— 219 —

Zemljištne zajednice, njihov postanak, razvoj iuredjenje.

Piše Grašo Vac, kr. kot. šumar.

U cienjenom »Šumarskom listu«, doneseno je više raz-pravah o zemljištnim zajednicama. Dapače doneseni su i nacrti»pravilnikah«, kako da se zeraljištne zajednice samostalno urede.Mnogi cienjeni čitatelj možda je mislio, da je time dokraj-čena tema, o toj velevažnoj zakonskoj instituciji, — nije. —-Ono je istom početak. Gradiva ima i za više godina To do-naša sama praksa, ta vječna škola u prirodi i u narodu. Kadabi mi svi, koji imamo posla sa zemljištnim zajednicami, o tomeu »Šum. listu« raspravljali, i kada bi svatko iz svojega krajadonašao primjere o uredjenju zemljištnih zajednica, tada biistom imali cielokupno gradivo pred sobom; tada bi imali predsobom sliku ciele Hrvatske i Slavonije u tom pogledu.

Velika je razlika već prema pojedinom mjestu, a kakovaje istom razlika u cieloj domovini. Velika je razlika izmedjut. zv. provincijala i bivše Krajine, izmedju bivših kmetovah iplemenitašah i t. d.

Izraz prava suvlastnosti na zajedničku imovinu jeste kodnas raznoličan; nu svrha suuživanja jeste manje više jednolična,Stoga ali moramo posećl i za povješću, da nadjemo prvi po-stanak zajedničke imovine. Prije nego li podjemo tražiti tajpostanak zemljištnih zajednicah i dalnji razvoj istih, idemo dapredočimo cienjenim čitateljima one zakonske ustanove, kojegovore o tom, na koje se sve objekte proteže nakon o ure-djenju zemljištnih zajednicah; kada to znademo, nastaviti ćemodalnje naše razmatranje, a za podlogu služiti će nam obća, i šu-marska povjest od prof. F. X. Kesterčaneka, razne zakonskeustanove, a i vlastita opažanja i izkustva. Zakon zem. zajed-nicah propisuje:

§• !' ' V"'

»Svaka skupina ili zajednica ovlaštenikah, kojim bud popravnih uredbah, potičućih iz dobe prije krieposti gradjanskog

— 220 —

zakona, bud na temelju zakonite provedbe razriešenja urbarskesveze, bud po g. ] 7. temeljnog krajiškog zakona, pripada skupnouživanje stanovitih zemljištah, ima biti uredjena po propisih,ovoga zakona. Naročito odnose se propisi ovoga zakona naskupine ili zajednice, sastojale one iz ovlaštenikah budi kojegastališa, plemićah ili neplemićah, ili bivših krajišnika, nazivalese one plemenitom, imovnom, urbarskom obćinom, selom,mjestom i t. d.

a) Ako pojedinim ovlaštenikom ili skupinam ovlašteničkimpripadaju skupni užitci s naslova zajednice vlastnosti, pristojećeim nerazdjelno na dotična skupna zemljišta;

b) ako pravo vlastnosti skupnih zemljišta pripada obćini(urbar, obćini, selu, mjestu), ali je ipak pravo na skupne užitkeod tih zemljištah ovisno o posebnom ovlaštenju, spojenu buds osobom ovlaštenikovom, bud sa zemljištnim posjedom nje-govim (§. 2. a) o. ž.)«.

§. 1. predočen — kazuje nam, na koje se sve objektene proteže zakon zem. zajednica.

§. 2.

»Ustanove ovoga zakona ne p r o t e ž u se:a) na takova zemljišta, koja po svojoj pravnoj naravi spa-

daju u vlastničtvo slob. i kralj, gradovah, trgovištah i inihupravnih obćina;

b) na šume pripale krajiškim imovnim obćinam, po zakonuod 8. lipnja 1871. dok ne pripadnu provedenom diobom za-jednicam ovlaštenikah, nastanjenim u području pojedine upravneobćine ili diela njezina (mjesta, sela);

c) na šume i pašnjake još zajedničke vlasteli i bivšimpodložnikom, dok ne budu odciepljeni u smislu carskog patentaod 17. svibnja 1857.;

d) na zemljišta koja tvore već od prije godine 1848. za-jedničku vlastnost vlastele (komposesorate), zatim na zajednicevlastnosti, nastale nakon krieposti gradjanskog zakonika, ponačelih toga zakonika, a koje se ne osnivaju na prestankuurbarske sveze;

— 221 —

e) na zemljišta različitih crkvenih korporacija;f) na zemljišta kućnih zadruga«.Pošto sada znamo, na što se sve proteže i ne proteže

zakon o uredjenju zemljištnih zajednica, možemo sada prieći na

I. Obćeniti dio.Od prve seobe Hrvatah u današnje krajeve, pak sve do

danas, uzdržan jeste karakter zadružnog života kod nas. Zadru-garstvo ili zajednica porodice i imovine, jeste glavno obilježjeHrvatah t. j. pojam obćeg ili zadružnog imetka, jeste u nasod pamtivieka razvijen.

Svaka obitelj ili pleme živila je združeno; više onakovihzadruga sačinjavalo je »naselje«, te su tako nastala prva po-jedina selišta; a iz više gelištah — sela, mjesta i t. d,

Još u vrieme dolazka Hrvatah, bilo je u svim krajevimadosta šuma. Jedino oko gradovah i tvrdjavah bile su šumeizkrčene; dočim po prostranim krajevima krčene su šume, zavrieme razvoja i selitbe naroda t. j. za pojedina »naselja«, odkuda su se sve dalje, kako rekosmo, razvijala sela, mjesta i t. d.

Naš narod bavio se je od vajkada, pa i danas, stočar-stvom i ratarstvom. U prvom ali redu bilo je stočarstvo glavnagrana privrede starih Hrvata. Po prastarim šumama širila suse stada, a razštrkane kolebice po šumah, bile su prvo utočištenaših pradjedova. Stada su pasla većinom zajednički, kao štoje to i danas običaj!

Još za vrieme Rimljanah bila je u Hrvatskoj cestovnamreža razvijena; ona je presjecala šume i spajala razne gra-dove kao Castaviu, Tersatum, Tergestum, Sisciu, Celeu, Sir-mium, Mursu, Salonu i t. d.

Ta cestovna mreža pridržana je i kasnije, dapače uzdržalase u glavnom i do danas, uz nju su se većinom i podizali gra-dovi, tvrdje, sela i slična »naselja«. Dakako da je toga mnogorazštrkano bilo i po šumah. Ceste su jedino prekidale sklop isuvislost šumah. Kada se je ali počelo razvijati stočarstvo iratarstvo, tada je odpočelo i prvo krčenje šuma. Od hrvatskog

— 222 —

mora ovamo, počela se je zemlja sve vise napučivati (?), a toje i prvi korak krčenju šumah i osnivanju selah.

Uživanje šume, bilo je tada slobodno, zaoto ćemo spome-nuti onu poznatu: »koliko bi komu drva trebalo, toliko bi sipo volji i po izboru u susjednih šumah posjekao i izradio. Tašuma je rasla, dok je čovjek spavao, a narod ju smatrašeobćina darom božjim, poput vode«.

Uz drvo davahu šuma djedovom našim ipak još i ine ko-risti, a to prije svega ž i r o v i n u i p a š u . Buduć pako, da jeu zatvorenih šumah slaba paša, to si je narod prebirajućisječom šume na daleko po m a l o s t v a r a o ž i r o v n j a k e ,p a š n j a k e i l i v a d e « .

Usljed raznih zgoda i nezgoda u Hrvatskoj, ako se i jesumienjale političke prilike, narod se u svom životu, radu ičuvstvu i t. d. nije promjenio sve do danas.

Istina Bog, sa kulturom kreće naprvo sve u životu. Takoje u ratarstvu i stočarstvu. Nu u glavnom kako je u početkubilo, tako je i danas. Bez šumah i pašnjakah ne ima zajed-ničkog uživanja drva, paše, žirovine i t. d. Bez krčenja šum-skoga tla ne povećava se površina tla oranice, pašnjake i li-vade i t. d. To je prije bilo, a i danas. O b o j e , n a i m e sto-č a r s t v o i r a t a r s t v o ima d a k l e i z v o r u š u m i i naš u m i š t u. Razvojem političkih odnošajah u narodu, razvijalisu se i razni stališki odnošaji. Kraljevi darivali bi mnogešume vlasteli i plemićima t. j. odličnim porodicama, te su takopostala vlastela, plemići vlastnici zemaljah, a ovim opet bili suseljaci podložnici ili kmeti, a to je od vajkada seljak-ratar ibio. Dakako, kako gore iztaknusmo, pravo vlastnosti šumamienjalo se je razvojem ratne sreće i političkih odnošajah, alipotrebe ratara-seljaka, u stočarstvu i ratarstvu —• ne! Sve jedanas, kao i prije! Zaposjednute komade oranica, livada išumah, omedjašivali su si posjednici i zadrugari; dočim jezajednička imovina više zadrugah, selah, mjestah i t. d. bila slo-bodna za uživati dotičnim pripadnicima »naselja«, sela, mjestai obćine.

— 223 —

Tako se je to od vajkada razvijalo, sve do u XVIII. iXIX. stoljeće. Od to doba, postaje nam slika šumskog gospo-darstva i vlastničtva sve jasnijom, a naročito glede zajedničkeimovine.

R a z v o j e m p o l i t i č k i h p r i l i k a u n a š o j d o m o v i n i ,t e u s l j e d n e p r e s t a n i h r a t o v a h i m i e n j a n j e m p r a v ai u s t a v a, p o s t a l i su u t. zv. p r o v i n c i j a l u v l a s t e -l ini, p l e m i ć i , b i s k u p i j e i t . d. v l a s t n i c i m a s v i j u hš u m a h , a u b i v š o j K r a j i n i d r ž a v a .

Za uredjenje posjedovnih odnošajah, izdavani su i u sta-rije doba zakonici, statuti i naredbe. Spomenuti ćemo njekoje.

God. 1214. zakon krčki.» 1280. zakon vinodolski.» 1388. krčki statut o sječenju drva.» 1325. Istarski razvodnik posjeda.» 1514. »Tripartitum« od Verbocziusa, uredjuje od-

nošaje i sječu u šumah, te pašu.» 1452. »Reservatno pravo« za vrieme mljetačke re-

publike, koje se je protezalo na hrv. Pri-morje i Istru.

» 1452. »Obći šumski red« upodpunjen g. 1475.1771., 1777.

Tako smo eto u kratko promotrili i predočili prvobitnostanje šumah i uživanje istih, kao i razvoj (zajedničke) imo-vine. Usljed raznih razprah, nesuglasicah izmedju vlastelinai kmeta, bila je država prisiljena, da posjedovne odnošaje inačin uživanja zemljišta uredi. S toga ćemo početi razmatrati:

II. Prvo zakonito uredjenje.

Od neprocienjive je važnosti »urbarium« blagopokojne ca-rice Marije Terezija od god. 1755. U IX. poglavjah ovoga za-kona, uredjeni su odnošaji izmedju vlastelina i njegovih poda-nika. Idemo, da promotrimo one ustanove, što se odnose nanašu razpravu.

- 224 —

II. del §. 3. propisuje glede z a j e d n i č k e p a š e sliedeće:»za kmetsku marhu, na koliko prilika kotara dopusti, moraza dosta paše biti, iz k o j e g a p a š n i k a ( s v a k a k o z a j e d -n i č k o g a ) kmeti za voznu svoju marhu, znanjem i dopuštenjemgospodskim, nekoju stranu gojiti i prepovedati mogu (branje-vina), tak vendar, da na takovoj za se o d l u č e n i i p r e p o -v e d a n i p a š i , i gospodska vozna, s nikakvim pak načinom,črsda more se pasti. Vu kojem pak kotaru paša bi tesna bila,onde niti s oranjem, niti s drugim načinom na m e n j e ses p r a v i t i n e s m e « . T o n a m j e j a s a n d o k a z , d a j em n o g o p r i j e » z a j e d n i č k i h p a š n j a k a h « , ( š u m i c a h ,lug o v ah i t. d.) b i l o , pak se ovim samo pravo uživanjauredjuje i uzakonjuje.

§. 4. propisuje ustanove glede drvarije;§. 5. propisuje ustanove glede gradje;§. 7. propisuje ustanove glede žirovine u svih vlastelinskih

šuma;§. 8. sadržaje propise glede z a j e d n i č k i h š u m a kako

sliedi:»Ako bi se pak koje selo znašlo, koje bi s v o j e g a l u g a

na hiže razdieljenoga imalo i takovoga nadalje ladati željelo,iz t a k o v o g a l u g a ( z a j e d n i č k o g a s v a k a k o ) drva zaoganj i za zdanje, kak tulikajše za žirovinu, branje ruha ilitigubača, kmeti s a m o za s v o j u p o t r e b o ć u , prez svakogagospodi podanka slobodno imali budu i t. d.« Evo prije 150godinah, uzakonjeno je »zajedničko uživanje paše i šume«. Toje dokaz, da je m n o g o p r i j e »zajednica imovine« postojalaladiljem ciele Hrvatske, kako je u uvodu ove razprave i spomenuto.

Proučimo li potanje važni taj spis, to vidimo, da je »ur-barium« bio od prevelike važnosti po dalnji razvoj naših agrarnihodnošaja, a svi kasniji zakoni i naredbe, tičuće se šumarstva,t e m e l j e se na i s t o m ; imenito pako i razni zakoni najno-vijega doba kao n. pr. zakon o segregaciji obćinskih šuma ipašnjaka, zakon ob odkupu servituta, odkupu gornjih daćahili gornica i t. d.; nije dakle ni čudo, da su ustanove urba-rija, u pravom smislu rieči postale najpopularnijim zakonom

— 225 —

naroda hrvatskoga. Da se je »urbarium« i provadjati mogao-glede šumah, izdan je god. 1769. zakon o čuvanju, zaštiti iuzgoju šumah.

Spomenuti ćemo samo one ustanove, koje se odnose na»zajedničke šume i pašnjake«, jer nam je to samo cilj.

§. 31. odredjuje: »znano je, da kmeti i podložniki ,iz svojeb kmetskeh, ali o b ć i n s k i h , kak i gospodarskeh loz.(šuma) i t. d.«

§. 47. propisuje glede sječe i to: »kada kmeti vu l o z a h(šuma) o b ć i n s k i h i t. d. »Ako pako l o z e o b ć i n s k e ik m e t s k e tak velike i prostrane budu, da se na više let polegrečenoga derv sečenja reda razdieliti budu mogle i t. d.«

Ovo nam je jasno, da su t. ž. »loze obćinske« dosta pro-strane i velike bile.

5. 50. odredjuje sadnju drva na svim praznim mjestima... . »koje goder hiže stanovnik, . . . daklam pred hižum, zahižum, dvorištem, vertom . . ali t r a t i n a m i prazno i za sa-djenje drv prikladno mesto najde zasaditi bude moral«.Te tratine su svakako na mnogim mjestima današnji pašnjacipored mnogih sela, mjesta i t. d.

§. 53. odredjuje glede pravednog uživanja zajedničke imo-vine t. j. »da loze ner a z d e l e n e , i mnogem s k u p l a d a v -cem o b ć i n s k e vekšem talem opušćene bivaju i t. d.«

Tako smo predočili najstarije podatke, glede »zajedničkeimovine — šume i paše«.

To su prvi izrazi, odkuda su postale današnje zemljištnezajednice u t. ž. provincijalu. Pošto je razvoj prava vlastničtvai posjeda šuma u bivšoj krajini i provincijalu raznolik, to ćemoi mi ovu razpravu razdieliti u dva diela.

III. Razvoj i uredjenje urfoarskili odnošaja u t. zv.provincijalu

a ) P r v i u r b a r s k i z a k o n i .

Vidili smo, da je prije spomenuti »urbarium« prvi zakono uredjenju urbarskih ođnošajah. Istina Bog izdana je jedna

17

— 226 —

naredba i god. 1737. ali se nije obdržavala po vlastelinima.Nu urbarium od g. 1755. vriedio je samo za Hrvatsku, dočimje za Slavoniju izdana naredba god. 1756. Uvedbom tih »urba-riuma« odpočela je »mjera selišta i ustanovljenje veličine istoga,te uredjenje dužnosti i prava skopčana sa istima« ; a u r e -d j e n e su i o b ć i n e . Tu je prvi početak ustanovljenja »selištnepripadnosti«; koje se je mjerilo po veličini »naselja« — »sela«.— Po ovoj izmjeri nastalo je l, 2 i više selišta, ili premaveličini površine i manje, do V8 selišta. God. 1773., 1780. i1791. izdane su ponovno carske naredbe, kojim se prije izdaniurbarialni propisi ustaljuju i prilagodjuju odnošajima. — Dakako,da su i za pojedine važnije slučajeve izdani posebni propisi,pošto je uvjek bilo trvenja izmedju vlastelina i kmeta ratara.Od velike je važnosti naredba od g. 1791. da se seljak selitismije. »Slobodan je postao!« Tu je leži početak, da su sekmetovi iz svojih »naselja« seliti počeli u hrpe, te je više za-drugah (obitelji) došlo skupa, pak su tako počela postajati sela. (?)Pored sela, mjesta i t. d. bilo je svakako i »zajedničkih paš-njakii i šuma«. Ovi odnošaji trajali su do g. 1836.—1848. t. j.važili su sve do tada prvo izdani »urbarski zakoni« i propisi,premda različiti za Hrvatsku i Slavoniju. Od to doba počelose je sve — prema okolnostima — mienjati preudešavati ipopunjivati.

b) Z e m l j i š t n o u r e d j e n j e .

God. 1836. odpočelo je uredjenje zemaljah i selištah;dočim je i ostalo pravo kmetova na drvo i ine užitke uredjenou vlastelinskih šumah. Zakonskim Cl. VI. i X. od god. 1836.izdani su shodni zakoni, propisi i naputci glede »uredjenja ze-maljah«. Tim »uredjenjem« odpocela je i prva komasacija zem-ljišta. Cieli posjed podložnikah — kmetovah — izmjeren jei veličina selišta ustanovljena je. Sve vrsti kulturan razvrstanesu u rudine, parcele su brojno popisane, površina izračunanaje i tako je osnovana neka vrsta — katastra. Ovomu uredjenjuslužio je za obću podlogu »zemljarinski provizorij« od g. 1819.

— 227 —

do 1821.; dočim je stalni uveden god. 1849. Obnovljena jeg. 1860.—1864. katastralna izmjera i procjena zemalja; dočimje procjena još nadopunjena zak. cl. VII. od god. 1875.

Usljed ovog »zemljarinskog uredjenja«, izlučeni su zajed-nički objekti, koji su vlastnost urb. obćinah, selah, mjestahi t d. Naročito godine 1840—1845. izlučeni su tada pašnjaciu Slavoniji, obrašteni većinom raznim drvom, a ponajviše cie-njenim hrastovim, (ti su hrastovi kašnje liep dohodak dali). Nizinepako kraj selah sačinjavale su močvare, trstike, bereke i t. d.a većinom vlastnici su istih urb. obćine, odnosno bližnja sela.To mi je poznato iz prakse, naročito dok sam u Podravinislužbovao (Dol. Miholjac, Osiek). S toga podpunim pravomtvrditi možemo, d a s u n a m n o g i m m j e s t i m a p a š n j a c im n o g o p r i j e i z l u č e n i , n e g o l i j e p r o v e d e n a s e g r e -g a c i j a š u m a h . To se je dogodilo prigodom »zemljar. uredjenja«.

I t u l e ž i p o s t a n a k m n o g i h z e m l j i š t u i h z a j e d -n i c a h. Čim je prije koje vlastelinstvo svoj posjed i posjed seljaka-kmeta uredilo, tim su bili bolje uredjeni pravni odnošaji, aodnosna urb. obćina, selo i t. d. moglo je nesmetano uživati iuredjivati svoj zajednički posjed, pašnjak ili šumu.

Spomenuti moramo saborske zaključke od god. 1848., kojisu mnogo doprinieli, da su se odnošaji izmedju vlastelina ikmeta-ratara uredili.

Zak. cl. XXVII. ukida robotu. Zak. cl. XXVIII. uredjujeprava drvarine, pašarine i žirovine, kao i shodna glede uzgoja iuzdržavanja šumah. Saborski zaključci od g. 1848. u mnogomsu poboljšali stanje seljaka-ratara! Iz cieloga ovoga razlaganjaproizlazi, da je obći zajednički posjed već više stotina godinahprije postojao na mnogim mjestima.

c) S e g r e g a c i j a š u m a h i p a š n j a k a h.

Provedenjem segregacije izmedju vlastelina i seljaka, od-štećuje se seljak za sva podavanja »zemaljskom gosponu« (iliinim vlastnicima zemljišta), to jest Mučenim djelovimasame šume ili šume i pašnjaka, odštećen je on za »pravo služ-

— 228 —

nosti drvarije, žirovine i paše u vlastelinskih šumah. Za svavremena izlučeni su segregacijom drvarinski i pašarinski dje-lovi bivšim podanicima i kmetovima. Evo tu je p r a v i p r v ip o s t a n a k m n o g i h z e m l j i š t n i h z a j e d n i c a h u H r-v a t k o j i S l a v o n i j i ! Cielokupno uredjenje, segregacija, pro-vedeno je na temelju carskog patenta od 17. svibnja 1857.(zemalj. vladin list I. razdiel komad XIX. 1857.) Pošto jeovaj patent od velike važnosti po postanak i razvoj zem. za-jednicah, idemo da ga pobliže sa našega stanovišta predočimoi promotrimo.

Cieli car. patent razvrstan je na 4 odsjeka, a sadržaje42 paragrafa;

I. odsjek sadržaje: »Propise kako se urediti imadu za-jednička ona posjedna razmjerja, koja postoje medju njegdaš-njimi gospoštinami i bivšimi njihovimi podložnici i podanici«.

II. odsjek sadržaje: »O komasacijah i o novom dieljenjuposjedah«.

III. odsjek sadržaje: »O sudovih, koji će obavljati ure-djivanje iliti regulaciju razmjerjah posjednih«.

IV. odsjek sadržaje: »O postupku kod sudovah urbarskih«.Za nas je od velike važnosti I. odsjek sa svojih 12 para-

grafah, dočim ostali odsjeci propisuju sudovanje, uredovanje icieli postupak konačnog uredjenja. S toga ćemo donieti njekojeparagrafe u cielosti, ili pojedine odlomke istih.

§. 2.

»Pašnjaci imadu se odciepiti i urediti po postojavših za-konih urbarskih. G r m l j e ( G e s t r i i p p e ) , k o j i m su se l j u d id o s a d a k o r i s t i l i k a o p a š n j a k o m a n e u j e d n o k a oš u m o m , i m a s e s m a t r a t i k a o p a š i š t e . Ovim uzakonjenaje i priznato, da je: »do s a d a « bilo zajedničkih pašnjakaht. j. da je »zajednička imovina« postojala mnogo prije urbar-skog uredjenja i segregacije!

Nadalje 'propisuje ovaj paragraf: -»Gdje su ljudi imalipravo pasti marhu svoju u šumah gospoštinskih , . . . ondje se

— 229 —

»u to ime u smislu zakona §. 3. VI. 1836., doznačiti imadeiz u k u p n o s t i š u m a h . . . . ili iz drugih zemaljah . . . Timje dokazana naša tvrdnja u »obćenitom dielu«, da je blagoslobodno paslo po šumah.

ft O

»P a š nj a k, koji je zakonito jur već odciepljen, ili koji ubuduće putem zakonitim odciepljen bude, t a k o i š u m a it r s t i k , o d c i e p l j e n i u s m i s l u z a k o n a h , p o d p u n a s us v o j i n a b i v š i h p o d l o ž n i k a h i t . d.«

§. 6.

»Što se tiče odkupa onih koristih, što su ih bivši podlož-nici po zakonu imali iz šumah njegdašnje zem. gospode (podkojimi medjutim nerazumjevaju se šume one, koje su već uslied§. 19. našega patenta od 2. ožujka 1853. postale v l a s t nin an j i h o v a ) imadu u tom obzira valjati propisi sliedeći: » G d j ese b i v š i p o d l o ž n i c i po z a k o n u d r v a r e i z š u m a h go-s p o š t i n s k i h , i m a i m s e u m j e s t o t o g a o d c i e p i t i pr i-m j e r e n d i e l i z o n o g a u k u p a i s t i h š u m a h , k o j i i m j epo z a k o n u do s a d a s l u ž i o za d r v a r e n j a . . , . »Svakastranka imade u onom dielu šume, koji je za nju odciepljen iodredjen, podpuno pravo na koristi šumske, nego se ima dr-žati propisah šumsko-redarstvenih!« . . .

§. 7. propisuje »kolik je prostor šumski potrebit, da senamiri ono, što je pronadjeno, da bivšim podložnikom pripada.Pripadnost šume može se odmjeriti od '/s jutra i ne više nego6 jutara po 1600CH0, a prema okolnostima i više. a podnipoštopreko 9 jutararah. »Može se odmjeriti i manje, nego poldrugojutro. Na d a l j e va l j a p a z i t i na to , da š u m s k i die-l o v i , o d c i e p l j e n i z a p o d l o ž n i k e , b u d u t a k o v i , d as e o n i u z m o g n u i z i s t i h p o s t o j a n o d r v a r i t i « .

§. 8. propisuje »da se ima i za duhovnike i školnike(učitelje) odciepiti diel šume«.

- 230 —

§. 9.

»Šuma, koja po propisih ovih odciepljena bude na koristbivših podložnika, ima se s m a t r a t i kao š u m a o b ć i n -ska i treba pod nadzorom vlastih političkih nastojati oko njei obradjivati ju polag propisah, koji za takove šume obćinskej u r v e p o s t o j e i l i k o j i j o š i z d a n i b u d u . Šumski die-lovi odciepljeni duhovnim pastirom i učiteljem, imadu se uzetik šumi obćinskoj«.

§. 10. odredjuje ... »da će se uživanje primjerenim na-činom proračunati, a tako isto ustanovit će se, k a k o, g d j ei u k o j e ć e d o b a b i v š i p o d l o ž n i c i t u s t a l n u g o d i š -n j u k o l i č i n u d r v a d o b i v a t i « .

§. 11. odredjuje glede uživanja trske . . . »Gdje je stanovitdio trstita budi obćinam budi pojedinim podložnikom polagselištah njihovih doznačen bio iznad pristojećih im zemaljahurbarskih, i za izklopnu njihovu porabu, p o s t a j e ta pod-p u n a v l a s t n i n a n j i h o v a « .

Napredkom kulture, jesu već danas mnogi »trstici« od-vodnjeni i posušeni, pak sada služe kao pašnjaci, s kojima suod vajkada u suvislosti i bili. To se jako liepo opaža u cielojPodravini. Usljed segregacije izlučeni »pašnjaci, šume i trstici«sačinjavaju danas u bivšem provincijalu imovinu urediti se ima-jućih zemlj. zajednicah. Segregacija provedena je kod nasputem nagode ili putem dugoljetnih parnica. Gdje je nagodauspjela, tu su brzo odnošaji uredjeni.

Tako primjerice provedena je segregacija većinom . putemdobrovoljne nagode god. 1860. i 1861. u »Valpovštini« (prijevlastelinstvo blagopokojnog baruna Prandau*), konačno dovr-šene su tamo segregacije »putem nagode« do god. 1866. Tamosu odmah nakon izdanog carskog patenta sve radnje predu-zete, da je dobrovoljna nagoda glede »izlucenih šumah« uspjela.Pašnjaci su ali na mnogim mjestima mnogo prije izlučeni i toveć prigodom »zemljarinskog uredjenja«. Gdje su ali parnice

* Vidi »Šumar list« za mjesec siečanj g' 1898. strana 11—28.

— 231 —

nastale, tu je kasno do segregacije došlo. Razne parnice tevrsti dokrajčene su u novije doba; a gdje-gdje su još u tečaju.Da j.e parnica na štetu šume i šumskog gospodarstva bila, netreba nam tek dokazivati. U novije doba, provadjane su segre-gacije na mnogim mjestima, pomoću »brachiunia« i t. d. Jedvasu se ipak i u tom pogledu odnošaji popravili i uredili. Kakou uvodu rekosmo, segregacijom šumah i pašnjakah, nastalesu mnoge naše zemljištne zajednice. Sada će promatratisliedeće:

d ) U p r a v a , n a d z o r , u ž i v a n j e i č u v a n j e i z l u c e n i ho b ć i n s k i h š u m a i p a š n j a k a h .

Čim je god. 1857. izdan napred spomenute carski patenti razaslan 24. lipnja iste godine o izlučenju šumah i pašnjakahbivšim podložnima, poskrbila se je drž. vlast, da izda zaikon,kako da se ono dobro čuva i upravlja. Carski patent od24. lipnja 1857. izdan i razposlan 14. kolovoza 1857. — glasiu uvodu; »Budući je želja Naša, da se osobita ona obrambavlastnine, uzderžavanja i obradjivanja šumah i nasada šumskih(Holzpflanzungen) i t. d.« Stoga se podpunim pravom kazatimože, da se ovaj carski patent proteže na sve šume i šumomobrasle pašnjake. Ovim p a t e n t o m , u v e d e n je » š u m s k iz a k o n « - od 3. p r o s i n c a 1852. kod nas i s t a v l j e nu k r i e p o s t 1. s i e č n j a 1858. To je »šumski zakon« kojii danas kod nas vriedi, i na kojem se cielokupno uredjenješum. gospodarstva i uprave temelji. Cesarski patent od 24./VI.1857. sadržaje V. članakah, a tada sliedi »šumski zakon«. Zanašu razpravu biti će od važnosti, kada spomeno §. 1. š. ž.

§. l. Šume ili lugovi diele se:a) na l u g o v e d r ž a v n e i t. d. ;b) na š u m e o b ć i n s k e t. j. takove lugove i nasade od

drva, koji su vlastničtvo obćinah — gradskih i seoskih; zatimc) na š u m e p r i v a t n e i t. d.Za nas je od velike važnosti toč. b) §. 1. š. ž. Za bolje shva-

ćanje same stvari, donjeti ćemo izvadak iz originalnog njemačkog

— 232 —

teksta — koji glasi: §. 1. toc. b) »in Gemeindewalder d h.s o l c h e Forste und H o l z p f l a n z u n g e n , welche der Stadt-oder Landesgemeinden gehoren«. Pojam »Forste und Holz-pf flanzungen« obuhvaća sve obćinske šume, šumišta i sve drvomobrasle površine, a naročito pašnjake koji gradskoj ili selskojobćini pripadaju. Zakonodavac imao je pred očima »obćinskešume«, koje će se putem segregacije izlučiti,1 ali kriepost istogapatenta proteže se i na sve ostale površine obraštene drvom —-pašnjake — koji su već i mnogo prije postojali; a zajedničkasu vlastnost grada ili sela. To i opet učvršćuje naše tvrdnje u

uvodu spomenute.O obćem šumskom zakonu ne ćemo na dugo razpravljati,

jer su sve ustanove svakako dobro poznate. Odjel I. šumskogzakona govori »o gospodarenju šumskom« ; a naročito §§. 9.—17.š. ž. sadržaju sve propise, kako se ima gospodariti sa sumarni,na koje se proteže toč. b) §. 1. š. ž. Naročito propisuje §. 18.š. ž. kako se ima postupati u. slučaju prieporah, parnicah i t. d.

Bog zna kakova bi sudbina stigla segregacijom izlučeneobćinske šume, da nije bilo §. 21. š. ž., koji glasi: » O b ć i n -s k i h š u m a n i j e u p r a v i l u s l o b o d n o d i e l i t i « . Gdje— gdje samo, dozvoljena je dioba. O v o j z a k o n s k o j us ta-n o v i i m a d e m o j e d i n o z a h v a l i t i , d a imademo danasšumah i šumom obraslih pašnjakah, koji sačinjavaju dobru iveliku imovinu zemljištnih zajednicah. Zakon bio je tu; alitežko je bilo bez osoblja koje bi zakon provadjalo. — §. 22.š. ž. donaša liepe propise glede lugarah i šumarah. — IstinaBog, svagdje su postavljeni lugari za obć. šume, ali domaćihšumarah Hrvatah bilo je malo. Sto je u inozemstvu šumarahsvršilo, otišlo je većinom krajiškoj upravi, dočim je u provin-cialu u tom pogledu slabo bilo. Kod samih vlastelina bili suvećinom upravitelji šumah, iz tudjine nadošli, špani, lugari,lovci. Dakako bilo je i riedkih častnih iznimakah. Pored tako-voga stanja stvarih, bilo je kod nas dosta slabo glede upravei gospodarenja obćinskih šumah. — Ipak krenulo je i u tompravcu kod nas na bolje.

— 233 —

N a r e d b o m vis. k r z e m a l j . v l a d e od 4. o ž u j k a1871. br . 2144. u r e d j e n i su kod nas o d n o š a j i obu p r a v i , g o s p o d a r e n j u i u ž i v a n j u o b ć i n s k i h š u m au k r a l j e v i n a h H r v a t s k o j i S l a v o n i j i

Ta »privremena naredba« vriedila je skoro Četvrt stoljeća(do 1894.). Na temelju iste, uredjivana su šum. gospodarstva;crpljene su sve koristi po suovlaštenicih; namještano je šumsko-upravno i lugarsko osoblje. Ne ima bivšeg »xirbar obćinskogšumara«, koji ne bi poznao potanko sve ustanove ove »norma-tivne naredbe«. Svaki se dobro sjeća tog jedinog šumarskogoslona i utočišta! Ipak — ali, moramo toj naredbi zahvaliti,da je šumsko gospodarstvo uredjivano i šuma uzčuvana, tetime osigurana imovina zemljištnih zajednicah.

Spomenuti ćemo ipak razdieljenje ove naredbe:d) uprava i gospodarenje u obće;b) šumarsko i lugarsko osoblje;c) uživanje obćinskih šuma ;d) glavna ustanova.Naredba obuhvaća 50 §§. Spomenuti ćemo zadnji §. 50.

»Sve ustanove šumskog zakona od 3./XII. 1852., koji je ce-sarskim patentom od 24./VI 1857. za kraljevinu Hrvatsku iSlavoniju uveden, ostaju u podpunoj svojoj krieposti i imaduse do dalnje odredbe svestrano i točno obdržavati«. Obćenitišumski zakon i ova naredba, jesu — kako rekosmo, u provin-cijalu služile za glavnu podlogu gospodarenju, čuvanju, nad-zoru i uživanju »izlučenih obćinskih šumah«. Preustrojstvomi razvojem političke uprave uredjeni su donjekle i od-nošaji šumskog gospodarstva i uprave u Hrvatskoj i Slavonijii to zakonom od 5. veljače 1886. o upravnih odborih, te oustroju županijah i uprave u kotarih. Godinu 1886. možemouvrstiti po šumarstvo — kao godinu »daljnjega napredka«,koji je osnovan na novom zakonitom temelju. Nu zlatnim slo-vima ostati će u historiji upisana po šumarstvo god. 1894.O v a g o d i n a o s t a t i ć e i p o o b ć e n a r o d n o g o s p o d a r -

— 234 —

s tvo n e i z b r i s i v a , j e r j e u H r v a t k o j š u m a r s t v od o b ilo u s v a k om p o g l e d u s t a l n i z a k o n i t i t e m e l ji p r a v a c .

II. Zemljištne zajednice, njihov postanak, razvoji uredjenje.

Piše Grašo Vac, kr. kot. šumar.

U »obćenitom dielu«, predočili smo cienjenim čitateljima,obći razvoj šumarskih prilika u našoj domovini, naročito na-veli smo primjere, kako su nastala »naselja«, sela, mjesta i t. d.a prema tome, kako je postala i razvijala se »zajednička imovina«.

U uvodu smo iztaknuli razliku izmedju t, zv. provinci-jala i bivše Krajine.

Pak pošto smo predočili odnošaje u t. zv. provincijalu, toprelazimo na:

IT. Razvoj i uredjenje ođnošajah u bivšoj Krajini«U povjestnici Hrvatah, ocrtano je sve, što se odnosi na

seobu hrvat, naroda i dalnji razvoj stvarih u našoj domovini.Povjestnica, ta vječna istina, poznata je svakom naobraženom

stručnjaku u glavnim crtama. O tome ne ćemo ni razpravljati.Nu ipak, kada o »Krajini, toj našoj krvavoj haljini« raz-

pravljamo, moramo poseći i za povješću. Moramo predočiti po-stanak Krajine, razvoj i dalnje uredjenje.

Naročito dobro nam je došlo djelo; »Die Militargranze' und die Verfassung«. — Ili: »Eine Studie iiber den Ursprung

und daš Wesen der Militargranz - Institution und die Stel-lung derselben zur Landesverfassung von Og. M. Utiešenović*.

Jedan dio naše domovine, naročito južni, bio je od vaj-kada opredieljen, da bude na braniku cieloga carstva i srednjeEurope. To je bivalo kroz više stoljeća!

* Preporučamo svakomn, da to djelo prouči. ' 30

— 400 —

Kada se je ali Turčin pojavio na balkanskom poluotoku,pak kada mu je sve dalje »bojna sreća« poslužila, oćutile susve države potrebu, da valja toga deliju hrabro dočekati. Takoje bilo i kod nas,

15. lipnja 1389. god. odlučeno je na »Kosovom polju«, dasu i ostale zemlje kasnije oćutile snagu turskoga ozužja.

Nakon pada Srbije, Bosne i Hercegovine, došao je red naSlavoniju, Hrvatsku i Ugarsku; dapače na Štajersku, Kranjsku,a konačno i na sam carski grad Beč (1529. g.).

Pored takovoga stanja stvari, nije ni čudo, da je ciela dr-žava bila neprestano na oružju, da je cielo carstvo bilo jednavojarna. Puška i mač, zamienila je ralo i motiku. — Zalostno !

Ravna Slavonija, bila je odavno plienom pohotnog Tur-čina, dok se je ali goroviti dio Hrvatske neprestano borio, na-ročito dielovi od Jadranskog mora do rieke Une i Kupe, teizmedju rieke Save i Drave — suzbijali su navalu iz Bosne.

To je bila hrvatska samo-obrana, »pod vlastitim vojvo-dama«. Nu s vremenom došle su i carske čete u pomoć".

Godine 1675. osnovano je za hrvatsku granicu: »ewigesund immerwahrendes Generalat«.

Tu je prvi početak granice (Krajine) t. j. kada je nje-mački upliv počeo cvasti u Hrvatskoj!

G o d i n a 1575. j e s t e p r v i p o č e t a k , d a j e K r a j i n ao s n o v a n a !

Po vojničtvu zaposjednuti dielovi Hrvatske i Slavonije (nabivšoj granici), podpadali su neposredno pod vojničku upravui nadzor; bez da se je u tome pitao hrvatski ban, sabor i t. d.

Usljed samovoljnog mješanja vojničtva u upravne stvari,resignirao je tadašnji ban (god. 1578.) na časti, kojega poslijebana »Christopha Ungnada« zamjeni hrabri Tomo Bakač —Erdody (1583.).

Pravo kaže Utiešenović: »Mit d i e s e m e r s t e n Ver-s u c h e d e r E i n m i s c h u n g i n d i e L a n d e s v e r w a l t u n g ,n u n b e g a n n d i e s e l b s t s t a n d i g e O r g a n i s i r u n g d e rM i l i t a r g r a n z l a n d e r , u m d a s e l b s t e i n M i l i t a r i n -s t i t u t z u b i l d e n !

— 401 —

I tako je i bilo.Jedan dio naše domovine odciepljen od majke svoje,

upravljan je sve do u novije doba — samostalno, sve po voj-ničku. To je kratka povjest postanka, te toli »slavljene gra-nice«. Ne ćemo se dalje upuštati u povjestno razlaganje, mismo htjeli predočiti samo postanak granice, a sada nam jeprieći na samu razpravu t. j. vidit ćemo, kakovi su bili:

a ) S t a r i z a k o n i t i p r o p i s i .

Pod vojničkom upravom mjenjali su se razni sistemi;prilagodjivalo i preudešavalo se je sve, samo da se hrvatskinarod priuči njemačkom jeziku, komandi i vojničkom životu,možemo za pravo reći, bivša Krajina bila je jedna vojarna!

Za vrieme blagopokojne carice Marije Terezije izdani suza upravu i pravo g. 1754. »Granitzrechte«, kojim se sudstvoorganizira, kao i pravo i dužnosti Graničara uredjuju.

Spomenuti ćemo nekoje propise toga važnoga zakona:1. Sva z e m l j i š t a ( s v a k a k o i š u m e i p a š n j a c i )

u ' K r a j i n i j e s u » k r a j i š k o - v o j n i č k a - d o b r a « (Mili-t a r g r a n z l e h e n ) , k o j a s u K r a j i š n i c i m a d a n a n ab e z p l a t n o u ž i v a n j e — u z v o j n u d u ž n o s t , u d o m o -v i n i a i i z v a n d o m o v i n e !

2. Nasljedna prava prelaze i na zakonite nasljednike;sinovi izkljucuju kćeri.

3. Više sinova sliede na jednake dielove; a mogu se samoonda dieliti, ako je posjed tako velik, da svaki od svog dieladužnosti vršiti može.

4. U slučaju pomanjkanja nasljednika, spada dotično dobropukovniji, u svrhu ponovnog nadjeljenja. Testamentarnih na-sljednika ne ima.

5. Tko nepodpada vojnoj sudbenosti, ne može ništa posje-dovati u krajiškom okružju.

6. Kod svake kuće i dobra jeste najstariji član glavaobitelji i t. d.

7. Javne radnje moraju Graničari bezplatno obavljati.

— 402 —

8. U kotaru regimente, mora svaka kuda sama svojevojnike obskrbljivati.

Art. I. §. 3. »Granitzrehte« imade i ostalih propisan, kojimse ali narod prilagoditi nije mogao. Jedino je svagdje važilo:»Volja i vojnička komanda«.

Pošto ustanove »Granitzrechta« nisu odgovarale potrebamanaroda, uveden je godine 1783. »Kantons-Svstem«. U p r a v az e m l j e , o d i e l j e n a je b i l a od v o j n i č k e u p r a v e ! Da-kako ali, da su jednoj i drugoj upravi bili na čelu častnici.Jedina je razlika ta, da su vojnici imali svoje poglavare i po-sebne propise; dočim su ostali nevojnici podpadali drugoj upraviu političko-ekonomičnom pogledu.

God. 1787. uredjeni su kotari po regimentah.Radi raznog trvenja, ukinut je god. 1800. »Kantonski-

Sjstem«, te je opet sve došlo pod komandu svake pojedineregimente, t . j . uvedena je a b s o l u t n a v o j n i č k a v l a s t !

Uprava u Krajini neprestano je zapinjala, dok nije dobionadvojvoda Karlo nalog, da cielu zemlju iztraži u svakom po-gledu i svoj predlog da stavi. — Svatko je imao pravo, dapredloge i sve mane uprave, n e p o s r e d n o predloži nadvojvodi.— U svrhu proučanja naroda, običajan i potrebah izaslani supo cieloj zemlji pouzdanici i t. d.

Nakon temeljitog proučanja, izdao je car Franjo I. 7. ko-lovoza 1807. bez sabora:

b ) T e m e l j n i k r a j i š k i z a k o n .

Ovdje leži temelj dalnjemu razvoju svih stvarih u bivšojvojnoj Krajini!

Naša razprava počima za pravo razmatranjem ovog »te-meljnog zakona«, koji je donjekle osnovan na »Granitzrechtu«.

Idemo malo, da promotrimo ustanove toga zakona.Točka 1. C i e l o k u p n o v l a s t n i č t v o z e m a l j a h u

K r a j i n i , j e s t e v o j n o d o b r o ( M i l i t a r l e h e n ) , n a kojeposjednik — s obzirom na vrhovno vlastničtvo cara — uzizvršivanje krajiških dužnostih, imade neprestano nasljednopravo uživanja.

— 403 —

Toč. 2. Svi krajišnici bez iznimke — koji oružje nositimogu — podpađaju osobno ratnoj dužnosti u domovini i izvandomovine.

Toč. 3. Uredjuje odnošaje života naročito zadružnog.Toč. 4. Pravo granice na razvoj obrta, trgovine i zna-

nosti bude sistematično skučeno i na minimumu svedeno.Toč. 5. Krajiško žiteljstvo moralo je podavati za javne

zavode bezplatno u godini: za svaku ral oranice i livade jedandan težaka ručnoga, a za pol rali vozno blago.

Toč. 6. Propisuje kako se ima porez plaćati i t. d.To su nam glavne točke »temeljnog zakona«.D r ž a v a j e s t e v l a s t n i k s v i j t t h z e m a l j a h , d a k l e

i s vi j uh š u m a h i pas n j a k a h!Narod uživao je po miloj volji šumu. Podpunim pravom

možemo reći, da je narod bio noć i dan u šumi, jer su mnogiimali svoje »stanove« u šumi, gdje je blago prehranjivano izimovalo. I mnoga naselja, selišta, pojedina kućišta bila su tadaraštrkana po ogromnim šumama. Dalnjim razvojem i uredjenjemuprave, bili su prinudjeni seljani, da se iz šuma sele na jurzasnovane cestovne mrieže, te su tako nastala mjesta i sela.

Sa uredjenjem t. zv. »Granzverwaltting-a« reskriptom od30. ožujka 1808. po vojničkom načelu, uredjena je upravakumpanijskih kotara i pukovnijah. Svagdje bio je častnik načelu. Glavno sielo bilo je u t. zv. stopu — Staab. General-komanda bila je tada u Zagrebu i Petrovaradinu. U Beču kodt. zv. »Hofkriegsratha« bilo je odlučivano glede političko-ekonomičkih stvarih granice.

Dalnje uredjenje granice ne ćemo razglabati, već pre-djimo na šumarstvo.

Država kao vlastnik šumah imala je i prihod iz istih, ataj se sastojao iz taxe za raznovrstno građjevno i gorivno drvo,za žiro vinu, pašu, šišku, prepelarenje i smolarenje.

Država unovčila je šumu, gdje je mogla. U tu svrhu osno-vani su drvodvori i to u Kraljevici, Jablancu, Sv. Gjurgju,Sv. Ambrozu kod Senja i Pivilah.

— 404 —

Još za vrieme »kantonske uprave« (g. 1787.) uveden jeu Krajini »šumski red«, koji je prihvaćen kasnije i u »te-meljnom zakonu«. Sve krajiške šume podpadale su pod upravui nadzor zaoto posebno postavljenog šumarskog osoblja. Šumesmatrane su kao posebni gospodarski objekt države.

Za nadzor i upravu šumah postavljeni su: ravnatelj, »Wald-bereiteri« okonjeni lugari i t. d.

Gospodarstvo i potrajnost šumarenja u Krajini, osnovanoje na »prihodu kameralne taxacije«. »Hofkriegsrath« izdavaoje u svemu naloge, naputke i t. d.

Procjena, izmjera, omedjašenje i t. d. šumah preduzeta jeu cieloj Krajini. Izmjerom ustanovljena je površina šumah sa1,312.417 ralih. Zaista ogromna površina!

Prigodom ove izmjere, izostavljene su površine pašnjakah,iumah i lugovah — pored selah i naselja.

Ovo je služilo za pašu blaga i za namirenje manjih kućnihpotrebah. — Zato nalazimo kasnije sve ove površine unesenekao: »Gemeinde-Gut«, »Gemeinde-Wald«, »Gemeinde-Hut-weide« i t. d.

Tu nam je postanak, današnjih zemljištnik zajed-nicali!

Država arondirala je i omedjašila, sve v e l i k e k o m -p l e k s e š u m a h , za uredjenje šum. gospodarstva. Sve manjekomplekse šumah i drvom obraslih pašnjakah okolo selah imjestah, te u neposrednoj blizini istih, ostavila je državnavlast na uživanje krajišniku — seljaku-rataru! Ta to mu za-jamčuje i §. 1. ovoga zakona, jer su svi vršili dužnosti Kra-jišnika. Država je vlastnik svega, a Krajišnik je samo uživateljtla i plodina.

Krajišnici imali su sve bezplatno u držav. šumah. Nuipak je država uvela cienik za sve šumske proizvode, koji jekasnije važio i za Krajišnika. Taj cienik proglašen je na te-melju §. 110. »temeljnog zakonika«. Tko nije Krajišnik pla-ćao bi dvostruko.

— 405 —

Onda je opet uveden porez na oranice, livade, voćnjakei vinograde. Nigdje se ali ne spominje porez na »zajedničkepašnjake, šumice i lugove« dotičnoga mjesta ili sela.

Oprošteni su bili dakle od plaćanja poreza ti pašnjaci i šumice !Temeljni zakonik nadopunjivan je kasnije s raznim na-

redbama i naputcima. Spomenuti ćemo njekoje:Odpisom od 9. koloveza 1820. g. odredjeno je, kako

valja postupati kod prodaje drva po šumskoj taksi.Odpisom od 3. studena 1827. odredjeno je, glede obra-

čunavanja jedrine stabala.Odpisom od 31. ožujka 1831. i od 29. listopada 1838.

odredjeno je shodno glede doznake drva.Odpisom od 5. ožujka 1825. odredjena je globa za šumski

prekršaj i kvar; a odpisom od 20. svibnja 1829. dozvoljenaje tjelesna kazna za šumski kvar.

Ođpis od 5. svibnja 1836. propisuje rok pašarije u šumah,a odpis od 16. lipnja 1834. propisuje glede skupljanja i pro-daje šiške.

18 studena 1839. izdan je: »Šumarski naputak za Kra-jinu«. Ovaj naputak sadržavao je sve u sebi, što se tiče upravegospodarenja i uživanja krajiških šuma.

Temeljni zakonik bio je u krieposti sve dotle, dok namnije nadošla poznata

G o d i n a 1848.

U t. zv. provincijalu, bio je seljak-ratar kmet; ali u ovojgodini postao je »slobodan«.

Krajišnika-ratara ali vezala je još dužnost, označena u§. 1. temeljnog zakona.

Prava na šumske užitke i pašu, bila su vremenom jakoskučena, te je Graničar već zdvajati počeo.

Usljed razvoja političkih odnošajah, sazvan bude sabor uZagrebu. — Krajina i provincijal, poslali su svoje zastupnike.Izmedju zaključaka sabora kraljevinah Hrvatske i Slavonije izg. 1848., donosimo one, koji se odnose na našu razpravu.

— 406 —

§. 12. propisuje: O b ć i n s k i p a š n j a c i ( G e m e i n d eh u t w e i d e n ) j e s u v l a s t n o s t o b ć i n e . Isti mogu se usporazumku sa cielom obdinom: prodati za korist obćine ili uzakup dati; ili onima koji zemljište potrebuju pokloniti; ilidrugim potrebnim obćinama na uživanje prepustiti.

To sve potvrdjuje naše uvjerenje, da je »obćinskih zajed-ničkih pašnjakah« bilo m n o g o p r i j e , nego li to mnogimisle!

Prema tadanjim kulturnim okolnostima s podpunim pravomzaključiti možemo, da je v e ć i n a t ih p a š n j a k a h o b r a š -t e n a b i l a d r v o m , t . j . da su s a č i n j a v a l i š u m i c e il u g o v e .

§. 13. glasi: K r a j i š k e š u m e j e s u d r ž a v n a v l a s t -n o s t K r a j i n e , s t i m u v j e t o m , d a s e b e z d o z v o l eo b ć i n a h (kao s u v l a s t n i k a h ) n i k a k o v a s p e k u l a c i j at j e r a t i ne m o ž e . U istinu imadu Graničari prema svojemustarodavnomu pravu b e z p l a t n o gorivno i gradjevno drvodobiti, izim u branjevinah. Branjevine imadu se u sporazumkusa obćinom opredieliti. Blago imade bezplatnu pašu u šumah.

Deputirci iz Krajine podnieli su razne peticije na sabor,te su na iste stvoreni sliedeći zaključci:

K §. 13. novog Krajiškog zakona ima se dodati:§. 1. odredjuje bezplatno kupljenje kestenovog ploda u

državnih šumah; nadalje, da je slobodno kositi i kopati bez-platno paprad.

§. 2. Č i s t i n e u š u m i , s m a t r a j u se kao š u m a ,pak se i na istima, bezplatno smije kositi.

§. 3. Izvoz drva dozvoljen je svaki dan.§. 4. Sječa bukavah dozvoljena je i ljeti.§, 5. Tko nije Krajišnik, ne smije blago tjerati bez do-

zvole obćine u šume i pašnjake odredjene za krajiške obćine.§. 6. Krajišnici smiju sa dozvolom obćine i regiments-

komande, graditi stanove (u šumah) i u istih dapače stanovati.§. 7. I z s j e č e n i k u t o v i i k r p e š u m a h ( W a l d a u s -

s p r u n g s w i n k e l ) i z v a n h u m k a h p o r e d šuma, m o g us e p r e p i s a t i K r a j i š n i c i m a .

- 407 —

Evo jasnoga dokaza našoj tvrdnji, da je prigodom aronda-cije i izmjere državnih šumah, mnogo t. ž. »AValdaussprungs-winkel;>a« pripalo obćini ili selu. Da je to pravo šumsko tlo,ne treba nam ni dokazivati!

§. 8. Ne smije se premetačina preduzimati po lugarih.§, 9. Paševne i žirovne cedulje ukidaju se.§ . 10 . K r a j i š n i c i s m i j u na v l a s t i t o m z e m l j i š t u

p o d i z a t i šume.Uztvrditi možemo, da je radi tadašnjega izobilja zemljišta,

mnogo tlo obraslo šumom i kao takovo pripojeno »zajedničkomobćinskom dobru«. Da su nekadašnje zapuštene oranice obraslešumom, dokazuju brazde, slogovi i t. d. Prigodom katastralnihizmjerah, uvrštene su ove površine kao obćinsko dobro.

§. 16. propisuje: P r a v o b e z p l a t n e d r v a r i je, pa-ša r i je i ž i r o v i n e , p r o t e ž e se na sve s t a n o v n i k eK r a j i n e .

Ova zakonska osnova n i j e d o b i l a previšnju sankciju;što je izraženo u carskim patentima od 4. ožujka 1849. naro-čito onom od 7. travnja 1850.

U svrhu uredjenja odnošajah u Krajini, izdan je 7. svibnja1850. ponovno:

c) N o v i t e m e l j n i z a k o n i k .

Burne godine prodjoše i bude uveden »absolutizam«.Pošto je svagdje red poremećen bio, to bude izdan jur

spomenuti »novi temeljni zakonik« za cielu Krajinu. Na temeljuovoga zakonika, uredjeno je sve.

O n j e t e m e l j d a l n j e m u r a z v o j u š u m s k o - g o -s p o d a r s k i h p r i l i k a h u n a s ; o n n a m j e d o n e k l ei z v o r , i z k o j e g a s u n a m p o s t a l e i m o v n e o b ć i n e ( ! )i z e m l j i š t n e z a j e d n i c e !

Idemo stoga, da pobliže promotrimo, taj toli važni zakonik.Isti je razvrstan na tri odsjeka, 7 poglavja, a sastoji iz

70 paragrafa.I. odsjek sadržaje obćenite ustanove,

— 408 —

II. odsjek sadržaje: Prava i dužnosti Krajišnikah u obće.— Nadalje :

1. Poglavje: O pravu na nepokretna dobra naposeb.2. Poglavje: O pravu Graničara, baviti se obrtom, trgo-

vinom, umjetnošću i znanošću.3. Poglavje: O zadrugama.4. Poglavje: O vojnoj dužnosti.5. Poglavje: Radnje.6. Poglavje: Porez. •7. Poglavje: Propis glede gradovah i trgovištnih mjesta

u Krajini.III. Odsjek odredjuje političko razdieljenje Krajine.Uz Njegovo c. i kr. apostolsko Veličanstvo, jesu na za-

koniku podpisuni: Sehwarzenberg. Krauss, Bach, Kulmer, Thinn-feld, Sehmerling i Thun.

Sada ćemo pobliže promotriti one ustanove, što no se od-nose na našu razpravu.

§. 11. Sva dobra krajišuikah jesu — uz vršenje krajiškihdužnostih — podpuna vlastnost krajiških zadrugah, uz stegeodredjene ovim zakonom. Ovim se ukida §. 1. temeljnog zako-nika od g. 1807.

Sada i s t o m p o s t a o j e n a š s e l j a k - r a t a r — gra-n i č a r , v l a s t n i k o m z e m l j i š t a , k o j e g a j e o d d a v n i n ep o s j e d n i k o m b i o !

§> 16. propisuje: Zemljištni posjed krajiških kuća, dieli sena glavno obiteljsko dobro i pretečnine (Starnmgut und Uber-land). Glavno dobro krajiške kuće sačinjavaju ona zemljišta,koja su svojedobno u gruntovnim knjigama kao takova une-sena. — Ova s a č i n j a v a j u — p o r e d s t a n b e n i h i go-s p o d a r s k i h z g r a d a h — k r a j i š k o s e l i š t e .

Isti paragraf propisuje nadalje, da se ovo selište razvrćine može; da se obteretiti može samo do Vs vriednosti; konačnopropisuje glede diobe zadruge.

Pretečnine — suvišna zemljišta (Uberlanđ) sačinjava cieliostali posjed krajiških kuća, koja se po postojećim propisimaupravljati imadu.

— 409 —

Do gruntovnog uredjenja, ima ostati kod dosadanjeg raz-djeljenja selištne pripadnosti.

Tom zakonitom ustanovom uredjeni su selištni odnošaji uKrajini, koje razdjeljenje ostalo je i za kasnija vremena.

Od velike važnosti jeste po našu razpravu §. 17. ovogzakonika, pošto je spomenut u uvodu ove razprave kod §. 1.zakona o uredjenju zemljištnih zajednicah. Stoga donieti ćemoga u cielosti, a glasi:

» D o s a d a p o o b ć i n a m a u ž i v a n i p a š n j a c i j e s uv l a s t n o s t i s t i h « . Njima je prepušteno, da u pojedinimslučajevima naselenja ili obiteljske diobe, potrebito zemljište zakuću, dvorište i vrt dadu bezplatno ili za novac iz pašnjaka.

Dioba ili inako otudjenje pašnjaka po obćinama, može .uzsljediti samo zakonitim putem.

O poreza oproštena i odpisana napuštena neplodna tla,pripadaju dotičnoj obćini, ako nebudu u roku od 2 godine —•od dana proglasa ovoga statuta —zatražena od prijašnjega vlast-njka ili zakonitih im nasljednikah, te porezu podvržena.

Evo ovom zakonskom ustanovom uzakonjeno je ono, što /su odavna sve obćine u Krajini uživale » k a o z a j e d n i č k o id o b r o « ! — Naša tvrdnja u uvodu razprave spomenuta, po-tvrdjena je u cielosti. — Tu nam je pravi zakoniti temeljn a š i h z e m l j i š t n i h z a j e d n i c a h .

Da su ovi pašnjaci — prema tadanjim prilikama — ve-ćinom obrašteni drvom bili da su sačinjavali liepe šumice,gajeve i lugove, svakomu je jasno.

Naročito svjedoče to još i danas na mnogim mjestimaliepo uzdržane šumice i lugovi.

Uztvrditi možemo, da su većinom ovako vi pašnjaci bili— a i danas jesu — na šumskom tlu!

Za razumjevanje same stvari, glede uživanja šumah uKrajini, donašamo §. 18. ovoga zakonika, koji glasi:

» K r a j i š k e š u m e j e s u v l a s t n o s t d r ž a v e . «Nakon pokrića državnih potrebah za Krajinu, pripada

Graničarima po njihovom starom pravu, gradjevno i gorivno

— 410 —

drvo b e z p l a t n o za kućne potrebe; nadalje, oni su vlastni —nakon predhodnog popisa — bezplatno pasti blago u šumah,izim branjevinah, bez da zaoto vade paševne ili žirovne cedulje.Nadalje smiju tri dana u tjednu kupiti (ili pobirati) leževinu,koju načelnik obćine sa šumsko-nadzornim osobljem odredi.

Sječa manje potrebnog drva, bukve i inog podstojnogdrva, može se dozvoliti i izvan sječne dobe.

Nadalje slobodno im je u otvorenih šumah žiriti, te pobiratibezplatno bukvicu i kesten za prehranu vlastitoga blaga, kaoi košenje papradi i t. d.

Radi šumskih prekršajah zabranjeno je premetačinu pre-duzimati.

Pođpunim pravom uztvrditi možemo, da je Graničarimauzakonjena »sloboda uživanja šuma« gotovo u svakom pogledu.

»Zlatno je to doba bilo«. Nu — bilo je, al je i prošlo.S toga ćemo promatrati dalnji razvoj stvarih, kako sliedi:

("Nastavit će sel.

III. Zemljištne zajednice njihov postanak, razvoji uredjenje.

Piše Grašo Vae, kr. kot. šumar.

V. Uprava, nadzor, uživanje i čuvanje šumah u bivšojKrajini.

a) Š u m s k i z a k o n .

»Šumarski naputak za Krajinu« izdan 18. studena 1839.bio je u krieposti mnogo godinah t. j. do god. 1860.

Cesarski patent od 3. prosinca 1852. » š u m s k i z a k o n « ,koji je uveden u provincijalu cesar. pat. od 24. lipnja 1857.,a stupio u kriepost 1. siečnja 1858., uveden je u Krajinuistom godine 1860.

Okružna naredba od 7. veljače 1860. odj. 16. br. 474.glasi: Njegovo cesaro-kraljevsko Apostolsko Veličanstvo odlu-čilo je Previšnjom svojom odredbom od 3. veljače 1860. pro-tegnuti cesar. patent od 3. prosinca 1852. (Drž. zak. list broj250.) valjan za njemačko-slavenske krunovine i previšnjim pa-tentom od 24. lipnja 1857. uvedeni šumski zakon u kralje-vinah.: Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji i t. d. u v e s t i t a-k o d j e r u V o j n u K r a j i n u ; — m o d i f i c i r a j u ć i i s t iz a k o n , p r e m a p o s j e d o v n i m i u p r a v n i m o k o l n o -s t i m a .

Isti zakon stupio je u kriepost 1. svibnja 1860., dočim je»šumarski naputak« od g. 1839. izvan krieposti stavljen.

\ _ 504 —

. Ciorespomenutim patentom uveden je u Krajini šumskizakoti za ces kr Vojnu Krajinu; tada propisi za izmjeru, pro-cienu i uredjenje državnih šuma, te propisnik za šumarskuslužbu u području c. kr. Vojne Krajine.

Zakon se dieli u tri skupine, pak ćemo ih redom prođi.Idemo s toga promotriti pobliže: 1. » Š u m s k i z a k o n « ,

u koliko nam je od potrebe za našu razpravu. Zakon se dieli uVII. poglavja, i sličan je onom za provincije.

I . O d s j e k . O š u m s k o m g o s p o d a r e n j u .Već u §. 1. š. ž. jeste razlika, od zakona, uvedenog u

bivšem provincijalu.§. 1. glasi:Šumišta se razlikuju:a) U erarijalna krajiška Šumišta t. j. na erarialne i takove

šume, koje stoje neposredno pod upravom vojničkih — kra-jiških — oblasti.

b ) U o b ć i n s k e š u m e , t j . n a t a k o v a Š u m i š t ai n a s a d e od d r v a na pašnjacih ili šumskom tla, k o j ep r i p a d a j u v o j n i m — k r a j i š k i m o b ć i n a m a i l ig r a d s k o j o b ć i n s k o j z a j e d n i c i .

Eazumjevanja radi same stvari, donašamo njemački tekst,koji glasi:

„In Gemeinde-Walder, d. h. solche Forste und Holzpflan-zungen a u f H u t w e i d e n o d e r W a l d g r i i n d e n , welche.den Militar-Grenz und Communitats-Gemeinden gehoren.

c) U privatne šume t. j. šume ili nasade od drva, navećem prostoru kao šuma, oranica ili livada — oporezovanezemlje krajiških stanovnika; tada šume raznih redova, mana-stira, nadarbina i zaklada, konačno takove zajednice, koje se.osnivaju na privatno-pravnom odnošaju.

Evo i u krajiškom šum. zakonu §. 1. toČ, b) uzakonjenaje „zajednička imovina" t. j. o b ć i n s k i h š u m a , d r v o mo b r a s l i h p a š n j a k a i o s t a l o g š u m s k o g t l a !

Ta zakonska ustanova podkriepljuje u cielosti uvod našerazprave t. j. da je » o b ć a z a j e d n i c a d o b a r a h« od

— 505 —

v a j k a d a p o s t o j a l a u h r v . n a r o d u ! To je ona crvenanit, koja se provlači od davnine — pak do danas!

Ovom zakonskom ustanovom, očuvano je »zajedničko dobro«— obćinah, selah i mjestah od haračenja i samovolje poje-dinacah. Žalibože d a n a s t o g a n a m n o g i m m j e s t i m a n ei m a ; jer je tlo označeno pod §. 1. točka b) š. ž, izvrgnutoharačenju i opustošenju. — Žalostna je to istina.

§§. 2. 4. 5. 6. i 7. š. ž. pod k r a j i š k o m u p r a v o ms a č u v a l i s u n a m m n o g e obć. š u m e , l u g o v e i d r v o mo b r a s l e p a š n j a k e i t. d.

Za dokaz tomu služi nam kataster i elaborati sastavljeniod god. 1860.—1870.

Prigodom razvrstanja kulture kod pojedinih sela, mjestai obćina, uvršteno je zajedničko dobro« t. j. šuma, u stupac»šuma«; a drvom obrasli pašnjak i šumsko tlo, pod stupac»pašnjak«.

Da su u kataster uvrštene obć. šume z a i s t a b i l ek r a s n e š u m e i l u g o v i , jamči nam s jedne strane strogakrajiška uprava, a s druge strane izobilje b e z p l a t n i h d r v ai pas e-u d r ž a v . š u m a h . Krajišniku nije bila tada nuždaharačiti obć. šume i pašnjake! To »zajedničko dobro« ostaloje sačuvano.

Š u m s k i z a k o n od god. 1860. š t i t i o je obć. šume,z a j e d n i č k e d r v o m o b r a s l e p a š n j a k e i š u m s k o t l o !

Prekršajem šum. zakona smatralo se je sve, što je uči-njeno na tlu spadajućem pod §. 1. toč. b.) š. ž.

A danas? Obće je mnienje, da šikare (kako sesada zovu šume i pašnjaci u biv. Krajini) ne podpadaju podstege šum. zakona!

»Zar ne može nastati iz najbolje hrastove, bukove, jelovei. t. d. šume šikara« ? ! . . . .

Haračenjem obć. šuma i pašnjaka — nastale su na mnogimmjestima današnje pleši, šikare i. t. d.

Z a k o n o d a v c u b i l o j e a l i u v j e k n a u m u » š u m s k ot lo«, b i l o o n o d r v o m o b r a s l o i l i č a s i m i c e n e .

— 506 —

Bistvo šume čuvati glavna je namjera svuda!A to je polučeno propisima, označenim u §. 3. š. ž.;

uz tadanju strogost. Državne šume bile su obterećene služno-stima seljaka — krajišnika.

Obć. šume — sela, mjesta i. t. d- služile su takodjerza pokriće potreba na drvu.

To je uredjeno u §. 9. š. ž. — a glasi:»Sume, koje su otegoćene pravom drvarenja (tako — zva-

nimi šumskimi služnosti) imadu se ne samo uzdržavati, negoi neprestano nastojavati primjerenim načinom. »U drž. šumahvojne Krajine (§. 1. a.) koje su obterećene služnostima, jesuiste ustanovljene u §. §. 18 i 19. Previšnjeg patenta od 5.svibnja 1850. (novi temeljni zakonik — spomenut najprvo uonoj raspravi). — Način i veličinu šumskih užitaka, ustano-vljuje gospodarstvena osnova, temeljeći se na »potrajnom go-spodarenju«.

» N a č i n i v e l i č i n u u ž i t a k a h u o s t a l i h š u m a h(§. 1. b. c.) v a l j a t a k o d j e r o s n o v a t i n a n a č e l u » p o -t r a j n o g g o s p o d a r e n j a « , n a z a h t j e v s u o v l a š t e n i k a h( B e r e c h t i g t e n ) i o n i h k o j e t e r e t i s l u ž n o s t (B e l a s-teten). Osnovu ima sastaviti šumski ured bataillona ili regi-mente, a potvrdjuje istu »Comanda« regimente ili magistrat obćine(Comunitaten).

Načelo » p o t r a j n o g g o s p o d a r e n j a « propisano jedakle i za sve obćinske šume, drvom obrasle pašnjake i ostalašumska tla u bivšoj voj. Krajini.

S a m o v o l j u i h a r a č e n j e š u m a p r e p r i e č i o j e z a -kon još pr i je 40 g o d i n a h.

Nije dakle istinita sadašnja tvrdnja, ma došla s'koje strane,da su zemljišta označena u §. 1. toč. b.) šum. zak. bila slo-bodna i bez nadzora; i nije istina, da su se mogla sječi i ha-račiti po volji, na uštrb samoga bitstva i obstanka šume išum. tla.

N a p r o t i v i s t i n a j e , d a s v e š u m e , p a š n j a c i ii n a š u m . z e m l j i š t a (tla) d a n a š n j i h z e m l j i š t n i h

— 507 —

z a j e d n i c a h u b i v š o j K r a j i n i , m a k a r s e i » š i k a r e «z o v u — p o d p a d a j u pod sve u s t a n o v e šum. z a k o n a .

To je nepobitna istina! — Svako drugo tumačenje, pro-tivi se šum. zakonu i plemenitoj namisli zakonodavca.

Za naravno pomladjenje skrbljeno je u §. 10. š. ž.Glede stelje i, t. d., doznake drvah, sječe i izvoza drvah,

vriede propisi §. §. 11—17, š. ž.Glede parbah. koje bi odatle nastale, vriedi §. 18. š. ž.Da se je pomišljalo na »trajni obstanak« obćinskih šuma

svjedoči nam i §. 20. š ž., a glasi:»Die Bannlegung (zabrana) wird auf Ansuchen der Orts-

Gemeinde e. t. c » b e z i i g l i c h d e r u b r i g e n F o r s t e{§. 1. b. i c.) e. t. c. Analogno gornjem tumačenju podpadalesu pod ustanovu §. 20. š. ž. obćinske šume, pašnjaci i inošumsko tlo.

§. 21. š. ž. glasi: » O b ć i n s k e su me n i j e u p r a v i l us l o b o d n o d i e l i t i i. t. d.

Toj zakonskoj ustanovi imademo zahvaliti, da su do danasostale u cielosti šume i pašnjaci na šumskom tlu, to j e d i n od o b r o u r e d i t s e i m a j u ć i h z e m l j i š t n i h z a j e d n i c a . !

§. 22. š. ž. propisuje glede namještenja strukovnog šu-marskog osoblja; pak glasi:

»Za izvršenje ustanova zakona šumskog . . . . imaju se odvlastnika šumah dovoljne veličine i za o b ć i n s k e ip r i v a t n e š u m e (§. 1. b. c.) — koje će se prema okolno-stima zemlje ustanoviti, postaviti osposobljeni šumari, koje ćevlada zaota sposobnima priznati.

Evo nam jasnoga dokaza, da se je za vrieme KrajineJ b r i g a v o d i l a i o gospodarstvu obć. šuma i pašnjaka!

U nastavku §. 22. š. ž. kaže se:»Šumarskom upravnom osoblju, koje je po državi posta-

vljeno, pristoji pravo nadzora u uredjenim i uredit se ima-jućim gospodarstvima kod p r i v a t n i h i o b ć i n s k i h š u m a ,obzirom na sastavljene gosp. osnove i. t. d. Prekršaje §. §. 2.3. 4. 5. 6. i 7. š. ž. pristoji pravo svakomu prijaviti.

— 508 —

§. 23. š. ž. glasi: Političke oblasti imaju u obće nadziratigospodarstvo svih šuma (samtlicher Forste) u kotaru; daklei onih spomenutih u §. 1. toč. b.) šum. zakona.

» P o d p u n i m p r a v o m u z t v r d i t i m o ž e m o , d a n a mj e i z a r a z v o j a č e n j a K r a j i n e , p r e o s t a l o l i e p i h o b -ć i n s k i h š u m a i d r v o m o b r a s l i h p a š n j a k a . To nepro-cienjivo dobro naroda našega t. j. današnjih zemljištnih zaje-dnica treba stoga brižno čuvati i urediti!

Ali kako? . . . kada je to stoljeća — i stoljeća »zajedničkodobro« bilo, treba i na dalje da ostane.

Nedajmo da XX. stoljeće razvrgne tu stečevinu našihdjedova i svih nas ; nedajmo da se dieli — do skrajne nužde,jer: »U jedinstvu zemlje jest spas svih nas«! — Daj Bože!

Kako smo predočili, bilo je i za vrieme Krajine skrbljenoza »obćinske šume i drvom obrasle pašnjake«.

Dakako, da je vojna uprava skrbila u prvom redu zadržavne šume. Razlog je ali tomu taj, što je država koristcrpila iz krajiških šuma, i što je imala u prvom redu dužnostpodmirivati sve potrebe krajišnika, kako na drvu, tako i nainim nuzužitcima!

Po samu našu raspravu biti će koristno, ako preglednopromotrimo:

b ) P r o p i s z a i z m j e r u , p r o c i e n u i s j e č i v n o ure-d j e n j e d r ž a v n i h š u m a u c . k r . v o j n o j K r a j i n i .

Ovaj propis sadržaje VIII. poglavjah i 77 paragraf ah.U svim potankostima propisano je, kako se ima u drž.

šumama urediti gospodarstvo, na načelu »potrajnog uživanja«.Izmjera, proeiena i. t. d. imala se je obavljati po jednom

načelu i po odredjenim propisima. — Jednoličnost — u cielojkrajiškoj šumarskoj upravi — imala se je pokazati.

Tako je početo.Trajalo je a l i s a m o j e d a n d e c e n i j !Obzirom na ogromni prostor šumah i obzirom na pomanj-

kanje šum. osoblja i obzirom na kratkotrajno vrieme kra-jiške šumske uprave, n i j e b i l o m o g u ć e svagdje točno ure-

— 509 —

diti »potrajno šumsko-gospodarstvo« u krajiških državnihšumah !

Približavalo se je vrieme »razvojačenja Krajine; t. j. dase i opet sjedine majci domovini više vjekovah odciepljenidielovi.

Ako je i kratkotrajno vrieme kraj. šumske uprave bilo,imamo ipak iz te dobe:

c .) R e g l e m e n t za š u m s k u s l u ž b u u c . kr . v o j n o jK r a j i n i .

Načelo ovom »reglementu« bilo je, u cielosti provadjatišumski zakon od 3. veljače 1860.

Kod »General-Comande« u Zagrebu, osnovano je u tusvrhu ravnateljstvo šumah; kod pukovnijah namješteni su šu-marnici i nadšumari; a za upravu i nadzor šumah, postavljenisu šumari. Za šumsko-redarstveni nadzor postavljeni su lugarii Čuvari šumah.

Ovaj propisnik obuhvaća 75 paragraf ah, a dieli se u 4glavna diela, sa odnosnim odsjecima.

Šumarsko osoblje u bivšoj Voj. Krajini, imalo je pazku»na sve š u m e « o z n a č e n e u §. 1. š. ž.; dakle i na ob-ćinske šume i drvom obrasle pašnjake!

Za dokaz da je tomu tako, promotrit ćemo pobliže ovaj»reglement«.

I. glavni dio, sadržaje 4 odsjeka i to: 1. Propise za rav-nateljstvo šumah; 2. Propis za pukovnijske i batalijonskešumske urede; 3. Propis za šumare; i 4. Propis za lugare ičuvare.

Pregledati ćemo redom sve propise u koliko se odnose nanašu razpravu t. j. na .»obćinske šume i pašnjake« u bivšojVojnoj Krajini.

Šumarsko ravnateljstvo odvisno je neposredno od »General-Comande«. Ono imade provadjati postojeće šumske zakone; pa-ziti na provadjanje gospodarskih osnova i t. d. Ravnateljstvom o r a se upoznati sa stanjem svih šumah pojedinoga kotara,i to: državnih, o b ć i n s k i h i privatnih šuma (§. 1. toč. a)b) c) šum. zak.).

— 510 -

Šum. r a v n a t e l j s t v o im a p o r e d t e h n i č k o g i n s p i-c i r a n j a s v i h š u m a p o s v e t i t i s v u p a ž n j u i Obćinskimi p r i v a t n i m š u m a r a a , kao i d r ž a v n i m ! Evo tu namje potvrđjena naša tvrdnja, da obćinske šume i pašnjaci nisubile bez nadzora i prepušteni haračenju. Najviša zemaljskaupravna oblast pazila je na »obćinske šume« kao i na dr-žavne.

Prema raznoličnosti odnošajah, položaja tla i t. d izda-valo je zemaljsko zapovjedničtvo od slučaja do slučaja propisei naredbe za obćinske šume i pašnjake.

Kao što je šum. ravnateljstvo imalo pazku na obćinskešume, tako je to bila dužnost i svih pukovnijskih i batal. šum.ureda.

Izmedju inih propisa propisano je i sliedeće: »Die Gegen-s t a n d e der Diensteswirksamkeit desselben b e s t i m m t dašF o r s t g e s e t z mit den einsehla'gigen sonstigen Forst-Normenund Verwaltungs-Vorschriften i t. d.

Šum. uredi imali sa nadzor nad svim šumama, a istotako i dužnost, da uredjuju šum. gospodarstva, goje šume i t. d.Šumar izvršivao je naloge i osnove. On je imao sve ono izvr-šivati, što je od pukovnijske i batal. uprave naloženo. Pod-činjen je neposredno »unter daš Compagnie-Commando« ! Gledesvih suma, d a k l e i o b ć i n s k i h , ako je kumpanijska upravatrebala očevid, mnienje, procienu i t. d., imao se je pozvatidotični šumar.

Za čuvanje srezovah i ostalih šuma postavljeni su nadlu-gari i lugari (Forstwart) i čuvari.

Njihova je dužnost bila, paziti na sve prekršaje šum. za-kona, i to propisanim putem prijaviti.

U smislu §. 22. š. ž. postavljale su i obćine svoje lugarei čuvare šuma, pak je to »zajedničko dobro« sve do danas sa-čuvano ostalo.

II. glavni dio sadržaje propise uredovanja kod kumpanija,bataljuna i pukovnije.

Tu se nalaze razni propisi uredovanja, razni obrazci za-pisnika i t. d. što za našu razpravu nije važno.

— 511 —

III. glavni dio sadržaje propise glede šumskih šteta, od-,štete istih, kao i postupak glede očuvanja šum. vlastničtva.

Postupak proeiene i prijave šum. štete jeste poznat svima,s toga i ne ćemo o tome razpravljati, do li ono glede obćinskihšuma.

U § . 6 7 . o. pr. propisano je, da kumpanijske uprave mo-raju skrbiti za utjerivanje šumskih šteta] u državnih šumah.Nadalje propisuje: »Dieselben haben auch die zuerkanntenArrest oder Arbeitsstrafen zu vollziehen, und S o r g e zut r a g e n , d a s s d i e E r s a t z e f i i r F o r s t f r e v e l i n d e nG em ein d e - W a l d u n g e n zu den betreffenden Gemeinde-Cassen hereingebracht werden«.

Evo nam i opeta zakonitoga dokaza, da su »obćinskešume« postojale; da iste bez nadzora drž. vlasti nisu bile i danisu izvržene bile haračenju Ako je štetah u obćinskih šumahi bilo, to se je proti krivcima postupalo, kao i za štete i pre-kršaje šum. zakona, počinjene u državnih šumah.

IV. glavni dio ovoga propisnika sadržaje ustanove, gledeušumljenja (šumskim služnostima) u državnih šumah VojneKrajine. Ovaj glavni dio razjasnit će nam u mnogome našurazpravu. S toga ćemo pobliže promotriti pojedine ove usta-nove.

§. 68. propisuje, tko sve ima pravo služnosti i uživanjau državnih šumah t. j. uživanja građjevne i gorivne pripadnosti.

To su slijedeći:a) Država za pokriće svih svojih potreba.b) Mjestne, crkvene i školske obćine za sve svoje potrebe.c) Krajiške obitelji.Potonje imadu pravo:1. Na bezplatno građjevno i gorivno drvo.2. Na bezplatnu pašu i žirovinu.3. Izvoz leževine kroz tri dana u tjednu i to ponedeljak,

srieda i petak, nadalje pravo na sve druge nuzužitke. »Zlatnoje to doba bilo!«

— 512 —

§§. 69., 70. i 71. sadržaju razne ustanove, koje se odnosena eonsignaciju drvah, ustanovljenje potrebe drvah, doznakedrvah, izdavanja paševnicah i žirovnih cedulja i t. d.

Za nas je od važnosti §. 72, koji u cielosti glasi: »Zap o k r i ć e p o t r e b a h na d r v u k r a j i š kog s t a n o v n i č t v a ,k a o i o s t a l i h n u z u ž i t a k a i s t i h , i m a s e o b z i r u z e t ii n a p o s t o j e ć e d r v o m o b r a s l e p a š n j a k e , k a o i n ao b ć i n s k e š u m e ! «

Potreba drva, koja se iz obćinskih šuma i drvom obraslihpašnjaka podmiriti može, ima se propisanim načinom izkazati;koja se tada sa »drvosječnom osnovom« predlaže na potvrduglavnom zapovjedništvu.

Pristojbe za ostalo drvo i inake uuzužitke u »obćinskihšumah i pašnjacih«, kao i sve šum. odštete — teku u bla-gajnu dotične obćine.

Kada se je držav. uprava pored ogromne površine drž.šuma obazirala i na »obćinske šume i drvom obrasle pašnjake«,u svrhu pokrića raznih potreba — krajišnika — znak je, dasu te šume i pašnjaci predstavljali znatnu vriednost novčanu,kao i drvnu gromadu; kada je drž. uprava bila vlastna »ušu-mljivati« krajišnike u njihove šume i pašnjake, bila je dužnostiste uprave, paziti na ovo »zajedničko« obćin. dobro !

Da je to ona i činila, dokazali smo tečajem ove ras-prave; dokazali smo, da je to bila dužnost krajiške uprave iopredjeljenog joj šumarskog osoblja!

Naša tvrdnja — u ovoj raspravi iztaknuta —• potvrdjenije, da je bilo za vrieme Krajine liepih »obćinskih šuma idrvom obraslih pašnjaka«.

Naša tvrdnja podkriepljena je, da ovo »zajedničko dobro«obćinah, selah, mjestah i. t. d. nije ni prije bilo izvrženo ha-račenju i samovolji pojedinacah!

»Načelo p o t r a j n o g u ž i v a n j a obć. šumah i pašnjakah,uz inače racionalno gospodarenje bilo je već tadanjoj šum.uprav glavno obilježje«.

To nam svjedoče u raspravi spomenuti i uvedeni obćišumski zakon i ostali spomenuti naputci. Kada je to tada

— 513 —

bilo, uvjereni smo, da će i sada mnogo bolje biti usljed novostvorenih zakona i inih propisa.

»Glavno je ali, da se čim p r i j e urede zem. zajednice,a prema tomu i racionalno gospodarstvo u njihovih šumah ipašnjacih!

IV. Zemljištne zajednice, njihov postanak, razvoji uredjenje.

Piše GraŠO Vac, kr. kot. šumar.

VI. Obćinski zakoni.U predjašnje vrieme, smatralo se je obćinskim dobrom (imo-

vinom) sve, što je za zajedničko uživanje obćinarah služilo. —Pojam obćine bio je jedinstven t. j. današnja upravna obćina injeni obćinari, razgranjeni po selima, mjestima i t. d. imali sujednaka prava. — To je sliedilo iz same naravi stvari. Nijebilo tudjinacah — doseljenikah, (izim riedkih iznimaka) većje to samo bio domaći živalj — Hrvat. — I Hrvati slabo suse tada selili iz jednoga mjesta u drugo. Svaki je čuvao svojurodjenu grudu.

Zaoto podpunim pravom tvrditi možemo, da su svi obći-nari jedne obćine i z a v i č a j n i ci dotične obćine, sela i mjesta.S toga su imali svi jednako pravo na obćinsku šumu,pašnjak, livadu t. j. na sve »zajedničke nepokretnosti«, kojesu u javne knjige kao takove unesene.

To »obćinsko dobro« imalo je i svoju zakonitu upravu inadzor, t. j. za cieli obseg obćine izabirana su obć. zastupstva,a eksekutivu vršilo je obć. poglavarstvo. Svi članovi obćinezovu se obćinari, koji se razlikuju na:

a) Pripadnike, koji su u obćini rodjeni ili u savez ob-ćine primljeni, te u o b ć i n i na v l a s t i t o m z e m l j i š t us t a l n o o b i t a v a j u .

- 644 —

b) Stanovnike, koji su u obćini rodjeni ili u savez obćineprimljeni, te u o b ć i n i s t a l n o s t a n u ju .

c) Posjednike, koji u obćini posjeduju nepokretninu, ali uistoj obćini ne živu.

d) Nestalne, koji po svom zanimanju ili službi privremenoobćini prinadleže, bez da su primljeni u svezu obćinsku. Svioni, koji nisu ovdje navedeni, smatraju se kao strani.

Obćinarstvo, kao i uprava, nadzor i t. d. uredjeno je ob-ćinskim zakonima. Pošto smo imali u Hrvatskoj dva diela —Krajinu i Provincijal — to su i obćinski zakoni raznolični.Princip im je ali isti.

Idemo promotriti:

a) O b ć i n s k i z a k o n u K r a j i n i .

T. zv. »Gemeinde-Gesetz vom Jahre 1862. fiir die k. k.Militar-Grenze« jeste uredjivao odnošaje naših obćina.

Ovim zakonom odredjuje se: »Obćine, koje su do sadakao sela, trgovišta, mjesta, gradovi ili pod inom mjestnomoznakom, jednu mjestnu obćinu sačinjavale i kao takoveupravljane, imadu i nadalje kao takove ostati. Svaka obćinazadržaje si naslov: Grad, trgovište, selo i t. d.

U koliko ovaj zakon utiče na našu razpravu, donieti ćemonjekoje zakonske ustanove.

§, 39. glasi: »Vlastnost svake obćine, koja se prema svojojuporabi imade smatrati kao obćinska imovina ili obćinskodobro, imade se točno čuvati, neumanjena uzdržati i pomnoupravljati«. Ovo se ne odnosi samo na pokretnine, već i na ne-p o k r e t n o d o b r o s v a k e v r s t i . Da se pod »nepokretnimdobrom« imadu smatrati šume i pašnjaci, suvišno nam je idokazivati.

§. 40. odredjuje, da se za cielokupno dobro mora osno-vati inventar, koji svakom članu obćine na uvid stoji.

§. 41. odredjuje pravila glede uprave obćinskog dobra iimovine, te medju inim propisuje: »Nastojati ima uprava, daobć. imovina nosi što veću dobit u koliko je to moguće uz

— 645 —

p o t r a j n o i p o m n o č u v a n j e i u z d r ž a n j e i g l a v n i c e « .Ovo je zaista krasno pravilo, u koliko se odnosi na obć.dobro u obće, a na šume i pašnjake napose.

§. 42. propisuje glede uporabe dobitka, medju inim . . .»Ni jedan član obćine ne s m i j e iz obć. v l a s t n i č t v a zasebe i za one, s njime u kući živuće članove obitelji, v e ć uk o r i s t c r p i t i , n e g o l i m u j e t o z a p o k r i ć e k u ć n i h ,p o t r e b a n u ž d n o « .

Nakon podmirenja kućnih poteba, pripada unovčeni višakobćinskoj blagajni. Ovim zakonskim propisom uredjuje se pravouživanja, na »zajedničku ob<5. imovinu«, dakle i na šume ipašnjake.

Tim je regulirano t. ž. suvlastničko pravo.Nije bilo dakle slobodno, sa obćin. imovinom, (šumom i

pašnjakom) tjerati spekulaciju ili haračiti ju, već naprotiv slu-žila je obć. imovina lili za podmirenje kućnih potreba obći-narah. — Stranci bili su izključeni.

Godišnji višak, koji preostane nakon podmirenja svih ob<5.potrebah, ima se temeljem §. 43. priklopiti temeljnoj glavnici.

§. 44. jeste od velike važnosti — a glasi:»Prigodom gospodarenja sa obćinskim dobrom, imaju se

držati zakoni i propisi, koji smjeraju na to, da se uuapriedi iuzdrži kulturno stanje zemljištnog posjeda. Ovo v a ž i na-r o č i t o g l e d e u z d r ž a v a n j a i s v r s i s h o d n o gš u m a r , p o s t u p k a u o b ć i n s k i h š u m a , u k o j e ms l u č a j u , v a l j a s e d r ž a t i j u r p o s t o j e ć i h z a k o n -s k i h u s t a n o v a .

Ova potonja ustanova odnosi se na obć. šumski zakon,uveden god. 1860. u Krajinu, kao i na ostale propise, koji suspomenuti pod odsj. V. ove razprave*.

Dalnje zakonske ustanove neodnose se na našu razpravu.Jedino u §. 56. pod toč. f) stavlja se u dužnost svakoj

mjestnoj obćini, da imade vršiti obću redarstvenu službu, medjuostalim i »šumsko redarstvo« (Forstpolizei).

* Vidi »Šumar, list" za mjesec rujan i listopad str. 503.—513.

— 646 —

Evo i ovim zakonom dokazali smo nasu tvrdnju, da obć.Šume i pašnjaci niesu bili bez nadzora, da niesu sječene i ha-račene kako je tko htio, već naprotiv, da su krajiške obćine ioblasti bdile tim, da se »zajedničko obćinsko dobro« čuva ibrani.

Ovaj obćinski zakon važio je sve do godine 1871. Tadabude uveden novi zakon od 8. lipnja 1871. o »ustrojnih uredbahgradskih i seoskih obćinah u vojnoj Krajini«. Istim danomuveden je i »Red za obćine u c. kr. hrvatsko-slavonsko} vojnojKrajini.

Dakako, da su ovi zakoni obširniji, jer su se i odnošajizemlje razvili i promjenili. Princip obćinarstva, uprave i t. d.jeste ostao isti.

Medjutim promjenili su se i odnošaji u Hrvatskoj i Sla-voniji. Z a k o n . cl. XXVII. od god. 1873. u k i n u t a jev o j n a K r a j i n a , t a d u g o t r a j n a » k r v a v a h a l j i n a « h r -v a t s k o g na r o da.

Sjedinjenje Krajine s materom zemljom Hrvatskom, pro-vedeno je istom godine 1882. Krajiški zakoni vriedili su dostadugo, u bivšem krajiškom području.

Od god. 1675. pak do sjedinjenja Krajine, s majkom do-movinom Hrvatskom, prošlo je dvie stotine i sedam godina.

Preko dva stoljeća, stajao je Hrvat s puškom u ruci, nabraniku domovine i priestolja». Preko dva stoljeća zamienio jegraničar ralo i motiku sa puškom, dok su ostali narodi napre-dovali.

Sve je prošlo. Samo povjestnica — ta vječna istina —spominjati će »Granicu« i hrabre »Graničare«.

Danas živući »Graničari« spominju se još »zlatnih vre-mena«, kada je drva bilo u izobilju, kada se je bezplatnoduhau sadio i t. d.

Možemo podpunim pravom ali s onom narodnom poslo-vicom završiti; »Njekada bivalo, a sad se spominje«.

Idemo pogledati:

— 647 —.

b) O b ć i n s k i z a k o n u b i v . P r o v i n c i j a l u .

Glede uprave, gospodarenja i uživanja obć. šuma spome-nuli smo normativnu naredbu vis. kr. zemalj. vlade od 4. ožujka1871. br. 2144.*

Idemo ali malo, da se osvrnemo i na prijašnje doba.Sa nesegregiranim šumama i pašnjacima, upravljao je

»zemaljski gospodin« t. j. vlastelin.Obćinarstvo i uprava bila je jako slabo razvijena. Naro-

čito vriedi to za dobu absolutizma, kada je njemački jezik iu tom dielu Hrvatske cvao.

Postojali su kotarski uredi, te su t. zv. »Bezirks-Vorstandi«bili strah i trepet.

Redarstvo bilo je silno razvijeno. Za pojedina sela, po-stojali su t. zv. sudci (selske starešine, kneževi i t. d.) I ovisu bili vlastni »odrapiti batine", ako je to obći red zahtjevao.Pobirali su gel. sudci i porez, te su nosili u porezni ured i t. d.Pismene poslove za obćinu vodio je t. zv. tajnik ili sadašnjibilježnik. Predstavnik obćine bio je načelnik ili sudac.

Kako rekosmo, obćinarstvo bilo je slabo razvijeno. Nijebilo na mnogim mjestima ni nepokretne obć. imovine, kao ubivšoj Krajini. Uredovanje kod kotarskih ureda, sadržaje »ure-dovni naputak od 17. ožujka 1855.« (drž. zakon, list od god.1855. br. 52. i zemalj. vlad. list od god. 1855. br. 75.).

Politika i sudstvo bilo je spojeno.Kotar, uredi nadzirali su sve, i putem svojih organa vršili

su sve vanjske službe u obćini. — Obćin. poglavarstvo — kaodanas — nije postojalo.

U gradovima i trgovištima s'magistrati, upravljano je natemelju privr, naredbe od 19. kolovoza za 1851. br. 822. R.

Usljed raznih političkih odnošajah, te burnih i ratnihvremena sve od god. 1850. do poslije 1866., vladali su nestalniodnošaji u cieloj carevini. Isto tako i kod nas.

I s t o m g o d i n e 1868. n a s t u p i l o j e »ustavno doba«t . j . s t v o r e n a j e h r v a t s k o - u g a r s k a n a g o d a !

* Vidi »Šumar, list« za mjesec travanj 1900. str. 233.

— 648 —

Hrvatski sabor počeo je svoje djelovanje. Dvije godineposlije nagode, stvoren je toli nuždni »obćinski zakon«, "t. j.zakon o uredjenja obćinah i trgovištah, koja ne imadu ure-đjenoga magistrata. (Zak. 61. XVI, 1870. sankcioniran dne12. prosinca 1870, a proglašen u saboru 5. siečnja 1871 )

Na temelju ovoga zakona i šum. zakona, izdana je jurspomenuta narmativna naredba glede obćinskih šuma, naredbaglasi- u §. 40:

» O b ć i n s k e š u m e pr e ds t a v i j a ju z a j e d n i č k i pos jeds v i j u h s t a n o v n i k a d o t i č n e o b ć i n e , k o j i i m a d uu r b a r i j a l n i s e l i š t n i p o s j e d i . t . d.

Pošto prije 30 godinah gotovo nije bilo »stranog doseljenogelementa« u Hrvatskoj, to je lahko mogla »obćin. šuma pred-stavljati zajednički posjed svih stanovnika«, pošto su ovi nad-ležni u istoj obćini, t. j. pripadnici sela, mjesta i. t. d. Svisuvlastnici šumah i pašnjakah imaju pravo obćinarstva u do-tičnoj obćini.

Z a o t o j e o b ć i n . z a s t u p s t v o u i m e s v i h o v l a -š t e n i k a h s t v a r a l o i d o n a š a l o s v e z a k l j u č k e , k o j is e o d n o s e n a » z a j e d n i č k o o b ć . d o b r o « t . j . s u m ai p a š n j a k .

Obćin. poglavarstvo izvadjalo je sve zaključke obćin. za-stupstva, pošto je »šumarstvo« u provincijalu bilo istom upovoju.

Obć. načelnik sa obć. viećnici i zastupnici gospodario jepo šumi. Lugari bili su nestalni i odvisni od obćinarah iodbornikah. Da je to sve na »uštrb« službe bivalo, ne trebami ni dokazivati.

Dakako, da je postepeno i u tom pogledu na bolje išlo.Što je ali najglavnije, tekli su većinom svi novčani pri-

hodi iz obćin. šuma i pašnjaka u blagajnu dotične obćine.Na mnogim mjestima vodjeni su i za svako selo posebni pro-računi, a novac vodjen je posebice. Ali ipak upotrebljivan jetaj novac i u svrhe upravne obćine.

Ciela novčana manipulacija bila je u rukuh upravneobćine.

— 649 —

To načelo uprave utvrdjuje nam i naredba visoke kr.zemaljske vlade od 25. studenoga 1882. br. 30576. o n a č i n u ,k a k o s e i m a d e s a s t a v l j a t i g o d i š n j i p r o r a č u n u p r a -v n i h o b ć i n a .

Svrha ovoga proračuna jeste jedinstvo u cieloj uprav,obćini. Tako se medju inim pod toč. 5. odredjuje: »Poštoobćinski proračun ima biti točna i podpuna slika o cielokupnomstanju upravno-gospodarstvenog djelovanja u p r a v n e o b ć i n e ,to t r e b a da se u g o d i š n j e m p r o r a č u n u i z k a ž u s v i-k o l i k i p r i h o d i .

Prema tomu u v r s t i će se u o b ć i n s k i p r o r a č u n p r i -h o d i r a ž h o d o d o b ć i n s k e š u m e , vrhu kojega s unjeke upravne obćine posebni proračun sastavljale i posebneračune vodile; prihod i razhod od obćinskih pašnjaka, t. ž.pašnjački namet i. t. d.

Primjećuje se, da prema propisu §. 3. ž. cl. XVI. 1870.i §. 40. normat. nar. od 4/III 1871. uvršćenje prihoda irazhoda od obćinske šume i od obć. pašnjaka u obćin. pro-račun, ne može biti niti na uštrb niti opredjeljenju toga razhoda.

Ovim se hoće da kaže, da samo »suovlaštenici« imadupravo na koristi iz obć. šuma i pašnjaka, a isto tako imadudužnost i sve terete nositi.

S toga §. 19. norm. nar. propisuje: »Troškove šumskeobćinske uprave i čuvanja nose dotične obćine, a namirujuiste troškove dotični ovlaštenici po razmjerju pripadajućih imprava na šumske koristi. Naredba propisivala je istina bogsve to liepo, ali kako se je ona gdje vršila?

Pod toč. 9. proračuna izkazivan je »prihod od obćinskešume, žirovine i šišarice«. Pod naslov »V. Šumarstvo« spadastavka: plaća obćin. kotar, šumara ili prinos k toj plaći; plaćaobćin. lugarah; kr. držav. porez na obćin. šumu; trošak uva-djanja šumske osnove. Evo na temelju ove naredbe sastavljanisu do sada proračuni za upravne obćine, a posredno i zaurbarne obćine. Prema ovoj naredbi sastavljaju upravne obćinei danas proračune zemljištnih zajednica. Načelo sastavka i

— 650 —

obrazac jeste isti, kao i prije. To im propisuje §. 44. zakonao uredjenju zem. zajednicah, koji glasi:

»Upravne obćine d u ž n e su na poziv nadležne upravneoblasti zastupstvom zemljištnih zajednica, k o j i m n e d o t j e č us r e d s t v a n a s a m o s t a l n o b l a g a j n i č k o r u k o v a n j e ,bit na ruku po svojih organih, naročito, da vode račune, pri-maju i izdaju gotovinu, kao i da sastavljaju zapisnike i podneskeu upravnih i blagajničkih poslovnih zajednica«.

P o s l o v a n j e to ima se v o d i t r a z l u č e n o od p o -s a l a h u p r a v n e o b ć i n e .

Ova potonja ustanova jeste od velike važnosti, jer je po-slovanje zern. zaj. odjeljeno od upravne obćine; a što je naj-glavnije »novčana manipulacija zem. zaj. jeste samostalna« !

Na temelju ove zakonite ustanove, ureduje se se jedinstvenou cieloj Hrvatskoj i Slavoniji počam od godine 1894. —

Spomenuli smo naprvo razvojačenje Krajine, kao predtečarazvojačenju bila je:

YU. Segregacija drž. šuma.

Znano nam je, da je država vlastnik svijuh šuma u Kra-jini. To je osnovano na »Temeljnom zakoniku od 7. svibnja1850.« §. 18. koji glasi: »krajiške šume jesu vlastnost države«.Nu, usljed raznih političkih dogadjajah, promjenilo se je krozdvadeset godinah i ovo pravilo.

Približivalo se je doba razvojačenju Krajine, pak je tre-balo urediti i ovaj odnošaj izmedju države i naroda.

Pošto je Krajišnik imao » s a m o p r a v o s l u ž n o s t i « udržavnih šumah, valjalo je istu služnost odkupiti.

Z a k o n o d 8 . l i p n j a 1871. o u s t a n o v a h z ao d k u p ( i z l u č e u j e ) p r a v a n a d r v l j e , p a š u i u ž i -v a n j e š u m s k i h p r o i z v o d a , š t o k r a j i š k i s t a -n o v n i c i i m a j u u d r ž a v n i h š u m a h , n a l a z e ć i h s e uv o j n o j K r a j i n i , u r e d i o j e o v e o d n o š a j e .

Zakonskim člankom XXX. od god. 1873. uzakonjen jeovaj zakon u cielom sadržaju.

— 651 —

.Pošto je ovaj zakon, u mnogome odlučio sudbinom hrvat-skog naroda, idemo ga pobliže promotriti.

Pojedine ustanove kažu:§. 1. Prava na dobivanje drvlja, zatim na žirenje, pašu i

druge, budi kojega imena užitke iz državnih šumah vojne Kra-jine, k o j a s u o b ć i n a m i k r a j i š k i m o b i t e l j i m z a j a m -č e n a z a k o n o m od 3. v e l j ače 1860., podpadaju ustanovamovoga zakona.

§. 2. Ova prava imaju se odkupom odriešiti tako, da sek r a j i š k i m o b ć i n a m i ž l u č i i u p o d p u n o v l a s t n i č t v op r e d a p o l o v i c a onih obsega državne šume, u kojih su dosada imale pravo šumarenja. D r u g a p o l o v i c a o s t a j ep o d p u n o v l a s t n i č t v o d r ž a v e .

§, 4. Dioba preduzima se izmedju države i skupnosti pu-kovnijske obćine. D a l n j a r a z d i e l b a po m j e s t i h i ob-ć i n a h p u k o v n i j s k i m o b ć i n a m p r i p a d a j u ć e g aš u m s k o g a t l a p r e p u š t a s e u z s u d j e l o -v a n j e o b l a s t i h , p o s t a v l j e n i m z a s t u p s t v o mk r a j i š k i h p u k o v n i j a , k a o p o s a o o b ć i n s k i .

Sve pravde, koje proiztiču iz ovakove dalnje diobe zajed-ničkih šuma . . . riešavaju političke oblasti. Ako nadležnostovih ne bi za to bila dostatna, redoviti sudovi po ustanovahgradjanskoga zakona.

Evo ovo su tri temeljne zakonske ustanove, na temeljukojih su p o s t a l e i m o v n e o b ć i n e kao vlastnik jedne po-lovice bivših kraj. drž. šuma, a druge polovice — država (erar)kao samovlastnik.

Ovaj zakon sadržaje 11 paragrafah, gdje nadalje odredjujeglede načina uredovanja, diobe, izmjere i t. d.

Ne će' biti sgorega po našu razpravu, ako u kratko pro-motrimo razvoj imovnih obćina i drž. uprave šuma.

A ) I m o v n e o b ć i n e .

Spomenuli smo, da je zakon. cl. XXVII. od god. 1873.ukinuta vojna Krajina, a sjedinjenje — s majkom domovinom

- 652 —

— da je istom provedeno 1882. g. Još je trajala krajiškauprava, kojoj je na čelu bio zapovjedajući general u Zagrebu,kada su imovne obćine oživotvorene.

Z a k o n o m o d 1 5 . l i p n j a 1873. o i m o v n i h o b -ć i n a u h r v . - s l a v , v o j n o j K r a j i n i , o ž i v o t v o r e n esu d a n a š n j e i m o v n e o b ć i n e i to : I . i II . banska,ogulinska, slunjska, otočka, gjurgjevačka, križevačka, gradiška,brodska i petrovaradinska imovna obćina, dočim lička imov.obćina do danas ustrojena nije.

Ovaj zakon o svojih 28 članakah odredjujs glede oživo-tvorenja imov. obćine, u pogledu zastupstva i. o., činovničtva,blagajničke manipulacije i t. d.

Cl. 1. zakona glasi: Radi primanja, ugrave i gospodarstvalugova, šuma i šumskih zemljišta . . . . . po zakonu od 8. lipnja1871. u vlastničtvo obćina ... i radi uprave . . . i m a d u sa-č i n j a v a t i s v e m j e s t n e o b ć i n e , s p a d a j u ć e d os a d a k j e d n o m u k r a j . p u k o v n i j s k o m u k o t a r u ,j e d n u samostalnu Obćinu, koja će imati njih sve i imetakim zastupati.

Ove imovne obćine nose, uz ovaj nastov i ime krajiškepukovnije, iz koje se ustrojavaju.

.Tako nam' evo postadoše imovne obćine.Zakonom od 20. srpnja 1875. postala je »žumberačka

imovna obćina«.Pošto su postojali još razni nedostatci i t. d. to je: Nje-

govo ces. i kralj, apostolsko Veličanstvo blagoizvoljelo pre-višnjiin riešenjem od 6. srpnja 1881. potvrditi sliedeći zakono razjašnjenju, odnosno preinačenju njekih ustanova zakona od15. lipnja 1873. o imovnih obćinah, te podjedno odobriti niženabrojene, k tomu spadajuće naputke, i to ;

a) Naputak za uredjenje zajedničkog uživanja šuma i šum.zemalja, izlučenih za pravoužitnike kraj. područja.

b) Naputak za izmjeru, procienu i t. d.c) Naputak za službovanje i gospodarenje.Za nas je od velike važnosti: »Naputak a) za provedbu u

§. 4. zak. od 8. lipnja 1871. o odkupu šumskih služnostih

odredjenoga uredjenja, načina i mjere zajedničkog uživanjašumah i šumskoga tla za pravoužitnike po pukovnijskihkotarih.

§. 1. Pravoužitnici na izručene po zakonu od 8. lipnja1871. o odkupu šum. služnostih šume i šumska tla diele se:

a) na mjestne obćine,b) na crkvene obćine,c) na školske obćine,d) na krajiške obitelji, koje su do 8. lipnja 1871. u za-

družnoj svezi živile, ie) na krajiške obitelji, koje pravu krajišku zadrugu do-

duše sačinjavale nisu, nu koje su ipak krajiške dužnosti i ob-veze u pogledu davanja vojnika u svoje vrieme izpunjavale.(§. 68. i 70. pravilnika za šum. službu od god. 1860.).

Na temelju §. 10., a prema izvidu selištah, gospodarstvacielog 3/4, "'4 i ]/4, te potrebitog broja konja, goveda, ovacai svinja, ustanovljuje se veličina selištne pripadnosti.

Jedino za obradjivanje gospodarstva neobhodno potrebitastoka, moći će se ućerati na pašu i žirenje u šume imov. ob-ćine bezplatno, odnosno uz uplatu obaljene ciene.

§. 11.—13. odredjuje o sastavku katastra.§. 14.—16. upućuje glede provadjanja promjenah suvlast-

ničkog prava prema diobi.4/4 selišta mogu se dieliti na 4 diela.8/4 selišta mogu se dieliti na 3 diela.2/4 selišta mogu se dieliti na 2 diela.'/4 selišta nije dieljiva.§ . 17.—19. U ž i v a n j e p r a v o u ž i t n i k a p o n a -

p u t k u v a ž i , d o k »potrajni« p r i h o d š u m a i m o v .o b ć i n e d o p u š t a , dočim se višak prodaje za podmirenjeraznih potrebah.

Ne ima li potrajnog prihoda »steže se uživanje, a uvadjajuse i pristojbe za žirovinu i pašu, a zatim na drvu, do polovicevriednosti istoga«.

§. 22. Pravoužitnikom nije dozvoljeno prodavati, dozna-čeno im gradjevno i gorivno drvo, ili za druge vriednostne

— 654 —

predmete zamjeniti ili darovati.. Drvo može se u tom slučajuzapljeniti i t. d.

Imade i drugih zak. ustanovah, no obzirom na našu raz-pravu, nespominjemo ih dalje.

Zakonom od 11. srpnja 1881. razjašnjene su i preinačeneneke ustanove zakona od 15. lipnja 1873. o imovnih obćinah-Zakonom od 5. veljače 1886. o ustroju županijah i uprave,§. 4., »ostaju imov. obćine u obsegu i ustrojstvu netaknute«.

Prema pravu vrhovnog nadzora, izdala je visoka kr. zem.vlada razne naputke, naredbe, i načelne riešitbe pojedinimimov. obćinama. Hrvatski sabor, nije ali glede imov. obćinahstvorio posebnog zakona, dočim je g. 1899. donesen zaključak,da se provede reorganizacija kod imovnih obćina.

Kakova će ista biti, st.var je budućnosti.

B ) D r ž a v n e š u m e

Država, kao moralno tielo, i kao vlastnik '/s biv. kraj.drž. šumah, urediia je posebno svoju upravu i kućanstvo. Sviprihodu teku u drž. blagajnu, koja je zajednička Hrvatskoj,Slavoniji i Ugarskoj. Hrvatska participira na Čistom prihodušuma sa 44% •

Na temelju §. 13. kraljevskog odpisa od 15 srpnja 1881.spadaju držav. šume pod kr. šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu,koje je neposredno podčinjeno pod kr. ug. ministarstvo za po-ljodjelstvo, obrt i trgovinu.

Na temelju Previšnjeg riešenja od 3. svibnja 1885., a usmislu naredbe kr. ug. ministarstva za polj. obrt i trgovinu od15. srpnja 1885. br. 35184. ustrojeno je 1. srpnja 1885. uZagrebu novo kralj, šumarsko ravnateljstvo sa 16 šuma-rijah, kr. nadšumar, ured u Vinkovcih sa 9 šumarijah i kr.šumar, ured u Otočcu sa 9 šumarijah. S v a k i od o v i h t r i j ' u hu r e d a j e s t e m e d j u s o b n o n e o d v i s a n i p o d r e d j e nm i n i s t a r s t v u . Osobni odnošaji i djelokrug pojedinih kr.šum. uredah, uredjeni su min. naredbom od 2. lipnja 1885.

- 655 -

br. 28 352. slično kao u Ugarskoj. Kr. šum. ured u Otočcuupravlja sa sumarni »ličke imovne obćine«, koja se je g. 1880.konstituirala, ali gospodar, ured nije uspostavljen.

»U s m i s l u u s t a n o v a §. 21. c. kr. n a r e d b e od1 5 . s r p n j a 1881. i m a d e s e u g a r s k a v l a d a p o -s t a r a t i , d a s e l i č k o j , S l u n j s k o j , I . i I I . b a n s k o ji m o v . o b ć i n i p r u ž a p o d p o r a , u k o l i k o j e d o i s t ap o t r e b n a n j i h o v o m o b s t a n k u .

Da li se to vrši, ne znamo. Jedino što znamo jeste to,da »lička imovna obćina«, sve do danas oživotvorena nije.

Kada će to biti . . . .?Konačno spomenuti nam je, da imade još i gradovah

n. pr. Belovar, Ivanićgrad i t. d.) koji imaju prava služnostihu drž. šumah. Istima se još i danas doznačuju drva u držav.šumah i t. d.

Zakonom od 8. lipnja 1871. uredjena su prava, koja suo b ć i n a m i k r a j i š k i m o b i t e l j i m a « z a j a m č e n a z a -k o n o m od 3. v e l j a č e 1860.

Prava gradskih kraj. obćina, o s n o v an a na i s t o m za-k o n u od 3. v e l j a č e 1860., niesu ovim zakonom uredjena,što svakako čim prije urediti valja. U tom pogledu stvoren jepr. g. zaključak skupštine županije belovarsko-križevačke, koja(raži izlučenje (segregaciju) šuma, koje pripadaju Belovaru iIvanićgradu. Da se to čim prije provede, jeste u interesu svihnaših gradova.

T a k o ć e n a m n a s t a t i , n o v e g r a d . z e m l j . z a -j e d n i c e , k o j e n e p o d p a d a j u pod § . 2 . toč. a) većpod u s t a n o v e §. 1 . t o č . b) z a k o n a o u r e d j e n j u zem-l j i š t n i h z a j e d n i c a h .

Da se to čim prije ostvari, željno čeka narod.

VIII. Razne naredbe, smjerajuće na boljak šumarstva.

Na izvršivanje zakonah pazi vrhovna zemalj. vlast, a toje visoka kr. zemaljska vlada u Zagrebu. Za vrieme Krajine,imali smo i c. kr. glavno zapovjedničtvo u Zagrebu, koje je

— 656 —

za Krajinu vršilo vrhovnu vlast i shodne naredbe izdavalo.Nakon sjedinjenja Krajine, prešla je ova vlast na visoku vladu.

Na narodno-gospodarstvenom polju izdane su po vis. kr.zem. vladi mnoge naredbe, tako isto i u svrhu promicanja šu-marstva i šumogojstva.

Naročito uvjek se je pazilo, da se šume, to neprocjenjivonarodno blago, ne harače.

Glede pašnjakah izdavane su razne naredbe i naputci,kako da se isti u redu drže, da što više i bolje svojoj svrsi služe.

I za obćin. šume u starom Provincijalu izdavane su raznenaredbe, koje su uredjivale upravu i gospodarstvo šuma, tenjihovu procienu i gospodarstveno uredjenje i. t. d.

Za razumjevanje i razjašnjenje same naše stvari, donašamoevo, više takovih naredaba:

I. K r o z v i še od č e t v r t s t o l j e ć a , važila je u upravišuma, kao i u gospodarstvu i uživanju mjesto zakona norma-tivna naredba od 4/III 1871. br. 2144.*

II. Naredbom od 10/IX. 1872. br. 11.145.odredjeno jeshodna glede razmedje pašnjakah i šumah.

III. Naredbom od 15/IV. 1874. br. 6401. izdaje se na-putak, kako valja sastavljati šumsko - gospodarstvene osnove.

IV. Naredba od 25/VI 1876. br. 20.761. zabranjuje» h a r a č e n j e š u m a h « a glasi: Stižu glasovi sa raznih strana,da se šume, unatoč ustanovam §. §. 2. 3. 4. 9. i 22. š. ž.od 3/XII. 1852. na golemu štetu zemlje i narodnog gospo-darstva harače i pustoše. T o m u zlu m o r a se s v i m i za-k o n i t i m i s r e d s t v i n a p u t s t a t i .

Usljed toga opominju i pozivaju se ozbiljno kr. Podžupanijei gradska poglavarstva, neka u smislu §. 22. š. ž. budno ibrižno nad tim bdiju, da se šume uživaju i s njimi postupau smislu postojećih zakonskih propisah, ter da u slučajevih,koji bi im budi o nepovlastnom krčenju ili pustošenju šumahma kojim god načinom do znanja došli, bez odlaganja po na-glašenom >;. 23. š. ž. postupaju i ujedno o tom ovamo izvjeste.

* Vidi »Š. L « za travanj 1900. str. 233.

- 657 —

Evo prije četvrt stoljeća, • izdana je naredba radi »hara-čenja šumah«. Da je to u ono doba nuždno bilo, proizlazi izsame naredbe.

Zaista ovomu zlu, naročito u brdskim predjelima, trebalobi još i sada bolje na put stati. O tom smo mi već prije pisali*.Ne samo time da je privatni posjed u pogibelji, već i obćinski;n a r o č i t o o b ć i n . p a š n j a c i ! š u m e u b i v . K r a j i n ii z v r ž e n i s u h a r a č e n j u !

V. »O promicanju gospodarstva«, izdana je naredba25/X 1881. br. 16.473., te u III. odsjeku govori o djelokruguk u l t u r n i h v i e ć n i k a h i o njihovom djelovanju.

Djelokrug:t o č. 3. krčenje i čišćenje livadah, poljah i pašnjakah od grmljai korova.t o č. 10. Nadzor nad gospodar, imovnih obćinah,to č . 11 . N a d z o r nad š u m s k i m g o s p o d a r s t v o m t o l ip o s e b n i k a h k o l i o b ć i n a h .t o č. 12. Uredjenje paše na o b ć i n s k i h p a š n j a c i h , stegnućeili posvemašnje ukinuće paše, uredjenje krmljenja u štali itd.t o č. 14. Predloži za zemalj. kulturno vieće, tičući se cielezemlje.

Ovo je i sbilja krasna naredba. Djelokrug kulturnogodbora jeste obsežan i raznovrstan.

Voljom i eneržijom, dade se vani u kotaru mnoga važnastvar i ovim putem urediti, te mnoga zla strana uživanjaobćin. šuma i pašnjaka odstraniti.

A l i s v a g d j e t r e b a v o l j e i m a r l j i v o s t i ; p a k e v or e d a i r a d a !

VI. U našem narodu bilo je (a ima ih i danas) mnogo»štetnih običaja«, pak je visoka kr. zemaljska vlada dne30. siječnja 1883. broj 4.551. izdala slijedeću naredbu:

Odsjek IV. Obćinski su pašnjaci maF ne svuda takoobrašćeni borovicom i jalšjem, da blago niti polovicu one hranene uživa što bi ju uživalo, da je paša očišćena; a k tomu

* Vidi »Š. L.« za rujan 1899. str. 456.—462.

— 658 —

s ovakovi zapušćeni pašnjaci najžalostniju sliku o kulturnomstanju naroda pružaju.

Kr. podžupanija imat će odmah čim ovu naredbu primi,p o s a v j e t o v se i u tom p i t a n j u s p o d r u č n i m i kul-turnimi v i e ć n i c i inicijativu poprimiti, da se obćin. pašnjaciizkrče i očiste; i l i pako. g d j e bi to s h o d n i j e b i l o , d i o n ou š u m s k u g o j i t b u p r e t v o r e ; a gdje to nebi bilo mogućeizvesti u jednoj godini, ima se za podpuno izvedenje ovih kul-turnih radnjah, s t a l n i p r o g r a m na više godina sastaviti isavjestno obdržavati.

Ova naredba važi kako za biv. krajiško područje tako iza provincijal.

Za naše odnošaje ne možemo si bolje naredbe ni pomisliti.U prvom redu skrbi se za čišćenje pašnjaka od borovice,

drugoga trnja i drača, da se paša poboljša. To je posve u redu.Ali i na mnogim mjestima dogodilo se je, da je vis. naredba

krivo uzeta, pak je posječeno pod imenom »čišćenja« krasnodrveće i šumica, dočim je borovica i drač ostala! Žalostna jeto činjenica, ali je istinita.

Dogodilo se je i to.Naprotiv možemo ovoj visokoj naredbi zahvaliti, da je na

nekojem pašnjaku uzgojena putem branjevine krasna šumica!Priznati moramo, da je ova visoka naredba, predteča

§a 3. i 4. zakona od 26. ožujka 1894. glede uredjenja gospo-darstva u šumah i pašnjacih zem. zajednica.

Stoga padaju prigovori, da nije bilo zakonitoga oslona zavanjski rad, To ne stoji.

Tko je htio raditi na tom polju, imao je i onda oslonau šum. zakonu i u spomenutim naredbama.

I glede » u s u r p a c i j a « obć. šuma i šumišta skrbljeno je.Naredba vis. kr. zem vlade od 24 svibnja 1885 br. 16 230.

propisuje, kako valja na put stati usurpacijam šum. tla ušumah imovnih obćina, koja se naredba može uporabiti i nasumom obrasle pašnjake i t. ž. šikare biv. Krajine.

Naredba od 16. lipnja 1885. br. 16.104. odredjuje gledepolitičke reambulacije« medja obć. šumišta.

— 659 —

Evo i na temelju ovih uredaba, dade se urediti posjedzem. zajednica; naročito dadu s 3 kratkim i jeftinim putemodstraniti usurpacije i okupacije šum. tla.

O v o v a ž i n a r o č i t o z a o m e d j a š i v a n j e obć. š u m ai p a š n j a k a !

Sudbeni skupi postupak valja izbjegavati, pošto se sve ina temelju ovih naredabah urediti može.

VIII. Naredba od 18. veljače 1886. broj 7.127. iznašapropise, glede » p o š u m l j i v a n j a « izsječenih šumskih dielova.

IX. Glede » u ž i v a n j a ob. ć. p a š n j a k a « , postoji naredbaod 18. travnja 1888. br. 26. o62. a propisuje slijedeće:

Kr. zem. vlada, odjel 2a unutarnje poslove uvidiv, da ješ u m o g o j s t v o usljed zavladalih nepodobština u uživanju pašei drvarije (koje i sada postoje) u o č i t o j o p a s n o s t i , kojau pogledu narodno-gospodarstvenom najveću bojazan uzbudjuje,obnašla je na temelju §. §. 4. 10. i 19. š. z. odnosno na te-melju mnienja, koja su u tom pitanju podnesena po područnihkul. odborih i šumar. upravah, odrediti što slijedi:

1. Uživanje paše na obćin. pašnjacih, k o j i su o b r a -š t e n i d r v l j e m i š i k a r o m , i m a d e s e t a k o s t e g n u t i ,odnosno urediti, da se u svakoj obćini stanoviti dio istih staviposve pod strogu zagaju dotle, dok bud kras na toj zagajenojpovršini pošumljen i drveće izpod griza narve poraslo; dočimse na preostalom dielu pašnjaka, poraba paše razrediti imaprema vlastitom uvidjanju.

Da ova stega paševne površine ne bude žiteljstvu odvišeosjetljiva i da se žitelji na namjeravajuću stegu priuče, imatiće se upitnim zagajivanjem na onom kraju započeti, koji ječim. više udaljen od sela, uzev pri tom u obzir, da se zagajenepovršine ograniče trajnimi i naravnimi medjami, kao što su to:doline, vode, hridi, bregovi, strane, glavice, bujice, bila, po-nikve i. t. d. zatim ili ograditi dadu po obćinarih valjanimsuho-zidom ili označiti sa vidljivim gajkami; o čem će u svakomslučaju odlučiti imati politička oblast.

2. Sadržaje propise glede držanja k o z a .48

— 660 -

3, Svako samovoljno k o p a n j e p a n j e v a h i ž i l a naobraslim drvljem i šikarom pašnjacih i u šumah, zatim k l a -š t r e n j e stabala i s j e č a g r a n a h bud u koju svrhu, za-b r a n j u j e s e b e z u v j e t n o .

4 . P r o p i s g l e d e p o d i z a n j a v a p n e n i c a .a). »Prema tomu ima se svatko«: Koji nepovlastno uživa

pašu, na zagajenom obć. šikarom i drvljem obraslom pašnjaku(toč. 1.) najstrožije kazniti u smislu postojećih propisa, imenitopo šum. zakonu od 3. prosinca 1852. i odsuditi u smislu §. 9.pril. D. rečenog zakona, na platež naknadah.

b). Koji koze drži bez izhodjene dozvole kazniti i. t. d.e). Koji po šumah i pašnjacih panjeve krči, žile grmlja

kopa; zatim bez naročite oblastne dozvole granje sječe, te istobud na mjestu, bud kod kude marvi za h r a n u daje; odnosnoza zimu spravlja, ili na prodaju rečene proizvode donaša, imase po ustanova §. 8. š. z. najstrožije kazniti osjetljivom n o v -čanom globom ili zatvorom; a osim toga valja mu sve na tajnačin dobivene proizvode, kao što u tu svrhu upotrebljenoorudje u svakom slučaju i na svakom mjestu u smislu §. 55.i 56. š. z. zapljeniti, te javnom dražbom prodati.

d). Koji bez dozvole vapnenice pale, kazniti globom.N a d g l e d a n j e d a b u d u p r e d n a v e d e n e o d r e d b e

d o i s t a t o č n o p r o v e d e n e , p r i p a d a p o d č i n j e n i mo b l a s t i m a i s v i m j a v n i m s l u ž b e n i k o m i . t . d .

Ova naredba stupila je u kriepost 1. lipnja 1888.Tako smo u ovo devet naredabah, donieli razna sredstva,

kojima se je moglo bar donjekle i prije urediti šume i pašnjakedanašnjih zemljištnih zajednicah.

Osim ovih naredabah imade i drugih, koje sve smjerajuna gospodarstveni napredak obćinah, i na racionalno uredjenje»zajedničkog obćinskog dobra«. Nu svrha ove rasprave nijeta, da ih sve donašamo! Za pojedine krajeve, izdavala je kakovidimo visoka vlada takodjer razne naredbe t. zv. načelneriešitbe i normativne naredbe, koje su sve odredjivale i upu-ćivale, kako valja k racionalnom gospodarstvu pristupiti i. t. d.

Ste strane nije bilo dakle pomanjkanja!

— 661 —

U kojih je kotarih i obćinah bilo i prije volje za rad inapredak, to su obćin. šume i pašnjaci prema tadanim okol-nostima uredjene.

Zakonah i naredabah bilo je uvjek, samo ako ih je tkos a v j e s t n o , m a r l j i v o , u s t r a j n o i p o ž r t v o v n op r o v a d j a o ! ?

Takove su okolnosti i danas. — »U r a d u je s a m os p a s i n a p r e d a k « !