ZNACIVREMENAGODI©TE 36 • BR. 3 • GODINA 2012.

Prokletstvo zgrnutog blaga

“Zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane!” (Jakov 5,3.)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.2

Sadræaj:tema broja: prokletstvo zgrnutog blaga

Dr. sc. D. Matak

urednik

Naslovna stranica: Krešimir Godina

“Zlato vam i srebro zarđa

i rđa će njihova biti

svjedočanstvo protiv

vas te će kao vatra izjesti

tijela vaša! Zgrnuste blago u

posljednje dane!” (Jakov 5,3.)

Kada čitam ovaj tekst

najprije pomislim na

kao - gljive - niknule natpise

i reklame o otkupu zlata i

srebra koji dominiraju svojom

zlatnožutom bojom i pozivaju

građane da prodaju svoje blago po najpovoljnijoj cijeni.

Čini se da će oni koji se odluče na prodaju dobro

unovčiti svoj zlatni lančić ili narukvicu, prsten ili dukat

koji su čuvali za teške dane. Međutim, ta navala na

otkup zlata i srebra djeluje zloslutno, naročito usred

gospodarskih kriza i novčanih nesigurnosti u kojima se

nalazimo i koje nitko ne osporava.

Koja je poruka ovoga teksta? Biblija zasigurno nije

udžbenik kemije metala gdje bismo mogli pročitati o

zlatu koje hrđa, već je ovo slikoviti prikaz jadnoga stanja

onih koji su se pouzdali u trajnost zgrnutog bogatstva ili

otetih dobara. Jednostavno rečeno, nepravedni bogataši

su se prevarili. Svojom pohlepom su upropastili ne samo

one koje su pljačkali, već i sebe. Ono što su mislili da

vrijedi trajno zapravo je prolazno i nestalno. Širi tekst u

Jakovljevoj poslanici spominje izrabljene kosce i žeteoce

koji nisu dobili naknadu za svoj rad (5,4), razvratni život

bogatih (5,5) i korumpirano sudstvo pomoću kojeg se

uklanjaju oni koji ne surađuju u zgrtanju bogatstva (5,6).

Isus je odavno poručio da iz razloga prolaznosti

i nesigurnosti blago se ne sabire na zemlji, već na

nebu (Matej 6,19-21), ali apetiti su gotovo uvijek jači

od razuma. Naravno, blago na nebu nije zlato, već

uljudni, obazrivi i pravedni odnosi među ljudima koji

podrazumijevaju i pravednu materijalnu raspodjelu

zajedničkih dobara.

Još je jedna poruka istaknuta u ovome tekstu. Zlato

koje hrđa, vatra koja sve spaljuje i izraz “posljednji dani”

elementi su apokaliptičkog scenarija sveopće kataklizme

koja je neizbježna. Nije nesavjesno poslovanje jedini

uzrok kraja ovakvog našeg svijeta, već, kako to apostol

Pavao jasno poručuje: “Preziranje bogatstva dobrote,

strpljivosti i velikodušnosti Božje” (Rimljanima

PROKLETSTVO Dragutin Matak Prokletstvo zgrnutog blaga ......... 3-5

Neoliberalizam prijeti

opstanku našeg planeta ............... 6-7

duhovno razmiπljanje

povijesne zanimljivosti

Zdravlje

Darko Filčić Božanska splav na oceanu

ljudskih strahova i nemira ....... 22-23

Pjesma jednog starca .................... 24

Sandra Doran Nepomirljive razlike .................... 25

Vrljičak Vidović Bolesti prljavih ruku ................ 28-29

dr Maja

David Down Ur Kaldejski ............................. 26-27

Željko Porobija Pojedinac i zajednica ................... 8-9

Krešimir Šimić Ideologija činjenja i

teologija počinka ..................... 10-11

Loren Seibold Čežnja za nebom ...................... 12-13

John Brunt Vječni život… sada? ................. 14-15

Ed Dickerson Pristupajmo Bogu

s povjerenjem ........................... 16-17

Victor Parachin Potičite svoju duhovnu

inteligenciju ............................. 18-21

Zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane!

3

prokletstvo zgrnutog blaga

2,4). Ova se misao nastavlja izravnim opisom kraja:

“Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja

zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna

suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima” (Isto.

2,5-6). Zapazimo, potpuni kraj ovakvog našeg svijeta

je posljedica našega izbora, a ne demonstriranje Božje

nadmoći. Takozvani apokaliptički krah, Sudnji dan, Dan

gnjeva, konačna kataklizma koji dosežu svoj vrhunac

prilikom Kristovog drugog dolaska jesu kraj tužne

povijesti našeg planeta, ali i slavni ulazak u “ nova nebesa

ZGRNUTOG BLAGA

1 De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti!2 Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima,3 Zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša!

Zgrnuste blago u posljednje dane!4 Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad

Vojskama.5 Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja!6 Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!7 Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime

dok ne dobije kišu ranu i kasnu.8 Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! (Jakov 5,1-8)

“Ne koristi krivo stečeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.” ...............................................................................................(Izreke 10.2)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.4

istospolni prijateljski odnosiprokletstvo zgrnutog blaga

i zemlju novu, gdje pravednost

prebiva” (2. Petrova 3,13). Uz

nagovještaje propasti svega što je

zlo i nepravedno Biblija je prepuna

opisa novoga stanja među ljudima

kada će Bog “otrti svaku suzu s

očiju te smrti više neće biti, ni

tuge, ni jauka, ni boli više neće biti

jer – prijašnje uminu” (Otkrivenje

21,4). Usred nesigurnosti i nemira

našeg vremena ovo dragocjeno

Božje obećanje je pouzdani temelj

na kojem valja graditi svoj život te

njegovati okrepljujuću nadu i mir.

Vratimo se načas na početnu

misao. Problem našeg planeta nije

u legalnom otkupu dragocjenosti –

to je bila samo početna asocijacija.

Uzroci našeg nezavidnog stanja

mnogo su dublji. Oni su karakterne

naravi. Riječ je o nedostatku

izvornih humanističkih vrijednosti

koje su zapravo duhovni ideali

istinske pobožnosti. Gospodarske,

novčane, društvene trzavice i

krize nastaju kao rezultat “loše

kvalitete” ljudskog bića. Izostanak

uvažavanja svake osobe, negativno

uspoređivanje s ljudima koje

srećemo na životnom putu, izdizanje

iznad drugoga i podcjenjivanje

drugačijeg samo je na vrhu liste

negativnosti koje je čovjek u

stanju izmisliti i opravdavati.

Nažalost, tijekom povijesti i u

svim vrstama odnosa, čovjek je

čovjeku vuk, a trebao bi biti dar.

Bezobzirni individualizam koji

ne mari za društvenu zajednicu, a

spreman se je okoristiti tom istom

zajednicom, zapravo je bolesno

stanje uma, a ne vrhunac ljudskih

sloboda i dostojanstva. Zakoni

koji su doneseni uz pristanak

većine, a podržavaju i omogućuju

ovakvo ponašanje, zapravo potiču

masovno ogorčenje i nepravdu. Čini

se da ovakvi stavovi dominiraju

fenomenom neoliberalizma ili

neokapitalizma o čemu ćemo

više reći u člancima koji slijede.

Takvo stanje među ljudima je

samorazarajuće i nema budućnosti,

jer je potpuno suprotno naravnom

i duhovnom obrascu suživota koji

je tako uvjerljivo prikazan u Bibliji

odnosom između udova i tijela.

Slikoviti ideal meuljudskih odnosaApostol Pavao opisuje ideal

međuljudskih odnosa služeći se

slikom skladnog funkcioniranja

ljudskog tijela. Metaforu o tijelu

nalazimo i u ostaloj antičkoj

literaturi, a njom bi se poučavali

buntovni članovi društvene

zajednice. Međutim, Pavao dokazuje

kako je Kristov primjer jedina

pokretačka snaga, izvor i motiv

sklada u tijelu, dakle među ljudima.

Ako ne oblikujemo naše odnose

prema uzoru Isusove bezuvjetne

ljubavi, požrtvovnosti i dobrote,

suživot s drugim i drugačijim ljudima

je nemoguć. Ovom metaforom Pavao

ne ilustrira samo ideal jedinstva,

već i potrebu za međusobnim

5

pomaganjem. Prisjetimo se ukratko

osnovnih pouka iz ovog genijalnog

teksta u Prvoj poslanici Korinćanima

12,12-27.

Osnovna je pouka da su zajednički

interesi važniji od individualnih, jer

“tijelo nije jedan ud, nego mnogi”

(12,14). Da bi postojala, društvena

zajednica mora biti sastavljena od

skupa pojedinaca. Ova se tvrdnja

čini toliko utemeljenom na zdravom

razumu da je teško zamisliti nešto

suprotno. Međutim, ovu naravnu

mudrost redovito osporavamo,

jer naša je stvarnost proturječna i

upravo ono što nema smisla silom

se nameće kao najperspektivnije

rješenje. Pavao stoga umješno

dokazuje ludost bezobzirne

individualnosti: “Rekne li noga:

‘Nisam ruka, nisam od tijela’, zar

zbog toga nije od tijela? (12,14) I

rekne li uho: ‘Nisam oko, nisam od

tijela’, zar zbog toga nije od tijela?

(12,15) Ne može oko reći ruci: ‘Ne

trebam te’, ili pak glava nogama: ‘Ne

trebam vas.’ (12, 21) Kad bi sve tijelo

bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve

bilo sluh, gdje bi bio njuh? (12,17)

Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo

tijelo?” (12,19).

Druga je pouka sadržana u

opisu sklada među udovima koji

omogućuje tijelu da živi: “Doista,

kao što je tijelo jedno te ima mnogo

udova, a svi udovi tijela iako mnogi,

jedno su tijelo – tako i Krist. (12,12)

Da ne bude razdora u tijelu, nego

da se udovi jednako brinu jedni za

druge. (12,25) I ako trpi jedan ud,

trpe zajedno svi udovi; ako li se

slavi jedan ud, raduju se zajedno svi

udovi. (12,26) A vi ste tijelo Kristovo

i, pojedinačno, udovi.” (12,27)

Kada skupina pojedinaca živi i

djeluje prema ovome duhovnom

idealu onda su zajednički interesi

uvijek ispred pojedinačnih.

Zapravo pojedinačni doprinosi

društvenoj zajednici jedino postoje

i imaju najviše smisla kada su u

službi društvenoj zajednici. Svako

iskakanje iz konteksta normalne,

dragovoljne, i lijepe međuovisnosti

je najprije neozbiljno, a zatim

destruktivno i tragično za

pojedinca i zajednicu. Bogati i

bezobzirni pojedinac umire u

izolaciji svoje pretilosti. Skladno

pak zajedništvo u kojem je suradnja

vrhunsko načelo je jedini jamac

opstanka pojedinca.

Zamislite si svijet u kojem

bi utjecajni i bogati pojedinci i

ustanove razumjeli i prihvatili

ovaj biblijski model odnosa među

ljudima i ravnomjerno raspodijelili

dobra koja pripadaju svim

ljudima? Istina, banke, poslovne i

komunikacijske centre, trgovačka

središta i vojne baze ne bismo više

gradili od stakla i mramora i od

najboljih materijala, i isplaćivali

si basnoslovne honorare, ali ne bi

ni desetine tisuća obespravljenih

i slabih umiralo od gladi i

neljudskih uvjeta života svakoga

dana. Ideološke razlike među

ljudima nismo ni spominjali, one

čine probleme našega svijeta još

složenijim.

Zamišljati i sanjati o svijetu gdje

su svi ljudi prirodno povezani kao

udovi u tijelu i gdje su svi ljudi sestre

i braća jer imaju istog Roditelja

nije nestvarna maštarija. To je

kršćanski i općeljudski ideal koji

može biti naše životno opredjeljenje.

U protivnom bit ćemo žrtvama

prokletstva zgrnutog blaga.

Globalne probleme sebičnog

i samoživog čovječanstva sam

čovjek ne može riješiti. Potrebna

mu je pomoć izvana koja je

djelatna već sada u osobnim

pobjedama, a u cijelosti će se

ostvariti uspostavom Kraljevstva

Božjeg na Zemlji. Pavlova završna

misao je jednostavna i ohrabrujuća:

“Strpite se dakle, braćo, do Dolaska

Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje

dragocjeni urod zemlje, strpljiv je

s njime dok ne dobije kišu ranu i

kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca

jer se Dolazak Gospodnji približio!”

(12,7.8.)

“Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir.” .............................................................................(Izreke 15,16.)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.6

Srdačno Vas pozdravljamo

gospodine Kuliću i zahvaljujemo

na spremnosti da nam odgovorite

na nekoliko pitanja koja će vjerujemo

zanimati naše čitatelje.

(Razgovor vodio urednik Dragutin

Matak.)

Definirajte nam pojam

“neoliberalizam”:

Neoliberalizam je društvo koje

počiva na nasilju, a ne na znanju.

To je društvo u kojem je svatko

sam sebi svrha i smisao, čisti

individualizam, a svi drugi su za

njega neka raspoloživost radi neke

iskoristivosti kroz neku utrživost

kroz neko zbrajanje i odbijanje.

Tako se čovjek otuđuje od društva

i od prirode i gurnut je u sve veći

sukob s drugima ili s prirodom.

To se upravo događa danas pa

se pitamo zbog čega odnosi

među ljudima prestaju ili sasvim

nestaju. Sve smo manje društvena i

prirodna bića.

Klasični kapitalizam mijenja

svoju strategiju ostvarivanja profita

s mišića na mozak - intelekt.

Temeljno načelo kapitalizma je

bilo slobodno kretanje kapitala,

ali ne i rada. Drugo je načelo

bilo ostvarivanje profita putem

tržišta. Međutim neokapitalizam

ili neoliberalizam ostvaruje profit,

ne putem globalnog tržišta,

već globalnog ratišta. Dakle,

neokapitalizam vrši preraspodjelu

dobara i samoga života nasilnim

putem, jer se tako brže ostvaruje

veća zarada. Tko ova dva osnovna

načela suvremenog neokapitalizma

ili neoliberalizma dovoljno ne

razumije ne može znati što će nas

Neoliberalizam prijeti opst

Prof. dr. sc. Slavko KuliÊDirektor AmeriËkog instituta za svjetske probleme. To je Ëovjek koji za sebe kaæe da nije vjernik niti ateist, nije ni agnostik, veÊ humanist.sve zadesiti u budućnosti.

Ima li što pozitivno u

neoliberalizmu?

Ima, u neoliberalizmu svaki

pojedinac postaje odgovorniji. On

mora više misliti i žrtvovati se za

sebe i one koji od njega zavise, jer

je saznao da to drugi neće za njega

učiniti. Čini se da je čovjek previše

zaigran životom pa se često ne pita

tko bi trebao pribavljati to što troši.

Međutim, valja naporno raditi i

pribavljati za sebe i druge, jer život

nije zabava, već trpljenje.

Koje su bitne negativnosti

neoliberalizma na moralnom i

gospodarskom području?

Neokapitalizam nije ni moralan ni

nemoralan. On je amoralan. To je

Intervju s poznatim humanistom

društveni odnos u kojem se moral

ne spominje. U tim odnosima

ideologija i politika uređuju odnose

među silama, a moral ono što

uređuje odnos među ljudima. Zato

politika nikad nije trebala moralne

ljude jer moralni ljudi, imaju slabe

izglede u politici.

Na gospodarskom polju

ostvarivanje profita je temeljni

kriterij ponašanja u praksi gdje se

i pojedinac i gospodarski subjekt

cijene prema onom koliko ostvaruju

na tržištu ili na neki drugi način.

Stoga, gospodarski odnosi bi trebali

biti uređeni na dugi rok u interesu

kapitala i rada, a ne sustava dnevne

važnosti. Danas dominira trgovačka

strategija ili osvajanje svijeta i

prostora svim sredstvima, a ne

stvaranje dodanih vrijednosti. To

je bitna razlika između klasičnog

i novog intelektualnog, digitalnog

kapitalizma, kada se zarada nasilno

ostvaruje svim sredstvima bez

obzira prema živome čovjeku.

Koja je uloga religije u ovim

složenim prilikama? Da li baviti

se malim čovjekom – širom

društvenom zajednicom?

Religija ne može puno poboljšati

strukturu čovjekove svijesti koja

je na vrlo niskoj razini, dokle

god ima posla s pogrešnim

ljudima, sa školovanim ljudima.

Škola je isključila moralnost i

preferira disciplinarnost radi

instrumentalizacije uma. Rijetki

su istinski obrazovani ljudi koji

su moralni i koji preferiraju

transdisciplinarnost. Kada ne bismo

imali Boga i Bibliju, trebali bi ih

izmisliti kako bi smanjili sukob

prokletstvo zgrnutog blaga

7

anku naπeg planetačovjeka s drugim bićima i prirodom.

Djelovati na čovjekovu svijest i

poticati ga na suživot i zauzetost za

dobro drugih i prirode predstavlja

misiju koju religija može ostvarivati.

U suprotnom ulazimo u sukob do

istrebljenja. Politika i znanost se

nisu pokazale učinkovitima na tom

području. Suprotstaviti se na miran

način nedostatku morala u društvu

uloga je koju religija može i treba

obavljati.

Ono što nas razlikuje od životinja

je moral. Moral se uči. Valja

ukorjenjivati moral i upućivati

čovjeka da bude čestit. Tamo gdje

nema moralnosti nema ljudskosti, a

tamo gdje nema ljudskosti nema ni

čovječnosti. U tom smislu svi smo

zakazali i vjera i politika i znanost.

Živimo u svijetu gdje je preko

devedeset posto ljudi nepismeno

u odnosu na razumijevanje svojih

bioloških i društvenih problema.

Čovjeka treba učiti da bude

prirodno i socijalno biće, da osjeća

suživot s drugim bićima. Puno smo

toga ostvarili, ali smo jako malo

postigli na očovječavanju ljudskog

bića.

Kako razumijete pobožnost u

čovjekovom životnom iskustvu?

Pobožnost razumijem kroz

ekocentričnost. Čovjek živi u

sukobu s prirodom, a trebao bi

djelovati u skladu s prirodom.

Stoga, čovjek mora korigirati svoj

odnos prema ljudima i prirodi.

Čovjek mora razumjeti da priroda

bez čovjeka može postojati, ali

čovjek bez prirode ne može opstati.

Čovjekov osnovni problem nije u

genima već u memima ili riječima

koje nešto znače, u odgoju i

obrazovanju. Pobožnost bi trebala

biti zapovijedajući kriterij onima

koji osjećaju potrebu za ljudskošću,

ali onima koji se odupiru tome

skladu nitko ne može pomoći.

Život na Zemlji ne može opstati s

pogrešnim ljudima.

Postoji li neki zajednički ideal

za svakog čovjeka po kojem bi se

valjalo ravnati?

Poslužio bih se metaforom Sunca.

Od Sunca zavisi život na Zemlji.

Kada oblaci zakriju Sunce osjećamo

se potišteno, pa tako i čovjek

bez ideala. Govoreći religioznim

jezikom možemo reći da je Bog ili

Stvoritelj izvor sklada i smisla, baš

kao što je Sunce pokretač života na

Zemlji. Kao što stanice u organizmu

surađuju na održavanju života i

funkcija, tako bi i ljudi međusobno

trebali ostvarivati odnose koji jamče

suživot i društveni sklad.

Prisjećam se citata poznatog

filozofa, pjesnika i teologa iz prošlog

stoljeća, C. S. Lewisa koji ovako

glasi u parafrazi: ‘Vjerujem u Boga

kao što vjerujem da je Sunce izašlo,

ne samo zato što ga vidim, već zato

što pomoću Njega vidim sve ostalo.’

Bez zajedničkih ideala prema kojima

se ravnaju, ljudi ne mogu sudjelovati

u smislu i svrsi života.

Kakvi su nam izgledi za

preživljavanje?

Temeljni problem našeg planeta

je civilizacijski ustroj koji treba

mijenjati. Hijerarhijski pristup

moći je destruktivan i zahtijeva

horizontalni ustroj u kojem će

biti moguće ostvarivati slobodu i

demokraciju. Nasilje zbog profita

ne može biti kriterij u organizaciji

života. Upozoravam da je život

sve manje kvalitetan, jer je prisila

najniži oblik motiva koji daje

najniže učinke. Potrebno je da

čovjek čovjeka uvažava kao svoju

potrebu uvažavajući zakone prirode,

jer sve što postoji želi živjeti. Ovaj

ustroj kojim danas živi sedam

milijardi ljudi nema perspektive.

On će sam sebe razoriti iznutra.

Čovjek je neprestano nastojao svim

sredstvima zadovoljiti svoje biološke

potrebe, a zanemarivao je druge

sastavnice života. Čovjeku nedostaje,

rečeno religijskim izrazom, duša,

taj osjećaj potrebe za drugim.

Suvremena je civilizacija na čelu s

kapitalizmom njegovala i isticala IQ

(inteligenciju uma), a zanemarivala

EQ (emocionalnu inteligenciju)

u čovjekovom životu. Također je

pogrešno prikazivala i potiskivala

SQ (duhovnu inteligenciju).

Ako naša civilizacija nastavi

promovirati i isticati inteligenciju

uma, a potiskivati inteligenciju

osjećaja i duha čovjek će čovjeku

postajati sve veća i opasnija,

bezobzirna i krvožedna životinja.

Ako se nastavimo ovako ponašati

nemamo budućnosti. Budućnost

se ne dočekuje, već izgrađuje

usmjeravanjem prema svima nam

potrebnom Suncu.

“Blago stečeno jezikom lažljivim nestalna je ispraznost onih koji traže smrt.” ..............................................................................(Izreke 21,6)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.8

UvodKriza današnjeg vremena – kako

već svi sve bolje shvaćamo – nije

samo kriza bankarskog sustava ili

građevinskog sektora. Ona ima

puno dublje korijene i neki već

spremno uviđaju da je u problemu

cijeli jedan društveni sustav koji

karakterizira Zapad u posljednjih

par stoljeća. Ovaj članak ima

namjeru ukazati na vjerojatno

ključni problem cijelog sustava –

na shvaćanje mjesta pojedinca u

društvu.

Pojedinac u antiËkom druπtvuU antičkim vremenima na pojedinca

se gledalo prvenstveno kao na

dio jedne šire zajednice, kao ud

zajedničkog tijela. Dovoljno su

ilustrativne riječi apostola Pavla,

kad govori o Crkvi i njezinim

pripadnicima: “Jer kao što u jednom

tijelu imamo mnogo udova, a

nemaju svi isto djelovanje, tako smo

i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu,

a pojedinci udovi jedan drugomu.”

(Rimljanima 12,4.5).

Pavlove riječi o vjernicima kao

udovima tijela koji služe jedni

drugima jasno ukazuju kako je

zajednica viđena kao zajednica

ravnopravnih, jer svaki ud je

značajan – ruka nije značajnija od

noge, iako se nalazi iznad nje. Svaki

dio ima svoju ulogu i prvenstveni

cilj svakog uda jest da obavi svoju

ulogu – ruka treba hvatati, noga

– hodati, oko – gledati. Stoga je i

ključno pitanje za svakog pojedinca

bilo: koja je moja uloga? Uloge

Mr. sc. Željko Porobija

Pojedinac i zajednicaČvor današnjeg problema

su bile na neki način unaprijed

podijeljene i ljudi su se tih uloga

imali držati, misleći prije svega na

to kako s time pridonijeti svojoj

obitelji, selu, državi, Crkvi.

Ne trebamo pomisliti da se ovdje

radi samo o novozavjetnoj ideji

i kršćanstvu. Ljudima antičkog

doba bilo je vrlo slično gledanje na

pojedinca kao na ud. Stoljećima

prije tekstova apostola Pavla,

prilikom pobune plebejaca 494. g.

pr. Kr., rimski je patricij Menenije

Agripa plebejcima ispričao sličnu

priču o udovima tijela koji su

se pobunili protiv trbuha, jer su

vidjeli kako sve što oni rade odlazi

na kraju u trbuh. Tada su prestali

išta mu davati, ali kada je oslabilo

cijelo tijelo udovi su shvatili da ni

oni ne mogu opstati bez trbuha.

Time je Menenije Agripa objasnio

prokletstvo zgrnutog blaga

9

kako su svi slojevi društva potrebni

za zajednički boljitak svih ljudi u

zajednici. I kada je Aristotel u svojoj

poznatoj definiciji nazvao čovjeka

političkim bićem (ili bićem polisa)

očito je naglašavao da čovjek nije

samostalna individua – jer takav bi

čovjek, izdvojen od društva, bio ili

zvijer ili bog.

Ali Pavlova je misao bila još

radikalnija od Rimljana i Grka.

Ne samo da vjernici Crkve

nisu prikazani kao samostalni

pojedinci, nego je apostol Pavao

spreman i Krista prikazati kao

glavu koja je nerazdvojiva od

tijela: “Nego, istinujući u ljubavi da

poradimo te sve uzraste u Njega,

koji je Glava, Krist, od kojega

sve Tijelo, usklađeno i povezano

svakovrsnim zglobom zbrinjavanja

po djelotvornosti primjerenoj

svakomu pojedinom dijelu, promiče

svoj rast na saziđivanje u ljubavi.”

(Efežanima 4,15.16). Dakle, ni Isus

nije prikazan kao netko potpuno

izdvojen iz zajednice. Štoviše, i

on je imao svoju ulogu: “Tako i

Sin Čovječji nije došao da bude

služen, nego da služi i život svoj

dade kao otkupninu za mnoge.”

(Matej 20,28). Njegov posao nije

bio da bude služen od ostalih, nego

da posluži jednom širem tijelu

(“mnogi”).

Stav da je čovjek prije svega

dio zajednice danas se naziva

komunitarizam (od latinske riječi

communitas, “zajednica” ili čak

“zajednica ravnopravnih”). Antičko

društvo, pa ni kršćanska Crkva, nisu

bila idealna ostvarenja tog ideala, ali

su barem išla prema njemu. Stoga ne

čudi da je takvo društvo opstajalo

tisućljećima.

Pojava individualizmaPromjene ovog ideala dogodile su

se u relativno nedavnoj povijesti,

u posljednjih par stoljeća. Prema

novom shvaćanju mi smo prije

svega nezavisni, autonomni

pojedinci, koji mogu, ali i ne

moraju, biti u nekoj široj zajednici.

U tu zajednicu ulazimo kad nam

odgovara i iz nje izlazimo kad

nam više ne odgovara. Svatko

snosi odgovornost za sebe i ne

zamaramo se s time kako će naši

postupci utjecati na druge.

Ilustrativne su riječi filozofa

Jeremyja Benthama s konca 18.

stoljeća: “Zajednica je fiktivno

tijelo, sastavljeno od pojedinih

osoba koje se smatraju njegovim

ustanoviteljima kao da su njegovi

članovi (members). Interes zajednice

je onda što? – zbroj interesa

nekoliko članova koji ga sačinjavaju.

Isprazno je govoriti o interesu

zajednice, bez razumijevanja što je

interes pojedinca”. Prema Benthamu,

dakle, imamo prvo interese udova,

pa onda interese tijela.

Zapazimo kako se promijenilo

značenje latinske riječi membrum.

Ona je izvorno značila ud, dio

tijela, dakle, nešto što ne može

postojati izvan tijela. Tako je bilo i

u npr. engleskom jeziku (member),

ali danas ona prije svega označuje

člana, odnosno individuu koja

pripada nekoj organizaciji, a može

joj i ne pripadati. Membrum je tako

postao atom koji može opstati i

izvan molekule ili (apsurdno) ud

koji može živjeti izvan tijela.

Naravno, nije to bila izmišljotina

nekog filozofa, nego je Benthamova

misao bila izraz duha jednog

vremena. Benthamu nije ni na kraj

pameti bilo pitanje: a što činiti kada

su interesi individua međusobno

suprotstavljeni? Moderno doba

dalo je dva odgovora na to

pitanje – ili (demokratski) trpjeti

takvu rascijepljenost društva ili

(autokratski) nametnuti zajedničku

volju svima.

U biti smo dobili društvo u

kojemu se pojedinac prije svega

brine za vlastite interese. On može

svoje interese uskladiti s interesima

drugih, ali njegovo osnovno pitanje

prije svega jest koji su njegovi

osobni interesi. Liječnik može

savjesno i dobro liječiti, ali on

se može i sasvim lijepo posvetiti

vlastitoj dobiti i zanemariti potrebe

pacijenata (što je u nekim društvima

već postalo pravilom). Političar se

može brinuti za svoje birače, no

može se sasvim lijepo posvetiti

vlastitom probitku, na štetu svojih

birača. Današnja kriza započela je

tako što su se menadžeri velikih

tvrtki pobrinuli za velike bonuse i

ostavili tvrtke da propadnu, zajedno

sa svojim malim dioničarima.

Imamo svijet u kojemu se ljudi

koji rade za opće dobro smatraju

naivčinama, dok su “pravi igrači”

oni koji uspiju steći bogatstvo preko

noći, bez poštenog rada i stvaranja

neke zajedničke vrijednosti. I dokle

god takav sustav vrijednosti opstaje,

svaki izlazak iz krize bit će samo

kratkotrajno zatišje pred još veću i

snažniju buru.

ZakljuËakNitko ne traži povratak u antiku,

iako bi se od Crkve barem moglo

tražiti da se vrati idealima koje je

vjerovala i propovijedala prije dva

tisućljeća. Mi danas biramo svoje

uloge, imamo veći stupanj slobode

nego ljudi ranijih epoha. Ali mi

sebe opet moramo vidjeti kao

udove zajedničkog tijela, kojima

je stalo do drugih udova. Naše

temeljno pitanje opet mora postati

Koja je moja uloga?, a ne Koji je moj

osobni (odnosno, sebični) interes?

I onda se potruditi da tu ulogu

obavimo na što veću dobrobit naše

šire zajednice. Takvim pristupom

i mi i naši bližnji možemo samo

dobiti.

“Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.” ............................................................................(Izreke 14,21)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.10

Ideologija Ëinjenja i Dr. sc. Krešimir Šimić

Riječi: “Plodite se, i množite,

i napunite zemlju, i sebi je

podložite!” (Post 1,28) postale

su u nekoj mjeri polazište za

optužbu kršćanstva. Naime, drži

se da su upravo citirane riječi iz

Knjige postanka osnovica kulture

iskorištavanja. Da je biblijski tekst

o stvaranju svijeta ukazao na to

da svijet nije poprište međusobno

suprotstavljenih i sukobljenih sila,

da Sunce i Mjesec nisu božanstva, da

čovjek nije demonsko biće, zasjenila

je optužba o “nemilosrdnim

posljedicama kršćanstva”. Je li judeo-

kršćanska kultura doista dovela do

ideologije napretka? Je li uistinu

odgovorna što su se sile ovog svijeta,

zemlja, životinje, biljke pretvorili

u uporabne predmete? Što znači

Jahvin nalog “Plodite se, i množite, i

napunite zemlju, i sebi je podložite”?

Da bismo mogli odgovoriti na

ova pitanja, moramo nakratko

razmotriti biblijsku teologiju

počinka.

Biblijski tekst o stvaranju svijeta

zasnovan je na shemi sedmodnevlja.

To je broj jedne mjesečeve faze,

pa se tako pokazuje da čovjek nije

stiješnjen u svojoj malenosti, nego

da se nalazi usred ritma svemira.

Ali, ovaj kozmički ritam zapravo

stoji u službi jedne dalekosežnije

misli: stvaranje je usmjereno prema

šabatu, počinku, koji je znak saveza

između Jahve i čovjeka. Stoga za

Izraelce slaviti šabat znači slaviti

Savez. Počinak, daleko od bez

sadržajnog dokoličarenja, srž je

starozavjetnog kulta. Koliko je šabat

bio važan, vidi se i po tome što je

ovaj tjedni dan proširen na svaku

sedmu, subotnju godinu, kada su

i zemlja i ljudi trebali počivati. A

subotnja godina proširena je na

jubilejsku godinu, i to tako da je

dolazila nakon sedam subotnjih

godina (Lev 25,1–22). Iz ove misli

razvilo se i Mojsijevo socijalno

zakonodavstvo, koje je na jubilejsku

godinu propisivalo otpuštanje svih

dugova i oslobađanje svih robova.

Slaviti šabat znači vratiti se na

ishodište da bi se moglo početi

stvarati nešto novo. Svrha stvaranja

je dakle počinak koji otvara horizont

nade, koji omogućuje jedan nov

početak, koji je izraz Jahvine ljubavi.

Reminiscencije na teologiju

jubileja, odnosno na kozmički ritam

stvaranja, na jedan neočekivani

način pojavljuju se u opisu ulaska

Izraelaca u Obećanu zemlju,

točnije pri opisu osvajanja Jerihona

(Još 6,1–22). Jošua je zapovjedio

izraelskim vojnicima da obilaze

jerihonske zidine šest dana i da ih

prate svećenici. Svećenici su nosili

sedam truba od ovnujskih rogova

(riječ jubilej dolazi od riječi jôbel,

što znači truba ili zvuk trube). “Tako

su činili šest dana. A sedmog dana

zorom ustanu i obiđu oko grada

istim onakvim redom sedam puta.

Samo su toga dana obišli oko grada

sedam puta.” Sedmog dana nakon

sedme ophodnje “snažno zatrube

svećenici u rogove”, narod “povika”

i “padoše bedemi” Jerihona. Ovaj

događaj je znakovit tim više što je

Mojsijevo zakonodavstvo preciznim

zakonskim odredbama propisivalo

da se imanja u gradu, odnosno

“zidom opasana”, ne vraćaju ni za

vrijeme jubileja (Lev 25,29–31).

Dakle, pri ulasku u Obećanu zemlju

sedmi dan nije bio vrijeme počinka,

nego vrijeme jednog izvanrednog

činjenja. Vratimo se sada optužbi

o “nemilosrdnim posljedicama

kršćanstva”.

Jahvin nalog “Plodite se, i

množite, i napunite zemlju, i sebi

je podložite” očito nema veze s

ideologijom činjenja i podlaganja.

To je zapravo poziv čovjeku da se

brine za svijet kao Božje stvorenje,

i to u ritmu i logici stvaranja.

Smisao naloga objašnjen je riječima

“obrađivati i čuvati” (Post 2,15).

Do pogubnog mentaliteta činjenja

i podlaganja došlo je zbog toga što

su odbacili Jahvu. Nakon što se

prokletstvo zgrnutog blaga

11

teologija poËinkačovjeku učinilo da je svijet vječno

opstojeći, iz sebe i u sebi, ustvrdio

je da mu “hipoteza Bog više nije

potrebna” (Laplace). Tada su počele

prevladavati pragmatističke teorije

spoznaje, koje smatraju da sve

spoznaje nastaju iz činjenja i da im

je svrha da učinkovito vode činjenju.

Iz toga je onda proizašla i misao da

su forme mišljenja i logička načela

samo rezultat “obrađivanja” svijeta,

a činjenje izvor svih vrijednosti.

Budući da spoznato i činjenjem

proizvedeno, prema takvom

mišljenju, nema vlastitu zakonitost,

jer su zakoni samo postavke volje

u mnoštvu dojmova čija je svrha

da tehničke zahvate u prirodi vode

primjereno svrsi, pragmatisti su

ukinuli i razlikovanje prirodne i

slobodne kauzalnosti. Kauzalni

su zakoni samo postulati našeg

slobodnog htijenja i djelovanja.

Znanosti slobodnim izborom

aksiomatskih modela, zajedno s

izborom “kategorijalnog mislenog

aparata” koji je u temelju tih modela,

slobodno postavljaju (ontologijsku)

mogućnost, bit prirode. Time je bit

prirode postala postavka volje, bez

obzira kako se zamišlja tu volju: kao

volju za moć ili kao volju činjenja.

Kada se našao pred prvim retkom

prologa Ivanova evanđelja (Έυ

άρχή ήυ ό λόγος), Goetheov Faust

se zbunio. Nije bio siguran kako

prevesti bremenitu grčku riječ

λόγος, dok nije zaključio da je to čin:

Tu piše: U početku bješe RIJEČ!

Već zapeh! Pomoć nužna mi je

već!

Toliko RIJEČ ne vrijedi, nema

zbora,

Drugačije to prevesti se mora,

Pa ako pravo duh me svjetuje,

Tu piše: U početku SMISO bje.

Odvagni dobro prvi redak taj,

Jer pero se zaletjet može, znaj!

Da΄ l SMISO djeluje i stvara sve?

Neka bude. U početku sila bje!

Al tek što stadoh riječ tu da pišem,

Opominje me nešto da je brišem.

Duh pomaže! Već znam, u prvom

retku

Nek’ mirno bude: ČIN bje u

početku!

Da – u početku je bio čin, ali čin

čija je svrha bio počinak, a smisao

počinka dopuštanje da se bude

darivan. Time je čovjek pozvan i

na opuštenost u kojoj može biti

slobodno stvaralačko biće. Što nas

može osloboditi faustovske pogodbe

s đavlom? Otkrića, poput otkrića

entropije, koja pokazuju da svijet

u sebi nosi “sat” – da ima početak

i kraj – nisu nas oslobodila iluzije.

Očito, treba nam novo stvaranje

usmjereno na počinak. Svrnimo

pogled na posljednju biblijsku

knjigu, Otkrivenje. Na njezinom

svršetku stoji usklik neimenovanog

vladara koji sjedi na prijestolju:

“Evo, sve činim novo!” (Otk 21,5).

Tko je taj zagonetni svevladar

koji čini sve novo, otkriva nam

evanđelist Luka.

Prema njemu Isus svoje javno

djelovanje započinje “na dan

subotni”, i to čitajući u sinagogi

tekst iz Knjige proroka Izaije

(61,1–2) koji se odnosi na jubilejsku

godinu: “Duh Gospodnji na meni

je jer me pomaza! On me posla

blagovjesnikom biti siromasima,

proglasiti sužnjima oslobođenje,

vid slijepima, na slobodu pustiti

potlačene, proglasiti godinu milosti

Gospodnje” (Lk 4,18.19). To je u

Lukinom evanđelju prvi od šest

događaja u kojima je prikazano

Isusovo djelovanje subotom (4,

31–37; 6, 1–5; 6, 6–11; 13, 10–17;

14, 1–6). Onaj koji je “Riječ postala

tijelom” u vrijeme počinka, šabata,

čini sve novo. Time se ono što

je nagoviješteno u slici osvajanja

Jerihona započelo događati na jedan

nov način. Je li sve ovo naslutio

sam Goethe, ne znam – ali njegov

Faust nije završio u paklu. Kao što

je na kraju prvog dijela spašena

Margareta (Mefistofeles: “Osuđena

je!”; Glas odozgo: “Spašena!”), tako

je na kraju drugog dijela na još

veličanstveniji način spašen sam

Faust. Našao se u društvu Antuna,

Bernarda iz Clairvauxa, Franje

Asiškog, blaženih dječaka, majke

Kristove, velike grešnice iz Lukina

evanđelja, Samarijanke iz Ivanova

evađelja, Marije Egipćanke.

Otkada je započelo novo

stvaranje, Jahvin nalog za

“podlaganje” svijeta može se

razumjeti kao aspekt “djelatne

anticipacije transformatio mundi”.

To znači, napominje Miroslav Volf,

da iako je fundamentalno odnošenje

čovjeka prema Kraljevstvu

Božjem počinak i čekanje: “Dođi

kraljevstvo tvoje!” (Mt 6,10; Otk

22,17), eshatološki oprez impliciran

u počinku i čekanju ne sputava

aktivnost. Čekanje Kraljevstva

povezano je s djelima koja potječu iz

vjere i koja odgovaraju Kraljevstvu.

Time je ljudska izgradnja svijeta

povezana s dolaskom Kraljevstva,

bez obzira što je dolazak Kraljevstva

rezultat Božjeg djela.

“Blago pravedniku, hranit će se plodom djela svojih!” .................................................................................................................... (Izaija 3,10)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.12

Zamislite najsavršenije moguće jutro. Sjedite vani u udobnoj sjedalici pod veličanstvenom

zelenom sjenom drveta. Sunce je pod takvim kutom da baca šarene lelujave sjene. Nije ni previše toplo ni previše hladno. Zrak nije ni miran ni vjetrovit. Leptiri plešu, ptice cvrkuću, a cvijeće ispunjava zrak svojim mirisom. Možda pored vas sjedi vaš dobar prijatelj ili vas mačić nasmijava igrajući se vašim vezicama. Ništa vas ne zabrinjava. Gledate u čiste bijele oblake na plavetnom nebu i pijuckate omiljeni napitak. Upijate svaku ugodnu tisućinku sekunde ovog savršenog trenutka.

Zatim zamislite kako taj trenutak traje onoliko koliko vi želite da traje – možda zauvijek – i dobit ćete samo blijedu, nesavršenu sliku onoga što je Bog spremio onima koji ga vole.

Bog je ovu zemlju učinio lijepom kako bi nam pokazao koliko nas voli. Kršćanska spisateljica Ellen G. White je napisala: “ ‘Bog je ljubav’ piše na svakom pupoljku što se rascvjetava, na svakoj vlati mlade trave. Ljupke ptice što ispunjavaju prostor veselim pjesmama, cvjetovi nježnih boja što mirišu u svojemu savršenstvu, bogato razlistano veličanstveno šumsko drveće – sve nam svjedoči o Božjoj očinskoj brižnosti i pažljivosti i o Njegovoj želji da usreći svoju djecu’’. Na ovoj staroj zemlji ima dovoljno prave ljepote, prave ljubavi i duboke radosti da nam da predukus naročito lijepog života koji nam Bog priprema kada ovaj život završi.

Naπ ne baπ nebeski svijetNo, ja sam prilično siguran kako ni vi, kao ni ja, niste imali život

  ispunjen samo savršenim trenucima. Kao i svi ostali ljudi na našem planetu, iskusili smo gubitak, razočaranje, neuspjeh i tjelesnu i emotivnu bol. Veoma rano u životu bili smo prisiljeni shvatiti da ne možemo uvijek dobiti ono što želimo, a čak i kada dobijemo, to nas ne mora nužno učiniti sretnima.

Henry Wadsworth Longfellow je napisao, “Tvoja sudbina je jednaka sudbini sviju, u svakom životu mora pasti malo kiše.’’ Iako očekujemo razočaranje, nikada ga ne prihvaćamo, pogotovo kada se dotiče samog života - kada se ja, ili netko koga volim, suočava s grobom.

Ukratko, lako je zamisliti svijet koji je mnogo bolji od ovoga. Upravo takvo besprijekorno postojanje Bog je imao na umu kada je prvotno opremio i napučio Zemlju. Priča vam je poznata: Božji tek stvoreni svijet bio je zaražen grijehom te su od tada naši trenuci radosti prekinuti posljedicama grijeha. Ono što je zmija (koja je bila prerušeni zli anđeo Lucifer) obećala Evi da će se zbiti ako jede od zabranjenog drveta, to se i ispunilo: Adam i Eva, i svi mi koji smo potekli od njih, stekli smo spoznaju dobra i zla (Postanak 3,22). Tek nakon što je zavladalo zlo naši su praroditelji shvatili koliko im je prije bilo dobro.

Otada žalimo zbog pogrešnog izbora. Sada znamo za potrese, rak, ratove, glad, bankrot, ubojstva, rastave i mnoštvo drugih žalosti – no više bismo voljeli da za njih ne znamo.

Od svega samo najboljeKako će izgledati nebo? Možda imate svoju vlastitu mentalnu predodžbu koja potječe od slika ili crteža koje ste vidjeli. Jedan popularan scenarij (nerijetko pozadina za šale) prikazuje osobu

koju kod bisernih vrata čeka Sveti Petar. Petar toj osobi daje bijelu haljinu, krila i krunu, te on ili ona provode vječnost na mekanom bijelom oblaku svirajući harfu. Iako su ti elementi - krune, haljine, biserna vrata i ostalo - prisutni u Svetom pismu, oni nigdje ne prikazuju ovakvu sliku neba. Pretpostavljam da bi većini od nas cijela vječnost sviranja harfe vjerojatno bila prilično jednolična!

Ruralno neboOno što je Bog zamislio bit će mnogo zanimljivije i vrjednije od toga. Prorok Izaija je, primjerice, zamišljao idiličan život nakon smrti, u kojem ljudi žive mirno, grade kuće i uzgajaju vlastitu hranu (Izaija 65,21). Čak i priroda će biti ukroćena. Izaija kaže da će nebo biti “miroljubivo kraljevstvo” (najdraži umjetnički motiv) u kojem će “vuk prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit... Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.” (Izaija 11,6.8).

Urbano neboDok je Izaijin opis neba ruralan, Ivanov je izrazito urban. On opisuje grad velikih razmjera sagrađen od dragocjenih materijala – poput zlata, jaspisa i safira - koje je danas nemoguće koristiti u graditeljstvu. Znajući kakvu vrstu gradova njegovi čitatelji poznaju, Ivan prikazuje Sveti Grad okružen visokim, ukrašenim zidovima, iako naglašava da njegovi stanovnici ne trebaju zaštitu gradskih zidova. ‘Njegova se vrata nikada neće zatvarati danju’, kaže Ivan, ‘jer tu, naime, neće biti noći’ (Otkrivenje 21,25).

Uz veličanstvene građevine Ivan vidi i osobit gradski park: ‘Potom mi anđeo pokaza rijeku života, bistru

»eænja za nebomprokletstvo zgrnutog blaga

Loren Seibold

13

kao kristal, koja istječe iz Božjeg i Janjetova prijestolja. Svuda između gradskog trga i rijeke rastu stabla života koja rađaju dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod’ (Otkrivenje 22,1.2).

Nije moguće reći jesu li Izaija i Ivan doista mislili do u pojedinosti opisati kako će nebo izgledati. Možda vam vječno uzgajanje voćnjaka ne bi bilo privlačno, a dvojim i to da je zlato baš najbolji opločni materijal! No jedno je sigurno: ono što nebo čini nebom neće biti hortikultura niti arhitektura već potpuna promjena u samoj naravi postojanja. Evo nekih promjena koje Bog obećava:

Nema tuge ni žalosti: ‘On će otrti svaku suzu s njihovih očiju’ (Otkrivenje 21,4) i ‘u njemu više neće čuti ni plača ni vapaja’ (Izaija 65,19).

Besmrtnost: ‘smrti više neće biti’ (Otkrivenje 21,4), i ‘tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom’ (Prva Solunjanima 4,17).

Potpuno ostvarenje svih naših nastojanja: ‘Izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih. Neće se zalud mučiti’ (Izaija 65,22.23).

Sveopći mir: ‘Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj’ (Izaija 11,9).

Nema zločina niti zlih ljudi: ‘Ništa nečisto nikada neće u nju ući; nijedan koji čini što je odurno i lažno’ (Otkrivenje 21,27).

Savršena sreća: ‘Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram’ (Izaija 65,17.18).

Ponovno ujedinjenje s voljenima: ‘I najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu’ (Prva Solunjanima 4,16.17)

Bog će obitavati s nama: ‘Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima (Otkrivenje 21,3). Naš slavni novi dom bit će sve ono što je Bog prvotno namjeravao s nama kada je stvorio ovaj svijet!

Ponovno uËinjeno dobrimNedavno sam pročitao u novinskom izvješću jednu od mnogih tužnih priča sa Srednjeg istoka. Pogrešno usmjerena bomba pala je na kuću i ubila ženu i svu djecu. Patnja ovog oca bila je tako snažna, a ono što se dogodilo bilo je tako nepravedno da sam počeo shvaćati zašto se neki ljudi pitaju postoji li Bog u tako strašno zlom svijetu.

No, mi koji vjerujemo u Božju dobrotu nalazimo nadu u obećanjima iz Pisma. Bog će nam sve nadoknaditi! On će ublažiti našu tugu, vratiti izgubljeno i dati nam tako savršen život da se nećemo zadržavati na tragedijama koje smo ovdje doživjeli. Među blagoslovima koji su nam obećani nalazi se i prednost da ćemo vječnost provesti sa svojim Spasiteljem. Isus je rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja’ (Ivan 14,2.3).

Nebo nije mitološko mjesto već blažena nada i vječni dom onima koji su svoje duše povjerili Bogu. Postoji stara pjesma koja kaže: ‘Taj svijet moj nije dom, ja prolaznik sam tu, a blago moje sve na nebu čeka me’. Bog je stvorio svijet na kojemu mi sada živimo i unatoč zagađenosti grijehom njegova preostala ljupkost potiče nas na očekivanje neba.

Mogu li se onda ovdje osjećati kao kod kuće kada znam da je sve što mi On priprema tako savršeno i tako bogato duhovnim vrijednostima, pa mi sve što ovdje vidim izgleda poput daleke tamne sjene?

Ja želim biti tamo. Nadam se da to želiš i ti!

“Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe!” JOD ....................................................................... (Psalam 34,9) 

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.14

Æivimo u svijetu nevolja i boli,

a što je najgore, prebivamo u

svijetu smrti. Svi smo suočeni

s prijetnjom nuklearne eksplozije;

vidimo putničke zrakoplove koje

otmičari pretvaraju u oružje

masovnog uništenja; i znamo da

ćemo pokopati svoje najdraže, ako

oni prije ne pokopaju nas.

Ipak, unatoč svemu ovome,

apostol Ivan je, pišući Novi zavjet,

imao smjelosti reći kako možemo

imati vječni život sada, u ovom

svijetu.

Shvatljivo je kako obećanje

vječnog života može svoju stvarnost

imati u budućnosti, u Božjem

novom svijetu slobodnom od grijeha

i smrti. No, Ivan govori o vječnom

životu kao sadašnjoj stvarnosti svih

onih koji vjeruju u Isusa Krista.

U Evanđelju po Ivanu 5,24-30 Isus

kaže: “Zaista, zaista, kažem vam, tko

sluša moju riječ i vjeruje onomu koji

me posla, ima vječni život. On ne

dolazi na sud, već je prešao iz smrti

u život. Zaista, zaista, kažem vam,

dolazi čas i već je tu, kada će mrtvaci

slušati glas Sina Božjega i koji ga

budu poslušali, živjet će. Jer kao što

Otac ima život u sebi, tako je i Sinu

dao da ima život u sebi. Dao mu je i

vlast da sudi jer je Sin čovječji.

Ne čudite se tomu! Dolazi,

naime, čas kada će svi koji počivaju

u grobovima čuti njegov glas, te

izaći iz njih: koji su činili dobro, na

uskrsnuće – na život; koji su činili

zlo, na uskrsnuće – na propast. Ja

sam od sebe ne mogu ništa činiti.

Kako čujem, sudim, i moj je sud

pravedan, jer ne tražim svoju volju,

nego volju onoga koji me poslao”

(kurziv nadodan).

VjeËni æivot… sada? John Brunt  

Zamijetite nekoliko stvari o onima

koji čuju Isusove riječi i vjeruju im:

- Oni imaju vječni život. To je

sadašnje vrijeme, dakle Isus

govori o sadašnjoj stvarnosti.

- Oni su već prešli iz smrti u život

– još jedna sadašnja stvarnost.

- On kaže: dolazi čas i već je tu,

kada će mrtvaci živjeti. Očito je

kako Isus ovdje misli na duhovni

život i smrt jer ovo stavlja

nasuprot doslovnom uskrsnuću.

Ipak, ovo ne niječe obećanje o

doslovnom uskrsnuću u budućnosti.

Isus kaže da čas dolazi, On ne tvrdi

kako je već došao, kad će mrtvi koji

su u grobovima ustati da bi ponovno

živjeli.

Isus pravi razliku između vječnog

života i budućeg uskrsnuća mrtvih

kad se Krist vrati na naš svijet. Vječni

život uključuje buduće uskrsnuće

i daljnju vječnost s Bogom, ali i

više od toga. Vječni život isto tako

ima kakvoću života koju vjernik

posjeduje sada u Isusu Kristu.

RazlikaAko smo povezani s Kristom,

nećemo samo imati vječni život,

već ćemo znati da ga imamo.

Apostol Ivan je rekao; ‘Ovo pišem

vama koji vjerujete u ime Sina

Božjega, da znate da imate vječni

život’ (Prva Ivanova 5,13; kurziv

nadodan).

Vjerovati u Isusa Krista kao

Božjeg Sina i našeg Spasitelja znači

slobodu, ne samo od Božjeg gnjeva,

već i od straha od suda. To pokazuje

prokletstvo zgrnutog blaga

15

kako smo već prešli iz smrti u

život, unatoč tomu što na ovom

svijetu možemo umrijeti. Smrt na

kraju života za vjernike je samo

privremeni san do uskrsnuća mrtvih

pri drugom Kristovom dolasku,

kada će nas On uskrsnuti da vječno

živimo s Bogom.

Pa u čemu je razlika? Mi još uvijek

živimo u svijetu smrti u kojemu

pokopavamo svoje voljene. Je li ovo

više od samih riječi? Ja vjerujem da

Isusova poruka naš sadašnji život

mijenja na tri načina:

Oslobađa i daje sigurnost

Ne trebamo više brinuti o stanju

našeg odnosa s Bogom. Mi imamo

vječni život sada i nije drskost

razmišljati na ovakav način jer je

Krist izvor našeg života i nade, stoga

nagovješćuju kraj vremena, mi

se nadamo i čeznemo za drugim

dolaskom Isusa Krista jer to znači da

ćemo ga vidjeti licem k licu.

Ne paničarimo zbog završetka

vremena jer shvaćamo da već živimo

na kraju vremena, ali poznajući

Isusa, već smo sada u bliskom

odnosu s Njim. Iako još nemamo

s Isusom zajednicu licem k licu,

naše nam sadašnje iskustvo daje

pouzdanje da će taj blizak odnos

licem k licu uskoro nastati.

Pomaže nam da pomažemo

drugima

U Mateju 10,39 Isus je rekao kako

oni koji pronađu svoj život, oni će

ga izgubiti, a oni

koji ga izgube Njega

radi, pronaći će ga.

Istinski život ćemo

naći u provođenju

života s Bogom.

Naše nas povjerenje

u Krista čini

slobodnima da se

izložimo opasnosti

zbog Božjeg

kraljevstva.

Bog ne traži od

nas da se izlažemo

opasnosti zbog zabave, već nas

poziva da se, umjesto da sve

činimo iz sebičnosti, predamo

u službu za druge. Sigurnost u

vječni život oslobađa nas da tako

činimo.

Sjećam se prijatelja koji više nije

među živima. Odrastao je u New

Yorku i veoma je volio svoj grad. Bio

je uspješan profesor i inženjer. Imao

je prekrasnu obitelj, suprugu i dvoje

male djece.

A onda je primio poziv da napusti

svoj voljeni grad i uspješan život,

te se preseli u Walla Walla, gradić

u jugoistočnoj državi Washington,

kako bi započeo inženjerski

program u malom kršćanskom

koledžu.

Osjećajući kako je Bog umiješan

u poziv, pošao je na dalek put.

Kulturološki šok je bio jako velik.

Walla Walla u Washingtonu nije bilo

mjesto ni blizu slično New Yorku.

Prvih nekoliko tjedana on i supruga

proveli su na koljenima, stružući

podove starih vojnih baraka koje su

trebale služiti kao prostor za njegov

novi inženjerski

odsjek.

Ed Cross je

ostao na Walla

Walla koledžu

sve do svoje

smrti. Izgradio

je priznatu,

izvrsnu školu

inženjerstva

koja je po

njemu nazvana

‘Edward F.

Cross School

of Engineering of Walla Walla

University’. Ploča na zidu sadrži

navod njegovih riječi nakon

umirovljenja: ‘Ovo nije bio posao,

bio je to poziv od Gospodina’.

Samo sigurnost u vječni život s

Kristom, sada i u budućnosti, čini nas

slobodnima prihvatiti Božji poziv da

se predamo samopožrtvovnoj službi

drugima i Njemu.

moramo svoj pogled uvijek držati na

Njemu.

Kada sebe potapšamo po ramenu

i gledamo na svoja zamišljena

dostignuća, tada smo svoj

pogled maknuli s Krista. Kada se

okrivljujemo i smatramo kako nitko

toliko loš kao mi nikada ne može

biti spašen, tada naš pogled nije

na Kristu. Ako na bilo koji od ovih

načina postajemo usredotočeni

na sebe, to nas dovodi u duhovnu

opasnost. No, kada Krista učinimo

svojim središtem, tada možemo biti

sigurni. Ne moramo više brinuti za

svoje spasenje.

Sveto pismo obećava da će Bog

koji je započeo dobro djelo u nama,

i dovršiti ga do dana Krista Isusa

(Filipljanima 1,6).

Mijenja naše stajalište

Umjesto da uznemireno

pokušavamo dokučiti koji događaji

Isus pravi razliku između vječnog života i budućeg uskrsnuća mrtvih kad se Krist vrati na naš svijet. Vječni život uključuje buduće uskrsnuće i daljnju vječnost s Bogom, ali i više od toga.

“Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve.” .............................................................................. (Psalam 89,16)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.16

Pristupajmo Bogu s povjEd Dickerson  

Senator Flynn i senator Little

došli su iz dvorana za sastanke

iza glavne dvorane još uvijek

uključeni u živi razgovor. Pogledali

su prema galeriji i mahnuli mi da

siđem i pridružim im se. Brzo sam

se spustio niz 39 željeznih stuba

spiralnog stubišta koje je vodilo s

galerije prema kapitolskoj okrugloj

dvorani, odmah izvan ulaza u Senat.

Kada sam im se približio

senator Flynn je prvi progovorio.

‘Predstavnici fondova su upravo

pristigli. Koliko je sredstava vašoj

skupini potrebno?’ Nakon kratkog

razgovora s dvojicom senatora složili

smo se oko odgovarajućeg iznosa.

Zatim su oni otišli na sastanak za

određivanje budžeta, a ja sam ostao

kako bih razmislio o neobičnom

događaju koji se upravo dogodio.

Nas trojica smo odlučili kako će se

potrošiti milijuni dolara državnog

novca.

Bila je to stvar prave osobe na

pravom mjestu u pravo vrijeme.

Moja diploma iz odgoja, određeno

iskustvo u radu u školskoj učionici

i to što sam bio poznat po kućnom

obrazovanju djece dalo mi je

mogućnost da sa službenicima

državnog Ministarstva obrazovanja

i predstavnicima državnih škola

razgovaram njihovim jezikom. Obje

su skupine znale kako mi je njihova

dobrobit na srcu. Bio sam njihov

zastupnik na najvišoj razini državne

uprave. Ključ moje uspješnosti

bio je da su obje strane znale kako

razumijem njih i njihove brige.

Naπ nebeski posrednikPoslanica Hebrejima nam kaže

kako imamo još boljeg posrednika

koji je na najvišoj od svih razina:

‘Budući da imamo uzvišena velikog

svećenika Isusa, Sina Božjega, koji

je prošao kroz nebesa’ te ‘da može

zauvijek spasavati one koji po njemu

dolaze k Bogu, jer uvijek živi da

posreduje za njih’ (Hebrejima 4,14

i 7,25).

Kakve li značajne izjave! Nijedan

ljudski posrednik ne može stalno

djelovati. Ljudi moraju jesti, spavati

i skrbiti o životnim potrebama.

No, Isus stalno živi. On nikada ne

mora spavati. Kakve god mi potrebe

željeli iznijeti pred Boga, Isus nam je

neprestano na raspolaganju.

Kršćani u prvom stoljeću su

poznavali židovski hram i njegove

službe. No, poput nas, mnogi od

njih postali su toliko usredotočeni

na rituale i obrede da su zaboravili

kako obredi imaju svrhu ukazivati

na nešto veće.

Poslanica Hebrejima nas podsjeća

kako zemaljski svećenici ‘služe samo

slici i sjeni nebeskih stvarnosti, kako

je Bog poučio Mojsija kad se ovaj

spremao načiniti šator: “Pazi! – veli,

naime, Bog – načini sve prema

uzorku koji ti je pokazan na gori! ‘ “

(Hebrejima 8,5; vidi Izlazak 25,9.40).

Hebrejima poslanica nas podsjeća

da se pravi događaj zbiva na nebu,

a ne na zemlji. Ako želite Poslanicu

Hebrejima sažeti u jednu riječ, bila

bi to riječ bolje. Isus je bolji veliki

svećenik, koji prinosi bolju žrtvu

(Sebe) u boljem hramu. Zemaljski

veliki svećenik je u Svetinju nad

svetinjama, koja je predstavljala Božje

prijestolje, ulazio jedanput godišnje, a

Isus ‘uvijek živi da može posredovati

za [nas]’ (Hebrejima 7,25).

Zaπto nam je potrebno neprestano posredovanjeMožda ćete se pitati zašto nam je

potreban stalno nazočan Posrednik.

Kako bismo na to odgovorili,

pogledajmo zemaljsko svetište.

Svakog jutra i večeri svećenici su

prinosili žrtvu za grijeh za sav Izrael.

prokletstvo zgrnutog blaga

17

jerenjemPojedinci su isto tako donosili svoje

žrtve. Žrtve su uključivale, ali nisu

bile ograničene samo na žrtvu za

grijeh. Postojale su žrtve zahvalnice

prinošene u slavu i iz odanosti

Bogu, žrtve za proslavljanje ugovora,

zavjetnice za potvrđivanje zavjeta,

te žrtve naknadnice za nehotično

ogrješenje protiv drugog Izraelca.

Tako bi dakle postojao neprekidan

tijek štovatelja koji su donosili žrtve

u hram, te svećenika koji su žrtve

prinosili Bogu.

No, mi imamo boljeg Velikog

Svećenika. Ne moramo doslovno

ići do hramskih vrata, već mi svoje

molitve šaljemo prema nebu. Te

molitve uključuju ne samo priznanje

i pokajanje, već i zamolbe za

vodstvo, molitve za djecu i voljene,

i ostale svakovrsne molbe. Ima li

naš prijatelj bračnih problema?

Suočavamo li se

s financijskim

poteškoćama? Je

li netko od naših

voljenih obolio od

zarazne bolesti?

Je li vaš pastor

obeshrabren?

Trebate li prihvatiti

posao koji vam je

danas ponuđen?

Jeste li povrijedili

nečije osjećaje?

Je li vam dijete

u kušnjama? Sve

ove i brojne druge

poteškoće možete

donijeti svom

nebeskom Velikom

Svećeniku.

Mislite li da su neke od ovih

briga prevelike ili pak premale?

Poslanica Hebrejima nas uvjerava

kako ‘nemamo, naime, nekoga

velikog svećenika koji ne bi mogao

suosjećati s našim slabostima, nego

jednoga koje je iskusan u svemu

(kao i mi), samo što nije sagriješio.

Dakle, pristupajmo s pouzdanjem

k prijestolu milosti da primimo

milosrđe i nađemo milost za

pravodobnu pomoć!’ (Hebrejima

4,15.16).

Ne zaboravite da vjernik u stara

vremena nije u hram mogao ući

osobno, već u Kristu. Poslanica

Hebrejima nam kaže kako mi

možemo s povjerenjem pristupiti

Božjem prijestolju milosti. Ne

trebamo misliti na doba dana ili

na to koliko će nam to vremena

oduzeti, stoga što Isus ‘uvijek živi da

posreduje za (nas)’, On ‘ne drijema i

ne spava’ (Psalam 121,4). I kaže nam

se: ‘Svu svoju brigu bacite na nj, jer se

on brine za vas!’ (Prva Petrova 5,7).

To nije sveGotovo cijelo desetljeće služio sam

na mjestu neslužbenog savjetnika

u državnoj upravi moje države

o pitanjima kućnog školovanja

djece. Guverner i zakonodavci su

me pozvali da služim u odborima

za istraživanja te zakonodavnim

savjetodavnim

skupinama kako

bih pomogao pri

pisanju propisa

da njima budu

zaštićene obitelji

koje kod kuće

školuju svoju

djecu. Većina

toga nije došla u

medije. U nekim

slučajevima

zakonodavac

bi jednostavno

došao k

meni i rekao:

‘Planiramo

izdati ovaj zakon

na sljedećem

zasjedanju, no netko misli da bi on

mogao utjecati na kućno školovanje.

Možete li to, molim vas, provjeriti?’

Nakon provjere, mogao sam

predložiti terminološku promjenu

kojom bi se još uvijek postiglo

ono što je zakonodavac htio, ali

ne bi negativno utjecalo na kućno

obrazovanje. Drugim riječima,

neki su zakoni bili promijenjeni

prije no što su službeno proglašeni.

Obitelji koje kod kuće obrazuju

svoju djecu diljem države nikada

nisu znale da se o nečemu što se

njih ticalo raspravljalo u državnom

zakonodavstvu.

U pripovijestima o Jobu i Ahabu

Biblija otkriva kako su njihova

imena došla pred nebeski sud bez

njihova zahtjeva i bez njihova znanja

(Job 1,6-12; 2,1-7; Druga Ljetopisa

18,18.21). Događa li se to i nama?

To ćemo saznati tek u vječnosti. No,

ohrabrujuće je shvatiti da bez obzira

što došlo i odakle potječe, Isus

‘uvijek živi’ kao naš Veliki Svećenik.

Imamo Posrednika. Unatoč

mojim najvećim naporima u

zakonodavstvu, ja nisam imao

stalan pristup guvernerovu uredu.

Međutim, mi možemo doći pred

Božje prijestolje s pouzdanjem,

stoga što naš Posrednik živi na nebu

i nikada ne spava: On je Božji Sin!

‘Budući da imamo uzvišena velikog svećenika Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa’ te ‘da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih’

(Hebrejima 4,14 i 7,25).

“Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu.” ......................................................... (Psalam 146,5)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.18

Svake nedjeljne večeri tijekom

zimskih mjeseci Vincent ima

tjedni običaj. ‘Odlazim u dugu

šetnju’ – kaže – ‘i zbog kratkih dana

u zimskim mjesecima, vani je uvijek

mračno. Kad se vratim kući, upalim

svijeću u svojoj sobi i nekoliko

trenutaka razmišljam o Kristovim

riječima: “Vi ste svjetlost svijetu’’

(Matej 5,14). Onda promislim o

načinu na koji bih ja tijekom tjedna

mogao donijeti svjetlost u moj djelić

svijeta.’

PotiËite svoju duhovnu Victor Parachin

Vincent je primjer osobe koja

je pronašla kreativan način

za poticanje svoje duhovne

inteligencije. Poduzimanje koraka za

unaprjeđenje duhovne inteligencije

treba poticati jer rezultati našeg

vlastitog duhovnog rasta isto

tako pridonose dobrobiti drugih

ljudi. Evo nekoliko načina na

koje možete unaprijediti svoju

duhovnu inteligenciju i pomoći pri

osvjetljavanju dijela svijeta u kojem

živite.

Posvetite se vjeæbanju duhovnostiPostoje mnoge duhovne vježbe

koje možete odabrati: molitva,

proučavanje Biblije, pjevanje,

post, vođenje dnevnika,

posrednička molitva, hodočašća,

samo-uskraćivanje, suosjećanje,

gostoprimstvo, mirotvorstvo i

društvena pravda. Posvetite se

određeno vrijeme jednoj od ovih

duhovnih vježbi. Dopustite tom

načinu da pridonese i oblikuje

duhovnu stranu vašeg života.

Shirley Marin se posvetila praksi

suosjećanja i dijeljenja. Pročitala je

o ženskoj kući u njezinu susjedstvu i

pokrenule su je ispovijesti žena i djece

koja su tu pristizala bez ičega drugog

osim odjeće koju su imali na sebi.

Željela je učiniti nešto više no

samo suosjećati s njima, željela je

za njih nešto učiniti. Tako je počela

odlaziti u kupovinu i kupovati

odjeću koja se prodavala tako da

jedan odjevni predmet kupiš, a drugi

dobiješ besplatno. Svaki put nakon

takve kupnje besplatnu bi stvar

stavljala u posebnu kutiju. Kada bi

kutija bila gotovo puna, dodavala

je hranu ili što drugo, a zatim bi to

odnijela i donirala ženskoj kući.

Poput ove žene i vi se možete

posvetiti duhovnoj vježbi sve dok

ona ne postane vaš način života.

Zatim se posvetite sljedećoj, i opet

sljedećoj te zapišite na koji je način

svaka od njih pridonijela vašem

duhovnom rastu.

Postupajte prema drugima osobito lijepoNaša se duhovnost otkriva po

načinu na koji postupamo prema

drugima. Isus je naglasio važnost Rabin, Moshe Feinstein

prokletstvo zgrnutog blaga

19

inteligencijudosizanja drugih uz iskazivanje

prihvaćanja, ljubavi i suosjećanja.

Govoreći o najsiromašnijima od

siromašnih u društvu, rekao je:

‘Meni ste učinili koliko ste učinili

jednomu od ove moje najmanje

braće’ (Matej 25,40).

U prvom svesku svoga djela

A Code of Jewish Ethics, Joseph

Telushkin je ispričao pripovijest o

IZBJEGAVAJTE NEVESELE MISLI

Uz njegovanje pozitivnih strana duhovne inteligencije potrebno je izbjegavati sve što uništava našu duhovnost. Jedna od stvari koje treba izbjegavati jesu želje koje nas čine neveselima. Evo nekoliko uobičajenih primjera razmišljanja bez kojih bismo se bolje osjećali i bolje koristili sadašnji trenutak:

Život će biti bolji kad diplomiramŽivot će biti bolji kad dobijem novi posaoŽivot će biti bolji kad odem u mirovinuŽivot će biti bolji kad se vjenčamŽivot će biti bolji kad dobijem rastavu brakaŽivot će biti bolji kad dobijem djecuŽivot će biti bolji kad djeca odu od kućeŽivot će biti bolji kad nađem srodnu dušuŽivot će biti bolji kad dobijem povišicuŽivot će biti bolji kada (popunite prazninu)

Ako ste sebi govorili bilo koju od ovih stvari, a osobito ako ste se na njima predugo zadržavali, tada ste se prepuštali neveselim željama.

Previše se ljudi upušta u takve misli. Oni obavljaju svoje svakodnevne zadaće, ali su im oči zatvorene za neposredne dnevne radosti koje ih okružuju, a posljedica toga su žalosna, razočaravajuća i prazna nastojanja. Učinite kraj neveselim željama i služite u sadašnjem trenutku.

Victor Cherbuliez kaže: ‘Održavajmo svoja srca mladima i svoje oči otvorenima kako nam ništa vrijedno ne bi promaklo.’

“Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!” .......................................................................................... (Psalam 89,48.)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.20

rabinu, kapelanu u jednoj velikoj

njujorškoj bolnici. Govorio je pred

skupinom zdravstvenih stručnjaka o

židovskim gledištima na zdravstvene

probleme i naveo je načelo koje je

postavio rabin Moshe Feinstein.

Čuvši njegovo ime, medicinska sestra

je glasno rekla: ‘On je pravi rabin!’

Kapelan je bio začuđen kako je

medicinska sestra koja nije Židovka

znala za rabina Feinsteina.

Nakon sastanka joj se obratio

i ona mu je rekla da je skrbila za

rabinova novorođenog praunuka.

Kada bi rabin posjećivao kuću,

potražio bi je i zahvalio za njezinu

skrb u liječenju novorođenčeta.

Nakon rabinove smrti, nazvala je

obitelj i izražavajući sućut rekla:

‘Sjećam se kako bi mi se rabin

nasmiješio i poželio mi dobar dan.

U njegovim sam očima vidjela da

me uvažava.’

Komentirajući taj događaj

Telushkin je rekao: ‘Ova nas

pripovijest podsjeća na to da, iako

mnogi od nas misle kako na druge

ostavljaju dojam naši umni uvidi,

elegantna odjeća ili bogatstvo i

društveni status, ipak je drugima

privlačnije neko jednostavno djelo

ljubaznosti i osobne pozornosti.’

Donirajte svoj novacOvo se odnosi na svakoga. Čak i ako

nemate mnogo novca, možete dati

malo. Imajte na umu Isusove riječi:

‘Blaženije je davati nego primati’

(Djela 20,35).

Istraživanja pokazuju kako su

ljudi koji daju novac sretniji od onih

koji ne daju. U anketi provedenoj na

632 osobe, psihologinja Elizabeth

Dunn sa Sveučilišta British

Columbia zaključila je kako novac

koji ljudi troše na sebe nije bio

povezan s općim osjećajem sreće,

već su ljudi bivali sve sretniji što su

više darova i donacija davali.

U drugoj su studiji istraživači dali

ljudima 5 ili 20 dolara uz uputu da

novac mogu potrošiti na sebe, na

nekoga drugoga ili donirati. Oni koji

su novac donirali ili ga potrošili na

druge, bez obzira na iznos, bili su

sretniji od onih koji su ga potrošili

na sebe.

Budite u dobrom druπtvu‘Ne budite s nevjernicima pod

jednim te istim jarmom’ – piše

apostol Pavao (Druga Korinćanima

6,14). On nije mislio kako

prokletstvo zgrnutog blaga

21

»ITAJTE I PROU»AVAJTE PSALME

U stvari, često čitajte psalme! Ova je zbirka tekstova među najpopularnijim biblijskim knjigama. Zašto? Psalmi su iskustveni, što znači da su oni koji su ih napisali iskusili iste radosti i razočaranja kao i mi, samo prije nekih 3000 godina. Pisci psalama iskusili su brojne osjećaje:

DIVLJENJE: ‘Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, veličanstvom nebo natkriljuješ! (Psalam 8,1)

OČAJ: ‘Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?’ (Psalam 43,2)

NADU: ‘Smiluj mi se, Bože, smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.’ (Psalam 57,1)

POVJERENJE: ‘Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.’ (Psalam 103,10)

se trebamo prestati družiti s

nekršćanima. Iza njegovih riječi

nalazi se shvaćanje kako na

životnom putu možemo imati

zapreke ili pomoć, ovisno o društvu

koje imamo i ljudima koji nas

okružuju.

Dennis F.

Augustine, pisac

djela Invisible

Means of Support,

savjetuje nam:

‘Pronađite ljude u

čijem se društvu

dobro osjećate.

Pronađite osobe u

čijoj se nazočnosti

osjećate punima

snage, kreativnosti

i sposobnosti za postizanje životnih

ciljeva. Držite se podalje od osoba

koje čine da se osjećate zabrinutima

ili koje na vas utječu tako da

sumnjate u sebe. Osobito se držite

podalje od osoba koje vas iscrpljuju

tako da svu svoju snagu trošite na

održavanje odnosa.’

Nastojte biti na blagoslov Jedan od načina na koji to možete

učiniti jest da se kratko pomolite

prije odlaska na posao. Vaša bi

molitva mogla

izgledati ovako:

‘Bože, pomozi mi

danas da svoj život

mogu posvetiti

višem cilju i većem

dobru. Pomozi mi

da budem izvor

nade, pomoći i

iscjeljenja svakoj

osobi s kojom

se susretnem.

Kada se pojave problemi, pomozi

mi da pozorno slušam i mudro

odgovorim. Pomozi mi da stavim

na stranu svoje ja i budem

velikodušan i suosjećajan sa svakim

koga sretnem.’

Vjeæbajte zahvalnostZačudno je koliko ljudi

podrazumijeva sljedeće stvarnosti:

krov nad glavom, odjeću, hranu,

auto, grijanje, hlađenje, pitku

vodu, obitelj, prijatelje, zdravlje

i zaposlenje. Ipak, njihova

je zahvalnost na vrlo niskoj

razini, a u nekim slučajevima i

nepostojeća, jer se usredotočuju

na ono što nemaju namjesto na

ono što imaju. Učinite svoj dio u

potvrđivanju zamisli engleskog

pisca G. K. Chestertona koji kaže:

‘primajte stvari sa zahvalnošću i

nemojte primati stvari kao gotovu

činjenicu’.

Poticanjem svoje duhovne

inteligencije svoj ćete dio svijeta

učiniti ugodnim, ispunjenim i

boljim. Povećavanje duhovne

inteligencije je uzvišena dužnost

koja čini vaše molitve vidljivima

i pretvara ljubav u djelo, a vaša

vlastita sreća će značajno porasti.

“Održavajmo svoja srca mladima i svoje oči otvorenima kako nam ništa vrijedno ne bi promaklo.”

Victor Cherbuliez

“Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš zakonu svojemu.” ................................................................................................. (Psalam 94,12)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.22

Ovog sam ljeta boravio na otoku

Hvaru u mjestu Vrboska. Knjigu

koju sam ponio za plažu zapazio

sam kada sam brisao prašinu s

knjiga u knjižnici. Knjiga je bila

prijevod s norveškog jezika, a

tiskana sada već davne 1965. godine.

Na naslovnici je bio čovjek u moru

koji se očajnički pokušava domoći

Boæanska splav na oceanu ljudskih strahova i nemiraBoæanska splav na oceanekakvog plovila s jedrima. Stranice

knjige već su požutjele, a zanimljivo

je bilo da sam bio prvi korisnik ove

knjige u našoj knjižnici.

Kada sam počeo uživati u

prekrasnoj prirodi tog mjesta uskoro

sam počeo čitati i knjigu. Knjiga je

bila svojevrsni putopis – sadržavala

je dojmove i osvrt na ekspediciju

koju su njeni sudionici poduzeli i na

splavi preplovili Tihi ocean. Knjiga

me je očarala isto tako kao i mjesto

gdje sam uživao u odmoru. Ubrzo

sam zaključio da nisam mogao

ponijeti zanimljiviju knjigu za

čitanje (prema mom ukusu). Knjiga

je sadržavala mnoštvo fotografija

koje su prikazivale nešto od onoga

što se događalo na ekspediciji i

nekoliko karata samog putovanja.

Ono što je ključno napomenuti je

kako se autor ove knjige odvažio na

ovako smion pothvat i zbog čega.

Thor Heyerdahl je Norvežanin,

znanstvenik koji je sredinom

prošlog stoljeća razradio teoriju

Darko Filčić, prof.

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

Kon-Tiki je splav na kojoj je norveški istraæivaË i pisac Thor Heyerdahl 1947. zaplovio u ekspediciju na Tihi ocean.

23

Boæanska splav na oceanu ljudskih strahova i nemiranu ljudskih strahova i nemirada su nekadašnji stanovnici Južne

Amerike preplovili Tihi ocean na

splavima i tako došli u Polineziju

te naselili određene otoke. Na taj

je način pokušavao objasniti vezu

i sličnost običaja

koji se mogu uočiti

proučavajući

kulture ovih dviju

naroda.

No najveći je

problem bio taj što

nitko od ostalih

znanstvenika nije

mogao vjerovati

da bi stanovnici

Južne Amerike

mogli prijeći Tihi

ocean na tako

primitivnom

plovilu. Njihove

su sumnje bile

opravdane kada

su veliki i teški

brodovi završavali

na dnu oceana

nošeni jakim

vjetrom i doživjevši

brodolom u

strašnim olujama.

U usporedbi s takvim brodovima

ovakva im je splav izgledala poput

orahove ljuske.

To je bila najslabija karika u

cijeloj teoriji. A teorija je teorija

dok je se ne dokaže ili pobije. Ovaj

znanstvenik je odlučio napraviti

splav upravo onakvu na kakvoj

su stanovnici Južne Amerike 500.

godine naše ere preplovili Tihi

ocean. Proučavao je stare zapise

i crteže do kojih je mogao doći,

određene priče i legende. Uspio je

zainteresirati još nekoliko ljudi koji

su posjedovali određena znanja i

bili vješti svatko na svom području.

Morali su riješiti razne probleme

i savladati mnoge prepreke –

birokratske, financijske, klimatske.

Nakon što su se spustili sa

snježnih Anda u samu unutrašnjost

džungle i nakon

što su oborili

balzova stabla

morali su ih i

transportirati do

mjesta gdje će

napraviti splav

prema točno

određenim

nacrtima. Nakon

mnogo čekanja,

upornosti i

razgovora, vojska

Republike Peru

im je odlučila

izići u susret.

Splav su načinili

u ratnoj luci, a

dobili su mnogo

opreme i hrane

u konzervama.

Imali su i

radio stanicu

pomoću koje

su trebali slati

meteorološke izvještaje na kopno.

Svi su s nestrpljenjem iščekivali

trenutak kada će splav isploviti

iz luke. Jedno je bilo raspravljati

i navoditi argumente u prilog

hipoteze o splavi, a sasvim drugo

otisnuti se na nepredvidljiv i

nepregledan ocean.

Naročito mi je bilo zanimljivo

kada su iskusni pomorci pa i

znanstvenici određenih struka

komentirali njihovu splav. Svi su

postavljali pitanje kako će balzove

grede i užad kojom su ih povezali

podnositi sol iz oceana. Rekli su im

da će nakon nekog vremena slana

voda oštetiti balzove grede. Njima to

nije bilo ugodno slušati, no to ih nije

obeshrabrilo. Nisu odustali i nisu ni

u jednom detalju promijenili prvotni

nacrt svoje splavi. U svemu su se

držali onoga kako su i nekadašnji

stanovnici Južne Amerike gradili

svoje splavi. Koristili su ista prirodna

sredstva. Unatoč svim negativnim

prognozama znanstvenika i iskusnih

pomoraca i svojih vlastitih sumnji i

strahova splav je odlično odolijevala

valovima i oceanu. Uskoro su se

uklopili i stopili s njihovim novim

okružjem. Neka od morskih bića su

prvi puta vidjeli i slikali ih – dotada

ih još nitko od ljudi nije vidio niti

fotografirao.

Čak i u olujama kada su

valovi bili visoki više metara splav

je odolijevala svim nedaćama.

Pokazalo se vrlo mudrim što su se

točno držali zadanih nacrta. Trebalo

im je određeno vrijeme da nauče

kako vješto kormilariti. Nakon svih

nezgoda i vremenskih nepogoda oni

su došli na svoj cilj.

Ako pogledamo stanje u svijetu

- na našem cijelom planetu, mogli

bismo reći u prenesenom smislu

da je more jako uzburkano. Valovi

zapljuskuju sa svih strana. Problemi

se naziru na gospodarskom,

političkom, socijalnom, vjerskom,

ekološkom i mnogim drugim

područjima. Malo tko će osporiti

ovo zapažanje. No, pojedinci će

se jako teško složiti oko mogućeg

rješenja.

U sljedećem broju ovog časopisa

nastavit ćemo ovo razmišljanje. Jesu

li biblijska načela u svakodnevnom

životu splav na kojem smo sigurni u

nesigurnom svijetu? Možemo li i mi

kao Thor Heyerdahl preplivati naš

ocean sumnji i strahova?

Ako pogledamo stanje u svijetu - na našem cijelom planetu, mogli bismo reći u prenesenom smislu da je more jako uzburkano. Problemi se naziru na gospodarskom, političkom, socijalnom, vjerskom, ekološkom i mnogim drugim područjima.

“Blago onom kome je pomoćnik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu.” ........................................................ (Psalam 146,5 )

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.24

Kad je jedan starac umro na gerijatrijskom odjelu u domu za

stare i nemoćne u zabačenom australskom gradiću, smatralo

se da nije posjedovao ništa vrijedno. Kad su njegovateljice

kasnije spremale ono malo njegovih stvari, naišle su na ovu

pjesmu. Njezina kvaliteta i sadržaj toliko su se dojmili osoblja

da su načinile prijepis i podijelile ga svakoj medicinskoj sestri u

bolnici. Jedna od njih je svoj primjerak odnijela u Melbourne.

Jedina baština ovog starca potomcima otad se pojavila u

božićnim izdanjima raznih časopisa kao i u časopisu Mental

Health. Načinjena je i prezentacija slika zasnovana na ovoj

jednostavnoj, ali zgodnoj pjesmi. Ovaj starac, koji nije imao što

ostaviti svijetu, sada je autor ove “anonimne’’ pjesme koja kruži

internetom.

Sjetite se ove pjesmice kad sretnete stariju osobu koju biste

mogli zanemariti, a da ne pogledate mladu dušu u njoj. I mi

ćemo svi jednog dana biti tamo.

(Po dva reda pjesme na engleskom jeziku se rimuju. Uostalom,

nismo sigurni da je sama priča istinita. Neki tvrde da je pjesmu

napisao pjesnik David L. Griffith iz Teksasa u SAD-u).

Pjesma jednog starca

»UDLJIVI STARAC

Što vidite vi njegovateljice? Što vidite?O čemu razmišljate kad me pogledate?Mušičava starca, ne vrlo mudra,nesigurnih navika, odsutna pogleda;koji prosipa jelo i ne odgovarakad glasno kažete: “Potrudite se!’’I stalno gubi čarapu ili cipelu.Koji počivao ili ne, pušta da činite što želite;s kupanjem i obrocima dugi dan da ispuni.Je li to mislite, je li to vidite?Onda otvori oči, sestro, ne gledaš mene.Reći ću ti tko sam dok sjedim ovdje mirnoi činim što zahtijevaš, dok jedem kako želiš.Ja sam malo dijete od desetero, s ocem i majkom,braćom i sestrama, koji vole jedno drugoga.Mladić od šesnaest, s krilima na nogama,koji sanja kako će uskoro sresti svoju ljubav.Ubrzo momak od dvadeset, kome srce poskakujesjećajući se zavjeta koje sam obećao održati.Sa dvadeset pet sâm imam djecukoju trebam voditi. I siguran, sretan dom.Čovjek od trideset – moja su djeca brzo uzrasla

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

i povezana su međusobno vezama što trebaju trajati.S četrdeset, moji mladi sinovi su odrasli i otišli,ali pored mene je žena koja pazi da ne tugujem.S pedeset, još jednom novorođenčad se igra oko mene;opet znamo za djecu, moja draga i ja.Mračni su nas dani snašli; supruga mi je mrtva.Gledam u budućnost i ježim se od groze,jer sva moja djeca sada podižu svoju djecu.Prisjećam se godina i ljubavi koju sam poznavao.Sada sam starac, a priroda je okrutna.Smiješno je ostarjeti, izgledati k’o budala.Tijelo se raspada, gracioznosti i živosti nema.Sada je kamen tamo gdje je nekoć bilo srce.Ali u tom starom truplu mladić još uvijek nastava,i s vremena na vrijeme moje izubijano srce se širi;sjećam se radosti, sjećam se boli.Razmišljam o godinama, premalo ih je bilo, prebrzo proteklih,i prihvaćam neoborivu činjenicu da ništa ne traje.Stoga otvorite oči, ljudi, otvorite i vidite.Ne mušičava starca.Pogledajte bolje, vidite MENE!

25

Pitanje: Zašto Biblija upozorava da

ne budemo “pod jednim te istim

jarmom”? Već godinu dana viđam

se s čovjekom koji nije zaniteresiran

za religiju, ali je gospodin visokih

moralnih načela i poštenja. Zar on ne

bi bio bolji partner u braku od nekih

nazovi kršćana koji nastoje svakog

napiti do besvjesti i uvijek pričaju

novu prljavu šalu?

Odgovor: Vaše pismo pokazuje

da imate iskustva s vrstom “nazovi

kršćana” koje opisujete. Svakako da

se osjećate u neprilici kad počnete

izlaziti s ljudima koji brzo pokažu

da nisu ono što na prvi pogled

izgledaju. Svako trajno vezivanje

uz takve nazovi kršćane svakako

spada u kategoriju onih s kojima

ne smijemo biti “pod jednim te

istim jarmom”, jer bi to svakako bilo

uzrokom boli i problema.

Što se tiče vašeg prijatelja “visokih

moralnih načela i poštenja”, on

svakako izgleda kao osvježavajuća

promjena u odnosu na one s

kojima ste izlazili prije no što

ste sreli njega. Činjenica da ga

poznajete godinu dana svakako ide

vama u prilog. Imali ste dovoljno

vremena da upoznate način na koji

razmišlja i kako reagira u različitim

situacijama.

Međutim, situacija je još uvijek

daleko od ideala. Brak zahtijeva

mnogo prilagođavanja i promjene.

Uspostaviti trajnu vezu s nekim

tko ne dijeli vaše vjersko gledište

svakako će produbiti uobičajene

napetosti koje se javljaju kad se

dva života stapaju u jedan. Premda

nijedna veza ne treba sadržavati

uzajamnost u svim vidovima

Nepomirljive razlike Nepomirljive razlike DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

života, vjersko gledište je jedno

od najvažnijih područja koje

predstavlja osnovu za većinu drugih

aktivnosti.

U svom pismu pišete da vas Ken

rado vozi do crkve, ali nema želje

da vas prati u crkvu. Na temelju

toga zaključujete da će njegova

filozofija “živi i pusti druge da žive”

sama po sebi osigurati pristojan

odnos, dopuštajući prisutnost

osobnih razlika u okviru uzajamne

potpore. Dok vaša teorija trenutno

može izgledati čvrsta, pitam se

jeste li promislili o budućnosti.

Kako će se vaša intimnost s Kenom

produbljivati, hoćete li se moći

povezati s njime intelektualno,

emocionalno i duhovno, unatoč

tome što imate tako radikalno

različita stajališta o Bogu i

kršćanstvu? Hoćete li ga moći

poštovati, njegova gledišta visoko

uzdizati pred svojom djecom i rasti

u istom pravcu?

Biblijsko upozorenje koje

ste spomenuli nalazi se u 2.

Korinćanima 6. poglavlju. Pavao

kaže: “Ne budite s nevjernicima pod

jednim te istim jarmom; Što ima

pravednost s bezakonjem? Što li je

zajedničko svjetlu i tmini? Kako je

moguć sporazum između Krista i

Belijara? Kakva postoji zajednica

između vjernika i nevjernika? Kakav

li sklad između hrama Božjega i

idola?”

Uviđam da je u ovoj situaciji

za vas mnogo lakše vezati izraz

“bezakonje” uz ljude s kojima ste

izlazili u prošlosti – koji u crkvi

izgledaju sveci, a onda, prigodom

izlaska, pokazuju sasvim drugo lice.

Jasno je da Pavao ne preporučuje

ovakve ljude za bračnog druga. Ali

Ken, premda nije slika “bezakonja”,

isto tako nije podesan. On je

nepodesan zato što zastupa filozofiju

koja nema ništa zajedničko s

dubokim vjerskim osvjedočenjem

koje ste izrazili u svom pismu.

Što da učinite? Iznesite u molitvi

stvar Bogu. Ostanite oboje otvoreni

za njegovo vodstvo i signale koje

Ken šalje vezane uz religiju. Nađite

prilike da porazgovarate o dubljim

predmetima koji daju značenje i

svrhu vašem životu. Ustanovite

kako se Ken odnosi prema stvarima

koje vama toliko znače. Ako i dalje

pokaže nezainteresiranost, nemojte

pretpostaviti da će trajna veza sve

staviti u valjanu perspektivu.

Razmišljajući o Kenu kao

bračnom drugu, vi očekujete

zajednicu koja vas treba podržavati

u ostatku vašeg života. Ne žurite!

Sandra Doran

“Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha

– na smrt, bilo poslušnosti – na pravednost.” ....................................................................................................................... (Rimljanima 6,16)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.26

povijesne zanimljivostI

Stari sumerski grad Ur smješten

je na jugu današnjeg Iraka.

Vjerojatno je bio najstarija

svjetska potvrđena civilizacija,

starija i od Egipta, a smatra se

i znatno naprednija. Njegovi

stanovnici su među prvima rabili

klinasto pismo i razvili su zapaženo

znanje iz matematike i geometrije.

Ipak je prošlo puno vremena prije

no što su Sumerani bili zapaženi.

Čak i u ranoj biblijskoj povijesti

Ur Kaldejski spominje se samo

četiri puta, a sva četiri puta odnose

se na isti događaj: odlazak praoca

Abrahama iz Ura.

PriËa Godine 1853. Britanski muzej

je britanskom Ministarstvu

vanjskih poslova podnio zahtjev za

ovlaštenje britanskog predstavnika

u tadašnjem Iraku za potragu za

blagom koje bi krasilo britanske

muzeje. Ministarstvo vanjskih

Ur KaldejskiDavid Down

poslova ljubazno je zahtjev prenijelo

Johnu Georgeu Tayloru, vicekonzulu

u Basri.

Taylor, naravno, nije bio

arheolog niti je imao ikakvog

iskustva u iskapanjima. Ipak je,

kao odan službenik vlade Njezinog

Veličanstva, bez dvojbe prihvatio

odmor od uredskog posla.

Pripremivši karavanu deva i

magaraca natovarenih alatom i

potrepštinama krenuo je za Tell

el-Muqayyar, što znači‚ humak od

smole‘. Ovaj zigurat, ili hramska

kula, dobio je ime po tome što su

mu opeke bile spojene katranom ili

smolom. Ove su ruševine očito bile

povijesno vrlo važne, no nitko do

tada nije razumio njihovo značenje

ili smisao.

Stigavši na usamljeno pustinjsko

mjesto, oko 150 kilometara

sjeverozapadno od Basre, Taylor je

pregledao moćni zigurat. Pažljivo

kuckajući po opekama osluškivao

je odjek koji bi otkrio šuplji prostor

u unutrašnjosti. No, nije ga bilo.

Zdanje je bilo čvrsto ispunjeno.

Nepokolebljivo je Taylor svoje

ljude poslao na posao na vrhu

ruševine. Bio je uvjeren da će se

negdje u unutrašnjosti hrama

nalaziti bajkovito blago koje će on

otkriti i ponosno poslati u London.

Arapski su radnici poslušno

započeli svoj posao skidajući opeke

s njihova mjesta i bacajući ih dolje

na tlo. Tako je veliki hramski toranj

koji se tisućama godina odupirao

vrelini, vjetru i pješčanim olujama

sada počeo padati pod snažnim

napadima ljudskog neznanja.

No, Taylorova vizija skladnih

kamenih kipova, zlatnih bogova i

blaga bila je osuđena na razočaranje.

Nakon više od dvije godine

zamornog rada pronašao je brojne

male predmete, poput prstenja,

posuda, maski i vaza, no ništa od

toga nije bilo ni veliko ni čudesno.

Što je pronašao poslao je u Britanski

muzej.

Pronalaæenje UraOko šezdeset godina kasnije, 1918.

godine, Prvi svjetski rat se bližio

svome kraju. Turci su bili protjerani

iz doline Eufrata i pobijedila je

britanska vojska.

Jedan od britanskih časnika

na tom području, kapetan R.

Campbell Thompson, bio je s

vojnom obavještajnom službom

stacioniran u blizini Tell el-

Muqayyara. Dogodilo se da je

prije rata Thompson bio suradnik

u Britanskom muzeju. Stoga je

pokazao posebno zanimanje za

visoki zigurat i brojne brježuljke koji

su ga okruživali.

U stvari, kad mu se pružila

mogućnost, na svoju ruku je

izvršio neka iskapanja. Dojmilo

ga se to što je pronašao, te je stoga

poslao preporuku Britanskom

muzeju savjetujući kako bi na to

mjesto vrijedilo poslati opremljenu

ekspediciju.

Britanski muzej je stoga ovlastio

doktora H. R. Halla za odlazak u Tell

Godine 1922. arheolozi su poËeli shvaÊati kako je Ur bio vrlo civiliziran grad. Imao je vrlo sloæenu upravu i razvijenu trgovinu i promet. Gradska je infrastruktura ukljuËivala kanalizacijski sustav, ulice, dvokatne zgrade i veliki hramski toranj.

27

el-Muqayyar i nastavak iskapanja.

Njegova pokusna ispitivanja otkrila

su da pred sobom imaju nešto što

bi se moglo pokazati kao najstarija

civilizacija na svijetu. Nedostatak

potrebnih sredstava ipak je zaustavio

daljnja istraživanja.

Sveučilište u Pensilvaniji je 1922.

godine predložilo Britanskom

muzeju poduzimanje zajedničke

ekspedicije, što je Britanski muzej

prihvatio. Charles Leonard Wooley,

koji je kasnije dobio viteški naslov za

izvanredan uspjeh na tom području,

postao je vođa ekspedicije. Sljedećih

dvanaest godina Wooley je strpljivo

radio na tom lokalitetu, a uz njega

je većinu vremena radila njegova

supruga.

Iz Wooleyevih iskopina zaključili

smo o razini umnosti i profinjenosti

stanovnika Ura. Oni su bili vrlo

inteligentni i dobro obrazovani.

Bili su vični mnogim vještinama

i trgovali su s dalekim zemljama.

Primjerice, poludrago kamenje

na njihovim ukrasima potječe iz

planina Nilgiri u južnoj Indiji!

Grad Ur

Glavno obilježje Ura bio je

gigantski zigurat. Skupa s okolnim

hramskim zgradama vjerojatno

potječe iz prve gradske kraljevske

kuće. No, povećao ga je i uljepšao

Ur-Nammu, kralj treće dinastije

tijekom koje je Ur dostigao vrhunac

svoje moći.

Tijekom ovog i budućih

razdoblja kuće u gradu su bile

vrlo visoke kakvoće. Bogataši

su posjedovali dobro građene

dvokatne kuće izgrađene oko

unutarnjeg dvorišta.

Zanimljivo obilježje svih kuća u

Uru bio je drenažni sustav. Kopali bi

deset ili više metara duboko okno u

koje su umetali niz glinenih prstena.

Zatim je to okno postalo vrlo

učinkovita tekućinom ispunjena

jama za obiteljski otpad.

Obrazovanje je u Uru bilo na

osobito visokoj razini. Učenici su na

nastavi u hramu učili gramatiku i

matematiku. Imali su poučavanja o

glagolima i imenicama, množenje i

dijeljenje i geometriju.

Ni Biblija ni arheologija nam ne

govore o tome kako je Abrahamov

otac Terah dospio u Ur, no Biblija

nam kaže kako je tamo bio i kako

je napustio grad sa svojom obitelji.

U Uru je postojao veliki zigurat

posvećen Nannaru, bogu Mjesecu.

Možda je Terah osjetio da pogansko

štovanje bogova odvlači njegovu

obitelj od pravog Boga ili je primio

uputu od Boga da napusti grad.

Koji god razlog bio u pitanju ‘Terah

povede svoga sina Abrama, svog

unuka Lota, sina Haranova, svoju

snahu Saraju, ženu svoga sina

Abrama pa se zaputi s njima iz Ura

Kaldejskoga u zemlju kanaansku.

Kad stignu do Harana, ondje se

nastane (Postanak 11,31).

Danas je Haran malo selo na

jugoistoku Turske, no u davnim

vremenima bio je to važan grad

na trgovačkom putu od Perzijskog

zaljeva prema Mediteranu.

Odlazak iz UraBiblije nam ne kaže ni zašto Abram

(koji je kasnije postao Abraham)

nije odmah nastavio put u Kanaan.

Možda je Terah bio lošeg zdravlja,

jer ‘umrije u Haranu’ (redak 32).

Abram se nakon smrti svoga oca

nije dugo zadržavao u Haranu jer je

Bog za njega imao druge planove.

Zajedno s mnoštvom slugu i

velikim stadima ovaca i koza Abram

je nastavio put u smjeru doline

Eufrata, u današnju Siriju, a zatim

i dalje jugozapadno i južno prema

kanaanskoj zemlji.

Ubrzo nakon dolaska u Kanaan,

zemlju je pogodila suša uzrokujući

veliku glad. Stoga su Abram i

njegova obitelj privremeno preselili

u Egipat. Kada je Abram stigao

u Egipat kao bogati poglavar iz

kulturnog društva, poslovao je s

faraonom koji je prisvojio njegovu

ženu Saraju u svoj harem (Postanak

12,15).

Židovski povjesničar Josip Flavije

tvrdi kako je Abram ‘govorio

[Egipćanima] o aritmetici i predao

im znanost astronomije; jer prije

no što je Abraham došao u Egipat,

njima nisu bila poznata ta područja

znanosti; ta je znanost došla u

Egipat od Kaldejaca’.

Kritičari mogu raspravljati o

pouzdanosti ove izjave no značajno

je da Josip Flavije govori o tom

podatku tada kada nije postojao

način da on zna to što mi znamo

danas, naime, da je Ur bio tako

napredno znanstveno središte.

Egipćanima je Sunce bilo najvidljiviji prikaz božanstva, ali za narode Mezopotamije

(odakle dolaze Sumerani) Mjesec je bio privlačniji.

Ya’acov Shkolnik u izraelskom časopisu Eretz kaže: ‘Sunce je uvijek izgledalo isto, dok

je Mjesec mijenjao oblik. Njegova je čarobna moć proizlazila iz njegove sposobnosti da se

obnavlja.’

Mjeseci u godini određivali su se po Mjesecu. On je mijenjao oblik i ‘više od bilo kojeg

nebeskog tijela, bio je živo biće. Rađao bi se, rastao, umro i ponovno rađao’.

“O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj!” ................................................................................................................ (Psalam 118,25)

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.28

zdravlje

Sve zarazne bolesti moraju imati

ispunjene uvjete za svoj nastanak,

a te uvjete zovemo: Vogralikov

lanac:

- postojanje uzročnika bolesti,

- njegova dovoljno velika količina i

dovoljno dugo djelovanje,

- izvor bolesti – bolesnik

- put prijenosa – uzročnik mora

ući u organizam, kontakt

- osjetljivost primaoca.

Ako je bar jedan faktor lanca

izostavljen ne dolazi do bolesti.

Dakle, sve zavisi od nas samih,

da li se želimo zaštititi, redovito

i savjesno oprati ruke, jer tako

izbacujemo jednu važnu kariku

tog lanca i onemogućavamo ulazak

mikroorganizama u naše tijelo.

Postoji mnoštvo “ bolesti prljavih

ruku,” a spomenuti ću najčešće.

- Hepatitis A-zarazna žutica –

akutna upalna bolest jetre, s naglim

početkom, prepoznata od davnina,

je bolest koja je prva dobila taj naziv,

jer je uočeno da se može izbjeći

sustavnim pranjem ruku i ostalim

mjerama zaštite.

Javlja se sporadično ili epidemijski

u vrijeme prirodnih katastrofa

ili niskog higijenskog standarda,

pa je češća u slabije razvijenim

zemljama svijeta. Najviše obolijevaju

djeca i adolescenti s relativno

blagim simptomima a ponekad

i neprimijećeno, dok odrasli, a

osobito starije dobne skupine imaju

izraženije i teže simptome.

Izaziva je mali RNK virus iz

obitelji Picorna virusa. Osnovni

put prijenosa je fekalno-oralni put,

preko prljavih ruku – kontaktima,

Bolesti prljavih Vrljičak Vidović dr Maja

zagađenom hranom i vodom.

Obolijeva samo čovjek i jedini je

prenosilac bolesti. Nakon toalete,

neopranih ruku, manipuliranja s

hranom i vodom, koja se po tom

nedovoljno termički obradi ili

nikako, virus ulazi u organizam

novog bolesnika.

Inkubacija traje 2-4 tjedna

(vrijeme iza ulaska virusa u

organizam do pojave simptoma).

Prvi simptomi su opći - povišena

temperatura, malaksalost, bolovi u

mišićima i zglobovima, mučnina

i povraćanje, ponekad i proljev.

Nakon pada temperature, koža

i bjeloočnice postaju žute, urin

taman, a stolica svijetla, što je

pokazatelj oštećenja jetrenih

stanica i zastoja žuči uslijed

povećanja ukupnog bilirubina,

alkalne fosfataze i jetrenih enzima

(laboratorijski nalazi). Oporavak

nastaje nakon 4-6 tjedana.

Tijekom bolesti, u akutnoj fazi

, imuni sustav bolesnika stvara

antitijela – IgM anti HAV, koji se

mogu naći u krvi oko godinu dana.

Nakon tog perioda laboratorijski se

nalaze IgG anti HAV, koji su znak

preboljelog hepatitisa A ili imuniteta

stečenog cijepljenjem.

Terapija je simptomatska uz –

mirovanje i dijetalnu prehranu!

Profilaksa je cijepljenje -

kombinirano, zajedno štiti od A i B

hepatitisa i to u tri doze: druga doza

se daje 1 mjesec iza prve, a treća

– 5 mjeseci iza druge. Moguća je i

postinfekcijska profilaksa - 2 tjedna

nakon izloženosti zarazi – daju se

2 doze inaktivnog cjepiva, tako da

druga doza slijedi nakon godinu

dana. Oba načina osiguravaju

dugotrajnu zaštitu.

U skupinu bolesti prljavih ruku

spadaju i vrlo česte crijevne bolesti

izazvane različitom etiologijom,

bolesti probavne simptomatologije,

jako neugodne i opasne.

- Crijevne zarazne bolesti su

bolesti niskog higijenskog standarda

s visokom incidencijom oko 20%

od svih zaraznih bolesti, nastaju

sporadično ili epidemijski, najčešće

ljeti i u jesen kao alimentarne

intoksikacije (konzumiranje

neopranog voća ili namirnica koje

nisu čuvane na adekvatnom mjestu

ili uslijed kliconoša. Izazvane su

najčešće bakterijama (salmonele,

šigele, stafilokoki…) Nastaju naglo,

nakon kratke inkubacije, koja traje

samo nekoliko sati. Akutne su,

dok kroničan tijek imaju bolesti

izazvane parazitima (protozoi i

helminti).

Uzročnik ili njegovi toksini,

nastali razmnožavanjem, ulaze

u organizam kroz usta (prljavim

rukama), dalje se razmnožavaju u

crijevu, oštećujući sluznicu crijeva

i izlučuju se stolicom. Zato kažemo

da je put prijenosa fekalno-oralni

(feces - izmet unosimo u usta

rukama koje nismo oprali). Kod

toga, naročito važno mjesto

zauzimaju kliconoše - ljudi koji nisu

bolesni, a nosioci su nekih bakterija.

Karakterizirane su fudroajantnim

simptomima: proljevom (tri

ili više stolica u 24 sata), zatim

povraćanjem, bolovima u trbuhu,

s povišenom temperaturom ili bez

nje. Obično traju kratko, nekoliko

dana. Ako proljev traje duže od 2

tjedna, smatra se kroničnim.

- Proljev mogu izazvati i lijekovi

(antibiotici jer poremete crijevnu

floru, zato se uz takvu terapiju

preporuča uzimanje probiotika –

fermentirani mliječni proizvodi

29

niske masnoće - jogurt, kefir, LGG

kultura.

Tijekom akutnih stanja,

uzročnici izazivaju upalu cijelog ili

djelomičnog probavnog trakta, pa

nastaju obilne vodenaste stolice s

grčevitim bolovima (gastroenteritis),

ili rijetke, kašaste, sluzave stolice s

bolovima (enterokolitis) i oskudne,

kašaste s primjesom sluzi i krvi uz

grčeve (akutni kolitis ili dizenterički

sindrom).

Ako bolesnik osjeća žeđ, suha

usta, vrtoglavice, umor, lupanje

srca, grčeve u nogama i rukama,

smanjenje krvnog tlaka - znaci

su smanjenog volumena krvi i

nastaje dehidracija, najozbiljnija

komplikacija ovih bolesti.

To je poremećaj apsorpcije

vode,vitamina, proteina, željeza

i drugih elemenata, kao i svih

tvari potrebnih za organizam.

Smanjenjem vode smanjuje se

volumen krvi koji dovodi do

kome, zatajenja organa i smrti.

Dehidracija može nastati naglo ili

postupno. Zato svakog bolesnika

od početka moramo nuditi da

pije vodu, onima koji povraćaju

treba davati u malim količinama,

gutljajima - slamkom, jer veliku

količinu želudac odmah refleksno

izbacuje. Preporuča se uzimanje

izvorske mineralne vode, jer sadrži

minerale neophodne za zdrav

organizam. Tijekom obavljanja

osnovnih vitalnih funkcija minerali

se gube, a organizam ih sam

ne može proizvesti, pa ih treba

nadomjestiti. Minerali učvršćuju

kosti i zube, održavaju ravnotežu

vode u organizmu, obnavljaju krv,

neophodni su za rad živčanog

sustava, rad mišića i obavljanje svih

vitalnih funkcija organizma.

Mineralna voda nastaje u ciklusu

kruženja vode na zemlji. To je

ustvari, oborinska voda koja se

prečišćavala prolaskom kroz slojeve

zemlje i istovremeno se obogaćivala

mineralima, elektrolitima u

tragovima i ugljičnim dioksidom iz

dolomita karbonatnog podrijetla.

Okus i kvalitetu vode određuje

količina iona minerala u njoj. Ioni

Na+ i Cl- čine sol (kuhinjsku sol)

koja s K+ regulira količinu vode u

organizmu. Kalija ima u rajčici i

bananama, a on pospješuje rad srca!

Zato se pri dehidraciji

nadoknađuje volumen krvi

davanjem infuzija 9% NaCl otopine

ili glukoze 5% ili 10%, koja je

potrebna za rad mozga, uz dodatak

vitamina.

Osim terapije dehidracije,

potrebno je dijetalnom prehranom

utjecati na zaustavljanje proljeva.

Ustanovljeno je da rogač djeluje na

suzbijanje i ublažavanje mučnine i

proljeva, jer izaziva adstringenciju

crijeva, stvarajući sluz koja ih oblaže,

te nastaje zaštitni sloj na sluznici

smanjujući podražaj u crijevima.

Formirana stolica nastaje već za

dva dana, nakon početka terapije

rogačem, a do potpunog oporavka

dolazi za 6-8 dana. Naročito se

preporuča za korištenje protiv

proljeva kod dojenčadi i male djece,

jer se kod njih mora hitno zaustaviti

nedostatak vode zbog male tjelesne

težine.

Dakle, terapija akutnih crijevnih

zaraznih bolesti je:

I. - brza nadoknada tekućine

i soli (peroralno - na usta ili

intravenozno),

II. - dijetalna prehrana, da bi se

rasteretila upalno promijenjena i

osjetljiva sluznica crijeva,

III. - specifična antibiotska

terapija ovisno o uzročniku,

vrsti bakterija. Kod kroničnih

parazitarnih bolesti je dijeta i

terapija protiv određenih protozoa

ili helminta.

Prevencija “bolesti prljavih ruku”

su pravilne higijenske mjere uporabe

i skladištenja hrane i vode, pravilno

odlaganje otpada i slične mjere.

ruku

“Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi.” .............................................................................(Izlazak 29,4 )

Z n a c i v r e m e n a 3 • 2012.30

PORUKA iz etera

Jesi li u kondiciji?Chris Smith

PORUKA iz etera

Posvojeni u Božju obiteljRenée Coffee

Mlada je majka s grčevitim

izrazom lica kao u strahu,

noseći svog novorođenog sina

u naručju, dugim koracima izišla

iz bolnice. Žureći do najbližega

prikrivenog kontejnera za smeće,

spustila je svoju bebu unutra i

iščezla u sporednim ulicama. Par

sati poslije toga neke su djevojčice

prolazile tuda i čule neobičan

prigušen glas. Najprije su pomislile

da se tako oglašava neka ranjena

životinja. Mislile su produžiti, ali su

ipak zastale kraj kontejnera. Tražeći

po smeću, pronašle su sićušno

novorođenče čije su lice prekrili

mravi.

Hrabre su cure bebu odnijele u

prihvatilište za djecu u kojemu je

tada već boravilo više od tri stotine

djece. Budući je bila vrlo mlada i

slaba, spašena je beba svoja prva tri

mjeseca provela u inkubatoru.

Oscar je bio sponzor toga

prihvatilišta za nezbrinutu djecu.

Iako on i njegova supruga nisu

mogli biti biološki roditelji, voljeli su

djecu, a i imali su sredstva kojima su

mogli podržavati takve ustanove.

Ubrzo poslije smrti svoje supruge,

Oscar je tijekom jednoga obilaska

ustanove za nezbrinutu djecu opazio

spomenutu napuštenu bebu, koja

je bila najmanja i najslabija od sve

djece u tom domu. Kad god je,

zatim, dolazio u posjet, Oscar je

provodio vrijeme s tim djetetom

i ubrzo poslije toga odlučio je

posvojiti tog nejakog dječačića.

Dječak iz doma za nezbrinutu

djecu, koga su nazvali Mojsije po

biblijskom Mojsiju kojega je na rijeci

pronašla egipatska princeza, nije

znao što ga čeka. Čovjek koji ga je

posvojio bio je poznati modni kreator

Oscar De La Renta. Taj čovjek ne

samo da je dao malome Mojsiju dom,

već ga je učinio nasljednikom svih

svojih trgovina odjećom, koje su tada

vrijedile 250 milijuna dolara. Od

najslabijega, najmanjega i potpuno

nemoćnog bića osuđenog na smrt,

to je dijete izraslo u školovanog

i bogatog nasljednika maloga

trgovačkog kraljevstva.

Lako možemo osjetiti zavist zbog

bogatstva koje je dobio suvremeni

Mojsije. Međutim, kad vam dođe

takav osjećaj, sjetite se da svatko od

nas ima bogatstvo koje premašuje

ono što je taj sirotan primio, jer

smo svi pozvani u Božju obitelj,

pozvani da postanemo Božji sinovi

i kćeri, posvojeni punim pravom

po zaslugama Isusa Krista. Ako

prihvatite tu ponudu, i vi ćete

naslijediti bogatstvo. Tako piše

Biblija: “A kada dođe punina

vremena, odasla Bog Sina svoga:

od žene bi rođen, Zakonu podložan

da podložnike Zakona otkupi te

primimo posinaštvo. A budući da

ste sinovi, odasla Bog u srca vaša

Duha Sina svoga koji kliče: ‘Abba!

Oče!’ Tako više nisi rob nego sin; ako

pak sin, onda i baštinik po Bogu.”

Vjerujete li sada da će ono što nam

Bog obećava biti nemjerljivo veće od

svakog bogatstva na Zemlji?

Isus je nakon svojega uznesenja

otišao, ali nas nije ostavio siročad.

Uznio se na Nebo da nam pripremi

dom u kojemu ćemo vječnost

provesti s Njim. Biblija kaže da

nitko nikada nije vidio niti mogao

zamisliti veličanstvenost onoga što

Bog priprema za one koji vjeruju

i koji ga vole. Odbijate li ovu

nevjerojatnu priliku ili ipak želite

prihvatiti ponudu onoga tko želi biti

vaš istinski Otac dovijeka?

31

»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na BiblijiOsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva —

Ad vent isti sedmoga dana u RH,

Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77

IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure

DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb

(NakladniËki odjel KAC u RH)

Glavni urednik:Dragutin Matak

Prevoditelj:Dobrila Sabo

Lektor:Darko FilËiÊ

Korektor:Darko FilËiÊ

Oblikovanje i priprema:PLStudio d.o.o.

Tisak:Tipomat

Naklada:Ovaj broj je tiskan u 10.000

primjeraka

Cijena ovom broju je 10 kuna

Cijena 4 broja u jednogodiπnjoj

pretplati, s poπtarinom, 40 kuna

Izlazi tromjeseËno

Rukopisi se ne vraÊaju

ISSN 0353-0434UDK 286

Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena

na hrvatskom jeziku izaπao je 1910.

godine. Od 1969. godine izlazi

tromjeseËno, a poslije prekida od

nekoliko godina tromjeseËno, pa

sada opet tromjeseËno. Pod istim

nazivom i sa sliËnom tematikom

Ëasopis izlazi na mnogim jezicima

diljem svijeta — na talijanskom,

portugalskom, πpanjolskom,

francuskom, nizozemskom,

njemaËkom (dva izdanja), danskom,

πvedskom, norveπkom, fi nskom,

poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom,

grËkom, engleskom (pet izdanja),

arapskom, hebrejskom, kineskom,

korejskom, fi dæi, japanskom...

Urednikov e-mail:dmatak@public.carnet.hr

Nudimo vam tri teËaja:

Biblija nudi odgovore na najvaænija æivotna pitanja Otkuda dolazimo?Kako æivjeti kvalitetnim i sretnim æivotom? Kakva nas buduÊnost oËekuje?

BIBLIJA GOVORIje prvi stupanj a sastoji se od 24 kratke lekcije namijenjen za one koji æele nauËiti osnovne istine Biblije.CREDO ∑ VJERUJU RANOG KR©ΔANSTVAje drugi stupanj za one koji æele temeljitije i dublje prouËavati Bibliju.RADOSNA VIJESTje treÊi stupanj koji nudi viπe i πire poznavanje i prouËavanje Biblije na temelju osobnog prouËavanja i praktiËne primjene tih znanja.

NARU»ITE JO© DANAS BESPLATNE LEKCIJE DOPISNE ©KOLENaπa adresa je: Znaci vremena Centar za prouËavanje Biblije Prilaz Gjure DeæeliÊa 75

• Poπtanski pretinac 925 • 10 000 Zagreb • Tel: 01/37 74 283

Godiπte 36, br. 3, god. 2012.

DOK ČITAMO NISMO SAMI!

DOPISNA ZDRAVSTVENA ŠKOLA U 10 LEKCIJANa znanstven, suvremen i našim uvjetima prilagođen način besplatni tečaj u

10 lekcija. Saznajte kako načinom života uvelike smanjiti rizik obolijevanja

od vodećih uzroka smrti u našoj zemlji — srčanog infarkta, moždanog udara i

sedam najraširenijih vrsta raka.

Naša adresa je: Procvat zdravlja P.P. 925, 10001 Zagreb

400 stranica

Znaci vremena

knjizara@znaci-vremena.com znaci-vremena.com

Zapažena knjiga u svjetskoj teološkoj literaturi i na našem jeziku!

Naručite u pretprodaji za samo 100,00 kn.