zlatni minut psihološko savetovalište ma mogu ja - mmj! mart- decembar 2014
DESCRIPTION
ZLATNI MINUT Psihološko savetovalište MA MOGU JA - MMJ! Mart- decembar 2014. RAK, DETE, PORODICA I PSIHOLOGIJA – REALNOST. Napomena : medicinskim osobljem se naše savetovalište neće za sada baviti. U STVARNOM ŽIVOTU. - PowerPoint PPT PresentationTRANSCRIPT
ZLATNI MINUTPsihološko savetovalište
MA MOGU JA - MMJ!Mart-decembar 2014.
RAK, DETE, PORODICA I PSIHOLOGIJA – REALNOST
RA
K STRAH
DETE ŠOK
DIJA
GN
OZ
A BESPOMOĆNOST
PSIHOLOGIJA
KOME JE POTREBAN PSIHOLOG?
RAK=BOLEST CELE PORODICE
• Psihologija od strane kreatora zdravstvene politike u Srbiji, nije prepoznata kao „POMAGAČKA“ profesija.
• Pacijentima („normalna“ populacija), kod kojih telesna bolest može dovesti do ozbiljnog stanja stresa ili krize
• roditeljima pacijenata• medicinskom osoblju
•Lečenje dece je dugotrajno•Neizvesno•Iscrpljujuće i psihički i fizički i materijalno.
LEČENJE NISU SAMO
CITOSTATICI
PSIHOLOGIJA U ZDRAVSTVU JESTE JEDNA
OD POMAGAČKIH
PROFESIJA
REALNOST:NEISKORIŠĆEN POTENCIJAL I
POZITIVNI EFEKTI KOJIMA BI SE ZNATNO POBOLJŠAO KVALITET MEDICINSKE USLUGE
U SRBIJI NA 5 DEČJIH ONKOLOŠKIH ODELJENJA
IMA UKUPNO 5 PSIHOLOGA:
ONI RADE ZA CELU BOLNICU, NE SAMO NA DEČJIM ONKOLOŠKIM
ODELJENJIMA
DA LI JE TO DOVOLJNO? NARAVNO DA NIJE!
ZAŠTO JE POTREBAN PSIHOLOG DETETU KAO PACIJENTU?
Psihički osnaži pacijente
Pomogne u angažovanju svih
ličnih resursa
Razvijanju individualnih moći da se životne krize prevazilaze sa što
manje rizika
Što više šansi za dalji razvoj
ZAŠTO JE POTREBAN PSIHOLOG OSTATKU PORODICE?
Oni se suočavaju sa značajnim
psihosocijalnim zahtevima za čije im
je prevladavanje često potrebna stručna pomoć i
podrška
Bolest jednog člana porodice inicira
potrebu za radikalnom
reorganizacijom uloga u porodici
Održavanje kvaliteta života uz hroničnu
bolest ili suočavanje sa gubitkom člana
porodice
Članovi porodice bitni saveznici u
borbi za izlečenje
Da bi roditelji mogli da budu partneri u realizaciji programa
psihosocijalne podrške za svoje
dete, potrebno ih je pripremiti za tu
ulogu
PSIHOLOG KORISTEĆI METODE INTERVENISANJA U KRIZNIM SITUACIJAMA MOŽE DA:
POMOGNE RODITELJIMA DA SE AFEKTIVNO RASTERETE,
OSLOBODE INICIJALNO VELIKOG BOLA, ANKSIOZNOSTI, KONFUZIJE I BESPOMOĆNOSTI,
DA USPOSTAVE PREĐAŠNJE FUNKCIONALNO STANJE,
POZITIVNO REDEFINIŠU SITUACIJU I
ZAUZMU PROAKTIVAN STAV.
IZGRAĐIVANJEM NOVIH STAVOVA, PONAŠANJA I TEHNIKA PREVLADAVANJA, RODITELJI SU U MOGUĆNOSTI DA LAKŠE PRIHVATE BOLEST I PROCES LEČENJA,
DA ODRŽE NADU U OPTIMIZAM I
PRUŽE NEOPHODNU PODRŠKU SVOM DETETU.
ZAŠTO JE POTREBAN PSIHOLOG ZDRAVSTVENIM RADNICIMA?
Za uspostavljanje tačne dijagnoze kao i za
spremnost prihvatanja lekarskih saveta i
pridržavanja određenog tretmana lečenja veoma
je važan kvalitet uspostavljenog odnosa
između pacijenta i lekara
Mnoge žalbe bolesnika usmerene
su na procedure pružanja medicinske pomoći, pre svega na
probleme komunikacije
Jedan od zadataka psihologije u zdravstvu, treba da bude edukacija
i ohrabrivanje zdravstvenih radnika da
efikasnije komuniciraju sa
pacijentima i budu osetljiviji na njihove
potrebe
Psiholog može biti od velike koristi
medicinskom osoblju u izbegavanju i
prevazilaženju sindroma
sagorevanja koji je koliko poguban za njih same, toliko posebno nepoželjan u radu sa
pacijentima
Velika je šteta ne iskoristiti potencijale i
pozitivne efekte PSHOLOGIJE kojima bi
se znatno poboljšao kvalitet medicinske
usluge
Napomena: medicinskim osobljem se naše savetovalište neće za sada baviti.
U STVARNOM ŽIVOTU
PSIHOLOG/POTREBEi realna situacija na terenu
RODITELJI
NE ŽELE I/ILI NE ZNAJU DA POSTOJI, A ŽELELI BI
"NISU LUDI"NEPOSTOJANJE
SISTEMSKE PSIHOLOŠKE PODRŠKE
DECA
Ponekad radionica i ponekad neki razgovor BEZ KONTINUITETA nije dovoljan i može
biti kontraproduktivan
PITANJA KOJA MUČE I PROGANJAJU RODITELJE, DECU I CELU PORODICU TOKOM LEČENJA• da li sam ja kriv/a? gde sam pogrešio/la?
zašto baš ja?• da li će mi dete preživeti? da li će izgubiti neki deo tela? da li mogu
da pomognem detetu?• kako da ga/je manje boli kako objasniti detetu šta mu je?• kako da bolje jede? kako? da li verovati doktoru?• da li da tražim drugo mišljenje? što nas svi izbegavaju?• .....................
PITANJA KOJA MUČE I PROGANJAJU RODITELJE, DECU I CELU PORODICU POSLE LEČENJA•Kako će ga ponovo prihvatiti vršnjaci? Da li će moći sve da postigne? •Da li će biti izložen verbalnom, fizičkom nasilju? Da li će nastavnici imati razumevanja za posebne potrebe?
•Koliko sam ja sada potreban/na detetu? Da li smem da dozvolim odlazak na izlet sa školom, na ekskurziju?
•Da li je dovoljno obučen/a? …kako ću ja sad na poslu? Neću da me sažaljevaju. •Kako vratiti dugove? Kako da se manje nerviram u vreme kontrole? •Ne mogu više da uzimam upute? Ne volim stalno zakazivanje pregleda? •Da li će mi poslodavac overiti knjižicu? …zašto se ne slažem sa mužem/ženom? •Kako da popravim naše odnose? Da li će bolest da se vrati? •Da li sam upropastio/la drugo dete? Da li sada možemo svi samo rak da dobijemo? •Zašto mi je konfuzija u glavi? …zašto su mi osećanja pomešana?• .................................
Neke od reakcija na
stresove koje donosi
preživljavanje raka
Intenzivno uznemirujuć
a emocija koja onda zahteva
medicinsku pažnju
Deca ili članovi njihovih porodica
mogu iskusiti periode
pojačane anksioznosti
Mogućnost razvijanja tri vrste simptoma koji se vide
kod ljudi koji pate od posttraumatskog stresnog
poremećaja (PTSP),
(1) Neželjeno sećanje na neprijatne događaje vezane za
period borbe sa rakom,
(2) Preterane fizičke ili
emocionalne reakcije, i
(3) Izbegavanje svega i na svaki način
onoga što im je podsetnik i povezano sa rakom.
To ne znači da će oni biti srećni što ih je izazov dugotrajne borbe sa rakom dotakao, već da su oni bili u stanju da pokrenu neke pozitivne promene u
njihovim životima, kao rezultat preživljavanja ovog stresnog iskustva.
Nakon godina življenja i borbe sa rakom kod dece, neke MladiCe i članovi njihovih porodica mogu prepoznati značajnu i korisnu promenu u sebi, njihovim
odnosima sa drugim ljudima, i redu vrednosti koji su upravo rezultat njihovih iskustava.
POSTTRAUMATSKI RAST
• Promene u apetitu i težini• lako padanje u plač ili nemogućnost da plačete• Konstantni umor i nizak nivo životne energije • Spavanje preko uobičajenog• Nesanica• Osećaj beznađa; misli o smrti, begu, samoubistvu • Povećana razdražljivost• Smanjeno interesovanje za aktivnosti koje su vam prijale u
prošlosti• Neželjeno podsećanje na bolne aspekte raka • Uplašenost, uznemirenost ili bes pri pomisli na rak • Fizičke reakcije (ubrzani rad srca, nedostatak vazduha pri disanju,
mučnina) pri pomisli na rak • Izbegavanje odlaska na zdravstvene kontrole• Odbijanje razgovora o raku
KADA POTRAŽITI POMOĆ ?Neki od pokazatelja da nam je pomoć potrebna su: