zkvh.org · specijalistom za zdravlje srca. doktora nije bilo teško „uloviti“ za razgovor....

rce lsusovo ... zkvh

.org.r

s

U ovom broju Zvonika, dragi čita-telji, donosimo vam ekskluzivni razgo-vor s primariusom dr. Isusom Kristom,specijalistom za zdravlje srca. Doktoranije bilo teško „uloviti“ za razgovor. Nje-gova ordinacija otvorena je svakimdanom, napose nedjeljom. Interesantnoda kod njega nema duge liste čekanja,odmah se dolazi na red, stoga nije po-trebno „imati vezu“ ili „plavu kuvertu“.Jednako je brižan prema svakom, bezobzira na status u društvu. Uvijek jevedar i spreman saslušati. Usluge lije-čenja ne naplaćuje. Osim boravka u or-dinaciji, doktor je raspoloživ i za kućneposjete, terenski rad, odnosno bilo gdjega se pozove.

Zvonik: Doktore, recite namkoja je najčešća bolest srca s kojomse susrećete?

Dr. Isus: Postoje vrsni kardioloziu svijetu, ali ono što je moja specijalnostjest liječenje posebne srčane bolesti, tzv.sklerokardia, odnosno okoštalosti iliotvrdnuća srca.

Zvonik: Možete li pobliže objas-niti o čemu se tu radi?

Dr. Isus: Vidite, srce je središtečovjeka, ono nije tek prvenstveno organveć stjecište emocija, razuma, duha i ti-jela. U mojoj praksi liječenja princip jeuzeti u obzir cjelokupnost čovjeka. Znase dogoditi da uslijed nezdrava življenja,zapuštene duhovnosti srce okameni,postane neosjetljivo za Boga i bližnje.Rijetko koji kardiolog može tu što uči-niti, potrebna je posebna dijagnoza ipostupak liječenja.

Zvonik: Kako ustanovljujete di-jagnozu?

Dr. Isus: Ja svakog svog pacijentaznam i prije nego mi se obrati. No, zauspješnost liječenja nije dovoljno znati

dijagnozu. Znatno mi olakšava kad je pa-cijent sam svjestan svoje bolesti, to jeveć pola puta do zdravlja.

Zvonik: Kako ide sam tijek lije-čenja? Je li on isti kod svakog? Ko-lika je uspješnost?

Dr. Isus: Ha, čujte, i meni je toteško reći. Doktori nisu svemogući, jermnogo toga ovisi o pacijentu. Koliko onsurađuje s liječnikom, koliko je spre-man poslušati njegove savjete i živjeti poliječnikovim uputama, tim je ozdravlje-nje izvjesnije. A što se tiče Vašeg pitanjao samom tijeku liječenja, ono se odvijapriznanjem vlastite krivnje, pomirenjems Bogom i bližnjima kroz ispovijed, aonda se dogodi transplantacija tj. presa-đivanje srca.

Zvonik: Transplantacija srca?Dr. Isus: O tome sam napisao knji-

gu, tamo možete sve podrobno pro-čitati.

Zvonik: Mislite na onaj redak:„Dat ću vam novo srce, nov duhudahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijelavašega srce kameno i dat ću vamsrce od mesa“?

Dr. Isus: Upravo to.

Zvonik: Koji su postoperativnikoraci?

Dr. Isus: Nakon dobivanja novogasrca potrebno je redovito uzimati lijek.Bez toga se sve vraća na staro.

Zvonik: Kako se zove taj lijek ikoliko košta?

Dr. Isus: Lijek se zove „Euharis-tija“, a ne košta ništa. Glavni sastojakovog pripravka je sâm Bog koji ulazi usrce čovjeka i čini ga novim.

Zvonik: Doktore, hvala Vam naovom razgovoru koji se dogodio

upravo u lipnju,mjesecu Božan-skog Srca.

Dr. Isus: Hvalai Vama. Srdačno poz-dravljam i čitateljeZvonika koje sveosobno poznajem ivećini sam liječnik.Ustrajte u dobru ineka vam je srce ra-dosno i otvoreno zasvakoga.

Vaš urednik

Iz sadržaja

Srpski patrijarh Irinej u Zagrebu..............................5

Tema broja:Srce Isusovo .........................6

Stoljetnice rođenja naših velikana:Ante Evetović Miroljub......13Ivan Kujundžić....................14

Svjetski susret obitelji u Milanu .......................18 i 20

Intervju:Dr. Ivica Ivanković Radak. 24

Reportaža: 250. obljetnica posvećenjacrkve Presvetog Trojstvau Somboru ..........................27

Gaudeamus igitur!................30

Stockadale paradoks ............34

Codex alimentatius među nama .........................35

Godišnji susret ministranata ........................39

Susret vrtića „MarijaPetković“ u Blatu..................39

Misa mladih za mir ..............41

Mračna strana Scijentološkecrkve......................................47

Kršćanski stav:Licemjerni kršćani ..............48

Zvonik � 6/2012 3

Riječ urednika / Iz sadržajaDr. Isus Krist, kardiolog

Savjeti za zdravo srce

zkvh

.org.r

s

Rado čitam. Članci su izlazili u jednom tjedniku. Bilisu polemički. Dva književnika, ljudi od pera prepirali su sežestoko oko svojih stavova, ideja. Pri kraju, zapamtio samtvrdnju jednoga: „Zabranit ću mu da mi i u snove dođe!“.Ne znam li je uspio u tome.

Na početku stvaranja Stvoritelj nas je obdario ritmom.Zato postoji dan i noć, postoji budnost i počinak. Čovjekutreba odmor, san da bi mogao obavljati svakidašnje pos-love, da bi mogao biti Božji suradnik. Psalmist će ustvrditida miljenicima svojim Bog u snu daje dobra (usp. Ps127,2).

Kod sna, odmora, čovjeku dolaze različiti snovi. I usnovima Bog šalje poruku. Važno ju je razumjeti i dobroprotumačiti. Jakovljev sin Josip imao je mnoge snove.Braća su ga zbog toga zamrzila i bili su mu zavidni. Kad imje došao u posjet, rekli su: „Eno, stiže onaj sanjar! Hajde daga ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju“ (Post 37,19). Josip jezavršio u Egiptu. I ondje tumači snove faraonovim slu-gama, pekaru i peharniku. Snovi se ostvariše. Na koncutumači snove i faraonu. Kada su se i ti snovi ostvarili, Josippostaje drugi čovjek u kraljevstvu... U svom djelovanju,praštajući braći, on očituje Božju dobrotu i promisao.

Sveti Josip, šutljiv i veliki svetac, također je imao oči-tovanje Božje u snu. Anđeo mu je jasno rekao: „Josipe sineDavidov, ne boj se uzeti sebi Mariju, ženu svoju. Što je unjoj začeto, doista je od Duha Svetoga“ (Mt 1,20). Josip jepovjerovao Božjoj poruci i izvršio je.

Gospodin Isus je sigurno dobro poznavao ritam svogatijela. Vjerujem da je vrijedno radio ali se u snu i odmarao.Evanđelist Marko nam priča kako je Isusa iznenadila olujadok je na krmi lađe spavao (usp. Mk 4,38). Isus je znaogranice svojih učenika, zato ih šalje da otpočinu, da se od-more. Pri kraju svoga života, u Getsemanskom vrtu, tražibudnost od učenika. No, oni nisu izdržali – zaspali su (usp.Mk 14,37).

Apostol Pavao je za svoga burnog života imao više vi-đenja u snovima. Osluškivao je Božju volju i trudio serevno je izvršiti. Njegov vrli suradnik Luka nas izvješćujeo jednom snu velikog apostola. U snu je vidio Makedoncai čuo molbu: „Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!“ ( Dj 16,9). San je bio jasan – treba im navijestiti Isusovo Evan-đelje.

Povijest spominje mnoge velike ljude koji su imalisnove i vjerovali im. Svakako valja istaknuti borca za pravacrnaca pastora Martina Lutera Kinga. Vjerovao je da crnii bijeli ljudi mogu zajedno živjeti. Mnoge su bile prepreke,nevolje, ali su se viđenja i snovi ostvarili.

Duhovni pisac Fulton Sichnn u svojim djelima govorii o snovima. Njegova poruka je jasna. Kaže u jednom djelu:„Ako jedan sanja san, to doista može biti samo san. Ali akodvojica sanjaju isti san, to je vrlo blizu realnosti“. Sanjajmodobre snove i potičimo se na dobro. I ono što se čini ne-moguće, Božjom pomoći, može se ostvariti.

6/2012 � Zvonik4

Meditacija

S a nPiše: Lazar Novaković

Poglavar Srpske pravoslavnecrkve patrijarh Irinej i episkopi čla-novi Svetog arhijerejskog sinoda SPCbili su u trodnevnom posjetu Za-grebu, od 8. do 10 lipnja ove godine.Formalni povod dolaska patrijarha Iri-neja u Zagreb bilo je otvorenje novezgrade pravoslavne gimnazije „Kon-katakuzine Katarine Branković“ i po-svećenja hrama sv. Save u sklopugimnazije i njezina pastoralnog cen-tra, a ključni su bili susreti patrijarhas predsjednikom i premijerom Hrvat-ske te napose s kardinalom JosipomBozanićem i biskupima Stalnoga vi-jeća HBK, kako bi se dao zamah ka-toličko-pravoslavnom dijalogu koji jezamro zbog povijesnih okolnosti.Inače, ovo je drugi posjet patrijarhaIrineja Zagrebu, kojega je posjetio ujesen 2011. isključivo u sklopu posjetaMitropoliji zagrebačko-ljubljanskoj,premda se susreo i s učenicima gim-nazije „Katarina Branković“. Prije nje-ga, Zagreb je posjetio 1999. njegovprethodnik patrijarh Pavle, koji se,nakon ratnih zbivanja u kojima susvećenici i episkopi SPC napustili Hr-vatsku, susreo i s ondašnjim hrvat-skim predsjednikom dr. FranjomTuđmanom.

Patrijarha Irineja primiokardinal Bozanić

U Nadbiskupskom dvoru Patri-jarha i članove sinoda SPC primio jezagrebački nadbiskup kardinal JosipBozanić. Tom prigodom razmotrenasu u prvom redu pastoralna pitanjadjelovanja dviju Crkava u kontekstusuvremenih društvenih okolnosti. Usredištu razgovara bile su i teme kojese odnose na izazove u suvremenosti,a poseban naglasak stavljen je na do-stojanstvo čovjeka od njegova začećado naravne smrti. Također je nagla-šena i potreba promicanja i zaštiteobitelji, kao i vrijednosti vezanih uzbrak kao zajednicu između muškarcai žene. Katolički i pravoslavni biskupinaglasili su i važnost odgoja djece, pri

čemu je neizostavna sastavnica i vjer-ski odgoj.

Vjernici obiju Crkava još uvijekosjećaju brojne posljedice ratnih stra-danja te stoga biskupi obiju crkavaohrabruju sve crkvene, državne i gra-đanske institucije, na svim razinama,u obje države, na neumorno zalaganjeu otklanjanju posljedica rata, kako bise ublažila stradanja i olakšala patnjasvih pogođenih i naglašava kako sepodržavaju sva nastojanja oko povrat-ka svih izbjeglih i raseljenih osoba usvoje domove i oko ostvarivanja nji-hovih ljudskih i vjerničkih prava.

Sudionici susreta svjesni su kakosu brojna pitanja iz prošlosti još uvi-jek kamen spoticanja. Gledajući unjima konkretne ljude, biskupi su sesložili da je potrebno što prije rasvi-jetliti događaje za koje još ne postojidovoljna osjetljivost u hrvatskoj i srp-skoj javnosti. Također je poduprt radkomisija koje rade na istraživanju ko-

munističkih zločina i doličnome obi-lježavanju grobova žrtava.

Biskupi dviju crkava uputili supoziv odgovornima u političkome idruštvenome životu, ali i svakomu čo-vjeku koji ima neka saznanja o još uvi-jek nepronađenim osobama, nesta-lima u ratnim stradanjima devede-setih godina prošloga stoljeća, da po-mognu u njihovu pronalaženju ili u in-formiranju o njihovim grobovima.

Biskupima sudionicima susretana srcu je da se sva događanja iz proš-losti razmotre pošteno i odgovorno,kako bi se mogli postaviti zdravi te-

melji za život u istini među pripadni-cima dvaju naroda jer samo tako semogu liječiti rane i vedrije gledati ubudućnost. Jasno je izražena želja dase na svim razinama razvija iskrenodnos koji će ostvarivati pravičnost ijednak tretman u poštovanju hrvat-skoga i srpskoga pučanstva u Repub-lici Hrvatskoj i Republici Srbiji.

Zvonik � 6/2012 5

Aktualno

„Biskupima sudionicima susreta na srcu je da se sva događanja iz prošlosti razmotre pošteno i odgovorno, kako bi se mogli postaviti zdravi temelji za život u istini među pripadnicima dvaju naroda jer samo tako se mogu liječiti rane i vedrije gledati u budućnost.“

Važan ekumenski događaj

Srpski patrijarh Irinej u Zagrebu: dijalog crkava je nužan

zkvh

.org.r

s

Pobožnost prema Srcu Isusovuuvijek je bila prisutna u Katoličkojcrkvi. Možemo reći da je njezin izvor naKalvariji kad je probodeno Isusovo srceiz kojega su potekle zadnje kapi krvi ivode za nas i naše spasenje. Ova pobož-nost je u pojedinim razdobljima povijes-ti dobivala poseban zamah. Tako je bilou XVII. st. kada je Isus odabrao dvasrca, sv. Margaretu Mariju Alacoque isv. Klaudija La Colombiere koji su bilipromicatelji ove pobožnosti i prvi pro-slavili svetkovinu Srca Isusova. Tako-đer je XIX. st. bilo zlatno razdoblje po-božnosti prema Srcu Isusovu, posebnou svojoj drugoj polovici: svetkovinaSrca Isusova je 1856. protegnuta na ci-jelu Crkvu. Papa Leon XIII. posvetio je1899. čitav svijet Presv. Srcu i to sma-trao najvećim činom svoga pontifikata.

Slike Srca Isusova svuda su se ši-rile po crkvama, ustanovama, obite-ljima. Mnoge nove vjerske institucije –škole, društva, kongregacije – stavljalesu se pod zaštitu Srca Isusova ističućitime pobožnost prema njemu. Naposecvjetaju osobne i zajedničke pobožnostiu čast Srca Isusova: Prvi petak, sv. Ura,klanjanje Presvetom Sakramentu u imezadovoljštine, mjesec Presvetog Srca, itd.

Značenje pobožnostiŠto je to pobožnost Srcu Isusovu i

govori li ona nešto čovjeku vjerniku kojije već zašao u treći milenij, čovjeku kojije okružen tehnikom, atomskom ener-gijom, internetom i drugim nevjerojat-nim dostignućima na različitim područ-jima znanosti?

Bez razlike u kojem razdoblju po-vijesti živio, čovjek je uvijek težio za sre-ćom i zato povijest čovječanstva mo-žemo nazvati i poviješću čovjekove tež-nje za srećom. I svakome se od nasmože postaviti pitanje: reci mi jesi li sre-tan, sretna? Jesi li zadovoljan, zado-voljna? Je li tvoje srce smireno?

Možda, nakon razočaranja i neus-pjeha, postavljam sebi pitanje: je li touopće moguće? Nije li naš život povijestpatnje i stradanja? Zašto onda govoriti opobožnosti prema Srcu koje je simbolza ljubav kad živimo u svijetu mržnje,ubijanja, nepraštanja?

Upravo zbog situacije u kojoj se na-lazimo osobno i kao zajednica, kaonarod i čovječanstvo, potrebno je govo-riti o ovoj pobožnosti koja u sebi nosi di-menzije na koje smo zaboravili i zbog

tog zaborava zašli na stranputice stra-danja i smrti.

Sv. Margareta Marija, duboko pro-žeta tom pobožnošću, jednostavno iz-javljuje: „Neizmjerno je bogatstvo mi-losti i blagoslova što ga ovo sveto Srceu sebi krije. Ne znam ima li u duhov-nom životu ijedna vježba pobožnostikoja bi mogla, u tako malo vremena, du-šu bolje uzdići do najviše savršenosti...“

Cijela Božja Objava dokazuje namtu istinu da Bog ljubi čovjeka, da muželi sreću i njegovo vremenito i vječnospasenje. Zato štovati Srce Isusovoznači vjerovati toj ljubavi, utjelovljenoj,raspetoj i probodenoj. Vjerovati toj lju-bavi znači naći put do oproštenja, do po-mirenja s Bogom i s ljudima.

Zar upravo suvremenom čovjekunije potrebno ponovno govoriti o Srcukad on u mnogim odnosima doživljavatvrdoću bez srca, a u vlastitoj savjestinosi teret svoje grešnosti?

Božja ljubav i Božja mudrost na-laze načina kako progovoriti čovjeku zanjegovo dobro. U ovom našem vre-menu zaborava mnogih vrijednosti kojeutemeljuju ljudski život, vremenu apos-tazije ljubavi od Boga i rastu sebične lju-bavi za osobnu probit, vremenu u ko-jemu klija civilizacija bez srca, civiliza-cija smrti, Isus objavljuje svoje Srce kaoutočište i putokaz na bespućima našihživota.

U prvoj objavi 1673. Isus veli Sv.Margareti Mariji: „Moje je Srce raža-reno ljubavlju prema ljudima... objav-

ljuje se da bi ih obogatilo svojim drago-cjenim blagom koje ti otkrivam...“

Naša civilizacija osamljuje, ljudetjera na prestiž, na nemilosrdnu utak-micu za boljim standardom materijalnihvrijednosti i tu onda čovjek doživljavaprazninu života koju ne može ničimispuniti. U svom nemirnom traganju po-kazuje na težnju za istinskom i pravomljubavlju koju traži drugdje, na krivommjestu.

Znati da ga Bog ljubi ljudski i ljud-skim srcem zar to nije za čovjeka objavakoju čeka, želi, kojoj se nada, zar to nijenajutješnija riječ koju čovjek može čuti,a zapravo ne zna gdje da je nađe svakionaj s kojim se guramo u gradskom pri-jevozu, s kojim radimo na svom radnommjestu, koji očekuje našu pomoć na bo-lesničkom krevetu, kojeg poučavamo uškoli. Ne radi se da ga zamaramo ne-kakvom teorijom, pustim riječima, negose radi o tome da mu damo odgovor natjeskobno pitanje što ga je već nekoć naratištu kod Verduna, a možda i danas naratištima po svijetu, neki vojnik na sa-mrti teško dišući upravio svećeniku: „Jeli istina da postoji jedan Bog i da me onljubi?“

Odgovor na to pitanje nalazi se uSrcu probodenom kopljem koje je to-liko ljubilo ljude i koje hoće trajno če-kati na njih sve do kraja vremena.

Srce Isusovo odgovor je što gaBog pruža „tjeskobnom očekivanju čo-vječanstva“. To je ono što je želio reći ikardinal Wyszynski kad je napisao:„Štovanje Presvetog Srca nudi svijetuna umoru ono što mu je najpotrebnije:objavljuje mu Boga milosrđa.

Nažalost, živimo u vremenu zabo-rava duhovnih vrijednosti koje nam po-mažu da gledamo na život iz Božje per-spektive. Nemamo pravog kontakta sBogom, zaboravili smo moliti. „U mojojkući nedostaje molitve“, tužno povje-rava Bog jednom mistiku našega vre-mena. To je bitna kriza svakog čovjeka,a onda i današnje Crkve i društva.

6/2012 � Zvonik6

Tema

Pobožnost Srcu IsusovuPriredio: M. N.

Nema kontemplativnih duša, nema srcakoja bi se posve ispraznila od svoga „ja“i tako ostavila prostora da se Bog unjima nastani.

Zato Isus želi probuditi čovjekatamo gdje je najdublje zaspao, tamogdje je najosjetljiviji da osjeti i doživi lju-bav, a to je njegovo srce. Podvrgava senašem načinu mišljenja i osjećanja,našoj simbolici, jer želi da njegovo Srcebude za nas njegovim simbolom. I pi-tamo se postoji li uistinu bolja slika kojubi nam mogao dati s obzirom na svojuosobu?

Čovjeku koji je molio Boga: „Po-kaži mi svoje lice!“, suvremenom Tomikoji želi staviti svoje prste u mjesto ča-vala ili Filipu koji kaže Isusu: „Pokažinam Oca!“, kršćaninu koji to molidanas, tebi koji ovo čitaš i meni kojipišem, Isus je već odgovorio kad seukazao u Paray-le-Monialu, uslišavajućinas i više nego želimo: „Gle Srca kojeljude toliko ljubi!“

Isus želi da promatramo to Srcešto smo ga proboli, Srce čiji je ritam –ritam ljubavi, Srce koje nam otkriva nje-gove najintimnije i najdublje dubinebića i ljubavi. Govori nam jezikom kojićemo najbolje razumjeti: Sv. KatariniSienskoj kaže: „Želim da upoznate tajnumoga Srca, da vidite da ljubim mnogoviše nego sam mogao pokazati svojompatnjom“. Veliki štovatelj Srca Isusova,sv. Bonaventura veli: „Srce ti je ranjenoda mognemo pomoću vidljive rane vi-djeti nevidljivu ranu tvoje ljubavi.

U znaku svog Srca želi nas privućik sebi. Zato tom bitnom znaku probo-denog srca dodaje još tri simbola: trnjekoje ga ovjenčava, križ koji se dižeiznad njega i plamenove koji iz njega iz-bijaju.

Sam Isus tumači svojoj povjereniciznačenje tih popratnih simbola. Trnjekoje je za vrijeme muke krunilo pogrd-nom krunom njegovu glavu, predstav-lja naše grijehe, ponajviše našu nezah-valnost u pogledu njegove ljubaviprema nama. Križ, usađen u srcu, znakje da je čitav Isusov život sve od utje-lovljenja bio križ i mučeništvo. Napo-kon plamenovi koji bukte iz srca Spasi-teljeva, žele nam pokazati da je Bog„žarki oganj ljubavi“ da je utjelovljenaRiječ „žarka vatra ljubavi“ da je njegovaželja da čitav svijet zapali ognjem svojeljubavi. Evo Srca koje je pokazalo bes-krajnu ljubav prema nama koja se oči-tovala u darivanju svog osobnog života,a „nema veće ljubavi od one da tko svojživot položi za svoje prijatelje“.

Promatrajući probodeno Srce na-šeg Spasitelja, otkrivamo u njemu tajnusvog spasenja po ljubavi, osjećamo si-

gurnost ostvarenja svog spasenja i zatone možemo drukčije postupiti negoprihvatiti to Srce u svom životu.

No, moramo svoje nakane pročis-titi. Ne smijemo ponudu njegove ljubavii spasenja trgovački shvatiti. U ljubavinema biznisa, računanja, a sebično ko-ristoljublje protivi se ljubavi! To se na-pose tiče Dvanaestog obećanja SrcaIsusova koje se može trgovački i račun-džijski shvatiti. Istinska pobožnost SrcuIsusovu mora nas poticati da ljubimoIsusa radi njega samoga, a ne zbog obe-ćanih darova. S pravom je ova pobož-nost nazvana „školom svetosti“, jer od-gaja osobe u ozračju nepatvorene lju-bavi koje se po uzoru na tu savršenu lju-bav daruju svome bližnjemu u svim nje-govim potrebama i hrabro se daju uslužbu apostolata kojemu je cilj objaviti„duljinu, širinu, visinu i dubinu“ ljubaviutjelovljene Riječi. Tko istinski ljubi nesamo da sve daje s radošću i zahvalnoš-ću, nego također prima sve od ljublje-nog bića.

Obećanja Srca IsusovaSpasitelj je u raznim objavama sv.

Margareti Mariji Alacoque obećao daće štovatelje svoga Presvetog Srca oba-suti mnogim naravnim darovima i nad-naravnim milostima. Kasnije su iz nje-zinih spisa sabrali ta obećanja pa ih seobično nabraja dvanaest:

1. Dat ću im sve milosti koje su impotrebne u njihovu staležu.

2. Unijet ću mir u njihove obitelji.3. Tješit ću ih u svim njihovim pat-

njama.4. Bit ću im sigurno utočište za ži-

vota, a osobito na času smrti.5. Izlit ću obilje blagoslova na sve

njihove pothvate.

6. Grešnici će naći u mom srcu iz-vor i beskrajno more milosrđa.

7. Mlake će duše postati revne.8. Revne će se duše uzdići do ve-

like savršenosti.9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude

izložena i čašćena slika moga presvetogsrca.

10. Svećenicima ću dati dar da tak-nu i najokorjelija srca.

11. Imena onih koji budu širili ovupobožnost bit će upisana u mom srcu ineće se iz njega nikada izbrisati.

12. Svima koji će se pričestiti naprvi petak kroz devet mjeseci uzastop-ce, obećavam milost pokore na smrti.Oni neće umrijeti u nemilosti ni bez sa-kramenata. Moje će im srce biti si-gurno utočište u posljednjem času.

Pape o Srcu IsusovuMnogi Pape su bili veliki štovatelji

Srca Isusova i poticali vjernike na tu po-božnost. Ovdje donosimo samo nekemisli zadnjih Papa koji su doista bili ve-liki i davali snažni zamah Katoličkojcrkvi.

Leon XIII.: „Pobožnost Srcu Isu-sovu jest najsigurnija i najkorisnija du-hovnost!“

Pio XI.: „Pobožnost Srcu Isusovuje sinteza cijeloga kršćanstva!“

Pio XII.: „Štovanje Srca Isusovajest najkompletnija ispovijest kršćanskevjere!“

Pavao VI.: „Srce Isusovo jest uzvi-šeni oblik one prave pobožnosti koja setraži za naše vrijeme!“

Bl. Ivan-Pavao II.: „U PresvetomSrcu Isusovu nalazimo sintezu svih otaj-stva naše vjere!“

Papa Benedikt XVI.: Srce Isusovoje u središtu povijesti i života svakogačovjeka!“ On ga jednostavno označava„srcem svijeta“ koje nadilazi povijesnegranice.

Pobožnost Srcu Isusovu je vrhu-nac svake pobožnosti. I svaka druga po-božnost bi nas trebala voditi ovoj, jer unjoj štujemo vrhunac Božje ljubaviprema nama. „Gle, ovo Srce koje ljudetoliko ljubi…“ odjekuje kroz sva vre-mena, a napose u našemu u kojemu čo-vjek želi izgurati Boga iz svoje sredinekako bi sam stao na njegovo mjesto ionda činio sve ono što mu se prohtije.Međutim, odgovoriti Božjoj ljubavi s lju-bavlju, najveći je čovjekov odgovorBogu. Tako se onda može ostvariti unašem životu ona jednostavna i iskrenamolitva u ovoj pobožnosti: „Isuse blagai ponizna srca! Učini srce moje po Srcusvome!“

Zvonik � 6/2012 7

Tema

zkvh

.org.r

s

Blagdan Tijelova u SuboticiU subotičkoj katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske

svečano je 7. lipnja proslavljen blagdan Tijelova svetommisom koju je u 18 sati predslavio subotički biskupIvan Pénzes u zajedništvu s katedralnim župnikommons. Stjepanom Beretićem i župnicima grada i oko-lice.

Biskup Ivan je u propovijedi podsjetio na važnost dostoj-nog blagovanja Euharistije. Dostojanstveno je nakon svetemise krenula tijelovska procesija oko katedrale u kojoj su biladjeca u bjelini i ovogodišnji prvopričesnici, mladi u bunjevač-

kim narodnim nošnjama, pripadnici Trećega reda sv. Franje,skauta i brojni vjernici.

I ove je godine bio nošen barjak Presvetog Oltarskog Sa-kramenta i barjak nekadašnjeg „Divojačkog društva“, koje potradiciji u Tijelovskoj procesiji nosi novoizabrani bandaš uzpratnju novoizabrane i prošlogodišnje bandašice. Za bandašai bandašicu Dužijance 2012. izabrani su Marko Križan iz Ta-vankuta i Snežana Nović iz Subotice, a mali bandaš je EmilCvin i mala bandašica Josipa Kujundžić iz Subotice.

Svečano slavlje je završeno pjesmom „Tebe Boga hva-limo“, pjevanje je predvodio katedralni zbor pod ravnanjems. Mirjam Pandžić. Misnom slavlju nazočio je dogradona-čelnik Subotice Pero Horvacki. /Zv/

Ljeljale su Kerske kraljiceNa Duhove ove godine poslije podne ponovno su po

„Keru“ ljeljale naše kraljice, lijepo odjevene i uvježbane. Osimšto su ljeljale po našim ulicama, posjetile su i nekoliko obite-lji i u svakoj kući su otpjevale nekoliko kraljičkih pjesama. U17 sati su sudjelovale na svetoj misi u crkvi, a poslije svetemise gotovo pola sata su svojim pjevanjem razveseljavaleokupljene vjernike. Svima su najdraže bile one najmanje a ovegodine to su bile Mila i Iva Kujundžić. Da sve kraljice lijepoizgledaju i lijepo pjevaju, pobrinuli su se Ivan Piuković, Zol-tan i Mira Baka, Jozefa Skenderović i Nela Skenderović.Zahvaljujemo HKC „Bunjevačko kolo“ za posuđenu nošnju ikrune. Zahvaljujemo i roditeljima na suradnji. /A. A./

6/2012 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Slavili su bračni paroviU nedjelju, 3. lipnja, godišnje slavlje imali su naši bračni

parovi koji slave jubileje i značajne, tzv. okrugle obljetnice.Ove godine Zlatni jubilej proslavili su Gabrijela i Pere Bu-ljovčić, a srebrne Antun i Jasna Kujundžić te Lajčo i Ci-lika Nović. Oni koji su već proslavili zlatni jubilej svoje brač-

ne ljubavi i vjernosti mogu se ovom godišnjem slavlju pri-ključiti svake godine. Na ovogodišnjem slavlju najstariji subili Ruža i Lajčo Sabo koji su 53 godine u braku te Stana iStipan Ušumović koji su proslavili 51. obljetnicu svogabraka.

Župnik svake godine ovim slavljima izabere jedan odznakova bračne ljubavi i vjernosti kao zaštitni znak. Ove go-dine su to bili golubovi. Par lijepih bijelih golubova, koje nam

je za ovo slavlje darovao Ivan Gaković, oduševilisu sve sudionike slavlja, a osobito djecu. Golu-bovi su napose poznati po vjernosti, jer ne mije-njaju partnere i osobito su nježni dok očekujumladunce ležeći na jajima. Tu činjenicu župnikAndrija Anišić je iskoristio da potakne bračnedrugove na ljubav i vjernost do groba i na oso-bitu brigu i nježnost prema djeci. Svim sudioni-cima župnik je zahvalio na tom jedinstvenomsvjedočenju da je bračna ljubav i vjernost i mo-guća i lijepa. Stoga je, pokazujući na njihov pri-mjer, potaknuo mladiće i djevojke da se ne bojebraka nego da se odlučuju za taj život jer je on iBožja volja. Slavlje je nastavljeno u župnom dvo-rištu a za iznimno raspoloženje pobrinuo se tam-buraški sastav „Derani“. /A. A./

Zlatni jubilej bračne ljubavi Pere i Gabrijele Buljovčić

Zlatni jubilej svoje ljubavi i vjernosti Pere i Gabri-jela Buljovčić svečano su proslavili u nedjelju, 17. lip-nja u crkvi sv. Roka u Subotici. Oni su se u toj crkvivjenčali 13. svibnja 1962. godine, ali zbog smrtnog slu-čaja u obitelji nisu proslavili svoj jubilej na sam dannego spomenute nedjelje. Njihovu bračnu ljubav i vjer-nost po sakramentu ženidbe blagoslovio je tadašnji žup-nik mons. Ivan Kujundžić.

I Pere i Gabrijela potječuiz brojnih obitelji. Pere je rođenu Starom Žedniku i imao je če-tiri sestre i jednog brata, a Gab-rijela je rođena u Ðurđinu irasla je s četiri sestre i dvabrata. Pere je bio ugledni ugos-titelj a najviše je radio u svojojgostionici „Bačvanka“ dok jeGabrijela bila trgovkinja i radilaje u parfumerijama „Ruža“ i „Dah-lia“, a kasnije je radila kao služ-benica u Trgoprometu.

Slavljenici imaju dvoje djece i petero unučadi. KćerkaSnežana ima dva sina – Davida i Ivana, a sin Zlatko sa su-prugom Andreom ima tri kćerke – Larisu, Stelu i Petru.

Svetu misu zahvalnicu predvodio je župnik mons. mr.Andrija Anišić, u zajedništvu s preč. Josipom Leistom, pa-lićkim župnikom, koji je sadašnji župnik slavljenika.

Na misi su Božju riječ čitale unuke Stela i Larisa, a mo-litve vjernika su osim njih predmolili slavljenica Gabrijela, sinZlatko te najmlađa unuka Petra.

U prigodnoj propovijedi župnik je zahvalio slavljenicimana svjedočenju svojom ljubavlju i vjernošću. Naglasio je kakosu i oni u skladu s nedjeljnom porukom Božje riječi kroz svojživot sijali sjeme dobrote i ljubavi u svoju djecu i unučad tesvojim marljivim radom zarađivali kruh svagdašnji. Vjerničkiživot im je pomogao da se i na njih mogu primijeniti riječipsalma koji se čitao na misi: Oni koji su vjerni Gospodinu ijedni drugima „Rod donose i u starosti, sočni i puni svježine“,

zaključio je župnik i pozvao ihda do kraja života vjerno čineono na što ih poziva isti psa-lam jer „Dobro je slaviti Gos-podina“, pjevati imenu BogaSvevišnjega te jutrom naviješ-tati ljubav njegovu a noću vjer-nosti njegovu.

Na kraju mise župnik imje čestitao jubilej u ime župnezajednice u kojoj su se vjenčalii darovao im prigodnu slikuod slame koja prikazuje sim-bole vjere, ufanja i ljubavi jer

im je kroz pedeset godina zajedničkog života trebalo punovjere, nade i ljubavi a trebat će im i do kraja života.

Radosnom slavlju dali su svoj doprinos i mladi članoviVIS-a „Proroci“ svojim oduševljenim pjevanjem kao i činje-nica da je poslije mise župa postala bogatija za još jednognovog člana jer se krstila mala Nevena Kovačić. /A. A./

Župna Tijelovska procesijaTijelovskom procesijom u nedjelju, 10. lipnja, proslavili

su župljani župe sv. Roka u Subotici svetkovinu Tijelova. Iakosu naši mladi sudjelovali u procesiji u katedrali s našim sim-bolima, sudjelovali su također u procesiji i u našoj župi. Na

misi je sudjelovao lijepi broj vjerenika ali i djece,napose djevojčica u bijelim haljinama koje su za tuzgodu pripremile s. Bogdana, katehistica i VesnaHuska, vjeroučiteljica, dok je haljine vješto „pre-krojila“ naša krojačica Branka Hampelić. Da dje-vojke budu u lijepim nošnjama pobrinuo se i ovegodine Ivan Piuković koji je nabavio haljine iz ko-lekcije svoje obitelji. Po ljepoti i „uglađenosti“ nisuzaostajali ni momci koji su nosili naše crkvene bar-jake i „nebo“.

Na misi te nedjelje nije bilo propovijedi ali je upojedinim dijelovima mise župnik pročitao po ne-koliko kitica Tijelovske posljednice koje pojašnja-

vaju određeni dio mise. Procesija je bila dužim putem – okoškole a imali smo dvije postaje. Da svi dobro čuju Božju riječ,pobrinuo se Novica Miljački s izvrsno postavljenim razgla-som. Puno je bilo onih koji su sudjelovali u organiziranju ovo-godišnjeg slavljenja Gospodina pod prilikama kruha u Pre-svetom oltarskom otajstvu. Zahvaljujemo svima koji su lijepouredili crkvu, oltare u parku pored crkve, kao i na vođenjuprocesije Ivanu Piukoviću i Zoltanu Baka.

Proslavom Tijelova u našoj župnoj zajednici učvrstili smovjeru u Isusovu prisutnost u Euharistiji i svijest da nismo samina našim životnim putovima jer je Isus uvijek s nama. Slavljeje nastavljeno druženjem u župnom dvorištu i obveznim foto-grafiranjem za „uspomenu i dogo sjećanje“. Župnik je na krajumise priopćio radosnu vijest da će ovogodišnja bandašica bitinaša župljanka Snežana Nović a mali bandaš Emil Cvijin, apotom je proglasio ministrante mjeseca travnja i lipnja: EmilaCvijina i Nikolu Sudarevića, dok je na drugom mjestu obamjeseca bio Nikola Kečenović. /A. A./

Zvonik � 6/2012 9


zkvh

.org.r

s

Svibanjske pobožnosti na otvorenom

U župi Uzvišenja sv. Križa u Somboru održavale suse svibanjske pobožnosti kao i u svakoj župi, ali ondjenešto drugačije. Naime, svakodnevno prije sv. miseokupljali su se na ovu pobožnost župljani ove župepred kipom Blažene Djevice Marije koji je prošle go-dine postavljen u dvorištu župe.

Nakon krunice, Lauretanske su litanije gotovo svako-dnevno bile pjevane. Ovakav čin pobožnosti okupljao je izdana u dan sve više Gospinih štovatelja. Neka naša NebeskaMajka isprosi svakome od nas obilje milosti kako bismo jed-noga dana sretno prispjeli u vječne Božje pašnjake. /TeodoraLajković/

Hodočašća vjernika iz SonteNa duhovski ponedjeljak vjernici župe sv. Lovre iz

Sonte već tradicionalno su hodočastili u Doroslovo. Na misnom slavlju okupilo se mnoštvo vjernika koji su

pjevanjem uljepšali liturgijsko slavlje koje je predslavio vlč.Josip Kujundžić, župnik iz Vajske u koncelebraciji doma-ćeg župnika vlč. Dominika Ralbovskog. Na kraju sv. misežupnik je zahvalio svima koji su sudjelovali u ovom Zavjet-nom hodočašću. Ponajprije dragoj Gospi, Mariji Majci Crkvekoja nas je okupila kao nekad svoje apostole – prvu zajednicu,da bi nas Duh Sveti napunio milostima potrebnim za našživot i za našu župnu zajednicu. Na blagdan sv. Antuna, 13.lipnja, vjernici ove župe hodočastili su u Bač, moleći ovogtako dragog sveca za osobne ali i zajedničke potrebe, a oso-bito za župnu zajednicu. Navečer istoga dana bila je sv. misana čast sv. Antuna i u našoj župi. Na kraju sv. mise svećenikje blagoslovio ljiljane i djecu. /Kristina Ralbovski/

Prva ispovijed u crkvi sv. MarijeU crkvi sv. Marije u Subotici, 31. svibnja poslije

ispita savjesti, pokajanja i odluke da više neće griješiti,14 vjeroučenika na hrvatskom jeziku, od ovogodišnjihukupno 60 prvoispovjednika, prvi put priznalo je svojegrijehe u Svetoj ispovijedi.

Nakon pomirbe s Isusom u sakramentu pokore, prvois-povjednici su 3. lipnja na nedjeljnoj svetoj misi s upaljenimsvijećama ispovjedili svoju vjeru uz obnovu krsnog zavjetašto su na krštenju njihovi roditelji i kumovi ispovjedili. Mo-limo se i dalje za naše prvoispovjednike da im dobar i milo-srdni Bog pomogne da ga i ubuduće ljube i ostaju njegovadobra djeca. /s. M. Hermina Kovács/

6/2012 � Zvonik10


Prva pričest u SelenčiU župi Presvetoga Trojstva u Selenči, 20. svibnja

održana je svečanost Prve svete pričesti, kada je poprvi puta svetoj pričesti pristupilo dvanaestero djece:Ervin Bolf, Filip Čapanda, Veronika Čapanda, NatalijaDaniček, Valentina Durandzi, Danijela Gašparovski,Karla Gašparovski, Jasmina Gazafi, Antonija Jocha,Teodora Provodovski i Jana Trusina.

Svečanosti su nazočila i djeca koja su im pomogla u pje-vanju, i to učenice IV. razreda OŠ i VIS „Plamienky“. Glaz-beno su ih pratili Mario Burčjar i Igor Šuša, kao i crkvenizbor s kantorom Dominikom Turanskim. U organiziranjuje kao i obično pomagala Ivana Aleksi. Misno slavlje pred-slavio je Marijan Dej. Zajedno s djecom radost su proživlja-vali i njihovi roditelji i kumovi, ravnateljica OŠ „Jan Kolar“ dr.Svetlana Zolnjan, učiteljice Renata Suđi i Ana Petraš kaoi prijatelji iz škole evangelističke i pravoslavne vjeroispovije-sti. /Marija Nosal/

Duhovne vježbe za djelatnike Radio Marije

U franjevačkom domu za duhovne vježbe „DomusPacis“ kraj Horgoša, 10. lipnja održane su trodnevneduhovne vježbe za djelatnike Radio Marije iz Albanije,Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Duhovnevježbe je predvodio vlč. dr. Ivica Čatić, direktor RadioMarije Srbije, pod geslom „Identitet Isusovih učenika“.

Bila je ovo ujedno prilika za zajedničku molitvu, upoz-navanje i razmjenu iskustava među suradnicima iz raznih ze-malja, koji svakodnevno rade na važnom poslanju navješći-vanja Božje Riječi putem radio valova. Svakodnevna zajed-nička sveta misa, molitva i razmatranja, ojačali su suradnikeove radijske postaje koja djeluje po istim principima u svimzemljama. Duhovne vježbe su zaključene zajedničkom emi-sijom u subotičkom studiju Radio Marije Srbije, gdje su ured-nici i predstavnici pojedinih zemalja iznijeli svoje dojmove.Bilo je prilike i za uključenje slušatelja u ovaj program, koji sumogli pratiti slušatelji ne samo u Srbiji, već i u Albaniji, Bosnii Hercegovini, kao i u Hrvatskoj. Duhovne vježbe ubudućeće se održavati svake godine. /Čaba Kovač/

Dan Radio Marije na Bunariću U biskupijskom svetištu na Bunariću kraj Subo-

tice, 16. lipnja održan je Dan Radio Marije, koji se or-ganizira svake godine, a od sada će uvijek biti na blag-dan Bezgrješnog Srca Marijina.

Vjernici su se okupili u lijepom broju već u ranim jutar-njim satima, a sveta krunica je započela u devet sati. Slijedilaje dvojezična sveta misa, razgovori i svjedočanstva, molitvaAngelusa i agape za sve okupljene. Na početku svete misevjernike i slušatelje pozdravio je mons. Slavko Večerin, rek-tor svetišta. Svetu misu je predslavio i propovijedao na ma-đarskom jeziku vlč. István Palatinus, urednik programamađarske redakcije Radio Marije, dok je homiliju na hrvat-skom jeziku izrekao vlč. dr. Ivica Čatić, urednik hrvatskeredakcije Radio Marije. Bilo je prisutno desetak svećenika, aliturgiju su glazbom uljepšali VIS „Apostoli Radio Marije“.

Nakon svete mise na programu je bio razgovor s prisut-nim volonterima, suradnicima i slušateljima, a sve je emiti-rano izravno na valovima Radio Marije. Nakon zajedničkogprograma upriličen je bratski agape, a mogla su se nabaviti irazna izdanja i suveniri. Mnogi su iskoristili ovu priliku zaupoznavanje i za razgovor, a opći je dojam da je ovo bio jedanod najljepših susreta do sada. Za 8. lipnja 2013. godine najav-ljena je proslava desete obljetnice Radio Marije u Srbiji uovom svetištu. /Čaba Kovač/

Zvonik � 6/2012 11


Sveta misa za bolesne u crkvi sv. Marije

U nedjelju Presvetoga Trojstva, 3. lipnja, s počet-kom u 16 sati u crkvi sv. Marije u Subotici po treći putslavljena je sveta misa za stare i bolesne. Misno slavljeje organizirao Caritas Subotičke biskupije i župasv. Marije, a predslavio ga je domaći župnik vlč.Károly Szungyi zajedno s direktorom Caritasa Su-botičke biskupije, vlč. Istvánom Dobaijem.

Djelatnici i volonteri Caritasa kao i članovi Pasto-ralnoga vijeća i volonteri župe sv. Marije pomogli su dablizu stotinu starih i bolesnih vjernika s različitih pod-ručja grada dođu na svetu misu gdje su imali prilikuprimiti sakrament bolesničkog pomazanja. U propovi-jedi, vlč. Szungyi je među ostalim pojasnio i smisao bo-lesničkoga pomazanja kao sakramenta kojim Crkvasvoje bolesne vjernike preporuča mukotrpnom i pro-slavljenom Gospodinu, da ih ublaži i spasi. Nakon pro-povijedi nazočni su svjedočili svoju vjeru obnovom krs-nih obećanja, poslije čega je uslijedila podjela bolesnič-koga pomazanja. Članica PV-a Katalin Hajagos reci-tacijom je obradovala nazočne. Poslije svete mise or-ganizatori su u dvorištu župe priredili druženje na ko-

jemu su stari i bolesni mogli porazgovarati jedni s drugima, iduhovno ojačani, osvježeni mogli su osjetiti svoju pripadnostzajednici. Zahvaljujući u prvom redu Svemogućemu, CaritasuSubotičke biskupije i župi sv. Marije, stari i bolesni su mogliovoga dana iskusiti da nisu izopćeni, nego da su i oni puno-pravni članovi Crkve. /s. M. Hermina Kovács/

zkvh

.org.r

s

Misa zahvalnica za uspješnu školsku godinu

Oko 1.000 djece predškolskog, osnovnoškolskog isrednjoškolskog uzrasta iz Subotice s okolnim mjestimasudjelovalo je u subotu, 2. lipnja na Misi zahvalnici u kate-drali svete Terezije Avilske. Ovaj događaj već sedmu godi-nu organizira Hrvatska glazbena udruga „Festival bunje-vački pisama“ na čelu s dr. Markom Senteom, a od ovegodine i u suradnji s Katehetskim vijećem Subotičke bis-kupije. Inače, po prvi puta sat ipol prije mise na hrvatskom je-ziku koju je u zajedništvu s bra-ćom svećenicima služio našbiskup Ivan Pénzes, održanaje i misa zahvalnica i za djecuna mađarskom jeziku, kojih jebilo oko 700.

Orila se subotička kate-drala radosnom pjesmom isložnim zazivima, te svečanimhimnom „Tebe Boga hvalimo“.Misa je završena veselom pjes-mom uz poruku „Ostani s nama“.

Pod svetom misom sviraoje Subotički tamburaški orkes-

tar pod ravnanjem Sonje Berte, dok je pjevanje djece ani-mirala učiteljica Ana Čavrgov i članovi VIS-a „Proroci“.

Kao i svake godine, ovoj zahvali je nazočila generalnakonzulica Ljerka Alajbeg, potom dogradonačelnik Subo-tice Pero Horvacki, članica Hrvatskog nacionalnog vi-jeća zadužena za obrazovanje Anđela Horvat, koji su osi-gurali prijevoz djece na misu, te Katarina Čeliković iz Za-voda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Bilo je lijepo i mnogi su susret završili u slastičarnici.

Bernadica Ivanković

6/2012 � Zvonik12


Prva pričest u crkvi sv. MarijeNa svečanoj svetoj misi 13. svibnja u crkvi Svete Ma-

rije u Subotici Prvu pričest primilo je 19 vjeroučenika kojinastavu vjeronauka pohađaju na hrvatskome jeziku, od 67vjeroučenika koji su u ovoj župi ove godine primili Prvupričest.

Za susret s Gospodinom Isusom u euharistiji prvopričesnicisu se savjesno i marljivo pripremali. Na samoj misi su obnovilikrsne zavjete i poslije pričesti zahvalili svome božanskomu gostui obećali mu vjernost i čistoću. Prvopričesnici su čitali čitanja, mo-litvu vjernih, recitirali, pozdravili su svog župnika vlč. KárolyaSzungyija pjesmicom i buketom, a ovogodišnje prvopričesnikerecitacijom su pozdravili prošlogodišnji prvopričesnici. Tijekomcijele mise oni su pjevali pjesme koje ih je naučio i uvježbao kan-tor Sándor Tamás. Svojim aktivnim sudjelovanjem na svetoj misii čistom dušom obradovali su ne samo Isusa, nego i prisutne i do-prinijeli da sveta misa bude svečanija. Poslije mise prisustvovali suagapeu. /s. M. Hermina Kovács/

Prva pričest u LemešuNa blagdan Presvetoga Trojstva u župi Rođe-

nja Blažene Djevice Marije u Lemešu proslavljenaje Prva sveta pričest.

Za ovu prigodu djeca su se pripremala tri godine.Vjeronauk im predaje župnik Antal Egedi u sklopuškolskoga obrazovanja. Za program u crkvi su ih pri-premale Anica Ileš i Katalin Egedi. Tijelo Kristovoprvi put je primilo 18 djece (10 Hrvata i 8 Mađara). Uz-buđenje i radost ove dječice radovalo je i roditelje, rod-binu i mnogobrojne vjernike. Pjesma i recital prvopri-česnika ispunila je vjerom i nadom sav okupljeni svijetu crkvi. Djeca su naša budućnost i ovaj događaj unosinadu da će crkva nastaviti živjeti i poslije nas.

Lucia Tošaki

Obljetnica rođenja Ante EvetovićaMiroljuba u Subotici i SomboruObilježavanje stoljetnih obljetnica rođenja hrvat-

skih velikana u Vojvodini nastavljeno je misom i pola-ganjem vijenaca na spomenik Anti Evetoviću Miroljubu,bačkom i hrvatskom književniku, pjesniku, svećeniku,franjevcu, profesoru filozofije, kateheti, publicistu i jav-nom djelatniku.

U subotičkoj katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske služe-na je sveta misa, prilikom koje je katedralni župnik StjepanBeretić podsjetio da je Evetović djelovao na cijelom područjuBačke koja se u njegovo vrijeme nalazila u okviru Austro-Ugarske Monarhije, te je istaknuo kako je Evetović bio „prviknjiževnik bačkih Hrvata koji je pisao hrvatskim književnimjezikom“. Veliki hrvatski kipar i umjetnik Ivan Meštrović iz-radio je bistu pjesnika koja je postavljena 1936. godine pokrajkatedrale, a uklonjena je početkom Drugoga svjetskog rata.Ponovno je vraćena na svoje mjesto devedesetih godina proš-log stoljeća. Vijence na bistu položile su predstavnice Zavodaza kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskog nacionalnog vije-ća i NIU „Hrvatska riječ“.

U povodu obilježavanja 150. obljetnice rođenja Ante Eve-tovića Miroljuba, Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vla-

dimir Nazor“ priredilo je 15. lipnja spomen večer u velikojdvorani Društva. O Društvu, koje je 1936. godine dobilo ime„Miroljub“ i nosilo ga s ponosom do 1944., govorio je njegovpredsjednik Mata Matarić, a svećenika i pjesnika predstavioje vlč. dr. Marinko Stantić. Uz Miroljubove pjesme u iz-vedbi recitatora Društva, zbor je izveo Miroljubovu pjesmu„Jorgovane, jorgovane“. Društvo je pripremilo i izložbu lista„Miroljub“ kojega je predstavio urednik Alojzije Firanj.

Večer posvećena Anti Evetoviću Miroljubu organiziranaje u okviru obljetnice hrvatskih velikana u Vojvodini koju jepokrenuo Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji smjesnim udrugama kulture. /Z. V./

Sveta misa u povodu Dana državnosti

U kapeli Crne Gospe franjevačkog samostana iove je godine, 19. lipnja, održana sveta misa u po-vodu Dana državnosti Republike Hrvatske.

Ujedinjeni u molitvi za domovinu, svetu misu jepredvodio mons. Ðuro Gašparović, srijemski biskup uzajedništvu s biskupom ordinarijem mons. IvanomPénzesom i svećenicima Hrvatima Subotičke biskupije.Misi su nazočili predstavnici političkih i kulturnih insti-tucija na čelu s generalnom konzulicom Republike Hr-vatske u Subotici gospođom Ljerkom Alajbeg. BiskupGašparović je u prigodnoj homiliji istaknuo važnost za-jedništva na svim razinama, od one obiteljske, crkvene,pa sve do državne. Biskup se osvrnuo i na postojan hodHrvatske prema zajednici europskih naroda. Ponovio jei stav hrvatskog episkopata koji čvrsto podupire ulazakHrvatske u Europsku uniju, jer Hrvatska tamo povijesnoi kulturalno pripada. Na kraju svete mise biskupima isvim uzvanicima zahvalio se gvardijan franjevačkog sa-mostana u Subotici fra Ivan Bošnjak. /Zv/

Zvonik � 6/2012 13


U Baču svečano proslavljen blagdan sv. Antuna

Blagdan sv. Antuna Padovanskog ove je godine uFranjevačkom samostanu u Baču proslavljen svečanijenego obično.

Vjernici svih vjera koji žive na ovim prostorima te hodo-časnici iz Sonte, Vajske, Plavne i okolnih mjesta, nazočili susvetoj misi koju je predvodio Apostolski Nuncij u Republici Sr-biji nadbiskup Orlando Antonini, uz koncelebraciju podunav-skog arhiprezbitera Jakoba Pfeifera, dekana bačkog dekanataMarijana Deja, te župnika iz Sonte, Vajske, Plavne i Bača. Napočetku svete mise visokog gosta pozdravio je domaćin fraJosip Špehar, gvardijan franjevačkog samostana u Baču. Nakraju misnog slavlja, fra Josip je predvodio procesiju s kipomsv. Antuna kroz crkvu i dvorište samostana, gdje je nadbiskupblagoslovio djecu i ljiljane.

Na kraju, opraštajući se od vjernika, nadbiskup je nagla-sio: „Cijeli samostan je ostavio upečatljiv dojam na mene, da jetoliko sačuvano stvari, crkvenog i samostanskog inventara, li-turgijskih odijela, knjiga, kao ni u jednoj drugoj katoličkoj usta-novi na prostoru Srbije“.

Stanka ČobanSretni prvopričesnici u crkvi Imena Marijina

u Novom Sadu s kapelanom Marijanom Vukovim zkvh

.org.r

s

U povodu obilježavanja 100. obljetnice rođenjasvećenika, književnika, bibliografa i prevoditelja IvanaKujundžića, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je usuradnji s Hrvatskom čitaonicom i župom sv. Roka uSubotici 1. lipnja 2012. godine priredio program uokviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini.

Program je započeo molitvom i svečanim polaganjem vi-jenaca na Kerskom groblju u Subotici, mjestu gdje je Kujun-džić pokopan. Nakon toga uslijedilo je svečano otvorenje ob-novljene Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivana Kujundžića,koja na najbolji način svjedoči o radu i djelu ovoga istaknutogduhovnog i kulturnog djelatnika, kako u povijesti Crkve, takoi hrvatskoga naroda u Bačkoj.

Čast da otvore knjižnicu pripala je župniku župe sv. Rokamons. Andriji Anišiću i djelatnici Zavoda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata i voditeljici knjižnice Katarini Čeliković.

„Ova je knjižnica već predstavljena javnosti i medijimaprigodom otvorenja i svečanog blagoslova obnovljene župnekuće. Danas se, u povodu obljetnice rođenja Ivana Kujun-džića, svećenika, bibliografa, prevoditelja i pisca, prisjećamoi odajemo počast čovjeku koji je uložio veliki napor u očuva-nje hrvatske kulturne baštine, čovjeku značajnom ne samo uono vrijeme, nego i za nas, tako da se njegova uloga, gledajućipolice ove knjižnice, zapravo ne može ocijeniti. Kada smo1996. godine otvorili knjižnicu, u sklopu obilježavanja 100. go-dišnjice ove župe, ona je sasvim drukčije izgledala. Tada jeZavičajna knjižnica bila samo dio ove velike knjižnice koja jebrojila desetak tisuća knjiga, periodike i različitih bibliograf-skih jedinica. Danas, zbog prostora u kojemu se nalazimo,ova je knjižnica specijalna, dakle zavičajnog je karaktera. Onaima oko 700 naslova, uz koje ide i više primjeraka, u koje spa-daju i njegovi prijevodi, njegove bibliografije i sve njegovoosobno stvaralaštvo koje sada čini trećinu knjižničnog mate-rijala. U međuvremenu su dijelom knjižnice postala i djelasvećenika Blaška Raića, pjesnika Jakova Kopilovića, Ane Gab-rijele Šabić, Stipana Šabića, te prof. Bele Gabrića koji je svusvoju ostavštinu predao ovoj župi i ovoj knjižnici koju je osob-no i osmislio“, rekla je voditeljica knjižnice Katarina Čeliko-vić. Predstavljajući fundus ove knjižnice – od monografskihpublikacija, 30-ak naslova zavičajne periodike, kao i stare mo-litvenike koji predstavljaju i najvrjedniji dio ove knjižnice jerneki od njih datiraju čak iz 17. i 18. stoljeća, ona je rekla kakoje cilj i svrha ove knjižnice šira dostupnost, ali pod strogimuvjetima, s obzirom na vrijednost većine raritetnih knjiga. Za

kraj je Katarina Čeliković zahvalila Bernadici Ivanković,predsjednici Hrvatske čitaonice i Oliveru Kajariju za nese-bičnu pomoći pri uređenju knjižnice.

Nakon otvorenja knjižice uslijedila je sv. misa u crkvi sv.Roka, u kojoj je djelovao i sam Kujundžić. Nešto kasnije, istevečeri u čitaonici Gradske biblioteke održana je spomenvečer u čast Ivana Kujundžića na kojoj su o njegovu biblio-grafskom, svećeničkom, književnom i knjižničarskom radugovorili prof. Jasna Ivančić, vlč. Lazar Novaković, prof.Vladan Čutura i prof. Katarina Čeliković. O njegovu životui obnovljenoj knjižnici govorila je prof. Katarina Čeliković, prikraju izlaganja pozivajući sve one koji imaju neku od knjigatiskanih u Subotici i Vojvodini, a tematiziraju pojedineaspekte života Hrvata u Vojvodini, ukoliko imaju želje, da ihdaruju novootvorenoj Bunjevačko-šokačkoj knjižnici gdje ćebiti primjereno čuvane i gdje će se njima moći služiti svi zain-teresirani.

O Kujundžićevoj bibliografskoj djelatnosti izlagala jeJasna Ivančić, leksikografkinja Leksikografskoga zavoda Mi-roslava Krleže iz Zagreba.

„Kada se u kulturi jednoga naroda pojavi potreba za pri-kupljanjem, popisivanjem i usustavljivanjem objavljenihknjiga, časopisa i članaka, znak je to njegova samopoštovanjai samosvijesti. Prepoznavanju te potrebe prethodi naobraže-nost, zauzetost i ljubav mnogih naraštaja stvaralaca, a pre-poznavatelj, tj. bibliograf najčešće je marljiv, samozatajan čo-vjek zaljubljen u pisanu riječ. Na širem planu hrvatske kul-ture i znanosti najveći bibliograf i leksikograf bio je Mate Uje-vić, a u kulturi bunjevačko-šokačkih Hrvata bio je to Ivan Ku-jundžić“, istaknula je prof. Jasna Ivančić.

O Ivanu Kujundžiću kao osobi od crkve i duha, ali i kul-ture, govorio je vlč. Lazar Novaković.

„Vjerujem da je pošteno odgonetavao svoj život, našucrkvu i naš hrvatski narod u Vojvodini koji je zadužio vrijed-nim djelima. Tko bude iskreno želio reći nešto o nama i našojpovijesti morat će se nezaobilazno pozvati na njegovo djelo“,zaključio je vlč. Novaković.

Na samomu kraju spomen večeri prof. Vladan Čuturagovorio je o njegovu književnom radu, konkretno o zbirciknjiževnih crtica „Deran s očima“.

Spomen večeri nazočili su mnogi uglednici iz javnog ikulturnog života hrvatske zajednice u Vojvodini, generalnakonzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg imnogobrojni poštovatelji i poznanici Ivana Kujundžića.

/HR, V. Č./

6/2012 � Zvonik14


Obilježena 100. obljetnica rođenja Ivana Kujundžića

Zvonik � 6/2012 15

Katolička crkva u regiji

150. obljetnica crkve i župe Novi Slankamen

Župa i župna crkva Sv. Mihovila arkanđela uNovom Slankamenu proslavila je 9. lipnja 150. obljet-nicu postojanja. U proslavi su uz vjernike župe slavlje-nice sudjelovali i gosti iz drugih župa Srijemske bisku-pije te iz susjednih biskupija i Republike Hrvatske.Djeca i mladi iz župe priredili su svečanu akademiju iprikazali prizore iz povi-jesti župe i župne crkve,istaknuvši posebno pasto-ralni dušobrižnički radsvih župnika, kapelana iredovnica koji su djelovaliu župi.

Svečano misno slavljepredslavio je srijemski bis-kup Ðuro Gašparović, akoncelebrirali su uz župnikadomaćina preč. BerislavaPetrovića, župnik i dekan uSrijemskoj Mitrovici i gene-ralni vikar Srijemske biskupije mons. Eduard Španović, ze-munski dekan i župnik preč. Jozo Duspara, te svećenici i re-dovnici koji djeluju u Srijemskoj biskupiji, svećenici grkoka-toličkog obreda kao i gosti iz drugih biskupija i župa Ðako-vačko-osječke nadbiskupije, posebno hodočasnici iz Štitara.

U homiliji se biskup Gašparović osvrnuo na povijesnedogađaje župe, rekavši kako je poznato da se u posljednjih

dvadesetak teških godina ta župa brojem obitelji i vjernikaznatno smanjila, prepolovila, jer su mnogi morali napustitisvoje domove. Bili su prisiljeni i morali su otići sa svojih pra-djedovskih ognjišta, jer su bili natjerani zamijeniti svoje kuće iimanje. Bili su protjerani. Zato su ovdje s nama sada oni kojisu, zajedno s onima koji su ovdje ostali, teško i sa strahom pro-življavali događaje u župama u Srijemu, te im zato zahvalju-jemo na poseban način da su došli u svoju matičnu župu Slan-kamen da se zajedno s nama prisjete svih onih nemilih doga-đaja. Pozivam ih da se prisjete prošlosti koja je iza nas, a istotako da sada osjetimo povezanost jednih s drugima, povezanost

preko ‘Zajednice protjeranihHrvata Srijema, Bačke i Ba-nata, koji su sada s nama,rekao je biskup, zahvalivšisvima koji vode brigu o Hr-vatima i hrvatskome naroduna tim prostorima a poseb-no svećenicima. Liturgijskopjevanje propratio je mješo-viti župni zbor. Na krajuslavlja župnik Petrović zah-valio je svim suradnicimakoji su pomogli oko prip-reme slavlja, kao i svim na-

zočnima. Slavlje, na kojem je sudjelovalo oko 300 gostiju,nastavljeno je uz tamburaše Hrvatskoga kulturno-prosvjet-nog društva „Tomislav“ iz Golubinaca u prostorijama Hrvat-skog kulturno-prosvjetnog društva „Stjepan Radić“ u NovomSlankamenu.

Tomislav Mađarević

Svetkovina Duhova u Srijemskoj Mitrovici

Svetkovina Duhova, 27. svib-nja, svečano je proslavljena u kate-drali-manjoj bazilici u SrijemskojMitrovici u Godini svećeničkoga iredovničkog poziva. Misno slavlje jepredvodio srijemski biskup mons.Ðuro Gašparović, a suslavio je pre-lat i začasni kanonik mons. EduardŠpanović, župnik, dekan i generalnivikar Srijemske biskupije uz sudje-lovanje đakona vlč. Željka Štimca.

U prigodnoj homiliji biskup Gaš-parović je rekao: Sada su s nama takvisvjedoci, apostoli, naši srijemski muče-nici i drugi ljudi koji svojim životom,hrabrošću i mučeništvom postaju velikipred Bogom i pred ljudima i danas namgovore po svome životu za Uskrslog Kris-ta. Oni nam poručuju da budemo hrab-ri. Da se ne bojimo ničega i nikoga jer jeDuh Sveti s nama i u nama. Da se nerazbježimo, da se ne zatvaramo u sebe, usvoj dom i u svoj privatni život. Pozivajunas da se uključimo u život i djelovanjeove naše župne zajednice i naše bisku-pije. Hrabre nas da se borimo protiv zlasvake vrste. /Tomislav Mađarević/

Hohočaće Srijemske biskupije u Mariju BistricuSvake godine zadnje subote u svibnju, vjernici Srijemske biskupije

predvođeni srijemskim biskupom Ðurom Gašparovićem zajedno sa svojimsvećenicima, prelataom i začasnim kanonikom mons. Eduardom Špano-vićem, zemunskim župnikom preč. Jozom Dusparom te ostalim svećeni-cima Srijemske biskupije, hodočaste u Hrvatsko nacionalno svetište MajkeBožje Bistričke.

Slavlje jezapočelo u pri-j epodnevnimsatima dolas-kom vjernikahodočasnika izžupa Srijemskebiskupije.

S v e č a n umisu predsla-vio je srijemskibiskup mons.Ðuro Gašparović u koncelebraciji svećenika Srijemske biskupije i rektora svetiš-ta, te hodočasnika svećenika iz Varaždinske biskupije. Okupljene vjernike na po-četku je pozdravio rektor svetišta vlč. Zlatko Koren, izražavajući radost zbog po-sebno dragih vjernika Srijemske biskupije koji se tradicionalno okupljaju u ovomSvetištu Majke Božje Bistričke i prikazuju se Majci Božjoj za svoje potrebe, a i zapotrebe cijelog hrvatskoga naroda. Na kraju homilije biskup Gašparović je poru-čio kako je ovaj pohod, koji sada proživljavamo kao članovi naroda Božjega u ovomsvetištu Majke Božje Bistričke, znak i dar mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, zna-nja, pobožnosti i straha Božjega i toga znaka i dara se ne treba stidjeti. Nakon sve-čanog euharistijskog slavlja pristupilo se klanjanju pred Presvetim oltarskim sa-kramentom. /Tomislav Mađarević/zk

vh.or

g.rs

Tijelovo u GolubincimaSvetkovina Tijelova proslavljena je u srijemskoj

župi Svetog Jurja, mučenika u Golubincima svečanomsvetom misom i tijelovskom procesijom. Nakon svetemise koju je predslavio župnik Željko Tovilo, održana jei svečana procesija oko crkve gdje su vjernici pripre-mili i ukrasili četiri postaje (sjenice) kod kojih su sečitali odlomci Evanđelja i molio blagoslov za cijelužupu.

U homiliji župnik Tovilo je naglasio da se vrijednost Eu-haristije razlijeva u razmjerima svijeta i prelazi u vječnostpreko granica vremena. Ona je uvijek novi i veliki događaj uzbivanju svemira i najsvetiji čin poklona, zahvalnosti, zado-voljštine i prošnje. Euharistija je živi Krist među nama. A tajbožanski dar i tu nedokučivu tajnu položio je Isus u svećeničkeruke kad je rekao ‘Ovo činite meni na spomen’. Zato, molimoza svoje svećenike i za nova svećenička i redovnička zvanja,pozvao je Tovilo na kraju homilije. /Ž. T./

Presveto Trojstvo u Srijemskim Karlovcima

Župa Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcimaorganizirala je proslavu svoga zaštitnika. Svečano eu-haristijsko slavlje 3. lipnja predslavio je prefekt bo-goslovnog sjemeništa u Ðakovu mr. Ivan Andrić u za-jedništvu s domaćim župnikom Ivanom Rajkovićem,petrovaradinskim dekanom Tomislavom Kovačićem isvim svećenicima petrovaradinskog dekanata, takođeruz sudjelovanje bogoslova iz Ðakova.

Svečanost su pjesmom uveličali crkveni zbor župePresvetog Trojstva u Sremskim Karlovcima. Mr. Ivan Andrićje u svojoj propovijedi poručio kako ova svetkovina poručujeda smo Božji, da Bogu pripadamo, da od Boga dolazimo i dasmo članovi njegove božanske obitelji. Zato mu danas želimozahvaliti i moliti Boga da svojim životima budemo odsjaj Bož-jega skladnoga bića na hvalu i njegovu slavu. Na koncu slavljažupnik Rajković je naglasio da današnja svetkovina treba bitipoticaj vjernicima na što dosljedniji kršćanski život u izgrad-nji župne zajednice i obitelji župe Presvetoga Trojstva u Sri-jemskim Karlovcima. /Tomislav Mađarević/Blagdan Marije Pomoćnice u Mužlji

U župi Marije Pomoćnice u Mužlji svečano je pro-slavljen istoimeni blagdan kao i Dan bolesnika. Misnoslavlje predslavio je salezijanac Zoltán Varga, koji je do-maće vjernike potaknuo na pobožnost prema MarijiPomoćnici.

Marija je bila tiho nazočna među apostolima na Duhove,ona prati Isusove učenike kroz povijest. Kao što je bilo uprvoj Crkvi, na dan njezina rođenja, tako je i danas. Poslijemise uslijedila je tradicionalna procesija s Marijinim kipom.Na misi i procesiji bili su nazočni većinom bolesni vjernicikoji su primili sakrament duhovne i tjelesne okrjepe – boles-ničko pomazanje. To je poticaj svim bolesnicima da to nijeposljednje pomazanje, nego lijek za dušu i tijelo, naročita po-vezanost s Isusom, koji je na svom tijelu nosio naše bolesti inevolje. Nakon mise održano je druženje za sve nazočne u in-ternatu Emaus. /Janez Jelen/

6/2012 � Zvonik16


Tijelovo u RumiSvetkovina Tijelova proslavljena je 7. lipnja u

Rumi, svečanom svetom misom koju je predslavio žup-nik Željko Tovilo.

U prigodnoj homiliji naglasio je snagu i važnost euharis-tije u životu vjernika, te osobno sudjelovanje i redovito pri-stupanje pričesti koja je najbolji način sjedinjenja Boga i čo-vjeka. Po krštenju smo pozvani na svetost, a slaveći euharistijui pričešćujući se suobličujemo se Isusu Kristu. Tu je snaga krš-ćanske vjere i po sakramentu euharistije vjernik postaje djelo-tvoran u sredini u kojoj živi, naglasio je župnik. Nakon svetemise uslijedila je tijelovska procesija u dvorištu i na platouispred župne crkve Uzvišenja svetoga Križa. /Ž. T./

Tijelovo u Srijemskoj MitroviciSredišnja svečanost proslave svetkovine Tijelova

za Srijemsku biskupiju održana je 7. lipnja u katedralisv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici. Misno slavlje pred-slavio je generalni vikar za Srijem, prečasni EduardŠpanović zajedno sa župnim vikarom Mariom Paradži-kom i đakonom Željkom Štimcem.

Obraćajući se mnoštvu okupljenih vjernika prečasni Špa-nović je naglasio u homiliji da je ova svetkovima najviše ve-zana uz tijelovske procesije koje su „vanjski“ pokazatelj vjereu Isusa Krista. Euharistija je jedan od najljepših Božjih darovačovjeku, naglasio je predvoditelj slavlja, te je stoga potrebno do-pustiti tom daru da grije naše duše, a sve na veću slavu Božjui duhovno dobro ljudi. Tijelovo je svetkovina zajedništva Bogai ljudi, te ljudi međusobno, naglasio je župnik.

Pjevanje na misnom slavlju predvodio je katedralni zbor„Sveta Cecilija“ uz pratnju orguljašice s. Cecilije Tomkić.Nakon mise, priređena je tijelovska procesija. Kao i svake go-dine, pridružile su se djevojčice u bjelini koje su posipale la-tice ruža pred Presvetim. Ophod je uz pratnju katedralnogzbora te mnoštva vjernika zastajao na pripravljenim posta-jama u dvorištu župe, te čitanjima, molitvom i pjesmom pro-slavljali Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu. /MarioParadžik/

Duhovna obnova na TekijamaPo preporuci Papinskog vijeća za promicanje nove

evangelizacije, u svetištu Gospe Snježne na Tekijamapo treći put okupili su se vjernici i ljudi dobre volje daprihvate dar Božji, da budu dionici plodova duhovneobnove. U tom svjetlu održana je duhovna obnova 3. i4. lipnja pod geslom „Isusu će njegova majka: ‘Vinanemaju‘“ (Iv 2,3), koju je vodio karmelićanin o. Vjen-ceslav Mihetec.

Program ove duhovne obnove u subotu i nedjelju sasto-jao se od pobožnosti Gospi Tekijskoj i svetih misa koje pred-vodio slavio i propovijedao o. Vjenceslav Mihetec, uz konce-lebraciju svećenika petrovaradinskog dekanata. Nakon svetihmisa se pristupilo Euharistijskom klanjanju i duhovno-ani-macijskom programu. Program drugoga dana duhovne ob-nove u nedjelju sastojao se od predavanja na temu o Presve-tom Trojstvu, s obzirom na to da je bila nedjelja proslave svet-kovine Presvetog Trojstva. Euharistijsko slavlje i duhovnuobnovu uzveličali su mladi pjevači Petrovaradinskog deka-nata. Na kraju duhovne obnove vlč. Stjepan Barišić, rektorsvetišta na Tekijama i organizator ovih duhovnih obnova, za-hvalio je predavaču i prisutnima na nazočnosti, i najavio zamjesec srpanj četvrti termin duhovne obnove na Tekijama uPetrovaradinu. /Tomislav Mađarević/

Marija Pomoćnica proslavljena u Zemunu

Blagdan Marije Pomoćnice, proslavljen je 24. svib-nja u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Ze-munu. To je dan kada se župljani ovoga grada s poseb-nim štovanjem i ljubavlju okupljaju oko zaštitnice svihljudi koji u njemu žive, Zemunske Gospe.

Euharistijskoslavlje predslavioje srijemski biskupmons. Ðuro Gaš-parović u koncele-braciji s još šestsvećenika. Njih je,kao i sve prisutnežupljane na samompočetku svete misepozdravio župnikvlč. Jozo Duspa-ra i tom prigodomizrazio zadovoljstvo što u svojoj župi može pozdraviti i gos-podina Ivana Pajića, vojnog atašea BiH. U svojoj homilijimonsinjor Ðuro Gašparović je istaknuo da je Isus na križuučinio nešto najdragocjenije za čovječanstvo darovavši svimljudima Mariju za majku. U svom izlaganju biskup se takođerosvrnuo i na značaj suosjećanja s bolom koju je morala osje-titi Marija kada je vidjela muke svoga sina ali i prepoznavanjanjene mudrosti kada je u Kani Galilejskoj zatražila od Isusa daučini svoje prvo čudo i pretvori vodu u vino. U današnje vri-jeme velike moralne krize, zaključuje monsinjor Ðuro, i mitrebamo zazivati našu nebesku majku, tražiti pomoć za sebe ilidruge i u potpunosti bez straha vjerovati u njenu providnost.Svečano euharistijsko slavlje uzveličao je i zbor „Svete Ceci-lije“. /Danijela Lukinović/

Koncert „Operetike“ u zemunskoj crkvi

Ansambl „Operetika“ gostovao je 2. lipnja u crkvi„Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu u kojojje nakon večernje svete mise izveo koncert.

Ovaj ansambl, čiji je umjetnički rukovoditelj prof. Lju-bica Živković, uz klavirsku suradnju prof. Tee Dervišbe-gović, izveo je djela Verdija, Scarlattia, Cimarosa, Gasparinia,Cestia, Handella, Provenzalea, Saint Saensa, Vivaldia i dru-gih i oduševio publiku. U programu su nastupili: Ana Stan-ković, Sreten Manojlović, Danica Andrić, Marko Osto-jić, Marija Čuposki, Igor Marinković, Nemanja Nikolić,Milica Krstić, Ana Pavlov, Jelena Škorić, Vanja Biserčići Ivan Plazačić. Nakon dugotrajnog, zasluženog pljeska, žup-nik Jozo Duspara je zahvalio svim sudionicima koncerta./Danijela Lukinović/

Zvonik � 6/2012 17


zkvh

.org.r

s

Svjetski susret obitelji u Milanu

Obitelj, pobačaj, eutanazija, politikai vjera bile su središnje teme o kojima jegovorio Papa tijekom trodnevnog bo-

ravka u Milanu, gdje je održan Svjetskisusret obitelji.

Pred milijun vjernika iz 153 zemlje svijeta, papa Bene-dikt XVI. istaknuo je važnost obitelji, koju čine – kako uči Bi-blija – muškarac i žena. Papa je priznao da bračna vjernostnije, posebno danas, laka stvar, iako je Isus uzdigao brak narazinu sakramenta. Istaknuo je da prava ljubav može promi-jeniti svijet.

Obraćajući se razvedenim i ponovno oženjenim bračnimparovima, istaknuo je kako Crkva prati posebnom brigom nji-hove boli. Preporučio je biskupijama da pronađu prikladnenačine za pastoralni rad s takvim osobama.

Primijetio je kako u modernom gospodarstvu prevladavapojam koristi rada i proizvodnje, a ne pravednost, što šteti nesamo obitelji, već čitavoj društvenoj zajednici.

U nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji Papa je,među ostalim, najavio kako će se VIII. Svjetski susret obite-lji održati 2015. u američkom gradu Philadelphiji. Pozvao jesve da pomognu obiteljima koje su najteže pogođene eko-nomskom i društvenom.

Tijekom molitvenog bdijenja i obiteljskih svjedočanstavau parku Bresso političarima je dao do znanja da ne smiju obe-ćavati ono što znaju da ne će moći ostvariti. Država mora slu-žiti i braniti život i obitelj, koja se temelji na braku i koja morabiti otvorena rađanju i kao takva priznata od države. Postojevrednote kao što je život, obitelj, sloboda i odgoj s kojima sene može trgovati, istaknuo je Papa, koji smatra da je potreb-no stvoriti zdravu politiku, koja će biti u službi građana, da-leko od skandala, korupcije i privatnih interesa. Državni sezakoni moraju temeljiti na prirodnim, poštujući etička načelai dostojanstvo ljudske osobe. Naveo je dragocjenu konstruk-tivnu suradnju Države i Crkve, koja svojim pothvatima služii pomaže narodu. /radiomarija.hr/

Potvrđeno Papino putovanje u Libanon

Papa Benedikt XVI. od 14. do 16. rujna pohoditće Libanon.

Nedavno se počelo nagađati da će putovanje biti otka-zano zbog borbi u susjednoj Siriji te zbog njihovih utjecaja naLibanon. Povod 24. inozemnog putovanja Svetoga Oca je ob-javljivanje Završnog dokumenta Biskupske sinode o Bliskomistoku, održane 2010. godine.

U Papinu liturgijskom kalendaru nadalje je i posjet vi-norodnom kraju Frascati u blizini njegove ljetne rezidencijeCastel Gandolfo. Na blagdan Marijina Uznesenja na nebo, 15.kolovoza, Papa će kao i obično predvoditi misno slavlje u žup-noj crkvi San Tommaso da Villanova, smještenoj odmah uzPapinski ljetnikovac. /IKA/

Kardinal Bertone o skandalima u Vatikanu

Državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone je javnostupio u obranu pape Benedikta XVI. i Svete Stolice, alii samoga sebe, istaknuvši kako je sličnih oštrih, razor-nih i organiziranih napada bilo i u prošlosti, ali sada suti napadi ciljani.

Kardinal Bertone je priznao da u Vatikanu vlada velikažalost zbog teškog kršenja Papine privatnosti, do koje jedošlo objavom osobnih privatnih pisama i dokumenata. Pri-mijetio je kako u toj situaciji dolazi više do izražaja jedinstvonego li podijeljenost. Sveta Stolica je, prema njegovim rije-čima, bila u povijestičesto meta napada, kat-kad i vrlo oštrih, razara-jućih i organiziranih. Uposljednje je vrijeme iz-ložena ciljanim napa-dima. Spomenuo je kakoje toga bilo doba papePavla VI. To što je naj-više ražalostilo Papu biloje kršenje njegovog pri-vatnog života kao i pri-vatnosti njegovih naj-užih suradnika. Ti su postupci – prema njegovim riječima –doveli do učvršćenja vjere i do postroživanja mjera, čime seslažu svi koji žele dobro Crkvi. Kardinal Bertone, koji je bionajviše pogođen tim skandalima – mnogi naime tvrde da jesve to bilo upereno upravo protiv njega - rekao je da je SvetiOtac smiren i blag, čovjek duboke vjere i molitve, te se ne dasmesti i ni zastrašiti tim napadima ni predrasudama. Tko radiuz Papu to jako dobro osjeća, jer ga podržava ta velika mo-ralna snaga. Papa Benedikt, koji sluša sve, ide odvažno na-prijed vjeran vlastitom poslanju, koje mu je povjerio Krist, po-svjedočio je Papin državni tajnik i primijetio kako su protek-lih dana u Milanu došli do izražaja izvanredni osjećaji ljubaviprema Svetom Ocu. /IKA/

Papin osobni tajnik o Benediktu XVI.

Papa Benedikt XVI. je trn u oku za svijet postmo-derne u kojoj se pitanje istine smatra besmislenim,ističe njegov osobni tajnik mons. Georg Gaenswein upredgovoru knjige „Isus iz Nazareta na sveučilištu“,koja sadrži nastupe talijanskih teologa na raznim sveu-čilištima prigodom predstavljanja Papine istoimeneknjige.

Društvo u kojem prevladava izobilje i pohlepa sve višeokreće leđa Bogu i naravno da čovjek poput Josepha Ratzin-gera, koji je na sebe preuzeo teški jaram, postaje neugodan.Gaesnwein, iznoseći bilancu sedmogodišnjeg pontifikatapape Benedikta, tvrdi da je došlo vrijeme da se znatno pro-mijeni slika nekadašnjeg pročelnika Kongregacije za naukvjere, koju su stvorili mediji o njemu. To zahtijeva ne samo

6/2012 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

pravednost, već i nastoja-nje da se sluša bez predra-suda čovjeka, koji sjedi naPetrovoj stolici. Zadivljuje,prema njegovim riječima,promatrati kako nekadaš-nji pročelnik Kongregacijeza nauk vjere svojom spon-tanom i stvarnom jedno-stavnošću i toplinom uspi-jeva bez većih napora zah-vatiti ljudska srca. Isto jetako važna i njegova odvaž-nost. Papa Benedikt XVI.ne boji se suočavanja i ras-prava. Bez ikakvog suste-zanja otvoreno iznosi ne-dostatnosti, pogreške i za-stranjenja Zapada, kritizira

nasilje koje svoje pothvate opravdava vjerom. Neumorno namgovori da se relativizmom i hedonizmom okreće leđa Bogu,što je, prema njegovu mišljenju, još gore od progona, ugroža-vanja i nasilja. Prema uvjerenju osobnog Papina tajnika, Be-nedikt XVI. unio je novi duh u stare i suvremene ambijenteRimske kurije i posjekao suhe grane. I danas se Sveti Otacnadahnjuje na evanđelju kao što je najavio prigodom preuzi-manja papinske dužnosti, primijetivši tada kako je njegov pro-gram bio napisan još prije 2000 godina. Papa Benedikt XVI.nije nikakav političar i njegov pontifikat nema nekog poseb-nog projekta. Obnašanje Petrove službe za njega ne znači ob-našanje neke posebne djelatnosti, a još manje isticati sebe, tenije čudno što se papa Ratzinger služi često riječju provid-nost. Papa je proteklih sedam godina učinio mnogo, oživio jeCrkvu u ovim teškim vremenima. U središte svog djelovanjapostavio je odnos vjere i razuma, između istine i slobode, iz-među vjere i ljudskog dostojanstva, tvrdi u uvodu ovih danaobjavljenje knjige „Isus iz Nazareta na sveučilištima“ mons.Georg Gaenswein. /KTA, IKA/

Vatikan zatražio pravo na domenu .catholic

Vatikan je podnio zahtjev za pravo vlasništva nadnastavkom domene .catholic.

Takva će domena jamčiti da se kod određene internet-ske stranice doista radi o katoličkom sadržaju ili o crkvenojinstituciji. Sveta Stolica će sufiks .catholic osigurati i na ki-neskom, arapskom i ćiriličnom pismu. Krajem prošle godinepojavio se problem s nedopuštenim korištenjem imena „Va-tikan“ na internetu, kada je Sveta Stolica upozorila vjernikeda je nepoznata osoba kupila domenu vatican.xxx, te daCrkva nije vlasnik te domene. /IKA/

Imenovan novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj

Papa Benedikt XVI. imenovao je za apostolskognuncija u Republici Hrvatskoj mons. Alessandra D’Er-rica, naslovnog biskupa Karinenskog, dosadašnjegapostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

Nadbiskup Alessandro D’Errico rođen je u Frattamag-gioreu (Napulj, Italija), 18. studenoga 1950. Zaređen je za sve-ćenika 24. ožujka 1974. i inkardiniran je u biskupiju Aversa.Doktorirao je filozofiju. Započeo je diplomatsku službu Svete

Stolice 5. ožujka 1977.i obavljao službe priPapinskim predstav-ništvima na Tajlan-du, u Brazilu, Grč-koj, te u Prefekturi pa-pinskog doma, a kas-nije u Apostolskimnuncijaturama u Italijii Poljskoj. Za apostol-skog nuncija u Bosni iHercegovini imeno-van je 21. studenoga2006., a 17. veljače 2010. i u Crnoj Gori. Osim talijanskog, go-vori francuski, španjolski i engleski jezik. /IKA/

Papa prihvatio ostavku biskupa Ivana Milovana

Papa Benedikt XVI.prihvatio je ostavku mons.Ivana Milovana od službepastoralnog upravljanja Po-rečkom i Pulskom bisku-pijom.

Vijest je 14. lipnja objaviootpravnik poslova Apostolskenuncijature u Republici Hrvat-skoj mons. Mauro Lalli. Isto-vremeno nasljeđuje ga mons.Dražen Kutleša, dosadašnji bis-kup koadjutor istoimene biskupije. /IKA/

Crnogorski parlament ratificiraokonkordat sa Svetom StolicomTim se konkordatom, potpisanim u lipnju 2011, regulira

pravni status Katoličke Crkve u Crnoj Gori te se zamjenjujedosadašnji sporazum između Svete Stolice i Kneževine CrneGore iz 1886. godine. U Crnoj Gori živi oko 22 tisuće kato-lika koji su okupljeni u Barsku nadbiskupiju i Kotorsku bis-kupiju. /IKA/

Crkva za EURO 2012. bez alkoholaUoči početka Europskoga nogometnog prvenstva

2012. Crkva u Poljskoj pozvala je nogometne navijačeda utakmice prate bez alkohola.

Sportski bis-kup Tadeusz Bro-nakowski pozvaoje nogometne fa-nove da ostanutrijezni, a proizvo-đače piva da nepovezuju konzu-maciju alkohola spatriotskim osjećajima. Poljska zastava i himna ne smiju seiskorištavati u svrhu prodaje alkoholnih pića, upozorio je po-moćni biskup. On se također neprestano zalaže za zabranualkohola na poljskim stadionima. Crkva u Poljskoj snažno jeangažirana u borbi protiv alkohola a u kolovozu se redovitoprovodi akcija Mjesec bez alkohola. /IKA/

Zvonik � 6/2012 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

zkvh

.org.r

s

Svečanom misom, koju je papa Be-nedikt XVI. predvodio u prostranomparku Bresso u Milanu, završen je VII.Svjetski susret obitelji. (o tome na str.18). Na ovom veličanstvenom susretu, udelegaciji s beogradskim nadbiskupomStanislavom Hočevarom i njegovim su-radnikom Brankom Simonovićem, bilisu Dori (39) i István Meszaros (41),bračni par rodom iz Sente, koji sada živii radi u Pančevu. U sretnom braku (19godina) imaju troje djece: Agnes (17),Akosa (14) i Istvána (8). Također su u ci-jelosti sudjelovali na Teološko-pastoral-nom kongresu na temu „Obitelj: rad islavlje“. Kako živa riječ sudionika višeznači nego puko novinsko izvješće, za-molili smo ih da nam prenesu najvažnijedijelove i svoje dojmove sa ovog velikogi značajnog susreta.

Dori: Na kongresu nas je pozdra-vio najprije milanski nadbiskup kardinalAngelo Scola, a potom kardinal EnnioAntonelli, predsjednik Papinskog vijećaza obitelj i predstavnici građanskih vlas-ti. Program je davao mogućnost izboraviše tema u više oblika – uz okrugli stol,raspravu o temi, razgovor s kardinalomili osobama iz zakonodavstva te svjedo-čanstva supružnika ili pojedinaca. Krozsva predavanja provlačila se jedna nit –obitelj je prva škola za sve: rad, vjeru iprihvaćanje križeva, čak i to kako trebana pravi način slaviti. Ako je obitelj zdra-va, djeca to samo u njoj mogu naučiti, štoje istaknuto više puta i na bdijenju i naMisi. Govoreći o slavljenju, prvo je spo-menuta nedjelja, kao vječno vrijeme ipovod za slavlje(nje). Zanimljivo je bilorazumjeti da na slobodnu nedjelju ne-mamo samo pravo kao na slobodan danposlije pet ili šest radnih dana, već na ne-djelju imamo pravo jer nam ju je Bogdao. Važno je očuvati djecu od potrošač-kog mentaliteta. Kad mi idemo u kupnju,to je škola mentaliteta – ne trebamodjecu stavljati u kolica, jer oni nisu„roba“. Bilo je govora o tomu kako pone-kad radimo puno samo zato da što višezaradimo, napravimo karijeru, a ne mis-limo na obitelj. Komunikacija izmeđudjece i roditelja je samo navečer, ili samopreko e-maila, telefona, što je veomaloše. Potrebno je birati posao koji jemožda malo manje plaćen, ali daje viševremena za obitelj. Danas u čitavom svi-jetu roditelji puno rade – i tate i mame.Čuli smo primjer jedne američke bisku-pije gdje zbog prevelike zauzetosti rodi-telja (dva ili više poslova) djecu nije bilo

tko odgajati, već ih je prihvatila – ulica.Za 10 godina je jako porastao organizi-rani kriminal, jer djecu jednostavnonitko nije ni gledao. Biskupska konfe-rencija je napravila projekt kojim sudjecu s ulice upisali u glazbene škole. Tadjeca su pred Papom svirala svečanikoncert! Projektom je dosad obuhva-ćeno 17.000 djece, a plan je da uključepola milijuna. Kroz susret je stalno bilaprisutna poruka – treba cijeniti obitelj,jer kakve su obitelji, takvo je društvo –točno kao u zrcalu. Sjeverna Europa višepažnje posvećuje obitelji i njenim pro-blemima, pa tamo nema prekovremenograda i sl. Uobičajeno mišljenje da se spuno, što više rada sve više razvija – nijetočno.

Na zatvaranju Kongresa Enio Anto-nelli, kardinal odgovoran za obitelji, nasje ohrabrivao: „Vi možete dati nadu svi-jetu, jer vi ste nada svijeta, i možete svje-dočiti svijetu da je tako živjeti moguće ida je lijepo tako živjeti. Sretna obitelj nijeobitelj (kao iz) prošlosti, već obitelj bu-dućnosti – bit će sretna ako vi svjedo-čite“. Mislim da je to i poruka cijelogKongresa.

István: Najljepše mi je bilo kako jekardinal Ravasi obradio biblijsku slikukako je Bog zamislio čovjeka: muškaracje stvoren da stvara radeći, a ženi je danoda stvara rađajući, da nosi generacije na-prijed. U novo doba ženska emancipacijaod kraja 19. stoljeća je poremetila sus-tave – taj ljudski izbor je donio posljedicekoje znamo. Kardinal iz New Yorka je,govoreći kako je važna obitelj kao članveće obitelji – društva, župe, crkve –davao duhovite i živopisne primjere. Jestvažno imati lijepu obitelj, ali moramo sei otvarati. Kad ima više pravih obitelji,onda se formira i pravo društvo. Stoga,ako imaš lijep bračni i obiteljski život,trebaš to prenijeti na druge, da i onimogu živjeti tako. Tako se obrađuje ci-jelo društvo, malo po malo. Postoje tu ibrojni problemi, o kojima se također go-vorilo, npr. dijete koje na misi samosjedi, bez obitelji, prijatelja, rodbinedanas je česta slika. Treba dati svoj, aosobito ovoj djeci da se uključe u ne-djeljnu misu – svatko tko dođe u Crkvuna Euharistiju da osjeti da je to njegovo,da je tu Isus i da mi zajedno slavimo snjim. Svatko se mora osjećati djelom za-jednice. Župska zajednica se mora otvo-riti i primiti sve u zagrljaj.

U subotu navečer bdijenju s Papomsu prisustvovali iz obitelji iz Neokateku-menskog pokreta iz Srbije (koji su na-

kon mise s Papom imali i svoj susret).Zbog Papine preumornosti, bila su samokratka iskustva, pitanja i odgovori. Dir-ljivo je bilo iskustvo kršćanskih obiteljiiz USA i pitanje što činiti sa razvedenimosobama u zajednici, za koje je Paparekao da su velika bol i za Crkvu. Oni nesmiju biti izolirani i izgurani iz Crkve ijako je važno da imaju duhovno vodstvo.

Duboki dojam mi je ostavio i susretna stadionu San Siro, zajedničkom sta-dionu Milana i Internazionale. Tamo jebio susret svih krizmanika i njihovih ro-ditelja iz Milanske nadbiskupije sa Sve-tim Ocem i nas iz delegacija – oko80.000. Masa svijeta i animatori koji su„zapalili“ arenu umjesto nogometaša –uključili su djecu u igrice, pozivali sve napjesmu i pokret – ove nedjelje, animatoriumjesto nogometaša! Zahvalivši rodite-ljima što su pratili svoju djecu do krš-ćanskog punoljetstva, Papa je rekaokako je za cijeli grad važan ovaj stadion– tu se bore ljudi jedni protiv drugih imnogi to prate. Ovdje smo da prihva-timo jedni druge, da budemo jedni zadruge, a ne jedni protiv drugih, da pret-vorimo ovu arenu u otvorenu crkvu lju-bavi. Tada su dva nogometaša Intera iMilana sa svojim obiteljima (jedna sbebom, a druga sa starijom djecom)prišla na blagoslov i Papi darovala dresoba tima. Oduševile su me tzv. dramati-zacije Evanđelja o ponovnom bacanjumreže – oko bine su klečale „ribice“ kojetreba uloviti. Kad su ulovljene, slika jebila tako predivna da ti i samim pogle-dom na to duša slavi Boga. Na nedjeljnojMisi oduševile su me pjesme – sadržajnei vrlo melodične – i tišina poslije propo-vijedi – iako je bilo prisutno milijun ljudi,čuo se iz daljine zvuk zrakoplova.

6/2012 � Zvonik20

Aktualno

VII. Svjetski susret obitelji u MilanuUredila: aaa

24. 06. 2012.Rođenje sv. Ivana Krstitelja

Iz 49,1-6; Ps 139,1-3. 13-14. 14-15; Dj 13,22-26; Lk 1,57-66. 80

Po proroku Malahiji Gospodin je na-vijestio: Vama koji se Imena moga bojitesunce će pravde ogranuti sa zdravljem uzrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući(3,20). Zaharijin hvalospjev se divno nado-vezuje na ovo proroštvo. Kad je, poslušananđelovu nalogu, svojem sinu nadjenuoime Ivan – što znači: Bog je milosrdan –potvrdivši tako svoju vjeru, njegova kaznaje prestala. Vratio mu se govor i on je spje-

vao hvalospjev Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov. On neprestaje hvaliti Boga za njegova silna djela spasenja, a oso-bito za Ivana, proroka Sveviš-njega, navjestitelja Božjega mi-losrđa, koje će se očitovati pooproštenju grijeha. Mesija, nakojega će Ivan uputiti, poputMladog Sunca s visine, svojimotkupiteljskim djelom, obasjatće sve ljudske tmine i tako namotvoriti vraga i put k Božjem mi-losrđu. Neka stoga Zaharijinhvalospjev postane našom molit-vom da uvijek iznova iskusimoBožje veliko milosrđe.

8. 07. 2012.14. nedjelja kroz godinu

Ez 2,2-5; Ps 123,1-2a. 2bc. 3-4; 2 Kor 12,7-10; Mk 6,1-6

Isus dolazi u svoj rodni kraj, a in-teres za njim je sve veći. Ljudi se divenjegovu nauku. No, oduševljenje i div-ljenje zamjenjuju pitanja o Isusovu po-drijetlu. Znaju mu obitelj, pa tako injega. Umjesto da poslušaju njegovnauk, nešto ih već priječi da sve onolijepo što su vidjeli i čuli uzmu zadobro. Isusove riječi i djela postajupredmetom njihovih sumnji. Umjestoda u Isusovu djelovanju spoznaju Bo-žje djelo, njima je ono razlog za sablazan. Misle da su sve ra-

zumjeli i prozreli Isusa, koji ihsvojim naukom pokušava uznemi-riti. Taj prividni mir ima prevelikucijenu, jer se njim ustvari odbijaKristovo otkupljenje. Isus je zah-tjevan. On traži da mu se u vjeripredamo, kako bi njegov nauk idjelovanje dotaknuli i naša srca.Tek tako možemo primijetiti Isu-sovo djelovanje i među namadanas


Am 7,12-15; Ps 85,9-10. 11-12. 13-14;

Ef 1,3-14; Mk 6,7-13

Po svojim vjesnicima Bog jetijekom povijesti pripravljao čo-vječanstvo na dolazak njegovaSina, na objavu i spasenje. Pola-zeći od izraelskog naroda, Božjaotkupiteljska ljubav se morala ra-širiti na sve narode. Zato Isus birai šalje dvanaestoricu, te im dajemoć nad zlom. Poslije uskrsnućaIsus je ponovno poslao svoje uče-

nike i uvećao im ovlasti. Od tada Božji poslanici odlaze k svimnarodima kako bi im navijestili i ponudili Božje oproštenje inovi život. Koliko je samo divnih i neustrašivih misionara ti-jekom povijesti Crkve. Mnogi su čak i mučeništvom posvje-dočili za Evanđelje. No, i pored toga, toliki ne prihvaćajuBožju ponudu spasenja. Od nas krš-ćana traži da se uvijek vraćamo iz-voru spasenja, kako bismo se osnažilida obnovljenim zalaganjem svojim ži-votima posvjedočimo za Evanđelje.Naše svjedočanstvo nije beznačajno,ma u kom staležu živjeli. Bog možepo našem osobnom svjedočanstvu ksebi privesti čak i one od kojih bismomi odavno odustali.


Mudr 1,13-15. 2,23-24; Ps 30,2.4. 5-6. 11-12a.13b;

2 Kor 8,7. 9. 13-15; Mk 5,21-43

Dva Isusova čuda, o kojimagovori današnje evanđelje, me-đusobno su povezana. Njihovaporuka se nadopunja. Radi se odvije žene: jedna je tek na po-četku života, a druga je pri krajuzbog dugih patnja koje je pritiš-ću. Ni jednoj ni drugoj ljudi ne mogu pomoći. Obje će zatobiti spašene združenim djelovanje sile koja izlazi iz Isusa ivjere: starija žena sama vjeruje, a za djevojčicu je tu očevavjera. Primijetimo i to da djevojčica ima dvanaest godina, astarija žena pati već dvanaest godina. Ovaj broj nije slučajan,vrlo često ga susrećemo u Bibliji. U biblijskom smislu on oz-

načava puninu, sklad, ispunjenje. Sim-bolika broja nam pomaže razumjeti daova dva čuda nisu tek obična djela mi-losrđa, nego skrivaju veliku objavu: na-vršilo se vrijeme i grješno čovječanstvo(Post 3,12) je oslobođeno od svojihzala. Ondje gdje ljudi više ništa nemogu učiniti, Boga uvijek može pružitisvoje spasenje. Isus zato od nas tražisamo ovo: ne boj se, samo vjeruj!

Zvonik � 6/2012 21

Priredio: mr. Mirko Štefković Liturgija


Jr 23,1-6; Ps 23,1-3a. 3b-4. 5. 6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34

Kako je Gospodin obe-ćao po proroku, Isus – dobriPastir – bdije nad njegovimnarodom. Običan galilejskinarod, koji je slijedio Isusa,evanđelje opisuje kao one okojima nitko ne brine, kojesu svi napustili. Oni su osje-tili Isusovu iskrenu brigu zanjih, te da im on stvarnomože pomoći. Isus svima koji mu se s vjerom obra-ćaju u svojim nevoljama i potrebama daruje spase-nje. Ustvari, taj običan narod niti ne traži puno. Onizato tako dobro razumiju Isusa, jer im donosi praviživot za kojim toliko žude. Isto to Isus donosi idanas, osobito u svojoj i po svojoj Crkvi. On nammože pomoći u našim nevoljama i potrebama, akood njega istinski tražimo pravi život. Tada ćemo pro-naći i utjehu, i snagu i uslišanje. Potražimo ga stogauvijek iznova, poput onog jednostavnog mnoštva, tećemo spoznati čega smo doista potrebni, za što namje moliti da dobijemo život koji daruje jedino Isus.

zkvh

.org.r

s

Vasil Vsevolod Velyčkovsky serodio 1. lipnja 1903. godine u ukrajin-skom gradu Ivano-Frankivsk, kojidanas broji preko 220.000 stanovnika.U vrijeme Vasilovog rođenja grad je pri-padao Austro-Ugarskoj i brojao jemanje od 30.000 stanovnika, od kojih jeskoro polovina bilo židovske narodnos-ti. Od malih nogu Vasil je želio raditi zaspas duša. Iz gimnazije je s 15 godinastupio u vojsku u rat za neovisnostUkrajine. Kad se 1920. godine vratio izrata, stupio je u Lvovsko sjemenište.Osjetivši redovničko zvanje, 1924. go-dine je stupio u novicijat redemptorista,a godinu dana kasnije je zaređen za sve-ćenika. Dvije godine je bio profesormladim redemptoristima. Kako je gorioje misionarskim žarom, povjeren mu jemisionarski rad među doseljenicima izGalicije, koji su pod pritiskom prešli narusku pravoslavnu vjeru. Pri tome nijezanemario ni domaće stanovništvo. Uzto je podigao je više crkava i kapela.

Progonili ga sovjeti i Nijemci

Žestoki progon grkokatoličke cr-kve je izbio 1939. godine, kad je Sovjet-ski savez okupirao Ukrajinu. Otac Vasilje, unatoč prijetnji sovjetske tajne poli-cije, 1940. godine organizirao procesijus 20.000 vjernika. Od 1941. godine jepočeo raditi među pravoslavnim Ukra-jincima u kraju koji su okupirali Ni-jemci. Ovi su ga protjerali pod optuž-bom da surađuje s ukrajinskim pokre-tom otpora.

U smrt zbog vjernostiKatoličkoj crkvi

Kad je sovjetska vojska 1945. go-dine ponovno porobila i zapadnu Ukra-jinu, u noći između 10. i 11. travnja uhi-ćeni su svi poglavari grkokatoličkecrkve. O. Vasil je 26. srpnja 1945. go-dine utamničen zbog antisovjetske pro-

pagande. Kad su mu ponudili slobodu,ako pristupi Ruskoj pravoslavnoj crkvi,odgovorio je „Nikada“. U Kijevu je osu-đen na smrt zbog toga što je zavoje-vačku sovjetsku vojsku 1939. godine,nazvao „crvenom hordom“ i „crvenombandom“. Dok je tri mjeseca u tamnicičekao izvršenje smrtne kazne, zatvore-nike je učio moliti. Učio ih je vjerskeistine, pripremao ih je za sakramente.Umjesto smrtne kazne dobio je deset-godišnju robiju.

Euharistija u tamniciDvije je godine proveo u logoru, a

ostatak vremena u rudniku. I tamo jegotovo danomice služio liturgiju. Li-menka mu je služila kao kalež. Komadlima postao mu je i oltar i nerazorivacrkva, koja je počivala na „čvrstom uvje-renju i na Božjoj milosti“. Posljednjihpar mjeseci proživio je u zatvorskoj bol-nici. Dugo tamnovanje i težak rad na-grizao je njegovo zdravlje. Kad je 1955.godine otpušten iz tamnice, nije smiodjelovati ni u jednoj crkvi. Za crkvu muje poslužila sobica u kojoj je od praznih

kartonskih kutija sagradio oltar. Tu seokupljalo pet – šest vjernika na liturgiju.Bez obzira na žestoki progon Crkve,blaženi je Vasil osim dnevne svete mise,vodio duhovne vježbe, a mnogima je bioduhovni vođa. Sveta Stolica ga je1959.godine imenovala biskupom „šutećecrkve“. Biskupsko je posvećenje mogaoprimiti tek četiri godine kasnije. Nideset godina robovanja nije slomilo mi-sionarski duh biskupa Veličkovskog.Tajna policija ga je u stopu pratila, aonda je 1969. godine osuđen na tri go-dine tamnice zbog „antikomunističkepropagande, zanemarivanja dužnostisovjetskog građanina i zbog toga što jenapisao knjigu o slici Majke koja uvijekpomaže, gdje je na različite načine po-kazao kako ateisti nisu mogli biti dobrigrađani, a slušao je i radio Vatikan“.Novo robovanje mu je donijelo teškubolest srca. Nakon što je 27. siječnja1972. godine izišao iz zatvora, zabranjenmu je povratak u Lvov.

Protjeran iz domovine

Protjerani biskup je otputovao uZagreb da posjeti svoju sestru, u Rimuse susreo s kardinalom Josipom Sli-piyem i papom Pavlom VI. Kratko vri-jeme je djelovao u kanadskoj ukrajin-skoj dijaspori gdje je kao 70-godišnjak,nakon deset godina biskupske službe,umro 30. lipnja 1973. godine. Njegovabi poruka bila „Ne boj se onoga što ti jetrpjeti! Evo, Sotona će neke od vas ba-citi u tamnicu da budete iskušani. Bitćete u nevolji deset dana. Budi vjerando smrti i dat ću ti vijenac života“ (Otk2,10). Cijeli je život biskupa Veličkov-skog bio svjedočenje. U vremenimaokrutnog progona ostao je ustrajan, vje-ran i izdržljiv do smrti. U svetoj godini2000. je započeo proces njegovoga pro-glašenja blaženim. Blaženi papa IvanPavao II. ga je 24. travnja 2001. progla-sio blaženim i mučenikom kršćanskevjere.

6/2012 � Zvonik22

Svetac mjeseca

30. lipnja

Blaženi Bazilije Veličkovski(* 1. lipnja 1903. + 30. lipnja 1973.)

� Rođen u obitelji s puno svećeničkih zvanja � ratnik iz gimnazijskih klupa � svećenik redovnik � profesor �� obraćao je one koji su nasilno prevedeni u pravoslavlje � gradio je crkve � limenka mu bila kalež �

� ukrajinski rodoljub � osuđen na smrt � liturgiju slavio na oltaru od kartonskih kutija � biskup podzemne crkve �� bio u Zagrebu, djelovao u Kanadi � umro iscrpljeni teškim radom i progonom �

Piše: Stjepan Beretić

Naslov ovog prikaza, u poveza-nosti s vlastoručnim Gerardovim bi-lješkama, podvlači riječ „gledati“.Ta je riječ ključna za otkrivanje zna-čenja naslova ovog kratkog prikaza:„Vašu dobrotu, Isuse i Marijo, gle-dati...“.1 Sluga Božji tu riječ posu-đuje od sv. Ivana od Križa koja ušpanjolskom originalu glasi: „Aten-

ciòn amorosa“, za čije značenje osimspomenute riječi „gledati“, Gerardupotrebljava i riječ „Pazi na Isusa“!Znakovito je da taj izraz Gerard upo-trebljava i za Majku Mariju: „Vašudobrotu, Isuse i Marijo gledati“! Ci-jeli jedan rukopis, tj. bilješke jednihnjegovih osobnih duhovnih vježbi,nosi naslov: „Duhovne vižbe: naIsusa i Majku paziti“.2

U štovanju Majke Božje termin„Gledati, promatrati Marijinu dob-rotu i ljepotu…“ je isto što otkrivatida je: „Majka Božja najplemenitijabila jer je vazda Bogu ugodila“. Krš-ćani trebaju Mariju štovati nasljedo-vanjem njezine plemenitosti: „Maj-ka Božja je najplemenitija bila jer jevazda Bogu ugodila. Kad Mariju na-sljedujemo pametan lijek uzimamote sveti postajemo“.3 Majka Božjaje: „Vrt kreposti. Tko je štuje kre-postima se odlikuje“.4

Ovakvim i sličnim mislima obi-luju Gerardovi zapisi o Majci Božjoj.Na prvi pogled dalo bi se, iz navoda,zaključiti da Sluga Božji ističe mo-ralne kreposti i vrijednosti koje u ži-votu Majke Božje trebamo otkrivatii nasljedovati. Međutim, on riječju„gledati“ i „paziti“ označava motre-nje, kontemplativnu ljubav: „Mojeljubljenje na vas pazenje…(jer) Go-ruća svijeća želim biti za neumrleduše… U radosti vas grliti, u žalostipod križem patiti“.5 Ovim i drugimvlastoručnim zapisima o. Gerard oz-načava specifično kontemplativno,

mistično obilježje svoga štovanjaMajke Božje. Pojmove posuđuje odIvana od Križa da bi očitovao kvali-tetu ljubavi kojom, u isto vrijeme,ljubi Isusa, Majku, i Crkvu, Kristovootajstveno tijelo“.6

Kad riječi „pazenje“, „grlenje“,povežemo s riječju „gledati“, te ih či-tamo u kontekstu Gerardove ter-minologije, koju posuđuje od Ivanaod Križa, dolazimo do saznanja daGerard tim terminima, podvucimojoš jednom, označava kontempla-tivno, motrilačko, iskustveno obi-lježje ljubavi u: „gledanju dobroteIsusove i Marijine“. Takvo „gleda-nje“ dodaje kvalitetu djelatnomapostolatu, što potvrđuje sljedećiGerardov navod iz drugih rukopisa:„Svako je čovječje srce bolna rana(po istočnom grijehu). Tu ranu li-ječi ljubav vatrena. Kada je radost izabava duše samo Božja slava“.Tako nešto se očituje samo u kvali-teti ljubavi jer tada apostol: „služiIsusu i Mariji ne za slast nego samoza duše spas“.7 Sluga Božji žarkomoli za takvu kvalitetu ljubavi u što-vanju Majke Božje jer je uvjeren datakvo vrlo kvalitetno štovanje MajkeBožje ima također vrlo učinkovitoeklezijalno značenje. Vjeruje da imavrlo učinkovito značenje za Crkvu,za duše: „Kad po vašoj želji, Isuse iMarijio, činim i trpim, za svakogakorisno živim“. Stoga moli: „Pre-čista Majko, daj mi srce čisto!“8

Moli za „srce čisto“ jer želi živjeti idjelovati samo Bogu na slavu. „Bo-riti se protiv strasti je isto što i živ-jeti bez opasnosti i imati radost i za-bavu samo u proslavljanju Isusa injegove Majke“.9Treba posebno za-paziti da „grlenjem Isusa i Majke“ jeisto što i „odreći se svega da biuzmogao pridobiti za sebe njezi-noga Sina. Služiti Isusu ne za slast

nego za duše spas“.10 Sluga je Božjiuvjeren da je takvo „služenje“ istošto i „sjedinjenje“ s Bogom, te imanadnaravna, motrilačka (kontem-plativna) obilježja. On smatra da vri-jedi za Crkvu više nego sva djela jersamo „djelatni život zida ali i ruši“.Onaj život koji izvire iz „zgodnerose molitve i blagodarne kiše sa-mozataje, pozlaćuje čovječanstvo.Bog tada ukida progonstvo, Crkvanapreduje jer takav život najuspješ-nije djeluje za dobrobit Crkve. Samodjelatan život zida ali i ruši. Onajkoji izvire iz molitve, iz motrenja,vazda koristi duši i Majci Crkvimiloj…“11 Ovaj Gerardov tekst setemelji na tekstu sv. Ivana od Križa:„Malo čiste ljubavi vrijedi za Crkvuviše nego djela“.12

Držim da možemo zaključiti dasu za Gerarda Isus i njegova Majkaobjekt neprestanog „gledanja, mot-renja, inspiracija“ koje vode u „sje-dinjenje duše s Bogom“ te prido-nose kvaliteti apostolke djelatnosti!Da sve ono što u životu čini, ćini u„druženju“ s Isusom i Majkom, poljubavi; „gledanjem“ na njih!

-------------------------

1 Razg. IM, 004121-2 23/IX, 1930, 004878.3 Th. past., 002775.4 Rudnik, 003665.5 Duh. vižbe, 004815, 004899.6 Th. past., 002835-36.7 Biser mišljenja, 004212.8 Ondje, 004317, 004207.9 Ondje, 004204, 004210.10 Ondje, 004212.11 Th. past., 002835-36.12 Sv. Ivan od Križa, Duh. spjev,

strofa 28,2.

Zvonik � 6/2012 23

Naš kandidat za svecaGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tome

Na vašu dobrotu, Isuse i Marijo, gledati…

Piše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh

.org.r

s

Zvonik: Nedavno ste obranilisvoju doktorsku tezu iz područja ka-nonskoga prava na Papinskom late-ranskom sveučilištu u Rimu. Kako stedoživjeli taj važan događaj?� Bilo je to 28. ožujka, a tema je „Ne-

razrješivost ženidbe u Katoličkoj i uPravoslavnoj crkvi: postupkovni učinciništavosti, rastave i razvoda“. Razum-ljivo je da takvi događaji čovjeka ispu-ne radošću i zadovoljstvom, napose uizradi doktorata gdje valja imati strp-

ljenja i ustrajnosti. Tijekom klasičnogstudija, svaki semestar se polažu ispiti,pa se vide rezultati osobnog rada, štodaje motivaciju za dalje, dok u pisanjuradnje treba dočekati nekoliko godinada se vidi plod, i uvijek postoji nepo-znanica i rizik, hoće li se stići do kraja,ali i kakvi će zaključci biti na koncu.

Zvonik: U pripravi svoje doktorsketeze bili ste upućeni i na pravoslavnuliteraturu, pa tako možemo slobodno

reći da je Vaša teza i ekumenska.Kakvo je bilo Vaše iskustvo suradnje spravoslavnima?� Rekao bih da su to bili više poje-

dinačni susreti, nego suradnja, u što biti susreti svakako mogli prerasti, jerima tema o kojima bi se moglo razgo-varati. Naime, kako sam u svojoj radnjinastojao usporediti ženidbeno pravoKatoličke crkve i bračno pravo Srpskepravoslavne crkve, i to glede konkret-nih pitanja ništavosti ženidbe, rastavei razvoda, imao sam potrebu za litera-turom vezanom uz pravoslavno cr-kveno pravo. U više navrata sam bio ubiblioteci Pravoslavnog bogoslovskogfakulteta u Beogradu, a imao sam pri-godu i upoznati se u glavnim crtama sradom suda Eparhije Bačke u NovomSadu, na čemu sam osobito zahvalan.

Katolička crkva u nesretnimslučajevima bračnoga života dopu-šta supružnicima da žive odvojeno,tj. samo rastavu, dok Pravoslavnacrkva u takvim slučajevima podje-ljuje razvod, a s time i pravo dajedno ili oboje supružnika, uz do-puštenje crkvenih vlasti, sklopinovi brak u Crkvi.

6/2012 � Zvonik24

IntervjuRazgovor sa svećenikom dr. Ivicom Ivankovićem Radakom

Volio bih biti povezan s ljudima i ostati povezan s knjigom

Razgovarao: mr. Mirko Štefković

Dr. Ivica Ivanković Radak je rođen uSubotici 1979. godine. Odrastao je na sa-lašu kraj Subotice, u obitelji s dva starijabrata. Nakon započete ekonomske škole,koju je upisao 1994. godine, već u drugojgodini nastavlja školovanje u Biskupijskojklasičnoj gimnaziji Paulinum u Subotici.Po završetku filozofsko-teoloških studija uZagrebu kod Isusovaca, 26. lipnja 2005.godine zaređen je za svećenika u subotič-koj katedrali. U jesen iste godine započeoje postdiplomski studij crkvenog prava naPapinskom lateranskom sveučilištu uRimu. Istodobno je, tijekom studija, od2005. do 2011. godine boravio u Papin-skom hrvatskom zavodu svetog Jeronimau Rimu.

Zvonik: U svojoj doktorskoj diser-taciji obradili ste vrlo važnu temu opoimanju nerazrješivosti ženidbe uKatoličkoj i u Pravoslavnoj crkvi. Kojerazlike tu zapravo postoje?� Postoje razlike u teološkom poi-

manju sakramenta ženidbe, koje imajuutjecaj na pravnom području, jer ustvarnosti dolazi do vrlo različite život-ne prakse. Katoličko poimanje se te-melji na apsolutnoj nerazrješivosti,koje znači da ženidba koju su dvojesupružnika jednom valjano sklopilitraje do smrti, te nije moguće sklopitinovi, drugi brak u Crkvi. Pravoslavnopoimanje sakramenta ženidbe takođerse temelji na nerazrješivosti, ali ne ap-solutnoj. Prema takvom nauku, brak tj.sakrament ženidbe osim fizičke smrtijednog od supružnika, prestaje i mo-ralnom smrću, odnosno jedan od sup-ružnika svojim grijehom uništava sa-kramentalnost ženidbe, a Crkva samokonstatira prestanak braka, odnosnorazvod. Temelj različitog ovisi o tomekako se tumači odlomak iz MatejevaEvanđelja (5,32 i 19,9) „Tko god otpus-ti svoju ženu – osim zbog bludništva –navodi je na preljub i tko se god otpuš-tenom oženi, čini preljub“. Katoličkopoimanje na ovom temelji rastavu sup-ružnika, ali uz trajanje ženidbene veze,te dopušta samo odvojeni život muža ižene koji i dalje zadržavaju pravo naprimanje sakramenata. Pravoslavnopoimanje na ovom temelji prestanak,razvod braka koji su supružnici sklo-pili, i zbog „snishodljivosti“ ljudskimslabostima, imajući na umu slabu čo-vjekovu narav koja je sklona padu i gri-jehu, dozvoljava ponovno sklapanje že-nidbe u Crkvi s trećom osobom. Pra-voslavna crkva blagoslivlja novi brakkako supružnici ne bi živjeli u nesre-đenim zajednicama. Motiv zbog kojegse podjeljuje razvod naziva se brako-razvodnim uzrokom. Prvi koji se na-vodi je preljub ili bludništvo, različitose prevodi, prema navedenom ulomkuMatejeva Evanđelja, a danas ih u SPCima osam. U praksi se zapravo i nepreispituje zbog kojih je motiva došlodo nekog razvoda, što stvara dodatnupoteškoću u određivanju kriterija ukojim slučajevima podijeliti razvod, a ukojima ne.

Temeljna razlika je u tome, dakle,što Katolička crkva u nesretnim sluča-jevima bračnoga života dopušta sup-ružnicima da žive odvojeno, tj. samorastavu, ali nikako da jedno od supruž-nika sklopi novu ženidbu u Crkvi s tre-ćom osobom, dok Pravoslavna crkva utakvim slučajevima podjeljuje razvod,

a s time i pravo da jedno ili oboje sup-ružnika, uz dopuštenje crkvenih vlas-ti, sklopi novi brak u Crkvi.

Zvonik: Da li po Vašem mišljenjupostoji potreba i mogućnost preispiti-vanja katoličkog poimanja nerazrješi-vosti, tj. eventualnog približavanjapravoslavnoj praksi, koja – kako sečini – nekako više uzima u obzir krh-kost ljudske naravi?� Problem s kojim se Katolička

crkva suočava u svom pastoralnom dje-lovanju su vjernici „rastavljeni i ponov-no vjenčani“. Riječ je o supružnicimakoji su sklopili valjani crkveni brak,potom su se na civilnom području raz-veli i ponovno vjenčali, pa u takvomstanju ne mogu primati sakramente štoje jedna od najbolnijih stvari. U takvimsituacijama, Pravoslavna crkva bi po-dijelila razvod prvog braka i dopustilaponovno sklapanje braka u Crkvi. Pri-mijeniti takvu praksu u Katoličkojcrkvi, značilo bi odustati od apsolutnenerazrješivosti braka, a Crkva vjerujeda nema vlast mijenjati nešto što je uSvetom pismu zapisano. Vjernici kojisu se našli u takvim teškim bračnim si-tuacijama, ni na koji način ne mogu bitiisključeni iz Crkvene zajednice, oma-lovaženi ili odbačeni, nego se takvimbračnim parovima treba posvetiti jed-naka pastoralna briga kao i drugima.Osobno mislim, da bi se tu i unutar

Crkve moglo napraviti puno više i usu-đujem se reći da se Crkva tu još nije upotpunosti snašla, niti pronašla najboljimodel. Pri tom ne mislim da se morapromijeniti crkveni nauk ili praksa, aliu pastoralnom pristupu takvim život-nim pričama svakako da, jer svaki slu-čaj je priča za sebe, bila ona ugodna zauho ili ne.

Postupak za utvrđivanje ništav-osti ženidbe koji se vodi na kato-ličkim crkvenim sudovima, nastojiispitati je li neka ženidba valjana iline, je li neki brak uopće sklopljenili ne, a ne jedan valjano sklopljenibrak razvoditi.

Zvonik: Postupci utvrđivanjaeventualne ništavnosti ženidbe nacrkvenim sudištima obično dugo traju.Da li je to možda jedan od razloga štoje broj tih postupaka nerazmjernomali u odnosu na broj rastavljenih ka-tolika?� Sigurno da i to utječe na odluku

hoće li se netko upustiti u pokretanjepostupka ili ne. Kada govorimo o tome,nije loše imati na umu jednu razliku.Među ljudima se za ovakvu vrstu cr-kvenog postupka može čuti kako je turiječ o „crkvenom razvodu“. Postupakza utvrđivanje ništavosti ženidbe koji

Zvonik � 6/2012 25

Intervju

zkvh

.org.r

s

se vodi na katoličkim crkvenim sudo-vima, nastoji ispitati je li neka ženidbavaljana ili ne, je li neki brak uopćesklopljen ili ne, a ne jedan valjano sklo-pljeni brak razvoditi. Drugim riječima,utvrđuje se jesu li mladenci na danvjenčanja, u trenutku dok su stajalipred oltarom sklopili valjanu ženidbuili ne. Sve što se događalo nakon togaviše nema tu težinu, jer ako je ženidbavaljano sklopljena pred Bogom, Crkvanema nikakve ovlasti da tako neštoproglasi nevaljanim ili razvede. Do ras-tave supružnika često dođe zbog ne-sretnog slijeda događaja i mnoštvadrugih problema koji se pojave tije-kom zajedničkog života nakon sklapa-nja ženidbe. To je dobrim dijelom raz-log zbog čega se većina rastavljenih

brakova ne može proglasiti niš-tavnim, a s tim i dozvoliti ponov-no sklapanje braka u Crkvi, ilibolje rečeno, sklapa nje prvogpravog valjanog braka.

Zvonik: Što je po Vašemmišljenju moguće učiniti –konkretnije u našoj biskupiji– da se te osobe usude ući upokretanje postupka?� Malo mi je teže dati pravi

odgovor, kada još u biskupiji za-pravo nisam ni radio. Imamdojam da je zajedničko ovimnašim krajevima, ne samo unašoj biskupiji nego i šire, da setek kroz zadnjih desetak godinaviše govori, čuje i zna o moguć-nosti proglašenja ništavosti bra-ka. U tisku se često susrećučlanci na tu tematiku, a mnogisudovi imaju izrađene stranicena internetu s vrlo korisnim in-formacijama. Kao prvi koraknije loše razgovarati sa župni-kom ili svećenikom koji poznajesituaciju, kako bi se kroz razgo-vor iskristaliziralo ima li teme-lja za pokretanje postupka ili ne.

Važna je temeljita i oz-biljna priprava za brak. Alitreba nastaviti i kasnije raditis obiteljima, jer tek nakonsklapanja ženidbe dolazi doizražaja što to znači živjeti ubraku, u svoj ljepoti, ali ikroz poteškoće i krize.

Zvonik: Sigurno da nam je po-trebno promišljati o tomu što učiniti dado rastava ne dođe. Gdje Vam se potom pitanju čini mogućim učinkovitijepastoralno djelovati?� Uvjeren sam da je jedna od bitnih

stvari, temeljita i ozbiljna priprava zabrak. Jednako tako, nastaviti i kasnijeraditi s obiteljima, jer vjerujem da teknakon sklapanja ženidbe dolazi do iz-ražaja što to znači živjeti u braku, usvoj ljepoti, ali i kroz poteškoće i krize.U našoj biskupiji postoji vrlo aktivnaZajednica bračnih susreta, koja u svomradu i duhovnosti pruža puno konkret-nih i dobrih poticaja. Mislim da se krozrad s obiteljima puno može napraviti,jer su to ljudi koji imaju iskustvo iznaju što znači živjeti u bračnoj zajed-

nici, i kao takvi mogu jedni drugimapomoći kada dođu krize i poteškoće.

Uvijek bih volio biti aktivnouključen u pastoral, kao kapelan,župnik ili gdje već bude bilo po-trebe, ali mi je i studij drag i ne bihvolio zapustiti znanstveni rad.

Zvonik: Stečeno znanje i poznan-stva, uvjeren sam, stavit ćete na ras-polaganje potrebama naše biskupije.Gdje vidite sebe u budućnosti?� Radujem se povratku u biskupiju.

Hodajući okolo vidio sam da u svimkrajevima postoje problemi ove ili onevrste, pa uviđam da u prilikama u ko-jima mi živimo, ima puno i dobrihstvari.

Moja promišljanja i planovi, akose tako mogu izraziti, vrte se oko dvijestvari: biti povezan s ljudima i ostati po-vezan s knjigom. To znači da bih uvi-jek volio, s jedne strane, biti aktivnouključen u pastoral, kao kapelan, žup-nik ili gdje već bude bilo potrebe. Sdruge strane, studij mi je drag i ne bihvolio zapustiti znanstveni rad, jednakokao što se ne bih volio baviti samo iisključivo pastoralnim radom. Konkret-no, kroz povremena predavanja, ako seukaže prilika na nekom učilištu, krozrad na crkvenom sudu, pišući članke,a osobito mi je draga aktivnost u Hr-vatskom kanonističkom društvu kojeotvara prostor za tako nešto. Mislim dasu obje dimenzije, i duhovno-pasto-ralna i znanstvena, neizostavne, a akose čovjek ne prisili, preuzimajući odre-đene aktivnosti i obveze, obično jednood toga dvoga strada. To su moja raz-mišljanja, a što će se od svega ostvaritido kraja, vidjet ću.

Zvonik: Hoće li i naši dragi čitate-lji imati prilike putem Zvonika postav-ljati Vam pitanja i dobivati odgovore?� Nije prvi put da mi netko iz Ured-

ništva Zvonika postavlja ovo pitanje,no, sada više nema razloga izvlačiti se.Kako od 1. kolovoza dobivam stalnuslužbu u biskupiji, vrlo rado bih seuključio od jeseni u rad Zvonika, pa jesvako pitanje vezano za crkveno pravodobro došlo. Nije nužno da to bude ve-zano uz sklapanje ženidbe, dapače,postoji mnoštvo drugih tema koje suzanimljive, a doprinosi svima nama naizgradnju, jer se često radi o vrlo kon-kretnim i praktičnim pojedinostima skojima se susrećemo u vjerničkom ži-votu.

6/2012 � Zvonik26

Intervju

Centralna proslava 250. obljetnicecrkve Presvetog Trojstva u Somborubila je u nedjelju 3. lipnja. Jubilej ovognajljepšeg i najmonumentalnijeg barok-nog zdanja na našim prostorima do-stojno je proslavljen. Svečano obilježa-vanje započelo je trodnevnicom, od 29.do 31. svibnja, kroz koju su održanesvete mise i propovijedi na njemačkom,mađarskom i hrvatskom jeziku. Zadnjadva dana uočnice samoga slavlja osmiš-ljene su kao kulturno – glazbene mani-festacije u kojima se revalorizirala bo-gata povijest nekadašnjeg franjevačkogsamostana a sada župne crkve. Šesto-dnevno obilježavanje ove obljetnice za-vršeno je svečanom svetom misom kojaje slavljena u nedjelju 3. lipnja, na svet-kovinu Presvetog Trojstva, koja je ujed-no i proštenje župe. Misu je predvodioapostolski nuncij u Republici Srbijimons. dr. Orlando Antonini uz kon-celebraciju biskupa domaćina mons.dr. Ivana Pénzesa i velikog broja sve-ćenika, od kojih su bili nazočni i mno-gobrojni kapelani koji su služili u ovojžupi.

Bogata povijest na slavuPresvetog Trojstva

U povodu obilježavanja 250 godinaposvete crkve Presvetog Trojstva odr-žano je 1. lipnja prigodno predavanje nakome su govorili mons. Stjepan Be-retić, subotički katedralni župnik, inačenekadašnji župljanin ove župe u kojoj jekršten i u kojoj je slavio svoju prvusvetu misu, pater Vjenceslav Mihetec,karmelićanin iz Sombora te pater Do-magoj Šimunović, franjevac iz Slavon-skog Broda i nekadašnji profesor u kla-

sičnoj gimnaziji „Paulinum“ u Subotici.Mons. Stjepan Beretić govorio je o po-vijesti crkve, čija je izgradnja započela1752. godine. „Kako je gradnja najljepšebarokne crkve u Subotičkoj biskupijitrajala 20 godina, lako je zaključiti da susredstva za gradnju sporo nadolazila.Istaknuo je da je 1762. godine, uočiblagdana Presvetog Trojstva, u subotu4. lipnja upravitelj župe fra Tadej He-geduš blagoslovio novu crkvu. Prvu

svečanu svetu misu u novoj crkvi služioje 5. lipnja 1762. godine čatalinski žup-nik Antun Bajalić. Crkva tada još nijebila završena, a sam tijek gradnje pra-

tile su i pojedine nezgode. U velikomnevremenu 1770. godine grom je uda-rio u zvonik, a ispod kupole zvonika ot-palo je nekoliko opeka i razbijena suvrata na koru. Grom je spalio i pozlatuna oltarnoj slici sv. Franje. Zbog zidar-skih i limenih radova sav je zvonik bio uskelama, a onda je u kolovozu 1771. go-dine došla snažna oluja koja je oborilaskele na krov crkve i izazvala još većuštetu, kazao je mons. Beretić. Od sku-pocjenih umjetnina u crkvi, on je izdvo-jio prekrasno urešeni barokni oltar sv.Franje, kao i oltare sv. Ane i sv. Josipa.Najljepša propovjedaonica u Subotičkojbiskupiji nalazi se upravo u ovoj crkvi.Veliku sliku Presvetog Trojstva za glav-ni oltar naslikao je somborski slikarPaul Kronoveter 1784. godine. To jenajveća oltarna slika u Bačkoj, visokašest a široka 2,5 metra.

Redovnici u SomboruPater Vjenceslav Mihetec u svom

je predavanju podsjetio da su karmeli-ćani u Somboru prisutni 108 godina.Zahvaljujući matičnom samostanu u Bu-dimpešti, kojoj je trebala kuća za studijfilozofije i teologije, donesena je odlukada to bude Sombor. Tako, nakon 118godina kako franjevci nisu prisutni, uSombor ponovno dolaze redovnici. Da-kako, franjevačka tradicija u Somboruje neizbrisiva do danas i na njoj su i kar-melićani mogli graditi budućnost. Iako

Zvonik � 6/2012 27

Reportaža

Barokni oltar sv. Franjeu Somboru

Obljetnica 250 godina posvećenja crkve Presvetog Trojstva u Somboru (1762.-2012.)

Piše: Dragan Muharem

zkvh

.org.r

s

nov i do tada nepoznat red, karmel jezahvaljujući zauzetim i karmelskoj tra-diciji odanim redovnicima veoma brzoprihvaćen od somborskih vjernika.Pater Domagoj Šimunović govorio je ofranjevcima u Hrvatskoj, ističući da sufranjevci bitno pridonijeli oblikovanjugrada i njegove kulture svojim djelova-njem. Na kraju predavanja prikazan jefilm Ernesta Bošnjaka koji je 1932.godine snimio Tijelovsku procesiju.Proslavu je pratila i prigodna izložbaslika sakralnih objekata slikara JeneaVišinke iz Sombora i slika somborskihmotiva i crkava subotičkog arhitektaKárolya Törtelyja.

Glazbeni događaj za SomborDio obilježavanja 250. obljetnice

posvete crkve Presvetog Trojstva bio jei duhovno – glazbeni koncert kojeg supriredili župljani ove župe na čelu sa

župnim vikarom vlč. Gaborom Drobi-nom, koji je pratio na orguljama i prof.Ivane Antunić, dirigenticom. Izveli susakralnu glazbu iz Taizea, a vlč. Dro-bina započeo je i zaključio koncert snaž-nim zvucima somborskih orgulja.

Na sam dan slavlja obljetnice pje-vao je zbor Collegium musicum catho-licum iz Subotice pod ravnanjem Miro-slava Stantića, a na orguljama je pra-tio mr. Kornelije Vizin. Zbor je pjevaona hrvatskom, mađarskom i njemač-kom jeziku a praizvedena je Osječka ba-rokna misa iz XVII. stoljeća.

Vrhunac slavlja – misa s apostolskim nuncijemTrenutak za koji su se mnogi pri-

premali, naročito župnik preč. JosipPekanović sa svojim suradnicima, bilaje sveta misa na dan svetkovine Presve-tog Trojstva, koja je ujedno bila i vrhu-nac proslave ove značajne obljetnice.Misu je predvodio apostolski nuncijmons. dr. Orlando Antonini. U prigod-noj homiliji pred prepunom župnom cr-kvom nuncij je izrekao ove riječi: „Isusje rekao: ‘Nazvao sam vas prijateljima,jer sve što sam čuo do Oca svoga obja-vio sam vama’. Među prijateljima nematajni. Također i sam Bog u svojoj pre-velikoj želji da uspostavi komunikaciju sljudima u svome Sinu objavljuje sebe umjeri u kojoj je moguće da ga čovjekprimi, sve do onog zajedništva života iljubavi koje prožima odnos Oca, Sina iDuha Svetoga. S druge stane, objavamisterija Trojstva angažira naš intelekt,koji se ponizno klanja onom svetomstrahu starozavjetnih pobožnika koji supokrivali svoja lica jer nije bilo moguće

vidjeti Boga i ostati živ. Ovdje je na djelunaša cjelokupna egzistencija, jer je obli-kovana na sliku i priliku tog veličan-stvenog misterija po komu je čovjekslika i prilika Boga“, kazao je apostolskinuncij Orlando Antonini i dodao da ječovječanstvo zajedništvo različitih oso-ba, različitih kultura, različitih rasa, alinaša ljudskost je obilježena grijehomkoji od različitosti ne čini bogatstvo,nego je izvor sukoba, protivljenja i ra-tova. „Čovječanstvo je slika PresvetogTrojstva po različitosti, dok jedinstvotek treba stvarati. To je cilj koji tek tre-bamo postići, a to ostvarivanje počinjeveć sada u crkvi, u skupu pozvanih i raz-ličitih naroda, različitih jezika i rasa,ujedinjenih pod vodstvom jednoga pas-tira, a dostići će puninu kada se cjelo-kupno čovječanstvo dopusti oblikovati iumijesiti kao voda s brašnom od istoga,božanski stvaralačkog aktera Duha Bož-je ljubavi“, kazao je apostolski nuncij.

6/2012 � Zvonik28

Reportaža

Katolička crkva slika jedinstva i različitosti

U svom obraćanju, apostolski nun-cij osvrnuo se i na Katoličku crkvu u Sr-biji. „Vrlo upečatljivu sliku jedinstva raz-ličitosti pokazuje nam Katolička crkvau ovoj zemlji. Ona je i hrvatska i ma-đarska i slovačka i njemačka. U pitanjuje jedna izvanredna multietnička real-nost. To je bez sumnje i svojevrsni iza-zov i izvanredna mogućnost. Dragabraćo, doista vjerujem da ovaj obliksvjedočanstva od nas, kao kršćana, Bogovdje i danas traži. Upravo to pokazu-jemo i nama samima i ovom društvu icijelome svijetu da je moguće da razli-čite nacionalne zajednice zajedno žive ida se međusobno obogaćuju. To je našamisija, specifična misija katolika u Sr-biji. Osnažite i njegujte vaš posebni kul-turni identitet, vašu povijest, vašu tra-diciju. Ugledajte se uvijek na velikutajnu Presvetog Trojstva i učinite je mo-delom vlastita življenja i suživota“,kazao je Nuncij.

Na kraju svete mise, u neformal-nom obraćanju prisutnima, Nuncij nijekrio svoju radost i oduševljenje ovimslavljem. Pohvalio je i organizatore cje-lokupnoga slavlja i, što je njemu osobitona srcu kao zaljubljeniku u arhitekturu,nije krio divljenje nad prekrasnom dvo-ipolstoljetnom baroknom građevinom.

Organizatori i sudioniciproslave

Cjelokupni teret organizacije ovognemalog jubileja radosno i zdušno supodnijeli sami župljani župe PresvetogTrojstva, na čelu sa župnikom preč. Jo-sipom Pekanovićem. Tu su i njegovinajuži suradnici vlč. Gabor Drobina,župni vikar te Rozmari Mik, vjerouči-teljica. Od civilnih vlasti i uzvanika su-djelovali su i generalna konzulica Re-publike Hrvatske u Subotici LjerkaAlajbeg, ravnatelj Zavoda za kulturu

vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigma-nov, predstavnici nacionalnih manjina(hrvatski, mađarski, njemački), pred-stavnici policije i vojske, načelnica grad-ske uprave Irina Burka Parčetić tepredstavnici drugih kulturnih ustanovau gradu. Izvanjskoj ljepoti slavlja prido-nijeli su i mladi župe obučeni u narodnenošnje (hrvatsku, njemačku i mađar-sku).

U svom zahvalnom govoru župnikPekanović od srca je zahvalio svima kojisu svojim radom i prisustvom utkalisebe u ovo slavlje. Naročito je uputio ri-ječi zahvale nunciju mons. Orlandu An-toniniju i iskoristio trenutak da izrazisuosjećanje oko tragedije velikog po-tresa koji je tih dana zahvatio Nuncijevudomovinu Italiju.

Slavlje se nakon mise nastavilo uprostorijama župe prigodnim ručkom idruženjem uz glazbu za koju su se po-brinuli domaći tamburaši.

Zvonik � 6/2012 29

Reportaža

Slika vlč. Gabora Drobine, kapelanazkvh

.org.r

s

Susret u SomboruDvoipol stoljetna crkva Presvetog Trojstva u Somboru

bila je domaćin našoj sjemenišnoj zajednici, koju smo posje-tili 20. svibnja. Srdačno nas je dočekao župnik preč. Josip Pe-kanović koji nam je ukratko predstavio bogatu povijest župei pokazao nam predivno barokno zdanje. Sa župljanima smoproslavili dvije mise na hrvatskom i mađarskom jeziku.Nakon mise župnik nas je ugostio u prostorijama župe koja jenekada bila franjevački samostan. Kao po običaju, nakon dob-rog ručka, sjemeništarci znaju i dobro zapjevati. Nakon pri-godnih govora zahvale rastali smo se puni dojmova i želje zaponovnim susretom. Još jednom velika hvala preč. Pekano-viću, njegovim suradnicima i župljanima na toplom gosto-primstvu.

Tomislav M. Vojnić

A sad adio…Kao što sve ima svoj početak, tako ima i svoj kraj. I nama

se (napokon) završila ova školska godina. S „velikom tugomu srcu“ oprostili smo se od naše škole i poglavara u srijedu 6.lipnja. U zajedništvu s odgojiteljima, profesorima, roditeljimate djelatnicima škole proslavili smo svetu misu – Te Deum ukojoj smo ujedno i zahvalili Bogu za proteklu školsku godinu.Najboljim učenicima uručene su prikladne nagrade za mar-ljivi rad. Veoma se radujemo tromjesečnim ljetnim ferjamakoje su nam itekako potrebne ☺. Vidimo se u rujnu!

Za osmaše ☺Koju srednju školu izabrati? Nije li ovo pitanje

koje si sebi postavljao u zadnje vrijeme? Razmišljaššto bi bilo najbolje za tebe i u čemu bi se najboljeostvario? Misliš da…? Pitaš se je li…? Dvoumiš sekako bi…? Mnoštvo pitanja na koja zasada nemašodgovor. Ako čitaš ovaj tekst, možda si mu natragu!

Paulinum je zgrada u kojoj su smješteni inter-nat i škola. Škola je državno priznata i registriranakao Biskupijska klasična gimnazija. Predmeti suisti kao u drugim gimnazijama, osim što je veći na-glasak na klasičnim jezicima i vjeronauku. Nakonpoložene mature može se upisati bilo koji fakultet,

a napose filozofsko – teo-loški. Osim što Paulinumnudi intelektualnu forma-ciju, velik je naglasak i naduhovnoj formaciji. Sva-kodnevni raspored uklju-čuje jutarnju i večernju mo-litvu, pobožnost i misu. Svešto te zanima nađi na webstranici:

www.paulinum.edu.rs

Budi hrabar i odlu-čan! Radujemo se tvomedolasku!

Gaudeamus igitur!„Gaudeamus igitur“ đačka je himna koja se često mogla čuti ovih

zadnjih dana u Paulinumu. U petak, 18. svibnja, naši su maturanti za-vršili nastavnu u gimnaziji a 16. lipnja, nakon uspješno položene ma-ture, zadnji put su boravili u ovoj zgradi kao sjemeništarci. Oprostilismo se od njih prigodnim programom ispunjenim pjesmom, recitaci-

jama i govorima, zaže-ljeli smo im sretno i us-pješno dalje školovanjei da se ponekad navrateu svoj „stari dom“. Sadaim slijede upisi na fa-kultete, nov i drugačijiživot, mnogi ispiti… Alinakon svog tog napor-nog rada predstoji im izasluženi odmor na ko-ji zasigurno radosniodlaze ali vjerujemo snostalgijom u srcu i li-jepim uspomenama ko-je su doživjeli u Pauli-numu. Zahvaljujemo imna svim lijepim trenu-cima koje smo s njimaproživjeli i još jednom:puno sreće i Božjeg bla-goslova u daljnjem ži-votu! /Paulinci/

6/2012 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Paulinci

Svake godine naše aktivnosti na župi završavaju naveoma lijep način. Vlč. Željko Šipek, naš župnik organiziraputovanje kao zahvalu za mnoga dobra djela malih župljanažupe sv. Marka u Starom Žedniku. Pokušat ću vam dočaratiljepotu naših susreta tijekom vjeronaučne godine i plodovekoje ti susreti donose u dječja i naša srca.

Bogu hvala, u našem selu, Starom Žedniku veliki brojdjece pohađa školski vjeronauk, od ukupnog broja oko 140djece osnovne škole čak 105 djece veoma veselo dočekujusat vjeronauka. Moram s radošću reći da je veoma lijepo pre-davati vjeronauk u sredini u kojoj Isus živi u mnogim obite-ljima i gdje nije rijetkost da cijela obitelj dolazi na nedjeljnusvetu misu.

Zahvaljujući dobrom srcu našeg župnika, župa je postalamjesto živog susreta mnogih mladih Žedničana. Već petu go-dinu na župi postoje radionice koje vode naši animatori. Ciljradionica je da se kroz dobno prilagođene grupe djeca upoz-naju s liturgijskom godinom, da je praktično prožive i dasvoju kreativnost, djetinju ljepotu i radost duha poklanjajuBogu i nama odraslima. U njihovim lijepim priredbama uži-vamo počevši od dočeka sv Nikole, za Materice, Oce i Badnjeveče. U korizmi svoju vjeru jačaju i proživljavaju izvedbomživog Križnog puta, kako maleni tako i naš mladi župljani.Animatori su mladi koji su također rasli kroz radionice u vjerii ljubavi prema Bogu i sada tu ljubav dijele nesebično.

Da je pjesma dvostruka molitva urezalo nam se u srce.U našoj župi sada postoje, zahvaljujući dječjim žrtvicama, dvavokalno-instrumentalna sastava: „Markovi lavovi“, koji činemladi naše župe i VIS „Sv. Marko“, koji čine djeca uzrasta odprve pričesti do krizme. Molitva, pjesma i duhovni razgovorisu ono što krasi srca naših „visovaca“. Vrijedan rad tjedno, apo nekad i više puta tijekom tjedna urodio je plodom: djeca imladi pjevaju Bogu svom dušom svojom i srcem cijelim, nanjihovom licu je osmjeh i radost zbog svake otpjevane mise.

Već dvije godine djeca svake srijede u listopadu i svibnjupredvode krunicu u našoj Crkvi. Uče živjeti svoju vjeru, bitiustrajni u njoj i jačati se duhovno kako bi u svijetu u kojemžive uvijek bili spremni svjedočiti svoju vjeru i pronaći putkoji vodi do Boga.

Puno je toga što još naš najmlađi čine – karitativno suaktivni, sudjeluju u božićnoj i korizmenoj akciji darivanja onihkojima je to najpotrebnije. Organiziraju svoje akcije prikup-ljanja dječje garderobe i igračaka za pomoć ugroženim mali-šanima. Ne možemo ni zamisliti organizaciju Dužijance bezdječje pomoći u pletenju žita, kao ni naše mise zahvale beznjih u narodnim nošnjama. Puno je toga što nam djeca pru-žaju, ali možda je najvažnije što nam svojim primjerom svje-doče koliko zajedništvo, nesebičnost i otvorenost srca premaBogu i ljudima rađa plodom i doprinosi osobnom miru i vjerii radosti biti kršćanin.

Mnoga su djeca i mladi veoma aktivni na župi i za toBogu hvala! Ove godine njih 60 župnik je nagradio putova-njem! Na malom hodočašću upoznali smo župnika i povijestprelijepe crkve u Bačkoj Topoli, upoznali smo se sa životomkarmelićanskog reda i životom oca Gerarda nad čijim smogrobom molili i pjevali. Uživali smo u zanimljivom opisivanjusomborske crkve „Presveto Trojstvo“ župnika preč. JosipaPekanovića. Družili smo se, pjevali Bogu, gledali film i krea-tivno kroz radionice iskoristili vrijeme, pa nam kiša nije po-kvarila izlet. Obišli smo grob našeg prethodnog župnika vlč.Antuna Miloša. Za sam kraj, župnik Željko nas je počastio sla-doledom u najboljoj somborskoj slastičarnici i šetnjom kroztek okupan, a veselo suncem osunčan Sombor.

Bogu smo zahvalni za mnoge milosti, za dobrog žup-nika, za brojnu djecu, za kršćanske obitelji našeg sela, zamnoge mlade koje ne zaborave Boga nakon krizme, za ani-matore Zoliku Vincera, Nadu Poljaković, Natašu Ivankov, Na-tašu Vojnić, za one koji su prije bili s nama i za one koji ćenam se tek pridružiti u radu s djecom . Hvala Bogu na sva-kom danu i svakoj prilici. /Nataša Perčić, vjeroučiteljica/

Zvonik � 6/2012 31

Uređuje: Tim kateheta Kutak za katehete

uz završetak vjeronaučne godine

Hvalimo i slavimo Boga srcem cijelim

Drage katehete! U ovom broju darujemo vam prekrasno iskustvo jedne naše župe, kojoj je posebnost to što je u kate-hetski rad uključeno više ljudi (svećenik, vjeroučitelj i više laika). Prisutan je i funkcionira trokut OBITELJ-ŽUPA-ŠKOLA, to-liko važan za pravilan odgoj u vjeri. Poštuju se načela suvremene nastave radioničarskim načinom župne kateheze, čime sesprječavaju ponavljanja gradiva u školi i na župi. Ovaj način rada, skupa s priredbama, dopušta i kreativno izražavanje i djecei brojnih animatora i neizbježno održava svježinu susreta. Kao da je tim radosnim susretima, kojih u ovoj župi ne manjka, vrlomudro i zaokružena zajednica i očuvan kontinuitet vjerskog odgoja – animatori su mladi, koji su i sami bili sudionici radio-nica. Kada u jednoj seoskoj župi postoje dva dječja zbora, znak je to i dokaz puno molitve. ☺ Kako i sami kažu – Križni put ikrunice ne propuštaju! Time što su s nama podijelili iskustvo svog „godišnjeg plana vjeronaučne godine“ kroz riječ i sliku,pokazali su da nisu zatvoreni, već puna srca ljubav primaju, umnažaju i šire. Sve to, s Božjim blagoslovom koji im i mi s lju-bavlju želimo, donosi mnogo roda. Blagoslovljen odmor svima!

zkvh

.org.r

s

Ištite i dat će vam se! Tražite inaći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!(Lk 11,9-10). Prepustivši se Bogu povjeri čovjek postaje sudionik Božjemoći, jer se Bogu predaje na raspo-laganje i zato dobiva ono što mu jeBog odredio dati. Prva apostolskazajednica bila je uvjerena da riječiištite i dat će vam se znače iskrenumolitvu, a ne lažnu bez vjere kakotumači Jakov apostol. Ištete a ne pri-mate, jer rđavo ištete da u pohotamasvojim spiskate (Jak 4,3). Loše tra-žite. To je rđava prošnja u kojoj jevjera zanijekana. To je kao da ka-žemo: daj mi ono što ja želim, štomislim da je za mene dobro, a nemoliti onako kako traži živa vjera:daj mi ono što ti želiš, što znaš da jeza mene dobro. Tko želi ugoditisvome egoizmu, taj se očito nije pri-lagodio istinitome Bogu koji je uvi-jek spreman dati što nam je potreb-no. Razgovor s Bogom prava je is-tina svake molitve, to je glas molite-lja koji s vjerom sve postiže.

Ištite i dat će vam se… Tko ištetaj i dobiva, apsolutna je tvrdnjaučinkovitosti i djelotvornosti mo-litve upućene Bogu kao iskrena mo-litva. Ako imate vjere… ništa vamneće biti nemoguće (Mt 17,20; Sveono što ištete s vjerom u molitvi pos-tići ćete (Mt 21,22); Idi i neka ti budepo tvojoj vjeri (Mt 8,13). Vjera je onošto daje našoj prošnji kvalitet isti-nite vjere i u isto vrijeme ono štoosigurava djelotvornost naše mo-litve pred Bogom. Ista nauka je sa-držana i kod Ivana apsotola: Ovo jepouzdanje koje imamo u njega, akošto ištemo po volji njegovoj uslišavanas. I znamo li da nas uslišava usvemu što ištemo, znamo da većimamo što smo od njega iskali (1 Iv5,14-15). Tražiti ono što je po voljiBožjoj, garancija je da nas Bog dois-ta čuje i uslišava. Ako smo što zais-

kali u vjeri u Njega, doista ćemo uži-vati i plodove takvog moljenja.

Neuslišani moliteljČesto se tužimo kako usrdno

s vjerom molimo, a molitva nam nijeuslišana.To je istina i zaslužuje ve-liku pozornost. Nismo samo mi ne-uslišani. Ako čitamo Psalme, vidjetćemo da je Psalmist isto doživlja-vao: Bože moj, Bože moj, zašto si meostavio? (Ps 22,2-3). Iznemogoh odvikanja, grlo mi je promuklo, oči miklonuše Boga mog čekajuć (Ps 69,4);Ipak, ja vapijem k tebi Bože, prijejutra molitvom te pretječem. Zaštoodbacuješ dušu moju? Zašto sakrivašlice od mene?... Udaljio si od meneprijatelja i druga, mrak mi je znanacjedini (Ps 88,14-15 i 19). To ne značida je Psalmist krivo molio, i da zatonije uslišan. Naprotiv, molitelj moli,vapije, zazivajući Boga, a Bog nedaje svjedočanstvo da ga čuje. Stogasmo u opasnosti da posumnjamo uporuku molitve sadržanu kod Luke11,9-10 i Mateja 7,7-8).

Sveti Augustin u svezi ovogakaže: Ako nas Bog odmah ne usliša,znači da kuša onoga koji moli, a neodbija od sebe onoga tko se njemuobraća (Tumačenje evanđelja Iv20). Molitva je prihvaćena i vjeramolitelja donosi obilat plod po svo-joj ustrajnosti u čemu nema sumnje.Dok molitelj moli, Bog ga možeodmah uslišati, a može ga malo i na-pustiti, da bi ga u vrijeme kad je nje-gova volja uslišao u svoj svojoj savr-šenosti, mudrosti i dobroti. Ako nasdugo ne uslišava, to čekanje je zanas lijek. To znači da nas je staviona kušnju jesmo li njegovi ustrajništovatelji ili nismo. Možemo govo-riti da nas je Bog već uslišao timešto nas stavlja na kušnju zakašnje-lim uslišanjem. To je poziv na još

usrdniju molitvu, na još žarču vjeru.Ako dakle, Božja „šutnja“ stavljamolitelja u produženu prošnju, uiščekivanje uslišanja, molitelj je veću toku primanja dobra najviše vred-note, a to je vjera koja još više unjemu raste.

Može se također dogoditi damolitelj potaknut vjerom u dobrojnamjeri traži stvari koje su same posebi dobre, ali ih Bog ne uslišavaradi još većega dobra kojega moli-telj nije ni svjestan. Znamo npr. zasv. Pavla da je tri puta molio Gospo-dina da mu otkloni trn iz tijela. Gos-podin mu je odgovorio: Dosta ti jemoja milost (2 Kor 12,7-10). Pavaonije bio uslišan u onome što je tra-žio, ali njegova molitva nije bila od-bačena i nije ostala bez ploda. Trn utijelu nije mu bio otklonjen, ali zanagradu je dobio još veći dar da ra-zumije tajne nebeske u toj kušnji:Moja snaga se očituje u slabostima,ili: Još ću se više hvaliti mojim slabos-tima, da se nastani u meni snagaKristova, jer kada sam slab, ondasam jak (2 Kor 12,9-10). Ovo je di-van primjer strpljivosti molitelja.Molitelj ne postiže dar kojega jemolio, ali zato dobiva još veći darkojega ne može ni zamisliti. Pavaoje molio s vjerom. Ta vjera je imalapred Bogom ovakvo značenje: Dajmi ono što ti želiš, jer ti najboljeznaš što mi je stvarno potrebno.Stoga uvijek vrijedi evanđeoskipoziv: Ištite i dat će vam se… Tkoište dobiva. To je svečana obvezaslušanja i uslišanja Božjega u koristmolitelja. Uslišanje uvijek dolazi. Nemože ne uslišati molitvu svoje djeceonaj koji iznutra pokreće svoje si-nove da ga mole s vjerom i u zajed-ništvu ljubavi.

(nastavlja se)

6/2012 � Zvonik32

DuhovnostMolitva u evanđeljima (4)

Prilagoditi se Bogu koji je uvijek spreman dati nam potrebno

Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Ako želimo shvatiti poruku tek-sta opisanog u Post 11,1-9 o gradnjikule, onda moramo nanovo uzeti onajprincip „slike“ i „sadržaja“. Izuzetnoje poučljivo uspoređivanje poganskihpredodžbi i biblijske poruke. Kre-nimo od prvog pitanja. Kako je mo-gao čovjek zamisliti izgraditi kulu skojom će dostići nebo? U očima Egip-ćana, Babilonaca, Asiraca nebo je čvr-sta „kupola“, na koju su pričvršćenisunce, mjesec, zvijezde. Ova „kupola“stoji na stupovima, koji se temelje nazemlji, gdje živi čovjek. Ispod čovjekaje mračno podzemlje, prostor smrti.„Kupola“ svijeta, tj. nebo je imjesto božanstva. Izvan ove„konstrukcije“ ne postoji niš-ta, tj. ovu „građevinu“ svijetaobuhvaća sa svih strana vo-da, čak i gore, iznad neba, idolje, ispod podzemlja. Akoje nebo čvrsto, onda je na od-ređenoj udaljenosti od zem-lje. Čovjek je s pravom mo-gao zamisliti da može pove-zati sa svojim svijetom onobožansko. Ako se sjetimo iz-vještaja o potopu, onda me-zopotamski mitovi potvrđujulogiku malenog čovjeka. Po-gledajmo ep Gilgameša, ka-da su bujice vode počele pla-viti gore navedeni svijet: „bo-govi su bježali sve više i višepred valovima vode, i na kra-ju dospjeli u nebo Anua, gdjesu se bespomoćno zaglavili.Dršćući su se skupili kao psipored zida...“ (XI. tablica, 115. redak).Nebo Anua je unutrašnji „vrh“ nebes-ke kupole. Odatle nije bilo puta dalje,i mezopotamska božanstva skoro suse udavila od poplave! Ovo znači lo-kalnu predodžbu svijeta, i zbog ovogaje čovjek s pravom mogao zamisliti daće njegova kula dotaknuti nebo.

Hebrejska vjera sasvim drukčijeprikazuje odnos Boga i svijeta: nebo,zemlja sa svojim stupovima, pramorei podzemlje – sve ovo je Jahvino djelou stvaranju. Bog Izraela se ne nalaziu „kupoli“ neba, jer je i ona stvorena.Jahve je totalno izvan onoga što jestvorio za šest dana. On je u jednomdrugom svijetu, u svome svijetu.

Ovako je sasvim razumljiva ona iz-java: „Jahve se spusti da vidi grad i to-ranj što su ga gradili sinovi čovječji“(Post 11,5). Mezopotamska božan-stva bi se uplašila od čovjeka, jer seon približava nebu. No, biblijski pisacizražava ironiju: Jahve se mora spus-titi da vidi ono „ogromno“ djelo čo-vjeka, koje je tako maleno. Da budeapsurdnije: ako bi čovjek i dospio sasvojom kulom do neba, kako ga je za-mislio Babilonac, ni onda ne bi dospiou svijet Boga, jer takvo nebo nije nje-govo sjedište. Jahve prebiva u ne-stvorenom svijetu, dok je čovjekovo

nebo stvoreno! Ironija se čuje i u dalj-njim redovima: „Ovo je tek početaknjihovih nastojanja. Sada im ništaneće biti neostvarivo, što god naumeizvesti“ (Post 11,6). Ono „što god nau-me...“ može u ljudskim očima biti„nebo“, no, Jahve mora sići da bi gavidio, jer je takvo djelo stvorenja izu-zetno maleno. Ova vjera je „par ex-cellence“ Jahvin dar Izraelcima u tomokruženju velikih poganskih naroda iu moru primitivnih predodžbi.

Ipak, poruka se skriva drugdje.Ljudi kažu: „Hajde da sebi podignemograd i toranj s vrhom do neba! Priba-vimo sebi ime da se ne raspršimo posvoj zemlji!“ (Post 11,4). Imamo tri

opisane akcije: čovjek želi stići doneba. „Pribaviti ime“ u SZ je izraz zaBoga, čije će ime zauvijek ostati zbogspasiteljskih djela. Jahve posjedujesnagu kojom može ujediniti stvoreno,jer je On u sebi jedinstven. Ako že-limo sintezu ovih izjava napisati, ondaje čovjek zapravo zaželio isto ono štoi Adam i Eva: „bit ćete kao bogovi“(Post 3,5). Ljudi žele postati bogo-vima, ne prihvaćaju svoj status: „bitistvoren“. U ovom starozavjetnom iz-vještaju, ne pojedinac (Adam) – negozajednica želi pribaviti sebi božanskaprava. Izabrani su ovo iskusili kada su

Asirija, a kasnije Babilon,pregazili male narode, me-đu njima Izrael i Judu. Onisu bili gospodari života ismrti, ne samo pojedinca,nego i naroda!

Jahve ovo ne dozvolja-va. Tekst Post 11,7 dodušeopisuje Boga kao aktivnoguzročnika raspada ljudskezajednice, ali to je samozbog jednostavnosti autorateksta. Ako čovjek hoće bitibog – kako to zamišlja?Jedan vladar a ostali sluge...Da li bismo mogli predočitidva Napoleona u Parizu, dvaStaljina u Moskvi, ili višenjih? Čovjek samo ondamože biti „bog“ ako je sam„bog“, a ostali njegovi „sate-liti“. Gdje bi se pojavilo višeljudskih „bogova“, tamo se

društvo automatski raspada zbog ra-ta za prevlast. To zapravo znači danema zajedničkog jezika, nego pre-vladava neprijateljstvo i nerazumije-vanje.

Otac po Isusu nudi put do Boga:„Ja sam put, istina i život“ (Iv 14,6).On sjedinjuje u jedinstvo sve narode:„da svi budu jedno, kao što si ti, Oče,u meni, i ja u tebi...“ (Iv 17,21). Čovjekne može do Boga, ali kada je sišao Sink njemu, to više nije ironija, negoprava odanost, jer na križu i u uskrs-nuću se otkriva realnost Božje nu-trine: on je ljubav (Iv 3,16), koja dižeu nebo.

Zvonik � 6/2012 33

Upoznajmo Bibliju

Babilonska kulaPiše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

James Stockadale je bio ame-rički vojnik koji je skupa s jedanaestameričkih vojnika postao ratni zat-vorenik u Vijetnamu 1965. godine.U zatvoru je proveo osam godina ipuno puta su ga mučili i tukli kakobi iz njega izvukli informacije. Kadase konačno vratio u Ameriku, pitalisu ga kako je uspio preživjeti sve tegodine, na što je rekao: „Nikadanisam izgubio vjeru da ću preživjetii da će me na kraju izbaviti. U istovrijeme nisam sebi dopustio u bilokojem trenutku zaboraviti gdje sami kakve se užasne stvari događajuoko mene. Vjerovao sam u pobjedu,ali nisam ignorirao surovu stvar-nost“. Nakon toga su ga pitali kojivojnici nisu uspjeli preživjeti? Stoc-kadale je odgovorio: „Ah, to je lako!Optimisti! Oni koji su govorili: spa-sit će nas do Uskrsa! Pa kada se tone dogodi kažu – do Božića ćemobiti kod kuće! Do sljedećeg Uskrsa,ti ljudi bi umrli od gladi i batina iprije svega – slomljenoga srca. Op-timisti su kao nojevi gurali glavu upijesak i nadali se da će sve loše okonjih magično nestati. Njihov optimi-zam im je pomogao na kratko, ali naduže staze bili su prisiljeni suočitise sa stvarnošću i to je bilo previšeza njih“. Stockadale je s druge stra-ne bio svjestan okolnosti u kojimase nalazi i umjesto da je zavaravaosebe i druge, pokušavao je pronaćinačin da preživi dok pomoć ne stig-ne. Izradio je sustav komunikacije sdrugim zatvorenicima: jedno kuc-kanje po zidu značilo bi slovo „a“,kuc stanka kuc bi bilo „b“ i takodalje. Kada su bili u samicama, kuc-kali su po zidovima, a kada bi ih tje-rali u dvorište da metu (razgovornije bio dopušten), koristili su istisustav komunikacije, samo su kuc-kanje zamijenili pokretima metle.Na ovaj način Stockadale je pokuša-vao očuvati nadu, zdrav razum i za-jedništvo među američkim zatvore-nicima. Stockadale je također izrad-io i sustav za lakše izdržavanje mu-

čenja. Recimo, nakon 15 minutamože odati jednu informaciju,nakon 25 još jednu. Stockadale pa-radoks – vjerovati u pobjedu i bitisvjestan svojih trenutačnih okol-nosti je nešto što se može koristiti usvim područjima života. Prvi dio sečini lak – vjera u pobjedu. Što godda je u pitanju, traženje posla, oz-dravljenje, bračni partner, petica nakontrolnom, 20 kilograma manje navagi, samo treba iskreno vjerovatida je taj željeni ishod moguć. Drugidio je teži. Treba pogledati sebe uoči i priznati gdje se točno nalazimoi kakve su naše okolnosti. To nije ni-malo lako. Nitko doista ne želi upunoj snazi sebi priznati da je de-beo, da mu se brak raspada, da ćeponavljati godinu u školi i tu postojiopasnost da se skrene u pesimizami da se nakon priznanja jednostavnoodustane.

Alpinist Yvon Chouinard jed-nom je prilikom rekao: „Ne postojirazlika između pesimista i opti-mista. Pesimist kaže: nema smisla inema pomoći, sve je izgubljeno –neću ništa raditi! A optimist kaže:Sve će na kraju biti u redu, sve će sepromijeniti nabolje tako da nećuništa raditi. Na kraju se ni za jednogod njih ništa ne mijenja“. Imati vjeru

u nešto nije dovoljno. Biti iskrenprema sebi nije lako, ali također nijeni dovoljno. Ali ako imate vjeru ipriznate stvarnost i u sebi nađetemotivaciju da se borite za ono za štoželite – imate dobitnu kombinacijuza uspjeh.

Postoji jedan eksperiment spsom koji je stavljen u kavez. Unekom trenutku bi zazvonilo zvono– kao signal za elektrošok koji bipotom pustili u kavez. Pas je poku-šao pobjeći prvih nekoliko puta, alito je bilo nemoguće. Poslije nekogvremena otvorili su vrata kaveza iopet zazvonili da bi upozorili psa daelektrošok dolazi, no on je, umjestoda konačno pobjegne, samo legaona pod i primio elektrošok. Iako jemogao pobjeći, pas se nije pomicao.U kakvoj god da ste situaciji i kakvigod da vas problemi muče, zapitajtejesu li vam vrata možda otvorena, avi ležite i primate šokove? Životnesituacije su kompleksnije i teže setumače od jednostavno otvorenogkaveza, ali doista nikada nećeteznati gdje ste dok se ne suočite sasobom. Imajte vjeru da ćete iz vašegkaveza uspješno izaći i znajte da jesnaga, sreća i mogućnost za uspjehsamo u vašim rukama.

6/2012 � Zvonik34

Psihologija

Stockadale paradoksPiše: Antonija Vaci

Mnoge je zgrozio članak objavljen uMoralnom kutku prošloga broja Zvonika,o izbjegavanju hrane i pića koje sadrža-vaju fetalne abortirane stanice. Uvjerensam da će se to dogoditi i s ovim člankom.U ovom broju, kao što sam najavio, bit ćeriječi o Codex alimentariusu. Da bih po-jasnio o čemu se radi, prenijet ću dijelovedvaju članaka koji će čitatelje Zvonikaupozoriti i potaknuti ih da više paze štojedu i piju.

Jela koja nikada ne biste pojeli kadabiste znali što se u njima nalazi

(Matrix World/Natural News)

Što bi se dogodilo kada biste sjedili uomiljenom restoranu i kada bi vam dali je-lovnik u kojemu su navedeni svi STVARNIsastojci u svakom jelu, bez „uljepšavanja“imena hrane. Biste li je tada pojeli?

Ta ponuda mogla bi izgledati otpri-like ovako:

– Mogu li vam preporučiti naše spe-cijalitete?

– Da, molim.– Danas nudimo jedno od korpora-

tivnih favorita; kemijski oprano vezivnotkivo sa sirom od prokislog mlijeka, preli-veno posebnim hormonskim umakom naizbijeljenom pecivu (cheeseburger s ne-organskim ketchupom i majonezom). Uzto ide i litra ledeno hladne čaše gaziranesode od pobačenih stanica fetusa (Pepsi).

Ako imate nešto profinjeniji ukus, ta-kođer služimo steroidni, kravlji butnimišić, hranjen žitom i punjen antibioti-kom (filet mignon) s genetski modificira-nim povrćem utopljenim u izlučenu živo-tinjsku mast (maslac).

Aspartam (aspatame) se nalazi u go-tovo svim gaziranim pićima i u preko 5000prehrambenih proizvoda iako je visokotoksičan i kancerogen.

Ako niste ljubitelj mesa, za vas u ko-načnici imamo morska stvorenja; genet-ski modificirana i deformirana riba iz pre-trpanog kemijskog ribnjaka, iznimne veli-čine s umjetnim hormonom rasta (lososiz uzgajališta), plus „pazim što jedem“uzrokuje – rak.com (GMO.com), s bes-platnim točenjem bilo kojeg sintetičkogdijetnog pića koje uzrokuje migrenu. Ili,kušajte naš „švedski stol“ oceanskih čis-tača iz radioaktivnog oceana…

– O da, vidim da ste večeras poveli isvoje najmlađe. Njima će se zasigurno svi-djeti naš dječji meni koji se sastoji od oda-branih životinjskih dijelova, mljevenih idimljenih s nitratima visoke kaloričnosti

sa slatkim kruhom bez hranjivih sasto-jaka (hot dog u pecivu) i neograničena ko-ličina našeg uzročnika dijabetesa, visokofruktoznog, soda – sirupa.

Trulo meso se uljepšava otrovom

Govedina, svinjetina, puretina, pile-tina, mlijeko i jaja… – Većina je pretrpanadodacima i otrovnim bojama kako bi do-bro izgledali na policama i kako bi ostali„svježi“ tjednima.

Zbog toga korporativna Amerikamora koristiti antibiotike na životinjama,kako izbijanje epidemije e-coli i salmonelene bi uništila mesnu i mliječnu industriju.Plus, većinu životinja se hrani GMO (ge-netski modificiranim) kukuruznim proiz-vodima, koji su zapravo šećer i kvasac, akoji uzrokuju stomačne i crijevne infek-cije. Ako ste ono što jedete, onda ste ho-dajuća infekcija, imuni na antibiotike ikrećete se prema GMO nastanku raka.

Upozorenje građanima – štetna hrana je u prometu (vestinet.rs)

Upozoravamo građane Srbije da suse na našem tržištu pojavili prehrambeniproizvodi opasni po život i zdravlje obilje-ženi znakom piramide i imenom CodexAlimentarius.

Mnogi će reći: Pa nismo ni čuli za tajCodex. To baš i jest opasno a to je i ciljtvoraca toga Codexa, da mnogi ljudi i neznajući nastradaju. Jer su njegovi tvorci,po nekim informacijama, planirali na tajnačin usmrtiti tri milijarde ljudi da bi onikoji prežive mogli živjeti bolje i lakše.

Navedeni proizvodi su se pojavili natržištu Srbije nezakonito, jer taj Codex uSrbiji nije usvojen, nije ,,usklađen“, nitimože biti, jer su odredbe Codex Alimen-tariusa u suprotnosti s Roterdamskom iKopenhaškom konvencijom, čija je Srbijapotpisnica i koje imaju veću snagu od bilokojega zakona.

Što je zapravo Codex?Codex Alimentarius je skup pravila

za regulaciju poljoprivrede i potpunu kon-trolu hrane od sjemena do konačnog pro-izvoda. Evo što bi značila njegova pri-mjena:

Pod Codexom više nije potrebno obi-lježavati životinje koje se genetski modifi-cira, što je do sada bilo obvezno. Na tajnačin će se životinje ukrštati i time će seuništiti prirodni potencijal postojećih rasa,što je i cilj Codexa.

Sve povrće i sjeme će biti izloženozračenju. Trenutačno se to radi samo kodsjemenja i povrća koje je dugo u trans-portu, kako bi što duže ostalo svježe. PoCodexu će se morati obvezno tretirati svepovrće, sjeme, životinje i meso.

Uvođenjem Codexa će sve životinje,koje se uzgajaju za hranu ili mlijeko, mo-rati dobiti Monsanto hormon rasta i Mon-santo antibiotike. Inače, kompanija Mon-santo je najveći proizvođač genetski mo-dificiranih životinja na svijetu.

Ljudi će obolijevati zbog uporabe ge-netski modificirane hrane. Namirniceodobrene Codexom bi, zbog štetnih sas-tojaka u sebi, kod korisnika i potomakamogle izazvati maligna oboljenja, neplod-nost, šećernu bolest, atrofiju mozga, im-potenciju i još 60 najtežih oboljenja.

Kada se to dogodi, priskočit će upo-moć farmaceutska industrija, koja će imnuditi pomoć u obliku svojih lijekova. Go-tovo svi prirodni lijekovi će biti zabranjenii označeni kao opasni, a dozvoljeni će bitisamo farmaceutski proizvodi. Prirodni li-jekovi su konkurencija farmaciji, pa ihzato žele ukinuti.

Razlog je profitKako bi multinacionalne kompanije

ostvarivale velike profite i bile favorizi-rane, na svjetskom tržištu obaraju se svedosadašnje kontrolne norme u oblastiproizvodnje hrane, aditiva i ostalih doda-taka hrani. Ali da bi se ugušila konkuren-cija, donosi se i veliki set propisa. A tiproizvodi su uglavnom i jeftiniji da bi pri-vukli kupce.

Čemu ovakvi članci? Netko me je ovih dana pitao gdje

pronalazim ovakve teme i ovakve članke.Internet je korisno sredstvo kad se s njimznaš služiti. Na neke teme sam naišao ana neke su me drugi upozorili. Koliko godponekad nije dobro da je sve dostupnojavnosti, ipak je puno puta korisno puteminterneta saznati stvari koje na radiju i TVne možemo baš čuti. A u „nepoželjne“teme sigurno spada i ovaj članak kao ionaj iz prošlog broja.

Možda će netko upitati čemu plašitinarod? Ili zbog čega tako grozni članci unašem Zvoniku. Razlog je jednostavan ijasan. Svaki kršćanin mora paziti na svojezdravlje. Na naše zdravlje u mnogomeutječu hrana i piće koje uzimamo. Međustožerne kreposti spada i krepost umjere-nosti a jedan od glavnih grijeha je ne-umjerenost u jelu i piću. Nakon ovih čla-naka mogli bismo dodati da griješe pro-pustom oni koji se ne informiraju na pravinačin o onom što jedu i piju a direktno suodgovorni, uvjeren sam i pod teški grijeh,koji samo radi profita prodaju hranu i pićeza koje znaju kakve sve štetne sastojke sa-drže ili ih prodaju i usprkos svijesti daneki proizvodi nisu dovoljno ispitani gledeštetnosti na ljudski organizam.

Zvonik � 6/2012 35

Moralni kutak

Codex alimentarius među nama

Piše: mr. sc. Andrija Anišić

zkvh

.org.r

s

Predsjednik Hrvatske primio vojvođanske Hrvate

Vojvođanski Hrvati u službenom posjetu ZagrebuPredsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josi-pović primio je 11. lipnja u Predsjedničkim dvorima uZagrebu izaslanstvo Hrvata iz Vojvodine koje su činilipredstavnici hrvatskih kulturno-prosvjetnih društava„Matija Gubec“ iz Tavankuta i „Vladimir Nazor“ iz Som-bora, te ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih HrvataTomislav Žigmanov i generalna konzulica Generalnogkonzulata Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg.

Nakon prijama i uručivanja priznanja, predsjednik Josipo-vić održao je konferenciju za tisak na kojoj je izjavio: „Danas sukod mene bili prijatelji iz Vojvodine, vojvođanski Hrvati, okup-ljeni u hrvatskim kulturno-prosvjetnim društvima ‘VladimirNazor‘ iz Sombora i ‘Matija Gubec‘ iz Tavankuta, a povod je biladodjela Povelje Republike Hrvatske za očuvanje hrvatske tra-dicije i kulture te njegovanja prijateljstva između dviju zemalja.Informirali su me o svojim bogatim aktivnostima, o velikombroju članova, a osobito me veseli činjenica da imaju i puno mla-dih članova, što je dobar zalog za budućnost tih kulturnih druš-tava i očuvanje hrvatskoga identiteta i tradicije u susjednoj i pri-jateljskoj Srbiji“.

U ime Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva „MatijaGubec“ iz Tavankuta Povelju Republike Hrvatske za očuvanjehrvatske tradicije i kulture u povodu 65. godišnjice osnutka i50 godina organiziranoga likovnog slamarstva primio je pred-sjednik Ladislav Suknović, a u ime HKPD-a „Vladimir Nazor“iz Sombora Povelju je u povodu 75. obljetnice postojanja primiopredsjednik Mata Matarić.

U poslijepodnevnim satima, istog dana u prostorijama Hr-vatske matice iseljenika u Zagrebu svečano je otvorena izložbaslika „Poetika krhke ljepote slame“, u organizaciji Hrvatske ma-tice iseljenika, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i GalerijePrve kolonije naive u tehnici slame Tavankut. Pozdravnu riječje održala Katarina Fuček, ravnateljica HMI-a, koja je naglasilakako je izložba slika samo jedan segment tradicijske kulturevojvođanskih Hrvata, a tradicijska kultura predstavlja most iz-među Hrvata u Vojvodini i Hrvata u matičnoj državi, te ustvrdilada Hrvatska matica iseljenika već preko 60 godina učvršćuje temostove na različite načine. /HR, Z. Žužić/

Priređen jubilarni koncert HUK-a „Lajčo Budanović“ iz Male Bosne

Hrvatska udruga kulture „Lajčo Budanović“ iz Male Bosne je u povodu10. obljetnice svoga postojanja i djelovanja, u subotu 9. lipnja, priredila sve-čani godišnji koncert.

U mjesnom Do-mu kulture brojnojsu se publici pred-stavili članovi Fol-klorne sekcije kojisu osim bunjevačkihprikazali i plesove iznašega okruženja, teiz Republike Hrvat-ske, uz pratnju tam-buraša HKUD-a „Lju-tovo“ i HUK-a „LajčoBudanović“. Osimdomaćina, na kon-certu su nastupili ičlanovi Folklornogodjela Hrvatskog kul-turnog centra „Bu-njevačko kolo“ –

ogranak Bikovo. Prisutnima se tom prigodom obratio predsjednik Hrvatskog nacio-nalnog vijeća dr. Slaven Bačić, koji je, čestitavši na jubileju, istaknuo kako je, re-dovito se odazivajući pozivu na ovu manifestaciju, uočio upornost i dosljednost u radučlanova društva, unatoč teškim, prije svega financijskim uvjetima u kojima djeluje.Uspjeh u daljnjemu radu udruge zaželjela je tom prigodom i djelatnica Zavoda za kul-turu vojvođanskih Hrvata, Katarina Čeliković istaknuvši kako čuvajući hrvatskutradiciju, bunjevačku ikavicu, čuvaju svoj nacionalni identitet. Predsjednik HUK-a„Lajčo Budanović“, Stipan Dulić je zahvalio na potpori te pohvalio članove jer druš-tvo opstaje zahvaljujući „nesebičnom angažmanu, radu i upornosti naših članova, kojina sve načine podupiru rad udruge“. /M. Matković/

6/2012 � Zvonik36

Tragovi kulture Priredila: Katarina Čeliković

Prvi nosač zvuka „KraljicaBodroga“ „Alaj piva Šokica“

U nakladi Zavoda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata sredinom lipnja izašao jeprvi nosač zvuka – Kraljice Bodroga„Alaj piva Šokica“, na kojem je petnaestizvornih narodnih pjesama iz bogatoganarodnog glazbenog naslijeđa Hrvata uVojvodini. Njihove su baštinice i „čuva-rice“ Šokice iz Monoštora, ženska pje-vačka skupina „Kraljice Bodroga“, kojadjeluje pri mjesnom Kulturno-umjetnič-kom društvu Hrvata „Bodrog“.

Sunakladnik je Kulturno-umjet-ničko društvo Hrvata „Bodrog“ iz Mo-noštora, urednica i recenzentica je Ta-mara Štricki, a stručni suradnik Voji-slav Temunović. Nosač zvuka snimljenje u Kesler studiju u Subotici, a likovnoga je opremio Darko Vuković.

Mikini dani u BereguHrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Silvije Stra-

himir Kranjčević“ iz Berega priredilo je 16. i 17. lipnjaXV. Mikine dane, u znak sjećanja na violinistu Miku Ivo-ševa Kuzmu.

Prvoga dana održana je likovna kolonija u čijem je radu su-djelovalo devet članova Likovne udruge „CroArt“ iz Subotice ivoditelj Josip Horvat. Na kraju dana, slike su izložene u dvo-rani Društva, a osim pejzaža, napravljen je i portret Ante Jak-šića, o stoljetnoj obljetnici njegova rođenja.

Drugog dana programa održana je smotra tamburaških sa-stava na otvorenoj pozornici u Beregu. Predsjednica HKPD-a„Silvije Strahimir Kranjčević“ Tamara Lerić, je zadovoljna štosu nastupili „Bereški tamburaši“ iz Berega, „Šokadija“ iz Sonte

i Hrvatski tamburaško-gajdaški orkestar iz Zagreba, ali je izra-žava tugu zbog otkazivanja nastupa nekoliko orkestara./Prema: HR, Z. Vasiljević/

Jubilarna Lira naiva 2012.u Bačkom Bregu

Jubilarni, deseti susret pučkih pjesnika Lira naiva2012. upriličen je 18. lipnja u malenom Bačkom Bregu,selu uz samu granicu s Mađarskom, a domaćini su biličlanovi mjesnog HKPD „Silvije Strahimir Kranjčević“.

Svaka od pjesama koje su ušle u Zbornik ne samo ovogo-dišnjeg susreta, nego i prethodnih devet, napisana je srcem iemocijama, svaka je stameni čuvar govora prošlosti, svaka jezalog da je to za one koji slušaju srcem i govor budućnost. Pje-snici su se okupili u velikoj dvorani Doma kulture, uz toplu, do-maćinsku, pozdravnu riječ predsjednice „Silvija StrahimiraKranjčevića“ Tamare Lerić. Trebalo je vidjeti koliko je samomeđusobne ljubavi bilo u pozdravljanju Šokca i Srijemice, Bu-njevca i Šokice, a ovoga puta i gostiju iz BiH i Hrvatske.

Svoje srce i vrata crkve sv. Mihovila gostima je otvorio be-reški župnik vlč. Davor Kovačević i upoznao ih s poviješćuBačkog Brega, uz poseban osvrt na povijest crkve, uz opaskuda postoje zvanični zapisi o postojanju crkava u Bačkom Bregui Sonti koji datiraju iz 1503. godine. Prije zajedničkoga ručka,gosti su obišli etno kuću, a potom su položili vijenac i izmoliliočenaš na grobu velikana hrvatske poezije Ante Jakšića. Pos-lije ručka upriličen je radni dio susreta i razgovor na temu je-zika i dijalekata. Radni dio otvorila je Katarina Čeliković na-pomenuvši kako je vrijeme pokazalo koliki je doprinos sudio-

nika „Lire“, odnosno njihovih ri-ječi pretočenih u stih, očuvanjunacionalnog i vjerskog identitetahrvatske zajednice na ovimprostorima. Sudionike su na-kratko pozdravili i ravnatelj Za-voda za kulturu vojvođanskihHrvata Tomislav Žigmanov ipjesnik Mirko Kopunović, asve vrijeme s njima je proveo ne-kada samo jedan od njih, a sadai pomoćnik pokrajinskog tajnikaza informatičke poslove i razvoje-Uprave u Pokrajinskom tajniš-tvu za obrazovanje, upravu i na-cionalne zajednice Mato Groz-nica. „Istina, danas sam s ovim

ljudima u svojstvu pokrajinskog dužnosnika, ali u srcu, danassam s njima zbog međusobne emotivne povezanosti. Bio samsudionik „Lire“ prvih pet godina, kasnije mi obveze to nisu do-puštale, ali su mi ova druženja jako nedostajala. To što ovi ljudirade veliki je iskorak u njegovanju lijepe materinje riječi koja

na taj način ostaje trajno zapisana i beskonačno će trajati“ –rekao je Mato Groznica. Javno čitanje poezije u svrhu pred-stavljanja knjige Lira naiva 2012. upriličeno je u ugodnoj hla-dovini dvorane za vjenčanja. Svaki pjesnik pročitao je po jednusvoju pjesmu, svakoj se spontano pljeskalo. Druženje je nastav-ljeno i poslije javnog čitanja, a iz ovog malog, ali srcem velikogšokačkog sela, sudionici su otišli prepuni dojmova. „Prigodomdolaska uhvatila me je mala trema, međutim, zahvaljujući sr-dačnosti svih sudionika, brzo sam spoznala da sam svoja međusvojima. Sljedećih godinu dana nestrpljivo ću iščekivati novi su-sret. Sudjelovala sam na puno folklornih i dramskih manifesta-cija, ali ovakvog ozračja nigdje nema“ – kaže Sonćanka Agata Ri-žanji, koja je prvi put sudjelovala na „Liri naivi“.

„Ova je manifestacija doživjela svoju zrelost i ukorijenilase u mnoga mjesta gdje je do sada bila održana. Pjesnici su ne-zaobilazni na mjesnim priredbama, pjesme su im objavljene uistoimenoj zbirci i tako se bilježi pjesnička poruka. Hrvatska či-taonica je svojim radom stekla povjerenje i pokrajinskih tajniš-tava i Hrvatskoga nacionalnog vijeća, stoga smijemo vjerovati ubudućnost i Lire naive, susreta koji obogaćuje sve koji se nađuna manifestaciji.“ – kaže u ime organizatora, Hrvatske čitaonicei Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan An-tunović“, prof. Katarina Čeliković.

Ivan Andrašić

Zvonik � 6/2012 37

Tragovi kulture

zkvh

.org.r

s

Slika govori višeod riječi

Kraj školske i vjeronaučnegodine je uvijek vrlo buran i napo-ran. Tko je bio vrijedan tijekom go-

dine, mogao se radovati svojim re-zultatima i za to Bogu zahvaljivati. Ako netko odvas nije zadovoljan svojim uspjehom, a pouzdanoznam da ima takvih, onda treba moliti Boga za darmudrosti i znanja i već na jesen dobro započetinovu školsku godinu.

Što ste sve činili i kako je to izgledalo, govorenam vaši radovi, fotografije i tekstovi. Stoga, evovas u riječi i slici! Neka nam je svima dobar ljetniodmor! A sad u prirodu!

Vaša Zvončica

6/2012 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Pano izložen u crkvi sv. Jurja na Duhove. Djeca su pisala rođendanske želje Crkvi

(poslala vjeroučiteljica Zorica)

Ana Rukavina: Silazak Duha Svetoga

Radove iz vrtića „Marija Petković“ poslala vjeroučiteljica Emina

Tijana Vujković Lamić: Prvi koraci prevencije bolesti ovisnosti

Radosni prvopričesnici u crkvi sv. Jurja sa župnikom Istvánom Palatinusem i vjeroučiteljicom Nevenom

Najbolji recitatori na hrvatskom jezikuDonna Karan i Davorin Horvacki

na republičkom natjecanju u Valjevu.

(na slici lijevo)

Zvonik � 6/2012 39

Djeca

Susret vrtića „MarijaPetković“ u Blatu

Predškolci i druga djeca vrtića „Marija Petković“ iz Su-botice, skupa sa svojim roditeljima i odgojiteljicama hodočas-tila su od 3. do 11. lipnja u Blato, na grob naše Blaženice kakobi zahvalili za sve primljene milosti i događaje iz vrtića te zaz-vali Božji blagoslov prije polaska u školu. Istodobno su su-djelovali i u tradicionalnom susretu predškolaca vrtića kojinose ime Marije Petković iz Zagreba, Pule, Splita, Blata i Su-botice.

Smješteni na Prižbi, u samostanu sestara Kćeri milosrđa,djeca su svaki dan započela svetom misom koju je predvodiovlč. Goran Vilov, župnik iz Bačkog Monoštora. Djeca su po-sjetila špilju gdje je blažena Marija Petković pisala pravilaDružbe Kćeri Milosrđa, sudjelovala su u tijelovskoj procesijiu Blatu te u raznim radionicama koje su za njih organiziraleodgojiteljice a predstavili su se i prigodnim programom naSusretu vrtića koji je organiziran devetog dana u lipnju, kadasvakog mjeseca obilježavamo Blaženičin dan.

Bilo je ovo prekrasno hodočašće naših budućih prvašakoji će nastavu nastaviti na hrvatskom jeziku u nekoj od su-botičkih škola te njihovih mlađih prijatelja iz vrtića koje je rea-lizirano uz potporu Hrvatskog nacionalnog vijeća, Demokrat-skog saveza Hrvata u Vojvodini, Grada Subotice, Osigurava-juće kuće „Milenijum“ te obitelji Kujundžić, Pelhe i Ivan-ković. Mališani svima od srca zahvaljuju.

Bernadica Ivanković

Godišnji susret ministranata Kao i svake godine, i ove smo se okupili u Tavankutu na

susretu ministranata Subotičke biskupije. Susret je održan usubotu 9. lipnja, a došlo je oko 100 ministranata iz desetakžupa. Sveta misa ja počela u 10 sati svečanom procesijom. Mi-nistranti iz svih župa su obukli svoje haljine i sudjelovali namisi. Misu je predvodio vlč. Josip Štefković u zajedništvusa svojom braćom svećenicima. Nakon svete mise, kao isvake godine, bio je kviz, ali ne običan kviz nego igra asoci-jacija i bilo je veoma interesantno. Kada su asocijacije zavr-

šene, započeo je dugo očekivani nogometni turnir. I vrijemenas je poslužilo, cijeli dan je sijalo sunce i nije bilo kiše. Okopodneva napravili smo kratki predah za ručak, a nakon ob-jeda smo nastavili turnir. Kada se susret završio, svi smo otiš-li u slastičarnicu na sladoled. Naravno, tome su se najviše ve-selili mali ministranti.

Drago mi je što sam ministrant, što služim na oltaru namisi i što svake godine sudjelujem na ovom našem susretu.Iako se ove godine naša župa sv. Roka u nogometu nije pro-slavila, iduće godine svakako planiramo pobijediti, stogaćemo svaki vikend trenirati nogomet, a nedjeljom i ostalimdanima eto nas na misi. Tako ćemo, vjerujem, biti PRVI u sva-kom pogledu.

Marin Piuković

zkvh

.org.r

s

Naziv je to jednenjemačke tv-novele kojaje donedavno emitiranana HRT 1. Serija kao isvaka druga: zaplet sa-

pleće intriga pa padaju i gaze se(po)nosi, i, naravno, suza suzu stiže. Se-rija kao i svaka druga: dovoljno uvjer-ljiva da postane zamjena vlastitom ži-votu. Slijedi svoje srce, Alisa, i ti, Hanna(u drugoj sezoni), i svi vi koji sjeditekraj malih ekrana – pa neka vaši životine slične jedni drugima kao jaje jajetu,odnosno, kao serija seriji. Sve nevolja zanevoljom koje sami sebi nedužno potu-ramo u želji za konkretnim, za uzbudlji-vim, za neproćerdanim životom vrijed-nim prepričavanja.

Srce je jako dobra i istodobno opas-na stvar. Posrijedi je igra s velikim ulo-zima pa kako i da bude drukčije. I nakoji način bi to trebalo izgledati da svat-ko sluša svoje srce i da ga slijedi, a da

do konca ne bude krvi do ko-ljena u našem i tuđem dvoriš-tu?

Ne znam. I serije mi bašne ulijevaju preveliku nadu upotrazi za odgovorom.

Nekoliko stvari su mirekli, a među ostalim i to daslušati svoje srce ne znači ra-diti uvijek ono što ti se proh-tije. U iskrenoj računici srca,kažu, na prvome mjestu ni-kada nije JA s vlastitim i trenu-tačnim željama koliko god onedjelovale snažno. Drugi je naprvome mjestu. A gledajući se-rije, uviđam kako nas već jako dugotrese groznica izopačenog čovjeko-ljublja i sebičnosti.

Zašto više u ovom uvodniku isple-tati neku filozofiju prave ljubavi kadasvaki čovjek ima zadaću da je sam ot-krije i provodi u svome životu najbolje

što umije. Lijepo je i ohrabrujuće to štoideal postoji – u srcu Isusovu. Ostaje pi-tanje koliko se moje srce pronalazi uliku Srca Božanskoga i koliko mu sličiu ophođenju prema drugima?

Nevena Mlinko

Presveto Srce Isusovo,koje oslobađaš od straha pred rizikom,smiluj mi se!Presveto Srce Isusovo,koje oslobađaš od predrasuda,smiluj mi se!Presveto Srce Isusovo,koje pomažeš da iziđemo iz zatvorenosti,smiluj mi se!Presveto Srce Isusovo,koje po poniznosti učiš predanju,smiluj mi se!Presveto Srce Isusovo,koje daješ istinsko zanimanje za bližnje,smiluj mi se!Presveto Srce Isusovo,koje pokazuješ da se isplati sve izgubiti,smiluj mi se!Presveto Srce Isusovo,koje obnavljaš pouzdanje u providnost,smiluj mi se!Presveto Srce Isusovo,koje daješ snagu za svjedočenje Evanđelja,smiluj mi se!Presveto Srce Isusovo,koje daješ novo srce,smiluj mi se!

Oče Svemogući, Ti si nam u Srcu svoga SinaIsusa dao snagu i izvor novoga života. Donosimtom izvoru milosrdne ljubavi sve svoje slabosti,opterećenja i potrebe, kako bih na njemu doži-vjela/doživio obnovu srca. Neka tvoja ljubavispuni moje srce da mogu prepoznati Krista usvojim bližnjima te mu služiti u blagosti i jedno-stavnosti, odgovarajući na potrebe najpotreb-nijih u mojem vremenu i životnom prostoru.Amen!

Vjeronauk u Novom SaduU crkvi sv. Jurja na Petrovaradinu, 6. lipnja, slavljena je sveta misa

Te Deum, zahvalnica prigodom završetka akademske – vjeronaučne go-dine. Misu je predslavio biskup srijemski mons. Ðuro Gašparović, uzkoncelebraciju vlč. Dragana Muharema i vlč. Marijana Vukova.Nakon divnog euharistijskog slavlja, kojega su pjesmom predvodilimladi, zahvala i druženje se nastavilo uz tradicionalnu Palačinkijadu uprostorijama susreta. Uz prigodnu glazbu i slatke palačinke mladi su sedružili, razgovarali i razmjenjivali razna iskustva do pola noći! Teme kojesu mladi obrađivali u protekloj vjeronaučnoj – akademskoj godinu su„Biblija u životu crkve“ i „Crkva i kršćanske zajednice u kršćanstvu“! Ve-ćinu predavanja održao je povjerenik za pastoral mladih Subotičke bis-kupije vlč. Marijan Vukov, a predavači gosti su bili vlč. Goran Vilov,Dragan Muharem, Mirko Štefković, Károly Harmath, Darko Rac iIvica Ivankovic Radak.

Darko Temunović

6/2012 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Alisa, Folge deinem Herzen...

Misa mladih za mirKako je započela Misa mladih za mir?

Misa mladih u više župa datira već od reforme Drugogavatikanskog sabora. Naime, sedamdesetih godina praksa upojedinim subotičkim župama bila je tzv. dječja misa i misamladih. Misa mladih najprije je slavljena u katedrali i bila jepovezana s tadašnjom tribinom koja se održavala u katedrali.Kasnije je taj običaj polako zamro. Pojedine župe su i daljeprigodno imale misu za mlade, osobito u sklopu duhovnih ob-nova.

Ono što sada kod nas u Su-botici kontinuirano traje više od15 godina jest Misa mladih zamir. Godine 1992. određeno jeza cijelu Subotičku biskupijujavno klanjanje za mir, svakogačetvrtka navečer. Od početka tasu klanjanja u više župa animi-rali mladi. U nekim župama je toklanjanje bilo nakon mise. Takose godinama „isprepletalo“ kla-njanje, odnosno misa za mir.

Vremenom su organizira-nje mise za mir preuzeli mladi.Nakon jedne duhovne obnove užupi sv. Roka u samostanu čas-nih sestara, predloženo je da seta misa umjesto četvrtkom slaviprvim petkom. Ovaj se prijedlogpodudara s jednom okolnosti.Tih godina mladi su redovitohodočastili u Taize. Bilo u pri-pravi, bilo u „obilaženju“ zna-menitosti na putu, upozoreni suna prasvetište Srca Isusova uParay le Monialu. Jasno da ih jetema o tom svetištu interesirala,pa je u istoj župi započeta misamladih za mir povezana s po-božnošću prvih petaka. To je po-čelo kao trogodišnja poznata pri-prava za Veliki Jubilej – 1997.godine.

Misa se s početka održava-la u župnoj crkvi sv. Roka u Su-botici, gdje su se okupljali mladisa župe, nego i iz drugih župa.Tako je ta pobožnost postaladraga generacijama mladih.Nakon Velikog jubileja 2000.,misa je postala „hodočasnička“,tj. svaki prvi petak sami mladi organiziraju svetu misu u dru-gim subotičkim crkvama, pa i u bližoj okolici. Na taj način jei značenje prvoga petka proširivano, a i susret mladih na tojmisi za mir je postao masovniji. S jedne strane, bilo je intere-santno ići iz župe u župu, a i župljani dotične župe su animi-rani za misu. Tako je to do danas.

Postoji poseban odbor koji organizira mjesečne tribinemladih, a i misu prvoga petka. Na misi pjevaju pojedini sas-tavi, kojih u Subotici ima nekoliko. Jedno vrijeme je uz misubilo i klanjanje za mir. Zadnjih godine, nažalost, klanjanje je

izostajalo. I danas je misa mladih za mir jedno od središnjihmjesečnih događanja u pastoralu mladih u Subotici i okolici.

Kako se pobožnost Srca Isusova širila međumladima Subotičke biskupije?

Pobožnost Srca Isusova je u Katoličkoj crkvi poznata kaoosobito štovanje Srca Isusova pod vidom molitve zadovolj-štine i obraćenja. Svoj korijen ima u privatnoj objavi sv. MarijiMargareti Alacoque (1647.-1690.), koja je imala viđenja SrcaIsusova i uz ostalo, Isus je dao tzv. Velika obećanja za one kojiobave devet prvih petaka uzastopce uz ispovijed, pričest i mo-litvu.

Kako školska godina počinje u rujnu, a završava u lipnju,mnogi su mladi povezanost smisom mladih za mir obavili iVeliku devetnicu prvih petaka.Sama činjenica okupljanja pr-vim petkom i propovijedi kojesu svećenici navješćivali, bila jevezana za pojedino obećanje izvelike devetnice. Kada god suliturgijski propisi dopuštali, sla-vila se i misa Srca Isusova.Tako je po sebi razumljivo da susve te stotine mladih slaveći po-lako upoznavali i otajstvo štova-nja Srca Isusova. Velika većinauspijeva obaviti i Veliku devet-nicu (devet prvih petaka bezprekida). Sam sadržaj slavljenjaje posvećen Srcu Isusovu, a idruženje koje bi uslijedilo,često je tematski bilo vezano uzono što se na misi čulo. Tako jeto štovanje za mnoge mladejedno od najljepših iskustavavjere.

Unatoč tomu što se Pobož-nost prvih petaka u Crkvi zane-maruje, ustrajnost mladih po-malo vraća prvi petak u redo-vito crkveno slavljenje. Jasno,pobožnost Srcu Isusovu je po-božnost koja je Kristocentričnai povezana je s Isusovim pas-halnim misterijem. Štuje se nedio Isusova tijela, nego LjubavIsusova, kojom je na križu spa-sio čovječanstvo. Srce je simbolte ljubavi, a kako je Marija Mar-gareta Alacoque vidjela to Srceprobodeno i u svjetlu, tako je ipobožnost postajala sve jasnijaljubav prema Isusu, kao zahvala

za Njegovu ljubav. Nama mladima je ta pobožnost postala jošbliža i draža, jer je Isus uzor nesebične ljubavi. Čašćenje Nje-gova Srca dovodi i nas na razmišljanje o vrijednosti nesebič-ne ljubavi, a poruke prvih petaka upravo nas vode tim putemizgradnje prema zazivu u štovanju Isusova Srca – „Učini srcanaša po srcu svome“. /Priredila: N. P./

Zvonik � 6/2012 41

Mladi

Sljedeća misa za mlade bit će 6. VII. 2012. ucrkvi u Bačkoj Topoli, s početkom u 20 sati. Okup-ljanje je u 19 sati ispred subotičke katedrale, a cijenaorganiziranog prijevoza je 50 dinara. Vidimo se!zk

vh.or

g.rs

Mnogi će se čuditi našoj vjeri. Nekiće nas i otvoreno pitati kako se možemonadati, što očekujemo, što nas drži. No,prije nego odgovorimo i uđemo u ras-pravu, morali bismo mnogo toga samisebi razjasniti. Takva pitanja „sumnjiča-vaca“ nisu nikako smiješna ili nepotreb-na. Kada se nađemo u situaciji da tre-bamo drugome obrazložiti svoju nadu,očekivanja, uvjerenja koja nas vode izbog kojih se zovemo kršćanima, možese dogoditi da ostanemo zatečenima.Morat ćemo potražiti prave odgovore.

Ne vjerujemo valjda samo zato što ima-mo sačuvane fotografije s prve pričesti ikrizme? Nađemo se u prilici u kojoj senaša vjera treba propitati i pronaći njenizvor. I baš tada, kada se učini da smorazoružani, možemo uvidjeti koja je mi-lost vjerovati i kako nam vjera ne čini sli-jepima, već otvara oči. Ovaj svijet vidimojasno, ne omalovažavamo ga, ali ipak, na-ziremo nešto u daljini.

Vjerujem da se Bog za sve pobrineu pravom trenutku i učini da se na istommjestu nađu osobe koje će na nama ne-

shvatljiv način povezati. Ovo ćebiti priča o tome kako se jednoobično nalaženje triju studen-tica pred ispit kako bi zajedno„učile“, može pretvoriti u pravoiskreno i iznenađujuće poznan-stvo. Da ne bude zabune, onesu ipak dosta dugo učile, a ovajnama zanimljiviji dio uslijedio jetijekom stanke za sladoled.

Sve je počelo kada se po-čelo razgovarati o dečkima. Jed-na od njih, nazovimo je Marija,ima dečka iz srednje škole. Pri-čala je kako se iznenadila kadase zaljubila u njega, jer su dugobili prijatelji. Druga, neka budeLea, ima malo zamršeniju priču.Kada je upoznala sadašnjegdečka odmah je vidjela da jedrukčiji od drugih. Ipak, on nijebio iz njenoga mjesta, samo biljeti dolazio. No, kao u mnogimfilmovima, jedno je ljeto bilopresudno. Tako su oni nekoliko

mjeseci bili u vezi, a da stvar bude nape-tija, ona je bila maturantica. Naravno daje sad i on igrao veliku ulogu u odabirumjesta njezina studiranja. I dok je govo-rila, na njoj se vidjelo koliko je sretna štosu sada opet u istom gradu i još se boljeupoznaju. Obje su mogle reći da su sret-ne u svojim vezama. Ipak, nije se na tomezavršilo.

Lea je spomenula kako sada većjako čeka da se uda. A na to je Marija za-čuđeno pitala:

– Što, vi razgovarate o braku?– Naravno! Brak je za nas svet.– Daj, stvarno?– Što, vi nikad o tome ne razgova-

rate? – čudilo je to Leu.– Samo iz zezancije, ali ne ozbiljno.

Ja nikad ne bih htjela dopustiti da on po-misli da bih ja s njim mogla biti zauvijek.

– Zar to nije neiskrena veza?– Zašto bi bila neiskrena? Pa, kako ti

možeš biti sigurna da ćete vas dvoje biticijeli život zajedno?

– Znam da me on nikad ne bi preva-rio, a ni ja njega. A sad, bolest ili smrt, tone možemo mi kontrolirati. Ipak, nasta-vila je Lea, vjerujem da ga je Bog meniposlao.

– Ali, ništa ne traje vječno.– Ljubav je vječna!Lea je to izgovorila tako uvjereno, s

posebnim sjajem u očima. Uslijedilo jeključno pitanje:

– Vjeruješ li ti, Marija, da Bog pos-toji?

Ona je pogledala i slegla ramenima.– Ne znam. Ne možemo biti sigurni.

Mene su odgojili da uvijek najviše vjeru-

6/2012 � Zvonik42

Mladi – naša tema

K svetoj ljepotiU vihoru želja duša leti sama,po pregrštu snova krilom svojim šara,odbjegla iz jave leti obalamanetaknute čežnje u naručje žara.

Penje se po zlatnoj niti k ljepoti,dozivlju je zvuci božanske čistote,i vjetrove snažne svojom pjesmom kroti,da okom dosegne sjaj Svete Ljepote.

Milijuni zvijezda, poput stiha neka,rasvjetljuju tavne horizonte njine,i sjajem je zove istina daleka,da poleti žurno njojzi u visine.

I duša mi leti ka sve jačem sjaju,gubi se u miru netaknutih sanja,i umire, sretna, u svetom beskraju,pognute glave, kao da se klanja.

Ivana Petković

UUzz ssllaaddoollee dd

jem sebi. Možda sam ja cijeli životbila okružena ljudima čija je ljubavbila upitna. Ni ja nisam uvijek bila si-gurna da će moji roditelji uvijek ostatizajedno. Ne znam, ali ne želim se za-varavati i tješiti se nečim u što nisamsigurna.

Razgovor se još dugo nastavio.Mariji je smetalo što ljudi koji „idu ucrkvu“ znaju biti „gadovi“. Naspramnjih, ona se osjećala boljom osobom inije vidjela razloga zašto bi netko do-pustio drugima, Crkvi, da određuješto smije a što ne smije činiti. Nikakose nije mogla pomiriti sa svećenicimakoji voze skupe automobile i nije jojbilo pravedno što ljudi misle da ćeotići na misu i misle da će ići u raj.

Lea se složila s time da ni krš-ćani nisu savršeni i da griješe, ali imai onih pravih koji žive svoju vjeru. Na-ravno, i oni su grješnici, ali se iskrenokaju. Željela ju je uvjeriti kako ljudidoista pronalaze smisao života u vjeri.Na to je Marija imala drukčiji pogled:

– Ljudi se boje. Nikada ne znaššto ti se može dogoditi. Zato ljudi vje-ruju. Da imaju novca, da nemaju ni-kakvih problema, nikoga ne bi bilo ucrkvi.

Tako je došlo do onog pitanjakoje je i kršćanima najteže shvatiti.Patnja. I one koji u njega vjeruju, Bogne oslobađa patnje potpuno. I oni su-djeluju u Njegovoj muci. Ako ju je Onmorao prihvatiti, i mi je trebamo pri-grliti. Da, to je ono najteže.

Na kraju, Lea je rekla:– Ja sam odlučila. Želim potpuno

ići Božjim putem. A znaš kada samstvarno bila sigurna da Bog uslišavamoje molitve? Kada sam upoznalasvog Davida! Prošli me je dečko pre-vario i bila sam strašno povrijeđena.Molila sam Boga da mi da jednog pra-vog, baš za mene. A David je u isto tovrijeme molio za jednu djevojku –mene. I vidiš kako nas je Bog spojio!

Lea je zastala, a druge dvije curesu je gledale s blagim divljenjem. Ma-rija joj je naposljetku rekla:

– Kako si mi slatka kada o tometako govoriš!

Lea se nasmijala i rekla:– Želim vam nešto reći! Ali to ni-

kome ne smijete govoriti.Podigla je lijevu ruku i pokazala

prsten! Ovo je bilo neočekivano!– Mi vidimo da smo potpuno

jedno za drugo. Već pola godine smozaručeni. A kad ćemo se vjenčati, tojoš ne znamo. Moramo završiti faks.Za ovo znaju samo naši roditelji i naj-bliži prijatelji. Mnogim prijateljicamani ne mogu reći jer bi me ismijale. Ali

meni ni nije važno. Ja sam potpunoispunjena i sretna!

Marija nije izdržala da ne kaže:– Možda ću ipak morati reći

svom dečku. Kako je to lijepo!Ipak je ostala oduševljena time.

Kako je samo Lea vjerovala, bila punanekog sjaja dok je govorila. Nije tobila neka slijepa zaljubljenost, ona jeu svemu vidjela Božji plan.

Na kraju, nije te večeri bilo „ve-likog obraćenja“. Svatko je ostao prisvojim stavovima, ali sigurno je da jeMarija konačno upoznala kršćankukoja ne ide samo na misu i misli da jetako zaslužila raj. Upoznala je osobukoja u sebi nosi nadu, tako snažnu dase ne boji vjerovati jednoj osobi i snjom graditi budućnost. Možda je tanada, to veliko neshvatljivo povjere-nje ipak „zagolica“. Možda se jed-nom, opet zapita koji je njen smisao.Možda onda, u trenutku milosti,shvati: Netko brine o meni i slažekockice koje pokrivaju moju stazu.

Na početku priče bile su tri dje-vojke. Ako se pitate gdje je treća, onaje ta koju su ova pitanja također po-taknula na razmišljanje: Gdje je izvornašeg tako neshvatljivog povjerenja?U milosti Božjoj. A ona je tako vidljivai stvarna upravo u ljudima koje su-srećemo i u njima otkrivamo velikobogatstvo, pravi raj na zemlji.

Ana Ivković

Izblidita ljubavOduvik sam znala da nigdi u

magle postojiš,a tako blizu srca, daleko od očiju u tuđine stojiš.Nate sam često mislila,makar na tren tvoje očividit sam željila.Poželjila sam opet tvoj meris ositit,bila sam zaljubita i ništa nisamtila vidit.I lik sam ti zaboravila.Ute više nisam zaljubita,a kiša suza je prisušila.Nema više uspomena na oči tvoje sjajne,nema više uspomena na male slatke tajne,nema više uspomena nate.Slika je izblidila,a tvoja ljubav je mojuna polak puta ostavila.Moje srce ti više ne pripadai više nisam u tebe zaljubita,više ne mislim nate,više ne brojim sate,samo ti čekam i slutimda ćeš se iz tuđine vratit.

Maja Andrašić

Zvonik � 6/2012 43

Mladi – naša tema

zkvh

.org.r

s

Životu je cijena previsoka?Dragi čitatelji! U svijetu u kojem je toliko ne-

plodnih parova, koji toliko žele djecu, čovjek bi po-mislio – pa neće se više ubijati djeca abortusom!Ipak, podaci UN-a kažu da je u prvih 5 mjeseci ovegodine u svijetu bilo 20 milijuna pobačaja ili125.000 dnevno. Ljudi su spremni na sve, samo daostvare svoje snove. Ako nam dijete ne treba sad – ima načina! Ako ne mogu prirodno u brakuzačeti – ima načina! Bog je rekao NE!, ali oni su ga „prešli“... Jesu li zbilja? Hoće li biti sretni?Hoće li do kraja svi ti roditelji postati i ostati – roditelji? Znamo da je Bog svakako jedini Gospo-dar plodnosti, ali i života uopće. Netko će reći – lako je vama, vi ih imate šestero. Možda će pr-stom na usni poklopiti misao: „I previše!“ Ipak, ne krijemo da NISU SVI NAŠI SNOVI OSTVA-

RENI I NEMAMO SAVRŠENU OBITELJ. Čak ni samo u vezi djece – mi smo često svjedočili prije više od decenije da želimočetvero – 2 dečka i 2 curice, ostale, kako Bog da! ;) - ali, naša kći je sama... Nisu nam ostvarene želje, i slava i hvala Bogu natomu! Poštujući Božje i zakone Crkve, pomišljali smo, pa, imamo pravo tražiti. Ipak, ono što je Bog želio, izabrao i dao, neiz-mjerno je dragocjeno, bolje nego što smo i mogli zamisliti! Naša obitelj je nama lijepa – ne zbog naših želja, nikako zbognaših zasluga, već zbog toga što je Isus među nama. Primili smo ga šest puta. Ne odbijmo ni jedno dijete i ne tražimo ni jedno– ako Bog to ne želi... Jer, životu je cijena previsoka – za svaki je Srce Isusovo krvarilo. To srce ima rješenje za sve – za našegrijehe, za naše želje, za sve naše neuspjehe i krize. Ljubimo to Srce! (lvh)

7 najvećih pogrešaka u odgoju djece5. pogreška: Svom djetetu

ste najbolji prijateljKada roditelji i djeca imaju vrlo slabe međusobne gra-

nice, rezultat je kaos, a kada postoji vrlo kruta granica izmeđunjih, rezultat je udaljavanje i izolacija. Ukoliko je granica iz-među roditelja i djece jasna i fleksibilna, sustav puno boljefunkcionira.

Primjeri prijateljskog ponašanja djece i roditelja danasnisu rijetki. Nekom je lakše imati poseban odnos sa sinom ilikćeri nego poseban odnos s odraslim partnerom, jer su djecaranjiva i prirodno sklona da nas vole zato što su toliko ovisnao nama. Nekima se jako sviđa biti „dio škvadre“ – sami se sebičinimo mlađi, zanimljiviji, življi. Nekad je ljubav prema dje-vojčici tako idilična da želimo živjeti u bajci, a nekad je „sve

lako kad si mlad i svaka rana manje boli“, pa želimo u svijetmladih. Bilo da je u pitanju prvi slučaj („tatina princeza“) ilidrugi („cool mama“), nije dobro ni za djecu ni za roditelje.Možemo to živjeti dok čitamo „princezici“, čak i skupa smamom – bajke, ili na nekom obiteljskom slavlju skupa „rockand roll“-ati, naše „dijete“ ima svoju mladost. Mi se svoje mo-žemo i trebamo podsjećati s dragim/dragom, kako bi i „bitistar“ skupa – bilo lakše...

Postoje stvari koje roditelji trebaju raditi međusobno ilis drugim odraslim osobama, a ne s djecom. Isto tako, djeca netrebaju znati previše detalja iz roditeljskih odnosa, jer je tadameđugeneracijska granica narušena. Djeca i roditelji nisujedno biće, oni su ljudi za sebe. Djecu ni približno ne trebajuzanimati intimni problemi roditelja. Kad im to bude važno,ako ste bili otvoreni i sigurni, oni će pitati, pa ćete s mjeromupućivati ih u sve. Djeca nauče ono što vide, a ne ono što imse govori. Neka to bude – prava Ljubav. (vh)

10 zapovjedi supružnika6. Dodirujte se često! – „Pozdravite jedan drugoga sve-

tim cjelovom!“ (2 Kor 13,12). Istraživanja pokazuju kako ženadnevno treba 8 do 12 nježnih dodira za svoje duhovno zdrav-lje. Slično je i s muškarcima. Nježni dodiri – zagrljaj, držanjeza ruke, poljubac kad dođete kući i slično, dio je bračne lju-bavi, intimnog odnosa i razumijevanja, pa onda i opće sreće.

7. Rabite Božji dar komunikacije! –„Tako je i jezik malen ud, ali se može po-nositi velikim stvarima. Pazite, kakve limale vatre, a koliku šumu zapali!“ (Jak3,5). Osjećaje je često teško opisati, a jošteže izraziti. Ponekad se ljudi boje razgo-varati o svojim osjećajima, boje se poka-zati ih, izraziti, izreći. Prevladajte to, raz-govarajte s partnerom o svim svojim osje-ćajima, i lijepim i ružnim, jer bolja komu-nikacija znači i bolji intimni život, bolji iispunjeniji odnos!

8. Njegujte jedno drugo kao najljepši ružin grm! – „Takosu i muževi dužni ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Tko svojuženu ljubi, ljubi samog sebe!“ (Ef 5,28). Ruže trebaju četiristvari kako bi rasle i mirisno cvjetale: sunce, vodu, zemlju i

zrak. Sunce je sigurnost. Voda je temelj komunikacije. Zem-lja je zajedništvo. Zrak fizički dodir. Činite te četiri stvari i vašće brak biti poput najljepšeg ružina grma.

9. Otkrijte izgubljeno blago u teškim vremenima! – „Smat-rajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u raznekušnje!“ (Jak 1,2). Dijeliti krizne trenutke i biti zajedno u teš-kim vremenima neizmjerno je blago, kojega moramo bitisvjesni i cijeniti ga, spoznati u tome svoju snagu i temelj za

ljepšu budućnost. Ne krivite jedno drugokad vas bude isku-šavala nesreća, uzmiteto kao od Boga danu mogućnost daojačate svoju ljubav i shvatite kolika jesnaga u njoj. A iz toga zajedništva uvijekće izniknuti nova sreća i prosperitet.

10. Sjetite se početka ljubavi! – „Pre-ma tome, sjeti se odakle si pao, obrati sei opet počni činiti prva djela!“ (Otkr 2,5).Znate kako izgledaju pogledi dvoje kojisu se tek zaljubili? Taj sjaj nikad ne smije

nestati iz vašeg oka, kao ni način pona-šanja, prepun onih sit-nica, malih pažnji, uzbuđujućih nago-vještaja i otkrića. Ne vje-rujte u ono „više nema povratka“, to je uvijek moguće. Vratitese u prošlost kako biste osvježili sadašnjost!

Piše: prof. dr. sc. Irma Kovčo Vukadin (www.mka.hr)

6/2012 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

male mudrostiČitati lagano...

Razmislite o umu i tijelu vašeg djeteta koji mogu bitiizloženi sljedećim pojavama i situacijama:

... Mnoštvu različitih kompozicija i simfonija pticapjevačica (neki proračuni govore da jedna poljska ševapjeva pjesmu ekvivalentnu 40 Mozartovih simfonija,svaku na različiti način, i to svakoga dana).

... Nježnim, nemirnim, prijevečernjim povjetarcima.

... Nebrojenim strukturama tla, uključujući puko-tine, kaljuge, biljke, travu, stijene, pijesak kao i još mno-gim drugim gozbama kojima se hrane naša stopala.

... Mirisima cvijeća u cvatu, divnim aromama kojelebde u zraku i koje uvijek nanovo svojom božanstve-nošću bude svu divotu čula mirisa.

...Vječno promjenljivim varijacijama svjetlosti kojestvaraju stalno nove oblike i perspektive; svjetlosti kojasvake sekunde mijenja svijet sjenki koji sama stvara.

... Milijunima i milijunima tečnih dijamanata koji setvore i mijenjaju u brzaku, odsjajima svjetlosti na njima ihuku vode koji romori u ušima vašeg djeteta nekim po-sebnim, samo bebama i djeci znanim jezikom.

... Nježnom odsjaju okoline i neba koji okružuje dje-tetovo lice zagledano u vodeno ogledalo nekog jezercaili ribnjaka.

...Vježbama vrijednim crnog pojasa u borilačkimvještinama koje izvode razigrane ražuhe izazivajući okoda prati kako naglo mijenjaju mjesto, kako igraju, kakose spajaju i razdvajaju da bi slijedile, ne duže od 3 se-kunde, jednu od njih.

... Prizoru koji oduzima dah, pogledu na šareni svi-jet insekata koji u svoj njegovoj ljepoti najdostojanstve-nije predstavlja leptir.

... Mirisu prirode po vrelom danu, posebno mirisutek pokošene trave.

... Promjenjivim oblacima, njihovoj plovidbi nebom,njihovoj žurbi po vjetrovitom danu, njihovom talasanju ti-jekom kojeg mijenjaju svoje oblike stvarajući pravo, ve-liko, stalno promjenjivo kazalište, u kojem ima mjesta zanajrazličitija prozračna stvorenja, životinje i krajolikekojih, ni približno sličnih, nema na zemlji.

... Pravoj zračnoj predstavi ispod krošnje drveta dokse lišće leluja.

... Letu ptica, njihovom polijetanju i slijetanju, luč-nom stremljenju i smirenom jedrenju, kao i svakom dru-gom umijeću ovih pravih letećih akrobata.

... Ogromnom, divljenja vrijednom, noćnom nebu,na kojem Univerzum ispisuje svoju zvjezdanu povijestkoja se slijeva u širom otvorene djetinje oči, brzinom odnevjerojatnih 186.000 milja u sekundi; dok Mjesec visi,tu, blizu, izazivajući znanstvena i romantična pitanja.

I SADA POMISLITE, UMJESTO SVEGA OVOGA,VAŠE DIJETE MOGLO BI PROVESTI DAN GLEDA-JUĆI TV. („Mali genijalac“ Toni Buzan)

za život

„Voljela bih da mi je netko rekao...“Milijuni žena je imalo abortus. Neke tvrde da ne žale zbog

toga, međutim mnoge od njih, nakon nekoliko godina, onda kadaplanirano ostanu u drugom stanju, suoče se s iznenađujućim sa-znanjem. One tada žale što nisu vidjele ultrazvuk, ili što im netkonije rekao o nevjerojatnim sposobnostima njihove nerođenebebe – prije nego su se odlučile na abortus.

Dan 1. – U trenu kad se jajna stanica oplodi spermatozoi-dom, ona sadrži kompleksan genetski materijal koji određujespol djeteta, boju kose i očiju, visinu...

Dan 21. – Y počinje kucatiTjedan 4. – Razvijaju se mozak, leđna moždina i živčani sustav.Tjedan 5. – Vide se ruke s dlanovima i prstima, noge sa sto-

palima i nožnim prstima i oči.Tjedan 8. – Detektiraju se moždani valovi.Tjedan 9. – Unutarnji organi rade, tijelo je skoro formirano

– nakon 9. tjedna su uglavnom promjene u veličini, a ne u iz-gledu.

Tjedan 13. – Beba se pomiče i može stisnuti šaku i osjetiti bol.Mjesec 4. – Duljina bebe je od 20-25 cm, a težina oko 225 g.Mjesec 5. – Beba poskoči kad čuje glasan zvuk.„U Salvadoru je 25. ožujak proglašen Danom nerođenog dje-

teta počevši od 1993. godine. Inicijativa se s vremenom proširilau više država Sjeverne i Južne Amerike.“

Kada je ljevičarski urugvajski predsjednik Tabaré Vázquezdošao na vlast 2005. g., očekivalo se da će se legalizirati pobačaj,što je urugvajski parlament najavio, no Vázquez je zaprijetio stav-ljanjem veta uz komentar: „Ne želimo započeti mandat masa-krom!“ (Izvor: Wikipedija)

protiv života

Moguće posljedice?Fizičke posljedice abortusa: – krvarenja, – infekcije, koje

dovode do sterilnosti, – perforacije maternice ili drugih organa;– utjecaj na kasnije trudnoće (rizik od spontanih pobačaja), – nas-tavak trudnoće („neuspio“ abortus), – rak dojke (abortus naru-šava prirodni proces razvoja dojki naglo zaustavljajući rast sta-nica, što dojci ostavlja suvišne stanicekoje mogu postati kancerogene) i –smrt.

Emocionalne i mentalne poslje-dice (POST-ABORTIVNI STRES): du-boka tuga, dugotrajno žaljenje, gnjev,seksualne disfunkcije, mučna sjećanja,osjećaj krivice, potiskivana sjećanja,halucinacije, reakcije na obljetnicuabortusa, misli o samoubojstvu, zlou-poraba alkohola i droga, ozbiljni pro-blemi u međuljudskim odnosima.

Duhovne posljedice: otuđenje uodnosu prema Bogu i drugima, po-treba za oproštenjem od Boga i oddrugih, zbunjenost i poricanje vezanoza ulogu koju Bog povjerava (njegovatii štititi život) i prekid Božjeg najboljegplana za Vaš život.

Zvonik � 6/2012 45

Obitelj / Za život

zkvh

.org.r

s

Župnik Vizentaner je rođen u Sonti 20. rujna 1930. go-dine u obrtničkoj obitelji. Teologiju je studirao u Zagrebu od1949. do 1955. godine, kad je na Petrovo zaređen za sveće-nika. Poslije smrti bačkog župnika dr. Stjepana Tumbasa, Vi-zentaner je kratko vrijeme upravljao župom u Baču. Kapela-nom u Sonti postao je1955. godine, gdje je ostao do 1956.Zatim je bio župni vikar u subotičkoj župi svetoga Roka krajžupnika Ivana Kujundžića. Od 1959. do 1969. godine je bioupravitelj župe svetoga Jurja u Vajskoj i svetoga Ilije u Bođa-nima. U to je vrijeme stalno bio okružen sjemeništarcima ibogoslovima. Od 1969. do 1985. godine je bio župnik u Bač-kom Monoštoru. Od 1985. do svoje smrti bio je župnik sre-dišnje somborske župe. Osim pastoralnog rada župnik Vizen-taner je obnavljao župnu crkvu, ali se zalagao i za kapele nasalašima. U dva maha je obavljao dužnost biskupskog savjet-nika. Bio je dekan somborskog dekanata. Od 2. prosinca1989. godine je obnašao dužnost podunavskog arhiprezbitera.Bio je član više biskupijskih vijeća.

Na prvi petak, 1. lipnja1990. godine, župnik je izne-nada umro od kljenuti srca, a5. lipnja je za njega biskupmons. Ivan dr. Pénzes predmnoštvom naroda služio svetumisu zadušnicu okružen broj-nim svećenicima. Homiliju jedržao Blaško Dekanj, župniknovosadske župe Imena Mari-jina. Župnik Vizentaner je po-tom sahranjen u svećeničkugrobnicu u kripti crkve sve-toga Križa u Somboru. (O smrti župnika Vizentanera je ob-javljena vijest u službenoj okružnici Subotičke biskupije „Li-tterae circulares“ i na 24. stranici Bačkog klasja od 15. lipnja1990. godine u članku „Umro preč. Ivan Vizentaner“ iz peraAndrije Anišića.)

Josip Pekanović je rođen u Somboru 10. ožujka 1950. go-dine. Nakon osnovne škole u rodnom gradu, gimnaziju je za-vršio u subotičkom Paulinumu. Jednu godinu je studirao uÐakovu, a od 1971. do 1977. u Rimu. Za svećenika je zaređenna Petrovo 1977. godine. Poslije ređenja nastavio je studij uRimu. Za kratko je vrijeme 1978. godine bio privremeni upra-vitelj župe na Bikovu kraj Subotice. Od 1979. godine je članKatehetskog vijeća Subotičke biskupije. Od 1979. do 1984.godine je bio župni vikar u Bajmoku. Od1984. do 1986. je boravio na studiju u Rimu.Po povratku iz Rima je imenovan upravite-ljem somborske župe svetoga Križa, gdje jeslužbovao od 1986. do 1990. godine. Neko-liko mjeseci je 1990. godine upravljao som-borskom župom svetoga Nikole Tavelića ižupom u Gakovu.

Nakon smrti župnika Ivana Vizenta-nera, Josip Pekanović je 3. srpnja 1990. go-dine imenovan upraviteljem središnje som-borske župe Presvetog Trojstva. Osim župe,na brigu je dobio i pripadajuće filijale. Som-borskim župnikom je imenovan 1995. go-dine. Od 21. rujna 1990. godine župnik Pe-kanović obnaša i dužnost somborskog dekana. Od 1995. go-dine je ispitivač za katehetiku na Biskupskom ordinarijatu uSuboticu. Od 1998. godine je bio i član Katehetskog vijeća bis-kupske konferencije Jugoslavije. Godinu je dana upravljaožupom Bački Monoštor. Od 2012. godine Josip Pekanović jepročelnik Biskupskog katehetskog ureda, te sada zajedno sasvojim suradnicima vodi brigu za sve katehete u biskupiji.Stara somborska crkva je biser katoličkog baroka u Suboti-čkoj biskupiji a tako i nekadašnji franjevački samostan. Sveto iziskuje najveće zalaganje.

Župljani su mu kao i sugrađani zahvalni što je obnovio ioživio kapelu svetoga Ivana Nepomukog. Crkva je 2006. go-dine dobila novi krov. I župni dom je pokriven novim crije-pom. Na krovu je valjalo zamijeniti sve barokne dimnjake.Župni dom je dobio i nove prozore. Uređuje se lijepa baroknafasada kuće.

Župnik Pekanović je i profesor katehetike na Teološko-Katehetskom Institutu Subotičke biskupije. Za svoje studente

je pripravio priručnik, a na predavanja pu-tuje u Suboticu i u Novi Sad. Kao profesorsvake godine organizira uspješne seminareu prostorijama župnoga doma za studenteInstituta. Predavači su stručnjaci za ketehe-tiku iz Njemačke, Švicarske i Italije. Sve tomože zahvaljujući poznavanju stranih jezika.

Kateheza mu je posebno na srcu, pa po-država inicijative svojih kateheta. Iz kreativ-nih dječjih izložbi na različite teme iz Isu-sova života iznikle su prezentacije domaćih,somborskih umjetnika. A iz njih je nastalasada već tradicionalna slikarska kolonija, sciljem da se umjetnici iz naših krajeva, iz Hr-vatske i Mađarske, susretnu u prostoru

crkve i samostana, te tu nađu nove inspiracije i za duhovneljepote. Za studente zna pronaći sredstva da im olakša studij.Župnik Pekanović je po naravi suzdržan i promišljen, ali nje-guje zajedništvo i prijateljstvo ne samo sa župljanima svoježupe, već iskreno druguje s katoličkim i pravoslavnim sveće-nicima, kao i s poglavarima drugih vjerskih zajednica u graduSomboru.

(Prema šematizmima Subotičke biskupije i na osnovu bilježaka Rozmari Mik)

6/2012 � Zvonik46

Povijesni kutak

Josip Pekanović (1990. ) – 11. župnik svjetovni svećenik

Župnik Ivan Vizentaner (1985. – 1990.) 10. župnik svjetovni svećenik

Piše: Stjepan Beretić

Ne čudi me da u Subotici postojerazličite sekte i kojekakvi pokreti. No,čudi ako tamo sudjeluju oni koji sesmatraju kršćanima, katolicima. To oz-biljno ukazuje na nedostatak vjerskogznanja i očitu zabludu. Stoga ću Vamrado pojasniti, koliko uspijem u ovomalo prostora, kako bi i drugim čitate-ljima koristilo upoznavanje s ovim kon-troverznim pokretom.

Otmica osoba, nedopušteno bav-ljenje medicinom i njezina primjena,droge, pranje mozga, porezne makina-cije: to je, ukratko, „sadržaj“ kojega uo-bičajeno, već duže vrijeme, možete pro-čitati o novoj „religiji“ o kojoj pitate, sci-jentologiji, ukoliko koliko-toliko pratiteinozemna obavijesna sredstva i ras-prave u kojima se scijentologe optužujeda svoje članove dovode čak do samou-bojstva, da im zabranjuju odlazak liječ-niku, da rastaču obitelji, da ih uništa-vaju novčano. „Ma, ni u snu“, odgovoritće vam, ukoliko im kažete što ste čuli,ili pročitali, pa čak i kada je riječ o sud-skim procesima, koji su pokrenuti pro-tiv njih.

Scijentologija je skup vjerovanja iučenja, uglavnom kombinacija idejabudizma, hinduizma, znanstvene fantas-tike i psihologije, izvorno uspostavljenakao sekularna filozofija 1952. godine uKaliforniji, a čiji je tvorac bio pisac znan-stvene fantastike Ron Hubbard. Ne-dugo poslije, 1953. godine preusmje-rena je kao „primijenjena religijska filo-zofija“. Hubbardove knjige smatraju se„Pismima“ (poput Svetoga pisma), ajedan od njihovih simbola je tzv. „sci-jentološki križ“, koji nema baš nikakveveze s kršćanstvom (ima osam krakova

koji prikazuju osam dinamika (?!). Sci-jentologija je u svijetu postala poznata(možda i privlačna) po poznatim glum-cima koji su joj se pridružili (primjericeTom Cruis i John Travolta).

Kako bi došla do vrhunca svojihmogućnosti, osoba mora proći krozsedam stadija („mostova“). Kada sedopre do posljednje stube, „clear“ (ras-vijetljen), onda je potrebno prijeći nausavršavanja (sve dok se ne postane„operating thetan“), što bi čovjeku tre-balo omogućiti transcendiranje, daklenadilaženje fizičkoga univerzuma. Da bise dovršili tečajevi, potreban vam je – niviše ni manje – nego cijeli život i – po-prilične svote novca.

Doktrina koja govori da želi „oslo-boditi“ čovjeka može stvoriti beskrajneovisnosti, što nije rijedak slučaj. Sa svevišom cijenom. Osim toga, svi uhvaćeniu mrežu prolaze prvim besplatnim psi-hološkim testom. Rijetko, nakon testa,ispitivač kaže: vratite se kući, ne trebatepomoć. Bilo je to ujedno jedini put da sučuli riječ „besplatan“, jer sve ostalodalje – plaćaju. Svaku riječ, pa i njezinoznačenje. Moraju se kupiti sve „Ronoveknjige“ za učenje, a tu je i nezaobilazni„e-meter“, mali elektrometar koji bi tre-bao „mjeriti misao“ i košta barem ko-

liko luksuzni automobil. Cijene za svakidalji stadij rastu, a o „scijentologiji“ (au-tentičnoj gnozi začinjenoj rijetko viđe-nom „mitologijom“) još se ništa niti nesazna. Da bi došli do „sreće, do besmrt-nosti“, kandidati trebaju shvatiti: onenemaju cijene.

Pa gdje je tu mjesto Bogu? Scijen-tolozi više vole govoriti o „apsolutnom“,ili o „osmoj dinamici“. Zato često i mo-raju braniti svoju doktrinu od optužabada uopće nije riječ o religiji, što im, od

vremena do vremena, i uspijeva. Riječje o dobro osmišljenoj strategiji, kao štoje strategija scijentologije pozivanje navjersku slobodu i na nediskriminaciju.Vrijedi to i za tzv. „dvostruku pripad-nost“ – tj. da možete biti i katolik i sci-jentolog.

Svi koji su, prema jednom talijan-skom istraživanju kojega je proveo mje-sečnik „Jesus“ to probali – bili su po-slani na satove „preodgoja“, tj. na„osvježavanje doktrine“. Njihov cilj je ši-

renje po cijelome svijetu, i nije riječ ovjeri niti vjerskoj instituciji nego ko-mercijalnoj firmi koja radi po naputkusamoga Rona Hubbarda: „Zarađujtenovac, zarađujte još više novaca, učiniteda drugi proizvode tako da zarađujunovac“, a iz svega rečenoga je jasno danikako nije riječ o religiji ili „crkvi“, većjednostavno o „pokrivanju“ tim imenomkako bi se slijedilo vlastite ekonomskeciljeve. Nije vjera, nego prijevara!

Zvonik � 6/2012 47

Vjernici pitaju

Cilj scijentologije je širenje po cijelome svijetu, i nijeriječ o vjeri niti vjerskoj instituciji nego komercijalnojfirmi koja radi po naputku samoga Rona Hubbarda:„Zarađujte novac, zarađujte još više novaca, učinite dadrugi proizvode tako da zarađuju novac“, a iz svega rečenoga je jasno da nikako nije riječ o religiji ili„crkvi“, već jednostavno o „pokrivanju“ tim imenomkako bi se slijedilo vlastite ekonomske ciljeve. Nije vjera, nego prijevara!

Mračna strana Scijentološke crkveOdgovara: Dragan Muharem, svećenik

Ovih se dana u centru grada Su-botice pojavio štand u veoma uočlji-vom šatoru, na kojem su se predstavilitzv. Scijentološki misionari dobrevolje. Nude rješenja za različite život-ne probleme, od ovisnosti do pobolj-šanja komunikacije, itd. Donekle samupoznata s ovim pokretom i negativ-nim stavom Katoličke crkve spramnjih. Ali ono što me je najviše začudilojest sudjelovanje nekih osoba prilikomorganizacije ovog skupa a koje su ka-tolici, štoviše visoko pozicionirane uBiskupiji. Molim Vas da pojasnite očemu se zapravo radi.

K. P., Subotica

zkvh

.org.r

s

U razgovoru s ljudima iz naše oko-lice, od kojih neki nisu kršćani, neki supripadnici drugih konfesija ili su pakagnostici ili ateisti, uvjerena sam, čestomožemo čuti kako se današnji kršćaniskoro uopće ne razlikuju od svih drugihljudi koji sebe ne smatraju kršćanima ivjernicima, čak ni na praktičnoj razini.Zagrebemo li malo ispod površine, ana-lizirajući život i postupke suvremenihkršćana, pa čak i onih koji redovitosvake nedjelje i blagdanima odlaze nasvetu misu, dolazimo gotovo do identič-noga zaključka, da mnogi od njih/nasžive dvostrukim životom, jednim otvo-renim prema svijetu u kojem pokuša-vamo o sebi pred drugima stvoriti savr-šenu sliku kako bi nas hvalili, i onim zat-vorenim prema svijetu, kada nas nitkone vidi i ne čuje (kao da je Bogu mo-guće nešto skriti!) i kada konačno mo-žemo biti ono što uistinu jesmo, a točesto i nije za našu samohvalu. To je za-pravo realni život „kada padnu maske“ iosnovna razlika između licemjernih(nadmenih) kršćana koji sebe uvijekvide boljima od drugih, i realnih (iskre-nih) kršćana koji se ne srame priznativlastitu slabost.

Ima li doista istine u tvrdnjamasvih onih koji izvana promatraju pos-tupke onih/nas koji sebe nazivamo krš-ćanima što istinski žive svoju vjeru? Ži-vimo li doista tako da ljudi oko nas, pačak i oni koji su ateisti, za nas mogu reći„on/ona doista živi tako da ga trebamnasljedovati“? S druge strane, mnoštvoje onih koji Boga nažalost nisu upoznali,no, žive po vlastitoj savjesti, i promatrali ih netko sa strane lako bi se mogao za-nijeti i pomisliti da je riječ o kršćanima,a nije.

Krenimo, dakle, redom. Kršćanikoji sebe smatraju „višom klasom“ odonih drugih „drugorazrednih kršćana“koji ne žive savršenim životom kojimžive ovi prvi (barem oni sebe vide tak-vima), često su spremni na moralizira-nje, upiranje prstiju u tuđe postupke, dr-žeći prodike kako nešto jest dobro, anešto drugo nije dobro činiti, izazivajućiu drugima često rezigniranost (prisil-nim izazivanjem osjećaja krivnje jer nisuučinili nešto na način kako to kažu „pra-vi kršćani“), čak i ljutnju, jer po tomispada da je danas malo istinskih krš-ćana. Mnogi danas Katoličkoj crkvi spo-čitavaju zatvorenost i konzervativnost,osobito na području spolnosti, te se činida je u javnosti (a i među samim vjerni-

cima) kamen spoticanja upravo šesta ideveta Božja zapovijed, a ne svih osta-lih osam, od kojih je svakako najvažnijaona prva „Ja sam Jahve, Bog tvoj, nemajdrugih bogova osim mene“. Ako je, dak-le, Bog na prvom mjestu (ne samo nagovornoj razini, nego i na iskustvenoj ispoznajnoj), onda teško da, unatoč us-ponima i padovima koji su u životu sva-koga vjernika normalni a ponekad čak ipotrebni da bismo se osvijestili i vratilina ispravni put, ostala područja životamogu biti u nesuglasju s ispravnimshvaćanjem i življenjem kršćanstva. Ne-kolicina svećenika potvrdila da je da seu svojoj svećeničkoj i ispovjedničkojpraksi često susreću s površnošću i iz-javama „nisam griješio ništa posebno“(samo oni znaju što znači to „ništa po-sebno!“). Neki pak na vrh ljestvice gri-jeha u ispovijedi stavljaju područje spol-nosti, zaboravljajući da je daleko iznadna toj ljestvici naš odnos prema Bogu iprema bližnjima. Prva, dakle, Božja za-povijed trebala bi nam biti mjerilo kakoi na koji način živimo vlastitu vjeru.Upravo u toj sferi mnogi takozvani „pra-vi“ (a često puta na izvjesni način lice-mjerni) kršćani pokažu koliko su nji-hove prodike neutemeljene. Ima li npr.smisla izazivati u drugom osjećaj kriv-nje jer je pogledao za nekoga seriju ilifilm neprihvatljivoga sadržaja (u kojimaima preljuba, prevara, nasilja i sl.), a nijebaš to vrijeme posvetio molitvi, a smat-rati da je provođenje sati i sati na Face-booku, Twitteru (pa makar i iz razlogasuvremene evangelizacije) ili telefon-skim razgovorima opravdano? Moglibismo to prikazati na sljedećem primje-ru: realni kršćanin priznat će sebi is-kreno da je pogledao seriju „nećudo-rednog“ sadržaja, ali i da je toga danaproveo samo 5 minuta, pola ili sat vre-mena u molitvi ili je učinio dobro djelo,ali to pak nije javno obznanio (a u suro-voj stvarnosti „ono što nije objavljeno,nije se ni dogodilo“). Licemjerni kršća-nin će, gledajući samo na izvanjsku ma-nifestaciju kršćanskoga djelovanja, pro-zvati realnog kršćanina što je učinionešto što je „nemoralno“ (pogledao jeneprihvatljivu seriju), ali neće osuditisebe jer danima i mjesecima sate i sateprovodi na Facebooku ili drugim druš-tvenim mrežama (na kojima se itekakomože vidjeti „nećudorednih“ sadržaja istavova) ili pak u nekim drugim rad-njama, zanemarujući možda na taj načinneke druge važnije obveze (prema sebi,

obitelji, poslu i dr.). Drugo područje na kojemu kršćani

često padaju na ispitu jest područje čo-vjekove seksualnosti i spolnosti koje jeoduvijek bilo tema različitih rasprava,ponekad čak i tabua, i razvidno je da jeto područje na površinu izvlačilo razli-čita mjerila kada je u pitanju vlastiti iživot drugih ljudi. Najviše iznenađujezapravo interesiranje kojim ljudi pristu-paju tom području kada su drugi ljudi upitanju. Nerijetko, veliki moralisti na-laze razloga za osudu nečijih postupaka,dok vlastite skrivaju. I ne jednom, do-godilo se da su upravo ljudi koji su bilikadri komentirati javno i glasno (ne)čed-nost drugih, zapravo i sami bili frustri-rani na tom području života te je preba-civanje loptice na drugu stranu bilolakše nego priznati vlastitu slabost.

Licemjerni kršćani gledaju samoizvana, ono što je oku vidljivo! Iako jeovdje riječ samo o pojedinačnim pri-mjerima licemjerstva, primijenimo li ihna sva druga područja našega života,dolazimo do istoga zaključka: u dono-šenju vlastitih sudova nikada, ali baš ni-kada, ne smijemo osuditi čovjeka, negogrijeh, a čak i kada to činimo ne bismosmjeli prosuđivati i donositi zaključkesamo na temelju izvanjskoga, nego gle-dajući čovjeka i dane okolnosti u cjelini.Čak i svećenik po čijim rukama u ispo-vijedi zadobivamo oproštenje grijeha,prije podjele oproštenja sagledava čo-vjeka i njegov grijeh u cjelini, uzimajućiu obzir sve okolnosti zbog kojih je istipočinjen. Ako bi se u tom smislu ravnaosamo prema kvalifikaciji grijeha kaolakog ili smrtnog (a dobro znamo kojisu), mnogi od nas nikada ne bi zadobilioproštenje svojih grijeha.

Problem suvremenih kršćana kojirealno promišljaju zbilju u kojoj živimo,uzimajući u obzir sve izvanjske čimbe-nike na koje često ne možemo utjecati,jest ukalupljenost u određene okvire izkojih nažalost ne možemo ispravno vi-djeti stvarnost u kojoj živimo, padajućiu zamku osude svih onih koji ne živeunutar istih. Oslobodio nas Bog od na-pasti da sebe smatramo izvrsnijim krš-ćanima od drugih, slijepima za vlastitasvakodnevna licemjerstva, potrebe dabudemo glasni u svijetu jer samo svojestavove smatramo boljim od svih dru-gih i naše postupke ispravnijim od pos-tupaka drugih ljudi, te na taj način pos-tanemo drugima teret i iskrivljena slikapravoga Boga.

6/2012 � Zvonik48

Kršćanski stav

Licemjerni kršćaniPiše: Željka Zelić

Vjernici katoličke vjere nakon blagdana Duhova, trećipetak, slave blagdan Srca Isusova. To je blagdan neizmjerneIsusove ljubavi prema ljudima. U Sonti je to zavjetni dan. Uprvoj polovici devetnaestog stoljeća na taj dan Sontu je čestozahvaćalo veliko nevrijeme. Jake grmljavine, provale oblaka,velike oluje, preobilne kiše s neizostavnim gradonosnim pa-davinama. U trenu su nestajali poljoprivredni usjevi koji suionako davali mali prinos jer je poljoprivreda bila slabo razvi-jena. Nestajale su kuće pa i cijele ulice u plamenu koji su za-palile munje. Stari Sonćani su s koljena na koljeno prenosilipredaju o izgorjeloj prvoj sonćanskoj katoličkoj crkvi, koja jebila od drveta, baš na taj dan. Poslije takvih nepogoda siroti-nja je bivala brojnija a ovim prostorima harala je i kolera i ži-votinjska kuga. U ta vremena narod je bio vrlo pobožan i bo-gobojazan. Uzdao se samo u Boga. Nakon mnogih godinastradavanja, Sonćani su se zavjetovali Srcu Isusovom da ćena taj dan postiti, slušati Božju riječ, biti ponizni i izgraditi ka-pelu. Kapela je izgrađena 1842. godine u sonćanskom grobljuna dijelu koji se zove Kalvarija, od dobrovoljnih priloga mješ-tana, katolika Sonte. Uz nju je kasnije, početkom devetnaes-tog stoljeća, podignut zvonik sa zvonima koji je srušen (iz ne-poznatih razloga) kolovoza 2006. godine. Jedan od radnikami reče ovih dana da je zvonik tada punio 98 godina. Uz ka-pelu Srca Isusova bilo je izgrađeno četrnaest postaja Križ-noga puta, simbola muke, trpljenja i smrti Božjega sina. Pos-taje također više ne postoje. Srušene su 1989., jer se pristu-pilo izgradnji mrtvačnice (1990.) ispred kapele, iz nepoznatihrazloga jer su postojale i druge lokacije, uz obećanje da ćebiti ponovno sagrađene. Obećanje do danas nije ispunjeno.Mrtvačnica je ugrozila impozantan izgled kapele na Kalvariji,koja se vidjela iz središta mjesta na glavnoj sonćanskoj ulici.Kapela je posvećena Srcu Isusovom i tako se i zove mada jeSonćani zovu Kalvarija i rijetki su oni koji znaju da nosi imeSrce Isusovo. Ona je zavjet od nevremena, kolere i kuge. Unekoliko navrata je obnavljana a na pročelju su postavljenegodine: 1842. – godina izgradnje, 1964. i 2005. – godine reno-viranja, 2006. – zvona sa starog zvonika su premještena nakrov kapele.

Ranije se već uoči blagdana Srca Isusovoga držala u ka-peli večernja. Priprava za sutrašnji dan. Vjernici su se na ve-černjoj ispovijedali, a tko nije stigao obavio bi to sutradanprije velike svete mise.

Na taj dan se misa još i danas drži prije podne. Dolazehodočasnici, obični ljudi, svećenstvo i časne sestre sa svihstrana. Svi se klanjaju Srcu Isusovom. Prije se na taj dan ukućama nije ugošćavalo već se posjećivala kapela. Oko ka-pele na Kalvariji su nekada rasli visoki kesteni. Hodočasnicibi posjedali u njihov hlad na ćilime koji se zovu guberci i su-djelovali u misnom slavlju. Selo bi opustjelo jer tko god je po-kretan dolazio bi na misu. Bilo je vjernika svih dobi. Naročitose pazilo da djeca budu prisutna tj. da su od malena u SrcuIsusovom i da je on s njima.

Poslije mise vjernici bi obilazili kapelu moleći molitve ipjevajući pjesme posvećene Isusu. Zatim bi se stubištem pe-njali gore na krov kapele. Na krovu stoje tri raspeća. Raza-peti Krist s razapetim razbojnicima sa svoje lijeve i desnestrane. Vjernici se klanjaju Isusu koji je bio ponižen kao naj-običniji razbojnik.

U kućama se posti. Preporuka iz davnina je da se ne jedekuhano jelo. Neki vjernici taj dan nisu ništa jeli a bilo je i onih

koji nisu pili čak ni vodu. Možda se još i danas u selu moženaći takav vjernik?! Ranije su vjernici taj dan jeli višnje ilidrugo voće uz komad kruha. Ako se u kućama kuhalo, ondaje to bio posni grah, grašak ili krumpir s tjesteninom. Na tajdan treba iskazati što veću pokoru. Od odjeće se nosilaodjeća tamnije boje, tamno plave, smeđe i crne, od kada suŠokice primile modu nošenja crnine od Švabica, otprilike uDrugom svjetskom ratu i poslije rata. Do tada je pokorničkai pokajnička odjeća (i u vrijeme smrti članova obitelji) bila bi-jele boje, ručno tkana, od konoplje, lana, pamuka i vune. Pokošulji, plećku i suknji, skutama, bili su izvezeni krugovi,orasi, crne ili ljubičaste boje. Na glavu su žene stavljale ma-ramu, krpu, ručno bojanu tamno plavom ili crnom bojom imolovanim bijelim kruškama i jabukama ili kakvim drugimslabo tiskanim, također bijelim, narodnim šarama. Na suknjusu pripasivale ručno tkane, vunene kecelje, pregače, crne bojes jedva vidljivim bijelim prugama ili šarene, također na pruge.Na nogama su se nosile ručno ispletene naštrikane ljope. Onesu bile u tamnijim bojama.

Sve do šezdesetih godina na dan Srca Isusovoga ništase nije radilo ni u kući ni u polju. Za vrijeme mađarske državežandari su čuvali sonćanski atar i ako bi zatekli nekoga odstranaca da radi, zabranili bi mu rad. Za vrijeme socijalizmadržava je također poštovala zavjetni dan te vjernici zadrugarinisu morali raditi u polju već su obavljali svoje vjerske duž-nosti.

Na zavjetni dan na Kalvariji, kako većina Sonćana nazivakapelu Srca Isusova, po cijeli je dan veoma živo. Od jutra domraka se hodočasti. Prije tridesetak godina predvečer se opetodržavala večernja.

Tu pored kapele se nekada obavezno održavao i vašar.Vašarska graja bi ponekada ometala hodočasnike te se vašarsada održava na drugom mjestu.

U današnje vrijeme kapela se otvara na dan Srca Isu-sova, na Dan Svih svetih i na Dan mrtvih. Do otprilike prijepedesetak godina vjernici su tu provodili cijelu noć izmeđuVelike subote i Uskrsnog svanuća. Tako su Uskrs dočekivaliu kapeli. U vrijeme korizmenog posta svaki dan su vjerniciobilazili kapelice Križnoga puta, moleći se u spomen muke ismrti Kristove.

Kapela se održavala uz svesrdnu pomoć vjernika. Udru-živali su se i krečili vapnom i kapelu i postaje dva do tri putana godinu. Pred Uskrs, za kirbaj na sv. Lovru, zaštitnika ka-toličke crkve u Sonti i za Sisvete. Tako se Kalvarija, kapelaSrca Isusova, održala do današnjih dana. Stoji kao simbolvjere katoličkih naroda, Hrvata, Nijemaca i Mađara koji su ipored svoga siromaštva, političkih i ratnih zbivanja ustrajaliu svojoj vjeri, tradiciji i kulturi.

Zvonik � 6/2012 49

Priča

KalvarijaPiše: Ruža Silađev

Kapela Srca Isusova na Kalvariji u Sonti(pedesetih godina XX. stoljeća)

zkvh

.org.r

s

6/2012 � Zvonik50

U susret događanjima

Dužijanca malenih subota, 7. 7. 2012.– izlet i etno radionica – Ðurđin– u 20 sati Folklorna večer i pred-

stavljanje malog bandaša i male ban-dašice – Gradski trg, Subotica

nedjelja, 8. 7. 2012.u 10 sati – sveta misa – katedrala

bazilika sv. Terezije Avilske, Subo-tica

u 11,30 sati – Povorka i predajakruha gradonačelniku – Velika vi-jećnica Gradske kuće, Subotica

Otvorenje XXVII. saziva „Prve kolonije naive

u tehnici slame“ petak, 13. 7. 2012.

u 19,30 satiGalerija Prve kolonije naive u

tehnici slame, HKPD „MatijaGubec“, Tavankut

Zatvaranje XXVII. saziva„Prve kolonije naive

u tehnici slame“subota, 21. 7. 2012.

u 20,30 satiGalerija Prve kolonije naive u

tehnici slame, HKPD „MatijaGubec“, Tavankut

Takmičenje risara subota, 14. 7. 2012.

od 6,30salaš Martina Gabrića,

Gornji Verušić

Dužijance

nedjelja, 15. 7. 2012. u 10 sati – crkva Sv. Marka evanđelista, Stari Žednik

u 10 sati – crkva Svetog Petrai Pavla apostola, Bajmak (Bajmok)

nedjelja, 22. 7. 2012.u 10,30 sati – crkva Presvetog Srca Isusovog, Tavankuti u Lemešu

nedjelja, 29. 7. 2012.u 10 sati – crkva Presvetog Trojstva, Mala Bosnai Dužionica u Somboru

Otvorenje Samostalne izložbe kruna i perlica

Jozefe Skenderovićsubota, 27. 7. 2012.

u 19 satiSuvenirnica,

Gradska kuća, SuboticaIzložba će biti otvorena do po-

nedjeljka, 20. 8. 2012.

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: [email protected]

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: [email protected]

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: [email protected]

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

Dužijanca 2012.

zkvh

.org.r

s

zkvh.org · specijalistom za zdravlje srca. doktora nije bilo teško „uloviti“ za razgovor....

Documents