Naftni derivati 519,56
Plinovito gorivo 117,7
Ukupno 637,25
Tablica 9. Emisije CO2 referentnog scenarija
3.5.2 Scenarij za 2030. godinu
Za 2030. godinu izrađen je scenarij u kojem se pokušalo postići 100% obnovljiv,
samodostatan i održiv energetski sustav Istarske županije. Osnovne odrednice scenarija za
2030. godinu su povećanje energetske učinkovitosti u stambenom sektoru, povećanje
energetske učinkovitosti u sektoru prometa, elektrifikacija sektora prometa te uvođenje
biogoriva, povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije te uvođenje
kogeneracija na prirodni i bioplin te uvođenje daljinskog centraliziranog grijanja i hlađenja u
urbanim sredinama u županiji.
Budući da se procjenjuje da je više od trećine zgrada u Istarskoj županiji ima specifičnu
potrošnju energije za grijanje između 250 i 300 kWh/m2 potrebno je energetski obnoviti sve
zgrade i svesti ih na razinu najmanje moguće potrošnje uz naravno ekonomski opravdana
ulaganja u debljinu izolacije i vanjsku stolariju. Također u većini gradova u županiji postoje
stare gradske jezgre koje su pod nekim oblikom konzervatorske zaštite te o njima treba
posebno voditi računa kod energetske obnove. Uz bolju izolaciju u stambenom sektoru
potrebno je kontinuirano modernizirati rasvjetu i električne uređaje te se pretpostavlja da će se
uvesti LED rasvjeta u barem 80% objekata u stambenom sektoru te tako potencijalno smanjiti
potrošnju električne energije za rasvjetu oko 75%-80%. Modernizacijom kućanskih
električnih uređaja također će doći do smanjenja potrošnje električne energije.
U stambeni sektor planirano je i uvođenje daljinskog centralnog grijanja i hlađenja (DHC) u
urbanim sredinama, uz istovremenu rekuperaciju topline, što će opet dovesti do povećanja
efikasnosti i smanjenja potrošnje energije, jer je DHC efikasniji sustav od individualnih
kotlova za grijanje. Dio potreba za toplinskom energijom iz industrije također će se
snabdijevati iz DHC sustava. Kao gorivo za DHC koristiti će se bioplin i prirodni plin, te
dizalice topline i solarni kolektori, a koristiti će se i spremnici topline kako bi se sustav mogao
efikasnije voditi. Plin će se koristiti u visokoučinkovitim kogeneracijama ukupne instalirane
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
57
snage u županiji do 60 MW. Potrebe za grijanjem u ruralnim sredinama zadovoljavati će se iz
kotlova na biomasu i dizalica topline.
Potrebe za hlađenjem u stambenom sektoru djelomično će se podmirivati iz DHC (urbane
sredine), a djelomično iz električne energije (dizalice topline) u ruralnim prostorima.
Pretpostavlja se da će potreba za rashladnom energijom rasti do 2025. po stopi od 1,5%, a do
2030. po stopi od 2% zbog povećanja standarda građana, ali će doći do smanjenja potrošnje
električne energije za hlađenje zbog povećanja efikasnosti. Potrebe za zagrijavanje tople vode
zadovoljavati će se iz solarnih kolektora, dizalica topline i DHC u urbanim sredinama.
Predviđena je i zamjena javne rasvjete sa LED rasvjetom te regulacija jačine osvjetljenja. Na
taj način moguće ostvariti uštede u sektoru javne rasvjete do 70%. U sektoru prometa
pretpostavlja se elektrifikacija 80% prometa, a ostatak vozila će za pogon koristiti biodizel,
uglavnom kamioni, radni strojevi i sl. U sektoru industrije nisu analizirane mjere za smanjenje
potrošnje energije zbog specifičnosti proizvodnih procesa te je potreban individualan pristup
svakom postrojenju.
Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije modelirana je prema potencijalima
obnovljivih izvora energije u Istarskoj županiji koji su prikazani u Tablica 10, s time da
vjetropotencijal i geotermalni potencijal nisu procijenjeni u studiji [13]. Iz procijenjenih
vrijednosti vidljivo je da je preostali potencijal 7 290,41 GWh, što je gotovo dvostruko više
od trenutne potrošnje energije u županiji.
MWh Teoretski Iskorišteni Preostali
Poljoprivreda 1570400 0,00 1570400
Šumarstvo 1031800 588000 443800
Sunčeva energija 9099990 13940 5131208
Hidropotencijal 2537 0,00 2537
Vjetropotencijal 0,00 0,00 0,00
Geotermalni potencijal 0,00 0,00 0,00
Ostaci 142464 0,00 142464
Ukupno 11847191 601940 7290409
Tablica 10. Energetski potencijal obnovljivih izvora Istarske županije [13]
Prema potencijalima obnovljivih izvora energije u županiji i podacima iz Registra projekata i
postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača
(Registar OIEKPP) predviđena su postrojenja za proizvodnju energije iz OIE. Postrojenja
predviđena u scenariju za 2030. godinu prikazana su u
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
58
Tablica 11. Najviše instaliranih postrojenja za proizvodnju električne energije će biti
fotonaponske elektrane, ukupno 225 MW, a najveća proizvodnja električne energije
predviđena je iz offshore vjetroelektrana, a iznosi 383,67 GWh. Potrebe za toplinskom
energijom zadovoljavati će se najviše iz malih kogeneracija, dizalica topline i solarnih
kolektora.
Tablica 11. Proizvodnja energije 2030. godine
Tablica 12 prikazuje potrošnju energije prema pojedinim energentima. Vidljivo je da najviše
energije dolazi iz OIE (sunce, vjetar, geotermalna), a iza slijedi biomasa, koja se koristi za
proizvodnju biogoriva, bioplina i grijanje. Potrošnja naftnih derivata i plina odnosi se na
industriju i zračni promet. Proizvodnja električne energije je veća od potreba županije pa
dolazi do viška od 255 GWh koji se može izvoziti i prodavati na tržištu.
Energenti [GWh]
Naftni derivati 126,59
Plinovito gorivo 61,57
Biomasa 684,8
OIE 1131,77
Biogorivo 313
Uvoz električne energije 284
Izvoz električne energije 539
Instalirani
kapaciteti
[MW]
Proizvodnja
električne
energije [GWh]
Proizvodnja
toplinske energije
[GWh]
Vjetroelektrane 135,8 334,15
Fotonaponske elektrane 225 347,47
Offshore vjetroelektrane 150 383,67
Male hidroelektrane 4,754 17,49
Male kogeneracije 60 130,37 159
Dizalice topline (daljinsko grijanje) 15
206,32
Dizalice topline (individualne)
60,19
Solarni kolektori 49
Kotlovi na biomasu 28,66
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
59
Tablica 12. Potrošnja energije 2030. godine
Troškovi energenata i scenarija za 2030. godinu prikazani su u Tablica 13Pogreška! Izvor
reference nije pronađen.. Cijene za energente i postrojenja preuzete su iz podataka koji su
unaprijed pripremljeni za unos u EnergyPLAN od Sustainable Energy Planning Research
Group, Aalborg University. Troškovi za sve energente su niži nego zarada od prodaje viška
električne energije pa se ostvaruje zarada od 26,61 M€. Ukupni godišnji trošak scenarija je
71,442 M€ zbog velikih investicijskih troškova jer je potrebno izgraditi veliki broj novih
postrojenja za proizvodnju energije. Ukupni godišnji troškovi su ustvari značajno veći jer
program ne uzima u obzir troškove povećanja energetske učinkovitosti (izolacija, rasvjeta,
zamjena kućanskih uređaja itd.)
Energenti Troškovi [1000 €]
Loživo ulje 2.366
Dizel 3.057
Benzin i kerozin 4.721
Plinovito gorivo 1.429
Biomasa 14.490
Ukupno goriva 26.062
Električna energija -52.672
Uvoz el. energije 31.692
Izvoz el. energije -84.364
Tablica 13. Troškovi energenata 2030. Godina
Troškovi [1000 €]
Troškovi CO2 emisija 2.136
Troškovi opskrbe prirodnim plinom 2.017
Ukupni varijabilni troškovi -22.093
Operativni troškovi 28.835
Godišnji investicijski troškovi 64.700
UKUPNI GODIŠNJI TROŠKOVI 71.442
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
60
Tablica 14. Troškovi scenarija 2030. godina
Tablica 15 prikazuje emisije CO2 koje su vrlo niske, a u 2030. godini iznose svega 45,83
ktCO2, a odnose se na emisije iz industrije i zračnog prometa. Potrebno je napomenuti da su
ove emisije 21 puta manje od emisija referentnog scenarija za 2012. godinu, ako se u obzir
uzmu emisije iz električne energije u referentnom scenariju (u 2030. sva električna energije je
proizvedena iz OIE).
[kt] Emisije CO2
Naftni derivati 33,22
Plinovito gorivo 12,61
Ukupno 45,83
Tablica 15. Emisije CO2 u 2030. godini
3.5.3 Radna mjesta za 2030. godinu
Uzimajući u obzir instalirani kapacitet postrojenja i proizvedenu energiju (
Tablica 11) te podatke iz literature o broju radnih mjesta vezanih za izradu opreme i
instalaciju postrojenjate onih radnih mjesta vezanih uz vođenje i održavanje postrojenja i
električnih vozila može se procijeniti da će za izgradnju opreme, postrojenja i vozila biti
potrebno 4045 čovjek-godina to jest na period od 10 godina oko 405 radnih mjesta, a za
održavanje i vođenje istih potrebno je 4861 ljudi odnosno toliko novootvorenih radnih mjesta.
Radna mjesta su izračunata uz procjenu da se kod izgradnje opreme i postrojenja samo 20%
komponenti izrađuje u Istri, a kod vođenja i održavanja 80% posto poslova je vezano uz
Istru.Ovaj grubi proračun ne uključuje radna mjesta otvorena u trgovini i drugim
djelatnostima već je strogo vezan uz izgradnju, instalaciju održavanja i vođenje postrojenja te
uzgoj i preradu biomase i biogoriva.
Otvorena radna mjesta mogu se procijeniti i na drugi način to jest kroz trošak
investicija, održavanja, cijene goriva i neto prihoda od prodane električne energije. Uz
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
61
pretpostavku da trošak, investicija ili prihod od 50 000EUR otvara jedno radno mjesto
(čovjek-godina) te da se za investicije prikazane u u Pogreška! Izvor reference nije
pronađen.
Tablica 8 može vezati 20% radnih mjesta uz Istru te da troškovi goriva to jest biomase iz
Tablica 13 u 95% iznosu ostaju u Istri, a da se 80% održavanje postrojenja i neto prihoda od
električne energije može vezati uz Istru dolazi se do brojke od 1 838 radnih mjesta.
S obzirom da su oba proračuna dosta gruba s agregiranim podacima o instaliranim
kapacitetima postrojenja te pretpostavljenim iznosom za otvaranje radnog mjesta može se
zaključiti da bi obnovljivi izvori energije prema zamišljenom scenariju mogli otvoriti između
1 838 i 5 266 novih radnih mjesta.
U ovom izračunu nisu uzeta u obzir radna mjesta koja bi se postigla na primjeni mjera
energetske učinkovitosti u zgradarstvu (obnova vanjskih ovojnica, zamjena stolarije, itd.) te
radna mjesta potrebna za instalacije toplinskih mreža i pod stanica centraliziranih toplinskih
sustava.
3.6 Izrada smjernica
3.6.1 Polazne osnove za smjernice
Iako predstavlja kratkoročno razdoblje, Županijska razvojna strategija Istarske županije
2011.-2014.[1]ocrtava i postavlja zdrave temelje za održivi razvoj Istre te posebno ističe
mjere koje su trebale biti provedene u sektoru energetike.
U sadašnjoj razvojnoj strategijienergetika je predstavljena kroz Strateški cilj 1:
KONKURENTNO GOSPODARSTVO, odnosno kroz Prioritet 1.10. Energetska efikasnost
(EE) i obnovljivi izvori energije (OIE). U prioritetu se navode i opisane su četiri mjere:
Mjera: 1.10.1. Povećanje efikasnosti korištenja primarnih izvora energije
Mjera: 1.10.2. Uspostava podrške za poticanje projekata energetske efikasnosti
Mjera: 1.10.3. Korištenje obnovljivih izvora energije
Mjera: 1.10.4. Informiranje i edukacija stanovništva
Mjere 1.10.1. - 1.10.4. su trebale biti provedene u periodu 2011.-2014. te se kao dugoročnije
razvojne perspektive i potrebenavode u strategija razvoja[1]: a) Plinofikacija Istarske
županije. Nastavakuvođenja prirodnog plina kao energenta izumreženog sustava za potrebe
građanstvai gospodarstva. b) Izgradnju kogeneracija (CHP) namjestima gdje postoji potreba
zatoplinskom energijom. Instalirana snagapojedinog postrojenja ne bi smjela bitiveća od 5
Sustavnoggospodarenja energijom (SGE). d) Izgradnja tri (3) do četiri (4) postrojenjaza
proizvodnju električne energije iz biomase, ali bez gorenja biomase(proizvodnja bioplina). e)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
62
Razvoj prijenosnog i distribucijskogelektroenergetskog sustava.f) Ispitivanje mogućnosti
izgradnje polja vjetroelektrana na moru (offshore).Vezano za kopno ispitati mogućnost,
alisamo na mjestima 3 km udaljenijim odnastanjenih objekata.g) Fotonaponske (PV) elektrane
na mjestimagdje je prostor već iskorišten.h) Stimuliranje građana za uvođenje
sustavafotonaponskih kolektora i kolektora zaproizvodnju tople vode, te dizalicatopline.I)
Stimuliranje građana za uštedom energijekroz povećanje izolacije zgade (ovojnice,krova i
stolarije).
Kroz SEAPe jedinice lokalne samouprave dodatno su razradile svoje vlastite mjere te se
konkretnim akcijama nastoji smanjiti finalna potrošnja za oko 500 GWh do 2020.Ovo
smanjenje biti će ostvareno gradovima i općinama sa SEAPima odnosno na području gdje živi
137819 stanovnika, dok gradovi i općine bez SEAPa imaju 70236 stanovnika, što znači da
udio SEAPa trenutno pokriva 66,24% stanovništva. Ukoliko se i druge općine priključe
Sporazumu gradonačelnika ili počnu provoditi slične mjere, kao gradovi i općine sa
SEAPima, za očekivati je da će ostvarene uštede do 2020. biti veće za 125 GWh, odnosno oko
625 GWh ukupno. No ta brojka do 2030. mora biti znatno uvećana jer planirane mjere do
2020. ostvaruju samo trećinu potrebnih ušteda.
Zakon o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14) koji je na snazi od 5.11.2014. u Članku 11.
propisuje izradu Akcijskog plana energetske učinkovitosti. Kao i do sada Akcijski plan
energetske učinkovitosti donose jedinice područne (regionalne) samouprave i veliki gradovi, a
mogu ga donijeti i druge jedinice lokalne samouprave.Akcijski plan je planski dokument koji
se donosi za trogodišnje razdoblje u skladu s Nacionalnim akcijskim planom, a kojim se
utvrđuje provedba politike za poboljšanje energetske učinkovitosti u jedinici područne
(regionalne) samouprave, odnosno na području velikog grada. Novi Zakon o energetskoj
učinkovitosti zajedno sa Zakonom o tržištu toplinskom energijom omogućit će aktivniju ulogu
JLS u mapiranju potreba za grijanjem i hlađenjem te identifikacijom potencijalnih lokacija za
visokoučinkovita kogeneracijska postrojenja. Također, primjenom toplinskih mapa i studija
izvodljivosti, ubrzo će postati jasno koliki kapaciteti za smanjenje potrošnje i integraciju
tokova energije i ostalih resursa postoje na nekom području.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
63
Slika 9 - Shematski prikaz izgradnje energetskog sustava Zelene Istre
Slika 9 prikazuje temelje za izgradnju energetskog sustava Zelene Istre. Glavni temelji (i)
obnovljivi izvori energije; (ii) zgrade kao “pozitivna energetska postrojenja“; (iii) skladištenje
energije; (iv) napredne električne, toplinske i plinske mreže te električna vozila integrirana u
„Pametni energetski sustav“ moraju biti izgrađena na informatičkoj bazi koja će omogućiti
kvantitativno mapiranje i prikupljanje svih relevantnih podataka.
3.6.2 Informatizacija energetskog sustava
Mapiranje potreba i resursa mora biti vrlo detaljno kako bi se moglo pristupiti optimizaciji
energetskog sustava to jest izgradnji njegovih temelja (i)-(iv). U sektoru zgradarstva postoje
digitalizirani podaci koji se vrlo brzo mogu postaviti u „oblak“ za korištenje svim potrebnim
službama (katastar, prostorni planovi, podaci o godini izgradnje, površinama iz komunalnih
doprinosa, namjeni i korištenju građevine, itd.), no u javnom sektoru postoji ISGE sustav te
sve više energetskih certifikata. Vrlo brzo baze će se moći puniti i ugovorima o energetskom
učinku, ugovorima o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambenih zgrade te
podacima koje će dostavljati distributeri.
Za potpunu kontrolu sustava potrebno je uvestiSustav upravljanja energijom (Energy
management system) na regionalnoj razini (ured mora povezivati županijske urede, Zavoda za
prostorno uređenje Istarske županije, IRENAu, IRAu, gradskei općinske urede, te distributere
i opskrbljivače energijom, koncesionare i vlasnike energetskih mreža). Prikupljanje i protok
informacija, kao i primjena odredbi nacionalnih i regionalnih pravilnika i zakona moraju biti
jasno implementirani u sustav upravljanja. Pored planiranja i određivanja ciljeva vezanih uz
energetiku, sustav će se koristiti i za kontrolu ispunjavanja istih.
MAPIRANJE RESURSA MAPIRANJE POTREBA
ZELENA ISTRA
SKLA
DIŠ
TEN
JE
EN
ERG
IJE
OB
NO
VLJ
IVI I
ZVO
RI E
NER
GIJ
E ICT SUSTAV (OBLAK ZA ENERGETIKU)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
64
Informatički sustav bi trebao biti u mogućnosti detaljno mapirati potražnju i potrošnju
energije na razini poštanskog broja ili katastarske čestice. Sustav treba pripremiti za korištenje
pametnih brojila u svim energetskim mrežama. Jedinstvena baza s detaljnom potrošnjom,
vremenima očitavanja dostavljanja podataka (satno, dnevno, mjesečno, godišnje) i
geografskim lokacijama omogućiti će vrlo brzu i točniju izradu godišnjih bilanci za pojedina
naselja te će biti moguće točnije pretpostaviti i buduće potrebe te na taj način omogućiti
izgradnju optimalnih veličina postrojenja.
Za urbane sredine potrebno je pokrenuti i propisati mapiranje potreba u GIS, u 3D prostoru, u
što kraćim vremenskim periodima uzorkovanja snimanja potreba. Također uspostaviti sustav
snimanja potencijala te kasnije proizvodnje energije, a što će omogućiti napredni mjerni
uređaji. Ukoliko metodologija za mapiranje ne bude propisana u 2015. od strane nacionalnih
tijela, treba razraditi vlastiti pristup.
Za integraciju transportnog i energetskog sustava potrebno je provesti praćenje gustoće
prometa osoba i tereta, na točkama s najvećom frekvencijom prometa, u što kraćem
vremenskom periodu, zatim je potrebno postepeno širiti sustav nadzora na većini prometnica.
Zbog intermodalnosti prijevoza, potrebno je pratit te snimiti sve potrebe za pomorskim
prometom, zračnim i željezničkim prometom.
Za integraciju energetskog sustava sa sustavom vodovoda i odvodnje, potrebno je imati
detaljno praćenje svih varijabli vezanih za potrošnju vode te obradu otpadnih voda (geodetske
padove, promjere i vrste cjevovoda, protoke, tlakove, temperature po pojedinim dionicama,
pozicije ventila i prigušenja, rezervoare, akumulacije, sabirne stanice, kolektore, ispuste, itd.)
Arhitektonskije potrebno riješiti smanjenje otpadnih voda te osigurati njihovu ponovnu
uporabu. Na razini pojedinih objekata, a zatim i većih gradskih četvrti i naselja pokušati
odvajati crne, sive i oborinske otpadne vode. Uspostaviti sustav za mjerenje energetskog
otiska svakog dobavljenog m3pitke i tehnološke vode, kao i veličinu ekološkog otiska
potrebnog za tretiranje istih.
Za potrebe procjene sadašnjeg i budućeg raspoloživog potencijala biomase, potrebno je
informatizirati sustav prikupljanja otpadnih, organskih materijala, kao i raspoloživih
materijala iz poljoprivrede i drugih izvora. Pomoću ARKOD i CORINE sustava uspostaviti
regionalni sustav nadzora poljoprivredne proizvodnje na katastarskim česticama, pratiti i
procijeniti potencijal za svaku postojeću i planiranu kulturu na poljoprivrednoj i šumskoj
površini, kao i zelenim površinama parkova. Optimizirati sustav prikupljanja, odrediti moguće
subvencije za lokalno korištenje biomase te uspostaviti sustav koji će omogućiti detaljno
praćenje sirovina za potrebe biorafinerija. Sustav se može koristiti i za uspostavu regionalnog
tržišta biomasom.
3.6.3 Iskorištavanje „zelene” energije
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
65
Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore NREAP postavlja ciljeve za udio obnovljivih
izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije na razini RH u 2020. godini, dokument
proizlazi iz Direktive 2009/28/EC za promicanje korištenja OIE. Hrvatski NREAP se oslanja
na energetsku učinkovitost, smanjenje potrošnje energije te pouzdanu hidrologiju. Nažalost,
NREAP nije prepoznao važnost razmjene energije sa drugim članicama EU te promovira
ispunjavanje ciljeva Direktive2009/28/EC samo vlastitim OIE u Hrvatskoj. Hrvatsku regiju,
koja ima kopnenu i morsku granicu s druge dvije članice EU, ovakav pristup može
ograničiti,naročito pri izgradnju optimalnih postrojenja te maksimizaciju korištenja pojedinih
lokalnih resursa.
Neovisno o NREAPu,potrebno je izraditi regionalni akcijski plan za obnovljive izvore
energije do 2030. godine uvažavajući dosadašnje okvire, no na detaljnijoj osnovi. Potrebno je
identificirati sve raspoložive površine za izgradnju postrojenja, uz pomoć prije
spomenutoginformatičkog sustava i na osnovu pouzdanih/provjerenih mjerenja, uz površine
vezati raspoložive potencijale tebazom podataka pospješiti i uvjetovati integraciju obnovljivih
izvora u same objekte, najprije one pod upravom regionalnih lokalnih i nacionalnih vlasti, a
zatim i ostalih. Pomoću LAGova utjecati i na privatne vlasnike teuključiti njihove objekte u
relevantne baze podataka.
Potrebno je revidirati planove i strategije koji ograničavaju veličinu kogeneracijskih
postrojenja prema instaliranoj toplinskoj ili električnoj snazi (npr. 5 MWth i 80 MWth
ukupno). Ograničenja se moraju vezati prema utjecaju postrojenja na okoliš, što se u ovom
slučaju najviše odnosi na emisije štetnih plinova i čestica u zrak, vode i tlo te na vizualnu
degradaciju okoliša i toplinsko zagađenje. Emisije u okoliš su regulirane nacionalnim
zakonodavnim okvirom zaštite zraka, voda i tla, kaoi niza drugih propisa za energetiku,
vozila, promet, itd. Uvođenjem strožih granica na emisije od onih nacionalnih, može se
indirektno ograničiti i snagu planiranih postrojenja, koja je vezana za neku tehnologiju i
vrstute potrošnju goriva. Veličina postrojenja će se odabrati prema potrebama i ekonomskoj
optimizaciji uz ograničenja dozvoljenih emisija i drugih propisanih utjecaja na okoliš.
Slično tome potrebno je preispitati preporuku da se grade postrojenja za proizvodnju
električne energije samo ako imaju mogućnost rasplinjavanja biomase. Za područje Istre
potrebno je ispitati mogućnosti gradnje jedne ili više biorafinerija. Specijaliziranih postrojenja
koja će biti u mogućnosti koristiti razne sirovine te iz njih kemijskim procesima dobavljati
nekoliko proizvoda npr. prerada primarne sirovine u biomaterijale, aminokiseline, gnojivo,
kompost, itd. s mogućnošću proizvodnje biogoriva te električne i toplinske energije, kao
nusproduktima procesa. Sa stajališta ekonomske samo-održivosti bitno je osigurati da
biorafinerije mogu, ovisno o stanju cijene sirovina i proizvoda na tržištu odabrati koji će
finalni proizvod isporučivati (npr. poluproizvod, biomaterijale ili energiju, toplinu, biogoriva
itd.). Ovisno o smjeru razvoja poljoprivrede i prostornom rasporedom površina pod
zasađenim kulturama ili dugogodišnjim planom sadnje, može se optimizirati veličina i
namjena biorafinerija. Potrebno je dodatno ispitati gradnju nekoliko „hubova“,
logističkihcentra, za prikupljanje i pripremu sirovina (npr. dehidracija, mehaničko razdvajanje
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
66
itd.) jer se zbog troškova transporta centralna dobava u biorafinerije isplati samo u određenom
radijusu.
Uvesti detaljne pravilnike za izdavanje koncesije za iskorištavanje geotermalne energije ili
energije mora za proizvodnju toplinske energije, grijanje i hlađenje. Proceduru potpuno
digitalizirati i omogućiti on-line prijave te stjecanje koncesija, kao i dozvola za gradnju
uređaja i opreme. Raspisati natječaje, poticati ugradnju uređaja, a nakon mapiranja potencijala
i povezivanja podataka s katastrom, obvezati vlasnike na korištenje istih u novogradnji i
rekonstrukcijama objekata na područjima s povoljnim to jest ekonomski isplativim
potencijalom.
Za bolje iskorištavanje niskotemperaturnih OIE za potrebe grijanja, treba razmatrati izgradnju
niskotemperaturnih centraliziranih sustava grijanja (temperature radnog medija u polaznim
vodovima od 55°C i temperature povratnih vodova od 25°C). Ovi sustavi uobičajeno se grade
s dnevnim ili sezonskim spremnicima toplinete imaju priključeno jedno ili više postrojenja za
proizvodnju toplinske energije, npr. kogeneraciju na plin, bioplin ili biomasu, plinske bojlere,
dizalice topline, bojlere s elektrootpornim grijačima, apsorpcijske dizalice topline te razne
izmjenjivače za iskorištavanje otpadne topline iz industrijskih procesa, postrojenja za obradu
otpadnih voda, kanalizacijskih sustava itd. Trenutna gradnja toplinskih sustava i mreža
regulirana je Zakonom o tržištu toplinskom energijom. Treba napomenuti da Zakon tržišta
toplinskom energijom propisuje učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje – sustav
centraliziranog grijanja ili hlađenja, koji upotrebljava najmanje 50% obnovljive energije, 50%
otpadne topline, 75% topline dobivene kogeneracijom ili 50% kombinacije takve energije i
topline.
Od nacionalnih vlasti se očekuje da dodatno stimuliraju obnovu i gradnju centraliziranih
toplinskih sustavte da HERA posebnim tarifnim modelima omogućuju njihov prelazak na
obnovljive izvore energije te da se osigura povoljno korištenje visokoučinkovitih dizalica
topline većih snaga. Zavoda za prostorno uređenje Istarske županije, bi u najkraćem roku
treba donijeti upute prema kojima će se planirati gradnja narednih centraliziranih toplinskih
sustava 4. generacije kao i snimanje toplinske potrošnje (upute i snimanje mogu biti dio
informacijskog sustava) te će se poticati lokalne subvencije za priključivanje objekata na
centralizirane mreže. Zbog raspoloživih EU fondova poželjno je da lokalnu distribuciju i
proizvodnju energije vrše tvrtke u vlasništvu jedinica lokalne samouprave.
Kod gradnje vjetroelektrana na kopnu,voditi se prema utjecaju postrojenjana okoliš, a ne
fiksnom udaljenosti od naselja, npr. propisati dozvoljenoj razinu buke u pojedinim sredinama,
koja se može vezati na udaljenosti od vjetroturbina (maksimalnadozvoljena razine noćne buke
je 40 db(A),prema EU preporukama). Dodatno se trebaju provjeriti, ograničitiutjecaj
stroboskopskog efekta, te prihvatljivosti gradnje za najbliže naseljene objekte, naselja i
lokalne zajednice. Kod udaljenosti uobičajeno se uzima razmak do najbližeg objekta da nije
manji od 4 maksimalne visine turbine. Prihvatljivost lokacije za gradnju se može definirati
sudjelovanjem lokalne zajednice u suvlasništvu objekata ili strogo provedenim postupkom
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
67
javnih rasprava i referenduma o gradnji.Lokacijekao i planiranje gradnje vjetroelektrana se
treba odrediti uz participaciju lokalnog stanovništva. Potrebno je razraditi regionalna upute za
gradnju vjetroelektrana na kopnu za više tipova turbina. Upute trebaju biti pisane za
investitore i jedinice lokalne samouprave. Vjetroagregate snage do 25 kW treba dozvoliti uz
minimalne uvjete gradnje, vjetroturbine ukupne visine do 80 m trebale bi biti građene po
nešto pojednostavljenoj proceduri, a za one ukupne visine 80-180 m treba ipak imati strožu
proceduru gradnje te izrade detaljnih studija utjecaja na okoliš. Od nacionalnih vlasti,
energetske regulatorne agencije, operatora tržišta i operatora prijenosnog sustav se očekuje da
uvedu sustav potpore izgradnji i integraciji vjetroelektrana u elektroenergetski sustav. Ukoliko
ova potpora izostane potrebno je razmišljati o regionalnom fondu i sustavima potpore.
Osnovati radnu skupinu ili klaster za izgradnju vjetroelektrana na pučini (Istria County
Offshore Wind Energy Cluster – ICOWEC).Zadatak klasteraje osim ispitivanja energetskog
potencijalavjetra i predlaganjaprihvatljivih lokacija za moguću gradnju, omogućiti što veću
participaciju lokalne industrije i poduzetništva u projektu gradnje te pokušati dogovoriti
zajedničke projekte s drugim zemljama EU. Pema podacima DHMZ, najpovoljniji potencijal
vjetra je južno od Rt Kamenjak do dubine mora od 50 m, što je još uvijek prihvatljiva dubina
za gradnju, dok se vjerojatno najpovoljnije lokacije sa strane ishođenja dozvola nalaze
zapadno, u području ograničene plovidbe zbog već postavljenih plinskih platformi za
istraživanja i vađenja plina. Zbog prisutne brodograđevne, cementne industrije te industrije
vađenja kamena, u Istri postoji znatan potencijal za gradnju nekih dijelova pučinskih
vjetroelektrana te plovila koja mogu sudjelovati u gradnji istih. Pučinske vjetroelektrane
mogu se graditina dubinama mora od 40-50 m i sa gravitacijskim betonskim temeljima. Uz
pretpostavku da je za jedan temelj potrebno oko 2 500 m3 betona, za vjetroagregat snage 5
MW, tada bi za vjetroelektranu iz proračuna bilo potrebno 75 000m3betona koji može biti u
potpunosti proizveden lokalno. Temelji pučinskih vjetroelektrana s jedne strane imaju i
povoljan utjecaj na okoliš jer predstavljaju umjetne hridi i grebene, oko kojih se razvija novi
ekosustav te poboljšava bioraznolikost određenog područja, a kako je u njihovoj blizini
zabranjen izlov ribe određenim tehnikama, ove vjetroelektrane postaju i mala, zaštićena
područja podmorja. Ukupna investicija za pučinske vjetroelektrane procijenjena je na 345
milijuna eura,a na same temelje otpada od 4-6% ukupne investicije. Uslučaju povoljne
lokacije i izgradnje uz rubove teritorijalnog mora, mogao bi se naći interes za zajedničku
gradnju s Italijom, a što bi stvorilo dobru priliku za direktno povezivanja hrvatske i talijanske
obale to jest elektroenergetskih sustava podmorskim kabelom.
Izgradnja fotonaponskih elektrane treba biti dopuštena na svim površinama koje nisu pod
posebnom zaštitom. Odluku o gradnji treba prepustiti ekonomskim pokazateljima i vlasnicima
zemlje uz poštivanje uvjeta zaštite krajobraza. Utjecaj fotonaponskih elektrana na površinu i
tlo na kojem se nalaze je minimalan, tako da bi vlasnici zemlje mogli odabrati za njih
najpovoljnije rješenje (npr. ukoliko je zarada od prodaje električne energije veća od prinosa
kultura koje bi na toj zemlji mogle biti zasađene.)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
68
Sve jedinice lokalne samouprave koje imaju zaštićena kulturna dobra, a koja se još uvijek
koriste za stanovanje i obavljanje djelatnosti, morat će u blizini naselja/grada osigurati
zemljišta na kojima će se omogućiti zajedničku izgradnju postrojenja za korištenje OIE,kako
bi svi stanovnici dobili mogućnost neutralizacije potrošnje energije s proizvodnjom iz vlastitih
ili zadružnih elektrana. Najkasnije do 2020. identificirati ovakve sredine i te predložiti
rješenja.
Istra bi trebala raditi na uključivanjuunapređenja energetskog sustava u EU planovedo 2030.
Prije svega trebala bi voditi računa o uključivanju u jedinstvena energetska tržišta te
umrežavanje energetskih sustava. Plinski sustav je već sada vezan na Italiju, a
elektroenergetski ima veze sa Slovenijom. Kroz programe Dunavske makroregije trebalo bi
lobirati za stvaranje regionalnog tržišta biomase s naglaskom na lokalno održivo
iskorištavanje, dok programe iz Jadransko-jonsku makroregije i Mediteranske unije treba
iskoristiti za razvoj projekata OIE i tržišta električne energije. U 2015. godini Hrvatska, Italija
i Slovenija će formirati zajedničku burzu električne energije te bi trebalo poticati tvrtke i
opskrbljivače iz Istre da se aktivnije uključe na tom tržištu te da se pokuša argumentirati
potreba za direktnim podmorskim povezivanjem na talijanski elektroenergetski sustav.
3.6.4 „Zelene” kuće, zgrade, hoteli i drugi objekti
Novogradnju treba poticati po principima zelene gradnje, EPBD Direktiva 2010/31/EU
propisuje da sve nove javne zgrade od 1.1. 2019. te privatne zgrade od 1.1. 2021. će morat
biti energetski neutralne zgrade. Kako za nove zgrade neće biti većih problema u postizanju
energetske neutralnosti, najviše pažnje se mora posvetiti obnovi postojećih zgrada. Uvjetno
klimatskoj zoni i statusu građevine biti će moguće odrediti ekonomsko isplativ stupanj
obnove te potrebnu pripadajuću količinu energije iz obnovljivih izvora, eventualne viškove,
manjkove te potrebna skladišta da se postigne energetska neutralnost i neovisnost za objekt ili
grupu objekata.Upravni odjel za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu)
samoupravu, prostorno uređenje i gradnju zajedno sa Zavodom za prostorno uređenje Istarske
županije trebaju donijeti detaljne upute i smjernice za obnovu tipskih objekata na razinu
pasivnih, energetski neutralnih i pozitivnih zgrada.
Pri obnovi i transformaciji starih zgrada u energetski neutralne, najprije treba djelovati na
smanjenje potrošnje energije, rekonstrukcijom vanjske ovojnice, stolarije i smanjivanjem
toplinskih mostova, zatim treba nastojati iskoristiti otpadnu toplinu regeneracijom ili
rekuperacijom. Većina današnjih sustava grijanja i hlađenja prostorija ne vodi računa o
otpadnoj toplini sadržanoj u istrošenom zraku, koji se izbacuje u okoliš. Razlog tomu je
štovećina zgrada nema ugrađene centralne sustave ventilacije i klimatizacije. Za korištenje
rekuperacije potrebno je izgraditi novi ventilacijski sustav što je problematično na objektima
gdje za to nisu predviđeni otvori te može biti financijskih neisplativo. Trenutno se razvija
stolarija, prozori i vrata, koji će biti u mogućnosti osigurati povrat određenog dijela topline te
se njihova primjena očekuje do 2030.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
69
Nakon provedene prve dvije mjere treba se djelovati na podizanju efikasnosti sustava,
ponajprije na strani finalne potrošnje (uvođenjem novijih izmjenjivača u postojeće sustave te
efikasnijih uređaja, kućanskih aparata i rasvjete), a zatim i na strani energetskih
transformacija gdje se mogu ugrađivati visokoučinkoviti uređaji. Ova zadnja mjera mora uzeti
u obzir sve raspoložive izvore, a ugradnja opreme za korištenje obnovljivih izvora energije se
treba provesti na osnovi tehno-ekonomske analize i utjecaju instalacije na okoliš. Pri
optimizaciji treba razmatrati i ugradnju određenih spremnika.
Na nivou naselja i četvrti, toplinske i rashladne mreže mogu odigrati veliku ulogu u integraciji
obnovljivih izvor, ada se zgrade priključene na njih tretiraju kao energetski neutralne. Kako
EPBD direktiva dozvoljava da se zgrade griju s obnovljivim izvorima na samom objektu ili iz
njegove okolice tako je moguće da se rade zajednička postrojenja koja zbog svoje veličine
mogu proizvoditi jeftiniju energiju od onih individualnih, a isto tako su povoljnija za
izgradnju većih toplinskih spremnika. Postrojenja koja pokrivaju potražnju većih područja i
imaju skladištenje energije, manje su osjetljiva na varijabilnost, kako na strani potrošnje tako i
na strani proizvodnje energije.
Potrebno je razraditi posebne upute za obnovu javnih zgrada detaljan plan obnove javnih
zgrada
Od 1. 1. 2016. godine apartmani moraju biti energetski certificirani te se predlažeda se pored
standardne turističke kategorizacije dodatno uvede kategorizacija vezanu za energetsko
certificiranje odnosno „zelenu“ održivu gradnju. Ovim putem dodatno će se nagraditi
učinkovitiji objekti te će se isticati njihove prednosti.Apartmani će biti nagrađeni za korištenje
LEDrasvjete, obnovljivih izvora, toplinsku izolaciju (poznato je da ovakvi objekti su ugodniji
za boravak). Pored energetskih certifikata mogu se nagraditi i za instalirane punionice za
električnih vozila i bicikle, razvrstavanje otpada, kupovinu „zelene“ certificirane električne
energije, itd. Preko turističke zajednice osnovati fond za obnovu apartmana u skladu sa
principima zelene gradnje, punjenje fonda osigurati kroz nacionalne poticaje te posebnim
porezom za „zelene“ građevine, kojeg plaćaju svi apartmani prema statusu. Uvesti dodatne
porezne olakšice za „zelene“ građevine.
Za potrebe gradnje „zelenih“ hotela i „zelenih“ turističkih naselja trebalo bi oformiti
regionalnu radnu grupu, koja će ispitati mogućnosti za izvedbu na već postojećim
neizgrađenim građevinskim parcelama te će propisati detaljne upute za gradnju. Pravilnicima
jedinica lokalne samoupravese može zahtijevati od investitora da počnu gradnju energetskih
neutralnih, pozitivnih i visoko učinkovitih, održivih objekata i prije zakonske obveze to jest
od 1. 1. 2021. Ako se ne uvedu stroži propisi svi objekti izgrađeni u narednih 5 godina mogu
biti izrazito energetski intenzivni uz male mogućnosti izmjena. Najveće izmjene u projektu se
mogu napraviti dok je građevina u fazi projektiranja, nakon započete gradnje manevarski
prostor se znatno smanjuje. Strogi propisi za energetsku učinkovitost mogu otvoriti prostor za
inovaciju te treba poticati partnerstva između vlasnika građevina i stanara, lokalnih
poduzetnika koji se bave obnovom i gradnjom te bankama i ostalim investitorima.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
70
3.6.5 „Zelena” skladišta energije
Prije razmatranja mogućnosti skladištenja električne energije potrebno je identificirati potrebu
za njim te mapirati potencijalne lokacije za reverzibilnehidroelektrane. U proračunima
scenarija se nije razmatrala gradnja postrojenja za skladištenje energijedo 2030.
većjepostojeća električna mreža korištena kao spremnik viškova. Od potencijalnih lokacija za
izgradnju klasičnih reverzibilnih postrojenja najizglednije su postojeći rezervoari pitke vode i
retencije koje se koriste za zaštitu od poplava.Prema registru Hrvatskih voda u Istri su
prisutne dvije akumulacije, Butoniga ukupnog volumena 19 700 000 m3 i nadmorske visine
41 m te jezero Letaj kapaciteta 8 350 000m3 na nadmorskoj visini od 277 m. Iako je visinska
razlika značajna između dva jezera udaljenost od 16,5 km, između njih, je prevelika da bi se
isplatila gradnja reverzibilnog postrojenja. Kraj oba jezera postoji visinska razlika dovoljno
blizu za gradnju gornje akumulacije, tako postoji i teoretska mogućnost gradnje reverzibilnog
postrojenja. Pored ova dva jezera, ostale mogućnost za gradnju reverzibilnih postrojenja
uključuju integraciju sustavaakumulacija s vodovodom i dobavom pitke vode, sustavima
navodnjavanja u poljoprivredi te zaštite od poplava i požara. Akumulacije reverzibilnih
hidroelektrana mogu poticati i bioraznolikostekosustava samog jezera i okoline te pridonose
očuvanju postojećih staništa, ukoliko se u akumulacijama održava barem minimalna razina
vode. U sljedećih 5 godina potrebno je izraditi detaljnu idejnu studiju koja bi dala dovoljno
kvalitetan opis lokacija planiranih novih akumulacija za prije spomenute namjene te bi se
moglo proračunati kapacitet skladištenja odnosno odrediti lokacije za izgradnju crpno-
turbinskih stanica. Ukoliko nedostatak pitke vode u mjesecima s vršnim opterećenjima
vodovodnog sustava bude sve učestaliji, a uz klimatske promjene postane i kritičan, postoji
mogućnost integriranja desalinizacijskih i reverzibilnih postrojenja, koja onda zadovoljavaju
nekoliko funkcija, a to su sigurnost opskrbe vodom te pružanja pomoćnih usluga
elektroenergetskom sustavu kao i znatna mogućnost integracije obnovljivih izvora energije.
U Europi se trenutno razvijaju postrojenja koja koriste stare rudnike i jame kao moguće
akumulacije. Iako su u Istri postojali rudnici ugljena, namjena za ovakva postrojenja ne bi
trebala biti razmatrana zbog nepovoljnog kemijskog sastava rude te problematičnog spoja s
podzemnim vodama. Pored ovog rješenja još se istražuju postrojenja s geološkom
membranom s nešto manjim kapacitetom skladištenja, ali prikladna za lokacije gdje nema
geodetskog pada, te postrojenja s morskom vodom za lokacije blizu mora bez dostupne pitke
vode. Oba tipa postrojenja mogu biti izgrađena i demonstrirana u Istri nakon 2020. ako će za
to postojati interesa.
Potrebno geološke formacije za postrojenja za skladištenje energijom s komprimiranim
zrakom CAES mogu biti određene na temelju dosadašnjih ispitivanja te bi se do 2030. trebala
ispitati mogućnost ovog načina skladištenja. Ujedno se istraživanja mogu iskoristiti i za
određivanje potencijalnih lokacija za hvatanje i spremanje ugljika, ukoliko se pokaže potreba
za tim tipom postrojenja. Komprimirani zrak se može koristi i u znatno manjim spremnicima
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
71
te se može kombinirati s vozilima na komprimirani zrak. U slučaju veće komercijalizacije
ovakvih postrojenja i vozila treba razraditi za njihovo uvođenje u energetski sustav.
Kod ispitivanja geoloških formacija puno važnije je odrediti potencijal za gradnju postrojenja
i mogućnost skladištenje toplinske energije, naročito u postojećim i budućim toplinskim
mrežama. Očekuje se da će sezonsko skladištenje u geološkim formacijama biti vrlo
zastupljeno u energetskim sustavima do 2030. te je potrebno pripremiti upute za jedinice
lokalne samouprave i manje privatne investitore koji imaju mogućnost iskorištavanja istih
blizu svojih toplinskih/rashladnih mreža. Sveučilište u Zagrebu Fakultet strojarstva i
brodogradnje u suradnji s Hrvatskim geološkim institutom i znanstvenicima s Royal Institute
of Technology – KTH Stockholm provodi projekt Geothermal mapping [16]. Na projektu se
vrše istraživanja primjene dizalica topline koje su pomoću bušotinskih izmjenjivača topline
povezane s tlom. Također se izvode istražne bušotine, na kojima će se izvršiti tzv. mjerenje
toplinskog odziva uz istovremeno ispitivanje sastava tla, uzimanjem uzoraka tla iz slojeva
kroz koje prolazi bušotina. Jedna bušotina je izvedena na području Grada Poreča te ona može
biti iskorištena za detaljnije mapiranje potencijala u Istri.
Skladištenje bioplina, biogoriva i biomase može se izvesti uz biorafinerije ili druga
postrojenja koja budu koristila biomasu.
3.6.6 „Zelena” vozila
Električna vozila i elektrifikacija transporta se nameću kao najizglednije rješenje za smanjenje
emisija stakleničkih plinova u sektoru transporta. Današnji električni automobili su sve
pouzdaniji i nude sve veću autonomiju kretanja. Tržište za osobna električna vozila mora se
uspostaviti davanjemsubvencije za kupnju električna vozila, te kroz druge pogodnosti kao
štosu besplatne tunelarine, besplatno ili povoljnije parkiranje, besplatne autoceste za
električna vozila.
Pored osobnih vozila, električna vozila se sve više pojavljuju u javnom prijevoz gdje je
moguće naći nekoliko tipova komercijalnih rješenja za punjenje električnih autobusa, koji
lokalne vlasti odabiru ne samo zbog manjih emisija i ušteda na gorivu već i zbog znatno
manje razine buke. Samo usporedbe radi potrošnja energije električnog autobusa pod srednjim
opterećenjem se kreće između 0,9 kWh/km do 1,9 kWh/km, dok su te vrijednosti za autobus
na dizel 3,2 kWh/km do 9.5 kWh/km, a za hibridne autobuse ipak nešto niže odnosno 2,6
kWh/km do 5,8 kWh/km.
Već sada su primjeni razna električna dostavna vozila, teretna vozila i radni strojevi. Potrošnja
energije po prijeđenom kilometru vozila kreće se od 0,2 kWh/km za manje kombije do 1,4
kWh/km za teške kamione, a potrošnja za iste tipove vozila koja koriste dizel je više nego
dvostruka.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
72
Da bi se električna vozila uspješno integrirala u tržište mora biti izgrađena određena
infrastruktura, a tu se u prvom redu podrazumijevaju punionice. Njihova gradnja se mora
pomno planirati, no što je još važnije da se mora kontrolirati punjenje jer će u protivnom doći
do značajnijih udara na stabilnost elektroenergetskog sustava te nekontroliranih povećanja
vršnih opterećenja u nekim čvorovima.
Planiranje voznih ciklusa, potreba za transportom te raspoloživim vozilima za punjenje na
gradskim parkiralištima može se odrediti MATSIM računalnim programom [17]. Za istru bi
na temelju prikupljenih podataka opisanih u poglavlju 6.1 trebalo do 2020.izgraditi značajniju
infrastrukturu za električna vozila , a koja će pored domaćeg stanovništva osigurati i dolazak
gostiju sa električnim vozilima iz drugih krajeva EU. Punionice bi posebno trebalo instalirati
na znamenitostima, objektima kulturne baštine, ali i restoranima te hotelima. U suradnji s
turističkom zajednicom na određenim stajalištima moglo bi se davati besplatno punjenje što bi
možda moglo privući goste, dok s druge strane ne bi izazivalo veće troškove za opskrbljivače.
Razlika se može nadoknaditi iz turističke takse ili sl.
Jedinice lokalne samouprave bi mogle započeti uvođenja električnih vozila kao službenih
vozila koje bi dijelile državne službe i tvrtke. Izrada plana gradnje punionica je najbitniji
dokument za jedinice lokalne samouprave te bi regionalne i nacionalne vlasti trebale propisati
metodologiju za uspostavu sustava punjenja na nekom području.
3.6.7 „Zelena” komunalna energetika
Komunalna energetika je vezana uz komunalne gospodarske djelatnosti. U svakoj od
djelatnosti može se značajno primijeniti obnovljivi izvori, smanjiti potrošnja te ostvariti
smanjenje troškova i emisija stakleničkih plinova.
Opskrba pitkom vodom je značajan potrošač električne energije, naročito u kompleksnim
sustavima bez prirodnog geodetskog pada. Da bi se smanjila potrošnja trebaju se ugrađivati
pumpe s varijabilnim pogonom te na mjestu prigušenja treba postaviti turbine umjesto ventila.
Ovime se barem malo povrati energija, koja se ulaže u pumpanje odnosno iskoristi se
geodetski pad za proizvodnju. Za istru postoje već planovi za izgradnjom hidroelektrana u
sustavu vodovoda.
Javna rasvjeta treba biti što učinkovitija te se sigurno očekuje da će do 2030. većina biti
rasvjetnih tijela biti LED rasvjeta. Za dodatno smanjenje potrošnje potrebno je izraditi
Masterplan energetske učinkovitosti za javnu rasvjetu kojim bi se definirale potrebna snage za
promatrana područja , kao i mogućnost korištenja obnovljivih izvora energije, kao što su mini
vjetroturbine ili solarni fotonaponski paneli.
Gospodarenje tržnicama i gradskim poslovnim prostor ostavlja velike mogućnosti za
primjenu mjera energetska učinkovitost kao i instalaciju OIE.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
73
Odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda mogu isto tako biti znatno energetski intenzivni. Uz
postojanje biorafinerija ili biodigestera i fermentarora može se proizvoditi bioplin. Najveći
problem može biti u prikupljanju sirovine te se ona mora skupljati na što održiviji način.
Prijevoz putnika u javnom prijevozu s električni autobusima objašnjen je u prošlom poglavlju
isto tako za održavanje čistoće mogu se pribaviti specijalizirana električna vozila.
Prikupljanje komunalnog otpada i zbrinjavanje biti će sve zastupljenije i s jedne strane se
može iskoristiti za primjenu električnih vozila dok s druge strane može biti izvor sirovina za
biorafineriju, bio i sintetička goriva. Održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta, spada
u sličnu kategoriju može doprinijeti u prikupljanju zelenog otpada za daljnju proizvodnju
biomase i bioplina
Dimnjačarski poslovi biti će značajna komponenta kada se značajnije počne primjenjivati
biomasa, bioplin i prirodni plin.
3.6.8 „Zelena” javna nabava
Gradnja nove infrastrukture može biti energetski intenzivna te ugrađeni materijali imaju
različitutjecaj na okoliš. Za smanjenje stakleničkih plinova su bitne globalne emisije, tako da
se na osnovu analize životnog ciklusa iliugljičnogotiska pojedinog materijala, može propisati
javna nabava koja će favorizirati, ne najjeftiniju varijantu, već onu s najmanje emisija u
okoliš. Pri tome može se isto tako pripisati i kriterij ukupnog životnog troška neke opreme, što
će dovesti do kupuju vrlo efikasnih uređaji s malom potrošnjom energije. Slično primjeni pri
nabavi i gradnji infrastrukture, zelena javna nabava se može propisati i za sve usluge i
proizvode nabrojane u poglavlju 6.7, kao i za vozila, tehničku opremu, tekstil, itd. Izuzetno je
važnokoristiti zelenu javna nabavu za poticanje lokalne industrije, ako su natječaji definirani
prema zakonima koji štite tržišne uvjete te ako lokalna industrija ima kvalitetniji proizvod,
znatno više standarde zaštite okoliša od konkurentnih tvrtki iz uvoza za čije proizvode je
potreban energetski intenzivniji transport, baziran na fosilnim gorivima i koji čini veliki udio
u emisijama traženog proizvoda.
3.6.9 „Zelene” energetske zadruge
Zadruge se povezuju uz poljoprivrednu proizvodnju gdje je udruživanje omogućilo nabavku
skupocjene mehanizacije, repromaterijala, plasman proizvoda iniz drugih pogodnosti. U
energetici zadrugarstvo može pomoći pri stjecanju vlasništva nad lokalnim objektima, za koje
su potrebne značajne financijske investicije. Anketama provedenim na hrvatskim otocima i
Dubrovačko neretvanskoj županiji, pokazano je da su građani spremniji proizvoditi vlastitu
energiju ako bi to radili u zadruzi s drugim mještanima. Zadrugama se povećava participacija
javnosti u donošenju odluka o izgradnji postrojenja, a slično kao u poljoprivredi moguće je
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
74
udruživanje u veće skupineodnosnoagregatore čime se rješava problem otkupa viškova iz
malih proizvodnih jedinica (zadruge su spremne prodati ili preuzeti veće količine energije).
Zadrugama se može ostvariti povoljnija kupnje znatno većeg broja manjih jedinica odnosno
može se odraditi obnova po puno povoljnijim cijenama. Udruživanjem velikog broja manjih
projekata postaje se vidljiv i većim investitorima, koji su spremni ulagati veće količine
sredstava, uz povoljnije cijene kapitala.
Na nivo regionalne uprave potrebno je vidjeti za udruživanje javnih objekata, kao i usluga iz
točke 6.7. Primjer dijeljenja sječke za biomasu pokazuje smisao zadruge. Nekoliko dana
korištenja sječke za biomasu dostatno je da proizvede energije za kotao od 300 kW i to
korištenje javna ustanova plaća oko 3000 EUR dok je investicija u stroj za sječka može
koštati i preko 50 000 EUR.
3.6.10 Pametni energetski sustavi za Zelenu Istru
Pametni energetski sustav prije svega treba integrirati ICT tehnologiju s naprednim mjernim
uređajima u svim energetskim mrežama (električne, plinske, toplinske mreže za grijanje i/ili
hlađenje. Prikupljeni podaci biti će korišteni za povezivanje potrošnje i proizvodnje s
fleksibilnim tržištima te će se koristiti za prognozu potrošnje i predviđanja cijena. Za
uspostavu pametnog energetskog sustava najbitnija je standardizacija te propisna
komunikacija između HEP-ODSa Elektroistra, HOPSa, HERA, HROTEa, PLINACROa,
CEIa, MINGOa, MPPIa, MRRFEUa, telekomunikacijske tvrtke, koncesionari (plinovodi,
ceste), DHMZ.
Pametni energetski sustav osigurava kvalitetnu integraciju električnih vozila u
elektroenergetski sustav kroz napredno punjenje vozila. Upute za izgradnju naprednih mreža
kao dijela strateškog energetskog planiranja moraju biti što ranije objavljene zbog
senzibiliziranja javnosti te omogućavanju jedinica lokalne samouprave konačno pokrenu
integraciju raznih izvora i potrošača
3.7 Zaključak
Mapiranje potrošnje je kompleksan zadatak, no primjenom ICT tehnologije i GIS sustava, te
postojećih baza podataka (akcijski planovi za energetsku učinkovitost, SEAPi, SGE, izrađeni
energetski certifikati za javne zgrade, zgrade koje se iznajmljuju, apartmane, itd. te ugovori o
energetskom učinku, podaci distributera, pametna brojila, itd.) dobit će se vrlo jasna slika o
svim potrebama za energijom i drugim resursima na minimalnoj skali 100x100 metara. Slično
tome u procesu mapiranja prikupiti će se detaljnipodaci i procijeniti će se lokalno raspoloživi
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
75
resursi na istoj skali.Mapiranje treba uvesti kroz centraliziran sustav upravljanja energetskim
sustavom na regionalnoj razini (Regional Energy Management System for Istra - REMSI).
Da bi se postigla CO2 neutralnost u prvom redu treba smanjiti finalnu potrošnju energije te
rađeni proračuni predviđaju smanjenje potrošnje sa sadašnjih 3 823 GWh na 2 004 GWh,
istovremeno treba maksimizirati proizvodnju lokalnih OIE,dakle potrebno je odabrati
tehnologije koje iskorištavanjem lokalnih resursa zadovoljavaju potrebe stanovništva. Analize
su pokazale da povećanje korištenja OIE sa sadašnjih 202.38 GWh na 2129.57 GWh odnosno
za 10,5 puta, u sljedećih 15 godina.
Snimanje potreba i resursa te odabir tehnologija mogu biti odrađeni kvalitativno, prema
ekspertnom znanju te se za odabrana rješenja ipak trebaju provesti detaljnije analize kako bi
se izabrale ispravne alternative. Sljedeće dvije godine su ključne za detaljno snimanje
početnog stanja te davanja preporuka za gradnju postrojenja i odabir energenata.
Preliminarne analize pokazujuda će se za proizvodnju električne energije najviše koristiti
energija vjetras proizvodnjom od 717.82 GWh isunčeva energija s proizvedenih 347.7 GWh.
Biomasa će se koristiti za proizvodnju električne energije i topline, bilo da se radi o
kogeneracijskim postrojenjima, centraliziranim kotlovima ili individualnim rješenjima.
Nadalje potrebe za grijanjem i hlađenjem zadovoljavat će se individualnim dizalicama topline
(korištenjem topline zraka, zemlje i voda), a u koncentriranim urbanim sredinama i
turističkim naseljima izgradit će se centralizirani sustava grijanja i hlađenja s velikim
dizalicama topline i toplinskim/rashladnim spremnicima. Dizalicama topline zadovoljit će se
potražnja od 260 GWh. Velike količine biomase, 445 GWh biti će potrebne za proizvodnju
biogoriva te se postavlja pitanje održivosti ovog rješenja.
Kako se sadašnje rješenje za CO2 neutralnost značajno oslanja na korištenje biomase potrebno
je provesti detaljnu razradu scenarija razvoja energetskog sustava s ocjenjivanjem
alternativnih rješenja te proračunu u matematičkim modelima (simulacijskim i
optimizacijskim). Elektrifikacijom transportnog sustava i većim korištenjem dizalica topline
možda će biti moguće svesti korištenje biomase na manje vrijednosti. Po završetku proračuna
odabratće se najpovoljnije rješenje prema zahtjevima lokalnih vlasti te će se razraditi akcijski
plan provedbe mjera koje vode ka ispunjavanju plana.
3.8 Literatura
[1] Istarska razvojna agencija, Istarska Županija. Županijska razvojna strategija Istarske
županije 2011.-2014., Pula, (2014.)
[2] Duić, N., Krajačić, G., Carvalho, M.G., RenewIslands methodology for sustainable energy
and resource planning for islands. Renewable and Sustainable Energy Reviews. 12-4, 1032-
1062 (2008.)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
76
[3] Krajačić, G. Energetsko planiranje otoka Mljeta uz uvjet maksimizacije korištenja
obnovljivih izvora. Diplomski rad, FSB, Zagreb, 88 str., (2004.)
[4] Hemetek, B., Planiranje energetskog sustava otoka Lošinja primjenom Renewislands
metodologije, FSB, Zagreb, 93 str. (2007.)
[5] Bratić, S.. Planiranje razvoja energetski samodostatnog otoka Unije. FSB, Zagreb, 141 pp.
(2011.)
[6] Krajačić, G., The Role of Energy Storage in Planning of 100% Renewable Energy
Systems. Doktorska disertacija, FSB, Zagreb, 194 str. (2012.)
[7] Lund, H.. Renewable Energy Systems. A Smart Energy Systems Approach to the Choice
and Modeling of 100% Renewable Solutions. Second edition. Academic Press, Elsvier,
Oxford, 362 str., (2014.)
[8] Energetski Institut Hrvoje Požar, XVIII. Istarska županija, Potencijal obnovljivih izvora
energije, Zagreb, (2012.)
[9] Energetski Institut Hrvoje Požar, Energija u Hrvatskoj 2012., Ministarstvo gospodarstva
Republike Hrvatske, Zagreb, (2013.)
[10] Upravni odjel za gospodarstvo, Istarska županija, Program energetske učinkovitosti u
neposrednoj potrošnji energije Istarske županije 2014. – 2016., Pula, (2014.)
[11] Upravni odjel za gospodarstvo, Istarska županija, Plan energetske učinkovitosti u
neposrednoj potrošnji energije Istarske županije 2014. – 2016., Pula, (2014.)
[12] Zavod za prostorno uređenje Istarske županije, Izvješće o stanju u prostoru Istarske
županije, Pula, (2013.)
[13] Politehnika Pula, Studija razvoja energetskog sektora Istarske županije 2013. – 2020.,
Pula, (2013.)
[14] Zavod za prostorno uređenje Istarske županije, Prostorni plan Istarske županije, Knjiga 1:
Polazišta, Službene novine Istarske županije, Broj 16, Pula, (2011.)
[15] Zavod za prostorno uređenje Istarske županije, Izmjene i dopune prostornog plana
Istarske županije, Kartografski prikaz: Infrastrukturni sustavi – Energetika, Službene novine
Istarske županije 04/07, Pula, (2007.)
[16] FSB, projekt Geothermal mapping, http://geothermalmapping.fsb.hr/, Zagreb, 2014.
[17] Novosel, Tomislav; Perković, Luka; Ban, Marko; Keko, Hrvoje; Pukšec, Tomislav;
Krajačić Goran; Duić, Neven. „Hourly transport energy demand modeling – Impact of EVs on
the Croatian electricity grid“, Digital Proceedings of 1st South East European Conference on
Sustainable Development of Energy, Water and Environment Systems - SEE SDEWES Ohrid
2014, FSB, Zagreb, 2014.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
77
4 Arhitektura, krajobraz i prostorno planiranje
4.1 Uvod
U ovoj stručnoj studiji na temu strateških sastavnica; arhitektura, urbanizam, prostorno
planiranje, krajobraz i građenje, uz predmijevanje i obvezujuće usvajanje današnjih
konceptualnih i razvojnih postavki kao i zakonodavnog okvira koji se usklađuje s regulativom
EU, predlažu se napredne smjernice za daljnji održivi razvoj kao podloge za Strateški plan
održivog razvoja “Zeleni plan Istre” u svrhu očuvanja i unaprjeđenja stanja jedinstveno
vrijednog prostora, njegova prirodnog okoliša i graditeljske baštine.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
78
Strateške sastavnice ove studije su sinergijski povezane sa sastavnicom energije u kontekstu
visoke energetske učinkovitosti i samoodrživosti (prioritetno obnovljivi izvori energije) te
drugim prirodnim obnovljivim izvorima kao iznimno velikim potencijalima za proizvodnju
hrane, energenata i građevinskog materijala (drvna biomasa).
Prednosti geostrateških značajki, bogatstvo izvora i dostignuta razvojna razina, Istru
svrstavaju među europske regije koje mogu preuzeti I ostvariti najveće izazove održivog
razvoja ostvarujući ujedno scenarije EU za 2020., 2030. i 2050. godinu.
4.1.1 Projektni zadatak
„Jedna od osnovnih postavki održivog razvoja je i pažljivo korištenje prostora, pogotovo u
kontekstu intenzivnog (i ponekad po prostor destruktivnog) razvoja turizma.
Cilj je predložiti model promišljene urbanizacije koji neće ugroziti interese domicilnog
stanovništva već će uz (pre)poznavanje tradicijskog graditeljstva i korištenje novih održivih
tehnika gradnje (pasivna kuća) predložiti što nježnije zahvate u visokovrijedan krajobraz
Istre."
Izgrađena okolina Istre (Built Environment)
…….
4.2 Prostorno-planski kriteriji i vrednovanje održivosti
Prostorni planovi i urbanistički projekti prioritetno moraju sadržavati kompetentne analize
održivosti pojedinih zona i parcela u kontekstu prisutnih, istraženih i još neistraženih kao i
predviđenih prirodniih potencijala (npr. zone novih agrokultura; vinograde, maslinici i sl.) ne
samo zbog očuvanja prirodnih vrijednosti i gospodarskog potencijala, već i zbog zaštite slike
prirodnog krajolika i krajobraza.
Iznimna je važnost vodnih potencijala i kapaciteta. Podzemne vode - vodonosnik. Utjecaj
odlagališta otpada i način zbrinjavanja otpada. Građevni otpad - obvezna reciklaža.
Energetski potencijali. Uporaba sunčeve energije za velike elektrane (Kanfanar, 1 MW),
fiksni i pokretni (tracker) sustavi fotonaponskih panela, toplinski sustavi za zagrijavanje
potrošne sanitarne vode (posebno u kampovima), toplinski i fotonaponski integrirani u
arhitektonsku ovojnicu (pročelja i krovovi), geopotencijal (podzemne vode, geosonde i dr.).
…….
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
79
Od kuće do infrastructure … željeznica Parenzana
…….
Održiva zaštita i obnova spomeničke baštine
…….
3
4.3 Modeli obnove istarskih gradova
Više od tri desetljeća kontinuiranog rada Međunarodne ljetne škole arhitekture Tradicija,
kreativnost i održivost, koja se održava u Motovunu, u Studijskom centru Arhitektonskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, rezultiralo je stotinama rješenja vrlo složenih zadataka
revitalizacije i novogradnje u svim istarskim prostorima i gradovima (obalni pojas i
unutrašnjost) koje su studenti i njihovi mentori iz Hrvatske i inozemstva izradili na visokoj
razini prema stručnoj i javnoj kritici. Usporedo s tehnološkim razvojem i primjenom alata za
projektiranje (CAD, GIS i dr.), Škola je ostvarenjem svojih programa naprednog
interdisciplinarnog promišljanja u aktivnoj zaštiti prirodnog – neizgrađenog okoliša i
intervencija materijalizacije u prostoru - izgrađena okolina, zasigurno relevantna teorijsko-
edukacijska i stručno-znanstvena istraživačka podloga zbog kontinuiranog sudjelovanja
stručnjaka iz institucija za prostorno planiranje i konzervaciju prirodne I graditeljske baštine.
Potrebno je izdvojiti projekt Brijuni i fortifikacijski sustav Pule koji se na temelju odluke
Vlade RH od 2000. godine odvija u suradnji s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske I
brojnim međunarodnim partnerima.
Istra je prostor s Nacionalnim parkom, zaštićenim prirodnim cjelinama i jedinstveno
vrijednom spomeničkom graditeljskom baštinom.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
80
U sklopu 30. Međunarodne ljetne škole arhitekture u Motovunu 2011. godine izrađen je
panoramski virtualni snimak svih sudionika korištenjem trodimenzionalnog terestričkog
laserskog skenera.
Učenje iz Grožnjana
…….
Učenje iz Završja
…….
Učenje iz Motovuna
…….
Učenje iz Huma
…….
Učenje iz Labina i Raše
…….
Učenje iz Poreča, Rovinja, …
…….
Učenje s Brijuna
…….
Učenje iz Pule
…….
Učenje iz Pazina
…….
4
4.4 Podzemna Istra - zaštita i revitalizacija
Prirodni prostorni podzemni potencijali Istre su mnogobrojni i posebno atraktivni. Pazinska
jama (Jules Verne: Put do središta zemlje), spilja Baredine i dr.
Arteficijelni podzemni prostori su pogodni za prenamjenu u različite – monofunkcionalne i/ili
hibridne namjene. Rudnik ugljena u Labinu i dr. Tunel do Raše i Plomina. Podzemni
površinski rudnik - kamenolom u Kanfanaru. Podzemni sustavi novovjekih fortifikacija
Brijuni – Pula. Paralelni podzemni grad sklonišnih tunela i dvorana Pula. Tuneli željeznice
Parenzane i dr.
U okviru Međunarodne ljetne škole arhitekture u Motovunu kontinuirano se petnaestak
godina istražuju, mapiraju i kao projektni zadaci za različite namjene obrađuju navedeni
podzemni prostori Istre. Svi su projekti javno prezentirani i izloženi također unatrag toliko
godina na izložbama u MMC LUKA u Puli.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
81
4.5 Tradicijska kuća i štancija
Tradicijska istarska kuća je građena od kamena. Pročelja su (stambenih kuća) u pravilu bila
žbukana (!). Tesarska konstrukcija nosi kupu kanalicu kao najčešći pokrov.
Najmanja višenamjenska ruralna grupacija građevina je štancija.
Gotovo u pravilu je kvalitetno uklopljena u krajobraz cijeneći logiku tradicijske gradnje;
konfiguraciju terena, nosivost tla, mogućnosti građevnog materijala (raspon grednjaka i
konstrukcije krovišta), potrebne gabarite i dr.
4.6 Kažun
Fenomenalna je i globalno poznata građevna izvedba kažuna. Velika vrijednost ove iznimne
tradicijske gradnje se ne smije pretvarati u sramotu uništavanjem njihova kulturološkog
značaja, rušenjem i preseljenjem za potrebe novih neprimjerenih namjena poput roštilja,
sanitarija i sl.
4.7 Srednjovjekovni gradovi i njihove metamorfoze
Topografija istarske unutrašnjosti bila je idealna za zasnivanje srednjevjekovnih gradova na
vrhu brežuljaka.
Motovun je jedan od najizrazitijih primjera metamorfoze grada koji danas ima oko 360
stanovnika, dvadesetih godina prošlog stoljeća je imao oko 3200 stanovnika , ali tijekom Film
festival njegov se dnsvni korisbnički kapacitet penje od 5000 do 10000 posjetitelja!
Impresivno je, kako je moguće organizirati ovaj vrlo dinamičan petodnevni događaj (ukupno
oko 50000 posjetitelja) u logističkom i sigurnosnom smislu.
Mnogo je i sve više primjera najbolje prakse u istraskim festivalskim gradovima. Nesporno su
takve metamorfoze veliki turistički i gospodarski potencijali.
4.8 Građevni materijali – prirodni autohtoni materijali
4.8.1 Kamen
U Istri je kamen zasigurno od prvih povijesnih građevina profane, utilitarne i reprezentativne
gradnje zahvaljujući i još danas velikom potencijalu eksploatacije korišten za materijalizaciju
arhitekture svih funkcionalnih tipova i infrastrukturnih sustava, od njihovih temelja do
dekorativne arhitektonske plastike pročelja i interijera u svim stilovima.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
82
Od davnina su poznate posebne značajke pojedinih vrsta istarskog kamena po otpornosti na
agresivnost morske vode (Venecija i dr.) i razne druge vrste kamena manje otpornosti, ali
uporabljive za gradnju pučke tradicijske kuće i gospodarskih građevina.
Potrebno je ponovo istražiti isplativost proizvodnje materijala koji su vezani na proizvodnju
agregata i cementa, a prije svega porobetona koji desetljećima zadovoljava zahtjeve čvrstoće,
otpornosti na potresna naprezanja i požar, energetske učinkovitosti zbog toplinsko izolirajućih
svojstava i izvrsnu uporabljivost u procesu građenja.
4.8.2 Drvo
Drvo je u Istri također tradicijskom gradnjom potvrđen održivi materijal. U kontekstu
ugljičnog otiska (CO2 footprint) suvremena uporaba drva se preporučuje zbog iznimne
ekološke vrijednosti tog prirodnog materijala.
4.8.3 Slama
Danas kao otpadna biomasa u agraru, slama zadaje problem zbog potrebnog vremena i
uskladištenja, odnosno uništenja, a potencijalni je također tradicijski potvrđen materijal
pogodan za pojedine građevinske elemente – detalje, poput ispune s toplinsko-izolirajućim
svojstvima. Suvremena strojno balirana slama zadovoljava čak i potrebne kriterije
vatrootpornosti zbog velike zbijenosti vlakana koja ne omogućavaju sagorijevanje.
4.8.4 Konoplja
Najnoviji trend i zakonodavni okvir u RH koji omogućava korištenje industrijske konoplje
zasigurno će rezultirati i proizvodnjom građevinskih elemenata - blokova za gradnju
građevina jednostavnije složenosti, a napose u dijelu toplinsko izolirajućih svojstava. Takve
vrste konoplje sadrže od 75 do 90% drvne mase pa ih je moguće će koristiti i kao energent
(drvna sječka).
4.8.5 Ovčje runo i celuloza
U Istri je također potrebno istražiti potencijal i isplativost uporabe ovčjeg runa i celuloze za
proizvodnju toplinsko izolirajućeh materijala.
4.8.6 Reciklirani materijali (građevni otpad)
Jedan od scenarija energetske učinkovitosti i održivosti EU do 2020. godine je I zahtjev za
recikliranjem 70% građevinskog otpada. Danas se u RH reciklira oko deset puta manje. Stoga
je i u Istri ovaj zahtjev jedan od prioritetnih u kontekstu arhitekture i građenja. Preporučuje se
promišljanje primjene domaćeg patentiranog inovacijskog sustava ECO-SANDWICH. To su
predgotovljeni fasadni paneli s 50% agregata koji se dobiva od recikliranog građevinskog
otpada.
Smjernice:
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
83
Uporaba prirodnih autohtonih građevinskih materijala i zdravih certificiranih suvremenih
materijala, elemenata i sustava koji zadovoljavaju najviše kriterije energetske učinkivitosti i
održivosti tijekom cijelog životnog ciklusa, a njihovom reciklažom se ne ugrožava okoliš i
život ljudi.
4.9 Održivo građenje
4.9.1 Novogradnja
Energetska učinkovitost – pasivna kuća, energetski gotovo nulta gradnja (nearly Zero Energy
Building – nZEB)
Slika: Prvih dvadeset pasivnih kuća u Hrvatskoj do prosinca 2013.
Tamno plavi kružići označavaju izvedene, a svjetlo plavi zgrade u izvedbi.
Slika: Pasivna obiteljska kuća Vilić u Buzetu. Autor: Vladi Bralić, dipl.ing.arh. Pogled s
jugoistoka, izvođenje Blower-Door testa i pogled iz dnevnog boravka. Konzultant Ljubomir
Miščević
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
84
Slika: Prva pasivna stambeno-poslovna zgrada, Rudan d.o.o. Žminj, Istra. Autor: Darijan
Čekada, AGM PROJEKT d.o.o., konzultant Ljubomir Miščević
7
4.9.2 Od PASS-NET-a do PassREg-a
Europski projekti koji su se izvodili uz potporu EU programa Inteligentna energija Europa
(Intelligent Energy Europe - IEE) poticali su najvišu energetsku učinkovitost od područja
edukacije do primijenjenih programa istraživanja arhitektonske ovojnice inteligentnim
modeliranjem, uporabom najnovijih tehnologija i inovacija.
4.9.3 PASS-NET projekt
Puni naslov projekta PASS-NET je „Uspostavljanje suradničke mreže promotora pasivne
kuće“ kao standarda gradnje u EU“. Jedan od ciljeva PASS-NET projekta je bio podrška u
provedbi Rezolucije EU parlamenta broj 2007/2106 (INI), od 31. siječnja 2008.
Projekt je ostvaren u suradnji s Institutom za pasivnu kuću prof.dr.sc. W. Feista u Darmstadtu,
a u potpunosti je završen 2011. godine. Rezultirao je vrlo zanimljivim zaključcima, danas
najcitiranijim dijagramom predviđenog broja izvedenih pasivnih kuća u zemljama
sudionicama projekta do kraja 2012. godine i on-line pristupom bazi podataka primjera
izvedenih pasivnih kuća iz različitih klimatskih i gospodarski različito razvijenih zemalja.
www.passivehousedatabase.eu
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
85
Slika: PASS-NET EU IEE projekt. Karta sudionika, dijagram broja pretpostavljenih
realizacija i početne stranice za Hrvatsku
4.9.4 PassREg project
PASS-NET projekt je podloga projektu PassREg koji je danas najvažniji u promicanju
energetskog standarda pasivne kuće uključujući i obnovljive izvore energije na razini
europskih regija. Koordinator projekta je Institut za pasivnu kuću iz Darmstadta.
I PassREg je podržan od programa Intelligent Energy Europe (IEE), a trajat će do 30. travnja
2015. S hrvatske strane grad partner je Grad Zagreb. U projektu sudjeluje deset partnera iz
sedam članica EU. Ciljevi su povećanje potrebe za pasivnim kućama i zgradama u svijesti
zainteresiranih nositelja i donositelja odluka, razvijanje modela financiranja, izrada
optimalnih projekata za pasivne kuće, osiguranje kapaciteta za edukaciju stručnjaka,
stimuliranje trgovine energetski učinkovitim materijalima i tehnologijama te povećanje broja
pasivnih kuća u gradovima. Tri glavna dijela projekta su; učenje iz primjera najbolje prakse,
razvoj infrastrukture (obrazovanje arhitekata, inženjera i obrtnika, osiguranje kvalitete rada i
praćenje rezultata) i diseminacija materijala projekta (www, promocije i sl.).
Ugljično neutralni i bezemisijski gradovi
…….
4.9.5 Samoodrživa kuća i grad
U planiranju novih naselja i dijelova gradova kao i njihove obnove, smjernica je zasigurno
najnaprednija energetski gotovo nulta arhitektura (energetski standard pasivne kuće A+).
U Abu-Dhabiju je u tijeku izgradnja prvog bezemisijskog (ugljično neutralnog) grada. Grad
Masdar se izvodi prema projektu arhitekta lorda Normana Fostera.
Suvremeni materijali
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
86
…….
Nanotehnologija u funkciji zelene gradnje
…….
4.9.6 Pristupačnost unutarnjih i vanjskih prostora
Najviši standardi održivosti zahtijevaju implementaciju kriterija pristupačnosti vanjskih i
unutarnjih prostora. U gustim srednjevjekovnim urbanism matricama je posebno teško riješiti
ovu problematiku. Na temelju rješenja najbolje prakse u Hrvatskoj i inozemstvu, upravo su
složeni zahtjevi pristupačnosti ponekad dodatno motivirajući za autore projektante.
Krizno upravljanje prostorom
Sigurnost gradova
…….
Klimatske promjene
…….
4.9.7 Energetska sigurnost i gospodarski razvoj
Energetska učinkovitost koja se temelji na obnovljivim izvorima energije u graditeljstvu kao i
u drugim energetskim sektorima sve je važniji čimbenik osiguranja energetske sigurnosti,
gospodarskog razvoja, zaštite okoliša i održivosti.
Slika: Sigurnost opskrbe energijom: EU-25, DG za energiju i transport EU
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
87
4.10 Zaključak
Arhitektonski, prostorno planski i krajobrazni koncepti za Istru moraju zadovoljiti najviše
kriterije zaštite prirodne – neizgrađene okoline.
Obnova tradicijske arhitekture i iznalaženje modela građenja prirodnim autohtonim
materijalima kao i suvremenim certificiranim zdravim materijalima uvjet su daljnjeg
odgovornog održivog razvoja.
2015. godine završava EU projekt PassREg (Pass=passive houses, RE=renewable energies,
REg=regions) u kojem se istražuje i predlaže kao realna izvedba regija pasivnih kuća uz
uporabu obnovljivih izvora energije i kao revolucija u graditeljstvu! Hrvatsku predstavlja
Grad Zagreb.
4.11 Napomene
U svrhu ostvarenja daljnje dogradnje Strateškog plana održivog razvoja kroz Zeleni plan Istre
preporučuje se suradnja sa Sveučilištima, odnosno fakultetima iz regionalnog okruženja, sa
stručnim udrugama;
HSUSE, HSSE, KPKHR, ISES Croatia, CERES i dr.,
proučavanje programa i mjera provedbe rezultata EU projekata;
PASS-NET, PASSREG, IDES-EDU, PERFECTION, OPEN HOUSE, CROSKILLS I. i dr.
4.12 Literatura
(Izbor samo na temu pasivne kuće)
“Passive houses in Croatia – projects and realizations”, 11th
International Conference on
Passive Houses 2007, Conf. Proceed., Bregenz, Passivhaus Institut (PHI), Darmstadt, 2007
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
88
“Experience in architectural design, construction and utilization of passive houses and a start
of PASS-NET IEE project in Croatia”, 13th
International Passive House Conference 2009,
Frankfurt, PHI, Darmstadt, 2009, ISBN: 978-3-00-027511-1
“Architecture as a Power Plant - From Passive House to Plus-energy Architecture”,
Exhibition catalogue, ISBN 978-953-7316-09-9
“Passive house in South-Central Europe”, 14th
International Passive House Conference 2010,
Dresden, PHI, Darmstadt, 2010, ISBN: 978-3-00-031174-1
„From the unique item to prefabricated wooden Passive House“, 15th
International Passive
House Conference 2011, Innsbruck, PHI, Darmstadt, 2011, ISBN: 978-3-00-034396-4
“The first ten realizations of Passive Houses in Croatia - experience in design, construction
and financing”, 16th
International Passive House Conference 2012, Hannover, PHI,
Darmstadt, 2012, ISBN: 978-3-00-037720-4
Passive House and ECO-SANDWICH EU Eco-innovation Project for Facade Panels, 17th
International Passive House Conference 2013, Frankfurt, PHI, Darmstadt, 2013, ISBN: 978-3-
00-041346-9
5 ODGOVORNI I ODRŽIVI TURIZAM
5.1 Turistička kretanja na globalnoj razini 2013/2014.
5.1.1 IPK International - vodeća svjetska turistička konzultantska kuća
Izvršni direktor International Tourism Consulting Group-a (IPK), Rolf D. Freitag, započeo je
predstavljanje najsvježijih podataka o turističkim kretanjima u svijetu u 2013. godini
konstatacijom „Stari svijet ima problem s upravljanjem“.
IPK International je vodeća svjetska konzultantska kuća koja surađuje s 200 klijenata iz
javnog i privatnog sektora u 50 zemalja svijeta. U proteklih 45 godina IPK je ostvario 1.000
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
89
posebnih studija prema narudžbi svojih klijenata. Specijalnost djelovanja ove konzultantske
kuće odnosi se najviše na istraživanje putovanja, izradu marketing i master planova turizma i
pratećih financijskih proračuna.
Kroz poznata brendirana godišnja izvješća World Travel Monitor i European Travel Monitor,
IPK posjeduje najkompetentnije baze podataka o turističkim kretanjima u Europi, Bliskom
istoku, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi. IPK je član ESOMAR-a, UNWTO-a i PATA
organizacija.
Godišnja izvješća se baziraju na istraživanjima koja obuhvaćaju 500 000 ispitanika starijih od
15 godina koji koriste sve vrste putovanja i ostvaruju barem jedno noćenje na putovanju.
5.1.2 Broj putovanja značajno raste iz godine u godinu
Uvodna konstatacija o „problemu s upravljanjem“ isprovocirana je konstatacijom da se na
nekim zračnim lukama gubi i do 5 sati vremena za kontrolu putnika, pa se čini da je strah od
terorizma prouzročio „terorizam sigurnosnog sustava“. U 2013. turizam postaje ekonomski
lider na globalnoj razini, otvara novih milijun radnih mjesta, rastu investicije u turistički
sektor. Turizmu pak prijete poplave, socijalni nemiri, egipatski i tajlandski turizam rapidno
padaju, sirijski je u kolapsu, turski stagnira ali i daje znakove upozorenja prema stagnaciji i
padu. Grčki se turizam diže dvoznamenkastim rastom, nova kockarska meka Macau 6 je puta
veća od Las Vegasa i preuzima dominaciju. Danas putuje 1/3 čovječanstva a za 2030. se
predviđa da će se srednji sloj stanovništva udvostručiti. Domaća putovanja su globalno u
porastu 3%, inozemna putovanja su porastu 5%. Putnici prosječno posjećuju 1,14 zemalja
(proputovanja), godišnje se povećava broj putnika za 40 milijuna. Boravci na putovanjima
traju prosječno 8 noći te se svake godine generira novih 200 milijuna noćenja u svijetu.
5.1.3 Snažan utjecaj turizma na ekonomiju
Za smještaj se najviše koriste hoteli – 60%. Od toga na visoko kategornike (4,5 i superior
zvjezdice) otpada 19% prometa, na srednje kategornike (3 i 3 superior zvjezdice) 31%
prometa, na niskokategornike (2 i 1 zvjezdica) 15% prometa, na „budget“, (jeftine) 8%
prometa. Ostalih 40% prometa ostvaruju „parahotelijeri“ (sve ostale vrste smještaja).
Godišnje se na putovanjima ostvari 989 milijardi Eura prometa, prosječna potrošnja po
putniku iznosi 1.039 Eura. Godišnje se promet od turističkih putovanja povećava za 55
milijardi Eura. Taj se je rast u periodu od 2009. do 2013. kumulativno povećao za 31%.
Turizam nosi 65%tni udio u izvoznom rastu USA.
5.1.4 Putovanja u svijetu 2013.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
90
U 2013. godini inozemna putovanja su rasla u Aziji i Oceaniji za 8%, Africi i Bliskom istoku
7%, Latinskoj Americi 5%, Sjevernoj Americi 3% (više je rasla Kanada), u Europi 3%. Na
prvome mjestu po porastu putovanja je Kina (+10 milijuna), slijedi Rusija (+1,5mil), Velika
Britanija (+1,9mil), Kanada (+1,8 mil.), Njemačka (+1,7 mil), Francuska (+1,3 mil). Ova
tržišta produciraju 50% svih putovanja na svijetu. Po noćenjima u inozemstvu i dalje su na
prvome mjestu Nijemci, na drugome Britanci, slijede sjeverni Amerikanci, zatim Rusi, pa
Kinezi i Francuzi. Po potrošnji na prvome su mjestu Kinezi, na drugome sjeverni Amerikanci,
na trećemu Nijemci, slijede Britanci, Francuzi, Japanci. Broj domaćih putovanja u Njemačkoj
raste brže od inozemnih. Duža putovanja rastu za 10%, kratka padaju za 4%. 65% svih
putovanja su putovanja na odmor, 27% su poslovna putovanja i 8% su putovanja s ciljem
posjete rodbini i prijateljima (ona imaju ujedno i najveći rast +17%). 28% svih putovanja su u
znaku „sunca i plaže“. Od toga 40% u Europi, 15% u Aziji. 23% putovanja su ture od čega
38% u Aziji a 17% u Europi. Putovanja s ciljem posjete gradovima iznose 20% svih
putovanja. Od toga se na Aziju odnosi rast od 47%, Latinsku Ameriku 26%, Europu 13%...
Putovanja radi odmora na selu imaju udio od 11% s padom od 10% u 2013. U Aziji su u
porastu i turna putovanja (+27%). U istočnoj Europi raste i segment „sunca i plaže“. Glavni
motivi putovanja su 1. Razgledavanje, 2. Odmor uz dobro spavanje i relaksaciju, 3. Hrana i
piće, 4. prirodno okruženje i flora i fauna, 5. Kupovina. Najviše se putuje avionom (57%),
automobilom (26%), autobusom (7%). Booking se odvija 65% putem interneta, 25% putem
agencija. Agencije su u prednosti kod ranog bookinga dok last minute ide sve više prema
mobilnim telefonima s aplikacijama (Kina 4%, USA 2%, Japan 2%, Europa 2%). Socijalne
mreže imaju snažan utjecaj na bukiranje, u Kini čak 95%, Brazilu 84%, USA 65%, Europi
61%, Japanu 51%).
5.1.5 Perspektiva 2014. - 2020.
Dolazeći period biti će obilježen „financijskom represijom“ (porast troškova života kroz
porezne i komunalne namete, smanjenja socijalnih prava i slično; eksproprijacijom imovine
(primjer Cipra), rastom poreznih nameta, rastom inflacije, povećanjem poreza na kapital.
Turizam svugdje u svijetu plaća veće takse od svih drugih industrija.Turizam će imati
promjenjiv ali visok i stabilan rast. Indeksi prognoze turističkog rasta ili pada za 2014. godinu
zasnovani su na prognozama BDPa i iznose za Aziju 108, Latinsku Ameriku 104 (s
tendencijom pada), Sjeverna Amerika 103 (stabilno), Europa 104. Svijet će ukupno biti u
pozitivi (105).
5.2 Trendovi u turizmu na globalnoj razini
5.2.1 Svijet se mijenja dramatično i nepovratno
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
91
11. ITB kongres je u tri dana, 7 dvorana, 13 tematskih cjelina, s 385 govornika pratilo 20.000
sudionika i preko 1.000 novinara iz cijelog svijeta. Glavne teme kongresa koje su se
provlačile kroz mnogobrojna izlaganja bile su inovacije, budućnost, IT kao oslonac razvoju
turističke industrije, marketing i distribucija, destinacije, putničke agencije, održivi i
odgovorni turizam i.t.d. Trećina govornika bila je iz prekooceanskih destinacija a ovogodišnja
zemlja - partner bila je Malezija.
Malezija se predstavlja kao „duša Azije“, kao zemlja bogata raznolikošću tradicije, kulture,
gastronomije,prirode… i kao „svjetski prirodni rezervat“. Tri malezijske plaže svrstane su
među 50 najljepših na svijetu, 5 prirodnih atrakcija pod zaštitom je UNESCA, među kojima i
Royal Belum Nature Park, koji se prostire na 117 500 hektara zaštićenog prostora s jednom
od najstarijih prašuma na svijetu. U njoj ima stanište čak 3.000 jedinstvenih biljnih vrsta i 50
životinjskih poput malezijskog tigra, slona, nosoroga i drugih. To su glavni razlozi stalnog
povećanja broja dolazaka turista pa se i u 2014. očekuje više od milijun dolazaka samo
Europljana. Malezija ima ambiciju postati „azijskim tigrom turizma“ . Čvrstinu namjere
pokazali su ozbiljnim nastupom na ITB gdje je u 3 hale svoje prirodne i kulturne atraktivnosti
te turističku ponudu prezentiralo ukupno čak 120 predstavnika turizma Malezije.
5.2.2 „Povratak u budućnost“
Tko se ne sjeća luckastog profesora „doc-a Browna“, izumitelja vozila za putovanje kroz
vrijeme ? Ništa manje spektakularan nije bio i nastup Nils Mullera, osnivača i izvršnog
direktora „TrendONE“ tvrtke koja prati najnovije trendove u IT industriji. Zamislite „face
detektor“ koji prepoznaje raspoloženje drugih ljudi, njihovu dob, tipsko razmišljanje i slično,
ili nano robote koji putuju krvotokom i očitavaju stanje ljudskog organizma, „motivirajuće“
cipele koje vam sugeriraju kretanje, akciju, potiču vas na rekreaciju, sport ? Ili mogućnost
projekcije kompjutorskog zaslona kroz leću oka… Iako zvuči futuristički, sve ovo zapravo
već postoji. Google je izmislio naočale s kamerom i senzorom koje „očitavaju“ ljude i
uspoređuju ih s vašom „bazom“ podataka, tako da vam se svi podaci o sugovorniku u djeliću
sekunde projiciraju na staklu naočala pa razgovor može teći glatko bez „rupa“ u sjećanju.
Korak dalje vodio je do izuma kontaktne leće za oko koja je zapravo ekran kompjutera a i
mikročip koji slijepima omogućava 25% vida već je također napravljen i ugrađuje se u oko.
Uskoro će se ljudima ugrađivati mikroprocesori, slike će se projicirati na bilo kojoj podlozi a
cursori i tipkovnica biti će svi predmeti oko nas. Internet postaje „outernet“. Navedena
tehnologija u kombinacija s „big data“ programima omogućava potpuni „big brother“ scenarij
u kojemu će roba doći do vaših vrata već na osnovu vaših zamisli i želja bez potrebe da
izvršite narudžbu. U turističkoj industriji već započinje taj proces. Velike kompanije poput
„Disney world-a“, putem pametnih narukvica – ulaznica prikupljaju sve moguće podatke o
svojim posjetiteljima.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
92
5.2.3 Svaki turist je ujedno i izdavač i turistički agent
Eksplozivni razvoj društvenih mreža omogućio je objavljivanje fotografija i utisaka s
putovanja u istom trenutku kada se to putovanje događa. Te su objave istoga trena dostupne
milijunskom auditoriju. Tradicionalne preporuke „od usta do usta“, koje najviše utječu na
putovanja tako sada postaju javna objava, preporuka za nebrojene „prijatelje“ na društvenim
mrežama. U ovome trenutku već 1,2 milijarde korisnika koristi Facebook za objave svojih
postova. Samo u Njemačkoj je na Facebooku dnevno aktivno 15 milijuna ljudi. U USA je
Facebook pretekao po gledanosti televiziju i to u „prime time“ terminima. Na Facebooku je
„prime time“ u svako doba dana. Digitalna revolucija stavlja u prvi plan pametne telefone i
tablete kao prijelazno rješenje do „outernet“ solucije koja će se razvijati kroz pametne satove,
naočale, leće i mikročipove ugrađene u ljudski organizam. Sve to mijenja i pristup
pretraživanju pa su već sada sve više popularne aplikacije koje u potpunosti zamjenjuju web
stranice.
5.2.4 Budućnost turizma kao globalnog projekta
Turizam prati ljudske potrebe. Turistička kretanja odražavaju trendove tih potreba. 1950.
godine u cijelome je svijetu zabilježeno 25 milijuna putnika. 2013. Taj je broj dosegao
milijardu i 87 milijuna putnika. Prije više desetljeća čak 75% ljudske populacije nikada nije
napuštalo svoj životni prostor u radijusu od 100 kilometara. Za idućih pedeset godina svi
stanovnici planeta putovat će van svojih nacionalnih granica, ako one budu uopće postojale a
novi cilj putovanja biti će svemir. Putovanja će globalno biti brža i jeftinija. Ova predviđanja
Svjetske turističke organizacije iznio je na kongresu sam predsjednik, gosp. Taleb Rifai.
Ljudske se potrebe, pa tako i turizam, razvijaju u dva smjera:
- Prema“ hi tech“ životnom stilu u kojemu se međusobno isprepliću stvarnost i virtualni svijet.
Ovaj je smjer snažno poduprt moćnom industrijskom i financijskom mašinerijom. Stvaraju se
megagradovi koji postaju samodostatni, poput „država u državi“. U stanovitom smislu na
djelu je povratak na srednjevjekovni model gradova-država s „hi- tech“ predznakom.
Doživljaji, kao glavni motivi putovanja, postižu se putem „outerneta“pa putovanja mogu biti i
virtualna, hrana sa sintetiziranim okusima i nutrijentima može biti servirana u obliku kokica,
čipsa ili u tabletama a poželjni sadržaji i usluge kreiraju se očitavanjem želja. Možda izgleda
nestvarno ali ovakav se model već primjenjuje u gradovima – kockarnicama poput „Las
Vegasa“ i Macaua.
-Prema održivom i odgovornom životu koji uvažava temeljne vrijednosti majke prirode i
ljudskog roda.
5.3 Model održivog turizma na primjeru Ekvadora
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
93
5.3.1 Nepovredivost ljudskih prava i prava prirode
U Ekvadoru je čak 20% teritorija pod zaštitom koja podrazumijeva strogu konzervaciju. Ta
zaštita ima i takve mjere da se zabranjuje pošumljavanje umjetnim putem a vlada plaća
lokalnom stanovništvu naknadu kako ne bi sjekli šume. Budućnost zaštite prirode i opstanka
stanovništva Ekvador vidi upravo kroz razvoj održivog i odgovornog turizma. „Pustolovni
turizam“ je sinonim za doživljaj destinacije bilo ruralne bilo urbane na onakav način kakva
ona uistinu jest. To nije „avanturizam“ već prilagodba putnika okruženju a ne okruženja
putniku. Ekvador je prva zemlja na svijetu koja je u svoj ustav zapisala odredbe o pravima
prirode. Između ostaloga Ekvador ne želi „resortizaciju“ već „restauraciju“. Umjesto
izgradnje luksuznih, izoliranih turističkih naselja, u ovoj se zemlji zalažu za obnovu
postojećih naselja i napuštenih kuća, čak i cijelih sela. Vodi se politika obnavljanja i
oživljavanja naselja – kroz turizam. Krupni kapital koji ulazi u nerazvijene zemlje da bi se
oplodio, iskoristio resurse i izašao iz zemlje – nije poželjna opcija za Ekvador, kaže Vinicio
Alvarado Espinel, ministar turizma Ekvadora.
Vlada Ekvadora pokrenula je program „konzultacija s narodom“ u vezi razvoja turizma. Kroz
ove konzultacije stanovnici Ekvadora su se opredijelili protiv razvoja industrije kockanja,
protiv ubijanja životinja na koridama, za nastavak življenja stanovništva u životnom prostoru
koji je njihovo stanište i slično. Temeljim tih rezultata vlasti su počele stimulirati čak i
primitivne zajednice da žive na tradicionalan način koji im odgovara uz uvjet da ih mogu
posjećivati „pustolovni turisti“ u ograničenom broju. Jedna od najvećih atrakcija koja privlači
tisuće posjetitelja je „tjedan žutog lišća“ kada cijela šuma na 40 000 hektara zažuti na tjedan
dana. „Pustolovni turisti“ dolaze vidjeti način života i prirodne fenomene a da svojim
ponašanjem ne narušavaju prirodnu ravnotežu.
No Ekvador ima i svoju kontradikciju. Kao zemlja bogata nalazištima nafte većinu prihoda za
ovakav razvoj turizma i za zaštitu prirode ostvaruje od koncesija na crpljenje nafte. Iako se
nastoji ograničiti prostor za nova naftna polja uz odluku da se može iskoristiti do 50% rezervi
nafte, borbe s moćnim naftnim lobijem su stalne.
Održivi i odgovorni turizam podrazumijeva rast zasnovan na odgovornosti prema društvenoj
zajednici i prirodnom okruženju. To isključuje percepciju turizma kao privilegiju elite, kaže
gosp. Taleb Rifai. Turističko putovanje je danas pravo i potreba svakog ljudskog bića a ne
više privilegija imućnih. Prihodi od turizma moraju služiti za dobrobit zajednice i očuvanje
ekoloških, ekonomskih i socijalnih vrijednosti destinacije. Ovakav turizam donosi dobrobit i
zaštićenim prirodnim cjelinama jer „što više očiju pazi na prirodu, priroda je sigurnija“.
„Fare and just trade“ – poštena i pravedna trgovina ili odgovorni turizam, uvjet je održivosti
ovog drugog pravca razvoja ljudskih potreba i turističkih putovanja.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
94
5.4 Zeleni turizam - održivi turizam
World Travel Market u Londonu u znaku je održivog turizma, novog smjera razvoja turističke
„industrije“ kojega promovira UNWTO. U sklopu kongresnog programa održava se i
“Responsible Tourism Day" sa seminarima na temu odgovornog turizma. Zašto odgovorni
turizam? Turizam se razvija na osnovi prirodnih, kulturnih i ljudskih resursa neke destinacije.
Ako se ti resursi unište, nestaje osnove za funkcioniranje jedinstvene turističke ponude, pada
potražnja, ruši se cijeli sustav. Neodgovorni razvoj turizma može znatno doprinijeti
devastaciji ekološkog i socijalnog sustava destinacije i u konačnici uništiti samoga sebe.
Globalna svijest o potrebi razvoja odgovornog turizma sve je veća i značajnija.
Danas u svijetu djeluje 16 prepoznatljivih brendova održivog turizma. Jedan od njih je i Zeleni
turizam, standard kojega dobivaju hoteli i b&b smještaj nakon privedenog procesa edukacije i
implementacije pravila ponašanja usklađene s agendom UNWTO-a o održivom turizmu.
Brend se razvija već 16 godina, a broj priključenih članova raste po stopi od 10% godišnje.
Najviše je zastupljen u UK i Irskoj, Skandinaviji, Kanadi, Novom Zelandu i drugim zemljama
gdje obuhvaća 800 hotela sa 100.000 kreveta te 65 samostalnih konferencijskih centara, b&b
smještaj, ukupno 2.300 članova. Pored ostalih hotelskih lanaca, njihovi članovi su
i Radisson, Best Western, Marriott...
Koliko je ozbiljna strategija razvoja odgovornog turizma dokazuje i angažman najvećega
svjetskog touroperatora TUI-a. Ova kompanija operira s 30 milijuna putnika kroz ponudu 240
različitih brendova, posjeduje flotu od 141 zrakoplov, zapošljava 54.000 djelatnika širom
svijeta. TUI planira u razdoblju od 2012. do 2014. realizirati čak 10 milijuna zelenih odmora.
U Velikoj Britaniji 2/3 hotela s kojima posluje TUI provode u svojem poslovanju načela
odgovornog turizma. TUI-jev brend odgovornog turizma podrazumijeva pored ostaloga da su
zaposlenici hotela najmanje 2/3 lokalni ljudi, organiziraju se tjedni sajmovi lokalnih
proizvoda, tjedni izleti upoznavanja destinacije i sl., a hoteli provode programe zelenog pranja
posteljine, smanjenja emisije štetnih plinova, koriste lokalne prehrambene proizvode, štede
energiju i slično. U samo 12 mjeseci zabilježen je booking 1,6 milijuna tzv. zelenih
putovanja. Gosti koji reagiraju na ovakvu ponudu spadaju u najlojalnije, a kompanija u
konačnici ostvaruje i značajne uštede. Brend održivog turizma u TUI grupi vodi Sean Owens,
sustanable product manager.
5.4.1 Trip Advisor snažno promovira odgovorni turizam
Najveći globalni savjetnik za putovanja Trip Advisor sa svojih 360 milijuna korisnika
pokrenuo je za sada na tržištu SAD-a poseban brend zelene preporuke. Već u startu projekta
Green liders program dobili su 15.000 komentara o ovoj vrsti ponude. Svaki smještaj koji se
prezentira kroz ovaj program mora detaljno opisati kako postupa s otpadom, kako štedi
energiju i vodu, na koji način pere posteljinu, koje namirnice koristi u gastro ponudi, odakle
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
95
dolaze i sl. Gosti provjeravaju navedene činjenice i komentiraju ih, a previše negativnih
kritika dovodi do izbacivanja smještaja sa zelene liste. Prema riječima Janny Rushmore,
direktorice odgovornog turizma u glavnoj direkciji Trip Advisora, interes putnika za ovu vrstu
ponude je galopirajući. Program će uskoro proširiti na Europu i Aziju. Kroz ovaj projekt Trip
Advisor surađuje s udruženjima hotelijera, turističkim zajednicama i ostalim asocijacijama ali
i s pojedinačnim nositeljima zelene ponude. Više informacija o ovome može se naći na
stranicama www.greentripadvisor.com.
5.5 Slabije turistički razvijena područja imaju jače atribute održivosti
Aktualna turistička kretanja dokazuju da je interes za upoznavanjem lokalnog, autentičnog
stila života koji uključuje i domicilno stanovništvo, sve izraženiji. Dvoznamenkasti rast
prometa u gradovima Rijeci, Zagrebu, Splitu ali i u do sada potpuno nepoznatim i slabo
poznatim receptivnim destinacijama poput Praputnjaka, Križišća, Vrbnika, Pićana, Gornji
Kralji, Gračišća... potvrda su naprijed navedene teze. Hrvatska je prepoznata kao jedna od top
destinacija „pustolovnog turizma“ ili „istražiteljskog putovanja, „putovanja doživljaja
destinacije“ gdje se putnik-turist prilagođava okruženju a ne okruženje putniku-turistu.
Obiteljsko mikropoduzetništvo dobiva sve više na značaju jer se svojom „filozofijom
poslovanja“ uklapa u navedene svjetske trendove dio kojih je i Hrvatska. Rast obiteljskog
mikropoduzetništva odvija se polako i stabilno u skladu sa egzistencijalnim potrebama više
generacija. Pri tome je od izuzetnog značaja očuvanje autohtonog stila života.
Tradicionalna kultura življenja osvještena „zelenim“ pristupom uz korištenje suvremene
„zelene“ tehnologije, pretpostavka je odgovornog razvoja održivog turizma.
Mikropoduzetnicima je pri tome potreban cjelokupni „paket“ potpore koji uključuje
edukaciju, prostorno-plansku politiku, demografsku politiku, financijske poticaje,
marketinšku potporu i slično.
5.6 Razvijena turistička središta trebaju redizajn
U razvijenim turističkim središtima je dobrim djelom politikom „turističke industrijalizacije“
izgubljen onaj privlačan osjećaj tople, domaćinske sredine. Hotelska industrija je napustila dio
politike održivosti koju je imala nekada. Ne samo u njegovanju lojalnosti gostiju već i u
korištenju obnovljivih izvora energije, lokalnih proizvoda, školovanju i zapošljavanju
lokalnog stanovništva, prezentaciji regionalne i lokalne kulturne baštine i sl („Oktober fest“ u
Poreču, nasilni ugostitelji, prodaja austrijske vode u hotelskim lancima i sl.). Ovdje je zadatak
mnogo teži jer treba uvjeriti sve dionike destinacije da će ukupna vrijednost destinacije biti
veća što bude implemntacija postavki održivog i odgovornog turizma uspješnija.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
96
5.7 Potrebna je nova paradigma razvoja
Sve počinje od politike. Ona je zaslužna za sadašnje stanje stvari i odgovorna za budući
razvoj. Politika je umijeće djelovanja u zadanim uvjetima na korist naroda, zajednice koja je
dala mandat nekoj grupi ljudi da provedu prezentirane planove. Današnja politička elita sve
više koketira sa krupnim kapitalom i djeluje u paradoksu. Narod bira politiku sa povjerenjem
jer birači žele na osobnoj razini doživjeti ispunjenje nekih želja. Politika pak na putu
djelovanja stvara otklon od temeljne misije i stavlja se u ulogu izvršitelja želja profitnih
centara. Posljedica ovakvog djelovanja je stanje u kojemu se društvo danas nalazi.
Neprekidno se recikliraju isti planovi koji od izbora do izbora mijenjaju naziv i formu ali ne i
sadržaj. Međutim kada se pogleda stanje unatrag 20 godina, malo tko može reći da je opći
plan za boljitak zajednice bio uspješan. Demografska slika je porazna a upravo ona
predstavlja „ogledalo istine“. Sredine koje ne uspijavaju zadržati mlade ljude, osigurati im
egzistenciju i nisu atraktivne za privlačenje imigranata, ili provode restriktivnu imigrantsku
politiku, dugoročno klize u ekonomsku neperspaktivnost. To je danas prije svega europski
problem i to najviše u najrazvijenijim zemljama poput Njemačke. No, po onoj staroj „misli
globalno – djeluj lokalno“, naša je zadaća usredotočiti se na osmišljavanje nove paradigme
razvoja koja će donijeti i novu politiku te akcijske mjere razvoja. BDP više nemože biti jedino
mjerilo uspješnosti jer on daje krivu sliku – što je manje stanovništva a što više registriranih
profitabilnih društava kapitala na nekom području, to je BDP veći. „Odumiremo bogati“,
mogli bismo reći.
5.8 Održivi i odgovorni turizam kao sastavni dio zelenog plana razvoja
daje odgovor na mnoga pitanja
Turizam je središnja os svih gospodarskih i društvenih aktivnosti u Hrvatskoj iako to još
nikada službena politika nije priznala i postavila kao prioritet djelovanja. Hotelijerstvo i
ugostiteljstvo su samo dio turizma pa i uloga ovih segmenata nesmije biti odlučujuća još
manje isključiva u tijelima odlučivanja. Turizam uključuje puno širi spektar atrakcija,
doživljaja, usluga i proizvoda i vrlo snažno utječe na životni standard ukupnog stanovništva
zajednice. Ovo je ujedno i točka od koje treba započeti novi pristup razvoju turizma na
održivim i odgovornim osnovama.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
97
6 Gospodarenje
otpadom
6.1 Uvod
Istarska županija
obuhvaća veći dio Istre –
najvećeg jadranskog
poluotoka. Smještena je u
sjeveroistočnom dijelu
Jadranskog mora. Površina Istarske županije iznosi 2.820 km2. sastoji se od 10 gradova i 31
općine. na području Istarske županije živi 206.344 stanovnika prosječno je naseljena sa 73
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
98
stanovnika po km2. U Istarskoj županiji većina stanovnika živi u obalnom području, 181.300
odnosno 88 %, pa je gustoća naseljenosti 93 stanovnika po km2, dok je u unutrašnjosti 25.044
stanovnika ili 12%, a gustoća naseljenosti je 29 stanovnika po km2. Ovim brojkama moramo
dodati i broj od 2,5 milijuna turista koji godišnje posjete Istru i koji pretežno borave na
istarskoj obali. Sve nam ovo pokazuje da su golemi nesrazmjeri pritiska na okoliš. Vidljivo je
da najveći pritisak na okoliš upravo na priobalju. Istra je tradicionalno najposjećenija
turistička regija u Republici Hrvatskoj, pa je u tako u 2012. godini ostvareno 3.159.985
dolazaka i ukupno 21.992.869 noćenja. Istarsko gospodarstvo je vrlo raznoliko. Ima razvijenu
prerađivačku industriju, građevinarstvo, trgovinu, morsko ribarstvo i uzgoj ribe, poljoprivredu
i transport. Po broju
gospodarskih subjekata
i prema financijskim
pokazateljima
poslovanja prednjače
djelatnosti:
prerađivačka industrija,
turizam i trgovina.
6.2 Postojeći
sustav
gospodarenja
otpadom u
Istarskoj županiji
Gospodarenje otpadom
u Istarskoj županiji
provodi putem sedam
javnih komunalnih
poduzeća koji
upravljaju
odlagalištima, a koji u
potpunosti ne udovoljavaju uvjetima nacionalne i EU regulative. Na području Istarske
županije nalazi se i 7 službenih odlagališta, ali 329 popisanih divljih odlagališta (procjenjuje
se da ih ima oko 1000). Količina godišnje proizvedenog prijavljenog otpada iznosi: 346.197
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
99
tona podaci iz 2005. godine dok su podaci o količini odvojeno prikupljenog nedostupni zbog
nepostojanja jedinstvene baze podataka. Ipak dostupan je podatak da su komunalna poduzeća
odvojeno prikupila oko 3.100 tona korisnog otpada u 2005. godini, ili manje od 1% ukupno
proizvedenog otpada. Količina godišnje odloženog otpada na komunalnim odlagalištima je
160.643 tone podatak iz 2005. godini dok je poražavajući podatak o količinama odloženim na
popisanim divljim odlagalištima, koji se procjenjuje na gotovo 150.000 tona1.
1 Izvor: Istarska županija
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
100
6.3 Ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom
Sadašnji način zbrinjavanja komunalnog otpada u RH ne odgovara u potpunosti ekološkim
načelima, kriterijima i standardima. U osnovi, to vrijedi i za Istarsku županiju. Iako već vrlo
velik broj općina u ekološki najnaprednijim sredinama, ponajprije u Europi, intenzivno i sa
znatnim uspjehom provodi sve dosljednije ekološki zasnovane projekte i programe
gospodarenja komunalnim otpadom (zapravo, točnije bi bilo reći "ostatcima tvari" na
komunalnoj razini), ipak još prevladava zastarjeli, loš i ekološki vrlo štetan pristup odlaganja
(deponiranja) ukupnog, nerazvrstanog otpada na obična ili tzv. sanitarna odlagališta deponije).
Štete koje pritom nastaju nemjerljive su: onečišćenje, najčešće nepopravljivo, za stoljeća.
Onečišćenje okoliša, voda, zemljišta i zraka, uništenje prostora i time uništavanje ne samo
dijela naših vrijednosti i resursa već i uništenje dijela budućnosti naše djece, unuka i
praunuka. Posebno i na dramatičan način to vrijedi u tako dragocjenom i osjetljivom (krš,
more) prostoru kakav je jadranski priobalni prostor, dakle i Istarska županija.
Problem dakle proizlazi kada se sa otpadom ne gospodari na ekološki zasnovan način.
Odnosno na način koji onemogućuje takvo postupanje s ostatcima tvari kod kojeg neće doći
do štetnih posljedica za okoliš i ljudsko zdravlje i do uništenja prostora i materije, što sve
jednom riječju nazivamo ekološki štetne posljedice.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
101
6.4 Novi ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom Istarske
županije
Novi ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom Istarske županije treba ići načelima i
praksom najrazvijenijih europskih sredina cilj je to koji Istarska županija želi postići u
turizmu, gospodarstvu, kulturi i svrstati se u srce Europske unije gdje i pripada. Nema razloga
da se ovo ne ostvari i na planu gospodarenja otpadom. Stoga je jedini cilj i mogućnost u
gospodarenju otpadom odvojeno prikupljanje otpada.
Potrebno je napraviti: Studiju ekološki zasnovanog gospodarenja otpadom Istarske županije iz
koje bi proizašla konkretna rješenja za najučinkovitiji način ekološkog gospodarenja otpadom.
Predlaže se dubinsko „skeniranje“ postojećeg stanja zatim sanacija onečišćenja okoliša,
divljih deponija i sl. i istovremeno početi sa odvojenim prikupljanjem otpada:
izgradnja reciklažnih dvorišta sa sortirnicom za obradu i prešanje odvojeno prikupljenog
otpada koji bi se izgradili načelno na prostorima dosadašnjih sedam odlagališta otpada.
Studija mora pokazati opravdanost izgradnje istih u ekološkom smislu (smanjenje
onečišćenja emisija u zrak, tlo i vode), ekonomskom smislu (opravdanost gradnje s
obzirom na količine otpada s kojima se raspolaže uključujući potrebe Županijskog centra
za gospodarenje otpadom Kaštijun i usklađenost s istim) i gospodarskom smislu (otvaranje
novih radnih mjesta, doprinos turizmu, očuvanju primarne materije i sl).
izgradnja reciklažnih dvorišta u svakoj Jedinici lokalne samouprave što je zakonska
obaveza i što bi pridonijelo neotvaranju novih divljih deponija, jer je stanovništvu na taj se
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
102
način omogućuje zbrinjavanje bilo koje vrste otpada nastale u domaćinstvu, uključujući i
građevinski i opasni otpad na ekološki prihvatljivi način.
Projektiranje organizacije transporta na način da se dokaže njezina ispravnost i metoda
koja odgovara pojedinoj sredini. Posebno je potrebno voditi računa prilikom projektiranja
organizacije prikupljanja i odvoza otpada s obzirom na raznolikosti ruralnog i priobalnog
dijela Istarske županije kao i s obzirom na gospodarsku djelatnost turizam, brodogradnja i
sl.
Ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom mora dati smjernice u edukaciji
stanovništva uključujući sve skupine od stalnog stanovništva, vikendaša, turista itd.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
103
6.5 Zašto ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom u Istri
6.5.1 Ekološki razlozi
Zbog toga da na ulicama ne bude bio otpad i miješani komunalni otpad zajedno pomiješan,
zbog smanjenja neugodnih mirisa
Zato da se izdvoji maksimalno moguća količina opasnog otpada iz miješanog komunalnog
otpada
Zato da se da alternativa stanovnicima Istre i njihovim gostima da ekološki djeluji
Zbog toga da se postane dio najekološkijih EU destinacija, zbog toga da se poveća
postotak odvojenog prikupljanja otpada (ako gradovi u Europi odvojeno prikupljaju otpad
zar ne možemo i Istra?)
Zato što otpad nije smeće
6.5.2 Turistički razlozi
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
104
Zato što suvremeni turizam traži odvojeno prikupljanje otpada. Većina gostiju to već radi u
svojim kućama i za njih je to normalno i jedino prihvatljivo.
Zato što turisti prepoznaju i cijene nastojanja da se brine o okolišu i privlačna im je takva
ekološka destinacija.
6.5.3 Zakonski razlozi
Zato što nas novi Zakon o održivom gospodarenju otpadom obvezuje da odvojeno
prikupljamo otpad. Zato što se i EU zakonodavstvo temelji na načelu odvojenog
prikupljanja otpada…
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
105
6.6 Usklađenost sa županijskim planom, ali i strateškim dokumentima,
zakonskim propisima EU i RH
Predloženi sustav zbrinjavanja otpada u Istarskoj županiji, opisan u ovom prijedlogu studije,
uskladiti sa: „Sustavom gospodarenja otpadom“ Istarske županije.
Rezolucija EU Vijeća o Strategiji gospodarenja otpadom (97/C76/01EEC)
Nacionalna strategija za provedbu okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) i
Kyotskog protokola u RH s planom djelovanja (nacrt, svibanj 2007.); Strategija gospodarenja
otpadom RH (NN br. 130/05); Plan gospodarenja otpadom u RH za razdoblje od 2007. -
2015. godine (NN br. 85/07);
Zakon o održivom gospodarenju otpadom RH (NN br. 94/13)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
106
7 Upravljanje i održivo korištenje zaštićenih područja prirode
7.1 Uvod
Priroda je osnovna vrijednost i bazni resurs kojeg posjedujemo, a sastoji se od brojnih
elemenata: krajobraza, ekosustava, staništa te živoga svijeta. Za svaki prirodni resurs koji
posjedujemo i na bilo koji način koristimo potrebno je izvršiti valorizaciju, odnosno stručno
istraživanje kako bi se prirodni fenomen u što većoj mjeri upoznao. Na osnovi elemenata
poznavanja izrađuju se pravci konkretnog upravljanja, pri čemu se u okviru Zelenog plana
prije svega vodi interes o održivosti prirodnog resursa.
Održivo upravljanje određenim zaštićenim područjem podrazumijeva dugotrajno održavanje
optimalnog stanja tog područja čime ono ostvaruje svoj najveći potencijal. Kao što pojam
„upravljanje“ implicira, to je aktivan proces koji zahtjeva stalno praćenje stanja i izvršavanje
aktivnosti koje su u skladu s ciljevima, odnosno vizijom. S obzirom da se radi o zaštićenom
području prirode, stvaranje vizije mora se temeljiti na znanstvenoj analizi područja i
uključivati mišljenje stručnjaka. Vizija bi svakako trebala definirati i ulogu lokalne zajednice
te dobrobiti koje dobiva. Socio-ekonomske dobrobiti su u čvrstoj vezi s održivošću
upravljanja zaštićenim područjem; ukoliko ostvarivanje planiranih ciljeva donosi i konkretne
dobrobiti zajednici, lokalno stanovništvo će „prihvatiti“ zaštićeno područje (što je osobitno
bitno u slučaju novoproglašenih Natura 2000 područja), podržavati će zaštitu i uključivati se u
planirane aktivnosti. U konačnici, lokalna zajednica i zaštićeno područje će uzajamno
podržavati svoj opstanak što bi i trebao biti temelj svjesnog, uspješnog i samoodrživog
društva pa time i ključan dio vizije upravljanja zaštićenim područjima Istarske županije.
Na području Istre jedan od osnovnih prirodnih fenomena je ekosustav krša, pri čemu okršena
područja zapremaju u Istri preko 70% površine. Osim iznimne krajobrazne ljepote i
raznolikosti krških oblika (vrtače, škrape, ponori, krška polja, jame, špilje i drugo), iznimno
važnih i za našu turističku ponudu, Dinaridi imaju i najveću biološku raznolikost podzemne
faune na svijetu. Nažalost kod nas još uvijek nije razvijena svijest o vrijednosti i zaštiti ovog
jedinstvenog fenomena, prvenstveno zbog neupućenosti u problematiku krških područja, te
nedovoljnog poznavanja krških fenomena.
Sukladno Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/2013) te drugim podzakonskim aktima, županijske
Javne ustanove za upravljanje prirodnim vrijednostima, dužne su upravljati svim zaštićenim
prirodnim vrijednostima na području Županije, a posebno onima posebno zaštićenima te
onima uvrštenima u prijedlog europske mreže Natura 2000. Jedan od problema upravljanja je
nepostojanje Programa upravljanja zaštićenim područjima Županije, složenog dokumenta koji
objedinjuje sve podatke o zaštićenim područjima, kao i elemente potrebnih istraživanja,
zaštite, promocije, nadzora, eventualne namjene i izrade potrebnih pratećih dokumenata.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
107
7.2 Prirodoslovne osnove Istarske županije
Istarski poluotok (3476 km2) je smješten na prostoru južne Europe, u najsjevernijem dijelu
Jadranskog mora i Mediterana. Geopolitički, pripada Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Županija
Istarska zauzima oko 81% površine Istarskog poluotoka i geopolitički pripada Republici
Hrvatskoj. (Karta 1).
Karta 1: Karta Županije Istarske
Istra je SZ dio stare jadranske karbonatne platforme, koju je do kraja krede (prije približno
65mil. godina) okruživao duboki ocean Tethys. Tako je nastala velika debljina karbonatnih
naslaga (oko 5000m), među kojima su najčešći vapnenci. Platforma je postupno razgrađena, a
potom snažnom tektonikom izdignuta u planinski lanac Dinarida. Veliki je dio stare platforme
danas prekriven Jadranskim morem, približno do sredine Jadrana između hrvatske i talijanske
obale. Geološki Istru dijelimo u 4 cjeline: Prva i najstarija je srednja do gornja jura (170-
155mil. godina); druga je od najmlađe jure do mlađega dijela donje krede (od 150-115 mil.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
108
godina); treća je do razdoblja gornje krede (oko 115-65 milijuna godina) te četvrta naslage
paleogenske starosti, (od 65–10mil. godina). Orografski, prisutna su dva dominantna
planinska masiva, Učka i Ćićarija te brojni podzemni i nadzemni vodotoci, od kojih su
najveće istarske rijeke: Dragonja, Mirna i Raša, dok cijeli poluotok okružuje Jadransko more.
7.2.1 Vegetacija i flora
Bogatstvo i raznolikost biljnog svijeta u Istri odraz su njezina zemljopisnog položaja,
geološke podloge i tla, reljefa te klime. Prisutan je biljni svijet dinarskoga, alpskoga i
sredozemnoga područja; pri čemu osnovu daju biljne vrste dinarskog područja. Ističe se šest
vegetacijskih područja:
1. Područje vazdazelenih česminovih šuma i makije,
2. Područje listopadnih šuma hrasta medunca i bijeloga graba
3. Područje hrasta medunca i crnoga graba
4. Područje hrasta medunca i brskoljenke
5. Područje bukovih šuma
6. Područje sitolisne šašike
Procjenjuje se da u Istri raste oko 1500 biljnih vrsta srednjo- i južnoeuropskoga, balkanskoga,
sredozemnoga, sarmatskoga, dinarskoga, ilirskoga, kvarnersko-liburnijskoga i dr. podrijetla i
postanka. O florističkom bogatstvu svjedoči usporedba npr. s Velikom Britanijom, u kojoj
raste oko 1300 vrsta. Ističu se brojni istarski endemi: istarski zvončić (Campanula istriaca),
učkin zvončić (Campanula tommasiniana), justinijanov zvončić (Campanula justiniana),
krški runolist (Leontopodium alpinum var. krasense), hrvatska žutika (Berberis croatica),
istarski kukurijek (Helleborus multifidus f. istriacus), istarska blijeda vučja stopa
(Aristolochia pallida f. istriaca), istarska kukavica (Serapis istriaca) i druge. U flori se ističu
brojne samonikle jestive, medonosne, aromatične, ljekovite i ukrasne biljke, kao i kulturne
biljke, kultivari, s brojnim izvornim sortama.
7.2.2 Fauna
Prema ekosustavima faunu Istre možemo podijeliti na kopnenu, slatkovodnu i morsku.
Kopnena fauna pripada mediteranskom području. Čini je 93 vrste sisavaca, od kojih 56
zaštićeno zakonom; 229 vrsta ptica, od kojih 111 gnjezdarica i 109 ugroženih vrsta; gmazovi i
vodenjaci s 56 vrsta, od čega 32 zaštićeno zakonom, a posebno se ističe endemična istarska
čovječja ribica (Proteus anguinus ssp. nov.). Najveći broj endema prisutan je u kopnenoj
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
109
fauni beskralješnjaka, a naročito kod špiljske faune s brojnim endemičnim rodovima: Istriana,
Vehoeffodesmus, Thaumatoniscellus, Pauperobythus i drugi.
Slatkovodna fauna Istre nije dovoljno istražena, a staništa su ugrožena brojnim zahvatima
(melioracije, isušivanje, kaptaža) i onečišćenjem okoliša. Slatkovodne ribe zastupljene su s 36
vrsta, većinom Jadranskoga slijeva. Prisutne su mnoge vrste slatkovodnih beskralježnjaka, 11
vrsta puževa; 18 vrsta rakova; preko 40 vrsta kukaca te oko 30 vrsta maločetinaša.
Morska fauna podmorja istarskog poluotoka obitava u približno polovici sjevernog Jadrana,
od Tršćanskoga zaljeva do Kvarnera i cresko-lošinjske otočne skupine. Relativno plitko more
(35 m), odlikuje raznolikost staništa i životnih zajednica. Najvažnije infralitoralne zajednice
sedimentnih dna jesu livade morskih cvjetnica (Cymodocea nodosa i, za Istarsko podmorje
rijetka, Posidonia oceanica), gdje mnoge nektonske vrste ili vrste slobodne vode nalaze
zaklonište i izvor hrane, dok su u cirkalitoralu zajednice muljevitih dna, stanište škampa
(Nephrops norvegicus). Na tvrdoj podlozi razvijene su infralitoralna zajednica fotofilnih alga i
cirkalitoralna koraligenska zajednica. Svaku od navedenih zajednica nastanjuje veliki broj
životinjskih vrsta koje su usko vezane za određenu zajednicu, no ima i onih koje obitavaju u
svim zajednicama. Do sada je zabilježeno oko 2000 vrsta, među kojima 259 vrsta riba, 1
gmaz (kornjača glavata želva),6 vrsta morskih sisavaca (kitova i dupina) te brojne vrste koje
žive unutar muljeva i pijesaka.
7.3 Važeća zakonska regulativa zaštite prirodnih vrijednosti Istarske
županije
7.3.1 Zakonski propisi u RH
Temeljni zakonski propisi vezani uz područje zaštite prirode Republike Hrvatske su:
Zakon o zaštiti prirode (NN 80/2013)
Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske
(NN 143/08)
Izdvojeni zakonski propisi važni za zaštitu prirodnih vrijednosti Istarsku županiju su:
Uredba o ekološkoj mreži (NN 124/13)
Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu (NN118/09)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
110
Pravilnik o ciljevima očuvanja i osnovnim mjerama za očuvanje ptica u području ekološke
mreže (NN 15/2014)
Pravilnik o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima
te o mjerama za održavanje stanišnih tipova (NN 7/2006, 119/2009)
Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013)
Odluka kojom se donosi Popis posebno ugroženih i značajnih stanišnih tipova i svojti
7.3.2 Zakon o zaštiti prirode i prateći akti
Zakon o zaštiti prirode definira načela zaštite prirode, njezine ciljeve i zadaće te sve vezane
teme. Njime je također regulirana Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne
raznolikosti. U svrhu analize realizacije ciljeva propisanih ovom Strategijom, svakih se pet
godina izrađuje Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj.
Zaštićeni dijelovi prirode su Zakonom o zaštiti prirode definirani kao: zaštićena područja,
zaštićene vrste i zaštićeni minerali i fosili. Zaštićena područja su svrstana u slijedeće
kategorije: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park,
spomenik prirode, značajni krajobraz, park-šuma, spomenik parkovne arhitekture. Sva
postojeća zaštićena područja upisana su u Upisnik zaštićenih područja.
Trenutno važeći Zakon o zaštiti prirode proglašen je 24. lipnja 2013. i stupio je na snagu 06.
srpnja 2013. Njime su u zakonsku regulativu Republike Hrvatske uvedene dvije direktive EU:
Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta te Direktiva o zaštiti
divljih ptica.
7.3.3 Natura 2000 mreža
Natura 2000 je ekološka mreža EU koja se sastoji od područja važnih za očuvanje pojedinih
biljnih i životinjskih vrsta i stanišnih tipova te kao takva predstavlja glavni mehanizam zaštite
prirode na području cijele EU. Temelji se na dva dokumenta:
Direktivi o zaštiti divljih ptica (Council Directive 79/409/EEC; 2009/147/EC) ili skraćeno
„Direktivi o pticama“
Direktivi o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta (Council Directive
92/43/EEC) ili skraćeno „Direktivi o staništima“
Direktiva o pticama nalaže da se sva područja od važnosti za opstanak ugroženih vrsta ptica
(navedenih u Dodatku I Direktive) i svih ptica selica, s posebnih naglaskom na močvarna
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
111
područja od međunarodnog značaja, proglase Područjima očuvanja značajnih za ptice (POP).
Ova Direktiva definira i regulira ili ograničava aktivnosti koje bi mogle imati negativan
učinak na populacije navedenih vrsta ptica ili njihova staništa.
Direktiva o staništima na sličan način nalaže mjere zaštite, u ovom slučaju za određene vrste
biljaka, sisavaca, gmazova, vodozemaca, riba i određenih skupina beskralješnjaka (navedenih
u Dodatku II Direktive) i njihova staništa te za prirodne stanišne tipove (navedene u Dodatku
I Direktive). Navedena područja proglašuju se Područjima očuvanja značajnih za vrste i
stanišne tipove (POVS). Sva Područja očuvanja značajna za ptice (POP) i Područja očuvanja
značajna za vrste i stanišne tipove (POVS) zajedno čine Natura 2000 mrežu.
Svaka zemlja članica prilikom pristupanja EU temeljem stručne analize definira područja
Natura 2000 mreže na svome teritoriju. Postotak teritorija koji ulazi u Natura 2000 mrežu je
individualan za svaku državu jer ovisi o prirodnim osnovama teritorija i stanju očuvanosti. U
Hrvatskoj je Natura 2000 mreža proglašena ubrzo nakon ulaska u EU, 26. rujna 2013. godine,
kada je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o ekološkoj mreži (NN 124/13). Tom je
uredbom proglašena ekološka mreža Republike Hrvatske, a pod tim se pojmom smatraju
područja Natura 2000, propisan je popis vrsta i stanišnih tipova čije očuvanje zahtijeva
određivanje područja ekološke mreže, propisani su kriteriji za određivanje područja ekološke
mreže, ciljne vrste i stanišni tipovi radi kojih se uspostavlja područje ekološke mreže i utvrđen
je kartografski prikaz ekološke mreže.
Područja očuvanja značajna za ptice (POP) navedena su u Dijelu 1. Priloga III., a Područja
očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove u Dijelu 2. Priloga III. ove Uredbe. Svako POP i
POVS područje ima svoj identifikacijski kod i naziv. Detaljne informacije (u obliku „standard
data form“, SDF) za svako Natura 2000 područje dostupne su putem on-line interaktive GIS
karte na http://natura2000.dzzp.hr/natura. Natura 200 mreža u Republici Hrvatskoj obuhvaća
sveukupno 780 područja, od čega su 742 POVS, a 38 POP. Ta područja zajedno zauzimaju
29,38% ukupne površine RH, odnosno 36,67% kopna i 16,39% obalnog mora.
Područjima koja su dio Natura 2000 mreže, a zaštićena su i nekom od kategorija Zakona o
zaštiti prirode (nacionalni park, park prirode, strogi i posebni rezervat) upravlja se u skladu s
propisima koji reguliraju upravljanje i zaštitu tih područja uz obavezne mjere zaštite vrsta i/ili
stanišnih tipova zastupljenih u određenom Natura 2000 području. U očuvanju Natura 2000
područja koja su izvan ovih kategorija glavni mehanizam zaštite predstavlja Ocjena
prihvatljivosti plana, programa i zahvata za ekološku mrežu. Taj postupak treba obavezno
izvršiti za svaki plan, program ili zahvat koji može imati značajan utjecaj na očuvanje
područja ekološke mreže. Navedena Ocjena definirana je Pravilnikom o ocjeni prihvatljivosti
plana, programa i zahvata za ekološku mrežu (NN118/09), a sastoji se od 2 faze:
1) Prethodne ocjene plana ili programa
2) Glavne ocjene plana ili programa s ocjenom drugih pogodnih mogućnosti
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
112
Ukratko, nositelj planiranog zahvata u području Natura 2000 mreže podnosi pisani zahtjev
Ministarstvu zaštite okoliša i prirode za izradu Prethodne ocjene. Ministarstvo zatim izdaje
potvrdu o prihvatljivosti kojom utvrđuje da planirani zahvat nema značajan utjecaj na Natura
2000 mrežu, odnosno izriče da je potrebno provesti postupak Glavne ocjene ukoliko utvrdi da
bi planirani zahvat mogao imati značajan negativni utjecaj. Rezultat Prethodne ocjene
objavljuje se na web stranici Ministarstva u svrhu javnog uvida. Ako se u tijeku postupka
Glavne ocjene, uključujući i postupak procjene utjecaja na okoliš te sva javna mišljenja i
primjedbe, utvrdi da zahvat nema štetan utjecaj na Natura 2000 mrežu, donosi se rješenje o
dopuštenju zahvata. Utvrdi li se da zahvat ima štetan utjecaj i da nema drugih odgovarajućih
mogućnosti za izvedbu zahvata, pokreće se se postupak prevladavajućeg javnog interesa i
kompenzacijskih uvjeta.
7.3.4 Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima
„Natura Histrica“ je javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima i drugim zaštićenim
prirodnim vrijednostima na području Istarske županije. Njezina osnovna djelatnost je zaštita,
održavanje i promicanje zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti u svrhu
zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometenog odvijanja prirodnih procesa i
održivog korištenja prirodnih dobara te nadzor provođenja uvjeta i mjera zaštite prirode.
Ustanova je osnovana 4. srpnja 1996., a sjedište joj je u gradu Puli. Osim JU „Natura
Histrica“, na području Istarske županije djeluju još tri javne ustanove: Javna ustanova „Park
prirode Učka“, Javna ustanova „Nacionalni park Brijuni“ i Javna ustanova „Kamenjak“
7.4 Zaštićena područja Istarske županije
7.4.1 Zaštićena područja u Istarske županije prema Zakonu o zaštiti prirode
Zaštićenim područjima Istarske županije upravljaju četiri javne ustanove:
JU „Natura histrica“ upravlja sa slijedećih 28 zaštićenih područja svrstanih u 11 kategorija
zaštićenih područja prema Zakonu o zaštiti prirode:
Posebni rezervati šumske
vegetacije
Kontija, Motovunska šuma
Posebni paleontološki rezervat: Datule-Barbariga
Posebni rezervat u moru: Limski zaljev
Posebni ornitološki rezervat: Palud - Palù
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
113
Geološki spomenik prirode: Kamenolom Fantazija - Cave di Monfiorenzo
Geomorfološki spomenici prirode: Vela Draga, Jama Baredine, Markova jama
Zoološki spomenik prirode: Pinzinova jama
Botanički spomenici prirode: Čempres u Kašćergi, Dva stabla glicinije u Labinu,
Četiri stabla pinije u Karojbi, Skupina stabala oko
crkvice Sv. Ane kraj Červara
Značajni krajobrazi: Gračišće-Pićan, Labin-Rabac-Prklog, Okolina Istarskih
toplica, Rovinjski otoci i priobalno područje, Pazinski
ponor, Limski zaljev, Učka sjever, Učka jug
Park šume: Škaraba, Šijana, Zlatni rt - Punta Corrente, Busoler
Spomenici parkovne arhitekture:
Park u Nedešćini, Drvored Čempresa na groblju u
Rovinju
JU „Nacionalni park Brijuni“ upravlja s Nacionalnim parkom Brijuni,
JU „Park prirode Učka“ upravlja s Parkom prirode Učka,
a JU „Kamenjak“ upravlja sa značajnim krajobrazom Donji Kamenjak, medulinskim
arhipelagom, područjem Gornji Kamenjak, park šumom Soline i park šumom Kašteja.
7.4.2 Područja uvrštena u NATURA 2000 mrežu
Na području Istarske županije Natura 2000 mreža obuhvaća 65 područja, od čega 2 Područja
očuvanja značajna za ptice i 63 Područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove. U
Prilogu (Tablica 1) se nalazi pregled POP područja sa navedenim nazivom i identifikacijskim
brojem područja, znanstvenim i hrvatskim nazivom vrsta ptica koje štiti i njihovim
kategorijama zaštite. U Prilogu (Tablica 2) iznesen je pregled svih POVS područja također sa
nazivom i identifikacijskim brojem područja, kategorijom zaštite, znanstvenim i hrvatskim
nazivom vrsta, odnosno nazivom i šifrom staništa. Navedena je i procijenjena veličina
staništa, a u slučaju „Špilja i jama zatvorenih za javnost“ i „Preplavljenih ili dijelom
preplavljenih morskih špilja“ broj špilja, odnosno jama. Dva područja graniče sa susjednom
Primorsko-goranskom županijom: POP „Učka i Ćićarija“ te POVS „Plomin – Mošćenička
draga“. Ova analiza će u daljnjem koraku poslužiti kao baza za stvaranje smjernica održivog
upravljanja zaštićenim područjima.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
114
Karta: Posebno zaštićena područja Istre
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
115
7.5 Održivo upravljanje zaštićenim područjima
7.5.1 Temelj za izradu smjernica za održivo upravljanje
Kao što je već napomenuto, stvaranje ciljeva i vizije održivog upravljanja zaštićenim
područjima mora imati svoje korijene u detaljnoj znanstvenoj analizi određenog područja.
Ona treba uključivati fizikalne karakteristike (reljef, geologija, klima, tlo, hidrologija),
biološke karakteristike (prioritetne vrste i stanišni tipovi) i socio-ekonomske karakteristike
područja (stanovništvo, tradicija, lokalna ekonomija). Ukratko, važno je prikupiti sve aktualne
podatke kako bi u konačnici stvorena vizija zaista bila održiva u svim segmentima. Utvrdi li
se da su pojedini podaci nedostatni ili zastarjeli, potrebno je izvršiti dodatna istraživanja kako
bi konačna baza podataka točno odražavala trenutno stanje na terenu.
U analizi bioloških karakteristika određenog područja važno je definirati i trenutno stanje
očuvanja zaštićenih vrsta i staništa te njihove glavne prijetnje čija prevencija mora biti
sastavni dio stvaranja ciljeva u idućem koraku.
7.5.2 Smjernice za održivo upravljanje
Detaljna baza podataka i jasna vizija razvoja određenog područja osnova su za definiranje
ciljeva koji trebaju biti precizni, ostvarivi, mjerljivi i smješteni u vremenski okvir. S obzirom
da se radi o zaštićenim područjima prirode, ciljevi moraju uključivati specifične mjere zaštite
i definirati interesne skupine koje će biti uključene u njihovo ostvarenje. Iako su mjere zaštite
za pojedino područje (vrstu, stanište) jasno definirane, njihova provedba otvara prostor za
kreativne ideje i projekte koji imaju veliki potencijal uključivanja lokalnog stanovništva,
odnosno podržavanja razvoja lokalne zajednice i zaštite njezine prirodne i kulturne baštine te
stvaranje novog i održivog turističkog proizvoda. Neosnovanost zastarjelog mišljenja da
zaštita prirode koči lokalni razvoj odavno je dokazana. Postoje mnoge studije koje jasno
potvrđuju da je ulaganje u projekte zaštite prirode doprinijelo ekonomskoj stabilnosti
određenog područja stvarajući nova radna mjesta i proizvode. U ruralnim krajevima, projekti
ovog tipa smanjuju trend iseljavanja omogućavajući lokalnom stanovništvu bolji standard
života i mogućnost nastavljanja obiteljske tradicije. Treba također uzeti u obzir da je trend
održivog stila života u stalnom porastu. Sve je više domaćih, a napose stranih gostiju koji daju
prednost održivom domaćem proizvodu i tragaju za autentičnim iskustvom posjećenog kraja –
njegovom tradicijom i prirodnim bogatstvom.
S druge strane, opstanak velikog broja staništa i vrsta ovisi upravo o ljudskim djelatnostima.
Promjena tradicionalnog načina gospodarenja prirodom, odnosno, u većem slučaju potpuno
napuštanje tradicionalnog načina poljoprivrede, dovodi do značajnog gubitka bioraznolikosti.
To je najjasnije vidljivo na travnjacima koji uslijed izostanka ispaše i košnje s vremenom
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
116
zaraštaju i nestaju. Istra obiluje različitim tipovima travnjaka što je vidljivo i iz analize
ukupne površine stanišnih tipova na prisutnim Natura 2000 područjima (Tablica 3).
Navedenih šest tipova travnjaka, od kojih su tri prioritetni tipovi staništa („Eumediteranski
travnjaci Thero-Brachypodietea“, „Suhi kontinentalni travnjaci (Festuco-Brometalia) (*važni
lokaliteti za kaćune)“ i „Travnjaci tvrdače (Nardus) bogati vrstama“), prostiru se na preko
2300 Ha, a mjere zaštite za svih šest tipova uključuju košnju i ispašu. Poticanje tradicionalnog
ekstenzivnog stočarstva, prvenstveno uzgojem izvornih pasmina stoke, bi stoga bila jedna od
općenitih smjernica održivog upravljanja. To je moguće ostvariti kroz različite tipove
kvalitetno osmišljenih projekata (turizam, edukacija, socijalno poduzetništvo) koji mogu
uključivati široki spektar profila korisnika (OPGi, zadruge, volonteri, turisti). Osim što
direktno održava travnjake i čuva izvorne pasmine stoke, tradicionalna poljoprivreda niskog
intenziteta indirektno povoljno djeluje i na druga staništa. Vodeni sustavi i podzemna staništa
izrazito su osjetljivi na onečišćenja. Da bi se spriječilo njihovo opterećenje i uništavanje
zagađivačima, umjesto razvoja industrije, intenzivne poljoprivrede ili masovnog turizma
trebalo bi poticati lokalni razvoj putem održivih djelatnosti kao što je tradicionalna
poljoprivreda i savjesni turizam koji se temelji na njezinim proizvodima i tradiciji.
Šumska staništa unutar Natura 2000 mreže prekrivaju oko 6000 Ha u Istarskoj županiji
(Tablica 3). Jedan dio se nalazi unutar Parka prirode Učka („Ilirske bukove šume (Aremonio-
Fagion)“ i „Šume pitomog kestena (Castanea sativa)“) pa je njihova zaštita propisana planom
upravljanja parka. Stanište „Subatlantskih i srednjoeuropskih hrastovih i hrastovo-grabovih
šuma Carpinion betuli“ raspostire se oko rijeke Mirne, šireg okolnog područja jezera
Butonige i na području Motovunske šume, a glavna prijetnja mu je nagla promjena ekoloških
čimbenika, prvenstveno razine podzemne vode koja može biti uzrokovana
hidromelioracijskim radovima. Ovakvim su promjenama, ali u puno jačoj mjeri, ugroženi
dijelovi Motovunske šume koje prekrivaju „Poplavne miješane šume Quercus robur, Ulmus
laevis, Ulmus minor, Fraxinus excelsior ili Fraxinus angustifolia“ pa bi upravljanje ovim
područjima moralo biti usmjereno njihovom očuvanju odnosno projektima vezanim uz
rekreaciju i edukaciju. Natura 2000 područje „Luka Budava – Istra“ (obalni pojas od blizine
mjesta Valtura do blizine grada Ližnjana) prekrivaju „Vazdazelene šume česmine (Quercus
ilex)“ koje također zahtijevaju aktivno gospodarenje šumarskih stručnjaka i prevenciju širenja
građevinskih zona na područje rasprostranjenosti.
Zaštićena morska staništa Istarske županije zajedno zauzimaju najveće povšine (Tablica 3). S
obzirom da se nalaze u obalnom pojasu, ugrožena su građevinskim djelatnostima poput
nasipavanja obale, betoniranja, intenzivne marikulture i drugih tipova intenzivnog korištenja
koji narušavaju kvalitetu morske vode (uključujući industriju, intenzivnu poljoprivredu i dr. u
unutrašnjosti Istre). Smjernice za održivo upravljanje bi stoga bile ograničavanje takvih
zahvata i razvijanje projekata koji educiraju lokalno stanovništvo i posjetitelje o vrijednosti
ovih staništa, omogućavaju aktivno sudjelovanje u vidu „istraživanja“ (praćenje kakvoće
morske vode, „birdwatching“ i sl.) i posredno podržavaju ova staništa ponudom održivih
proizvoda iz okolice ili unutrašnjosti. Pri tome bi posebnu pozornost trebalo dati prioritetnim
stanišnim tipovima „Obalne lagune“ i „Naselja posidonije (Posidonion oceanicae)“.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
117
Zbog osjetljivosti podzemnih staništa, Špilje i jame zatvorene za javnost i Preplavljene ili
dijelom preplavljene morske špilje glavne smjernice su sprečavanje djelatnosti koje
uzrokuju onečišćenje, saniranje nelegalnih odlagališta otpada, sprečavanje mehaničkog
narušavanja staništa (betoniranje, nasipavanje i sl.), ograničavanje nekontroliranog posjeta
turista, itd. Ukratko, treba osigurati nepromijenjene stanišne uvjete i lokalnom stanovništvu i
posjetiteljima ponuditi edukaciju o značaju i zanimljivosti ovih staništa na za to određenim
lokacijama i, gdje je moguće, posjećivanjem uz stručno vodstvo.
Smjernice za upravljanje Natura 2000 područjima očuvanja značajnim za ptice individualne
su za svaku vrstu. Općenito se može reći da je nužno očuvati za vrstu povoljne stanišne uvjete
(određeni šumski sastav, očuvana mozaička staništa, strme stjenovite obale i dr.), spriječiti
uznemiravanje u vrijeme gniježđenja (građevinske radove, sportske aktivnosti, posjećivanje),
provesti zaštitne mjere na dalekovodima protiv stradavanja ptica od strujnog udara na
područjima preleta, itd. Organizirani i stručno vođeni „birdwatching“ jedna je jako traženih, a
gotovo nepostojećih ponuda koja se uz kvalitetnu edukaciju može pretvoriti u dobar proizvod.
Na ovaj bi se način, nakon uspostave i drugih predloženih tipova projekata u sklopu održivog
upravljanja zaštićenim područjima mogao stvoriti dodatni sadržaj koji bi istovremeno
osigurao i potrebni monitoring ciljnih vrsta.
Postoji puno uspješnih primjera projekata unutar Natura 2000 područja u zemljama EU koji
su osmišljeni upravo s ciljem upravljanja pojedinim područjem i koji su uključivanjem
lokalne zajednice potaknuli njezin razvoj, stvorili nova radna mjesta i autentične proizvode
koji se temelje na načelima održivosti. Navedene smjernice u ovom prijedlogu Zelenog Plana
su općenite i svakako zahtijevaju detaljniju razradu u suradnji s stručnjacima. Iznesene su s
ciljem da se prikaže pristup rada, pruži okvirni dojam o informacijama koje bi trebalo
prikupiti za stvaranje kvalitetne podloge i stručnjacima koje bi trebalo angažirati te da se
ukaže na važnost i mogućnost razvijanja Istarske županije u uspješnu samoodrživu regiju sa
očuvanom prirodnom i kulturnom baštinom.
7.6 Prilozi
Tablica 1: Područja očuvanja značajna za ptice na području Istarske županije (Izvor: Uredba o
ekološkoj mreži)
Tablica 2: Područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove na području Istarske
županije (Izvor: Uredba o ekološkoj mreži)
Tablica 3. Analiza ukupne površine stanišnih tipova Natura 2000 područja u Istarskoj županiji
(izuzev stanišnih tipova „Špilje i jame zatvorene za javnost” i „Preplavljene ili dijelom
preplavljene morske špilje”)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
118
Identifikacijski
broj područja
Naziv
područja
Kategorija
za ciljnu
vrstu
Znanstveni
naziv vrste Hrvatski naziv vrste
HR1000032 Akvatorij
zapadne
Istre
1 Gavia arctica crnogrli plijenor
1 Gavia stellata crvenogrli plijenor
1
Phalacrocorax
aristotelis
desmarestii
morski vranac
1 Sterna hirundo crvenokljuna čigra
1 Sterna
sandvicensis dugokljuna čigra
1 Alcedo atthis vodomar
HR1000018 Učka i
Ćićarija 1 Alectoris graeca jarebica kamenjarka
1 Anthus
campestris primorska trepteljka
1 Aquila
chrysaetos suri orao
1 Bubo bubo ušara
1 Caprimulgus
europaeus leganj
1 Circaetus
gallicus zmijar
1 Crex crex kosac
1 Dryocopus
martius crna žuna
1 Emberiza
hortulana vrtna strnadica
1 Falco
peregrinus sivi sokol
1 Glaucidium
passerinum mali ćuk
1 Gyps fulvus bjeloglavi sup
1 Lanius collurio rusi svračak
1 Lullula arborea ševa krunica
1 Pernis apivorus škanjac osaš
1 Picus canus siva žuna
1 Strix uralensis jastrebača
1 Sylvia nisoria pjegava grmuša
1 Phylloscopus
bonelli gorski zviždak
Izvor: Uredba o ekološkoj mreži
Tablica 1. Područja očuvanja značajna za ptice na području Istarske županije
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
119
Identifikacijski
broj
područja
Naziv područja
Kategorija
za ciljnu
vrstu
/stanišni tip
Hrvatski naziv
vrste/hrvatski naziv
staništa
Znanstveni naziv
vrste/Šifra stanišnog
tipa
*označava
prioritetnu vrstu ili
stanišni tip
Površina
staništa
(ha) / Broj
špilja ili
jama
HR2000147
Špilja na
Gradini kod
Premanture
1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001145 Izvor špilja pod
Velim vrhom 1
Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001207 Pliškovićeva
jama 1
Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001495 Jama kod Burići 1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001238 Bušotina za
vodu, Rakonik 1 čovječja ribica
Proteus
anguinus*
HR2001239 Rudnik ugljena,
Raša 1 čovječja ribica
Proteus
anguinus*
HR2001434 Čepić tunel 1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001133 Ponor Bregi
1 čovječja ribica Proteus
anguinus*
1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001144 Klaričeva jama 1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2000100 Pincinova jama
1 čovječja ribica Proteus
anguinus*
1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001493 Piskovica špilja 1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2000120 Sitnica špilja 1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001143 Jama kod
Komune 1
Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2000111 Rabakova špilja 1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2000135 Špilja iznad
Velikog bresta 1
Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001494 Jama kod
Rašpora 1
Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2000754 Novačka pećina
1 tankovratni
podzemljar
Leptodirus
hochenwarti
1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR2001146 Radota špilja 1 Špilje i jame 8310 1
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
120
zatvorene za javnost
HR2000166 Špilja pod
Krugom 1
Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR5000032 Akvatorij
zapadne Istre
1 dobri dupin Tursiops
truncatus
1
Preplavljene ili
dijelom preplavljene
morske špilje
8330 7
1 Pješčana dna trajno
prekrivena morem 1110 19000
HR3000173 Medulinski
zaljev
1
Naselja posidonije
(Posidonion
oceanicae)
1120* 120
1 Velike plitke uvale i
zaljevi 1160 280
1 Pješčana dna trajno
prekrivena morem 1110 570
1 Grebeni 1170 234
HR2000522 Luka Budava -
Istra 1
Vazdazelene šume
česmine (Quercus
ilex)
9340 1045
HR3000174 Pomerski zaljev 1 Obalne lagune 1150* 6858
HR2000616 Donji
Kamenjak
1
Istočno
submediteranski suhi
travnjaci
(Scorzoneretalia
villosae)
62A0 86
1
Mediteranske makije
u kojima dominiraju
borovice Juniperus
spp.
5210 70
1
Stijene i strmci
(klifovi)
mediteranskih obala
obrasli endemičnim
vrstama Limonium
spp.
1240 10
1
Eumediteranski
travnjaci Thero-
Brachypodietea
6220* 93
HR2001388 Budava 1 trbušasti zvrčić Vertigo
moulinsiana
HR2000604 Nacionalni park
Brijuni
1
Preplavljene ili
dijelom preplavljene
morske špilje
8330 1
1
Istočno
submediteranski suhi
travnjaci
(Scorzoneretalia
62A0 77
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
121
villosae)
1
Naselja posidonije
(Posidonion
oceanicae)
1120* 235
1
Stijene i strmci
(klifovi)
mediteranskih obala
obrasli endemičnim
vrstama Limonium
spp.
1240 10
HR2001334 Poluotok Ubaš 1 jelenak Lucanus cervus
HR3000471
Uvala
Škvaranska -
Uvala Sv.
Marina
1 Pješčana dna trajno
prekrivena morem 1110 39
1 Grebeni 1170 28
HR2001349 Dolina Raše
1 močvarna riđa Euphydryas
aurinia
1 bjelonogi rak Austropotamobius
pallipes
1 mren Barbus plebejus
1 primorska uklija Alburnus
arborella
HR3000432 Ušće Raše
1 glavočić vodenjak Knipowitschia
panizzae
1 Estuariji 1130 4444
1 Pješčana dna trajno
prekrivena morem 1110 1
HR3000463 Uvala Remac 1 Grebeni 1170 4
HR3000470 Podmorje kod
Rabca
1 Pješčana dna trajno
prekrivena morem 1110 65
1 Grebeni 1170 17
HR3000462
Otoci
rovinjskog
područja -
podmorje
1 Grebeni 1170 173
HR2001360 Šire rovinjsko
područje
1 kopnena kornjača Testudo hermanni
1 barska kornjača Emys orbicularis
1 četveroprugi
kravosas
Elaphe
quatuorlineata
1
Eumediteranski
travnjaci Thero-
Brachypodietea
6220* 1
1 Mediteranske sitine
(Juncetalia maritimi) 1410 1
1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 2
1 Obalne lagune 1150* 14
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
122
1
Vegetacija pretežno
jednogodišnjih
halofita na obalama s
organskim nanosima
(Cakiletea maritimae
p.)
1210 3
HR3000001 Limski kanal -
more
1 Velike plitke uvale i
zaljevi 1160 6694
1 Pješčana dna trajno
prekrivena morem 1110 61
1 Grebeni 1170 77
1
Preplavljene ili
dijelom preplavljene
morske špilje
8330 3
HR2000629 Limski zaljev -
kopno 1
Karbonatne stijene
sa hazmofitskom
vegetacijom
8210 5
HR3000003 Vrsarski otoci
1
Preplavljene ili
dijelom preplavljene
morske špilje
8330 2
1 Grebeni 1170 16
1 Pješčana dna trajno
prekrivena morem 1110 270
HR2001322 Vela Traba
1 močvarna riđa Euphydryas
aurinia
1 kataks Eriogaster catax
1 danja medonjica Euplagia
quadripunctaria*
HR2001365 Pazinština 1 veliki vodenjak Triturus carnifex
HR2001386 Pazinski potok 1 uskoušćani zvrčić Vertigo angustior
HR2000601 Park prirode
Učka
1 močvarna riđa Euphydryas
aurinia
1 jelenak Lucanus cervus
1 alpinska strizibuba Rosalia alpina*
1 hrastova strizibuba Cerambyx cerdo
1 velika četveropjega
cvilidreta Morimus funereus
1 veliki vodenjak Triturus carnifex
1 žuti mukač Bombina
variegata
1 velikouhi šišmiš Myotis bechsteinii
1 mali potkovnjak Rhinolophus
hipposideros
1 tankovratni
podzemljar
Leptodirus
hochenwarti
1 čvorasti trčak Carabus
nodulosus
1 mirišljivi samotar Osmoderma
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
123
eremita*
1 danja medonjica Euplagia
quadripunctaria*
1 Ilirske bukove šume
(Aremonio-Fagion) 91K0 3981
1
Istočno
submediteranski suhi
travnjaci
(Scorzoneretalia
villosae)
62A0 1600
1
Karbonatne stijene
sa hazmofitskom
vegetacijom
8210 80
1
Šume pitomog
kestena (Castanea
sativa)
9260 43
1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 7
1 Istočnomediteranska
točila 8140 230
1
Planinski i
pretplaninski
vapnenački travnjaci
6170 100
1
Suhi kontinentalni
travnjaci (Festuco-
Brometalia) (*važni
lokaliteti za kaćune)
6210* 10
1
Travnjaci tvrdače
(Nardus) bogati
vrstama
6230* 20
HR2001486 Istra - Čepićko
polje 1 jadranska kozonoška
Himantoglossum
adriaticum
HR2000083 Markova jama
1 veliki potkovnjak Rhinolophus
ferrumequinum
1 oštrouhi šišmiš Myotis blythii
1 dugokrili pršnjak Miniopterus
schreibersii
1 veliki šišmiš Myotis myotis
1 Špilje i jame
zatvorene za javnost 8310 1
HR3000433 Ušće Mirne
1
Mediteranska i
termoatlantska
vegetacija halofilnih
grmova
(Sarcocornetea
fruticosi)
1420 5
1 Estuariji 1130 60
1 Pješčana dna trajno
prekrivena morem 1110 5
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
124
HR2000619
Mirna i šire
područje
Butonige
1 uskoušćani zvrčić Vertigo angustior
1 trbušasti zvrčić Vertigo
moulinsiana
1 kiseličin vatreni
plavac Lycaena dispar
1 močvarni okaš Coenonympha
oedippus
1 bjelonogi rak Austropotamobius
pallipes
1 mren Barbus plebejus
1 žuti mukač Bombina
variegata
1 lombardijska smeđa
žaba Rana latastei
1 barska kornjača Emys orbicularis
1 primorska uklija Alburnus
arborella
1
Nizinske košanice
(Alopecurus
pratensis,
Sanguisorba
officinalis)
6510 50
1
Subatlantske i
srednjoeuropske
hrastove i hrastovo-
grabove šume
Carpinion betuli
9160 295
HR2000637 Motovunska
šuma
1 uskoušćani zvrčić Vertigo angustior
1 žuti mukač Bombina
variegata
1 lombardijska smeđa
žaba Rana latastei
1 barska kornjača Emys orbicularis
1 velikouhi šišmiš Myotis bechsteinii
1
Poplavne miješane
šume Quercus robur,
Ulmus laevis, Ulmus
minor, Fraxinus
excelsior ili
Fraxinus
angustifolia
91F0 224
1
Subatlantske i
srednjoeuropske
hrastove i hrastovo-
grabove šume
Carpinion betuli
9160 454
HR2001485 Istra -
Martinčići 1 jadranska kozonoška
Himantoglossum
adriaticum
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
125
HR2001483 Istra - Oprtalj 1 jadranska kozonoška Himantoglossum
adriaticum
HR2000545 Vlažne livade
kod Marušića 1 močvarni okaš
Coenonympha
oedippus
HR2000546
Vlažne livade
uz Jugovski
potok (Štrcaj)
1 močvarni okaš Coenonympha
oedippus
HR2001484 Istra - Čački 1 jadranska kozonoška Himantoglossum
adriaticum
HR2001274 Mlaka
1 lombardijska smeđa
žaba Rana latastei
1
Nizinske košanice
(Alopecurus
pratensis,
Sanguisorba
officinalis)
6510 4
HR2001011 Istarske Toplice
1 Tomasinijeva
merinka
Moehringia
tommasinii
1
Karbonatne stijene
sa hazmofitskom
vegetacijom
8210 15
HR2001017 Lipa 1 lombardijska smeđa
žaba Rana latastei
HR2001016 Kotli
1 uskoušćani zvrčić Vertigo angustior
1 lombardijska smeđa
žaba Rana latastei
1
Nizinske košanice
(Alopecurus
pratensis,
Sanguisorba
officinalis)
6510 10
HR2001235 Račice -
Račički potok
1 bjelonogi rak Austropotamobius
pallipes
1 lombardijska smeđa
žaba Rana latastei
HR2000543
Vlažne livade
uz potok
Bračana (Žonti)
1 uskoušćani zvrčić Vertigo angustior
1 kiseličin vatreni
plavac Lycaena dispar
1 močvarni okaš Coenonympha
oedippus
1
Nizinske košanice
(Alopecurus
pratensis,
Sanguisorba
officinalis)
6510 100
HR2001015 Pregon
1 uskoušćani zvrčić Vertigo angustior
1 trbušasti zvrčić Vertigo
moulinsiana
1 močvarni okaš Coenonympha
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
126
oedippus
1 lombardijska smeđa
žaba Rana latastei
HR2000544
Vlažne livade
uz potok
Malinska
1 uskoušćani zvrčić Vertigo angustior
1 močvarna riđa Euphydryas
aurinia
1 močvarni okaš Coenonympha
oedippus
HR2001304 Žbevnica
1 nerazgranjena pilica Serratula
lycopifolia*
1
Istočno
submediteranski suhi
travnjaci
(Scorzoneretalia
villosae)
62A0 190
HR2001215 Boljunsko polje
1 mren Barbus plebejus
1 veliki vodenjak Triturus carnifex
1 žuti mukač Bombina
variegata
1 mali potkovnjak Rhinolophus
hipposideros
1 velikouhi šišmiš Myotis bechsteinii
1 primorska uklija Alburnus
arborella
HR3000002
Plomin -
Moščenička
draga
1
Preplavljene ili
dijelom preplavljene
morske špilje
8330 3
1 Grebeni 1170 50
HR2000703 Tarska uvala -
Istra 1
Muljevite obale
obrasle vrstama roda
Salicornia i drugim
jednogodišnjim
halofitima
1310 1
Izvor: Uredba o ekološkoj mreži/ 5 str
Tablica 2: Područja očuvanja značajnih za vrste i stanišne tipove na području Istarske
županije
Uk. površina
staništa (ha)
Hrvatski naziv staništa
20011 Pješčana dna trajno prekrivena morem
6974 Velike plitke uvale i zaljevi
6872 Obalne lagune
4504 Estuariji
3981 Ilirske bukove šume (Aremonio-Fagion)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
127
1953 Istočno submediteranski suhi travnjaci (Scorzoneretalia villosae)
1045 Vazdazelene šume česmine (Quercus ilex)
749 Subatlantske i srednjoeuropske hrastove i hrastovo-grabove šume Carpinion betuli
599 Grebeni
355 Naselja posidonije (Posidonion oceanicae)
230 Istočnomediteranska točila
224
Poplavne miješane šume Quercus robur, Ulmus laevis, Ulmus minor, Fraxinus
excelsior ili Fraxinus angustifolia
164 Nizinske košanice (Alopecurus pratensis, Sanguisorba officinalis)
100 Karbonatne stijene sa hazmofitskom vegetacijom
100 Planinski i pretplaninski vapnenački travnjaci
94 Eumediteranski travnjaci Thero-Brachypodietea
70 Mediteranske makije u kojima dominiraju borovice Juniperus spp.
43 Šume pitomog kestena (Castanea sativa)
20
Stijene i strmci (klifovi) mediteranskih obala obrasli endemičnim vrstama
Limonium spp.
20 Travnjaci tvrdače (Nardus) bogati vrstama
10 Suhi kontinentalni travnjaci (Festuco-Brometalia) (*važni lokaliteti za kaćune)
5
Mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Sarcocornetea
fruticosi)
3
Vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima
(Cakiletea maritimae p.)
1 Mediteranske sitine (Juncetalia maritimi)
1
Muljevite obale obrasle vrstama roda Salicorniai drugim jednogodišnjim
halofitima
Tablica 3. Analiza ukupne površine stanišnih tipova Natura 2000 područja u Istarskoj
županiji (izuzev stanišnih tipova „Špilje i jame zatvorene za javnost” i „Preplavljene ili
dijelom preplavljene morske špilje”)
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
128
8 Transport
Istra je poluotok na zapadu Hrvatske u kojem po podacima iz popisa stanovništva 2011.
godine živi 208.055 stanovnika, na površini od 2.820km, u 31 naselju. Osim navedenog
domicilnog stanovništva, u Istru dolazi i veliki broj povremenog stanovništva (turista)
posebice ljeti. Po službenim podacima HTZ, u Istri je 2013. boravilo 3.195.564 turista koje je
ostavirlo 22.032.695 noćenja. Isto tako, postoji i veliki broj građana i to ne samo republike
Hrvatske već i republike Italije i republike Slovenije, koji dolazi u Istru i na kraće boravke,
pogotovo vikendom, a neki od njih su i u vlasništvu kuća za odmor (vikendica) na području
Istre. Istarsko gospodarstvo po postojećim podatcima ne generira velike transportne probleme,
jer je dio orijentiran na more (brodogradnja), a preostali dio zadovoljava svoje transportne
potrebe cestovnim prijevozom (duhanska industrija).
Osnovna karakteristika trenutnog stanja transporta u Istarskoj županiji je progresivno
zanemarivanje javnog prijevoza uz sve veće jačanje osobnog (privatnog) transporta. Cilj ovog
segmenta Zelenog Plana je procijeniti održivost postojećeg modela i predložiti njegove
alternative, ukoliko su potrebne.
U istri je nesumnjivo najbolje razvijen cestovni promet. To je djelomično posljedica
sustavnog zanemarivanja ostalih oblika transporta od strane svih vlada RH, ali i pojačane
gospodarske aktivnosti stanovništva u kontekstu vrlo dinamičnih lokalnih industrija (turizam).
Isto tako, značajno se koristi avionski prijevoz (u kontekstu ljetnog dolaska turista), ali ne i
povezivanja s drugim dijelovima hrvatske (osim sa Zagrebom).
Željeznički prijevoz, koji je u Istri vrlo rano bio razvijen (prva želj.pruga napravljena je 1876.
godine do Pule) danas sustavno izumire i to ne samo u segmentu transporta robe, već i u
segmentu putničkog prometa. To je zasigurno posljedica ne samo višedesetljetnog
zanemarivanja željeznice od strane svih vlada RH, već i vezanosti lokalne željezničke mreže
122,3 km, na sustav željeznice republike Slovenije i nepostojanja direktnog spoja na
željeznički sustav republike Hrvatske.
Što se tiče brodskog prijevoza, osim tradicionalne brodske veze Pula-Zadar, ne postoje bitnije
brodske linije, osim onih za Brijunsko otočje.
Kada govorimo o promjeni postojeće situacije, u kontekstu Zelenog Plana, primarno trebamo
uzeti u obzir tri epohalne promjene, koje su se dogodile i koje se događaju republici Hrvatskoj
pa tako i Istri. To su kao prvo, kraj ere fosilnih goriva, zatim klimatske promjene i ulazak
Hrvatske u Europsku Uniju. Nažalost, moramo konstatirati da sve tri epohalne promjene
imaju izuzetno važan utjecaj na budućnost transporta u Istri, a o tome se ne vodi računa, tj. do
sada se to nije dovoljno uočilo, a kamoli tek da su se isplanirale i poduzele odgovarajuće
protumjere.
Sada ćemo detaljno analizirati posljedice tih epohalnih promjena i njihove interakcije.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
129
8.1 Kraj ere fosilnih goriva
Iako se danas u znanstvenoj javnosti pojavljuju još uvijek nedokazane teze o tome da su tzv.
fosilna goriva obnovljiva (posebno nafta) i iako je dio medija sa nevjerojatnom upornosti
pokušao popularizirati tu ideju, najveći dio znanstvene zajednice i praktički svi operativni,
strateški planovi razvoja energetike, uzimaju kao najvjerojatniji scenarij, skori kraj ere
fosilnih goriva. Primjerice, prof. Igor Dekanić, jedan od naših najvećih eksperata za naftu,
nedavno je izjavio da uz postojeću potrošnju, lako dostupne nafte imamo za još 50 godina.
Naime, nesumnjivo je da postoje još mnoge zalihe nafte, koje su teško dostupne, kako
geografski (duboko podmorje) ili geološki (nafta iz pijeska u Kanadi), ali ključno je, pri
referenciranju na te još neiskorištene zalihe nafte, upozoriti na 2 elementa; kao prvo, takva
eksploatacija nafte je vrlo skupa, konkretno, po dostupnim podacima vađenja barela nafte u
pustinji arapskog poluotoka, tvrtku British Petroleum košta 15$, a vađenje istog takvog barela
nafte iz Atlantika, u isključivo gospodarskom pojasu Brazila, košta 63$ istu kompaniju. Kada
se govori o velikim zalihama nafte na sjeveru Amerike (Aljaska i Kanada), ekološke
posljedice eventualnog korištenja istih zaliha su katastrofalne te je stoga njihova uporaba vrlo
upitna. Zbog svega toga, moramo pretpostaviti da je korištenje trenutno dominantnog
energenta za transport u Istarskoj županiji (a to je nafta), vrlo limitirano, kako vremenski, tako
i financijski. Kada kažemo vremenski, onda pri tome ne mislimo da neće biti dostupne nafte,
već da postoji visoka vjerojatnost da će cijena naftnih dervata, za današnje navike transporta
(pogotovo osobnog), biti previsoka. Osim toga, upitna je dobavljivost nafte, s obzirom na
svjetske političke krize, što je poznato još od prvog naftnog šoka, 1973.godine, prilikom
četvrtog Izraelsko-arapskog rata. Stoga ćemo u nastavku predložiti alternativni scenarij
postojećem dominantnom korištenju naftnih derivata u Istarskoj županiji.
Trenutno ne posjedujemo podatke koji postotak turista dolazi u Istarsku županiju transportnim
sredstvima koja koriste motore sa unutarnjim sagorijevanjem (automobili, autobusi, avion), ali
opravdano pretpostavljamo da je on izuzetno visok. Postoji procjena za Primorsko-goransku
županiju, da je taj postotak 92% te je stoga vidljiva izuzetna ranjivost jedne od glavnih grana
gospodarstva u Istarskoj županiji (turizma), na moguće posljedice kraja ere fosilnih goriva i to
ne samo u kontekstu eventualne teže nabave istih, već i u kontekstu neodlučivanja turista na
odlazak u udaljene destinacije, zbog očekivano sve više cijene fosilnih goriva.
U kontekstu daljnje rasprave analizirat ćemo dva segmenta transporta i to transport
domicilnog stanovništva te transport u funkciji turizma, kako u samoj destinaciji, tako i u
funkciji dolaska i odlaska u i iz destinacije. Nastojat ćemo da se ta dva dvojna vektora na
kraju integriraju u zajednički prijedlog konkretnih mjera.
Ne postoje pouzdani podaci o mobilnosti domicilnog istarskog stanovništva, jer osim sustava
autocesta Bina Istra, za koje postoje podaci u prometu vrlo se intenzivno koriste i lokalne
ceste, koje se ne naplaćuju pa za njih u manjoj mjeri postoje pouzdani podaci o prometu.
Usprkos tome, na temelju broja registriranih vozila u Istri (94.957), čestih migracija u
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
130
susjedne zemlje i regije, subjektivnog opažanja nekih autora, možemo reći da je interna
mobilnost u Istri izuzetno visoka. Zbog kapacitiranosti cestovne prometne infrastrukture, na
vrhunac opterećenja koji nastaje ljeti, ne može se govoriti o manjkavosti kapaciteta
prometnica (osim na nekim uskim grlima kao što je ulazak u grad Pulu), ali se opravdano
može postaviti pitanje smislenosti tih rješenja, u kontekstu (i) kraja ere fosilnih goriva.
Zbog svega toga, smatramo da je potrebno predložiti najmanje dvije vrste aktivnosti. Prvo,
otvaranje novog koridora lake željeznice (u Njemačkoj vrlo popularni S-bahn) za što bi bilo
mudro predvidjeti i trasirati isti, prilikom ovih ili barem sljedećih izmjena i dopuna
županijskog Prostornog plana. S obzirom na koncentraciju stanovništva smatramo
optimalnim, da se prva trasa lake željeznice povuče od Pule, preko Bala, Rovinja, Poreča i
Novigrada, do Umaga, za što već postoje i povijesna tradicija, čuvene lokalne željeznice
Parenzana, koja je u to doba povezivala značajan i najnapučeniji dio Istre, sa tadašnjim
središtem Trstom. Isto tako, već postojeća željeznička infrastruktura, može se korištenjem
opreme lake željeznice iskoristiti za brzo i lako povezivanje gospodarskog središta Istre, grada
Pule, sa političkim središtem Pazinom.
Bitno je napomenuti, da je po svim dostupnim njemačkim iskustvima, laka željeznica
izuzetno kvalitetan, jeftin, brz i pouzdan način prijevoza te vjerujemo da bi ga mnogi građani
Istre, pogotovo zbog izuzetno jake povijesne uspomene na Parenzanu i njenu povijesnu
efikasnost, vrlo rado prihvatili. Dodatno, otvaranje trase i realizacije projekta lake željeznice,
zasigurno bi mnogo pridonijela i značajnom povećanju korištenja bicikala, kod lokalnog
stanovništva u Istri, jer je moguće pretpostaviti da će mnogi građani, koji odlaze iz jednog
grada na trasi lake željeznice u drugi, npr. iz Poreča u Pulu, umjesto naporne vožnje i već
legendarnih problema s parkiranjem, izabrati transport od i sa željezničke postaje biciklom
(pogotovo elektrobiciklom) ukoliko se omogući jednostavno korištenje lake željeznice za
bicikliste (niža platforma za ulaz/izlaz, prostor za smještaj bicikla u vlaku, punjenje baterija
elektrobicikla u vlaku...).
Napori na pojačanju korištenja bicikala, od strane lokalnog stanovništva izuzetno su
opravdani i sa strane javnozdravstvenog stanovišta. Isto tako, u realizaciji projekta lake
željeznice u Istri, može se u velikoj mjeri uključiti i domaća industrija te se za realizaciju iste,
u velikom postotku mogu koristiti EU fondovi. Od ostalih mogućih pravaca korištenja lake
željeznice, smatramo da, osim predloženog pravca Pula-Umag i korištenja već postojeće
željezničke infrastrukture, na potezu od Pule do Pazina, treba razmotriti i stvaranje 'trokuta',
povlačenjem trase lake željeznice od obale, dolinom rijeke Mirne, ispod Motovuna (Livade)
do Buzeta.
Smatramo da bi predloženi projekt, osim za lokalno stanovništvo, mogao biti i vrlo koristan
kao generator lokalnog turizma. Pretpostavka je da će mnogi turisti, umjesto korištenja po ljeti
prenapučenih prometnica i već legendarnih problema s parkiranjem u nekim destinacijama
(Pula, Motovun...), vrlo rado koristiti laku željeznicu, pogotovo ako se karta za korištenje iste
determinira vremenski (npr. tjedne karte) i ukoliko se ona uključi u neku već postojeću
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
131
turističku karticu (zajedno sa ulaznciama za muzeje i slično). Konkretno, turistu koji je iz Pule
i ide pogledati Eufrazijevu baziliku u Poreču, cijena karte može biti uključena u ulaznicu za
Eufrazijanu. Isto tako, turist koji npr. iz Umaga putuje lakom željeznicom do Fažane, može
imati povratnu kartu za korištenje iste, uključenu u ulaznicu za NP Brijuni, pri čemu se
korištenjem isključivo lake željeznice i broda za prijevoz na Brijune, kao prvo, neće
zagađivati okoliš, a drugo, neće generirati prometnu gužvu, kako svojim vozilom u pokretu,
tako i vozilom u stajanju (parkirne probleme).
U drugoj fazi (koja nije predmet ove prve generacije Zelenog Plana Istre), smatramo da treba
razmotriti opciju lake željeznice od Pulskog do Tršćanskog aerodroma, čime bi se, u slučaju
radikalnog rasta cijene fosilnih goriva, otvorila i nova mogućnost dolaska turista u Istru kao
destinaciju, bez vlastitog osobnog automobila.
Kao drugu mjeru ublažavanja udara rasta cijene fosilnog goriva na transport u Istri, možemo
predložiti sustavnu tranziciju, u domenu elektroprometala (e-mobility), pri čemu u kontekstu
Istre mislimo prvenstveno na elektrovozila, ali i elektrobicikle i elektroplovila i pri tome
moramo upozoriti na opasnost da se elektroprometala, ukoliko se pune strujom iz
neobnovljivih izvora, automatski pretvaraju u ekološki problem, jer će s jedne strane
generirati povećanu potrošnju električne energije, a sa druge strane, zbog jeftinog korištenja,
radikalno povećati prometnu gužvu, pogotovo u gradskim jezgrama. Zbog toga, kao integralni
dio tranzicije u e-mobility, treba raditi i na snažnoj implementaciji energije iz obnovljivih
izvora, prvenstveno sunca. To samo po sebi nije nikakav tehnološki problem, jer treba
napraviti samo elementarne, logične stvari (kao npr. staviti punjače na sva parkirališta, panele
na nadstrešnice, omogućiti punjenje bicikla u vlakovima lake željeznice, staviti elegantno
dizajnirane solarne punjače elektrobicikala na sve atraktivne plaže, promovirati instalaciju
punjača za elektrovozila kod poznatih restorana, koji time dodatno povećavaju svoju
atraktivnost jer gost dok ruča može napuniti svoje vozilo,...), a ujedno se time može izuzetno
razviti i lokalno gospodarstvo, tj. industrija (koja ujedno može nakon što pokrije lokalno
tržište, okrenuti se i prema izvozu van teritorija Istre, prvo diljem Hrvatske, nakon toga EU,
ali i po cijelom svijetu). Procjene su da se implementacijom ovog projekta može otvoriti
izuzetno velik broj lokalnih radnih mjesta, pri čemu sva svjetska iskustva govore da ne treba
ići u pravcu razvoja baterija za elektrovozila i elektroplovila, već da treba ići na asembliranje
sa velikom dodanom vrijednosti.
Predložena tranzicija u e-mobility, posebnu dodanu vrijednost daje i turizmu, jer je poznato,
da sve više suvremenih turista bira 'eco friendly' destinacije. Istra i u tome može i mora
pronaći svoju šansu, pogotovo u kontekstu blizine jakih emitivnih tržišta, jer turisti time osim
što ne stvaraju veliki ekološki otisak u destinaciji, ostvaruju i mali ekološki otisak dolaskom u
istu. Tu mjeru eventualne promocije u turizmu treba sinergijski vezati i sa prijedlogom
projekta da 2030. Istra bude zelena i u energetskom smislu te CO2 neutralna.
Pri analizi cestovnog prijevoza ne smijemo zaboraviti ni autobuse, koji su danas praktički
jedini oblik javnog prijevoza. Smatramo da treba predložiti sustavnu tranziciju svih dizel
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
132
motora na CNG gorivo (compressed natural gas), jer se u susjednom gradu Rijeci pokazalo,
da je korištenje te smjese, 70% plina i 30% dizela, izuzetno pouzdano i zbog većeg oktanskog
broja apsolutno dovoljno, čak i na vrlo zahtjevnoj topologiji grada Rijeke. Istovremeno,
pokazalo se da autobusi koji su prešli na CNG gorivo, osim radikalno manjeg onečišćenja
okoliša, znatno manje imaju problema i sa bukom i ljeti vrlo neugodnim grijanjem autobusa,
čime se ugoda putnika znatno povećava. Jednako, većina autora smatra da će plin biti daleko
duže komercijalno dostupan i financijski isplativ od derivata nafte (super, dizel..), čime se
može pretpostaviti da će se moći i kvalitetnije koristiti autobusi za prijevoz, kako domicilnog
stanovništva, tako i turista. Dobro obaviješteni izvori u Briselu ukazuju na prijedlog direktive,
kojom će se od zemalja članica EU zahtijevati, da svakih 150km omoguće punionicu sa CNG
gorivom, što dodatno ukazuje na opravdanost ovakvog razmišljanja.
CNG gorivo se osim kod autobusa može koristiti i u dizel motorima, u raznoraznim plovilima,
sa daleko nižom cijenom korištenja i daleko manjim onečišćenjem okoliša.
Smatramo da je u Istri potpuno zanemaren brodski prijevoz, prvenstveno zbog konfiguracije
Istre, koja je kompaktna, ali i određene manje mobilnosti prema drugim regijama. Mislimo da
treba analizirati i podržati pokušaje kvalitetnijeg povezivanja Istre prije svega s Dalmacijom,
čime bi se obje destinacije multiplicirale u svojoj turističkoj atraktivnosti, ali i susjednim
kvarnerskim otocima, sve do Paga.
Pored toga, vjerujemo da bi permanentno povezivanje sa susjednom, talijanskom obalom,
pomoglo razvoju turizma u predsezoni i postsezoni, te bi povoljno djelovalo kulturološki.
Nažalost, moramo konstatirati da nacionalni linijski brodar (Jadrolinija), ne iskazuje dovoljno
razumijevanja za takvo promišljanje, za što je najbolji dokaz ukidanje tradicionalne
brzobrodske linije od Rijeke do Dubrovnika, (koja je nekada išla čak i do grčke luke
Igumenica i otoka Krfa) i koja je za mnoge građane, osim funkcionalne, imala i izuzetnu
emotivnu vrijednost.
Zbog svega toga smatramo da bi trebalo istražiti mogućnost da dvije županije (Istarska i
Primorsko-goranska) pa čak i u suradnji sa susjednim talijanskim i slovenskim regijama,
procjene isplativost uspostave vlastitih brodskih linija, koje bi se mogle dinamički podešavati,
sukladno sezonskoj gospodarskoj grani turizma.
Pri tome prvenstveno mislimo na robusna brza plovila, koja su mnogima poznata iz posjeta
npr grčkoj ili norveškoj, koja kvalitetno i po nepovoljnom vremenu (jugo) povezuju mnoge
destinacije u egejskom i na sjevernom moru. Ta bi se plovila trebala raditi i u domaćim
brodogradilištima (npr. Tehnomont Pula), može ih se odmah izraditi i na CNG gorivo.......
Jedan od mogućih načina korištenja tih plovila, koja bi bila primarno za putnike, ali i bicikle
te transport tereta na otoke, bile bi i sezonske turističke linije, npr. između Pule i Malog
Lošinja te Novalje na Pagu, ali i češće prometno povezivanje domiclinog stanovništva zimi.
Jedna od mogućih linija može i slijediti predloženu trasu lake željeznice od Pule do Umaga,
sa vrlo logičnim produživanjem do Portoroža, Kopra, Trsta i Montfalconea. Pri tom
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
133
smatramo, da predložena brodska kompanija ne treba biti dohodovno i profitno orijentirana,
već da treba prihode ostvarene ljeti u turizmu iskoristiti za pokrivanje neizbježnih financijskih
gubitaka u održavanju zimskih nerentabilnih pomorskih linija (pogotovo sa udaljenijim
otocima), jer je to bitno prvenstveno zbog demografske obnove otoka.
Osim problema kraja ere fosilnih goriva nesporno je da su već i neinformirani građani svjesni
početka sve ozbiljnijih klimatskih promjena. Pri tome ne smatramo nužnim u ovom tekstu
referencirati se na svjetske autoritete (IPCC) niti pretpostavljati koji će biti njihov intenzitet i
koliko je to pod utjecajem čovjeka, a koliko pod utjecajem astrofizikalnih i astrofizičkih
fenomena. Smatramo bitnim upozoriti da se u svim modelima klimatskih promjena
Skandinavija i Mediteran (pa i Istra) smatraju najranjivijim područjima te je stoga u
kombinaciji sa dvije dominantne grane gospodarstva, turizmom i poljoprivredom, procjena
utjecaja klimatskih promjena na budućnost Istre upravo fundamentalna. U postojećim
modelima klimatskih promjena razmatraju se razni scenariji. u jednom od najgorih predviđa
se da bi prosječna temperatura u Istri mogla do 2100.godine biti čak i 5,8'C viša nego danas,
što bi praktički (zbog brzine klimatskih promjena) dovelo do katastrofalnih posljedica, prvo
na biljni i životnjski svijet, a nakon toga i na čovjeka. kada govorimo o utjecaju na čovjeka
onda tu mislimo s jedne strane na javnozdravstvene probleme (očekivano veći broj
kardiovaskularnih problema), ali i uništavanje već spomenutih visokoosjetljivog turizma i
poljoprivrede, što su u Istri dominantne i ključne gospodarske grane. Cilj ove procjene stoga
je predlaganje optimalnih mjera, koje s jedne strane, neće ugroziti lokalne proračune jedinica
lokalne i regionalne samouprave, ali će ipak značajno umanjiti posljedice klimatskih
promjena. U segmentu transporta možemo pretpostaviti ada će postojanje sve većih
klimatskih ekstrema (što je dominantna obilježje svih matematičkih klimatskih modela do
sada dostupnih javnosti), povećati klasično korištenje fosilnih goriva, jer će građani, suočeni s
visokim temperaturama ili velikim hladnoćama te značajnim padalinama zasigurno birati
osobni prijevoz kao privremenu soluciju dok god to mogu platiti. Zbog toga je također
potrebno razvijati kvalitetan javni prijevoz pa bi u segmentu već do sada predloženih
tehnoloških rješenja bilo potrebno predvidjeti sitne ali vrlo važne modifikacije, npr ako će se
predlagati kombinacija transporta osobnim biciklima i javnom lakom željeznicom, mudro je
predložiti da mjesta za ostavljanje bicikla na kolodvorima javne željeznice budu natrkrivena,
po mogućnosti sa fotonaponskim panelima. Isto tako, neke su zemlje definirale urbanističko
pravilo, da svi ulazi u dječje vrtiće i jaslice, moraju biti natkriveni, tako da djeca kada ulaze i
izlaze iz automobila nisu pod utjecajem jakih klimatskih ekstrema, npr. pljusak. Kada
govorimo o plovilima onda je razumno predvidjeti veći broj dana nepovoljnih za ugodnu
plovidbu te se stoga nekadadominantni oblici brzih plovila, kao što su bili ruski hidrogliseri
razvijeni za Volgu u vlasništvu Kvarner Expressa i danas vrlo popularni katamarani, trebaju
kao koncept napustiti i zamijeniti sa robusnijim plovilima, kao što su ih recimo dizajnirali i
napravili Norvežani za Sjeverno more. Važno je napomenuti da sve predviđene mjere za
ublažavanje klimatskih promjena, istovremeno potpuno upotrebljive i za ublažavanje
psoljedica prve ugroze, kraja ere fosilnih goriva.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
134
Treća epohalna promjena je u potpunosti lokalna, a ne globalna, a to je ulazak RH uEU. U
kontekstu transporta tu treba ukazati na nekoliko izuzetno važnih faktora. Kao prvo, u
kontekstu korištenja EU fondova, važno je ukazati da su vozila na tračnicama (laka
željeznica) u potpunosti sukladni planiranim Strategijama razvoja sporta (već desetljećima u
EU), a E-mobility kao relativo novija tehnologija, sve je prisutniji i sve vidljiviji u do sada
plasiranim sredstvima EU-a, kroz razne fondove i relativno tehnološki neizazovna tehnologija
CNG-a, prepoznata od EU-a i podržava se kroz razne oblike financiranja (konverzija već
postojećih dizel motora, ugradnja u nova plovila – trajekti i nova vozila – autobusi,...) te stoga
smatramo da su predložene mjere sasvim izvedive.
Kao drugi bitan moment ulaska RH u EU u kontekstu transporta, može se zbog nestajanja
granice, očekivati veći broj vozila na prometnicama, koja će ostvarivati relativno mali prihod
za građane Istre, ali će opterećivati infrastruktru i imati loš ekološki otisak. Tipičan primjer su
jednodnevni izleti autobusima, počesto slovenskih državljana, koji osim što preopterećuju
ionako prekrcane plaže, stvaraju u špici sezone i pojačanu gužvu u prometu na nekim
destinacijama. korištenje željeznice može biti jednako kvalitetno rješenje za jednodnevne
boravke turista.
Što se tiče avioprometa, neki autori očekuju bitne probleme u skoroj budućnosti, zbog
zagađenja okoliša i velike potrošnje fosilnih goriva. mi smo više skloni promatranju velike
količine tehnoloških inovacija, dviju vodećih aviokompanija (Boeing-a i Airbus-a) koji
značajno smanjuju potrošnju goriva svojih novih modela aviona, a time posljedično i
zagađenje okoliša. Zbog svega navedenog smatramo da ne treba očekivati krah Istre, kao
aviodestinacije, do 2030.godine, ali moramo upozoriti da je jači razvoj pogotovo ciljano
strateško opredjeljenje na avioturiste ipak upitno zbog očekivanih promjena cijene goriva i
strožih transportnih regulacija zbog klimatskih promjena. U ovom tekstu nismo posebno
obratili pažnju na već višedesetljetne pokušaje smanjenja zagađenja klasičnih automobila sa
Otto motorom, na unutarnje sagorijevanje iako su u tome postignuti značajni rezultati,
smatramo da je taj vektor dobar, poželjan i vrlo koristan, ali ipak, promjena energenta u
pravcu e-mobility i prebacivanje transporta sve više na javne servise je sigurno daleko
adekvatnije rješenje od čekanja da automobili postanu manji zgađivači te je u potpunosti u
domeni Istarske županije, za razliku od velikih proizvođača koji smanjuju emisije svojih
automobila. Stoga ćemo u zaključcima predložiti da se razmotri i razvoj industrije za e-
mobility u Istri pri čemu smatramo da je asimiliranje bicikala iz npr. u Aziji napravljenih
komponenti izuzetno kvalitetno rješenje, isto tako pronalaženje strateškog partnera u nekom
od već postojećih proizvođača elektroautomobila, sa ciljem asembliranja istoga možda čak i u
Istra a pogotovo je izazov kako tehnološki tako i poslovni, proizvodnja plovila, sa
elektromotorima, pogotovo u kontekstu zaštićenih područja prirode, ali i za neke kraće
relacije na lokalnim linijama (Brijuni).
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
135
OGRANIČENJE OD ODGOVORNOSTI :
Sva odgovornost za sadržaj ovog dokumenta leži na autorima. Dokument ne zastupa stajališta
Istarske županije. Istarska županija nije odgovorna za posljedice nastale korištenjem
informacija iz ovog dokumenta.
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
136
Sadržaj
1 Hrana ............................................................................................................. 2
1.1 Uvod ...................................................................................................... 2
1.1.1 Prirodne osnove poljoprivrede Istre .......................................... 4
1.1.2 Geomorfologija Istre ................................................................ 4
1.1.3 Pedologija Istre ......................................................................... 5
1.1.4 Klima Istre ................................................................................ 6
1.2 Razvoj i stanje poljoprivrede Istre ......................................................... 8
1.2.1 Nastanak i razvoj poljoprivrede u Istri ..................................... 8
1.2.2 Stanje poljoprivrede u Istri ....................................................... 9
1.2.3 Potencijal poljoprivrede u Istri ................................................. 11
1.3 Agrobioraznolikost i prepoznatljivi prehrambeni proizvodi .................. 20
1.3.1 Agrobioraznolikost Istre ........................................................... 13
1.3.2 Prepoznatljivi prehrambeni proizvodi Istre .............................. 15
1.4 Postulati, vizija i strategija proizvodnje hrane ...................................... 16
1.4.1 Postulati održive proizvodnje hrane ......................................... 16
1.4.2 Vizija ........................................................................................ 16
1.4.3 Strategija proizvodnje hrane ..................................................... 16
1.5 Smjernice za modeliranje proizvodnje i plasmana hrane ...................... 17
1.6 Zaključak ............................................................................................... 18
1.7 Reference i izvori podataka ................................................................... 20
2 Gospodarenje vodnim resursima ................................................................... 22
2.1 Osnovna analiza Istarske županije ......................................................... 22
2.2 Osnovna analiza vodnih resursa na području Istarske županije ............ 24
2.3 Hidrološka i hidrometeorološka analiza Istarske županije ..................... 26
2.4 Vodoopskrbni sustavi na području Istarske županije ............................... 29
2.5 Osnovni nedostaci vodoopskrbnog sustava na području Istarske županije 32
2.6 Razvojna rješenja vodoopskrbnog sustava na području Istarske županije 32
3 Energija .......................................................................................................... 34
3.1 Uvod ....................................................................................................... 34
3.1.1 Uvodne postavke ....................................................................... 34
3.1.2 Projektni zadatak za sastavnicu energije .................................. 35
3.1.3 Metodologija izrade smjernica .................................................. 35
3.2 Analiziranje i snimanje potreba za energijom u Istarskoj županiji ........ 41
3.2.1 Odabir podataka ........................................................................ 41
3.2.2 Ukupna potrošnja energije ........................................................ 42
3.2.3 Potrošnja energije u industriji .................................................. 43
3.2.4 Potrošnja energije u prometu .................................................... 44
3.2.5 Potrošnja energije u sektoru zgradarstva .................................. 45
3.3 Obnovljivi izvori energije ...................................................................... 48
3.4 Elektroenergetski sustav Istarske županije ............................................. 51
3.5 Opis scenarija ......................................................................................... 53
3.5.1 Scenarij za referentnu godinu .................................................... 53
3.5.2 Scenarij za 2030. godinu .......................................................... 56
3.5.3 Radna mjesta za 2030. godinu ................................................. 60
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
137
3.6 Izrada smjernica ................................................................................... 61
3.6.1 Polazne osnove za smjernice .................................................... 61
3.6.2 Informatizacija energetskog sustava ........................................ 63
3.6.3 Iskorištavanje „zelene” energije ............................................... 64
3.6.4 „Zelene” kuće, zgrade, hoteli i drugi objekti ............................ 67
3.6.5 „Zelena” skladišta energije ...................................................... 69
3.6.6 „Zelena” vozila ......................................................................... 70
3.6.7 „Zelena” komunalna energetika ................................................ 71
3.6.8 „Zelena” javna nabava .............................................................. 72
3.6.9 „Zelene” energetske zadruge .................................................... 73
3.6.10 Pametni energetski sustavi za Zelenu Istru ............................... 73
3.7 Zaključak ............................................................................................... 74
3.8 Literatura ............................................................................................... 75
4 Arhitektura, krajobraz i p rostorno planiranje ............................................... 77
4.1 Uvod ..................................................................................................... 77
4.1.1 Projektni zadatak ....................................................................... 77
4.2 Prostorno-planski kriteriji i vrednovanje održivosti .............................. 77
4.3 Modeli obnove istarskih gradova ........................................................... 78
4.4 Podzemna Istra - zaštita i revitalizacija ............................................... 79
4.5 Tradicijska kuća i štancija ..................................................................... 80
4.6 Kažun .................................................................................................... 80
4.7 Srednjovjekovni gradovi i njihove metamorfoze ................................... 80
4.8 Građevni materijali – prirodni autohtoni materijali .............................. 81
4.8.1 Kamen ...................................................................................... 81
4.8.2 Drvo ......................................................................................... 81
4.8.3 Slama ........................................................................................ 81
4.8.4 Konoplja ................................................................................... 81
4.8.5 Ovčje runo i celuloza ................................................................ 81
4.8.6 Reciklirani materijali (građevni otpad) ...................................... 82
4.9 Održivo građenje .................................................................................... 82
4.9.1 Novogradnja .............................................................................. 82
4.9.2 Od PASS-NET-a do PassREg-a ................................................ 83
4.9.3 PASS-NET projekt .................................................................... 83
4.9.4 PassREg projekt ........................................................................ 84
4.9.5 Samoodrživa kuća i grad ........................................................... 85
4.9.6 Pristupačnost unutarnjih i vanjskih prostora ............................. 85
4.9.7 Energetska sigurnost i gospodarski razvoj ................................ 85
4.10 Zaključak ................................................................................................ 86
4.11 Napomene .............................................................................................. 86
4.12 Literatura ................................................................................................ 87
5 Odgovorni i održivi turizam .......................................................................... 88
5.1 Turistička kretanja na globalnoj razini 2013/2014. ............................... 88
5.1.1 IPK International - vodeća svjetska turistička konzultantska kuća 88
5.1.2 Broj putovanja značajno raste iz godine u godinu ..................... 88
5.1.3 Snažan utjecaj turizma na ekonomiju ....................................... 89
5.1.4 Putovanja u svijetu 2013. .......................................................... 89
Zeleni plan Istarske županije, 2014.g.
138
5.1.5 Perspektiva 2014. - 2020. .......................................................... 89
5.2 Trendovi u turizmu na globalnoj razini ................................................. 90
5.2.1 Svijet se mijenja dramatično i nepovratno ................................ 90
5.2.2 „Povratak u budućnost“ ............................................................. 90
5.2.3 Svaki turist je ujedno i izdavač i turistički agent ...................... 91
5.2.4 Budućnost turizma kao globalnog projekta .............................. 91
5.3 Model održivog turizma na primjeru Ekvadora ..................................... 92
5.3.1 Nepovredivost ljudskih prava i prava prirode ........................... 92
5.4 Zeleni turizam - održivi turizam ............................................................ 93
5.4.1 Trip Advisor snažno promovira odgovorni turizam ................. 94
5.5 Slabije turistički razvijena područja imaju jače atribute održivosti ........ 94
5.6 Razvijena turistička središta trebaju redizajn ......................................... 95
5.7 Potrebna je nova paradigma razvoja ..................................................... 95
5.8 Održivi i odgovorni turizam kao sastavni dio zelenog plana razvoja daje
odgovor na mnoga pitanja ...................................................................... 96
6 Gospodarenje otpadom .................................................................................. 97
6.1 Uvod ....................................................................................................... 97
6.2 Postojeći sustav gospodarenja otpadom u Istarskoj županiji ................. 98
6.3 Ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom ................................. 98
6.4 Novi ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom Istarske županije.. 100
6.5 Zašto ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom u Istri ............... 102
6.5.1 Ekološki razlozi ....................................................................... 102
6.5.2 Turistički razlozi ....................................................................... 102
6.5.3 Zakonski razlozi ........................................................................ 103
6.6 Usklađenost sa županijskim planom, ali i strateškim dokumentima,
zakonskim propisima EU i RH ............................................................... 104
7 Upravljanje i održivo korištenje zaštićenih područja prirode ........................ 105
7.1 Uvod ...................................................................................................... 105
7.2 Prirodoslovne osnove Istarske županije ................................................. 106
7.2.1 Vegetacija i flora ....................................................................... 107
7.2.2 Fauna ......................................................................................... 107
7.3 Važeća zakonska regulativa zaštite prirodnih vrijednosti Istarske županije 108
7.3.1 Zakonski propisi u RH ............................................................... 108
7.3.2 Zakon o zaštiti prirode i prateći akti .......................................... 109
7.3.3 Natura 2000 mreža ..................................................................... 109
7.3.4 Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima .............. 111
7.4 Zaštićena područja Istarske županije ...................................................... 111
7.4.1 Zaštićena područja u Istarske županije prema Zakonu o
zaštiti prirode .............................................................................. 111
7.4.2 Područja uvrštena u NATURA 2000 mrežu .............................. 112
7.5 Održivo upravljanje zaštićenim područjima .......................................... 114
7.5.1 Temelj za izradu smjernica za održivo upravljanje ................... 114
7.5.2 Smjernice za održivo upravljanje .............................................. 114
7.6 Prilozi ..................................................................................................... 116
8 Transport ...................................................................................................... 127
8.1 Kraj ere fosilnih goriva ........................................................................... 128