zeleno računarstvo
TRANSCRIPT
broj
185Godina XV.
Zagrebsvibanj2012.
Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480
Alergene biljke ■ Mrtva stabla ■ Mitska bića hrvatskih šuma
Zelena čistka
u ovom broju 2 Hrvatskešumesudjelovalesa830volontera!
6 Pravovremenimzaštitnimmjeramaprotivbiljnihboleastiištetnika
8 Izloženo150radovasapetkontinenata
9 IzmjeradrvnemaseAtro-težinom(Gatro)
11 Švedskošumarstvoiproizvodnjaenergijeizbiomase
12 Lisičinećeuskorozasjatistarimsjajem
14 Peludkojauzrokujehunjavicu
17 Maklura(Maklurapomifera)
19 Velikaulogaustabilnostiekosustava
20 Simbolplodnosti,mladostiibesmrtnosti
22 Izvrstanlijekzakožu
23 Medvjeđidlan–vatrenidiv
24 Šumskasmeđažaba
26 Crvenanaglavica(Cephalanterarubra)
27 Lisnikzaprihranjivanje
29 UŠpanjolskojgaradolove,alineikonzumiraju
30 Sašumomodsamogpočetka
32 Proljetnicenapoštanskimmarkama
34 Simbolživotaiizdržljivosti
35 Zelenoračunarstvo
36 Gradoviušumi
38 Mitskabićahrvatskihšuma
40 Nasmijanisvibanj
Dječjikutak–Pjevpticaukrošnjamadrveća
zaštita šuma6
Naslovnastranica:Radovi u proljećeMarinko Bošnjaković
Zadnjastranica:Sunce u dimuMarinko Bošnjaković
Mjesečnik»Hrvatskešume«Izdavač: »Hrvatskešume«d.o.o.Zagreb
Predsjednik Uprave:IvanPavelić
Glavni urednik:GoranVincenc
Novinari:IrenaDevčić,MarijaGlavaš,GoranVincenc,VesnaPlešeiIvicaTomić
Uređivački odbor:predsjednikBrankoMeštrić,IvanHodić,MladenSlunjski,HerbertKrauthaker,ČedomirKrižmanić,ŽeljkaBakran
Adresa redakcije:Lj.F.Vukotinovića2,Zagrebtel.:01/4804169faks:01/4804101e-mail: [email protected] [email protected]
Uredništvosenemorauvijekslagatismišljenjemautorateksta.
Grafički urednik:MilivojMilić
Tisak:IntergrafikaTTŽd.o.o.,ZagrebBistranska19
Naklada: 6200kom
CJENIKOGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 1
Hrvatske šume sudjelovale sa 830 volontera!
zelena čistka
Piše Foto
Ivica Tomić, Vesna Pleše, Irena Devčić, Vedrana Benšak, Mia Majnarić, Goran Vincenc
Globalna akcija Zelena čistka koja se u Hr-
vatskoj provela uoči Dana planeta Zemlje,
21. travnja, polučila je izvrstan rezultat. Iako
službeni rezultati akcije nisu objavljeni do
trenutka pisanja teksta, računa se da je samo u akci-
jama Hrvatskih šuma prikupljeno oko 3.000 kubika
otpada. Izvrstan je to rezultat na koji šumari mogu biti
ponosni.
Najzanimljivije je bilo u Šumariji Velika Gorica, UŠP
Zagreb, gdje je sanirano divlje odlagalište u gospo-
darskoj jedinici Savski Vrbaci. Samo na tom divljem
odlagalištu ukupno je prikupljeno 1.295 tona otpada
(službeni rezultat), što bi mogao postati i neslužbeni
rekord akcije na nivou države. Čišćenje Savskih Vrbaka
potpomognuto je od brojnih fi rmi kao što su Turković
d.o.o., VG čistoća, VG komunalac, Hrvatske vode te lo-
kalni DVD, bez čije pomoći ne bi mogao biti ostvaren
ovakav rezultat. Treba naravno istaknuti i radnike veli-
kogoričke šumarije, kojima je došla pomoć iz Uprave
i direkcije, pa su tako akciji doprinijeli i predsjednik
Uprave Ivan Pavelić te član Uprave Ivan Ištok. Uz ve-
liku mehanizaciju od 20-ak kamiona i drugih strojeva
sudjelovalo je i pedesetak volontera. Podršku hrvat-
skim šumarima dao je Jakša Jošt, ravnatelj Slovenskog
šumarskog zavoda sa nekolicinom volontera iz Slove-
nije. Slovenski šumari također su bili bitan organiza-
cijski kotač u akciji Zelena čistka provedenoj u njiho-
voj zemlji, a na samoj akciji pali su i dogovori gdje bi
i slovenski i hrvatski šumari trebali dati podršku bo-
sanskim kolegama u akciji koja će se tamo provesti 9.
rujna ove godine. Osim u Velikoj Gorici, zagrebačka
uprava je čistila na području Šumarije Kutina, GJ Ku-
tinske nizinske šume, a komunalni otpad zbrinulo je
lokalno komunalno poduzeće.
Članica Uprave, Marija Vekić, pomogla je svo-
jim Bjelovarcima u čišćenju šume Bedenik, gdje je
skupljeno otprilike 15 kubika smeća, a akciji je prisu-
stvovalo 16 volontera iz Hrvatskih šuma te 3 volontera
iz mjesne zajednice. UŠP Bjelovar još je sanirala odla-
galište u GJ Vrana Kamen, koja se nalazi na području
grada Daruvara, gdje je sanirano oko 8 kubika smeća.
Na području UŠP Sisak, ekološkoj akciji Zelena čis-
tka odazvalo se stotinjak radnika dobrovoljaca koji su
zajedničkim snagama počistili divlja odlagališta otpa-
da na svom području. Čišćenje se odvijalo na dvije lo-
kacije, na području Šumarije Lekenik i Šumarije Sisak.
U Lekeniku se tako okupilo četrdesetak šumara koji
su očistili šumske predjele Jurjevac i Burdelj. U Sisku
su se očistili šumski predjeli Kljuka i Letovanički Lug.
U akciju se uključilo i poduzeće „Gospodarenje otpa-
dom Sisak“, koje je poslalo kamione na teren kako bi
se moglo odvesti prikupljeno smeće. Uz ugodno druš-
tvo, smijeh i veselje, naši su radnici pokazali kako se s
WORLD CLEANUP 2012
Akcija Zelena čistka u potpunosti je uspjela! Veliki obol akciji dale su Hrvatske šume u suradnji sa Hrvatskim šumarskim društvom i Hrvatskim lovačkim savezom. Čistilo se diljem Lijepe naše, na svih 16 uprava od Dalmacije do Slavonije, a svaka uprava je na dan akcije očistila minimalno dva deponija. Odlična suradnja potpomognuta je sa lokalnim samoupravama i njihovim komunalnim poduzećima, a svoju nesebičnu pomoć iskazala su i neka privatna poduzeća.
lakoćom šume mogu očistiti i tako služe kao primjer
svima nama. Nadamo se da će u budućnosti takvih ak-
cija biti sve manje te da će se ljudi ubuduće brinuti za
svoj okoliš i šume koji su bogatstvo Lijepe naše.
UŠP Sisak se već tradicionalno svake godine na Dan
planete Zemlje uključuje u akciju čišćenja šuma zajed-
no sa djecom iz S.O.S sela Lekenik i Osnovnom školom
Lekenik. Na svakom deponiju Hrvatske šume su posta-
vile znak da je zabranjeno odlaganje otpada.
UŠP Koprivnica napravila je veliki posao. Očišćeno
je 100 ha državnih i privatnih šuma, a skupljeno je 5
tona smeća i 20 tona građevinskog otpada. Nadležna
komunalna poduzeća; Komunalac Koprivnica i Komu-
nalno poduzeće Križevci, odvezli su skupljeni otpad
na registrirana odlagališta. Osim volontera šumara,
sudjelovali su lovci, Mjesni odbor Sveti Martin, Udru-
ga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom,
Planinarsko društvo „Bili“ i „Pevec“, Izviđački odred
„Kamengrad“, Društvo liječenih alkoholičara, Građe-
vinsko-komunalno poduzeće Komunalac, Koming,
Triglav osiguranje, koprivnički Biciklistički klub „Rotor“,
franjevačka mladež, franjevački sveti red i dr.
Uprava šuma Našice također je čistila na dvije
lokacije. Jedna je bila na području Šumarije Našice,
kod sela Kršinci, gdje su se osim radnika HŠ-a pozivu
odazvali i radnici Našičkog vodovoda, koje je preuze-
lo i odvoz smeća. Uklonjeno je oko 5 tona različitog
otpada. Druga lokacija je cesta između Slatine i Ćera-
lija, gdje su se uz radnike Šumarije Slatina i Šumarije
Ćeralije akciji pridružili članovi Lovačke udruge Vepar
Slatina i Lovačke udruge Jelen Nova Bukovica uz pot-
poru (odvoz smeća) komunalnog poduzeća Komrad
iz Slatine. I na ovoj je lokaciji prikupljeno oko 5 tona
različitog otpada.
Osječka uprava je svoj dio posla odradila u suradnji
sa Hrvatskim šumarskim društvom, a čistila su se div-
lja odlagališta u GJ Valpovačke nizinske šume u blizini
Valpova te u GJ Dvorac Siget blizu mjesta Tikveš. Na
svakoj lokaciji bilo je po 35 volontera, a ukupna koli-
čina prikupljenog otpada procjenjuje se na 30 kubika.
UŠP Osijek uspostavila je kontakt sa koncesionarom
Dravia iz Petrijevaca te sa koncesionarom za odvoz
smeća općine Bilje, koji su se također aktivno uključili
u kampanju. Osječani su i dio otpada reciklirali pa su
tako gume završile na reciklaži u varaždinskoj fi rmi Gu-
mi-impex, dok je komunalni otpad zbrinut od strane
komunalnog poduzeća Kombel iz Belišća te Unikom iz
Osijeka.
Vinkovački šumari udružili su snage sa gradovima
Vukovarom i Ilokom te očistili ukupno sedam lokacija
unutar gospodarskih jedinica Jelaš i Iločke šume. Akci-
ju je pratilo 15 ljudi koji su sakupili 20 tona različitog
otpada.
2 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
Članica uprave Marija Vekić s Bjelovarcima
Nova Gradiška - Uz nazočnost kamere HRT-a
Metković - UŠP Split u akciji
Koprivnica – Praktična mehanizacija
Delnice – Otpad na sve strane
Našički šumari u akciji
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 3
Požeški šumari kod Stare Lipe
Ravnatelj Slovenskog zavoda s volonterima
Osječani su dio otpada reciklirali
Predsjednik i član Uprave Ivan Pavelić i Ivan Ištok
Kandidat za rekordera akcije – Velika Gorica
Siščani su se dobro organizirali
4 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
Svoj doprinos dale su i delnička i senjska po-
družnica Hrvatskih šuma. Na području delničke po-
družnice očišćeno je jedanaest divljih deponija, koja
su otkrivena tijekom prethodnih mjeseci. U akciju su
bile uključile sve šumarije, njih četrnaest. U Delnicama
se čistilo na ulazu u Sović laz, u predjelu Javornik GJ
Delnice. Uz tridesetak zaposlenika Šumarije Delnice i
stručnih službi, u akciji su sudjelovali i zaposlenici ko-
munalnog poduzeća Komunalac Delnice te nekolicina
volontera, a uz ljudstvo, u čišćenje su bili uključeni i
traktori i utovarivači. U delničkoj akciji prikupljeno je
oko 30 kubika otpada te gotovo 200 auto guma.
U čišćenju, na području senjske podružnice, su-
djelovale su Šumarije Senj i Krasno čiji su zaposlenici
zajedno s lovcima čistili područje Krivog puta, šumski
predjel Jasenje. I tu su sakupljene poprilične količine
otpada, oko 90 kubika (18 kontejnera zapremnine od
pet kubika). U akciju su bili uključeni i strojevi, što je
dijelom i olakšavalo posao.
Na području Šumarije Crikvenica sakupljeno je i od-
vezeno 110 kubika otpada. Očišćen je potez od Tribalj-
skog jezera do Drivenika. Najviše posla za sudionike
akcije bilo je na divljem deponiju Benići - Podsopalj i u
samom centru Drivenika.
UŠP Split čistila je na deponijima u Metkoviću
i Zadru. Metkovčani su čistili u GJ Šibovnica, na povr-
šini 200 m2, a Šumariji Metković pridružile su se razne
organizacije kao što su Čistoća Metković, Postaje gra-
nične policije Metković, tvrtka Acal sirovina Metković
te članovi Hrvatskog planinarskog društva Gledavac,
Udruge izviđača Neretvanski gusari, Udruge Narenta,
Motokluba Veterani Metkovića i Udruge Baštinik, koja
je akciju koordinirala na desnoj strani grada. Tijekom
akcije prikupljeno je oko 30 tona različitog otpada.
U Zadru su se uz Hrvatske šume aktivirali i grad Za-
dar te brojne udruge na čelu sa Eko Zadrom i od kru-
pnog otpada očistili atraktivnu lokaciju, šumu Musap-
stan. Šuma se nalazi na zapadnom ulazu u grad Zadar
i predstavlja istinsku zelenu oazu i mjesto idealno za
šetnju, odmor i rekreaciju. No, unatoč tome malo koji
Zadranin za nju zna, a još manji broj njih dolazi uživa-
ti u njenim ljepotama. Šumarija Zadar redovno svake
godine u suradnji s Čistoćom provodi akcije uklanjanja
krupnog otpada iz ove iznimno lijepe šume, no na ža-
lost ovakve hvale vrijedne akcije nisu dovoljne kako bi
se zauvijek riješio problem odlaganja otpada u našim
šumama. U sklopu akcije s lokacije Musapstan priku-
pljeno je i odvezeno 300 m³ građevinskog i gloma-
znog otpada. Ova lokacija izabrana je i zbog toga što
bi jednoga dana trebala postati zadarski Central park.
Idejno rješenje već je napravljeno u Hrvatskim šuma-
ma, a nedavno je dobiven i certifi kat o razminiranju
te će se ovo područje uređivati u skladu s fi nancijskim
mogućnostima.
Na žalost, zbog lošeg vremena popratni sadržaj ove
akcije odgođen je za idući vikend, kada će volonteri te
učenici 17 osnovnih i 12 srednjih škola s ove lokacije
zajedno ukloniti te ovu šumu očistiti od sitnog otpada.
U akcijama sakupljanja smeća sudjelovale su i
požeška te novogradiška podružnica Hrvatskih šuma,
odnosno članovi njihovih ogranaka Hrvatskoga šu-
marskog društva. UŠP Požega i požeški ogranak HŠD-a
organizirali su akciju na dvjema lokacijama - Staroj Lipi
i Eminovcima, u blizini Požege (gospodarska jedinica
Poljadijske šume), a u suradnji s Tekijom, gradskim ko-
munalnim poduzećem. Na prvoj lokaciji, u šumskome
predjelu Bilo, na šumskoj cesti i koritu prirodnoga ka-
nala, sakupljeno je čak 20 tona različitog otpada, pre-
težito od polivinil – klorida (PVC), papira i životinjskih
strvina.
Na drugoj lokaciji, u šumskome predjelu Eminovač-
ka šuma, iz 80-godišnje lužnjakove sastojine sakupljen
je otpad na šumsku cestu, koja je u neposrednoj blizini
park-šume Eminovački lug i prometnice Požega – Na-
šice. Sakupljeno je 10 tona otpada, uglavnom guma,
PVC-a, željeza, papira i životinjskih strvina, kojeg je
ostavilo neodgovorno lokalno stanovništvo. Sav ot-
pad nalazio se na području Šumarije Požega, a odve-
zen je na središnje odlagalište smeća, u obližnje Ali-
lovce. Potrebno je napomenuti kako su požeški šumari
tijekom ove uspješne akcije sakupili najviše smeća (30
t) na požeškom području te sudjelovali s najvećim bro-
jem sudionika.
Novogradiška podružnica HŠ-a akciju je organi-
zirala u predjelu Klačinac. Sudjelovali su zaposlenici
Uprave, Šumarija Nova Gradiška i Jasenovac, članovi
novogradiškog ogranka HŠD-a, lovci cerničke Lovačke
udruge Srnjak, gradsko komunalno poduzeće Slav-
ča, a prijevoz je obavila Radna jedinica Mehanizacija,
transport i graditeljstvo. Sakupljeno je 26 tona komu-
nalnog otpada, guma, namještaja, ploča i dr. Na po-
dručju Šumarije Slavonski Brod, u šumskome predjelu
Podcrkavlje, u akciji su sudjelovali zaposlenici Uprave,
Šumarije, članovi slavonskobrodskog ogranka HŠD-
a, općina Podcrkavlje, Javna ustanova za upravljanje
zaštićenim vrijednostima Brodsko-posavske županije,
brodska srednja poljoprivredna škola Matije Antuna
Reljkovića, lovci Lovačke udruge Dilj, brodsko komu-
nalno poduzeće Komunalac. Pritom je sakupljeno 13
tona komunalnog otpada, guma, namještaja, ploča i
dr., a u objema akcijama ukupno je bilo 50 sudionika.
A o tome koliko može biti neodgovorno lokalno stanovništvo najbolje govori anegdota iz Gospića. Na-
ime, tamo su čisteći divlje odlagalište Pendača radnici
napravili pauzu od pola sata, no kad su se vratili na div-
lji deponij vidjeli su da je netko u međuvremenu donio
novi otpad na netom očišćenom terenu. Bezobrazluk i
sebičnost pojedinaca nije pokvarilo atmosferu, stoga
su Gospićani pokupili i taj otpad te sa petnaest ljudi
uspjeli izvući 20 tona smeća iz prirode.
Istarski šumari ujedinili su snage sa planinarima te
je njih ukupno 27 čistilo okolicu Umaga. Odlučili su se
za jednu veliku lokaciju gdje je smeće bilo razbacano
po velikoj površini, a rezultat je bio 20 tona smeća
izvučenog iz šume. Otpad je zbrinulo umaško komu-
nalno poduzeće.
Ogulinci su čistili dvije lokacije na području Šumari-
je Ogulin i to Bukovaču i Zagorsku Kosu. Mehanizaciju
za odvoz smeća osiguralo je Stambeno komunalno
gospodarstvo Ogulin, a u akciju su bili pozvani i lovci
Hrvatsko šumarsko društvo. Akciji se odazvalo 30 vo-
lontera koji su uspjeli sakupiti 15 tona otpada.
I Karlovčani su čistili na dva mjesta i to u okolici Kar-
lovca na predjelu Veliko Brdo te na predjelu Pisarovine
u GJ Gračec Lučelnica. Na akciji se sakupilo 50 volonte-
ra koji su sakupili respektabilnih 50 tona otpada.
Hrvatske šume su kao jedan od organizatora či-
šćenja divljih deponija iz šuma uspjeli sakupiti 830
volontera, što zaposlenika fi rme, što članova udruga
i društava te entuzijasta željnih čistog okoliša. Samo
iz tih akcija sanirana su brojna divlja odlagališta te je
prikupljeno 1714 tona otpada. Svim sudionicima česti-
tamo na trudu i zalaganju. Sigurno je lijepo probuditi
se na Dan planeta Zemlje sa mišlju kako smo napravili
barem nešto za očuvanje jedinog nam planeta.
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 5
6 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
Pravovremenim zaštitnim mjerama protiv biljnih bolesti i štetnika
zaštita šuma PROGNOZA
Piše: Ivica Tomić
Foto: I. Tomić, Hrvatski šumarski institut, Arhiva
Među biotičkim štetnim čimbenicima u šumama Hrvatske i lani je najznačajnija biljna bolest bila hrastova pepelnica, gubar je bio u stanju mirovanja, a potkornjaci su jedni od glavnih uzročnika sušenja stabala u smrekovim i jelovim šumama.
Hrastova pepelnica pojavila se 2011. na
8291 ha hrastovog ponika i pomlatka,
a suzbijana je na 8155 ha. Napadnuta
i tretirana površina povećale su se u
usporedbi s prethodnom godinom.
Uzrok tome je izrazito jak kasni
proljetni mraz koji je početkom svibnja
sasvim uništio mladi list.
Prošla je godina u nas bila karakteristična po ek-
stremnim vrućinama i suši, a srednja godišnja
temperatura zraka bila je viša od višegodišnje-
ga prosjeka. Među biotičkim štetnim čimbeni-
cima u šumama Hrvatske lani je najznačajnija biljna bo-
lest bila hrastova pepelnica koja se pojavila na 8291 ha
hrastovog ponika i pomlatka, a suzbijana je na 8155 ha.
Napadnute i tretirane površine tijekom 2011. povećale
su se u usporedbi s prethodnom godinom. Uzrok tome
je izrazito jak kasni proljetni mraz koji je početkom svib-
nja sasvim uništio mladi list, a novi je list bio iznimno
podložan napadu ove značajne bolesti hrastovih šuma.
Njena ovogodišnja pojava ovisit će o klimatskim prili-
kama. Od ostalih biljnih bolesti utvrđeno je odumiranje
jasena kojemu je uzročnik novootkrivena fi topatogena
gljiva Chalara fraxinea. Bolest je lani zabilježena na 19
lokaliteta na području koprivničke, zagrebačke, delnič-
ke, karlovačke, osječke, gospićke i sisačke podružnice
Hrvatskih šuma (na običnom i poljskom jasenu). Osim
navedenih bolesti utvrđene su još neke, kao što su rak
pitomoga kestena (Cryphonectria parasitica) na zagre-
bačkom, sisačkom i karlovačkom području. Patogena
gljiva Phytophtora cambivora oštetila je 1033 m3 bu-
kovih stabala (UŠP Bjelovar), a upala kore američkoga
borovca (Cronartium ribicola) pojavila se na 480 ha
(UŠP Ogulin i UŠP Koprivnica). Rak bukove kore (Nectria
ditissima) prouzročio je štete na bukovim stablima, na
približno 600 ha UŠP Ogulin.
Osobita pozornost prognozi populacije gubara – U
hrastovim kontinentalnim šumama populacija gubara
nalazila se u fazi mirovanja te značajnije štete nisu zabi-
lježene. Ipak, u kontinentalnome dijelu naše države, na
području UŠP Vinkovci (Šumarija Vinkovci) došlo je do
povećanja gustoće populacije i šteta te je provedeno
tretiranje na površini 682 ha. Ove se godine mogu oče-
kivati veće štete nego 2011., a nakon prošlojesenskoga
praćenja populacije ovoga štetnika u kontinentalnim i
krškim šumama, prema metodi transekta načinjena je
ukupna prognozna tablica sa zaraženim površinama
prema kategorijama zaraze. Vidljiv je trend porasta bro-
ja jajnih legala u prvoj (672 ha) i drugoj kategoriji (382
ha), što ukazuje na povećanje gustoće populacije guba-
ra. U trećoj kategoriji je 93.500 ha zaraženih površina.
Bitno je istaknuti kako je vrlo važno detaljno pratiti sta-
nje na terenu tijekom vegetacije. Pritom osobitu pozor-
nost treba posvetiti prognozi populacije sljedeće, 2013.
godine, u svrhu pravovremenog uočavanja značajnijeg
povećanja njene gustoće te eventualnog poduzimanja
Jasenov potkornjak – uzročnik šteta na području Šumarije Stara Gradiška
S obzirom na
ovogodišnje
sušno razdoblje,
opravdano se
može očekivati
ponovno jačanje
populacije
potkornjaka,
osobito jelovih.
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 7
potrebnih zaštitnih mjera. Naime, sljedeća gubareva
progradacija može se očekivati upravo u toj godini.
Detaljnom kontrolom terena protiv mrazovaca
– Mrazovci su su se pojavili na 2188 ha na našičkom i
vinkovačkom području, a suzbijani su na 2015 ha. Na-
padnuta i tretirana površina bitno su manje u uspored-
bi s 2010. godinom. Prema ljepljivim prstenovima i pra-
ćenjem brojnosti ženki prošle jeseni i zime, povećana je
brojnost ovih štetnika, a štete se mogu očekivati na po-
dručju UŠP Našice i UŠP Koprivnica. Na navedenim lo-
kalitetima treba detaljnije kontrolirati stanje na terenu,
uz praćenje tijeka defolijacije postavljanjem kontrolnih
ploča. Osim toga, potrebno je pratiti vremenske uvje-
te i lisnu površinu, a pravodobnu odluku o zaštitnim
mjerama donijeti poslije uzimanja u obzir svih činitelja
koji utječu na razvoj populacije. Na području Hrvatskih
šuma obrađeno je ukupno 318 uzoraka hrastovih gra-
na iz 10 podružnica, u svrhu prognoze populacije ranih
defolijatora (hrastov savijač, mrazovci, hrastova osa
listarica, kukavičji suznik). To je orijentacijska metoda
koja ukazuje na pojačanu pojavu štetnika na pojedinim
lokalitetima, no njihovo stvarno stanje i gustoću po-
pulacije moguće je utvrditi samo detaljnim obilascima
terena za vrijeme izbijanja lista, praćenjem defolijacije
te postavljanjem kontrolnih ploča za praćenje količine
izmeta. Tek na osnovi dobivenih podataka planiraju se
odgovarajuće zaštitne mjere.
Štete od jasenovog potkornjaka – Značajno su
smanjene štete od jasenove pipe koja se javila na 1206
ha, a vjerojatno je to povezano s posljednjom gradaci-
jom na nekim područjima, primjerice na novogradiš-
kom, koja je trajala više godina. Naime, to je u dovoljnoj
Hrastova pepelnica – najznačajnija bolest naših šuma
Rak kore pitomoga kestena
Gubar – pozornost prognozi populacije sljedeće godine
mjeri utjecalo na razvoj prirodnih neprijatelja i smanje-
nje populacije. Riječ je o štetniku koji se redovito javlja
na jasenovim stablima u kontinentalnim šumama, a
povećanje njegove brojnosti može se ove godine oče-
kivati u Otoku, a veće štete sljedećih nekoliko godina. U
Lipovljanima i Staroj Gradiški ne očekuju se veće štete.
Potkornjaci su bili značajni štetnici, a jedan su od glav-
nih uzročnika sušenja stabala u smrekovim i jelovim šu-
mama u Hrvatskoj. S obzirom na ovogodišnje sušno raz-
doblje, opravdano se može očekivati ponovno jačanje
njihove populacije, osobito jelovih potkornjaka. Naime,
jela je kao domaćin iznimno osjetljiva na takve klimat-
ske ekstreme. Jasenov potkornjak (Leperesinus fraxini)
rijetko se pojavljuje u gradacijama, primarni je štetnik
jasena, što znači da napada potpuno zdrava stabla, a
na europskom kontinentu opasnim ga smatraju samo
u Italiji. Zato je prošlogodišnje sušenje većeg broja jase-
novih stabala II. dobnoga razreda na području Šumarije
Stara Gradiška (UŠP Nova Gradiška) izazvalo osobitu
pozornost, jer je posljedica napada ovoga maloga pot-
kornjaka. On regeneracijskim žderanjem oštećuje koru
stabla i deformira je u obliku ruže, a na pojedinim suhim
stablima ostaje kora koja sušenjem ispuca uz vitičaste
hodnike. U potrazi za novim stablima ovi štetnici pove-
ćavaju intenzitet zaraze, uz vjerojatnost njihova širenja.
Jedini način suzbijanja su higijensko-sanitarne mjere,
što podrazumijeva da je zaraženi materijal potrebno
izvući iz šume prije izlijetanja sljedeće generacije. Na-
padnuta stabla prije sječe i izvlačenja treba iskoristiti
kao lovna stabla.
Na području Hrvatskih šuma obrađeno
je ukupno 318 uzoraka hrastovih grana
iz 10 podružnica, u svrhu prognoze
populacije ranih defolijatora (hrastov
savijač, mrazovci, hrastova osa listarica,
kukavičji suznik).
Širenje kestenove ose šiškarice – Bitno je ista-
knuti kako se karantenski štetnik kestenova osa šiška-
rica proširio na nove lokalitete u sastojinama pitomog
kestena. Njeno širenje prognozira se i dalje na području
Istre, Karlovca, Samobora i Varaždina. Među abiotskim
štetnim činiteljima mraz je bio jedan od najznačajnijih te
uništio mladi list na 6348 ha te su nastali povoljni uvjeti
za razvoj hrastove pepelnice. Tijekom 2011. oštećeno
je zbog vjetroizvala, vjetroloma i snjegoloma 48.738
m3 drvne mase listača i četinjača na bjelovarskom,
delničkom, gospićkom, karlovačkom, koprivničkom,
novogradiškom, ogulinskom, požeškom, senjskom, si-
sačkom i zagrebačkom području. I dalje se, iz godine u
godinu, nastavlja trend porasta oštećene drvne mase u
kategoriji ”sušenje šuma”, kao posljedica kompleksnog
i zajedničkoga djelovanja biotičkih i abiotičkih činitelja,
a oštećeno je 453.734 m3 drvne mase.
Gusjenica velikoga mrazovca
ODRŽANA
DVA PREDAVANJA
Na radionici u Hrvatskom
šumarskom institutu u
Jastrebarskom, održanoj
potkraj ožujka, na kojoj
su prisustvovali ekolozi i
zaštitari “Hrvatskih šuma”,
bilo je riječi o izvještajno-
prognoznim poslovima u
šumarstvu, a izvještaj koji
je podnijela dr. sc. Dinka
Matošević sadržavao je dva
bitna dijela: analizu pojave
štetnih činitelja u šumama
Hrvatske i poduzete
zaštitne mjere tijekom
2011., te prognozu pojave
najznačajnijih šumskih
štetnika za 2012. godinu.
Održana su dva predavanja
iz aktualne problematike
zaštite šuma. Predavanje
pod nazivom Stanje
zaraze kestenovom osom
šiškaricom na području
Republike Hrvatske održala
je dr. sc. Dinka Matošević,
a tema predavanja dr. sc.
Sanje Novak – Agbaba
imala je naziv Nova
prijetnja kestenovim
sastojinama (rak kestenove
kore u interakciji s osom
šiškaricom).
8 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
konferencije POTRAJNO GOSPODARENJE U LOVU
Piše Foto
dr. sc. Dražen Degmečić Raspravljalo se kako ovakav multidisciplinar-
ni pristup može utjecati na definiranje politi-
ke pojedinih država prema lovstvu, uključu-
jući buduću politiku Europske Unije prema
lovstvu, bioraznolikosti i konzervaciji. Iz plenarnih
izlaganja, upravo na navedenu temu, mogao bi se u
jednoj rečenici izvući zaključak kako je u životu izvor
problema češće u različitim stavovima i u sukobu
mišljenja pojedinaca koji zastupaju pojedinu nave-
denu disciplinu, no što je to sukob između interesa
pojedinih disciplina. Radovi su na konferenciji bili
podijeljeni u deset sekcija od kojih su autoru ovog
teksta bile najzanimljivije sekcije o održivom lovnom
gospodarenju, lovno gospodarenje u okolišu u koje-
mu se uvjeti kontinuirano mijenjaju te lovni turizam i
konzervacija kao oblik zaštite. Konferenciju su poho-
dili stručnjaci i znanstvenici iz 37 zemalja s pet konti-
nenata te je na konferenciji bilo izloženo ukupno 150
radova. Svoj doprinos dala je i skupina znanstvenika
iz Hrvatske; izv. prof. dr. sc. Tihomir Florijančić, doc.
dr. sc. Siniša Ozimec te mr. sc. Ivica Bošković (Poljo-
privredni fakultet u Osijeku – Zavod za lovstvo, pče-
larstvo i ribarstvo) , doc. dr. sc. Nikica Šprem (Agro-
nomski fakultet u Zagrebu) i dr. sc. Dražen Degmečić
(Hrvatske šume d.o.o. / UŠP Osijek – Odjel za lovstvo).
Rad grupe autora pod naslovom „Utjecaj klimat-
skih i hidroloških čimbenika na razvoj rogovlja jele-
na običnog (Cervus elaphus, L.) u hrvatskom dijelu
baranjskog Podunavlja“ je skupu bio predstavljen
putem prezentacije postera od strane prvog autora
dr. sc. Dražena Degmečića. Dakle, nasljedna osnova,
uvjeti sredine i dobni razred su osnovne odrednice
razvijenosti rogovlja jelena običnog. Cilj ovoga rada
je ukazati kako za razvoj rogovlja nije dovoljan samo
genotip, već da isti taj genotip može u istom lovištu,
ovisno o godišnjim uvjetima sredine (klimatsko – hi-
drološkim) pokazati ili ne pokazati svoj potencijal.
Odnosno, da se u zavisnosti od godišnjih uvjeta sre-
dine mogu očekivati različiti fenotipski efekti. Istraži-
vanje je trajalo šest lovnih godina, od 2004./2005. do
2009./2010. Prirodna dinamika područja Baranjskog
Podunavlja je skup ekloloških i antropogenih čim-
benika koje čini jednu nedjeljivu cjelinu. Ovo istra-
živanje koje obuhvaća period od šest lovnih godina
pokazalo je postojanje dobrih i loših godina za rast i
razvoj rogovlja kod mužjaka jelena običnog. Jednako
tako je pokazalo da se za visoke vrijednosti razvoja
rogovlja, kao što je slučaj 2007./2008.g. mora poklo-
piti čitav niz stanišnih (ekološki utjecaj) čimbenika i
to uz uvjet da se s populacijom gospodari na teme-
lju potrajnosti (antropološki utjecaj). Rad je pokazao
kako stanišni čimbenici (istraživani klimatski elemen-
ti svaki u ključno vrijeme tijekom godine) kao što su
temperatura, oborine, broj sunčanih sati, broj vedrih
dana, visina, trajanje snježnog pokrivača i dr., zatim
vodostaj, prisutnost vanjskih i unutarnjih parazita te
urod žira), mogu samo zajedno stvoriti uvjete za godi-
nu dobrog uroda. Iz zaključka rada je razvidno kako je
za praksu lovnog – gospodarenja važno pratiti klimat-
ske i druge elemente staništa kako bi na temelju tih
spoznaja mogli predvidjeti bilo vrijednost rogovlja,
bilo ostvareni prirast ili tjelesne mase teladi na počet-
ku lovne sezone te intervenirati u plan na način da u
pojedinim dobnim razredima pojačaju, a u pojedinim
Izloženo 150 radova sa pet kontinenata
Ciudad Real, grad u unutrašnjosti Španjolske, glavni grad provincije Castile – La Mancha je nedavno bio domaćin međunarodne konferencije o potrajnom (održivom) lovnom gospodarenju. Glavna tema konferencije je bilo integralno ili multidisciplinarno gospodarenje koje obuhvaća ekologiju - (biološke i biotehničke znanosti), ekonomiju (stabilnost prihoda) i društvenu prihvatljivost.
Sveučilišni kampus – mjesto održavanja konferencije Torero i Corrida
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 9
znanost BIOMASA
Piše Foto
Slobodan Rubin
dobnim razredima smanje odstrjel, sve s ciljem dugo-
ročno održivog gospodarenja kako u biološkom tako
i u ekonomskom smislu.
Ciudad Real je kao grad i okolica zanimljivo turistič-
ko odredište. Od Madrida je udaljen oko 200 kilome-
tara, no tu udaljenost brzi vlak prijeđe za 55 minuta.
Provincija bogata povijesnim i sakralnim objektima,
a tijekom 12. i 13. stoljeća je bila poznata i kao ze-
mlja vitezova koji su branili granicu između kršćana
i muslimana (tada je dio Pirinejskog poluotoka bio
zaposjednut od strane Arapa). U ovoj provinciji – La
Mancha su rođeni i besmrtni likovi Don Quixote i San-
cho koje je oživio pisac Miguel de Cervantes. Jednako
tako je provincija poznata i kao zemlja vina i maslina.
Dakle, jedan spoj kulture, tradicije, ponosa i moderne
tehnologije (posebice navodnjavanja), provincija koju
bi svakako preporučio posjetiti.
Don Quixote i Sancho
Pokušat ćemo se fokusirati na postupak izmje-
re zaprimljene količine drva kod prerađivača i
objasniti termine koji će u vremenima koja su
pred nama (ulazak na tržište EU) biti sve aktu-
alniji u krugovima šumarske i drvoprerađivačke struke.
Ovaj način zaprimanja drvne mase već je u dobroj mjeri
zastupljen u europskim poduzećima različitih djelatno-
sti (kogeneracija, papirna i celulozna industrija, pilanska
prerada i proizvodnja drve sječke i dr.), što stvara dodatne
mogućnosti za kontrolu isporučene drvne mase te njenu
usporedbu sa različitim dijelovima šumsko-organizacij-
skih cjelina.
Kako je vidljivo na monogramu postoji funkcionalna
veza između udjela vode u drvu i vlage drva:
Izmjera drvne mase Atro-težinom (G atro)
Primjer 1: Udjelu vode x = 50% odgovara vlaga drva u = 100%.
Uz pomoć mosne vage, a prilikom ulaska u pogon za
preradu drva, određuje se bruto težina (drvo + vozilo) Gb,
a nakon što je teret istovaren izvaže se težina praznog
vozila (tara) Gt. Razlika težine odgovara neto težini drvne
mase (Gn).
Odmah nakon toga (može i prije) uzimaju se uzorci
svježe piljevine u svrhu određivanja sadržaja suhe tvari TG.
Uzorci svježe piljevine se uzimaju prema, standardom
definiranoj metodologiji, kako sa motornog vozila, tako i
sa prikolice.
10 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
Vrlo je važno da pojedinačni uzorci svježe piljevine
budu brižljivo i ispravno uzeti (sa svježih i manje svježih
trupaca), kako bi ukupni uzorak bio reprezentativan za
cijeli teret. Pomoću motorne pile, pri čemu lanac mora
biti uvijek oštar i ravnomjerno napet, uzeti uzorci se sa-
kupljaju u odgovarajuću vrećicu koja se odmah zatvori
kako bi se spriječio ulaz vlage i nečistoća, te se valjano
obilježi. Točno je određeno koliko se uzoraka sa jednog
tereta uzima i kako su rezovi raspoređeni.
Svi postupci, aparati i alati za uzimanje uzoraka
(motorna pila ili specijalno svrdlo) moraju biti, u redo-
vitim vremenski razmacima, kontrolirani od ovlašte-
nog tijela. Protokoli se pohranjuju i arhiviraju. Osobe
koje sudjeluju u uzimanju uzoraka moraju imati od-
govarajući stručni ispit.
Određivanju sadržaja suhe tvari TG, iz uzetih uzo-
raka svježe piljevine, treba pristupiti po mogućnosti
odmah, a najkasnije do kraja dana kada su uzorci za-
primljeni, a sam postupak određivanja suhe tvari se
može izvesti na više načina od kojih ćemo spomenuti
metodu sušionika i metodu pomoću vrućeg zraka u
uređaju sa mlaznicom.
Skupni reprezentativni uzorak treba dobro promije-
šati i izdvojiti najmanje 100 – 300 grama i izvagati ga
na preciznoj vagi. Nakon toga se uzorak stavlja u su-
šionik i suši 8 – 12 sati na temperaturi 101 – 105 0C.
Uzorak se suši sve do postizanja konstantne težine.
Ovako izmjerena težina suhog uzorka piljevine (Mo)
se stavlja u omjer sa težinom svježega uzorka piljevi-
ne (Ms) te se dobiva sadržaj suhe tvari TG.
TG= Mo/Ms x 100%
Metoda određivanja sadržaja suhe tvari pomoću
vrućeg zraka u uređaju sa mlaznicom je identična
metodi sušionika, s tom razlikom da je vrijeme suše-
nja znatno kraće (do 30 minuta) i za praksu prihvat-
ljivo, a točnost uzorkovanja u dozvoljenoj granici od
0,1% sadržaja suhe tvari.
Atro-težina isporučene količine drva G atro se
iznalazi iz umnoška težine svježe drvne mase Gn
(Neto) i sadržaja suhe tvari TG.
G atro= Gn x TG/100 (kg,t)
Primjer 2: Ulazna težina tereta, Gn= 14 500 kg,
Sadržaj suhe tvari TG = 45 %, Atro težina G atro = 6
525 kg
Imajući u vidu knjigovodstvene evidencije u šu-
marstvu te usporedbu cijena (izmjereno u šumi/ iz-
mjereno u prerađivačkom pogonu) potrebno je pre-
računati težinsku izmjeru u uobičajenu volumnu
mjeru u šumarstvu (metar kubni, m3). Za poznatu vo-
lumnu gustoću (g/cm3) pojedinih vrsta drva u upo-
rabi su koeficijenti uz pomoć kojih se vrši pretvorba
izmjerenih težina u m3. Pretvorbeni koeficijenti koji
su u uporabi u Austriji prikazani su u tablici:
Primjer 3: Jedan m3 drvne mase hrasta (njem. Eiche), bez
kore isporučeno i bez kore izmjereno, teži 630 kg
(FOO). Ako se pribroji 15% udjela kore, tada će težiti
741kg (FMO). Jednoj Atro toni isporučenoj sa korom,
mjereno bez kore, odgovara 1,35 m3 .
Primjer 4:Ukupna težina vozila sa teretom Gb = 34,37 t
Težina praznog vozila Gt = 8,65 t
Težina drvne mase Gn = 25,72 t
Težina svježeg uzorka piljevine Ms = 266 gr
Težina suhog uzorka piljevine Mo = 169 gr
Volumna gustoća za hrast 0,741gr/cm3
(sa korom).
Treba odrediti količinu drvne mase izraženu u m3?
Rješenje: Udio suhe tvari TG = Mo/Ms x 100% = 169/266
x 100% = 63%.
Atro težina G atro = Gn x TG/100 = 25,72 x 63/100
= 16,20 t, slijedi da je ukupna drvna masa Gn (u m3)
16,20 t x 1,35 = 21,87 m3.
Zaključak:Preuzimanje – primanje drvne mase izmjerom Atro-
težine (G atro) je dugi niz godina u primjeni u zemlja-
ma EU-a. Sagledavajući strukturu drvne sirovine u Hr-
vatskoj, gdje je u 2011. prema podatcima iz Hrvatskih
šuma d.o.o, ukupno učešće industrijskog drva preko 2
mil. m3 (što je više od 50 % ukupno isporučene drvne
mase), potrebno je u drvoprerađivačkim pogonima
stvoriti uvjete za primanje drvne mase putem izmjere
Atro-težine, što bi u šumarijama umnogome olakšalo
i ubrzalo radove otpreme pa u konačnici utjecalo na
stvaranje pravog okruženja i uzajamnog povjerenja za
primjerene komercijalne odnose. Tim više, što i proda-
ja šumske biomase bitno ovisi o udjelu vode u drvu,
a time i količina „kupljene“ energije, a sve u kontekstu
promidžbe obnovljivih izvora energije kao trajne ori-
jentacije energetske politike Hrvatske.
Vrsta drvaTežina m3 u kg
(bez kore)
Udio kore
u %
Težina m3 u kg
(sa korom)
Pretvorbeni
koefi cijenti
Jela/Smreka 472 12 475 2,11
Bor 510 13 570 1,75
Ariš 545 13 625 1,60
Bukva (crvena) 650 8 707 1,41
Bukva (bijela) 680 8 739 1,35
Hrast 630 15 741 1,35
Javor 570 10 633 1,58
Jasen 650 14 755 1,32
Breza 515 12 585 1,71
Imajući u vidu da se
tehničko i ogrjevno
drvo, drvo za
kemijsku preradu
(celulozno drvo),
te tanka oblovina
u šumarstvu
Hrvatske zaprima,
mjeri i evidentira u
volumnoj mjeri (m3
ili prm), a s time u
svezi i povećanu
mogućnost
nastanka značajnih
razlika u količini
drvne mase
izmjerene prilikom
otpreme iz šume
i zaprimljene
drvne mase u
drvoprerađivačkim
pogonima, pobliže
ćemo razmotriti
postupak
preuzimanja-
primanja drvne
mase izmjerom
Atro-težine, tj.
težine suhe tvari
drva izražene u
tonama (G atro),
preferirajući
isti, u pogledu
točnosti traženih
tehnoloških,
i u konačnici
ispravnosti
komercijalnih
veličina koje iz toga
proizlaze.
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 11
Švedsko šumarstvo i proizvodnja energije iz biomase
europsko šumarstvo Piše: Vladimir Ivezić
Foto: V. Ivezić, Arhiva
Švedska je zemlja s dugom tradicijom šumarstva. U zadnje vrijeme, uz „tradicionalno šumarstvo“ također se okreće i korištenju šumskih resursa kao izvora energije. Zajedno s Njemačkom i Francuskom čini trojac koji uvelike koristi drvnu masu za proizvodnju energije, tako se u Švedskoj čak 22,5% energije proizvodi iz biomase od čega je oko jedna četvrtina iz drvne biomase (što je 5% ukupne energije).
ŠVEDSKA
Švedska obiluje šumskim prostranstvima i na-
kon Rusije ima najviše šumskih površina u
Europi (27 miliona hektara), koje čine 66%
od ukupne površine Švedske. Šumarstvo je u
Švedskoj od davnina bila bitna grana ekonomije pa se
tako i danas 2% zaposlenih bavi šumarstvom, a još 4%
neizravno ovisi o šumarstvu (za usporedbu u Hrvatskoj
je u šumarstvu zaposleno oko 0,7%). Švedska je drugi
najveći izvoznik trupaca, treći izvoznik papira te četvrti
najveći izvoznik drvne celuloze u Europi. Izvoz drvnih
proizvoda čini čak 12% ukupnog Švedskog izvoza, a šu-
marstvo čini 12% industrijske proizvodnje. Glavne dr-
venaste vrste švedskih šuma kao i ostalih skandinavskih
zemalja su: obična smreka (Picea abies) koja čini 42%
ukupnog volumena proizvodnih šuma Švedske, obični
bor (Pinus sylvestris) 39% i breza (Betula pubescens)
12%. Od 1920. godine pa do danas ukupni volumen
švedskih šuma se povećao za oko 80%, što je pokaza-
telj prakticiranja održivog šumarstva. U skandinavskim
zemljama većina šuma je u privatnom vlasništvu pa
je takva situacija i u Švedskoj. Čak 50 % šuma je u vla-
sništvu obiteljskog gospodarstva, 31 % je u vlasništvu
privatnih tvrtki, a samo 19% je u vlasništvu države ili dr-
žavnih tvrtki. Oko 88 000 privatnih vlasnika okuplja se u
pet regionalnih zadruga u vlasništvu članova. Središnja
organizacija je „LRF Skogsägarna“ (Švedska federacija
vlasnika šuma) sa sjedištem u Stockholmu.
Klimatske promjene uzrokovane korištenjem fo-
silnih goriva, ali i činjenica da su fosilna goriva neobnov-
ljivi izvor energije i da će jednog dana taj izvor presušiti,
potakli su mnoge zemlje da razmišljaju o alternativnim
izvorima energije. Švedska je jedna od zemalja koja je
otišla najdalje u korištenju obnovljivih izvora energije i
time smanjila svoju ovisnost o fosilnim gorivima. Ener-
gija iz biomase pokazala se kao alternativa fosilnim
gorivima gdje, za šumarsku struku, postoji potencijal u
proizvodnji energije iz drvne mase. Energija iz biomase
se dobiva jednostavnim izgaranjem biomase ili kemij-
skom konverzijom biomase u alkohol. Za proizvodnju
energije može se koristiti šumski otpad sa šumskih
sječina (primarni šumski otpad) ili otpad iz pilana (se-
kundarni šumski otpad), no osim korištenja šumskog
otpada također se mogu saditi i plantaže brzorastućih
drvenastih vrsti isključivo u svrhu proizvodnje energije.
Najčešće se sade topola i vrba koje se u ovom slučaju
sijeku u kratkim ophodnjama (već nakon 2-13 godina).
Prinos drvne mase na takvim plantažama je oko 8 do
25 tona suhe tvari po hektaru godišnje. Ovakvi nasadi
imaju višestruku funkciju: izvor su energije, doprinose
povećanju raznolikosti kultura na poljoprivrednim po-
vršinama (agrošumarstvo), uklanjanju štetne tvari iz ot-
padnih voda i sprječavaju zagađenja (biofi lteri). Izvrstan
primjer korištenja biomase kao izvora energije je koge-
neracijsko postrojenje Brista u okolici Stockholma koja
istovremeno proizvodi toplinsku i električnu energiju.
Oko 350 000 tona drvenih briketa se godišnje iskoristi
za proizvodnju energije. Postrojenje godišnje proizvodi
763 GWh toplinske energije i 393 GWh električne ener-
gije kojom opskrbljuje nekoliko obližnjih općina s grad-
skim grijanjem.
Proizvodnja energije iz drvne biomase ima nekoli-
ko prednosti: a) stvara mogućnost novih izvora zarade
šumarskom sektoru i b) smanjuje ovisnost o uvoznim
fosilnim gorivima. U svakom slučaju to je izvrstan poti-
caj švedskoj ekonomiji. Inicijativa Švedske je da se 50%
energije koja se koristi u domaćinstvima do 2020. godi-
ne proizvodi iz biomase (trenutno se proizvodi 32%). Uz
to Švedska planira do 2030. postati potpuno neovisna o
uvozu fosilnih goriva za prijevozni sektor. Već danas dok
se fosilna goriva oporezuju (oko 0,70 $ po litri), biogo-
riva (biodiesel i etanol) ne podliježu porezu te se na taj
način potiče proizvodnja biomase. Švedska, Njemačka i
Francuska su vodeće europske zemlje u korištenju bio-
mase, njihov primjer bi trebale slijediti i ostale europske
zemlje kako bi se oslobodile ovisnosti o uvoznim fosil-
nim gorivima i poticale vlastitu proizvodnju.
Švedske šume
Plantaža topola
Brista Power Plant
Ukupni izvori energije u Švedskoj (podatci iz 2009.)
12 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
Lisičine će uskoro zasjati starim sjajem
ekologija EU PROJEKTI
Malo tko je prošle godine vjerovao da će
projekt obnove arboretuma Lisičine pro-
ći na natječaju IPA – CBC HU-HR 2007.
– 2013. (Instrument for preassistance
– Crossborder cooperation) za predpristupne fondo-
ve Europske unije, koji su raspisani kako bi se razvila
suradnja između Hrvatske i susjedne Mađarske. No,
projekt Nature No. 1, kojemu je cilj hortikulturno i in-
frastrukturno obnoviti arboretum, uspio je proći stro-
ge kontrole agencija Europske unije za nadziranje IPA
projekata i to zahvaljujući upornosti djelatnica UŠP
Našice. Ideja koja je prerasla u projekt, prvi takve vrste
u Hrvatskim šumama, pravo je osvježenje i nadamo se
prekretnica u daljem poslovanju. Stoga smo posjetili
Natašu Rap, Mandu Stramput i Karmelu Glovu u Lisi-
činama te se zajedno s njima uvjerili kako radovi teku
prema planu.
– Do sada se radilo na hortikulturnim i infrastruk-
turnim radovima, gdje je očišćeno 7 od 24 ha. Radovi
su se odnosili na čišćenje od nepoželjnih vrsta i ko-
rova te iskolčavanje staza na kojima bi uskoro trebali
početi građevinski radovi. Ukupno označena dužina
iznosi 2900 metara ceste te 1600 metara staze – ističe
Manda Stramput, stručni suradnik za građevinarstvo i
investicije, Uprave šuma Našice.
Zadovoljstvo urađenim stiglo je i iz IPA-e koja je
isplatila prvi dio od 24.633,28 eura bespovratnih sred-
stava koje treba rasporediti između tri partnera.
– Nositelj projekta su Hrvatske šume, dok su par-
tneri mađarski Smete te Javna ustanova za upravlja-
nje zaštićenim prirodnim vrijednostima Virovitičko-
podravske županije – napominju nam iz našičkog
projektnog tima.
Uskoro slijedi druga faza radova koja se odnosi na
gradnju cesta i staza, uređenje jezera gdje će se čistiti
mulj i uređivati kamena obala, postavljanje sjenica za
odmor, klupa, oglasnih ploča i info – panoa. U među-
Arboretum Lisičine polako dobiva svoj prijašnji izgled. Radovi na biološkoj obnovi već uvelike traju, a ovih dana trebala bi početi i izgradnja infrastrukture. Trasa ceste je već iskolčena, a strojevi i građevinski materijal stižu uskoro. Radova je puno, no s obzirom da su pred kraj ožujka stigli prvi novci iz EU, optimizma i radnog elana ne nedostaje. Štoviše, projektni tim Uprave šuma Našice smišljaju nove projekte.
Piše Foto
Goran Vincenc
vremenu radovi iz faze jedan se nastavljaju, tako da će
se ostatak arboretuma i dalje čistiti od korova, dok će
se uporedo vršiti determinacija vrsta.
– Kako se područje čisti, tako prof. dr. sc. Marilena
Idžojtić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu vrši determi-
naciju vrsta. Do završetka projekta imat ćemo determi-
niran cijeli arboretum – zadovoljno je istaknula Rap.
Početak radova započeo je 1. srpnja prošle godine,
dok je kraj svih radova iz projekta planiran sa 31. listo-
padom ove godine.
Ukupna vrijednost projekta iznosi 552.028,26
eura, od čega će Hrvatskim šumama pripasti 273.990,40
Dio arboretuma
Radovi u tijeku
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 13
eura, s time da 85 % predstavljaju nepovratna sred-
stva. Veliku pomoć Hrvatske šume dobile su u Vidri,
regionalnoj razvojnoj agenciji VPŽ koja surađuje na
uslugama vođenja projekta. Kako ističe direktorica
agencije Sanja Bošnjak, Vidra je bila tehnička pomoć,
dok su većinu posla vezanog za osmišljavanje i pro-
vedbu odradile djelatnice projektnog tima UŠP Našice.
Zadovoljstvo učinjenim iskazao je i voditelj UŠP
Našice Darko Mikičić, koji je naglasio kako će našička
Uprava nastaviti raditi na EU projektima.
Naime, već je prijavljen projekt nastavka obnove
arboretuma, kojim će biti obuhvaćeni radovi izgradnje
ograde u duljini od 2600 m, rekonstrukcije kamenjara i
zaštita od erozije. Također će se izraditi situacijska kar-
ta kojom će biti obuhvaćeno snimanje položaja svake
pojedine biljke. Radit će se i na izradi promo – filma te
na marketingu i promociji. Naziv ovog drugog projek-
ta je Touch of Nature.
No tu projekti vezani za arboretum Lisičine ne staju.
U pripremi je i obnova zgrade arboretuma, zanimlji-
vog arhitektonskog zdanja izgrađenog pred kraj 80-ih
godina. Taj projekt bi se trebao raditi u sklopu IPA –
BRI (business related infrastructure) natječaja s kojim
bi arboretum dobio još više na svom edukativno-turi-
stičkom značenju.
U prilog tomu ide i povezivanje sa drugim projekti-
ma iz EU fondova koji se trenutno realiziraju u okolici, a
jedan od njih je i izgradnja cirkularne biciklističke rute
gdje bi jedna od postaja trebao biti i arboretum Lisičine.
Kako ističu iz agencije Vidra, svakim novim projek-
tom realiziranim iz predpristupnih fondova EU, Hrvat-
ske šume dobivaju reference za natječaje iz strukturnih
fondova koji se otvaraju ulaskom Republike Hrvatske
u Europsku Uniju.
Što reći, nego svaka pohvala našičkom projektnom
timu.
Prošetali smo arboretumom Lisičine i uvjerili se da radovi doista napreduju. Dijelovi površina očišćeni su i pokošeni, dok radnici rade na uklanjanju osušenih stabala.– Ugovori su potpisani sa izvođačima radova za hortikulturne te infrastrukturne radove. S obzirom da pravila zahtijevaju angažiranje vanjskih suradnika, tako smo i mi natječajem izabrali tvrtku Laburnum iz Orahovice za hortikulturne radove te Cestogradnju iz Slatine za radove na infrastrukturi – istaknula je Nata-ša Rap, rukovoditeljica Odjela za ekologiju UŠP Našice.
Rododendron Detalj iz arboretuma
Projektni tim UŠP Našice i djelatnice Vidre
Obična breza – čest alergen
14 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
zdravlje ALERGENE BILJKE
Pelud koja uzrokuje hunjavicu
Proljeće je sasvim sigurno najburnije godišnje doba. Tu se sve budi nakon dugoga zimskog sna. Biljke tijekom nepovoljnoga dijela godine, a to je u našem području zima, sve svoje životne funkcije svode na minimum. Svim je biljkama, kao i životinjama, osnovna zadaća da stvaraju novo potomstvo (reprodukcija). Nekim je biljkama za njihovo stvaranje potomstva potrebno duže vrijeme, a nekima kraće. Tako postoje biljke kojima je za potpuno stvaranje sjemenke potrebna čitava vegetacijska sezona (breza, lijeska, smreka, jela i dr.) ili više njih (neke četinjače, cer i dr.). Nasuprot njima postoje biljke koje sve aktivnosti (listanje, cvjetanje, oprašivanje i stvaranje sjemenki) obave u vrlo kratkom vremenu, to su tzv. proljetnice.
Piše Foto
prof. dr. sc. Jozo Franjić Proljeće je karakteristično i po vrlo intenzivno-
me cvjetanju većine biljaka. Neke biljke imaju
velike i intenzivno obojene cvjetove (magno-
lije, kamelije, tulipanovac, ruže i dr.), druge
imaju sitnije i obojene cvjetove (ljubice, šafrani, jaglaci,
trešnje, šljive, jabuke i dr.), a postoje biljke koje imaju
neugledne cvjetove koje narod niti ne smatra cvjeto-
vima (četinjače, breze, lijeske, hrastovi, orasi, brijesto-
vi, grabovi, trave i dr.). Cvjetovi nose rasplodne organe
(tučkove i prašnike). Prašnici proizvode peludna zrnca
(polen) koje raznosi vjetar (anemofilija, anemogami-
ja) ili kukci (entomofilija, entomogamija). Biljke koje
se oprašuju pomoću kukaca proizvode znatno manje
peluda od biljaka koje se oprašuju vjetrom. Upravo ta
velika količina peluda koja se u proljeće nalazi u zraku
današnjoj civilizaciji predstavlja veliki problem, jer je
sve veći broj ljudi alergičan na pelud raznih biljnih vrsta.
Alergene vrste biljaka su vrste čiji pelud (polen)
izaziva različite alergijske reakcije kod ljudi. Alergijske
reakcije ljudskoga imunološkog sustava na različite vr-
ste alergena u stalnom su porastu i među najrašireni-
jim su bolestima današnjice. Gotovo svaka treća osoba
boluje od povremene ili stalne alergije, a svaka deseta
ima simptome peludske hunjavice. Alergijska reakcija
na pelud, stručno nazvana polinoza, najbolje se opisuje
terminom hunjavica, jer doista ima sve njezine simpto-
me (curenje nosa, kihanje, žuljanje i suzenje očiju), ali
za razliku od obične hunjavice koju uzrokuju mikroor-
ganizmi, peludnoj hunjavici uzročnik su peludna zrnca
koja proizvode biljke.
U medijima se sve češće prate pojedine alergogene
biljke, vrijeme njihovoga cvjetanja (peludni kalendar) te
mjere zaštite i obrane od velike količine peluda u zraku.
Pojedine biljne vrste vrlo se ozbiljno optužuju za poslje-
dice koje izazivaju, jer vrijeme njihovoga cvjetanja izazi-
va pravu epidemiju neugodnih simptoma. Naravno da
biljke za to nisu krive.
One samo obavljaju svoju prirodnu funkciju opraši-
vanja i razmnožavanja, kako su to činile i prije pojave
čovjeka na Zemlji. Znanstvena dostignuća upućuju na
to da su čovjek i suvremeni način života zapravo to što
se mijenja. Naime, pod utjecajem sve veće količine stre-
sa koji život današnjice nezaustavljivo nameće, mijenja
se i čovjekov imunološki sustav koji sve češće reagira
alergijskim reakcijama, čak i onda kada za to nema bi-
ološke potrebe kao što je to u slučaju alergijske reakcije
na pelud.
Peludno zrnce je vrlo sitni, odvojivi i prijenosni biljni organ s muškim genetskim naslijeđem. Najčešće
je kuglastoga ili ovalnoga oblika. Veličina peludnoga
zrnca varira od 2 μm (npr. u potočnica) do 250 μm u ne-
kih sljezovki ili tikava.
Peludno zrnce se sastoji od unutrašnjega živog sa-
držaja i vanjskoga omotača. Vanjski omotač zrnca čine
dva glavna sloja: unutarnji (intin) koji je sastavljen od
pektina i nešto celuloze, nije naročito otporan i prilično
je propusan, a vanjski (eksin) sastoji se od sporopeludi-
na, tvari koja je nepropusna i kemijski izuzetno otporna.
Eksin štiti peludno zrnce i njegov sadržaj od opasnosti
iz okoline za vrijeme njegova, često dalekoga, puto-
vanja do sjemenoga zametka s jajnom stanicom neke
istovrsne biljke. Eksin predstavlja osobnu, odnosno
identifikacijsku iskaznicu pojedinoga peludnog zrnca,
jer je kod svake biljne vrste njezina površina specifič-
no oblikovana – s brazdama, porama ili izbočinama ti-
pičnim za tu biljku ili biljnu skupinu, što pomaže da, i
onda kada nemamo biljku u blizini, s većom ili manjom
preciznošću odredimo o čijem je peludu riječ. Kolika
je kemijska otpornost eksina svjedoči i činjenica da te
ovojnice peludnih zrnaca sačuvanih struktura nalazimo
i u talogu bivših jezera, močvara i tresetišta nekoliko
metara duboko u tlu, u slojevima starim nekoliko tisuća
godina. Tako prema sačuvanom eksinu peludnih zrnaca
zaključujemo u kojem su geološkom razdoblju prevla-
davale pojedine biljne vrste, a znajući njihove klimatske
zahtjeve, u grubo znamo i klimu pojedinih povijesnih
razdoblja.
Eksin ipak ne pokriva intin potpuno, jer bi se tako
onemogućilo oplođivanje i razmnožavanje biljaka. Tako
na eksinu postoje otvori ili tanja mjesta u obliku izdu-
ženih brazda ili okruglih pora kroz koje iz peludnoga
zrnca putuje jezgra s muškim nasljednim materijalom
do sjemenoga zametka (ženskoga nasljednog materija-
la) drugoga cvijeta ili druge biljke. Dakle, kada peludno
zrnce dođe u vlažnu sredinu, bila to njuška tučka druge
biljke ili sluznica našega dišnoga sustava, ono otpušta
niz kemijskih spojeva. Kod nekih biljnih vrsta, srećom
ne svih, među tim spojevima se nalaze i oni (uglavnom
glikoprotetidi) koji u nekih ljudi izazivaju slabiju ili jaču
alergijsku reakciju. Takvih se alergogenih spojeva u pe-
ludnom zrncu obično nalazi nekoliko, a novi se stalno
otkrivaju. Tako su npr. u peludu partizanke ili ambrozije
(Ambrosia artemisiifolia L.), vrste čiji je pelud poznati
alergen, 1925. godine nađena dva alergogena spoja,
1954. bilo ih je poznato već 11, a 1981. godine čak 52.
Neki među njima su izuzetno jaki pa je za pojavu alergi-
je na ambroziju katkad dovoljno i samo 20 – 30 njezinih
peludnih zrnaca u 1 m3 zraka. Drugi je takav primjer
trava klupčasta oštrica (Dactylis glomerata L.), čiji pelud
također sadrži 30-ak alergena.
Da bi pojedina biljna vrsta postala alergogena,
mora ispuniti tri bitna uvjeta:
1. Mora se oprašivati vjetrom Biljke koje se oprašuju vjetrom su takozvane anemo-
filne biljke. Njihovu pelud vjetar raznosi kilometrima pa
čak i nekoliko stotina kilometara daleko i podiže u visi-
nu jer je vrlo suh i sitan (30 – 35 μm) pa je samim tim i
lagan. Pelud nekih biljnih vrsta (četinjača) ima dodatne
mjehuriće za učinkovitije letenje. Biljke koje se oprašuju
pomoću kukaca (entomofilne biljke) znatno rjeđe iza-
zivaju polinoze, jer njihov pelud ima ljepljivu površinu
eksina, pa teže leti zrakom.
2. Mora proizvoditi pelud u velikim količinamaTo se događa zbog toga što je kod tih biljnih vrsta
oprašivanje stvar slučaja. Naime, pelud mora slučajno
pogoditi tučak jajne stanice druge biljke da bi došlo do
oprašivanja. Entomofilne biljke proizvode znatno ma-
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 15
nje količine peluda jer se kod njih pelud kukcima pre-
nosi puno preciznije pa samim time i puno učinkovitije
te ga je manje i potrebno.
3. Pelud mora imati alergogene osobine U strukturi peludnoga zrnca moraju postojati aler-
gogeni spojevi koji će u doticaju sa sluznicom izazvati
alergijsku reakciju. To je svakako najvažniji uvjet da bi
jedna biljna vrsta postala alergogena.
Polinoze su u biti sezonske bolesti koje nastaju u
vrijeme cvjetanja alergogenih biljaka. Najčešće počinju
u rano proljeće, a završavaju u jesen. Svakako je važno
istaknuti i meteorološke prilike, jer veća kišna razdoblja
smanjuju širenje i koncentraciju peluda u zraku.
Polinoze počinju u rano proljeće cvjetanjem ane-
mofilnih vrsta drveća i grmova, među kojima je u nas
prva lijeska (Corylus avellana L.), a slijede ju crna joha
(Alnus glutinosa /L./ Gaertn.), vrbe (Salix sp.) i brijestovi
(Ulmus sp.).
Kasnije u proljeće alergiju izazivaju obična breza
(Betula pendula Roth), obična bukva (Fagus sylvatica
L.), javori (Acer sp.) i hrastovi (Quercus sp.). Lijeska i bre-
za na osobito su lošem glasu. Ako je toplija godina, u
isto vrijeme komplikacije može povećati i livadno bilje,
primjerice sveprisutni maslačak (Taraxacum officinale
agg. F. H. Wigg.). Prave trave, među kojima su najpozna-
tiji alergogeni već spomenuta klupčasta oštrica, livadna
mačica (Phleum pratense L.), medunika (Holcus lanatus
L.), rosulje (Agrostis sp.), ljuljevi (Lolium sp.), vlasulje
(Festuca sp.) i dr. (uključivo žitarice), počinju cvjetati
uglavnom od svibnja, maksimum cvjetanja im je u pr-
vom dijelu ljeta (lipanj, srpanj), ali većina ih manjim in-
tenzitetom cvjeta sve do kraja rujna.
Ljetni i kasnoljetni alergeni uglavnom su peludi ra-
znih zeljastih dvosupnica poput ambrozije, alergeno
zloćudnoga došljaka iz Amerike koji se već desetljeći-
ma širi Hrvatskom, zatim razne lobode (Chenopodium
sp.), kiselice (Rumex sp.), šćirevi (Amaranthus sp.), trpuci
(Plantago sp.), crni pelin (Artemisia vulgaris) i druge.
Može se zaključiti kako u kontinentalnom dijelu
Hrvatske postoje tri maksimuma koncentracije peluda
u zraku: ranoproljetni – anemofilno drveće i grmovi,
ranoljetni – uglavnom trave te ljetno-jesenski – uglav-
nom zeljaste dvosupnice. Posljednju skupinu bilja liječ-
nici ne s pravom nazivaju "korovi", što nije striktno bo-
tanički, nego više poljodjelski pojam vezan uz uzgoj i
zapravo znači "došljaka" u kulturi, krivu biljku na krivom
mjestu kod uzgoja, bez obzira na to o kojoj je vrsti riječ.
Kalendari cvjetanja dragocjena su pomoć
liječnicima i pacijentima koji boluju od peludne hu-
njavice jer im daju orijentaciju za provođenje terapije
i samopomoći. No, problem je što se ne može potpu-
no precizno izraditi, jer promjenom klimatskih i me-
teoroloških uvjeta pojedinoga područja može znatno
varirati. Naravno, ovisi i o prisutnosti različite vegeta-
cije pojedinoga područja pa su tako u mediteranskom
području alergeni druge vrste nego u kontinentalnom
dijelu, a razlikuje se i vrijeme cvjetanja pojedinih biljnih
vrsta. Fenologija je posebna grana botanike koja se bavi
praćenjem razvojnih faza biljaka i izradom peludnoga
kalendara.
Da bi se osobama koje pate od peludne hunjavice
pomoglo u razdoblju cvjetanja alergogenih biljaka i po-
većane količine peluda u zraku, u svijetu se suradnjom
botanike, meteorologije i alergologije u sezoni peluda
rade redoviti informativni bilteni koji mnogim alergiča-
rima olakšavaju prolaz kroz to razdoblje. U nas je prije
nekoliko godina započet sličan trend praćenja dnevne
alergološke prognoze, koja uz pojačane mjere samozaš-
tite može znatno pomoći pacijentima u borbi protiv
neugodnih, a ponekad i vrlo dugotrajnih simptoma pe-
ludne hunjavice.
Moderan način života i migracija stanov-ništva omogućavaju i raznim alergenima intenzivno
širenje, što predstavlja makroregionalne probleme.
Posljednjih godina općenito su povećane potrebe za
informiranje javnosti o aerobiološkim kretanjima ge-
ografski sličnih cjelina (bez obzira na državne granice),
kako bi se mogli izvesti bolji zaključci o pojavljivanju,
koncentraciji i prevenciji aeroalergena. Stoga su već u
Crna topola
Maslačak – livadne biljke također su alergene
16 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
MOŽEMO VIŠE OD OSTALIH !
MOŽE
VITLOsnage 8-10t
HITTNER d.o.o., Tel. +385 43 244 111fax +385 43 244 229www.hittner.hr, [email protected]
HRVATSKI
PROIZVOD
NOVO!40 FOREST
tijeku aeropalinološki projekti u koje su uključene ze-
mlje Mediterana i Podunavske zemlje.
U Sloveniji od 1995. godine djeluje izvrsno orga-
nizirana mreža peludnih postaja, s državnim centrom
u Ljubljani, a od početka 2002. godine moderna ae-
robiološka istraživanja proširuju se i na područje
Hrvatske, tako da su zasad u hrvatsku aerobiološku
mrežu uključene četiri kontinentalne postaje – Samo-
bor, Zagreb, Ivanić-Grad i Osijek. Udruživanjem mre-
ža "peludnoga monitoringa" na međudržavnoj razini
planira se objediniti istraživanja i podatke za klimatski
i fitogeografski srodna područja u jedan jedinstveni
informacijski prostor. Zasad je to kontinentalni pojas,
južno od Alpa u području Slovenije, preko subpanon-
skoga područja u Sloveniji i Hrvatskoj do panonskoga
prostora u Hrvatskoj. Posebna će se pažnja obratiti na
pojavljivanje peluda ambrozije, budući da je upravo
na spomenutom prostoru zamijećeno sve veće šire-
nje ove vrlo invazivne alergogene biljke prenešene u
Europu iz Amerike, početkom 19. stoljeća. Podatci do-
biveni komplementarnim aerobiološkim istraživanji-
ma u kontinentalnom području Slovenije i Hrvatske
omogućit će još bolje i pravovremeno obavještava-
nje znanstvenika, zdrastvenih djelatnika, alergičara i
opće javnosti o pojavljivanju i koncentraciji alergeno-
ga peluda.
Ambrozija – najpoznatiji alergen
Lijeska – među prvima uzrokuje alergije
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 17
mala enciklopedija šumarstva
Piše: Ivica Tomić
Foto: ArhivaMaklura (Maclura) je rod listopadnoga dr-
veća iz porodice dudovki (Moraceae), s
jednostavnim, naizmjeničnim listovima i
jednospolnim cvjetovima u gustim cva-
tovima. Ocvijeće ženskih cvjetova postaje mesnato te
oblikuje karakteristični skupni plod. Rod sadrži samo
jednu vrstu (Maclura pomifera) kojoj je domovina Sje-
verna Amerika. Latinsko ime dobila je po američkom
geologu Williamu Maclureu(1763. – 1840.), a njeno na-
rodno ime “trn Osaga” ili “narančasta Osaga” nastalo je
od imena indijanskog plemena bliskog plemenu Sio-
ux. To je do 20 m visoko stablo kuglaste, izrazito široke
krošnje, kratkoga debla sa sivkastom i svijetlosmeđom
te uzdužno duboko izbrazdanom korom. Promjer de-
bla je od 50 do 90 cm. Izbojci su tanki, žutosive ili zele-
nosive boje, trnasti, koljenčasti. Trnovi su pojedinačni,
kratki, ravni ili neznatno savijeni, smješteni u pazušcu li-
stova (postranim čvorovima, nodijima), u donjem dije-
lu izbojka dugi su 1 – 2 cm, a iste su boje kao izboj-
ci. Pri vrhu su smeđi i sjajni. Kratki su izbojci brojni, s
gusto razmještenim ožiljcima otpalih listova, nemaju
trnove. Pupovi su sitni, okruglasti i jajasti, s mnoštvom
crvenkastosmeđih, golih i sjajnih ljuskica, a nalaze se
koso sa strane trna ili, ako nema trna, iznad velikog
ožiljka otpaloga lista.
Plodovi slični naranči – Listovi su jednostavni, ja-
jasti, kožasti, dugačkog šiljastoga vrha, cijeloga ruba,
Maklura (Maklura pomifera)
Domovina ovog do 20 m visokog listopadnog drveta je Sjeverna Amerika, a raste uz riječne doline, na aluvijalnim tlima, na jugoistočnoj granici američkih prerija, u čistim ili mješovitim šumama.
sa široko klinastom do zaobljenom osnovom, perasto
mrežaste nervature. Izgledaju kao da su zimzeleni, dugi
su 6 – 12 cm, široki 3 – 6 cm, s 2 – 3 cm dugom petelj-
kom. Odozgo su zelene boje, goli i sjajni, a na naličju
svijetlozeleni i goli; sadrže mliječni sok. U jesen popri-
maju znakovitu zlatnožutu boju. Cvjetovi su dvodomni,
muški su u resama, a ženski u glavičastim cvatovima, na
kratkoj stapci. Na jednom stablu mogu se naći cvjetovi
samo jednoga spola, biljka nije samooplodna i za na-
stanak plodova potrebe su dvije biljke u neposrednoj
blizini. Cvatnja je od svibnja do lipnja. Plodovi su krupni,
višeplodni, nalikuju naranči ili limunu, promjera 5 –13
cm, a kad dozriju izvana su bradavičasti i žutonaranča-
sti. Sastavljeni su od mnoštva malih uklopljenih plodića
(koštunica), ugodnog su i blagog mirisa, nisu jestivi, a
puni su ljepljivog mliječnoga soka (lateksa), koji u do-
diru sa zrakom poprimi crnu boju. Dozrijevaju tijekom
rujna i listopada, katkada i u studenom, a zanimljivo je
da ih vole vjeverice koji plod rastave i hrane se sjemen-
kama. Plodovi mogu iritirati jer se pri padanju na tlo
rasprskavaju, a kod nekih osoba izazivaju i odbojnost
zbog sličnosti s malenim ljudskim mozgovima (otuda
i naziv “drvo mozak”). Plodovi suše sluznicu, mogu iza-
zvati upalu usne šupljine pa i upalu kože u osjetljivih
osoba, a sadrže tvari s fungicidnim djelovanjem. Osim
toga, njihov sok koristi se kao repelent jer odbija kuk-
ce. Sjemenke su plosnate, duge do 10 mm i jestive, a
Stablo u arboretumu
Stablo ima kuglastu, izrazito široku krošnju, kratko deblo promjera 50 do 90 cm, sa sivkastom,
svjetlosmeđom te uzdužno duboko izbrazdanom korom.
18 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
ima ih i do 200 u plodnoj jezgri. Biljka se lako razmnožava
putem sjemenki koje dobro kliju u proljeće, a moraju biti
svježe ili na vegetativan način (korijenskim reznicama).
U šumama, parkovima, drvoredima i živica-ma – Maklura (jabučavi ančur) u Sjevernoj Americi
raste uz riječne doline, na aluvijalnim tlima, na jugoi-
stočnoj granici američkih prerija, u čistim ili mješovi-
tim šumama. U Europu je unesena 1818. godine i od
tada se mnogo uzgaja. Kod nas je nalazimo u grmoli-
kom obliku po živim ogradama, gdje dobro podnosi
obrezivanje i kresanje, i kao ukrasno, do 10 m visoko
drvo u parkovima i drvoredima, ali samo u toplijim i
osunčanim područjima. Zanimljiva je kombinacije ze-
lenih listova sa žutim plodovima. Valja istaknuti kako
biljka ugiba u hladovini ili na sjenovitim mjestima.
Učestalo se sadi i zbog duboke hladovine koju pruža
krošnja, vjetrozaštitnih pojaseva (naziv ”zaštitna jabu-
ka”), te svoje izrazite otpornosti i neznatne zahtjevno-
sti za održavanjem. Karakteristična je po brzom rastu
izdanaka i po tome što je otporna na sušu, ne podnosi
niske temperature, a na višim je položajima osjetljiva
na mraz te ostaje grmolika. Može rasti i na slabim tli-
ma, ali dimenzije drveta postiže samo na kvalitetnijim
tlima, iako nije zahtjevna prema njihovoj plodnosti.
Poznat je njen varijetet bez trnova (Maclura pomifera
var. inermis). Kod nas se može uzgajati na staništima
lužnjakovo – jasenovih, cerovo – sladunovih, kitnjako-
vo – grabovih te nizinskih bukovih šuma.
Žilavost, tvrdoća i izdržljivost drva – Drvo ma-
klure je vrlo otporno, žilavo, tvrdo i izdržljivo, jedno
od naizdržljivijih među drvenastim vrstama, no u
stolarstvu se rijetko upotrebljava. Od njega su Indi-
janci pravili lukove za strijele, a doseljenici držalice
za sjekire. Služi za izradu pokućstva, nekih uporabnih
predmeta (zdjela i sl.), a koristi se i za izradu ograda,
mostova i dr. Iz njega i iz žute kore dobiva se morina,
žuta tvar za bojenje.
U Europu je biljka unesena 1818. godine i od tada se mnogo uzgaja. Kod nas je nalazimo u grmolikom
obliku po živim ogradama, gdje dobro podnosi obrezivanje i kresanje, i kao ukrasno, do 10 m visoko
drvo u parkovima i drvoredima, ali samo u toplijim i osunčanim područjima.
Listovi i ženski cvjetovi Bradavičasti i žutonarančasti plodovi – nalikuju ljudskom mozgu
Karakteristični presjeci drva
Zdjele izrađene od drva maklure
Maklura se može uzgajati na staništima lužnjakovo-jasenovih, cerovo-sladunovih, kitnjakovo-grabovih
te nizinskih bukovih šuma.
Ležeće mrtvo stablo
Sušci
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 19
Velika uloga u stabilnosti ekosustava
zanimljiva priroda MRTVA STABLA
Piše: Vesna Pleše
Foto: B. Pleše, Arhiva
Prolazeći šumom koliko puta smo naišli na prizor srušenih, ali i trulih stabala, razbacanih grana ili pak suhog stabla koje narušava izgled okoliša. Pomislili smo da bi ih trebalo pod hitno ukloniti iz šume, jer su nevažna i nepotrebna, ničemu i nikome ne služe, jednostavno ih treba iskoristiti za ogrjev ili spaliti.
Tijekom godina u starim se šumama razvijaju
takvi ekološki procesi kojih nema u mladim šu-
mama. Jedna od osnovnih značajki je prisutnost
fiziološki oštećenih stabala te odumrlih dijelova
stabala. U prirodi se mogu naći u nekoliko oblika: živuće
staro stablo, stojeće mrtvo stablo, ležeće mrtvo stablo i
staro trulo stablo. Mrtva šuma kompleksni je ekosustav
koji se mijenja tijekom vremena. Ponekad može proći i
do stotinjak godina dok stablo u potpunosti ne izumre.
Kakvoća mrtvih stabala ovisna je o nekoliko važnih fak-
tora: koliko je dugo bilo u fazi raspadanja, vremenu kad
je uginulo, uzroku odumiranja, položaju (je li ležeće ili
stojeće), o samoj veličini te prevladavajućim klimatskim
uvjetima i sl.
No, suha, odnosno mrtva stabla imaju svoju po-
sebnu i vrlo važnu ulogu u održavanju zdravog šumskog
ekosustava i bioraznolikosti u prirodi. U ekološkom smi-
slu mrtvo stablo postaje ne samo izvor svjetla, hrane i sta-
nište za mnoge vrste biljaka, ali i životinja koje obitavaju
ne samo na njima, već i u samoj šumi. O mrtvim stablima
ovise životi organizama poput gljiva, lišajeva, mahovina,
ali i životinja ptica, šišmiša, raznih vrsta kukaca i sl. Trećina
šumskih ptica gnijezdi se u rupama ili šupljinama mrtvog
stabla, posebno djetlići i sove. Ovakvim stablima se sprje-
čava i erozija tala, a i prava su tvornica i proizvođač uglji-
ka u šumi. Za ptice poput djetlića idealno je da u šumi
ima najmanje 30 m3 mrtvog drveta po ha. U idealnim
uvjetima trebalo bi po hektaru ostaviti najmanje 8 m3
ležećeg mrtvog drva, 8 m3 sušaca te 14 m3 odumrlih su-
hih grana na živim stablima. U gospodarskoj šumi kojom
se gospodari da bi se proizvelo drvo dovoljna količina
mrtvog drveta može se postići ostavljanjem svih otpalih
grana i pojedinačnih izvaljenih stabala, odumrlim gra-
nama na zdravima stablima te ostavljanjem dva do šest
sušaca po ha (jedno prosječno zrelo stablo može imati
oko 2,5 m3 drva).
Samo u Sjevernoj Americi u dupljama drveća
gnijezdi se i do 55 vrsta raznih ptica. U južnoj Moravskoj
u takvim stablima živi oko 14 vrsta mrava, u Francuskoj
oko 37 posto svih kukaca, u Švedskoj gotovo 805 živo-
tinjskih vrsta koje obitavaju na starim stablima nalaze se
na Crvenom popisu ugroženih vrsta i prijeti im nestanak.
I razne vrste kukaca koje se hrane drvnim materijalom
(kambijem), polažu jaja u stara stabla, tu se odvija cijeli
proces preobrazbe do odrasle jedinke. Nažalost, zahva-
ljujući neodgovornom ponašanju u gospodarenju šuma-
ma njihovim uklanjanjem iz šume, mnoge vrste kukaca
(saproksilnih vrsta) su nestale. Stoga je 2010. Međuna-
rodni savez za očuvanje prirode (IUCN) objavio Crvenu
listu saproksilnih kornjaša Europe, čime je identificirano
preko 436 vrsta kojima je ugrožen opstanak u Europi.
Najveći dio pripada porodici strizibuba, klišnjaka i jele-
naka. Uklanjanjem starih stabala ugrožene su i određene
vrste gljiva koje su isto tako važni čimbenik u šumskom
ekosustavu.
Ukupni volumen ili zaliha mrtvog ležećeg drva
u šumama naše zemlje iznosi oko 19 milijuna m3 ili 7,95 Duplja vjeverice ili djetlića
20 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
m3/ha. Struktura mrtvog ležećeg drva s obzirom na stu-
panj raspadnutosti upućuje na činjenicu da je više od 50
posto volumena raspadnuto, najmanje je tvrdog drveta
(12 posto), dok je 1/3 volumena u fazi raspadanja. Zaliha
sušaca (mrtvog stojećeg drveta) iznosi 14,3 milijuna m3
ili 6 m3/ha.
U posljednje vrijeme u europskim zemljama shvatilo
se kakva je uloga starih šuma te mrtvih stabala u šum-
skom ekosustavu. Donijeli su cijeli niz mjera (zakonskih
propisa) kako bi se zaustavio proces njihovog uklanjanja
iz šume. Intenzivno se radi na edukaciji javnosti o ulozi
takvih šuma, educiranju šumovlasnika o navedenoj pro-
blematici, povećanju nadzora nad mrtvom šumom, što
je minimalni prag za bioraznolikost i prirodnost, uključi-
vanje mrtvih šuma u nacionalne programe za očuvanje
bioraznolikosti i nacionalne šumarske programe, te u
razvoju smjernica usmjerenih na upravljanje takvim šu-
mama.
Sukladno gore navedenom WWF (Svjetska or-
ganizacija za očuvanje prirode) poziva europske vlade,
šumovlasnike, stručnjake u šumarstvu da do 2030. posti-
gnu cilj kojim će se u europskim šumama ostavljati 20 do
30 m3 /ha mrtvih stabala u šumama da bi se zadovoljili
gore navedeni kriteriji o očuvanju bioraznolikosti, ali i
očuvanja flore i faune u tim šumama.
I u našem Zakonu o šumama, poglavito u pravilnicima
o certifikaciji šuma, postoje zakonske obveze kojima se
propisuje ostavljati u šumi stojeća stabla s dupljama, ali i
mrtva stabla sušce koja će biti vrlo znakovita u održanju
prirodne ravnoteže i zaštite, odnosno opstanka pojedi-
nih biljnih i životinjskih vrsta u našim šumama.
Kora starog drveta
Stojeće mrtvo stablo
Simbol plodnosti, mladosti i besmrtnosti
istine, legende, vjerovanjaSTABLO JABUKE
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva
Jabuka kao najčešće kultivirano stablo u svijetu u prošlosti je zauzimala vrlo znakovito mjesto u mitologiji mnogih naroda. Kršćani vjeruju da se prvi put spominje u Bibliji kad je zmija dovela Evu u iskušenje da proba zabranjeno voće u Edenskom vrtu. Zbog toga je postala simbolom grijeha, mladosti i besmrtnosti. U skandinavskoj mitologiji plod je koji pomlađuje i obnavlja, u keltskoj plod je znanja i magije, te čudotvorna hrana. Spominju je i Velšani, Bretonci i Gali kao drvo sreće. Plod jabuke
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 21
Udomaćoj narodnoj tradiciji simbolom je dari-
vanja, kao voće koje ima okrugli oblik simbo-
lom je ljubavi, plodnosti, snage i obnavljanja.
Plod jabuke ili kora s njenog drveta koristila se i
u vilinskoj magiji, posebice u ljubavnim čarolijama i zašti-
ti od neprijatelja. Od svih simbola koji su joj pridodavani
najčešće je smatrana simbolom ljubavi, u Kini cvjetovi ja-
buke predstavljaju simbol ženske ljepote.
Tragajući za vodom života u Indiji, Aleksandar Veliki
navodno je pronašao jabuke koje su produžavale životni
vijek čak za 400 godina. Vjerovalo se da bi žena mogla ro-
diti lijepu djecu ako bi za vrijeme trudnoće pojela mnogo
jabuka. Jesti jabuke smatralo se zdravim i za poboljšava-
nje pamćenja. No postoji i oprečno vjerovanje, da bi se
tijekom godine moglo dobiti onoliko čireva koliko se ja-
buka pojede za Novu godinu.
Zanimljiva su i vjerovanja poput, ako bi se zagrizla
neoprana i neobrisana jabuka moglo bi se izazvati đavla.
Osoba koja je pak željela saznati prvo slovo imena osobe
koja je voli i za koju će se udati ili oženiti, dovoljno je bilo
da preko svog ramena baci koru oguljene jabuke. Ukoliko
se htjelo zaprositi mladenku dobacila bi joj se jabuka. Ako
je bila prihvaćena, vjenčanje je bilo dogovoreno. Trule su
jabuke vještice koristile za spremanje ljubavnih napitaka.
Sanjati jabuke znači: brati ih (radost, poslovni uspjeh),
skupljati ih (imat ćeš dobar posao), vidjeti ih na drvetu
(proširit će ti se krug prijatelja, dobit ćeš lijepe vijesti), sta-
blo u cvatu (sreća i radost). Za razliku od ovih lijepih sno-
va, ako se sanja trula jabuka to znači veliku štetu, a stablo
bez ploda označava bolest.
Prema Keltskom horoskopu (rođeni od 25. lipnja
do 4. srpnja) su vrlo ambiciozne, talentirane, pouzdane i
poželjne osobe. Uspješni su, ne osvrću se mnogo na kri-
tike koje smatraju proizvoljnima i suvišnima. Pouzdani su
partneri i vjerni ljubavnici, osobe toga znaka nisu sklone
ljubavnim avanturama. U kući i svom obiteljskom ozračju
najbolje se osjećaju.
Stablo jabuke naraste u visinu i do 12 metara. Razgra-
nate je krošnje s jajolikim listovima. Cvate u svibnju mje-
secu, dozrijeva ovisno o vrstama od srpnja do listopada.
Kod nas najbolje uspijeva u kontinentalnim krajevima.
Raste na svim vrstama tala, ali traži podneblje s puno vla-
ge u zraku. Vlaga joj je posebno potrebna u vrijeme cvat-
nje. Podnosi temperature i od -25 stupnjeva Celzija.
U svijetu je poznato preko 10000 sorti jabuka. U
našoj zemlji godišnje se proizvede oko 40000 tona, a go-
dišnja potrošnja po stanovniku iznosi oko 15 kg. Najpo-
znatije su vrste Idared, Jonagold i Zlatni delišes.
Pitoma jabuka podrijetlom je iz jugoistočne Azije. Po-
stoje podatci o uzgoju jabuka u Anadoliji i sjevernoj Me-
zopotamiji u drugom tisućljeću pr. kr. U Perziji je uzgajana
i 500 godina pr. kr. U Rimskom carstvu bilo je poznato oko
36 sorti jabuka, a i stari Grci uzgajaju je oko svojih grado-
va. Karlo Veliki naredio je sadnju jabuka oko 800 godine
po franačkim državama, a oko 1600. bilo je poznato već
oko 200 sorti. Tijekom 16. i 17. stoljeća europski kolonisti
prenose je u Sjevernu i Južnu Ameriku, a zatim u Južnu
Afriku. Krajem 18. stoljeća počinju je uzgajati u Australiji
i Tasmaniji.
S obzirom na okus dijele se na slatke i kisele, po boji
na žute i crvene, a obzirom na vrijeme sazrijevanja ljetne,
jesenke i zimske.
Sadrži vodu koja čini 82 posto težine ploda, pekti-
ne, ugljikohidrate 12 posto, masti i bjelančevine 1 posto,
celulozu 1 posto. Sadrži i jabučnu i druge organske kise-
line, brojne mineralne tvari među kojima su najzastuplje-
niji kalij i brom te vitamine (A i B kompleks), kalcij, natrij,
željezo, magnezij, fosfor i sl.
Dosta se koristi u svježem stanju, ali i za pripravu ra-
znih slastica, kompota i sl.
Dobar je antioksidans pa tako pomaže kod avitami-
noza, bolesti zuba i desni, bronhitisa, prehlada i gripe,
visokog krvnog tlaka, smanjuje razinu šećera u krvi,
probave i sl.
Ponegdje se njeno drvo koristi kao građa i za izradu
namještaja. Vrlo je čest ukras, osobito tijekom cvatnje, na-
ših dvorišta i vrtova.
Prvi put se Dan jabuka u svijetu počeo obilježavati
20. listopada 1990. na poticaj organizacije Common
ground iz Londona. Cilj mu je bio promicanje kakvoće
jabuke u zdravstvene svrhe te prikaz sorti koje se uzga-
jaju u Engleskoj.
I u našoj zemlji svake godine obilježava se Dan jabuka
u mnogim mjestima i gradovima i to prigodnim izložba-
ma raznih sorti jabuka, ali i izložbama likovnih i literarnih
radova djece na temu ovog omiljenog voća.
Jabuka u cvatu
Stablo jabuke
ljekovito bilje
Iz prethistorijskih vremena pa sve do današnjih dana
koristila se kao sirilo, u Irskoj se i danas koristi kao
nadomjestak za kavu.
Opis biljke: izrazita je penjačica, naraste u visinu,
30 do 150 cm. Ima polegnutu ili pridignutu četverobri-
dastu stabljiku obraslu savijenim čekinjastim dlakama.
Listovi su smješteni na pršljenu stabljike, većinom 6 do
9 listova u pršljenu s bodljikom na vrhu, eliptični su ili
lancetasti. Cvjetovi su smješteni u pazuhu lista, zeleno-
bijele su boje. Plod je kuglastog oblika, pokriven čeki-
njastim dlakama, promjera 4-7 mm.
Stanište: raste na zapuštenim mjestima, vlažnim šu-
mama, uz rub šuma, potoka, kao korov na livadama i sl.
Vrijeme cvatnje: od lipnja do rujna.
Miris i okus: ugodnog je mirisa, ali gorkog okusa.
Branje i prerada: od proljeća sve do rujna sakuplja
se cijela biljka. Suši se na toplom i sjenovitom mjestu.
Sok koji se dobiva cijeđenjem svježe biljke mora se od-
mah konzervirati ili koristiti za izradu masti.
Ljekovit sadržaj: sadrži eterična ulja, flavonoide,
saponine, tanine, organske kiseline, galiozin, mineralne
tvari i vitamin C.
Ljekovitost i djelotvornost kod: – nesanice i blage neuroze,
– ženskih bolesti (tegobe s maternicom),
– lišajeva, kontaktnog dermatitisa, alergijskih osipa, li-
šajeva,
– raznih infekcija, rana i povreda kože,
– psorijaze, seboreje, abrazija i guba,
– novotvorina na koži(zaustavlja njihov rast) i karcino-
ma kože,
BROĆIKA
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhiva
Izvrstan lijek za kožu
Broćika ljepljiva
(Galium aparina
L.) poznata je
i po nazivima
priljep, priljepka,
hvatavac,
korenika, broćanka
i sl. Njeno latinsko
ime Galium u
prijevodu s grčkog
Gala znači mlijeko.
– tvrdokornih čireva, gnojnih kožnih čireva,
– upalnih stanja,
– bolesti respiratornih organa, bolesti crijeva (služi kao
laksativ),
– bolesti jetra (detoksikacija),
– vodene bolesti,
– infekcija mokraćnih organa i mokraćnih putova, cisti-
tis, nefritis, groznica kao posljedica infekcije,
– upalnih stanja usne šupljene (jezika, grla, sluznice že-
luca, crijeva)
Pri liječenju određene bolesti treba je koristiti u vidu
čaja ili kao oblog za vanjsku uporabu.
S broćikom se od ljekovitog bilja slaže list bijelog
sljeza kod cistitisa, neven kod bolesti limfe te stolisnik
i čičak kod bolesti kože.
Sok: iscijedi se od svježe biljke i odmah koristi za lije-
čenje određene bolesti. Isto tako svježi sok nanosi se na
oboljeli dio kože te se pusti osušiti. Postupak se ponavlja
svaka dva do četiri sata. Prije ponovnog nanošenja treti-
rani dio kože očisti se alkoholom pa se iznova namaže.
Kod oralne primjene uzima se tri puta na dan po jedna
čajna žličica soka koji se razblaži s vodom ili čajem.
Čaj: pospješuje izlučivanje tekućine iz tijela. Uzima se
jedna žlica usitnjene biljke koja se prelije sa 2 dl kipuće
vode. Poklopi se i pusti se odstajati oko jedan sat te se iza
toga čaj procijedi. Pije se dvije do tri šalice čaja dnevno.
Nezaslađeni čaj koristi se za ispiranje i grgljanje, ako se
zadrži duže u ustima njime se liječi upala jezika.
Mast: 1 dl svježeg soka umiješa se u 200 g (maslaca ili
čiste svinjske masti). Tako dobivena smjesa se promiješa da
ishlapi suvišna voda te se pohranjuje u zatvorenu staklen-
ku. Oboljeli dio kože maže se dva do tri puta dnevno. Prije
nanošenja masti oboljeli dio kože očisti se alkoholom.
Biljka se može koristiti i u kulinarstvu. Mladi izdanci
kuhaju se petnaestak minuta u vreloj vodi te se mogu
pripremiti kao špinat ili kao dodatak miješanim salata-
ma i proljetnim juhama.
Postoji još nekoliko vrsta broćike, spomenut ćemo
dvije vrste.
Prava broćika (Galium verum L.) u narodu je poznata
i kao ivanjsko cvijeće, žuta broćika. Češće se pojavljuje
na višim visinama, stoji uspravno, naraste u visinu od 30
do 60 cm, ima zlatnožute cvjetove koji mirišu na med.
Livadna broćika (Galium mollugo L.) ima žutobijele,
nježne cvjetove isto mirišu na med. Često se nalazi na
strminama i rubovima šuma. U vrijeme cvatnje više je u
ležećem nego li u uspravnom položaju.
Sve vrste broćike slične su po ljekovitosti i načinima
korištenja.
Kontraindikacije: Nisu poznate.
22 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
Broćika u cvatu
Dijelovi biljke Broćika ljepljiva
Piše: Marija Glavaš
Foto: Arhiva
jestivo šumsko bilje ŠUMSKO RASLINJE
Medvjeđi dlan ili
medvjeđa šapa
na latinskom se
naziva Heracleum
sphondylium. Naziv
roda dolazi od
imena starogrčkoga
mitskoga junaka
Herakla, a ime vrste
znači kralježnica i to
zbog segmentiranog
izgleda stabljike.
Medvjeđi dlan – vatreni div
Ova biljka je u odraslom stadiju dobro uoč-
ljiva jer može narasti i do 2 m, no obično je
visine od 50 do 180 cm. Uočljiva je i po mi-
risu sličnome mrkvi s kojom je u srodstvu
(spadaju u štitarke). Njezina je stabljika uspravna, šu-
plja, žljebasta i čekinjasto dlakava. Lišće je, također,
veliko. Može narasti do 50 cm (donji listovi i do 60
cm). Ono ima po 3 – 5 duboko urezana lapa i kao i
stabljika je dlakavo. Peteljke gornjih listova su zade-
bljane. Cvatovi su plosnati, štitasti, sastoje se od 15 –
30 štitaca, a vanjske stapke su obično duže. Boja latica
varira od bijele, ružičaste do zelenkaste boje.
Medvjeđi dlan ili medvjeđa šapa je tipična konti-
nentalna biljka. Raste tamo gdje ima vlage, a nalazi-
mo je po livadama, uz šumske putove, rubove šuma.
Rasprostranjena je po cijeloj Europi (osim na Islandu),
po sjeverozapadnoj Aziji i sjevernoj Africi, a naturali-
zirana je u nekim dijelovima SAD-a.
Sadrži puno korisnih tvari kao što su vitamin C, ka-
rotin, eterična ulja, škrob i šećer, ali prilikom sakuplja-
nja valja biti vrlo oprezan. Može vas opeći! Njezin sok
je fotosenzitivan, a sadrži kemijski spoj furokumarin i
stoga ju nikako nije preporučljivo brati golim rukama
niti za jakog sunca. Osim toga, iz porodice Umbellife-
rae neke su od najotrovnijih i najsmrtonosnijih vrsta
pa sakupljač mora biti siguran da je to upravo ova
biljka.
Jestivi su svi njezini dijelovi, a počinje se konzumi-
rati u svibnju, prije cvatnje, kada je mlado, još neo-
tvoreno lišće dobar izvor C vitamina i karotina. Lišće
možete sabirati i poslije, tijekom ljeta, pa sve do jeseni
i od njega praviti juhu ili varivo s krumpirima ili ga na-
rezati i jesti kao salatu. Peteljke se uvijek sabiru prije
cvatnje. Njih je moguće koristiti svježe, kao dodatak u
juhama ili ih kiseliti u octu i tako spremiti za zimnicu.
Stabljike se kuhaju cijele, s maslacem i začinima. U Si-
biru ih ljudi suše dok ne poprime žutu boju pa ih jedu
kao delikatesu. I pupoljci su također jestivi, a mogu
se obrađivati na blagoj pari. Mlade izbojke neki rabe
kao zamjenu za šećer, a neki ih kuhaju kao šparoge.
Mlado korijenje puno škroba i šećera može se konzu-
mirati sirovo ili kuhati. Od njega se nekada naveliko
radilo brašno za kruh, naročito u kriznim vremenima,
kao što je bio II. svjetski rat. Od korijenja je moguće
načiniti i sirup. Stari Slaveni su od sjemenki i listova
radili alkoholno piće koje su nazivali „barč“, a Francuzi
i dan danas maceriranjem sjemena pridobivaju liker
ugodna okusa.
U kozmetici se zdrobljeni korijen, otopljen u vodi,
koristi za ispiranje vlasišta, što je vrlo korisno u slučaju
prhuti, a čaj od korijena pomoći će kod reumatizma,
želučanih bolova, gripe, osim toga prirodni je afro-
dizijak, abortiv, antiasmatik, diuretik i ekspektorant
(olakšava iskašljavanje bronhalnog sekreta). Cvjetovi
pomiješani s uljem poslužit će kao repelent protiv ko-
maraca tako što se namažu na kožu.
U svakom slučaju korisno je naučiti prepoznati
medvjeđi dlan.
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 23
Žabe su najrasprostranjenija skupina vodozema-
ca, nalazimo ih na svim kontinentima, visinama
i širinama, osim na Antarktiku. Žive na različitim
mjestima kao što su rubovi voda, na livadama,
poljima, u grmlju i na drveću, borave između trave i lišća,
u jamama, ispod kamenja, ukratko, posvuda gdje nalaze
prikladna skrovišta i hranu.
Svi smo se barem jednom u životu susreli s nekom
žabom. Dovoljno je bilo malo bolje promotriti to živah-
no stvorenje da bi se upoznali sa vanjskim značajkama
pripadnika skupine bezrepih vodozemaca. Naime, sve
vrste žaba imaju nezgrapno, skoro četvrtasto tijelo na ko-
jem se nalazi spljoštena, široko zaobljena glava, tako da
se vrat uopće ne raspoznaje. Na spljoštenoj glavi imaju
razmjerno velike, vrlo pokretljive oči koje se mogu dubo-
ko uvući u očne šupljine, zbog čega imaju živahan izraz.
Imaju četiri dobro razvijene noge. Tijelo im je prekriveno
glatkom, golom, te manje ili više sluzavom kožom, koja je
puna žlijezda i pigmentnih stanica. Koža ima važnu ulogu
u disanju i gospodarenju tjelesnim tekućinama. Ono što
je posebno zanimljivo je činjenica da mnoge vrste žaba
imaju sposobnost mijenjanja boje kože, te im se koža do
određenog stupnja, a često i potpuno, prilagođuje boji
okoline u kojoj se žaba nalazi. Također stanje uzbuđenosti
te svoje nagone i osjećaje ove životinje iskazuju promje-
nom boje kože. Ono što je također vezano uz boju kože
je da su otrovne žabe živih boja. Otrov može usmrtiti ma-
njeg grabežljivca ako je pojede, a neke žabe sadržavaju
toliko otrova da čak mogu usmrtiti čovjeka.
Za nas je posebno zanimljiva šumska smeđa žaba
(Rana dalmatina Bonaparte) koja je u Hrvatskoj proglaše-
na strogo zaštićenom divljom svojtom. Pripada skupini
pravih žaba (porodica Ranidae) koja je kod nas zastuplje-
na sa čak sedam vrsta. Ova kopnena vrsta žabe preferira
otvorena mjesta u svijetlim listopadnim šumama, rjeđe
gušticima, a rasprostranjena je na čitavom području Hr-
vatske. Izvan granica naše domovine obitava u većem
dijelu Europe te sjevernom dijelu Turske.
Izgledom je to srednje velika žaba, elegantne građe
koja naraste u duljinu do 9 cm. Poput ostalih vrsta žaba
ima spljoštenu, zaobljenu glavu, na kojoj se nalaze živah-
ne oči sa karakterističnim vodoravnim zjenicama. Zahva-
ljujući svojim snažnim stražnjim nogama, koje su znatno
duže od prednjih, u stanju je skočiti i do 2 m u daljinu te
na taj način pobjeći predatorima. Tijelo im je prekriveno
glatkom kožom, koja ponekad djeluje kao da je prozirna,
a boja se kreće od ružičaste, preko žućkaste do smeđe s
tamnim uzorkom koji uključuje tamnosmeđu masku pre-
ko svakog oka. Trbuh je svjetlije boje i bez mrlja.
Životni vijek smeđe žabe kod nas je 7 i više godi-
na, a nakon 2-3 godine postaju spolno zrele. Sam ciklus
razmnožavanja započinje u rano proljeće, kad večernje
temperature narastu iznad 3 – 4 °C. Ono što je bitno napo-
menuti je činjenica da je parenje kod žaba potaknuto ne-
kim od okolnih faktora, kao što su povećanje fotoperioda,
povišena vlaga i/ili povišena temperatura i to obično na-
kon sušnog razdoblja ili nakon razdoblja hibernacije. Tada
mužjaci dozivaju ženke kreketom iz vode, sami ili u zbo-
Šumska smeđa žaba
24 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
fauna ŽABE
Žabe pripadaju skupini vodozemaca (lat. Amphibia) – životinjama koje su se prilagodile životu i na kopnu i u vodi, što govori i njihovo znanstveno ime (grčki „Amphi bios“ znači dvostruki život). Znanstveno gledano vodozemci se dijele u tri reda: repaše, bezrepce i beznošce. Svoju znanstvenu klasifi kaciju žabe duguju tome što u odraslome stadiju nemaju rep. U Hrvatskoj živi oko 20 vrsta vodozemaca, a od toga 13 vrsta bezrepaca, odnosno žaba.
Piše: Mirna Frntić
Foto: Arhiva
rovima koji postaju sve glasniji. Ženke polažu izvanredno
veliki broj jaja te su neposredno prije polaganja vrlo kru-
pne. Jaja potpuno dozrijevaju u njenom tijelu, a mužjak ih
oplođuje nakon što izađu iz ženke. Dok ženka polaže jaja,
mužjak postaje u pravom smislu riječi primaljom. Naime,
mužjak se uspinje ženki na leđa, obuhvaća je prednjim
nogama i steže joj trup tako da se pod njegovim priti-
skom sadržaj jajovoda prazni. Prolazeći kroz jajovod jaja
se obavijaju sluzavom ovojnicom, a neposredno nakon
izlaska iz tijela ženke mužjak ih oplođuje. Dakle, ovdje se
radi o eksternoj ili vanjskoj oplodnji slično kao kod većine
vrsta riba. Ženka jaja polaže u karakterističnim kuglastim
nakupinama (mrijest) tamno smeđe do crne boje. Smeđa
šumska žaba za mrijest bira plitke, mirne i sporo tekuće
vode ne dublje od 40 cm. Često se radi i o privremenim
nakupinama vode u šumi ili na livadama koje ponekad
mogu presušiti i prije nego se izlegnu punoglavci ili prije
nego se punoglavci metamorfoziraju. Nekoliko tjedana
nakon polaganja jaja izlaze ličinke zvane punoglavci, čiji
se daljnji razvoj također odvija u vodi. Punoglavcima se
deni pokrov kojim su prekrivene ove uspavane životinje.
Tada se spavači sakriveni u dubini ponovno bude i zapo-
činju još jedan svoj životni ciklus.
Što se tiče ishrane smeđe šumske žabe, ličinke tj.
punoglavci su biljojedi te se hrane algama i vodenim bi-
ljem, ali uzimaju i mikroskopske životinje. Mladi i odrasli
hrane se na tlu, pri čemu jedu kopnene kukce, te rjeđe
gujavice, pauke, stonoge i druge beskralješnjake koji se
kreću tlom. S obzirom na svoju veličinu žaba je veliki gra-
bežljivac, jede samo plijen što ga je sama uhvatila. Ono
što se pred njom ne miče neće je potaknuti na skok. Mir-
no sjedeći pazi na sve što se oko nje zbiva, kao da vreba.
Približi li joj se plijen skače na njega, izbacuje jezik ako
je plijen malen, a ako je veći hvata ga čeljustima i guta.
S druge strane žabe čine bitnu kariku u prehrambenom
lancu mnogih predatora. Punoglavci su hrana vodenim
kukcima, vodenjacima, gmazovima, pticama i malim si-
savcima, dok su odrasle jedinke dio prehrane mnogih
vrsta gmazova, ptica i sisavaca.
najprije razvijaju stražnje noge, a tek kasnije prednje. Rep
postupno kržlja i na kraju potpuno nestane, a s obzirom
da žive u vodi, oni dišu škrgama. Čitava ta preobrazba
traje oko 4 mjeseca i tek kada je završena mlade žabe
počinju polako sličiti na svoje roditelje, napuštaju vodu i
izlaze na kopno te počinju živjeti životom kakvim su živje-
li njihovi roditelji. Način života ovih žaba posvuda je isti.
Tijekom proljeća i ljeta proživljavaju vedar i veseo život
s mnogo ugodnosti i buke koju iskazuju svojim glasnim
kreketanjem. Zatim slijedi manje ugodan jesenski život i
na kraju zimski san duboko u mulju smrznutih ili isušenih
voda ili ispod debelog sloja lišća i zemlje. Taj zimski san
traje sve do proljeća, dok prve zrake sunca ne ugriju le-
Prema Zakonu o zaštiti prirode, Rana dalmatina spa-
da u strogo zaštićene divlje svojte, odnosno vrste, te ju je
zabranjeno namjerno hvatati, držati i/ili ubijati. Također
je strogo zabranjeno namjerno uznemiravanje smeđe
šumske žabe, naročito u vrijeme razmnožavanja, podiza-
nja mladih, migracije i hibernacije, kao i namjerno ošte-
ćivanje ili uništavanje njihovih razvojnih oblika, gnijezda
ili legla te područja njihova razmnožavanja ili odmaranja.
Iako je strogo zaštićena vrsta, Rana dalmatina kao
i ostali vodozemci svakim su danom sve ugroženije vrste
životinja. Glavni razlog njihove ugroženosti je nestanak i
uništavanje njihovih staništa, a glavni krivac za sve to je
čovjek. Naime, isušivanje poplavnih područja, regulacija
vodenih tokova, zatrpavanje lokvi, pretvaranja šumskih,
travnjačkih i ostalih staništa u obradive površine, nekon-
trolirana izgradnja infrastrukture, požari, samo su neki od
faktora koji imaju dugoročne i katastrofalne posljedice
na naš ekosustav. Ne smijemo zanemariti ni činjenicu
da se svakim danom koristi sve više pesticida, herbicida i
raznih kemijskih preparata, a kako vodozemci imaju vrlo
propusnu kožu sve te kemikalije na njih štetno djeluju te
uzrokuju niz posljedica na ove životinje, kao i smrt. Tako-
đer, globalne klimatske promjene, povišena razina UV-B
zračenja, kao i razne bolesti koje uzrokuju ugibanja i sla-
bljenje odraslih jedinki i ličinaka, štetno djeluju na vodo-
zemce kao i na čitav ekosustav.
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 25
šumska fl ora ZELJASTE BILJKE
Crvena naglavica (Cephalantera rubra) je trajna
zeljasta biljka iz porodice kaćunki (Orchidaceae),
a rasprostranjena je u zapadnoj, srednjoj i južnoj
Europi, na Kavkazu, Krimu, u Maloj Aziji, Iranu i
sjevernoj Africi. Prvi ju je 1817. godine opisao francuski
botaničar Louis Claude Richard Marie. Stabljika je visoka 20
do 70 cm, povijena, okruglasta i vijugava na sve strane. U
gornjemu je dijelu pokrivena kratkim dlakama, a u donjem
s nekoliko prileglih, ljuskastih listova koji su smeđezelene
boje. Biljka je geofit, što znači da joj rasplodni organi pre-
življavaju nepovoljne uvjete u zemlji, a žive u uvjetima krat-
koga vegetacijskog perioda. Podanak ili rizom, podzemni
dio stabljike je izrazito duga, valjkasta lukovica s mnoštvom
odebljalog korijenja.
Ružičasti, crvenoljubičasti i bijeli cvjetovi – Li-
stovi su duguljasti i šiljasti, goli, s gornje strane tamnoze-
leni, na naličju plavozeleni, dugi od 5 do 14 cm i od 1 do
3 cm široki, a srednji su najveći; manji su u blizini cvatova.
Karakteristični palistići su s obje strane šiljasti, duži od plod-
nice i kratko dlakavi. Cvat je rijedak, a čini ga od 2 do 20 pa i
više sjedećih, izrazito velikih cvjetova ružičaste ili crvenolju-
bičaste, a rijetko bijele boje (Cephalantera rubra var. alba),
sa 7 ovalno – lancetastih latica. Cvjetovi su jednosimetrijski
i dvospolni. Listići ocvijeća otvoreni su tijekom cvatnje od
kraja svibnja do kraja srpnja, katkada do početka kolovoza,
Piše: Ivica Tomić
Foto: Arhiva
Ova višegodišnja biljka javlja se u svijetlim, suhim, listopadnim i crnogoričnim, šumama, šikarama, na šumskim proplancima i rubovima šuma.
Crvena naglavica (Cephalantera rubra) Atraktivni crvenoljubičasti cvjetovi
U šumskoj sastojini
Na svojim staništima javlja se pojedinačno na sjenovitim ili polusjenovitim mjestima,a
raste u malom broju primjeraka. Javlja se od nizinskih područja do početka
subalpskoga pojasa, do 1800 m nadmorske visine.
Dijelovi biljke
26 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
a dugi su 1,5 do 2 cm. Medna usna približne je dužine kao
gornji listići ocvijeća, a plodnica valjkastog oblika, sjedeća,
zelene boje, crveno nahukana i s kratkim dlakama. Plod je
uski tobolac, dozrijeva početkom listopada, dug je 25 mm,
s brojnim sitnim sjemenkama. Zanimljivo je da one klijaju
samo onda ako u njih u stanice prodru hife gljiva (endo-
trofna mikoriza).
Mali broj biljaka – U prirodi crvena naglavica raste u
malom broju primjeraka, u svijetlim termofilnim hrastovim
šumama i šikarama, svijetlim crnogoričnim šumama, na
rubovima šuma i šumskim proplancima. Na svojim stani-
štima javlja se pojedinačno na sjenovitim ili polusjenovitim
mjestima. Odgovaraju joj umjereno svježa, blago humo-
zna, rastresita, pjeskovita, vapnenačka i slabo kisela tla (pH
5,9-8,2), od nizinskih područja do početka subalpskoga
pojasa, do 1800 m nadmorske visine. Karakteristična je vr-
sta reda Quercetalia pubescentis, a stanište su joj i brdske
livade u sklopu zajednice Seslerietalia tenuifoliae.
Na popisu ugroženih vrsta – U Hrvatskoj je, primje-
rice, nalazimo u sloju prizemnoga rašća kao diferencijalnu
vrstu u panonskoj bukovo – jelovoj šumi (Abieti-Fagetum
pannonicum), gdje ima svoje značenje u flornom sastavu
ove zajednice. Na području Slavonskoga gorja pojavljuje se
u okolici Orahovice i Požege (Požeška gora, Papuk, Krndija),
a susrećemo je na području Samobora, Strahinjščice (ter-
mofilne hrastove šume i šikare), Delnica, Topuskog, na Pli-
tvičkim jezerima, Moslavačkoj gori, Medvednici, Ivanščici,
Risnjaku, Velebitu, Dinari, Plješivici. U primorskome pojasu
raste samo u okolici Senja. U Crvenoj knjizi vaskularne flo-
re Hrvatske na popisu je gotovo uzgroženih vrsta. Naime,
zbog lijepog, atraktivnog izgleda cvjetova beru je i uništa-
vaju šetači, izletnici i dr. pa se njena brojnost, uz promjene
u staništu, bitno smanjuje. Stoga je od srpnja 1972. godine
Zakonom o zaštiti prirode zaštićena na svim prirodnim sta-
ništima. U Europi je pod strogom zaštitom u okviru europ-
skih i nacionalnih zakona.
U Hrvatskoj crvenu naglavicu nalazimo
na području Medvednice, Hrvatskoga
zagorja, Slavonskoga gorja, Gorskoga
kotara, na Moslavačkoj gori, Plitvičkim
jezerima, Velebitu, Dinari, Plješivici i dr.
U primorskome pojasu raste samo u
okolici Senja.
Biljka s bijelim cvjetovima (Cephalantera rubra var. alba)
Piše: Zoran Timarac
Foto: Arhiva
lovstvo PREHRANA DIVLJAČI
Iako je jesen kada
treba početi s
prihranjivanjem
divljači još daleko,
hranu za divljač
treba već sada
pripremati. Dok
je lišće drveća,
grmlja i nekih
zeljastih biljaka još
mlado, vrijeme je
pripremanja lisnika.
Lisnik se kod nas
malo koristi, iako je
to hrana koju rado
jedu divlji preživači i
zečevi.
Ujedno je to hrana
koja je najbliža
prirodnoj u vrijeme
prihranjivanja i
sastoji se od biljaka,
koje divljač rado
jede.
Lisnik za prihranjivanje
Lisnik ima još veći značaj tamo gdje prevlada-
vaju monokulture u poljodjelstvu i šumarstvu.
Poznat je također zdravstveni, uključujući i
dijetetski učinak na divljač. Također, prihrana
divljači lisnikom utječe na smanjenje šteta od divljači.
Kao voluminozna hrana divljači, lisnik daje neop-
hodne komponente u procesu probave, a time dopri-
nosi njenom boljem zdravstvenom stanju. Za divlje
preživače važna je grubovlaknatost, sadržaj vode, mi-
kroelemenata i vitamina te razina i uzajamni odnos
makroelemenata u lisniku.
Za pripremanje lisnika treba općenito znati koje vr-
ste drveća i grmlja divljač rado jede. Još bolje je ako
postoje podatci istraživanja ili promatranja prehrane
divljači na nekom području. Dobro je doći i do poda-
taka iz šumarstva: na kojim vrstama drveća divljač naj-
češće čini štete.
Uopćeno se može reći da za pripremanje lisnika
može poslužiti više vrsta drvenastih biljaka: hrastovi,
vrbe, divlje voćke, jarebika, mukinja, brekinja, oskuru-
ša, klen, javor, trepetljika, topola, jasen, bukva, bazga,
bagrem, divlji kesten, breza, lijeska, malina, kupina itd.
Kao lisnik se mogu pripremiti i visoke zeljaste biljke
– kopriva i druge koje divljač rado jede. Dobar lisnik se
može dobiti i od grančica voćaka iz tzv. zelene rezidbe.
Pri tom treba paziti da nisu zatrovane pesticidima.
Kod pripremanja lisnika treba voditi računa o neko-
liko stvari. Potrebno je surađivati s vlasnicima ili uprav-
ljačima šuma kako se ne bi nanijela šteta šumskom
drveću. Zatim, treba štedjeti zimzelene vrste i one koje
nose plodove cijelu zimu. Među prve spadaju neke vr-
ste kupina, a među druge jarebika i neke njene rođake.
Za lisnik se režu mladi, sporedni, prolistali iz-bojci debljine grančica do 1 cm i dužine pola do jedan
metar. Jednostavniji način pripremanja lisnika je da se
mlada kopriva, kupina, malina ili druge relativno niske
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 27
drvenaste ili visoke zeljaste biljke pokose i zajedno suše
kao lisnik. Ako se suše na suncu kao sijeno, masa će biti
lošije kakvoće. Ukoliko se u takvom lisniku nađe i nešto
što divljač ne jede ili nerado jede, ona će si već izabrati
ono što joj odgovara.
Sušenje lisnika je važan i odgovoran posao, jer mlade
grančice i lišće krajem proljeća i u rano ljeto sadrže dosta
bjelančevina i puno vode, što je dobra podloga za razvoj
plijesni. A ako je lisnik i druga hrana pljesniva, ne valja je
davati divljači, jer je njena štetnost mnogo veća od sa-
mog izazivanja probavnih poremećaja.
Najbolje je obaviti sušenje u sušarama, za što mogu
poslužiti male sušare za duhan i drugi biljni materijal.
Ako ne može tako, lisnik se suši odignut iznad tla i bez
izravne sunčeve svjetlosti – u hladovini. To može biti pod
krovom, nadstrešnicom, ceradom ili tamnom plastikom,
pod sjenom stabala, ali ne na tavanu. Može se vezati po
nekoliko grančica zajedno tankim vrbovim grančicama,
slamom, uzicom od papira ili kudjelje, nikako ne plastič-
nom uzicom. Tako se može povješati na uže, žicu ili mot-
ku. Lisnik se može sušiti i u rasutom stanju na nekoj mreži
od žice ili drugog materijala ili na rešetkama od drvenog
ili drugog materijala.
Praktično je rješenje sušenje lisnika u hranilištu, osobito većem. Može se sušiti pod krovom hranilišta i
u jaslama. Prednost tog načina je da se lisnik pripremi i
uskladišti na licu mjesta pa se ne mora dopremati zimi u
teškim prometnim uvjetima. A kada treba, lisnik se samo
izloži u jasle hranilišta ili ako je već tamo, divljač će ga je-
sti kada joj to bude odgovaralo.
Lisnik se ne smije presušiti, tj. biti toliko suh da se lišće
kruni. Dobro pripremljeni lisnik se prepoznaje po prijat-
nom mirisu i zelenoj boji. Ne preporuča se prskanje lisni-
ka slanom vodom, jer će takav lisnik divljač rado jesti i
ako joj trenutno ne treba i kada je lošije kakvoće.
Lisnik treba uskladištiti pod krovom, ako je to mo-
guće, ali ne na tavanu i sličnom mjestu gdje je previše
vruće, jer će tada izgubiti na kakvoći. Može se i odmah
raznijeti u veća stacionarna hranilišta s dobrim kro-
vom. Lisnik se može spremiti i u stogove s pomičnim
krovom, a stogovi trebaju biti odignuti iznad tla za oče-
kivanu visinu snijega.
Dobro je pokriti lisnik sijenom, jer će ga ono sačuvati
od sušenja. Moguće ga je i pomiješati sa sijenom – sloj
lisnika, sloj sijena itd., a sijeno treba biti uokolo i odozgo.
U tom slučaju se može u smjesi izlagati divljači, što je jako
dobro. Ograđeni stog može biti i stalno hranilište divljači
koje se, kada je potrebno, dogradi.
Zbog značenja lisnika u prihranjivanju divljači i ne baš
laganog pripremanja i skladištenja te nemogućnosti pri-
premanja većih količina, treba ga dodavati ostaloj hrani
u tolikim količinama kako bi mogao biti stalni dodatak
tijekom cijelog perioda prihranjivanja, a posebno krajem
zime i početkom proljeća. Tada je važan i dijetetski uči-
nak lisnika za sprječavanje probavnih poremećaja kod
prelaska na zelenu pašu, što može imati za posljedicu
ugibanje i inače snažnih i zdravih grla divljih preživača.
Sličan učinak imaju i plodovi jarebike i njenih rođaka
i divljeg kestena. O tome treba voditi računa kod pripre-
manja lisnika.
Za prihranjivanje divljači s lisnikom je vezano i
pripremanje sijena, koje se isto može osigurati iz prirod-
nih izvora u šumi i uz nju ili s umjetnih livada u šumi ili uz
šumu. Od toga je dvostruka korist: dobije se hrana za pri-
hranjivanje i svježa zelena paša nakon kosidbe. Do sije-
na se može doći i košenjem sijena u mladim nasadima
šumskog drveća ili uz sadnice, što je dvostruka korist –
ne rabe se herbicidi, dobije se hrana za prihranu divljači i
svježa zelena paša.
Kosi se prema najznačajnijoj biljnoj vrsti. Trave se kose
pred klasanje do klasanja, a leptirnjače od pupanja do
početka cvjetanja.
Sušenjem iznad tla dobije se bolje sijeno nego suše-
njem na zemlji. To može biti na žici, užetu ili na napra-
vama od letava ili granatih motki (tako se može sušiti i
lisnik). Poželjno je da se sijeno poslije sušenja iznad tla
odmah skine. Skladištiti se može kao i lisnik, najpraktič-
nije u stogovima.
28 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
Piše Foto
Siniša Slavinićribolov ŠARANOMANIJA
Šaran, u svim
svojim oblicima,
nesumnjivo je
najpopularnija
sportska riba
nizinskih voda.
Nema tog ribolovca
na kontinentu koji
ponekad nije lovio
i ulovio – šarana.
U stvari, ribolov
šarana doživio je
posljednjih 50-
ak godina pravu
renesansu u Europi,
ali i šire. Prije svega
se to odnosi na tzv.
moderni šaranski
ribolov na kapitalne
primjerke širom
svijeta primjenom
odgovarajućeg
šaranaškog pribora;
paraboličnih
štapova, rola sa ili
bez baitrunnera,
cijelog čuda sistema
i mamaca na dlaci -
prvenstveno boila,
ali i raznog zrnjevlja
od kukuruza pa do
tigrovog oraščića.
U Španjolskoj ga rado love, ali ne i konzumiraju
Sve to uz obilje dodatnog pribora, rod podova,
smjesa za primamljivanje, šatora za višednev-
ni boravak na vodi. Uz ovaj ribolov stvorila se
jedna cijela specijalizirana ribolovna industrija
pribora i opreme, turističke ponude za odlaske na vode
na svim kontinentima svijeta, a sve s ciljem da se ulovi
kapitalni šaran, izmjeri, fotografira i potom pusti natrag
u vodu. Uz ovakav šaranolov razvila su se i specijalizira-
na natjecanja s iznimno bogatim (novčanim i materijal-
nim) nagradama, nacionalna prvenstva, razni turniri pa
sve do svjetskog prvenstva i svjetskih kupova.
No, postoji i druga sorta šaranolovaca. Ribolovaca
koji obilaze tzv. crapodrome, ribnjake i slične manje vo-
dene površine na kojima love šarane kilaše, dvokilaše
pa i veće, nekom od plovkaroških tehnika ili, što je če-
šće, lakim do srednje teškim dubinskim sustavima (bez
plovka) sa ili bez hranilice. S hranilicom sve više mladih
ribolovaca lovi veoma atraktivnom i kod nas sve pri-
sutnijom feeder tehnikom ribolova, finim, osjetljivim,
a snažnim priborom. Na ribnjacima šaran se plovkom
može loviti i direktašima i štekama (s gumom provuče-
nom u prva dva – tri segmenta štapa) te na većim povr-
šinama match tehnikom ili tzv. engleskom tehnikom s
vaglerima. U svim tim varijantama šaranolova najčešće
se kao mamac koristi kukuruz šećerac ili gujavica te
rjeđe razna tijesta. U plovkaroškim tehnikama čest ma-
mac je crv ili još bolje u kombinaciji sa zrnom kukuruza.
U kontinentalnom dijelu Hrvatske gotovo da nema
kraja gdje nema sličnih voda nastanjenih šaranom i
babuškom, na kojima se u ribolovu šarana rekreira na
tisuće ribolovaca. Takvim jezerima posebice obiluje
bjelovarski kraj. Ovdje je pedesetak jezera – ribnjaka
veličine od pola do šest hektara, u koja se intenzivno
svake godine puštaju šarani i druga riba. To su omilje-
ne destinacije lokalnih, ali i ribolovaca sa strane, pa i
inozemstva. Lovi se gotovo svim spomenutim tehnika-
ma, a glavni ulov su šarani teški od 1 do 3 kg. Ribolov
je uglavnom na tim vodama ograničen na dva do tri
štapa i pravo zadržavanja najviše do dva šarana po lov-
nom danu. Naplaćuje se i dnevna dozvola, ali užitak
takvog obiteljskog vikend ribolova je nemjerljiv.
Šaran je najpoznatija riba naših toplih nizinskih
voda. Po njemu je i niz ribljih vrsta dobio ime – ciprini-
di, a vode u kojima one žive – ciprinidne vode. Zahva-
ljujući Rimljanima raširen je po cijeloj Europi. Poznavao
ga je i Aristotel. Postojbina šarana je srednja Azija, pri-
toci Crnog mora. Danas je raširen po cijelom svijetu.
Zanimljivo je da ga u Americi i Australiji nisu previše
cijenili ni kao sportsku ribu (sve do nedavno), a ni kao
meso za jelo. Slično je i duž rijeke Ebro u Španjolskoj
gdje se razvio ribolovni turizam na soma, smuđa i šara-
na, gdje dolaze ribiči iz cijelog svijeta zbog obilja super
velikih riba koje žive u rijeci, ali lokalno stanovništvo ni
ne pomišlja da bi ga jelo. Gruba podjela šarana je na
pitome ili ribnjačke i divlje ili riječne, vretenaste. Divlji
je i zaštićen lovostajem od 1. 4. do 31. 5, dok „pitomi“
nije. Ribnjački – pitomi šaran može biti posut ljuskama
(veleljuskavi – cajler), može imati malo ljusaka (špigler),
a uzgojeni su i bez ljusaka.
Za ribolov šarana, uz odgovarajući pribor, veoma
je važna priprema mjesta za ribolov, odnosno prima-
mljivanje i navikavanje šarana na dolazak na lovnu
poziciju. Za spomenuti ribolov šarana na ribnjacima uz
primamljivanje mamcima – kukuruzom, peletama i bo-
ilama, za primamu se koriste i razne gotove smjese za
primamljivanje koje uglavnom nose oznaku „Carp“.
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 29
30 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
radni dan Sa šumom od samog početka
Jutro u rasadniku Brestje počinje radnim dogo-
vorom svih zaposlenika. Dogovoreno je koliko,
kojih i gdje će se sadnice vaditi. Nives Salopek,
dipl. inž. šum., rođena 1969. god. u Ogulinu,
gdje je praktično iskustvo stekla radeći kao revirnica,
ništa ne prepušta slučaju. Ona je upraviteljica (prva na
području UŠP Zagreb) ove radne jedinice, a iz odjela
proizvodnje dobila je raspored, prema kojem, u oba
rasadnika, treba povaditi dvogodišnje sadnice hrasta,
točnije 30 000 lužnjaka, 14 000 kitnjaka i jednogodiš-
nje sadnice poljskoga jasena, njih 18 000. Sve je spre-
mno – zemlja je izorana, istanjurana, isfrezana, prihra-
njena mineralnim gnojivima, a potom zasijana u jesen
prošle godine.
Jutros traktorist, Zlatko Pandek pažljivo vodi stroj
preko pravilnih petorednih linija. Vadilica je priključak
koji se pri radu neugodno trese i zato Zlatku nije lako
provoditi vrijeme na traktoru. Između rešetki vadilice
iz tla izranjaju povađene sadnice. Ilija Grgić i Alojz Jo-
zić prate traktor, uzimaju podjednako duge sadnice
i tako ih klasiraju u snopove koje zatim vežu. I radni-
ci imaju težak posao, bilo da okopavaju, klasiraju ili
obrezuju jer to neminovno podrazumjeva pognut po-
ložaj. Povremeno im radove prekine neki kupac pa se
sa štihačama zapute u dio s ukrasnim biljkama. Oni ne
samo da brzo i vješto vade sadnice, nego su i sposob-
ni odgovarati na praktična pitanja vezana uz sadnju,
gnojidbu i udaljenost između biljaka, što nadgleda i
spremno im pomaže poslovođa Marko Tramišak.
Danas je tu i kolegica Inga Mamić iz Uprave, stručna suradnica za rasadničarsku proizvodnju i sje-
menarstvo, a u ranim popodnevnim satima stižu i rad-
U RASADNIKU
nici iz radne jedi-
nice Hortikultura.
Upraviteljica im
je pokazala gdje
se nalaze pripre-
mljene sadnice:
grmovi tuja, forzi-
cija, lovor-višnje,
mlado stabalce
crvenoga hrasta
i dr. Ljudi iz Hor-
tikulture došli su
zato da radinci u
rasadnicima ne
prekidaju svoj
posao, a povod
zbog kojega su tu je obilježavnje Svjetskoga dan za-
štite šuma. Biljke natovarene u otvoreni kamiončić po-
klon su dječjem vrtiću „Petar Pan“ u naselju Črnome-
rec. Odabrala ih je upraviteljica poštujući želje osoblja
vrtića. Salopek i Mamić osobnim automobilom kreću
za kamiončićem. Putem razgovaraju o tome kako je
broj isporučenih sadnica manji nego ikada. Vremena
su se promjenila na gore i šumarije ih više nisu u sta-
nju otkupljivati i zato još uvijek stoje na parcelama.
Izrazile su veliko nezadovoljstvo i razočaranje takvim
stanjem. Štošta se promjenilo. Tako se, npr. u slučaju
potrebe, odnosno većeg opsega radova, kao što su
okopavanje, plijevljenje i vađenje sadnica, danas više
ne uzimaju radnici preko Ugovora o djelu, nego se ras-
pisuje javni natječaj na godinu dana, na koji se javljaju
poduzetnici, ali to se radi samo kada je riječ o doista
Piše: Marija Glavaš
Foto: Ivana Baniček
Radna jedinica Rasadnik Zagreb u svome sastavu ima dva rasadnika: Brestje (9,60 ha) na području grada Sesvete i Lukavec (13,03 ha) u istoimenome turopoljskom selu. U Brestju je po prilici polovina površine rezervirana za proizvodnju ukrasnih sadnica, a u Lukavcu 1 ha. Rasadnici su opremljeni svom potrebnom mehanizacijom. Šumski dio proizvodi hrast lužnjak, kitnjak, poljski jasen, običnu bukvu i divlju trešnju, a hortikulturni: više vrsta smreka, brezu, grab, borovice, lovor – višnje, razne javore, brezu, crveni hrast, grab, tuje, suručice, dunjarice, forzicije i dr. Te biljke, predviđene za maloprodaju većinom se uzgajaju u matičnjacima, iz ožiljenica. Brestje k tome raspolaže s 200 m2 plastenika i kontejnerištem od 500 m2.
Nives Salopek, dipl. inž. šum.
Rasadnik Brestje
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 31
velikim podhvatima; u pravilu u pomoć u ljudstvu do-
lazi iz drugih šumarija unutar Uprave, baš kao danas. U
razgovoru su se kolegice dotaknule ljudi iz kaznionice
Lipovica nadomak Popovače. Unutar toga kompleksa
nalazi se komad zemljišta od 1,50 ha na komu kažnje-
nici, prema naputcima Rasadnika Zagreb održavaju
božićna drvca. To je jedan od načina rehabilitacije kori-
snika Lipovice u kome sudjeluje naše poduzeće.
U priči o radnoj svakodnevici Salopek je kazala kako
joj je lakše od kada su rasadnici izdvojeni u samostalnu
radna jedinicu, jer je na taj način uspostavljena bolja
povezanost i komunikacija između dva rasadnika, a i
lakše je kada je tu netko s kime može podjeliti istovjet-
ne probleme.
Od lijepog vremena, koje ih je poslužilo toga dana, ljepša su bila samo vrtićka djeca prepuna pitanja.
Mališani su znatiželjno slijedili radnike u stopu i pratili
sve što ovi rade, a imali su priliku vidjeti kako se sadi
mlado stablo crvenoga hrasta s biorazgradivom jute-
nom zaštitom oko korijena, kako su uz njega privezali
dugi kolac pa kako se od tuja radi živica i štošta drugo.
Osoblju vrtića je ukazano na važnost zalijevanja biljaka.
Kada je napravila raspored gdje će koja sadnica biti po-
sađena, Salopek se otputila u Lukavec, kamo odlazi naj-
manje dva puta tjedno u kontrolu ili u slučaju hitnosti.
Na putu nije mogla ne sjetiti se nedovršenog projekta
navodnjavanja i odvodnje započetoga prije dvije go-
dine. Do sada je uz visoku žičanu ogradu na zapadnoj
strani rasadnika prokopan glavni kanal, postavljeno je
dvanaest šahtova – sakupljača te crpna stanica. Naža-
lost, sve je to još daleko od konačnog rješenja. Izvršena
je tek trećina projekta i to samo dio odvodnje, a što se
tiče navodnjavanja godinama se dovinjavaju na svako-
jake načine i u jednom i u drugom rasadniku. Najgore je
ljeti za sušnih dana, kada da ne bi šokirali biljke moraju
zaljevati u rano jutro ili navečer (van radnoga vremena),
a jedna cisterna je dosatatna za svega nekoliko parce-
la, što znači da nedostaje vode i vremena. Problem ko-
načnog izvršenja ovoga projekta su, naravno, novčana
sredstva, koja bi još trebalo uložiti.
U Lukavcu je dočekuje tehničar Damir Brebrić koji
isti uspješno vodi već desetljećima. Dogovaraju na-
bavu herbicida za buduću zaštitu od korova, jer će se,
oboje su posve svjesni, nepoželjne zeljanice vrlo brzo
pojaviti. Kao i u Sesvetama sve izgleda čisto i uredno i
ovdje je zemlja pripremljena na isti način. Iskusni stro-
jar, Mladen Vlahović ,besprijekorno odrađuje sve što se
tiče mehanizacije u rasadniku. Na samim parcelama je
troje radnika. Marijana Božić, Ljubica Zubec i Stjepan
Huzjak pripremaju sadnice hrasta tako što orezuju su-
višne grančice i na taj način formiraju buduće krošnje. I
njima nedostaje jedna osoba. Požrtvovna predradnica
Jana Meštrović također je na bolovanju. Kada Mladen
počne vaditi sadnice obrezat će i korijenje, baš kao što
to rade u Brestju.
Usprkos svim problemima s kojima su upraviteljica
Nives Salopek i njezini najbliži suradnici svakodnevo
suočeni, oni imaju privilegiju sudjelovati u podizanju
budućih šuma, promatrati stvaranje novih stabala. Oni
su ti koji osiguravaju obnovu, pošumljavanje ili popu-
njavanje sastojina – čuvari naših šuma.
Rasadnik Lukavec Kaznionica Lipovica
Sadnja tuja u vrtiću Petar Pan
Proljetnice na poštanskim markama
filatelija VISIBABA, JAGLAC I ŠAFRAN
Medvjeđi luk ili srijemuš je šumska trajnica rasprostranjena od ravnica pa do 1900 mnv, po sjenovitim i vlažnim bjelogoričnim šumama. U bukovim šumama često čini čitave tepihe.
Piše: Marija Glavaš
Foto: Arhiva
I ove poštanske marke prati prigodni prospekt
koji opisuje ulogu i značenje motiva na marka-
ma. Dr. sc. Sanja Kovačić, stručna suradnica u
Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta u Zagrebu, autorica teksta o proljetnicama
na poštanskim markama RH između ostalog piše:
„Visibaba raste u listopadnim, mješovitim i vazda-
zelenim šumama diljem Europe, od poplavnih nizina
do pretplaninskog područja, a pogoduju joj svježa,
hranjiva i rahla tla. Danas se smatra i da je čudesna
biljka iz Homerove Odiseje bila upravo visibaba. Li-
stovi jaglaca bogat su izvor vitamina C: mogu se je-
sti i sirovi, ali su neukusni zbog sadržaja saponozida.
Cvjetovi se dodaju kao ukras salatama, a od ušeće-
renih i fermentiranih cvjetova dobiva se „jaglačevo
vino“. Čaj od korijena običnog jaglaca blag je seda-
tiv uspješan u liječenju glavobolje, a uljem jaglaca
liječe se kožne ozljede i opekline. Proljetni šafran
nastanjuje svijetle šume i šikare, travnjake i voćnja-
ke, od nizina pa sve do planinskih područja zemalja
oko Sredozemlja u širem smislu. Već je stoljećima
„šafran“ (prema staroperzijskom za’faran, žuta boja
šafrana) sinonim za cijenjeni i skupi začin koji se do-
Najraniji vjesnici proljeća od sredine ožujka rese tisuće razglednica i pisama koje svakodnevno putuju Hrvatskom i svijetom. Svaka marka različite nominale (visibaba – 1,60 kn, obični jaglac – 3,10 kn i proljetni šafran 4,60 kn) je izdana u arcima od 20 maraka i karnetima od 10 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC) te tri maksimum karte. Naklada maraka je 200 tisuća po motivu, od toga 50 tisuća u karnetima.
Piše Foto
Ivo Aščić
biva od narančastih njuški tučaka jedne druge vrste
šafrana (Crocus sativus) koji cvjeta ujesen. Ta je vrsta
šafrana posve nepoznata u prirodi i danas se uzga-
ja u mnogim zemljama. Čisti šafran nekad se plaćao
zlatom, a i danas je najskuplji začin u svijetu: njego-
va se cijena kreće do 15 eura po gramu“.
Marke s motivima proljetnica kakve su na no-
vim hrvatskim markama izdale su do sada brojne
poznate poštanske uprave. Jedna od njih koja se po-
sebno ističe je poštanska uprava Ujedinjenih naroda
(eng. United Nations Postal Administration - UNPA)
koja temeljem konvencije Svjetske poštanske unije
(specijalizirana agencija UN-a) ima pravo izdavati
poštanske marke. Ona izdaje marke u različitim va-
lutama (američki dolar, euro i švicarski franak) u tri
različita ureda u New Yorku, Beču i Ženevi. Tako je
2010. godine u Ženevi izdala seriju poštanskih ma-
raka na temu ugrožene biljne vrste i onu s motivom
visibabe. Zbog posebnog statusa ovog izdavača po-
štanskih maraka, ali i radi globalnih tema na marka-
ma, većina izdanja UN-a se vrlo brzo rasproda. Rijetki
su filatelisti koji ne sakupljaju UN-ove marke ili nji-
hove filatelističke proizvode.
Provjera sigurnosno-tehničkih elemenata prije tiska
32 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
Da su i hrvatske poštanske marke na temu fl ore
vrlo tražene od fi latelista potvrđuje i podatak da je većina
serija poštanskih maraka (hrvatska perunika i Vizijanijev
mrazovac iz 1994., Istarski zvončić i Dubrovačka zečica
iz 1996., gljive: blagva, čunjasti smrčak i rujnica iz 1998.,
hrastovi lužnjak, kitnjak i crnika iz 2002., ljekovito bilje:
pasja ruža, mirisna i paprena metvica iz 2004.) poodavno
rasprodana. Razlog tomu je zanimljivost teme i motiva,
ali isto tako njihova svakodnevna uporaba u poštanskom
prometu. Prema zadnjim izdanim fi latelističkim katalozi-
ma ove marke se procjenjuju često puta i nekoliko puta
više od nominalne cijene.
Kakva će biti daljnja sudbina zaštićenih proljetnica s
poštanskih maraka ovisiti će prije svega o osviještenosti
ljudi, ali i o samoj primjeni zakona i podzakonskih akata
koji su doneseni radi očuvanja biološke raznolikosti. Po-
štanske marke kao edukativno-promidžbeni medij samo
su jedan od načina kojima se skreće šira javnost na bo-
gatstvo, ali i ugroženost biljnih vrsta.
Omotnica prvog dana (FDC) s proljetnicama Karnet s poštanskom markom fl ora (visibaba) Maksimum karta hrvatska fl ora –
proljetnice (šafran)
UN-ova visibaba iz 2010. godine
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 33 BROJROJROJROJ 185 185 l SVISVIBANJBANJ 2012001122. 2.22 HRHRRVRVRVVVVVRR ATATTTSSSA SA KKKKKE E ŠŠŠUŠUŠUUUUMMMŠ EEE 3333 3
Jedno je od najstarijih stabala u svijetu, postoje
dokazi da je raslo u tercijaru i to na području sje-
verne Afrike, ali i južne Europe. Naraste u visinu
od osam do deset metara, može doživjeti starost
od 150 do 200 godina. Raste na nadmorskoj visini i do
1500 metara. Stablo je trnovito sa kvrgavim deblom.
Listovi su mali, dugi od 2 do 4 cm, ovalni sa zaobljenim
vrhom. Cvjeta u travnju, malim cvjetovima s pet žu-
to-zelenih latica. Plod je jajolikog oblika, dugačak od
1,5 cm, širok 3 cm, pokrit debelom gorkom korom. U
središtu ploda je vrlo tvrd orah koji sadrži od jedne do
tri male sjemenke bogate uljem. Plodovi sazrijevaju u
lipnju i srpnju, potrebno je gotovo godinu dana da bi
sazreli. U korijenju se skladišti puno vode, što je dobro
za biljke koje rastu u pustinjskim područjima, a zbog
dugačkog korijenja sprječava i eroziju tla.
Osim u kulinarstvu, u berberskoj kulturi koristi se za ogrjev, ispašu stoke, ali i dobivanje vrlo kvali-
tetnog ulja koje se koristi u kozmetičke i zdravstvene
svrhe.
Pravo na sakupljanje plodova regulirano je zako-
nom i plemenskim tradicijama Berbera. Potrebno je
oko 15 sati rada da bi se sakupilo oko 100 kg svježih
plodova iz kojih se dobije oko jedna litra arganovog
ulja.
U njegovoj proizvodnji na tradicionalan način su-
djeluju samo žene. Najzahtjevnija radnja proizvodnje
ulja je razbijanje jezgre oraha uz pomoć dva kamena.
Argan (Argania spinosa) endemsko je stablo koje raste u polupustinjskoj dolini Sous u jugozapadnom Maroku
te regiji Tindouf u Alžiru. Danas šume argana zauzimaju površinu od 900.000 ha, pod posebnom su zaštitom
UNESCO-a. U posljednjih stotinjak godina površina na kojoj je raslo ovo drvo smanjena je prvenstveno
zbog korištenja drva u vidu ogrijeva, ispaše, sječe zbog potreba za poljoprivrednim površinama. Nazivaju
ga i drvom života zbog blagotvornog djelovanja na zdravlje ljudi, ali je i simbol izdržljivosti jer podnosi vrlo
visoke temperature. Ako odumre i poslije sedam godina može se vratiti u život.
Piše: Vesna Pleše
Foto: Arhivaegzotično drveće
Sjemenke se izdvajaju te blago preprže (u suvremenoj
proizvodnji za kozmetičku industriju najkvalitetnija su
ulja od neprženih sjemenki). Prepržene sjemenke se
melju u pastu uz dodatak malo vode u kamenim pre-
šama. Dobivena pasta se ručno cijedi te se na taj način
odvija ekstrakcija biljnog ulja. Smeđa pasta poznata
je i pod nazivom amlou. Amlou se zaslađen servira za
doručak i jede se kao namaz na kruhu, a drvo i olupina
oraščića kao ogrjev. Arganovo ulje se koristi u kulinar-
stvu, ali se oraščići prije upotrebe prže. Iako je ovo ulje
bilo poznato već Feničanima, prvi ga spominje egipat-
ski liječnik Ali Ibn Radounae, a posebnu važnost dobi-
va na međunarodnom sajmu u Parizu 1786.
U kozmetičke svrhe koristi se isključivo nerafi ni-
rano i neprženo arganovo ulje. Sadrži velike količine
nezasićenih masnih kiselina uključujući i oleinsku i
linoleinsku kiselinu. Osobito je učinkovito kod kožnih
infekcija i upala, za njegu masne kože, prevenciju strija
u vrijeme trudnoće, kod tretmana psorijaze i ekcema,
za njegu osjetljive kože... Pola litre arganovog ulja viso-
ke kakvoće košta oko 200 do 250 eura. Vrlo je traženo i
u Europi, može se kupiti u specijaliziranim prodavaoni-
cama hrane i kozmetike.
U Maroku je arganovo drvo poznato i pod nazivom
„kozje drvo“, obzirom da koze vole brstiti lišće i plodo-
ve. Nije rijetkost vidjeti kozu na vrhu drveta u vrijeme
brsta. Prije berbe stada koza moraju se čuvati dalje od
nasada, da se ne bi napravila šteta i uništili plodovi.
Simbol života i izdržljivostiARGAN DRVO
Pustinja s argan stablima
Plodovi argana
34 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
U ovim proljetnim danima nije samo priroda ogrnuta zelenim. Green IT ili zeleno računarstvo postaje temom koja se sve više spominje u medijima, a koncept očuvanja okoliša i uštede energije kroz efi kasnu informatičku infrastrukturu nastoje promovirati gotovo svi dobavljači IT opreme i usluga. S porastom cijene energije te naglim povećanjem utroška energije, vezanim uz IT, zeleno računarstvo postaje sve interesantnije.
Piše:
mr. sc. Ninoslav Plešeinformatika GREEN IT
Zeleno računarstvo
Zeleno računarstvo odnosi se na održivo računar-
stvo, odnosno informacijsko – komunikacijske
tehnologije, istraživanje i razvoj, proizvodnju,
uporabu te „umirovljenje“ računala, poslužitelja
(servera) i drugih povezanih sustava kao što su primje-
rice monitori, pisači, uređaji za pohranu i umrežavanje
i brojni komunikacijski sustavi, na način da minimalno
utječu na okoliš.
Murugesan definira zeleno računarstvo kao “istraživa-
nja i prakse projektiranja, proizvodnje, korištenja i odla-
ganja računala, poslužitelja i računalnih periferija, mrež-
nih i komunikacijski sustava – djelotvorno i učinkovito
uz minimalan ili nikakav utjecaj na okoliš.” Istraživanje
se nastavlja u ključnim područjima kao što je korištenje
računala na najbolji energetsko učinkovit način, dizajni-
ranjem algoritama i sustava povezanih računalnih teh-
nologija. Cilj zelenog računarstva je i smanjenje uporabe
štetnih materijala, povećanje energetske učinkovitosti
tijekom životnog vijeka uređaja te omogućavanje što vi-
šeg postotka reciklaže korištenih materijala.
Kako raste društvena svijest o potrebi oču-vanja okoliša rastu i zahtjevi regulatora, nevladinih
udruga, investitora, kupaca pa i samih zaposlenika pre-
ma tvrtkama da se odgovorno odnose prema okolišu
i usklade svoje poslovanje sa suvremenim ekološkim
standardima. Tvrtke koje ne posluju na razini društvene
svijesti o očuvanju okoliša riskiraju svoj ugled, što može
imati dalekosežne posljedice. S druge strane, ulažući u
zelene inicijative tvrtke mogu značajno poboljšati svoj
image i osigurati dugoročnu poslovnu korist.
Primjerice, samo podatkovni centri (sistemske sobe)
troše barem deset puta više energije po kvadratnom me-
tru od uredskih prostora, s tim da se potrošnja energije
u podatkovnim centrima udvostručuje svakih 5 godina!
U većini svjetskih podatkovnih centara, preko 60 posto
energije podatkovnog centra troši se na hlađenje IT
opreme. Uskoro će u životnom vijeku poslužitelja više
koštati njegovo napajanje i hlađenje od same cijene tog
poslužitelja. Upravo stoga današnja istraživanja pokazu-
ju da je najvažniji razlog za pokretanje Green IT inicijative
– cijena energije. Poglavito u vrijeme krize, poput trenut-
ne, tri su glavna razloga za investicije u IT infrastrukturu:
povećanje efikasnosti, kontrola i smanjenje troškova te
poboljšanje razine usluge.
Ako tvrtke žele i dalje dobro poslovati, nužno
je promijeniti način korištenja električne energije. Samo
racionalnim korištenjem električne energije u podatkov-
nim centrima moglo bi se, kako se procjenjuje, uštedjeti
čak 50 do 60 posto energije. Uštede električne energije
mogu imati dalekosežan učinak – donose financijsku do-
bit za IT operatere i klijente, a istovremeno planeti daju
nužno potreban odušak od zagađivanja.
Imajući na umu da računala i elektronički uređaji, u
rasponu od pametnih telefona do poslužitelja, troše sve
veće količine energije, računalni su znanstvenici razvili
interes za reduciranje ovakve potrošnje ne samo modi-
ficirajući hardver, već su fokus prebacili i na operativne
sustave i energetski efikasan softver u namjeri da ener-
getske parametre učine sastavnim dijelom programskog
koda.
Promjene na toj razini dopuštaju i potiču programe-
re implementirati vlastite “zelene” projekte izravno u
razvoj softvera. Energetski učinkovita rješenja na razini
programskih jezika također uživaju visok stupanj neo-
visnosti pojedine platforme, što znači da mogu utjecati
na niz usluga, od telefona do poslužitelja. Cjelokupna je
platforma u ovome slučaju, relativno nova, stoga je teško
reći kojom će brzinom industrija reagirati na razvoj ener-
getski učinkovitih jezika.
Nove tehnologije poput računarstva u oblaku, zele-
nog računarstva i društvenih mreža u svakom slučaju
nude nove mogućnosti mnogim poduzećima, od malih
i inovativnih pa sve do velikih korporacija, otvarajući im
nove perspektive i mogućnost da smanjenjem troškova
energije doprinesu vlastitoj učinkovitosti, ali i održivom
razvoju.
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 35
No da bi do tamo došli trebali smo proći
dio Belizea po imenu Cayo, koji nam se
činio zanimljivim. Brodom smo krenuli
do Belize Cityja koji spada među najruž-
nije gradove na planeti. Turističkih atrakcija gotovo
da i nema, stopa kriminala je alarmantno visoka, a
nakon uragana Hattie koji je prepolovio Caye Caul-
ker te gotovo uništio Belize City, ostao je i bez titule
glavnoga grada, koja je pripala malenom gradiću u
unutrašnjosti, Belmopanu. No na 2 i pol sata vožnje
busom nalazi se gradić San Ignacio, smješten tik uz
granicu s Guatemalom koji predstavlja administra-
tivno sjedište pokrajine Cayo, a u njegovoj blizini
brojne su atrakcije.
Sama pokrajina Cayo vrlo je zanimljiva jer ju lo-
kalno stanovništvo smatra hraniteljicom Belizea
zbog velikog broja farmi koje se nalaze okružene
tropskim šumama. Nama šumarima svakako su naj-
zanimljivije plantaže mahagonija, koje su uglavnom
u rukama njemačkih doseljenika, za razliku od po-
ljoprivrednih farmi koje uglavnom drže Menoniti,
pripadnici vjerskih zajednica nalik Amišima u SAD-u.
Između brojnih farmi nalaze se ostatci mayanskih
ruševina, brojni parkovi prirode, te špilje koje su
Maye koristile za obrede pokapanja mrtvih.
El Peten je sjeverni dio Guatemale koji se razlikuje od ostatka zemlje, prvenstveno po tome što je okrenut turizmu, što znači da je i sigurnost na puno većoj razini. I ovdje su Maye ostavile svoga traga pa su tako najveće turističke atrakcije Tikal, nacionalni park sa izvrsno očuvanim ruševinama drevne civilizacije smještene usred džungle te Flores, gradić smješten na otoku jezera Peten Itza koji nevjerojatno podsjeća na naše mediteranske gradiće.
Piše Foto
Goran Vincencputopis
Na samoj granici nalazi se arheološko nalazište
Xunantunich, što u prijevodu sa jezika Maya znači
Kamena dama. Ime je novijeg datuma, a odnosi se
na događaj iz 1892. godine kada je nekoliko posjeti-
telja svjedočilo ukazanju duha žene u bijeloj haljini
sa plamenim očima kako stoji na stepenicama El Ca-
stilla, druge najveće piramide u Belizeu. Navodno je
kamena dama pogledala prisutne svojim vatrenim
očima te utekla u unutrašnjost piramide kroz kame-
ni zid. Događaj se idućih godina ponovio nekoliko
puta, što je za praznovjerno lokalno stanovništvo
bilo dovoljno da lokalitetu nadjenu prigodno ime.
Flores je grad – otok na jezeru Peten Itza, smješten
usred povijesne pokrajine El Peten u čijim se džunglama
kriju brojni mayanski spomenici. Sam gradić podsjeća
na naše istarske gradove poput Rovinja ili Poreča, sa
brojnim šarenim uskim uličicama, pansionima, suvenir-
nicama, restoranima i kafićima, a položaj na jezeru daje
mu opušteni štih kojeg cijene turisti, zbog čega je postao
izvrsna baza za istraživanje okolice.
A u okolici ima svega. Blizu je El Mirador, vjerojat-
no najzanimljiviji mayanski grad uopće, no do njega
mogu samo najhrabriji, s obzirom da je potrebno
pet dana pješačiti kroz džunglu sa mačetom u ruci,
Gradovi u šumiPUTEVIMA MAYA
Ulice San Ignacia u Belizeu
Na tržnici u Santa Eleni
Ulica u Floresu
36 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
kako bi se vidjelo to čudo. Puno pristupačniji je Ti-
kal koji čini prsten od triju najznačajnijih mayanskih
gradova, u kojem su još Chitzen Itza i Palenque u
Meksiku. Tikal se nalazi u istoimenom nacionalnom
parku okružen džunglom, što daje mjestu specifič-
nu atmosferu i osjećaj kakve su imali prvi istraživači
kada su ugledali ovaj lokalitet. Preporučen nam je
ranojutarnji obilazak, prvenstveno zbog spektaku-
larnog izlaska sunca ali i zbog izbjegavanja velikog
broja turista. Prvi razlog na žalost nismo iskoristili
zbog magle koja je to jutro prekrila Tikal te sakrila
sunce, dok je drugi bio i više nego koristan. Naime
životinje iz šume su itekako aktivne pred zoru, tako
da smo vidjeli nekoliko vrsta majmuna, paunove, ta-
rantule, kolibriće, papige raznih boja te koati, živo-
tinju sličnu rakunu. Jaguare koji su česti u šumama
Guatemale nismo vidjeli, no po pričama lokalnog
stanovništva to i nije tako loše, jer mnogi jaguara
vide samo jednom.
Baš zbog velike zabačenosti grad se uspio spasiti
pljački i rušenja španjolskih osvajača koja su nemi-
novna za ovakve lokalitete. Osnovan u 4. st. pr. Kr.,
svoje zlatno doba doživio je između 200. i 900. go-
dine poslije Krista kada je dominirao među ostalim
Drevni Tikal u džungli
Glavni trg u Tikalu
državama gradovima u okolici. Na vrhuncu moći
brojao je 90.000 žitelja, no kao i većina gradova ci-
vilizacije Maya, krajem 9. st. počeo je propadati. Ra-
zlog tomu vjerojatno su klimatske promjene koje su
donijele sušna razdoblja, što je na osjetljivom Yuka-
tanskom tlu itekako utjecalo na manjak vode, a sa-
mim time i manjak hrane.
Danas je Tikal jedno od najzačajnijih turističkih
atrakcija Guatemale te jedno od povijesno najzna-
čajnijih mayanskih spomenika kulture.
Iz Floresa je teško dobiti bilo kakvu predodžbu o živo-
tu ljudi u Guatemali. No zato je Santa Elena vrlo blizu i oti-
ći tamo na tržni dan je odlična zabava koju ne bi trebalo
propustiti. Na velikoj tržnici prodaje se doslovno sve, od
poljoprivrednih proizvoda do plastičnih igračaka Made
in PRC. Neasfaltirane ulice daju posebni štih atmosferi, a
buka od agregata te mirisi pečenja i kave koji se okolo
šire odaju dojam zemlje Latinske Amerike kakvu smo
imali iz američkih filmova 80-ih godina.
Povratak je uslijedio avionom preko Corozala
u Belizeu, natrag do Cancuna u Mexicu. Današnje
Maye pokazali su se kao izvrsni domaćini, koji vješto
prodaju svoju kulturu strancima, ponajprije Ameri-
kancima. I za kraj, još samo jedan detalj. Kada Maya-
ma spomenete njihov kalendar, samo se nasmiju i
odmahnu rukom. Tko još danas vjeruje u mitove?
Piramida u Xunantunichu
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 37
Budući da Hrvatska s jedne strane obiluje
gustim i raznolikim šumskim pokrovom, a s
druge bogatom tradicijskom kulturom, nije
čudo da se u Hrvatskoj još i danas znaju pri-
povijedati priče o nadnaravnim susretima koji su se
dogodili upravo u šumi. Najraširenije su, dakako, priče
o vilama. Već je Ivan Kukuljević pisao o brojnim vjero-
vanjima u vile davne 1859. godine dijeleći ih u tri ve-
like skupine. One nebeske uvijek su dobre, zemljane
će uvijek čovjeku nastojati napakostiti, a najbrojnije,
one šumske, prema čovjeku se odnose kako i sam čo-
vjek prema njima. Stoga, ako tkogod u šumi susretne
vilu, ona će mu podariti snagu, sreću i bogatstvo ili ga
oslijepiti, učiniti hromim i bolesnim, već ovisno o nje-
govom ponašanju.
Ono što nitko ne bi trebalo učini pri susretu s vilama
jest prekinuti ih u njihovim noćnim plesovima jer tada
ta bića, koja izgledaju kao prekrasne djevojke dugih,
plavih kosa, odmah nestanu i kasnije se osvećuju stran-
cu koji im je zasmetao u njihovim radostima. Pri susretu
s vilama nije preporučljivo gledati u njihove noge koje
vile skrivaju dugačkim bijelim haljama. Tomu je razlog
predaja prema kojoj je Bog vilama stopala pretvorio u
magareća kopita ili ovčje i kozje papke jer su se navod-
no prečesto hvastale svojim neizmjernom ljepotom pa
i danas skrivaju tu svoju deformaciju spremne na osve-
tu svakom tko im se zbog toga ruga.
Nerijetko ljudi još i danas spominju da su im vile iz
štala ukrale ponajbolje konje te su ih jahale cijelu noć.
Ujutro su ih vraćale znojne i umorne, ali su za naknadu
konjima isplele grive sitnim pletenicama. Često bi vile
otele i maleno dijete s ruba šume te ga pretvorile u
vilenjaka – osobu koja bi se jednog dana vratila u selo
i imala sposobnost nadnaravnog liječenja. Gradile su
i svoje gradove, stvarale junake, ženile se smrtnicima
(često s lošim ishodom), podučavale siromašne, ali su
danas gotovo sasvim iščezle. Razlog su tomu bičevi,
Sve veća popularnost hrvatskih mitova i legendi koje nam danas prezentiraju brojni festivali poput Legendfesta u istarskom Pićanu, nameću nam potrebu da kratko razmotrimo povezanost šume i hrvatske mitologije. Iako na prvi spomen šume čovjek odmah pomisli na čist zrak, divljinu ili bogatstvo fl ore i faune, treba spomenuti da su šume tijekom povijesti bile i inspiracijom tvorcima brojnih predaja o tajanstvenim mitskim bićima. Zasigurno će to biti jasnije onima koji su se zatekli u gustoj šumi bez označenih putova ili onima koji šumu nisu stigli napustiti za sunčevog sjaja. Strah, nelagoda i neizvjesnost tada mogu prizvati neobična bića starih tradicijskih vjerovanja koja će katkada čovjeku pomoći ili mu pak prouzročiti velike nevolje.
Piše: dr. sc. Luka Šešo
Ilustracije: Nenad PantićkulturaMitska bića hrvatskih
LEGENDE
psovke, pucnjevi i buka koju stvaraju strojevi i ljudi
modernog doba. Zbog njih su se vile odselile u neke
druge dijelove gdje u strepnji čekaju svoj konačni kraj.
U šumi ne bi bilo dobro sresti niti orka koji se često
opisuje kao viloviti konj koji se može pretvoriti i u dru-
ge životinje poput psa, kozlića, miša, ovce. Vjeruje se da
se orko izleže iz kokošjeg izmeta koji sedam godina nije
prekopan te da ga je Bog prokleo zbog opačine. Čovjeku
koji hoda noću šumom, a najčešće umornom putniku,
provlači se među noge i s njim na leđima počne letjeti po
mraku. Na orkovim leđima čovjek se opusti, zaspi ili mu
se pak pomuti pamet da ne zna za sebe. Tako obamrlog
putnika orko lako odvede u neželjenu stranu te ga zbaci
sa sebe u neki nerodni kraj, pustinju ili ga ostavi da visi na
grani. Još opasnije je ako jahač ostane na orkovim leđima
sve do jutra, jer kada zakukuriče pijetao orko nestane, a
nesretni jahač strmoglavi se na zemlju. Orka se navod-
no može zauzdati samo koncem od janjeće vune ili kru-
nicom, a onaj koji to uspije postaje i sam vilovit, može
upravljati orkom te ga jahati nebom kamo god poželi, ali
samo do zore kada sva čarolija nestane.
U šumi se ponekad može sresti i malika zvanog
još i macić i macmolić, koji se najčešće javlja u liku nikad
odraslog djeteta, odnosno patuljka s crvenom kapicom
na glavi. Kao i većina drugih nadnaravnih bića može se
preobraziti u životinju, a najčešće u janjca, kozlića koji
govori, magarca, psa, mačku, svinju ili zeca. Vjeruje se da
je malik demon brda, šuma, polja ili duša nekrštenog, po-
bačenog, umorenog djeteta, a katkad čak i sam vrag. Po
svojem djelovanju malik je ambivalentno biće. Čovjeku
čini i dobro i zlo, odnosno vjeruje se da je malik zaslužan
za dobar ulov ribe te da onome koji mu uspije ukrasti cr-
venu kapicu donosi sreću. S druge strane malik je odgo-
voran za niz loših djela kojima šteti čovjeku. Krade i skriva
stoku te je vraća nakon nekoliko dana, ali stoka više ne
može davati mlijeko. Grize i tuče ljude, čini djecu bole-
Malik
Štriga
38 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
šuma
snom, šteti dječjim pelenama pa djeca plaču. Preko noći
ruši kuće u izgradnji, trči i pleše oko kuće i ne dozvoljava
ljudima spavati. Međutim, ljudi ga ne smatraju velikom
štetočinom, nego često ističu kako im je baš malik, pre-
tvoren u neku životinju, pomogao na putu kući. Tako se
navodno dogodilo i nekom istarskom pastiru Andri koji
je čuvajući ovce obolio i nije više mogao hodati pa se sjeo
ispod stabla zazivajući u pomoć. Ubrzo je čuo kako mu
netko uzvraća i odazivanje je bivalo sve bliže. Nakon ne-
koliko trenutaka pastir ispred sebe ugleda malenog ma-
garca koji mu reče: „Zajaši me“. Andre se prvo zbuni, ali
zajaše magarčića koji ga ubrzo dovede pred kuću. Kada
je Andre sjahao, okrenuo se kako bi zahvalio magarčiću,
ali magarčić nestade i pretvori se u malenog patuljka s
crvenom kapicom te počne trčati nazad prema šumi.
Ljudi iz sela koji su ga vidjeli vikali su: „Eno ga, malik trči
po putiću i nosi crvenu kapicu“. Tako je malik pretvoren u
magarčića pomogao pastiru Andri koji je od tog trenutka
svima govorio: „Malik je najbolji!“.
Zasigurno će mnogi, kada govorimo o šumskim demonima, odmah pomisliti na zlu staricu koja u ne-
kom mračnom dijelu šume vreba svoje žrtve. Vještice ili
štrige, kako ih se naziva u hrvatskom priobalnom pojasu,
prema predajama zaista mogu napasti čovjeka u šumi.
Vješticama postaju osobe začete na Božić, Uskrs ili o
kvatrama (posebni dani u godini) ili koji se o kvatrama
rode. Rađaju se u crvenoj ili crnoj košuljici (placenti). Do
dobi od 24 godine vještice su bezopasne, a nakon toga
počinju činiti zlodjela i pakosti ljudima. Ako netko otkrije
osobu koja je vještica i viče njezino ime, tada ona gubi
moći ili ih nikada ne dobije. Vještice danju žive normalno,
kao i svi drugi ljudi. U času kada prestaju sa svakidašnjim
poslovima, a to je obično kasna večer ili ponoć, pretva-
raju se u žabu, mačku, psa, svinju, vola, leptira ili kakvu
drugu životinju. U sumrak i obično noću, a posebno za lo-
šeg vremena, lete na sastanke, skupljaju se na posebnim
mjestima; raskrižjima, smetlištima, vrhovima planina ili
pod orahovim stablom. Među sobom se tuku upaljenim
bakljama, pričaju kome su naudile i dogovaraju u kojem
će selu ili kraju pronaći iduću žrtvu.
No, malo je poznato da se protiv vještica bore do-
bra bića krsnici. Njih nalazimo pretežno u Istri i na Kvar-
neru, a vjeruje se da krsnicima postaju osobe koje se rode
u bijeloj košuljici (placenti), dok se s druge strane štrige
rađaju u crvenoj ili crnoj košuljici. Za dijete koje se rodi s
takvim znakovima govore da će biti krsnik, zaštitnik od
štriga, bolesti i drugih nevolja. Babica na porodu, ako je
dobra, mora spremiti košuljicu kako bi je dijete moglo
imati tijekom cijelog života. Gdjekad se dio takve košu-
ljice novorođenom djetetu ušivao pod pazuho kako bi
košuljica zauvijek bila stopljena s njim, jer se vjerovalo da
je upravo košuljica glavni izvor svih sposobnosti i moći
koje će krsnik imati za života i kojima će braniti ljude od
zla. Do svoje 7., 17. ili 27. godine krsnici žive kao obični
ljudi u selu i ni po čemu se ne razlikuju od ostalih suse-
ljana. Međutim, nakon tog razdoblja mladi krsnik dobiva
svoju konačnu snagu i moći i postaje istinski borac protiv
vještica i zala te se zaklinje pomagati ljudima. Čovjeku
najčešće pomaže upravo u šumi i to u trenutku kada ga
namjerava napasti vještica preobražena u kakvu crnu ži-
votinju. Tako je pričao jedan seljak da mu je prišao neki
čovjek i rekao mu da će sutra, kad će ići kroz šumu, sresti
dva psa. Jednog bijelog i jednog crnog. Ta dva psa će se
potući, a on neka baci kamen na onoga crnog. Sutradan,
kad je seljak hodao šumom, vidio je crnog i bijelog psa
kako se tuku te je, kako mu je rekao onaj čovjek, bacio
kamen na crnog psa koji je odmah pobjegao. Idući dan
susreo je opet onog čovjeka koji mu je rekao: „Stani mi na
nogu i pogledaj preko lijevog ramena“. Kada je seljak to
učinio, čovjek ga je pitao: „Što čuješ?“ Seljak odgovori da
čuje zvona kako zvone u drugom selu. Na to mu čovjek
kaže: „To zvone zvona za onog crnog psa koji je bio vješti-
ca, a ja sam bio bijeli pas koji te čuvao“.
Vila Krsnik
BROJ 185 l SVIBANJ 2012. HRVATSKE ŠUME 39
Svekolika ta ljepota u bezbroju raznolikih ma-
nifestacija i slika zapravo je vječna igra života.
Njemački pisac Herman Hesse to provlači kroz
svoje romane i poeziju, očevidno i u pjesmici –
PLAVI LEPTIR:
Leprša plavi leptir. Diže se, s vjetrom slazi.
Taj sedefasti nemir, trepti, sja, prolazi
I ko tren oka našeg, netom sreću spazih, već mi na
pozdrav maše, trepti, sja, prolazi.
Leptir je vidljiv, ali on, dašto, nije dominantna slika
prirode koja je vidljiva, ali i nevidljiva. Sve što se zbiva u
njoj samoj, u njezinoj nutrini svojebitni je proces, vječ-
ni misterij koji je jedino Stvoritelju do kraja poznat baš
zato što i jest Stvoritelj – Neba i Zemlje, kano svega vid-
ljivoga i nevidljivoga. Puno znamo o brazilskoj prašu-
mi, a znamo li što ne znamo? Ili o višestoljetnom hrastu
koji od sićušnoga žira naraste u prirodnog i šumskog
diva. Ili o jecaju ćuka i glasoviru slavuja. Čujemo zvuk,
ali ujedno ne vidimo sliku. Najtajenstvenija je glazba,
smatra naš književnik Vlado Vlaisavljević, šumorenje
šume u daljini, ali tko zapravo progovara kroz šumino
šumorenje; ako je to signal svemira, gdje li je čitavoj
šumi mjesto u svemiru i kako vidjeti baš tu sliku?
Ali vratimo se proljeću koje je u tijeku. I svibnju.
Nasmijanom svibnju. Preberimo neke vidljive slike
kako ih vidi i primjenjuje u svojoj poeziji i lirskoj prozi
spomenuti književnik dajući šumi prvo mjesto u sku-
pu i nizu prirodnih ljepota budući da šuma nije dekor
književnosti, već služi kao sredstvo pobližeg razumi-
jevanja prirode koje je potrebno imati u književnom
stvaralaštvu. Pjesnik ima svoj način na koji slika šumu
u prirodi i prirodu u šumi. Primjerice:
CESTA... Slušati dragu priču duša. Kroz miris cvijeća
i šapat šuma. Zaboraviti grad gdje se sluša ruganje zvi-
jezdama srca i uma...
RANO PROLJEĆE – Vrhunac gore još se bijeli ko
prostrt stol za Posljednju večeru. Iz doline pastir kroz
dan cijeli motri barke na nebeskom jezeru. U suton mu
ruka miluje granu. Ptice prhnu zrakom. Svirala počne
pjesmu znanu. Konji jurnu mrakom...
DALEKI GLAS – Drhtiš od pogleda rijeke. Što u pro-
zirnoj košulji hiti sjenama šume daleke, gdje srna i srn-
dać su skriti...
VJENČANJE... Mirisno proljeće u frulu svira. Prsten
mu na ruci ljubičica resi. Budi se ljubav, snene oči dira,
šapćući suncu: dukate ponesi.
U Vlaisavljevićevoj poeziji odjekuje misterijska lje-
pota šume, koliko s proljeća toliko u ostala godišnja
doba, ali u prirodnom bitku nalazi jedino mogući način
opstanka, odnosno opsluživanja života. Šuma je nevi-
na i u tom duhu rabi je kao metaforu kako bi predo-
čio – svijet i sebe, djetinjski nevino, jednostavno, čisto,
naivno i zadivljeno – što se osobito očituje u njegovoj
lirskoj prozi, primjerice:
Kao čopor pobješnjelih konja duge grive do zemlje,
dojurio je s bregova vreli olujni vjetar...Blago, što je pa-
slo po širokim zelenim livadama, uznemiri se i strižući
ušesima stade se ogledavati na ustreptalu, nedaleku
šumu. Sjene crnih gustih oblaka padoše na razliveno
zlato sunca poput jata krvožednih orlova...
Šuma i rječica žive kao nerazdružive sestre koje go-
vore posebnim jezikom, koje plaču posebnim samo
njima razumljivim bolom. Zato je, kad bi vjetar zavi-
tlan bijesom zbog svoje skitničke sudbine, počeo ču-
pati zlatne kose šumine i odgrizati joj ledenim zubima
nježne vrhove, sestrica rijeka odjedanputa potamnjela
kao sunčani sjaj pred olujom...
U granju bude se prve ptice... Mutno oko svitanja
polagano, ali sve jače svjetluca zasjenjujući divne zasa-
njene boje ljubavi s trava, lišća izgrizenih usana i svake
stvarčice, koja je te noći bila budna. Vjetrić, raščupani
pastir, tiho, sasvim tiho svira u frulu i ta svirka kao da je
nježna budilica nekom drugom samo njemu vidljivom
i poznatom biću.
S vrbovom sviralom umotanom u djevojačke kose,
prošao je selom, sav iskićen rascvalim jorgovanom
nasmijani svibanj... Malene okrugle rupice urezane na
kori svirale zbog prebiranja – pokrivene su tankim listi-
ćima suhoga zlata. Glasovi svirale sad sanjaju sakriveni
u bijelim zvončićima đurđica, dok ih ne probude prvi
sumraci pogledima svojih zagonetnih očiju...
Proljeće je odista najljepše doba godine jer mu to
dopušta rađajuća priroda, mahom izvan grada i gra-
dova koji su joj svojim betonskim građevinama oteli
ljepotu vlastite slobode i slobodu uzbudljivoga bu-
đenja. Ako to otmu ili naruše šumama, književnost će
postati suhoparnom, a književnici siromašniji u svom
literarnom nadahnuću zbog reduciranog izbora pogla-
vito pjesničkih motiva i tema. Slike prirode na televiziji
nisu isto što su slike koje rišu pisci i pjesnici, kao i slikari
umjetnici. Odveć su mali televizijski ekrani da bi mo-
gli dokučiti cjelovitost njihove imaginacije baš kao što
je nedokučiva svekolika zagonetka stvorene prirode i
priroda stvorenih šuma.
Mnogi smatraju da je proljeće najljepše godišnje doba, a svibanj najljepši mjesec proljeća. Oko toga su podijeljeni hrvatski pa i svjetski književnici koji u svojim djelima veličaju proljeće kao najljepše, ali u sklopu prirode jer je zapravo ona najljepša, dok je sama šuma njena grandiozna metafora.
Pripremio:
Josip Vuković
šume u književnosti Nasmijani svibanj
SLIKE PROLJEĆA
40 HRVATSKE ŠUME BROJ 185 l SVIBANJ 2012.
dječji kutak POZDRAVLJAMTEŠUMO,PJESMOMIPRIČOM
Pjev ptica u krošnjama drveća
Priredila:Ljilja Ivković
Dječjivrtić»Josipdol«Starijaodgojnaskupina»Bubamare«Odgojiteljice:DarinkaSalopekiNatašaJuričić
Pjev ptica na krošnjama drvećaStiglo je proljeće.U šumi pjevaju ptičice.Svaka grančicana drvetu ptičicu ima.Djetlić kljuca, sova hučekos pjeva, otišla je zima.Živkaju, cvrkuću,kuckaju, ćivkaju,pjevaju i fućkaju ptičice.Malene, velike,lijepe i šarene!
Lijepi pozdrav iz DV ≈Josipdol√!
Dječjivrtić»Sesvete«,DjecamješoviteodgojneskupineOdgojiteljice:MarijanaHasnek,SonjaBeštakiVišnjaBertovićKroflin
Rad u šumiUsred šume šumi vjetarDrvosječa drva praviMetar po metarKad u zimu vjetri biju.
Da ga ona toplo grijuStari djeda drva sječeKobasicu baka peče.
Šumski radnik mnogo patiTo bi moro svatko znatiMjeri trupce drva slaže Novu pilu često maže.
Stare hraste vjetar vadiOmladina žira sadiBruje pile i motoriŠumar stalno brižno zboriPuno pažnje ljudi mojiDa ne strada bilo koji.
MatoSarta(1930.—2009.)
Oprezno s vatrom!