darhiv.ffzg.unizg.hrdarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/10123/1/grbavac krešimir dipl....

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za arheologiju

Ivana Lučića 3

Krešimir Grbavac

Centurioni u rimskoj provinciji Dalmaciji

Magistarski rad

Mentor:

dr. sc. Dino Demicheli, docent

Zagreb, 2017.

1

Zahvale

Ovom prilikom zahvalio bih se mentoru dr. sc. Dinu Demicheliju na ukazanom

povjerenju i pomoći u obradi ove opširne teme. Njegovo vodstvo puno mi je pomoglo u

izradi ovog rada. Također se zahvaljujem svojoj obitelji na nepresušnom strpljenju i

podršci, prijateljima i prijateljicama, kolegama i kolegicama koji su uvijek bili tu kada

je trebalo saslušati koliko je još centuriona ostalo do kraja.

2

Sadržaj

1. Uvod ....................................................................................................................................... 4

2. Centurioni u Rimskoj vojsci ................................................................................................... 6

2.1. Karijera i dužnosti centuriona ......................................................................................... 9

2.2. Primus pilus ................................................................................................................... 13

2.3. Oprema centuriona ........................................................................................................ 16

3. Prisutnost rimske vojske u rimskoj provinciji Dalmaciji .................................................... 21

3.1. Prva faza osvajanja Ilirika ............................................................................................. 21

3.2. Druga faza osvajanja Ilirika ........................................................................................... 23

3.2.1. Cezarovo djelovanje u Iliriku ................................................................................... 24

3.2.2. Oktavijanovo djelovanje u Iliriku ............................................................................. 25

3.3. Treća faza osvajanja Ilirika............................................................................................ 26

3.4. Četvrta faza osvajanja Ilirika ......................................................................................... 29

3.5. Vojne jedinice u provinciji Dalmaciji ........................................................................... 30

3.6. Legijski logori Burnum i Tilurium ................................................................................ 32

4. Katalog spomenika centuriona u rimskoj provinciji Dalmaciji ............................................ 35

5. Rasprava ............................................................................................................................. 137

5.1 Podjela centuriona po vrsti službe ............................................................................... 137

5.1.1. Legijski centurioni ................................................................................................. 137

5.1.2. Spomenici centuriona pomoćnih postrojbi ............................................................. 143

5.1.3. Centurioni koji su služili u mornarici, pretorijanskoj gardi ili kao vigili ............... 146

5.1.4. Centurioni bez imena postrojbe u kojoj su služili .................................................. 147

5.2. Podjela spomenika prema namjeni ............................................................................. 148

5.2.1. Nadgrobni spomenici .............................................................................................. 149

5.2.2. Votivni spomenici .................................................................................................. 150

5.2.3. Međašni spomenici ................................................................................................. 151

5.2.4. Počasni spomenici. ................................................................................................. 153

5.2.5. Građevinski natpisi centuriona ............................................................................... 154

5.2.6. Ostali natpisi centuriona ......................................................................................... 155

5.3. Analiza natpisa centuriona........................................................................................... 155

5.3.1. Praenomen .............................................................................................................. 155

3

5.3.2. Nomen gentile ......................................................................................................... 156

5.3.3. Filijacija .................................................................................................................. 171

5.3.4. Cognomen ............................................................................................................... 173

5.3.5. Tribus ...................................................................................................................... 183

5.3.6. Domus ..................................................................................................................... 184

5.3.7. Služba ..................................................................................................................... 186

5.3.8. Godine života i službe centuriona .......................................................................... 195

5.3.9. Epigrafski dokazi o centurionskim obiteljima u Dalmaciji .................................... 198

5.4. Centurionski spomenici po mjestu nalaza ................................................................... 200

5.4.1. Centurionski spomenici u Republici Hrvatskoj ...................................................... 201

5.4.2. Spomenici na teritoriju Bosne i Hercegovine ......................................................... 205

5.4.3. Spomenici centuriona u republikama Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji ........................ 206

6. Zaključak ............................................................................................................................ 208

7. Popis slika i tablica ............................................................................................................. 211

8. Popis kratica ....................................................................................................................... 222

9. Popis izvora ........................................................................................................................ 223

10. Popis literature .................................................................................................................. 224

11. Sažetak i ključne riječi (Abstract and key words) ............................................................ 245

4

1. Uvod

Povijest djelovanja rimske vojske na području Dalmacije započinje još od 3. st.

pr. Kr. Povijesni izvori pomogli su nam pratiti rimsko osvajanje i utjecaj na područje

koje će kasnije postati provincija tog istog carstva. Vojne intervencije u Dalmaciji traju

do početka 1. st. po. Kr., a tada se u Dalmaciji pojavljuje većina centurionskih spomena.

Legije su ostale čuvati mir u novonastaloj provinciji, a njihovim odlaskom u Dalmaciji

ostaju pomoćne postrojbe. Centurioni su zauzimali značajan udio među spomenicima

koje je sa sobom ostavila rimska vojska tijekom svog boravka u Dalmaciji.

U složenom sustavu rimske vojske centurioni su igrali posebnu ulogu. Kao

časnici koji su bili iznad legionara u rangu koji su zauzimali, centurioni su upravljali

ključnim dijelom u složenom sustavu rimske legije. Njihova je zadaća bila upravljati i

prenositi zapovijedi na 80 vojnika koji su činili jednu jedinicu – centuriju. Centurioni su

zapovijedali tom najmanjom cjelinom unutar legije, a njihova sposobnost prenositi

zapovijedi na tom području utjecala je na pravilno funkcioniranje cijele legije.

Centurioni su bili ti koji su morali održati disciplinu unutar svoje centurije, izvršiti

zapovijedi i djelovati na način koji je kasnije postao prepoznatljiv kao rimski,

disciplinirani i uvježbani način ratovanja. Legionarima je položaj centuriona zasigurno

bio primamljiv, pošto su se tijekom svoje službe i sami mogli uzdići na tu razinu. U

slučaju da im je to pošlo za rukom, centurionska služba ih je mogla dovesti ne samo do

bogate vojne mirovine, nego i do stjecanja novog društvenog staleža – viteškog,

plemićkog staleža unutar Rimskog carstva. Centurioni koji su preko pokroviteljstva

dolazili izravno na centurionsku poziciju, imali su jasan cilj pred sobom, dolazak na

primipilsku poziciju, onu glavnog centuriona u cijeloj rimskoj legiji. Mogućnosti koje je

donosio taj položaj zasigurno su bile primamljive odsluženom primipilu. Takvi

slučajevi su na određenim natpisima u ovom radu i potvrđeni. Nerijetko su sami

prokuratori provincija u kojima su se nalazile rimske legije izravno postavljali svoje

ljude na pozicije centuriona1, računajući na važnost centurionske pozicije, koja, iako po

rangu ne spada u vrh rimske legije, potencijalno može igrati ključnu ulogu unutar

cijelog sustava.

1 E. Birley, Promotions and transfers in the Roman army II: The centurionate. U: E. Birley, The Roman

army: Papers 1929-1986. Amsterdam 1988, str. 207-209. Dalje u tekstu Birley 1988.

5

Centurionima su stoga često dodjeljivane zadaće koje se ne tiču djelovanja pri

samoj legiji. Oni su mogli voditi građevinske radove poput obnove zidina, hramova,

teatara, izgradnje cesta; obavljati ulogu suca u sporovima naroda koje su Rimljani

susreli u osvojenim područjima, a mogli su služiti i kao agenti koji prenose poruke

između uprave provincije i samog Rimskog cara. Spomenici takvih centuriona u

značajnom su broju potvrđeni i u Dalmaciji.

Stoga je tema ovog magistarskog rada bila popisivanje spomenika centuriona

koji su ostavili svoj trag u rimskoj provinciji Dalmaciji te njihova obrada po

zajedničkim karakteristikama. Spomenici će stoga biti obrađeni kataloški, uz njih će biti

naveden tekst natpisa centuriona koji su ga za sobom ostavili, prijevod istog, datacija te,

ako je bilo moguće, slika. Natpisi koji su pronađeni nisu bili isključivo zabilježeni na

kamenu, postoje nalazi natpisa i na metalnim predmetima poput rimskih kaciga i jedne

vojne diplome.

Nakon kataloga spomenika, daljnji cilj rada postaje obrada natpisa po različitim

karakteristikama u koje se mogu svrstati obrađeni spomenici: po tipu spomenika, bilo da

su spomenici bili nadgrobnog, votivnog, građevinskog ili počasnog karaktera.

Centurioni će biti podijeljeni po postrojbama u kojima su odrađivali svoju službu i po

njihovom rangu unutar postrojbi u kojima su služili. Zatim slijedi analiza natpisa

centuriona. Ondje će epigrafski biti obrađena imena centuriona, njihovo podrijetlo te

karakteristike službe ako je ona uključivala i druge zadaće u njihovoj postrojbi. Bit će

obrađeno i trajanje centurionske službe te sam životni vijek centuriona. Posljednja

podjela će se baviti geografskim rasporedom nalaza centurionskih spomenika na

području nekadašnje provincije Dalmacije.

6

2. Centurioni u Rimskoj vojsci

U Rimskoj su vojsci centurioni igrali ključnu ulogu. Oni su bili veza između

legionara kojima su upravljali i više rangiranih časnika u legiji. Položaj centuriona u

rimskoj vojsci više je označavao opis posla, nego sam čin unutar legije.2 Takvo je

shvaćanje centuriona po njemu znatno uvjetovano kasnijim istraživanja sustava rimske

vojske, koja su se prilagođavala poimanju strukture vojske modernog vremena.3 Naime,

povjesničari su uspoređivali centuriona s određenim činom u hijerarhiji suvremenih

vojski, što se nužno nije moralo točno odnositi na rimski sustav vojne hijerarhije. U

Enciklopediji rimske vojske (The Encyclopedia of the Roman army) centurionov

položaj je svrstan u kategoriji field officers, što je analogično činovima današnjih

bojnika ili podpukovnika. Iako po broju ljudi pod njihovim zapovjedništvom

centurionski položaj može nalikovati na onaj bojnika, postoje razlike u rimskoj

percepciji centuriona, kao i njegove uloge, koja nije bila ograničena samo na vojno

djelovanje.

Centurija je bila najmanja jedinica u legiji, za vrijeme Augusta jedna se centurija

sastojala od 80 legionara. Veća jedinica od centurije bila je manipula, koja se sastojala

od dvije centurije.4 Republikanska centurija je imala 100 legionara, odakle potječe i ime

centurije i centuriona, lat. centurio, od centum, što znači sto.5 Poslije Augustova

vremena standardizira se centurija od 80 legionara, pa se takva legija i naziva carskom

legijom. Carska se legija sastojala od 10 kohorti, od kojih je svaka imala 6 centurija.

Samo je prva kohorta bila uvećana te je u njoj bilo dvostruko više legionara. Tako

dolazimo do konačnog broja od 59 ili 60 centuriona za svaku rimsku legiju.6

Centurionski položaj se prvi put pojavljuje početkom 4. st. pr. Kr., kada se događa vojna

reforma koju je predvodio diktator Marko Furije Kamil. Tit Livije (Liv. VII. 8.) donosi

2 A. Goldsworthy, The complete Roman army, London 2003, str. 69. Dalje u tekstu Goldsworthy 2003.

3 Goldsworthy 2003, str. 69.

4 Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft, Vol . III, 2 (Stuttgart 1899), str. 1962,

s.v. centurio (A. von Domaszewski). Dalje u tekstu: Domaszewski 1899. S. Dando-Collins, Legions of

Rome – The definitive history of every imperial Roman legion, New York 2010, str. 38. Dalje u tekstu

Dando-Collins 2010. 5 https://en.wiktionary.org/wiki/centurion (10.6.2017.)

6 Domaszewski 1899, str. 1962, s.v. centurio; Dando-Collins 2010, 26; The Encyclopedia of the Roman

army, Vol 2. (Chichester 2015), str. 400, s.v. Field officers – Principate (J. Wintjes). Dalje u tekstu

Wintjes 2015.

https://en.wiktionary.org/wiki/centurion

7

dokaze o prijelazu rimske vojske s falange na manipularni sustav.7 Drugi promjena u

sustavu vojske događa se pod Gajem Marijem, kada se stari sustav manipula koje su

vojnike dijelile po starosti zamjenjuje kohortama. U njima su se centurioni birali po

iskustvu.8 U to vrijeme centurioni još nisu imali položaj koji je određivao njihov rang u

vojsci, pošto legije nisu bile stalne, nego se prilikom svakog novog pohoda legija

ponovno okupljala. U tim se slučajevima prethodna služba na položaju centuriona

uzimala u obzir kod novog odabira centuriona (Liv. XLII. 34.)

Zadaća centuriona bila je upravljati svojom centurijom i na najbolji mogući

način prenositi zapovijedi između vojnika i zapovjednika legije. Centurioni su morali

znati unijeti red i osnažiti duh legionara prije bitke. Zbog takvih predispozicija,

centurioni su bili odabrani vojnici koji su morali zaslužiti tu čast. U bojnom redu

centurion se nalazio prvi s lijeve strane svoje centurije. S njim su, osim legionara, bili i

opcion (optio), centurionov zamjenik, koji je u izboru novog centuriona mogao biti

potencijalni kandidat na mjesto centuriona. Opcion kojemu je namijenjena pozicija

centuriona u trenutku kada se negdje isprazni centurionska pozicija nosio je naziv optio

ad spem ordinis, ili optio spei.9 Nakon njega po hijerarhiji dalje us išli nosač standarda;

signifer, tesserarius, zadužen za dodjele smjena i straža te custus armorum, časnik

zadužen za oružje i opremu (slika 1.).10

Zajednički naziv za te vojnike bio je

principales.11

Pomoćne su postrojbe (auxilia) imale sličan raspored s centurionom kao

vođom centurije te časnicima koji su bili niže rangirani.

Centurioni su igrali ključnu ulogu u organizaciji borbe rimske legije. Sve je bilo

podređeno njihovoj pravovremenoj reakciji; od trenutka bacanja koplja (pila), do

pritiskanja neprijatelja i tjeranja svojih vojnika na njih. U velikim je bitkama jednom

čovjeku bilo teško upravljati tolikom količinom vojnika, a centurioni su se u tim

trenucima pokazali kao iznimno važan dio legije.12

Tacit je centurione smatrao

7 The Encyclopedia of the Roman army, Vol 2. (Chichester 2015), str 398-399, s.v. Field officers –

Republic (P. E. Cagniart). Dalje u tekstu: Cagniart 2015. 8 Cagniart 2015, str. 398.

9 G. Webster, The Roman Imperial Army Of The First And Second Centuries A.D., Norman 1998, str. 117.

Dalje u tekstu Webster 1998. 10

Webster 1998, str. 117. 11

D. J. Breeze, A note on the use of the titles Optio and Magister below the centurionate during the

principate. U: D. J. Breeze, B. Dobson, Roman officers and frontiers, Stuttgart 1993, str. 73; Goldsworthy

2003, str. 68. 12

A. Goldsworthy, Roman Warfare, London 2000, str. 127. Dalje u tekstu Goldsworthy 2000.

8

čuvarima rimske tradicije, oni su u njegovim djelima i temelj odanosti caru, kao i

početak nezadovoljstva prema istom.13

Epigrafski, centurionski položaj obilježavao se drukčije nego kod običnih

vojnika. Dok su vojnici imali skraćeno ime svoje službe mil(es), veter(anus), kod

centuriona su postojale posebne oznake za njihov položaj.14

Postojale su tri varijante za

izražavanje pojma centurio ili centuria. Prva od njih je bila oznaka nalik današnjem

broju 7, zatim znak nalik na izlomljenu zagradu ( > ).15

U vrijeme ranog Carstva češće

se koristi znak u obliku obrnutog slova c ( ↄ )16

Moguće je da je oblik izlomljene

zagrade pojednostavljena oznaka centurionskog položaja obrnutog slova c koja se

kasnije koristi češće. No, postoje slučajevi i kada se centurionski položaj obilježavao

drukčije. U Gardunu je pronađen natpis (kat. br. 120) na kojem centurion nije zabilježen

standardnim, gore navedenim znakovima, nego je zapisana cijela njegova titula kao

[c]enturio le[g(ionis).

13

Tac. Ann. 1. 6, 1. 20, 1. 30, 1. 35, 1. 42, 1. 61, 1. 66, 2. 55, 2. 76, 3. 2, 3. 74, 4. 73, 6. 15, 11. 32, 11. 37,

12, 38. 13. 18, 14. 10, 14. 15; Tac. Hist. 1. 18, 1. 46, 1. 56, 1.80, 1. 82, 1.83, 1. 84, 2. 14. 27, 14. 64, 5, 2.

29, 2. 36, 2. 39, 3. 19, 4. 19, 4. 61; J. R. Summerly, Studies in the legionary centurionate, vol. 1., Durham

University 1992, str. 235. Dalje u tekstu Summerly 1992. 14

R. Matijašić, Uvod u latinsku epigrafiju, Pula 2002, str. 104. 15

M. A. Speidel, The Roman Army. U: C. Bruun, J. Edmondson (ur.), The Oxford handbook of Roman

Epigraphy, Oxford 2014, str. 330. 16

Ibid. 2014, str. 330.

9

Slika 1. Rekonstrukcija rimske legije s centurionom i niže rangiranim časnicima

(https://en.wikipedia.org/wiki/Roman_legion#/media/File:Roman_soldiers_with_aquilifer_signifer_centurio_70_aC.j

pg) 15.6.2016.

2.1. Karijera i dužnosti centuriona

Tri su najčešća načina kako je netko mogao dospjeti na položaj centuriona. Prvi

od njih je bio vojničkom karijerom, koja se započinjala legionarskom službom u

vojsci.17

Procjenjuje se da je na taj način u prosjeku bilo potrebno 15 do 20 godina da bi

se došlo do pozicije centuriona.18

Drugi način na koji je netko mogao postati centurion

je bio preko pokroviteljstva. Mnogi su centurioni upravo pod pokroviteljstvom stizali do

svoje pozicije, pošto su bili iz viših slojeva Rimskog društva.19

To su najčešće bili

pripadnici viteškog reda, koji se na spomenicima u tom slučaju spominju kao bivši

konjanici (ex equite Romano).20

Djeca bivših centuriona su često na taj način dobivala

izravnu centurionsku službu. Treći je način bio preko službe u Pretorijanskoj gardi;

pretorijanci su služili 16 godina, pa je taj način bio nešto kraći od uspona preko

17

R. D'Amato, Roman Centurions 31 BC – AD 500, Oxford 2012, str. 10. Dalje u tekstu D'Amato 2012. 18

Goldsworthy 2003, str. 70. 19


B. Dobson, Legionary centurion or equestrian officer? A comparison of pay and prospects, u: D.

Breeze, B. Dobson, Roman officers and frontiers, Stuttgart, 1993, str. 186.

10

legionarske službe.21

Nakon 16 godina služenja, pretorijanac bi postao evocatus, i tada

bi stjecao pravo na pristup legijskom centurionatu, iako je mogao odabrati i neki od

centurionata u Rimskim postrojbama.22

Iz pretorijanske garde u centurionat je mogao

stupiti kornikularij (cornicularius) prefekta garde prije nego što je izvršio 16 godina

službe.23

Na spomeniku centuriona Petronija Fortunata (CIL VIII, 217), zapisano je da

je njega poslije legionarske službe njegova vlastita legija izglasala kao novog

centuriona.24

Nakon toga je Petronije Fortunat služio još 46 godina u 13 različitih legija.

Ovdje je moguće primijetiti da je, uz to što je i sama legija mogla odlučiti o dodjeli

centurionske časti, i to da centurioni nisu bili strogo vezani uz legiju iz koje su potekli.

Postoje mnogobrojni spomenici iz kojih je moguće iščitati slične karijere.25

Centurioni

su se, po svemu sudeći, usavršili u određenim legijskim dužnostima, a njihovo je znanje

bilo potrebno u tolikoj mjeri da je karijera u više legija bila normalna.26

Dužnosti centuriona nisu bile usmjerene samo na legiju, oni su često izvršavali i

dužnosti koje su se ticale civilnog života. U Novom zavjetu se spominje centurion koji

je upravljao jedinicom zaduženom za Kristovo raspeće (Mk 15), poznati su nam i

spomeni o centurionu koji je pratio sv. Pavla kada je odlazio u Rim na smaknuće (Dj

27), te o centurionu koji je nadgledao gradnju sinagoge u Galileji.27

Postoje spomeni o

tome da su centurione pozivali u pomoć kod raznih oblika nasilja i pljački, unajmljivali

ih za istraživanje ubojstava i nestanaka ljudi. Oni sami su upravljali pribavljanjem hrane,

proizvodnjom odjeće, radom u kamenolomima i novačenjem vojnika.28

U Dalmaciji su

potvrđeni centurioni koji su se bavili obnovom teatra te zidina u Saloni (kat. br. 5 i 6),

kao i obnovi hrama Libera i Libere u Naroni (kat. br. 42 i 66). Još jedna zadaća koju su

u prvoj polovici 1. st. centurioni u Dalmaciji obavljali bila je sudačka zadaća u

razgraničavanju peregrinskih zajednica na novoosvojenom području. Često su kao

poslanici sudjelovali u misijama na dvorovima stranih kraljeva. Tacit (Ann. II.66.) piše

o centurionu koji je u ime cara Tiberija 18. god. bio na tvoru kralja Kotisa u Trakiji,

pokušavajući ga nagovoriti da povuče svoje vojne jedinice koje su uznemiravale rimska

21


B. Dobson, The significance of centurion and 'primipilaris', u: D. Breeze, B. Dobson, Roman officers

and frontiers, Stuttgart, 1993, str. 155. 23

Ibid., str. 155. 24

Birley 1988, str. 208. 25

Ibid., str. 208-215. 26

Ibid., str. 219. 27


Ibid., str. 137.

11

naselja.29

Na sjeverozapadnim granicama Carstva, centurioni su posjećivali plemenske

sastanke naroda s kojima su graničili te tako pokušavali utjecati na njihov odnos prema

Rimu.30

Tacit u svojim djelima imenuje razne centurione koji su sudjelovali u životu

Carstva, često bili uključeni u urote, izvršavajući naručena ubojstva mnogih važnih

građana Rima (Ann. I.6.; VI.24.).31

Njihova brojnost i lojalnost unutar legije pogodovala

je tome da su često odabirani upravo za takve dužnosti.32

Specijalna postrojba koju je 6.

god. stvorio car August, po nazivu vigiles, bila je zadužena za gašenje požara i razne

„policijske“ poslove, bila je strukturirana poput rimske legije, te su u njoj također

djelovali centurioni.33

Centurioni su, za razliku od legionara, mogli stupati u brak.34

Žene i djeca su ih

pratili i putovali onamo kuda je legija odlazila. Za razliku od više rangiranih časnika

legije, centurioni su mogli stupati u brak s ženama koje su bile u provinciji u kojoj su se

nalazili.35

Centurioni pomoćnih postrojbi imali su sličan način napredovanja kao i

centurioni legija. Pomoćna postrojba koja je imala 1.000 vojnika u svom sastavu bila je

podijeljena u 10 centurija, sa centurionom na čelu svake.36

Na centurionske pozicije

pomoćnih postrojbi često su dolazili pripadnici aristokratskih slojeva naroda koji su

služili tim postrojbama.37

Legijski centurioni su također mogli obavljati dužnosti

privremenih zapovjednika pomoćnih postrojbi, ako zapovjednici viteškog staleža nisu

bili u mogućnosti upravljati postrojbama.38

U rimskoj mornarici (clasiss) postojali su centurioni čiji je naziv bio centurio

classicus ili centurio classiarius.39

Ondje su bili zaduženi za vojnike koji su služili na

rimskim brodovima. Uz centuriona, glavna osoba na brodu bio je trijerarh, za kojeg se

smatra da je bio zadužen za plovidbu i pomorce, dok je centurionova zadaća bila

29

Summerly 1992, str. 237. 30


Summerly 1992, str. 231- 232. 32

Ibid., str. 238. 33

Webster 1998, str. 99. 34

Ibid., str. 103. 35

Ibid., str. 104. 36

Wintjes 2015, str. 399-402, s.v. Field officers – Principate. 37


Birley 1988, str. 224-228. 39

Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenschaft, Vol . III, 2 (Stuttgart 1899), str. 1964-

1965, s.v. 3) centurio classicus (O. Fiebiger). Dalje u tekstu: Fiebiger 1899.

12

zapovijedanje vojnicima na brodu.40

Pomorski centurioni su često bili peregrinskog

podrijetla.41

U kohortama centurioni su po hijerarhiji išli od najniže pozicije hastatus

posterior, da bi dalje slijedile hastatus prior, princeps posterior, princeps prior, pilus

posterior i pilus prior.42

Centurioni od II. do X. kohorte imali su jednak rang,

razlikujući se samo po senioritetu. Tek nakon dolaska u Prvu kohortu, centurion je

ulazio u viši rang službe.43

Centurioni Prve kohorte nosili su naziv primi ordines. Oni su

po centurijama bili poredani kao: hastatus posterior, hastatus, princeps posterior,

princeps i primus pilus.44

Autor članka Centurial Signs and the Battle Order of the Legions Michael

Speidel donosi epigrafske dokaze o tome koliko je centurionov rang unutar kohorte

utjecao na izgled bojnog reda rimske legije. Po epigrafskim dokazima s natpisa na

kojima su navedeni vojnici otpušteni iz legija zamijećen je zanimljiv uzorak simbola po

kojimu je moguće svakom od centuriona unutar kohorte dodijeliti jedan simbol te uz

pomoć njih odrediti raspored centurija u bojnom polju.45

Na temelju starog,

manipularnog sustava rimske legije i novih simbola za svakog od centuriona (pilus

prior └, pilus posterior ┌, princeps prior ┴, princeps posterior ┬, hastatus prior ┘i

hastatus posterior ┐) moguće je dobiti dojam o izgledu kohorte.46

Spajanjem tih

centurionskih oznaka u oblik kohorte koja je stajala ispred neprijatelja dobiva se oblik

pravokutnika koji odgovara i pravom rasporedu kohorti u legiji po iskustvu i starosti

centuriona (slika 2). Ovom mogućom rekonstrukcijom mogla bi se potvrditi tradicija

koju je kasnija rimska vojska preuzela od republikanske vojske prije Marijevih reformi

u 2. st. pr. Kr.

40

Fiebiger 1899, str. 1964-1965, s.v. 3) centurio classicus; Wintjes 2015, str. 399-402, s.v. Field officers

– Principate. 41

Ibid., str. 1964-1965, s.v. 3) centurio classicus. 42


Birley 1988, str. 206; Wintjes 2015, str. 399-402, s.v. Field officers – Principate. 44


M. P. Speidel, Centurial Signs and the Battle Order of the Legions, ZPE 154, Bonn 2005, str. 286-288.

Dalje u tekstu: Speidel 2005. 46

Speidel 2005, 290.

13

Slika 2. Izgled kohorte (po Speidelu) s obzirom na oznake centuriona. Izvor: M. Speidel, Centurial Signs and the

Battle Order of the Legions, ZPE 154, Bonn 2005, str. 290, fig. 4.

2.2. Primus pilus

Krajnji cilj centurionske službe bio je položaj centuriona Prve kohorte, koji se u

legiji nazivao primus pilus, što u doslovnom prijevodu znači „prvo koplje“. Termin

primus pilus Cezar nije upotrebljavao u svojim djelima, iako je centurion Prve kohorte

kao najvažniji i najiskusniji centurion postojao.47

Termin je uveo August, a uloga

primipila učvrstila se za vrijeme Julijevsko-Klaudijevske dinastije, da bi svoj vrhunac

organizacije dostigli za vrijeme cara Hadrijana u drugom stoljeću. Pad sustava

primipilara dogodio se za vrijeme Galijenove vladavine carstvom u drugoj polovici 3.

st.48

Dolaskom na primipilski položaj, glavni centurion legije bio je svojevrsna veza

između legata i vojnih tribuna te niže pozicioniranih centuriona.49

No, ta je dužnost bila

teško dostižna. Sam dolazak do centurionske pozicije je za običnog legionara je trajao

dugo, a ako se nakon toga još doda najmanje 15 godina da bi se dostigla pozicija

primipila, centurioni koji su dobivali tu čast su nerijetko bili već stariji vojnici.50

Stoga

su centurioni služili dulje nego obični legionari, pa su često i nominalnog trajanja svoje

službe ostajali u legijama. Razlozi za to mogu biti i već navedena želja za dostizanjem

dužnosti primipila, kao i sama činjenica da su centurioni bili iznimno važan dio legije,

čije je iskustvo moglo legiji poslužiti znatno dulje. Situacija je bila nešto drukčija u

slučaju pokroviteljstva, pošto su pripadnici viteškog reda i bogatiji građani mogli

47

B. Dobson, The primipilares in army and society. U: G. Alföldy, B. Dobson, W. Eck, Kaiser, Heer und

Gesellschaft in der Römischen Kaiserzeit, Stuttgart 2000, str. 140. Dalje u tekstu: Dobson 2000. 48

B. Dobson, The 'Rangordnung' of the Roman Army. U: D. Breeze, B. Dobson, Roman officers and

frontiers, Stuttgart 1993, str. 141. 49

Wintjes 2015, str. 399-402, s.v. Field officers – Principate. 50

Dobson 2000, str. 145.

14

izravno stići na centurionski položaj.51

Smatra se da je velik broj primipila na tu dužnost

dolazio preko pokroviteljstva, što se odnosi na pretorijance i vitezove, ali Brian Dobson

smatra da su i obični legionari imali jednake šanse nakon što bi dospjeli na dužnost

centuriona.52

Postojala su dva oblika centurionata preko kojih se moglo doći do

primipila. Jedan je bio legijski centuronat, uspinjanje po razinama u legijama. Drugi bi

bio rimski centurionat, centurionat rezerviran za postrojbe u samom Rimu, poput

postrojbi pretorijanaca, urbanih kohorti (cohortes urbanae) i vigila (vigiles). Prijelaz

između ta dva tipa centurionata bio je moguć i korišten je da bi se pojedincima

poboljšale šanse za napredovanje u njihovoj vojnoj karijeri.53

Dalje, Brian Dobson u svom članku spominje popis od 20 poznatih centuriona

koji su najdulje služili u legijama (minimalno 40 godina, bilo kao legionar, pa kasnije

centurion). Od njih 20, samo je 5 centuriona došlo do ranga „prvog koplja“, ne

uključujući centuriona koji je služio najdulje: 61 godinu.54

Nagrada koju je primus pilus

dobivao poslije svoje službe mogla iznositi i do 600 000 sestercija.55

Sve beneficije

primipila su stoga i privlačile mnoge centurione da se podižu kroz rangove, pošto je čast

postati primipil bila tolika da su se nerijetko u spomenicima nasljednika primipilara

spominjali njihovi slavni preci.56

Svoju je dužnost primipil mogao obavljati godinu dana, iako je u vrijeme ranog

carstva mogao istu dužnost obavljati i do tri puta, nakon čega bi se birao novi.57

Poslije

služenja kao primipil, centurion bi bio u mogućnosti postati prefekt logora (praefectus

castrorum); što je bio i logičan nastavak njegove karijere, rimski tribun u postrojbama

pretorijanaca, gradskih kohorti ili vigila.58

Drugim riječima, njegovo napredovanje kroz

centurionske redove, podiglo bi ga do razine staleža viteškog reda. Na taj način,

potomci primipila već su u prvoj generaciji mogli postati rimski senatori.59

Tako su se,

51

Dobson 2000, str. 141. 52

Ibid., str. 146. 53

B. Dobson, D. Breeze, The Rome Cohorts and the Legionary Centurionate. U: D. Breeze, B. Dobson,

Roman officers and frontiers, Stuttgart 1993, str. 105. 54

Dobson 2000, str. 141. 55

J. Rich, G. Shipley, War and society in the Roman world, London 1993, str. 97. 56

Dobson 2000, str. 140. 57

Ibid., str. 143. 58

Dobson 2000, str. 139; Wintjes 2015, str 399-402, s.v. Field officers – Principate. 59

B. Dobson, The Centurionate and social mobility during the Principate, u: D. Breeze, B. Dobson,

Roman officers and frontiers, Stuttgart 1993, str. 209.

15

uz navedene funkcije, primipili kvalificirali i za dužnosti prokuratora.60

Tu je

mogućnost primipilima omogućio car Klaudije, kada je uveo još jedan rang, a to je

primus pilus iterum. Oni su birani između pretorijanskih tribuna, a čiji su članovi mogli

biti bivši primipili legija.61

Primus pilus iterum je poslije službe u legiji mogao biti

financijski prokurator provincije, prokurator-upravitelj, pa čak i prefekt provincije.62

Takva mogućnost napredovanja učinila je primipile vrlo važnim i cijenjenim vojnicima

Carstva. Rimski car je zauzvrat dobivao njihovu odanost, pošto im je omogućio da se

uzdignu na taj položaj. Bogatstvo i reputacija koje su stjecali činili su ih iznimno

uglednim, pa su tako postajali važan dio društva, potičući nove generacije koje su tražile

uspon u vojsci na jednake ambicije.

Poslije službe, centurioni koji se nisu uzdigli do ranga primipila, dobivali su

priliku za služenje i u javnom životu, te su tako dobivali razne uloge u upravljanju

municipijima,63

a mogli su i obavljati dužnost liktora.64

Veća centurionska plaća

zahtijevala je vojno umijeće, a centurioni su morali biti školovani, ponajviše znati čitati

latinski jezik.65

Stoga je i razumljiva činjenica, da su često bili iz viših slojeva rimskog

društva.66

Godišnja plaća centuriona za vrijeme Domicijana bila je oko 20 000 sestercija,

dok je plaća koju je dobivao primipil bila 100 000 sestercija. Za usporedbu, godišnja

plaća običnog legionara bila je 1200 sestercija.67

Brian Dobson donosi tablicu u kojoj su

prikazane godišnje plaće u sestercijima centuriona za vrijeme različitih careva:68

60

Dobson 2000, str. 139. 61

Ibid., str. 149. 62

B. Dobson, The significance of centurion and 'primipilaris', u: D. Breeze, B. Dobson, Roman officers

and frontiers, Stuttgart, 1993, str. 173. 63

J. Rich, G. Shipley, War and society in the Roman world, London 1993, str. 104. 64

Dando-Collins 2010, str. 44. 65

The Encyclopedia of the Roman army, Vol 2. (Chichester 2015), str 399-402, s.v. Field officers –

Principate (J. Wintjes). 66


Dando-Collins 2010, str. 17. 68

B. Dobson, Legionary centurion or equestrian officer? A comparison of pay and prospects, u: D.

Breeze, B. Dobson, Roman officers and frontiers, Stuttgart, 1993, str. 191.

16

Tablica 1. Plaća centuriona za vrijeme različitih careva (izvor: . Dobson, Legionary centurion or equestrian officer?

A comparison of pay and prospects, D. Breeze, B. Dobson, Roman officers and frontiers, Stuttgart, 1993, str. 191.)

/ August Domicijan Sever Karakala

leg. 7 15 000 20 000 30 000 50 000

primus ordo 30 000 40 000 60 000 100 000

primus pilus 60 000 100 000 150 000 225 000

Upravo to je dokaz koliki je korak bio dolazak na poziciju centuriona, i koliko se

očekivalo od legionara koji je dospio na tu poziciju. Još jedan način izvor zarade za

centurione bio je putem podmićivanja. Legionari koji su htjeli biti izostavljeni od

obavljanja najtežih dnevnih dužnosti, centurionima su plaćali određenu svotu novca te

su tako postajali immunes.69

Ta je praksa postala uobičajena za centurione, iako nije bila

odobravana. Uloga centuriona je, izgleda, bila dovoljno značajna da bi se takvo

ponašanje moglo tolerirati.

2.3. Oprema centuriona

Centurion je, kao najvažniji i glavni član svake centurije imao opremu koja se

razlikovala od one samih legionara. Razlika u vanjskom izgledu pridonosila je lakšem

prepoznavanju centuriona unutar centurije, kao i oznaka njegove više razine službe u

odnosu prema običnim legionarima.

69

Goldsworthy 2003, str. 90.

17

Slika 3. Stela centuriona T. Kalidija Severa (G.

Webster, The Roman Imperial Army Of The First And

Second Centuries AD, Norman, 1998, 131.)

Slika 4. Detalj stele Marka Petronija Klasika (CIL III,

4060 = 10869), autor slike: Ortolf Harl

(http://lupa.at/3102, 19.9.2017.)

Jedna od klasičnih i najprepoznatljivijih obilježja centurionove opreme je

njegova kaciga. Imala je poprečnu perjanicu (lat. crista transversa), i iako se njen prikaz

na nalazima ne susreće često, smatra se osnovnom vizualnom karakteristikom

centuriona u vrijeme kasne Republike i Principata.70

U djelu Epitome rei militaris

(knjiga II.), kada Publije Flavije Vegecije Renat opisuje naoružanje trijarija i

centuriona, on navodi da: „Centurioni su imali katafrakte, štitove i željezne kacige, no s

poprečnim srebrnim perjanicama da ih njihovi ljudi brže raspoznaju.“71

Dokaze za

upotrebu ovog tipa kacige nalazimo na pogrebnoj steli otkrivenoj u Karnuntu. Pripadala

je centurionu T. Kalidiju Severu (CIL III, 11213), članu XV. legije Apollinaris, (slika

3.). Na steli se jasno vidi poprečna perjanica kao oznaka centuriona.72

Uz kacigu, na

steli su prikazane ukrašene knemide, ljuskasti oklop (lorica squamata) te konj i sluga.73

Konj i sluga su također prikaz višeg položaja pošto je centurion te pogodnosti sebi

novčano mogao priuštiti. Sličan prethodnom spomeniku je spomenik iz Petovione,

današnjeg Ptuja. Stela je pripadala Marku Petroniju Klasiku (CIL III, 4060 = 10869), a

70


Sažetak vojne vještine. Prev. Teodora Shek Brnardić, Zagreb 2002, str. 143. 72

Webster 1998, str. 131. 73

Ibid., str. 131.

http://lupa.at/3102

18

datira se 20.-45. god. po Kr. Na njoj je također prikazana crista transversa s jasno

izraženim perjem (slika 4.).74

Kao što je gore već navedeno, oklop centuriona je bio način izdvajanja

centuriona od ostalih legionara. Lorica squamata je oklop koji su centurioni, uz oklop

naziva lorica hamata (pleteni oklop), najčešće nosili. Stela iz Karnunta, kao što je već

navedeno, ima prikaz oklopa lorica squamata, kao i prikaz centuriona Kvinta Sertorija

Festa (CIL V, 3374), koji je služio u XI. legiji C.p.f. Na prikazu se još mogu vidjeti

kožne pterige, torkvi (torques) te falere (phalerae), na kojoj je u sredini lik Gorgone

(slika 5.).75

Slika 5. Stela Kvinta Sertorija Festa

(http://ancientrome.ru/art/artworken/img.htm?id=414

6 , 15.6.2016. )

Slika 6. Prikaz centuriona Marka Celija

(https://en.wikipedia.org/wiki/Marcus_Caelius , 25.6.2016.)

Takav se prikaz ustalio na stelama centuriona, pa je tako možda i najpoznatiji

prikaz onaj Marka Celija (CIL XIII, 8648), koji je bio centurion XVIII. legije, a

74

D'Amato 2012, str. 8. 75

Webster 1998, str. 131.

http://ancientrome.ru/art/artworken/img.htm?id=4146


https://en.wikipedia.org/wiki/Marcus_Caelius

19

poginuo je u bitci kod Teutoburške šume 9. god. po Kr. Na njegovoj se steli jasno vide

svi važni dijelovi centurionskog oklopa. On nije prikazan kao neki od navedenih oklopa,

nego kao oklop koji je napravljen od jednog komada. Bojom se vjerojatno moglo

pokazati od kojeg je materijala bio,a pošto su nađeni ostatci smeđe boje, smatra se da je

bio kožni.76

Na površini oklopa se nalaze dva torkva, keltski simboli autoriteta77

, pet

falera na prsima, corona civica, koja je bila od hrastova lišća, i označavala da je osoba

spasila rimske živote78

, dvije armillae na rukama, također keltski utjecaj, uz vitis u

desnoj ruci (slika 6.).79

Važan dio opreme, potvrđen na zadnja dva primjera, koji je označavao status

centuriona bio je vitis, palica, najčešće napravljena od drva vinove loze. Ušao je i u

ikonografiju centuriona, pa se tako često pojavljuje na prikazima centuriona kao oznaka

položaja. Osim kao simbol centurionskog položaja, vitis je često služio kao doslovna

palica s kojom su centurioni tukli legionare tijekom bitke te ih na taj način pokušavali

motivirati da se bore i ne povlače.80

Tacit u Analima (Ann. I. 23.) spominje centuriona

po imenu Lucilije, koji je ubijen tijekom pobune legija u Panoniji 14. god. po Kr. On je,

zbog nemilosrdnog udaranja legionara, dobio nadimak „cedo alteram“, što u doslovnom

prijevodu znači „donesite mi drugu“.81

Na većini prikaza centuriona, vitis je u prvom

planu, kao i gladius na lijevoj strani.82

Promjena položaja mača s desne na lijevu stranu

još je jedna razlika između običnih legionara i centuriona, moguće zbog toga što

centurioni u bitkama često nisu nosili štit, nego su sa sobom nosili samo gladius i vitis

(slika 5.).

Knemide su još jedan trajan dio centurionske opreme. Osim obrambene uloge

zaštite nižeg dijela noge, često su bile bogato ukrašene reljefima i prekrivene zlatnim ili

srebrnim premazom.83

One se također ikonografski vežu uz prikaze centuriona.

76

D'Amato 2012, str. 21. 77

V. Maxfield, The Dona Militaria of the Roman Army vol. 1., Durham University 1972, str. 71-75, dalje

u tekstu Maxfield 1972; Webster 1998, str. 132. 78

Maxfield 1972, str. 7; Webster 1998, str. 132. 79

Maxfield 1972, str. 135-136. 80


Wintjes 2015, str. 400, s.v. Field officers – Principate. 82

M. C. Bishop, J. C. N. Coulston, Roman military equipment – From the Punic Wars to the Fall of Rome,

Oxford, 2009, str. 82. 83

D'Amato 2012, str. 24.

20

Od odjeće koja nije bila vojne namjene nosili su standardne tunike, koje su

mogle biti od različitih materijala, nešto duže od standardnih tunika, koje su bile

stegnute pojasom i dužina im je sezala negdje do razine koljena.84

U prikazima ih se

nekada može vidjeti s plaštem (lat. sagum) ili koji im je bio pričvršćen za jedno rame,

ili nose svečani paludamentum.85

Pojasi su često bili bogato ukrašeni aplikama.

Osnovna obuća su bile vojne čizme (lat. caligae), kvalitetne izrade od kože, koje su bile

standardna obuća rimske vojske.86

Uz pomoć rekonstrukcija Giuseppea Rave u knjizi Roman Centurions Raffaela

D'Amata, na rekonstrukcijama izgleda centuriona Marka Celija i Kvinta Sertorija Festa

najbolje se mogu uočiti i raspoznati glavni dijelovi centurionske opreme (slika 5.).

Slika 7. Prikaz centurionske opreme na ilustracijama centuriona Kvinta Sertorija Festa i Marka Celija, autor:

Giuseppe Rava (R. D'Amato, Roman Centurions 31 BC – AD 500, Oxford, 2012, 25,26.).

84


Ibid., str. 119. 86

Ibid., str. 120.

21

3. Prisutnost rimske vojske u rimskoj provinciji Dalmaciji

Istočna jadranska obala oduvijek je imala važnu ulogu u plovidbi Jadranom.

Njezin su značaj prvi spoznali Grci, a razvedena je obala u jednakoj mjeri bila sigurna

luka, koliko i opasno područje gdje su vladali ilirski narodi. Zbog navedenog, a i zbog

činjenice da se nalazila preko puta rastuće Rimske države, bilo je samo pitanje vremena

kada će te dvije strane doći u sukob. Vojna ekspanzija je bila temelj rimskog

teritorijalnog širenja, pa stoga ni ne čudi da će upravo rimska vojska odigrati značajnu

ulogu u osvajanju i organizaciji Ilirika, a kasnije i provincije Dalmacije. Marin

Zaninović je u članku Rimska vojska u razvitku antike na našoj obali rimsko osvajanje

istočne jadranske obale podijelio je na četiri osnovne faze.87

Prvu fazu osvajanja

Zaninović je uspostavio u razdoblju od 229.-167. god. pr. Kr., koju obilježava rimski rat

s ilirskom kraljicom Teutom i Demetrijem Farskim te kasniji pad države Ardijejaca.

Druga faza osvajanja Ilirika traje od 158.-33. god. pr. Kr., kada Rimljani ratuju protiv

više ilirskih naroda, ponajviše Delmata, kroz navedeni period.88

Treća faza započinje 6.

god. po Kr., a traje do 90. god., te je nju ponajviše obilježio delmatsko-panonski

ustanak, kao i početak pretvaranja Dalmacije u pravu pacificiranu rimsku provinciju.

Četvrta faza je razdoblje od 94-245. god., kada u Dalmaciji ostaju samo pomoćne

postrojbe te ona u pravom smislu postaje provincia inermis. Spomenici centuriona koji

se u ovom radu obrađuju tako ulaze u treću i četvrtu fazu osvajanja Dalmacije, pošto

Rimljani za vrijeme prve dvije faze osvajanja Dalmacije nisu imali velike teritorijalne

posjede na ovim prostorima, tj. u posjedu im je bio uži obalni pojas koji ni tada nije bio

siguran od ilirskih napada, pa se stoga izgradnja infrastrukture, stalna vojna posada te

naseljavanje veterana još nije počelo prakticirati.

3.1. Prva faza osvajanja Ilirika

Prva faza rimskog osvajanja započinje se 229. godine, kada se Rim sukobljava s

ilirskom kraljicom Teutom, što se naziva i Prvim ilirskim ratom. Teuta je bila žena

ilirskog kralja Agrona, koja ga je naslijedila na prijestolju poslije njegove smrti 230.

87

M. Zaninović, Rimska vojska u razvitku antike na našoj obali. U: M. Zaninović, Od Helena do Hrvata,

Zagreb 1996, str. 209. Dalje u tekstu Zaninović 1996. 88

Ibid., str. 209.

22

god. pr. Kr.89

Gusarenje Ardijejaca, te pritisak na Isu, grčku koloniju na današnjem

otoku Visu, potaknuli su Isejce da potraže pomoć od Rima, s kojima su imali foedus,

dogovor o pružanju pomoći.90

Rim je Teuti uputio dva izaslanika: braću Lucija i Gaja

Korunkanija. Izaslanici su stigli na njezin dvor, gdje je Teuta obećala da neće nanositi

izravnu štetu Rimljanima, ali i to, da ne može natjerati svoje podanike da odustanu od

gusarenja. Ipak, nakon što su joj je Korunkanije mlađi kazao da je rimski običaj da

sankcioniraju javno privatne počinjene prekršaje, naljutila se i smaknula izaslanike.91

Taj događaj je pokrenuo rimski napad na Teutu. Rimska je vojska preplovila Jadran,

oslobodila Epidamno, Korkiru i Isu, a Teuta je početkom 228. god. pr. Kr. Rimljane

zamolila za bezuvjetan mir. Odrekla se prijestolja, pristala na plaćanje tributa i

prepustila osvojena područja pod rimski nadzor.92

Osoba koja se u tom, ali i kasnijem periodu pokazala kao ključna u ilirsko-

rimskim odnosima bio je Demetrije Farski. On se Rimljanima predao kod Korkire te

prešao na njihovu stranu tijekom rata protiv Teute. Nakon Teutina poraza, Demetrije je

počeo stjecati sve veći utjecaj na području Ardijejaca, pošto ga je Rim nagradio

postavivši ga za regenta.93

Drugi ilirski rat započinje se Demetrijevom izdajom saveza

sa Rimljanima, kada je on, uz pomoć makedonskog kralja Filipa V., pokrenuo napade

na rimske trgovačke brodove, u vrijeme dok je Rim bio zauzet ratom protiv Gala na

sjeveru Italije. Kap koja je prelila čašu bilo je nepoštivanje mirovnog ugovora iz Prvog

ilirskog rata u kojem je stajalo da samo dva ilirska broda smiju ploviti južno od Lisa

(Lissos); naime, ondje je Demetrije isplovio s 90 naoružanih lemba. Demetrije je u

sukob uvukao i Histre, koji su gusarskim napadima također nastojali omesti rimsku

trgovinu.94

Rim je pokrenuo kaznenu ekspediciju, te su u ljeto 219. god. pr. Kr. rimski

konzuli Lucije Emilije Paulo i Marko Livije Salinator krenuli u Ilirik. Demetrije je

ubrzo pobijeđen te je pobjegao na makedonski dvor kralju Filipu V.95

89

R. Matijašić, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb 2009, str. 88. Dalje u

tekstu: Matijašić 2009. 90

Ibid., str. 88-89. 91

M. Zaninović, Ilirski ratovi, Zagreb 2015, str. 215. Dalje u tekstu: Zaninović 2015. 92

Matijašić 2009, str. 90-91. 93

Zaninović 2015, str. 222-241. 94

Ibid., str. 245-250. 95

Matijašić 2009, str. 95.

23

Konačni pad ilirske države dogodio se 168. god. pr. Kr., kada zajedno s

makedonskom vojskom pada i ilirska na čelu s Gencijem.96

Ilirski vođa Gencije, iako u

savezu i s Rimljanima, svrstao se na stranu makedonskog kralja Perzeja, sina kralja

Filipa, u rimsko-makedonskom ratu koji se započeo 171. god. pr. Kr. Isejci su tom

prilikom Gencija u Rimu optužili da skuplja flotu kojom će pomoći Makedoncima.97

Prvotni je razlog naravno bilo gusarenje kojim se ugrožavala trgovina po Jadranu, a

isejski posjedi su bili ugroženi.98

Nakon dugotrajnog razmišljanja, Gencije se konačno

priklonio Makedoncima, pa se u proljeće 168. u Ilirik iskrcava pretor Lucije Anicije s

20.000 legionara, 1.500 konjanika i 5.000 mornara.99

Rat je, po Apijanu trajao samo

dvadeset dana (9,27), a pretor Lucije Anicije je proslavio trijumf u Rimu 166. god. pr.

Kr.100

Rimljani su tim ratovima dobili prevlast na priobalnim područjima, iako je većina

unutrašnjosti ostala pod vlašću raznih ilirskih naroda. Time je osigurana lakša kontrola

nad trgovinom i narodima koji su je pokušavali omesti, ali sam Ilirik je još velikom

većinom bio neosvojen.

3.2. Druga faza osvajanja Ilirika

Drugu fazu rimskog osvajanja Ilirika obilježavaju sukobi s narodom Delmata,

koje je Rimljanima dugo stvaralo probleme, od polovice 2. st. pr. Kr. pa sve do polovice

1. st. pr. Kr. Delmati se u izvorima prvi put spominju početkom 2. st. pr. Kr., kada se

spuštaju iz unutrašnjosti prema moru između rijeka Krke (Titius flumen) i Cetine

(Hippius flumen). Najveća delmatska naselja se upravo i nalaze u tom području. Među

njima su najvažnija: vjerojatni glavni grad Delminium (u blizini današnjeg

Tomislavgrada; Duvno), Promona (Promina), Ninia (Knin), Andetrium (Muć), s tim da

je i podrijetlo same Salone vjerojatno delmatsko.101

Rat s Delmatima se započeo nakon što su Isejci i Daorsi zatražili rimsku pomoć

zbog čestih delmatskih napada. Rim je tako 156. god. pr. Kr. započeo prvi pohod protiv

96

Zaninović 1996, str. 210. 97

J. Wilkes, History of the provinces of the Roman empire: Dalmatia, London 1969, str. 24. Dalje u

tekstu: Wilkes 1969. 98

Zaninović 2015, str. 304-305. 99

Ibid., str. 310. 100

Matijašić 2009, str. 112. 101

Ibid., str. 113.

24

Delmata, pod vodstvom tadašnjeg konzula Gaja Marcija Figula. Rat je završio Publije

Kornelije Skipion Nazika 155. god. pr. Kr., kada je spalio delmatski centar Delminij.102

Sukobi se nastavljaju 135. godine, kada Servije Fulvije Flak ratuje protiv Ardijejaca i

Plereja. On je sa sobom u pohod vodio 10.000 pješaka i 600 konjanika.103

Nekoliko

godina poslije, pokrenuta je još jedna rimska intervencija, točnije 129. god. pr. Kr., kada

konzul Gaj Sempronije Tuditan odlazi do zemlje Japoda te ratuje s njima, ali i protiv

Histra i Liburna.104

To je bio prvi rimski pohod u unutrašnjost kasnije provincije

Dalmacije, točnije u prostor današnje Like.

Idući pohod protiv Japoda, Segestanaca i Delmata vodi Lucije Cecilije Metel,

koji pokreće misiju 119. god. pr. Kr. Upravo se u tom pohodu prvi put u izvorima

spominje Salona, pošto je ondje nakon ratovanja s Delmatima Cecilije Metel prezimio

117. godine.105

Salonu konačno osvaja Gaj Koskonije u razdoblju od 78-76. godine, te

od tada Salona ostaje pod rimskim upravom.106

3.2.1. Cezarovo djelovanje u Iliriku

Apijan u svom djelu Illyrike donosi događaj za vrijeme Cezarova upravljanja

Galijom i Ilirikom; Delmati su Liburnima 51. god. pr. Kr. oteli tvrđavu Promonu, pa su

se Liburni Cezaru obratili za pomoć. Ali vojska koju je on poslao, vjerojatno

sastavljena od pomoćnih postrojbi nije uspjela Liburnima vratiti Promonu (App. III. 12.).

Prethodno je u svom boravku u Iliriku Cezar 54. god. pr. Kr. riješio problem Pirusta,

koji su navodno pljačkali susjedne zajednice. Kada im je zaprijetio vojnom

intervencijom, Pirusti su odmah odustali od daljnjih sukoba i predali Cezaru taoce.107

Početkom građanskog rata u koji su bili uključeni Pompej i Cezar, u tjesnacu

između Krka i kopna 49. god. pr. Kr. odvila se pomorska bitka. Sukobili su se na

Cezarovoj strani: Gaj Antonije i Publije Kornelije Dolabela, dok su na čelu brojnije

Pompejeve flote bili Marko Oktavije i Lucije Skribonije Libon. Cezarove pristaše su

102

Zaninović 1996, str. 211; Zaninović 2015, str. 323. 103



Zaninović 1996, str. 211; Zaninović 2015, str. 351-352. 106

Wilkes 1969, str. 35. 107

Zaninović 2015, str. 371.

25

izgubile bitku te izgubile brodove i vojnike koji su ostali zarobljeni na Krku.108

Godinu

dana kasnije, Aulo Gabinije pristiže u Ilirik s vojskom od 15 kohorti pješaka i 3.000

konjanika. Nije uspio poraziti Delmate, a u samom pohodu je izgubio trećinu vojske te

38 centuriona i 4 tribuna.109

Uz to, oduzeti su mu i legijski simboli. Te su se borbe

odvijale s ciljem da se Pompejeve snage zaustave u napredovanju prema Italiji, a i zbog

toga što su Delmati u tom sukobu više bili okrenuti Pompeju nego Cezaru. Njegov je

nasljednik u Iliriku, Publije Vatinije ipak proslavio trijumf nekoliko godina kasnije.

Dokazi upućuju na to da je Vatinije imao velikih problema s Delmatima, iako je trijumf

de Illurico iz 42. god. pr. Kr. ukazuje da je ipak napredovao u pokoravanju tog

naroda.110

3.2.2. Oktavijanovo djelovanje u Iliriku

Oktavijan je nakon Cezareve smrti naslijedio njegovu titulu i ime te kao zakoniti

nasljednik i pretendent za rimskog vođu nastavio njegovim koracima. U vrijeme

njegovih pohoda prije i poslije dolaska na vlast, Ilirik je konačno osvojen i situacija se

ondje stabilizira. Oktavijan je pokrenuo pohod protiv Japoda, Segešćana i Delmata koji

je trajao od 35. do 33. god. pr. Kr. Iskrcavši se u sjevernom Jadranu, najvjerojatnije u

luci današnjeg grada Senja, Oktavijan je krenuo na Japode. Iznad Senja se nalazi

prijevoj Vratnik, preko kojeg je vjerojatno i najlakše bilo stupiti na japodski teritorij.

Glavni događaj tog pohoda je bila opsada japodskog glavnog grada Metula (Metulum).

Opsada je bila teška, a Japodi su se pokazali kao ozbiljan neprijatelj koji je bio dobro

utvrđen i naoružan unutar zidina gradine.111

Metul je ipak na kraju osvojen, a Oktavijan

je bio ranjen. Nakon pobjede, vojska je produžila prema Panoniji i osvojila grad Segestu.

U proljeće 34. god. pr. Kr. August je krenuo u pohod protiv Delmata. Prvi grad koji

napada bila je Promona. Ondje se bio utrvrdio delmatski zapovjednik Verso s vojskom

od dvanaest tisuća ljudi.112

Promona ubrzo pada, a Oktavijan nastavlja prema

108



Ibid., str. 136. 111

Ibid., str. 150-151. 112

Wilkes 1969, str. 53.

26

Sinotiju.113

Oktavijan je ondje ranjen te se vraća u Rim, a opsadu Sinotija preuzima

Statilije Taur. Poslije opsade koja je trajala cijelu zimu, Delmati su se predali, dali taoce

i standarde koje su oteli još Gabiniju.114

Vojska zatim stiže do Setovije (Setovia), velike

delmatske gradine koja se nalazila na području između Muća i Sinja. Opsada je

potrajala cijelu zimu i naposlijetku su se Delmati predali početkom 33. god. pr. Kr.

Idućih su se godina Panonci i Delmati više puta bunili, a August je poslao svog posinka

Tiberija da kontrolira situaciju ondje, gdje je on ugušio ustanke. Tako je u razdoblju od

14.-9. god. pr. Kr. uspostavljena rimska granica koja je sezala sve do rijeke Drave.115

3.3. Treća faza osvajanja Ilirika

Treća faza osvajanja Ilirika započinje Batonovim ustankom, koji traje od 6. do 9.

god. po Kr. Do pobune je došlo u narodu Dezidijata koji su bili nezadovoljni zbog

rimskog poreza i novačenja mladih u pomoćne postrojbe.116

Naime, Rimljani su u to

vrijeme pokušavali svrgnuti Marobodua, kralja Markomana i Sveba, pa im je stoga i

trebala velika vojska.117

Ubrzo se gotovo cijeli Ilirik pridružio ustanku, a među njima su

najznačajniji bili Breuci. Tiberije je ondje došao s 10 legija, a sam Svetonije je taj

ustanak opisao kao najteži rat poslije Punskog (gravissimum omnium externorum

bellorum post Punica; Tib. 16). Po broju legija koje su došle i pomoćnim postrojbama

koje su bile uz njih, smatra se da je u to vrijeme u Iliriku moglo biti više od 100.000

rimskih vojnika.118

Poslije duge i teške zime 8. godine, obje su strane bile iscrpljene

sukobima te se breučki Baton predao Rimljanima uz uvjet da i dalje ostane vođa

Breuka.119

Baton iz naroda Dezidijata još se nije predavao i napadao je naselja i ceste

kroz Dalmaciju. Ipak, poslije zime 9. god. krenuo je konačni napad; koordinirano su

napali Dezidijate s ciljem da ih okruže. Na kraju se Baton povlačenjem pred Rimljanima

sklonio u Andetrij, a Tiberije ga je opsjeo. S obzirom na to da je Tiberije imao ogromnu

vojsku, čestim napadima na tvrđavu uspio je prevagnuti i natjerati Batona da se

113


Wilkes 1969, str. 53-55. 115

Matijašić 2009, str. 160-161. 116

Ibid., str. 168. 117




27

preda.120

Kasije Dion (Dio LVI, 16,4) piše da su August i Tiberije su trijumf proslavili 12.

god., iako su gubitci bili preveliki za dobit koju je taj rat donio, pošto je i bio samo

gušenje pobune. Nakon te pobjede nastavlja se romanizacija provincije, s vojskom u

ključnoj ulozi. Od desetak legija koje su sudjelovale u osvajanju Ilirika, dvije su ostale u

Dalmaciji: VII. i XI. legija. Sedma legija se nalazila u logoru Tilurium, u mjestu Gardun

kod grada Trilja, a XI. u logoru Burnum, što su danas Ivoševci kod Kistanja.121

Oba su

logora smještena u blizini nekadašnjih delmatskih gradina, pokraj mjesta na kojima je

rijeke Cetinu i Krku najlakše prelaziti. Uz ta dva legijska logora, postojali su i logori

pomoćnih postrojbi: Andetrium (Gornji Muć), Magnum (Balina Glavica) i Bigeste

(Humac kod Ljubuškog). Tako bi se mogla uspostaviti linija logora od logora Burnum

do logora Bigeste, kojoj Zaninović pripisuje obrambenu funkciju najviše naseljenog

priobalnog područja, gdje se vojska po potrebi mogla kretati i preko Dinare na sjever,

iako je to poslije Batonovog ustanka rijetko bio slučaj.122

Završetkom ustanka započinje se pacifikacija Ilirika. Mladi starosjedioci se

novače u pomoćne postrojbe i šalju u druge rimske provincije te se na taj način olakšava

proces pacifikacije. Miroslav Glavičić donosi podjelu koja se dogodila poslije Batonova

ustanka. Navodi formiranje dviju novih provincija: Gornjeg Ilirika (Superior provincia

Illyrici) koja je poznata pod imenom Dalmacija (Dalmatia) te Donjeg Ilirika (Inferior

provincia Illyrici), pod imenom Panonija (Pannonia).123

Podjela je ponajviše nastala

zbog geografskih razloga, pošto je teško bilo ujediniti područje koje su dijelile teško

prohodne planine, a koje je samo po sebi podijeljeno između mnogo naroda i

peregrinskih zajednica. Provincija Dalmacija protezala se između rijeke Raše (Arsia

Flumen) u Istri do rijeke Drima u Albaniji.124

Sjeverni dio joj je omeđivala rijeka Kupa

(Colapis), a zatim se kretala južno od rijeke Save, da bi joj s istočne granice područje

omeđivala rijeka Drina.125

120



Ibid., str. 214. 123

M. Glavičić, Organizacija uprave rimske provincije Dalmacije prema natpisnoj građi. M. Šegvić, D

Marković, Klasični Rim na tlu Hrvatske – arhitektura, urbanizam, skulptura, Zagreb 2014, str. 41. Dalje

u tekstu: Glavičić 2014b. 124


Ibid., str. 185.

28

U trećoj fazi osvajanja Ilirika znatnu ulogu je odigrao rimski namjesnik u

Dalmaciji (legatus Augusti pro praetore provinciae Dalmatiae), Publije Kornelije

Dolabela. Njegovo namjesništvo u Dalmaciji započelo se pred Augustovom smrti 14.

godine, a trajalo je do 20. godine.126

Dolabela je u sjećanju ostao kao jedan od

najpoznatijih namjesnika Dalmacije, učvrstivši rimsku vlast nakon nedavnih ustanaka.

Velika Dolabelina zasluga bila je i izgradnja mreže cesta (pet magistralnih cesta) kojima

je kvalitetno povezao krajeve Dalmacije, kao i Dalmaciju sa sjevernom provincijom

Panonijom.127

U njegovo vrijeme Salona je od Narone preuzela ulogu glavnog grada

provincije.128

Ondje se nalazio ured namjesnika Dalmacije (officium consularis).129

Važan dio Dolabelinog namjesništva bila je podjela teritorija među domicilnim

stanovništvom te kolonistima koji su pristizali u novu provinciju. Tada nastaje tzv.

forma Dolabelliana, svojevrsni katastarski plan provincije po kojem se zemlja trebala

podijeliti.130

Pod Dolabelinim namjesništvom su se i dogodile prve podjele i

razgraničenja zemlje koje obavljaju centurioni s ulogom suca u sporovima između

naroda Dalmacije.131

Njihovi spomenici su navedeni u katalogu centuriona (kat. br. 2 i

83).

Idući značajan trenutak u prvom stoljeću bila je pobuna Lucija Aruncija Kamila

Skribonijana. Nakon što je Kaligula ubijen 41. godine, pretorijanci su za novog cara

imenovali Klaudija. Senat je bio protiv te odluke, pa je na svoju stranu pridobio

Skribonijana, koji je tada bio namjesnik provincije Dalmacije.132

On je u provinciji

imao dvije legije; VII. i XI. Ali, u trenutku kada je trebalo krenuti na Rim, legije su se

oglušile na zapovijedi Skribonijana, navodno zbog loših znamena koje navodi Svetonije

(Cl. 13). Vjerojatnije je da vojska ipak nije željela prihvatiti ono što joj je Skribonijan

nudio, a to je povratak Republike.133

Pobuna je propala, a Klaudije je legitimno postao

126

Matijašić 2009, str. 191; Glavičić 2014b, str. 43. 127

Glavičić 2014b, str. 43. 128


Glavičić 2014b, str. 42. 130

A. Betz, Untersuchungen zur Militärgeschichte der römischen Provinz Dalmatien, Baden bei Wien,

1938, str. 34, dalje u tekstu Betz 1938; J. J. Wilkes, Boundary stones in Roman Dalmatia, Arheološki

vestnik 25, Ljubljana 1974, str. 268, br. 26, dalje u tekstu Wilkes 1974; Glavičić 2014, str. 44. 131

Glavičić 2014, str. 44. 132

J. Parat, Reconsidering the traces of Scribonianus' rebellion. Radovi - Zavod za hrvatsku povijest, Vol.

48, Zagreb 2016, str. 196-198. Dalje u tekstu Parat 2016. 133

Parat 2016, str. 199.

29

car.134

VII. i XI. legija su kao nagradu od Klaudija dobile počasni naziv Claudia pia

fidelis, a Josip Parat te događaje povezuje s uspostavom veteranskih naselja Aequum i

Siculi, koji su nastali u vrijeme Klaudijeve vladavine kao moguće nagrade dalmatinskim

legijama za vjernost u sukobu sa Skribonijanom.135

3.4. Četvrta faza osvajanja Ilirika

Četvrtu fazu Marin Zaninović postavlja nakon odlaska legija iz provincija, pa do

III. st.136

Odlaskom legija provincija postaje inermis, pacificirana provincija u kojoj

borave samo pomoćne postrojbe. U Dalmaciji borave tri kohorte: Cohors III. Alpinorum,

koja se nalazila u logoru Bigeste, Cohors I. Belgarum, koja je bila u Andetriju i Tiluriju

te Cohors VIII. voluntariorum civium Romanorum, koja 245. godine napušta Tilurij.137

U vrijeme vladavine cara Marka Aurelija u Dalmaciji su osnovane još dvije

pomoćne postrojbe; kohorta I. i II. milliaria Delmatarum.138

Nikola Cesarik i Ivo

Glavaš povezuju njihovo osnivanje s kvado-markomanskom prijetnjom, kao i potrebom

da se Dalmacija i Salona, koje su bile ranjive od prijetnji sa sjevera, bolje defenzivno

učvrste.139

Kao najkasniju moguću godinu osnivanja kohorti navode 166/167. god.140

Brojni su spomeni tih postrojbi ostali do današnjeg vremena, koji potvrđuju njihovo

djelovanje u Dalmaciji. Odjeljenja kohorti su smještana na strateške pozicije unutar

Dalmacije, a na čelu odjeljenja su bili centurioni. Poslije partskih pohoda cara Septimija

Severa u kojim je sudjelovala I. kohorta, a moguće i II., one su smještene na

sjeveroistnočnom dijelu Dalmacije. Prva kohorta je bila smještena u današnjem Čačku,

dok je Drugoj vjerojatno sjedište bio kastel u Doboju.141

Centurioni koji su bili

134

Matijašić 2009, str. 192; Glavičić 2014, str. 42; Parat 2016, str. 198-199. 135

Parat 2016, str. 202-206. 136


Ibid., str. 216; Glavičić 2014, str. 42. 138

Betz 1939, str. 63; Wilkes 1969, str. 141; G. Alföldy, Die Auxiliartruppen der Provinz Dalmatien. U:

G. Alföldy, Römische Heeresgeschichte: Beiträge 1962- 1985 (Mavors Roman Army Researches III),

Amsterdam 1987, str. 275. Dalje u tekstu Alföldy 1987; M. Zaninović, Rimska vojska u Iliriku. U: I.

Radman Livaja (ur.), Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj, Zagreb 2010, str. 26-29; N. Cesarik, I.

Glavaš, Cohortes I et II milliaria Delmatarum. U: D. Demicheli (ur.), Illirica Antiqua, in honorem Duje

Rendić-Miočević, Zagreb 2017, str. 210. Dalje u tekstu Cesarik, Glavaš 2017. 139

Cesarik, Glavaš 2017, str. 210-212. 140

Ibid., str. 210. 141

Ibid., str. 220.

30

razmješteni na tom dijelu provincije za sobom su ostavili spomenike koji se datiraju do

3. st.142

Smanjenjem vojnih intervencija, vojnici se počinju baviti raznim graditeljskim

poduhvatima, poput izgradnje i popravka cesta, termi, svetišta i ostalih društveno važnih

građevina. Treba spomenuti nadogradnju salonitanskih zidina koju je predvodio

centurion frumentarij Publije Elije Amintijan zajedno s veksilacijama II. legije Traiana

169/170. god. (kat. br. 5 i 6). Par godina kasnije, točnije 173. god., na spomeniku

centuriona I. legije Adiutrix Flavija Viktora, spominje se obnova Liberova hrama u

Naroni. Njemu je u obnovi hrama pomogla I. kohorta Belga (kat. br. 42). Centurion I.

kohorte Belga, Kvint Silvije Sperat (kat. br. 77) u 2. st. navodi se kao nadzornik gradnje

teatra u Saloni, a centurion Tit Flavije Pompej (kat. br. 39) početkom 3. st. također vodi

brigu o obnovi amfiteatra u Saloni. Razvitkom infrastrukture, kao i rimskog pravnog

sustava, provincija sve više dobiva pravi rimski karakter.

3.5. Vojne jedinice u provinciji Dalmaciji

Od legija koje su boravile u Dalmaciji valja spomenuti XX. legiju Valeria

Victrix. Ona je u Burnu boravila od 20. god. pr. Kr.143

, pa do 9. god. po. Kr. Nakon

njezinog odlaska u Burnum dolazi XI. legija, koja je, zajedno sa VII. nakon

Skribonijanova ustanka 42. godine, dobila naziv Claudia Pia Fidelis.144

Jedanaesta

legija Burnum napušta 68. godine. Nakon nje stiže legija IV. Flavia Felix te u Burnu

ostaje do 86. godine. Tilurium legija VII. Claudia Pia Fidelis napušta otprilike 60.

godine. Dalje donosi podatke koje preuzima od Geze Alföldyja o jedinicama koje su

potvrđene u Dalmaciji, gdje navodi 18 kohorti: I. Alpinorum equitata, III. Alpinorum

equitata, Aquitanorum, Asturum, I. Belgarum equitata, I. Bracaraugustanorum, I.

Flavia Brittonum, I. Campana voluntariorum civium Romanorum, II. Cyrhestarum, I.

milliaria Delmatarum, II. milliaria Delmatarum, XI. Gallorum, I. Flavia Hispanorum, I.

Liburnorum, I. Lucensium equitata, I. Montanorum, VI. Voluntariorum civium

142

Cesarik, Glavaš 2017, str. 220. 143


Zaninović 1996, str. 214; Glavičić 2014, str. 42.

31

Romanorum i VIII. Voluntariorum civium Romanorum.145

Na centurionskim

spomenicima koji će biti kasnije obrađeni spominju se neke od pomoćnih postrojbi

spomenutih ovdje, čiji su članovi ti centurioni najčešće i bili. Tri su najznačajnije

pomoćne postrojbe za teritorij rimske provincije Dalmacije bile VIII. kohorta

Voluntariourim civium Romanorum, I. kohorta Belgarum i III. kohorta Alpinorum.

Njihovi natpisi i među centurionima zauzimaju najveći broj spomenika pomoćnih

postrojbi u Dalmaciji. One dolaze na upražnjena mjesta legija koje napuštaju Dalmaciju

krajem 1. st. te ondje ostaju do III. st.146

VIII. kohorta Voluntariorum u Dalmaciji je

boravila s legijama od vremena Batonova ustanka, a bila je stacionirana u Andetriju.

Dolaskom III. kohorte Alpinaca u Andetrij, VIII. dobrovoljačka kohorta se premješta u

Tilurij. Posljednja kohorta, I. kohorta Belga, početkom 2. st. stiže u Dalmaciju i boravi

u kastelu Bigeste, gdje je došla na upražnjeno mjesto koje napušta III. kohorta Alpinaca

odlaskom u Andetrij. Neka njezina odjeljenja, osim u kastelu Bigeste, borave u Tiluriju

i Andetriju.147

Upravo su veterani bili ti koji su naseljavali novoosvojena ispražnjena područja,

a takva tradicija se održala i u Dalmaciji. Poslije umirovljenja, oni su nerijetko dobivali

zemlju na tim područjima, te se stoga broj rimskih stanovnika, a i posredno spomenika

povećavao. To je bila i metoda romanizacije provincija, a tipičan primjer je veteranska

kolonija Aequum (dan. Čitluk kod Sinja), koju je osnovao car Klaudije. Prije nego što je

postala kolonija veterana, Ekvo je bio konvent rimskih građana (conventus civium

Romanorum).148

Klaudije je veteranima VII. i XI. legije dodijelio zemlju već

limitiranog agera Salone, zbog toga jer se nisu priklonili Skribonijanu za vrijeme

njegove pobune 42. godine.149

Tako je osnovano naselje Siculi, današnje mjesto Resnik,

koje se nalazi pokraj Trogira.150

145

Alföldy 1987, str. 278-291; Zaninović 1996, str. 214. 146

M. Zaninović, Ilirsko pleme Delmati, dio drugi, Godišnjak Centra za balkanološka istraživanja br. 3.,

Sarajevo 1967, str. 66-67. Dalje u tekstu: Zaninović 1967. 147

Zaninović, 1967, str. 67; Matijević 2011, str. 183-184. 148

Wilkes 1969, str. 114. 149



32

Slika 8. Prikaz provincije Dalmacije s najvažnijim centrima. Izvor: (http://povijest.net/faze-osvajanja-panonije-i-

oblici-romanizacije/#prettyPhoto) 22.8.2017.

3.6. Legijski logori Burnum i Tilurium

Veliki doprinos broju spomenika rimskih legionara, a time i centuriona čine upravo

logori koji su bili žarište vojnog utjecaja u provinciji. Takva dva legijska logora u

Dalmaciji su Burnum i Tilurium. Svoje postojanje započeli su kao ilirske gradine, koje

su se prethodno nalazile u neposrednoj blizini kasnijih logora. Sam Plinije spominje

Burnum, Andetrium i Tribulium kao nobilitata proeliis castella (NH III.142.).151

Rimljani su tako pokazali svoje umijeće u nastavljanju tradicija starih naroda. Na

taktički dobrim pozicijama gradinskih naselja, oni grade svoje logore, uz pomoć kojih

im je uvelike bila olakšana kontrola nad okolnim područjem. Uz to, logori su bili u

blizini glavnih priobalnih naselja pa je obrana ili eventualna intervencija u gradovima

bila osigurana.

151


http://povijest.net/faze-osvajanja-panonije-i-oblici-romanizacije/#prettyPhoto


33

Gradinsko naselje Burnum tako se nalazilo na suprotnoj obali Krke, preko puta

kasnijeg legijskog logora.152

Na toj je lokaciji rijeku Krku lako prijeći i odmah je

moguće zamijetiti važnost te lokacije.153

Razdoblje kada se u Burnu odvijala najveća

vojna aktivnost bilo je za vrijeme Oktavijanova pohoda na Japode i Delmate 34. god. pr.

Kr. te za vrijeme Batonova ustanka. Zaninović navodi da je za vrijeme Oktavijanova

pohoda i izgrađen prvi, zemljani logor te je u njemu kratko boravila XX. legija.154

Legija je kroz Ilirik prolazila pod vodstvom M. Emilija Lepida 9. god., a poslije Varova

poraza u Germaniji premještena je ondje.155

Gradnja stalnog logora pripisuje se

namjesniku Publiju Korneliju Dolabeli u razdoblju između 14. i 17. god.156

Logor se

prostirao na površini od devet hektara, a oko njega su pronađeni ostaci logora pomoćnih

postrojbi.157

Legije koje su boravile u Burnu su već spomenute XX. i XI. koja napušta

logor 69. godine. Naslijedila ju je IV. Flavia felix, koja napušta Burnum 86. godine.158

Logor je dobio status municipija vjerojatno za vrijeme Hadrijana, iako je moguće da se

to dogodilo i ranije.159

Od logora je najbolje sačuvan glavni dio logora, principia, gdje

su sačuvani lukovi.160

To je kasnija principia, izgrađena u vrijeme kasne vladavine

Klaudija. Pošto sam logor nije velikih dimenzija (330 x 295 m), smatra se je u njemu

mogla boraviti jedna legija, dok su pomoćne postrojbe morale biti stacionirane u kastelu

u blizini.161

Odlaskom legija logor je izgubio na vojnoj važnosti te postaje centar

municipija, dok se vojna aktivnost u 2. i 3. st. prebacuje na kastele.162

Legijski logor Tilurium imao je razvoj sličan onome u Burnu. Također se nalazio

na rijeci, samo što je u ovom slučaju to rijeka Cetina. Lokacija je na isti način bitna

pošto je na tom dijelu toka Cetinu najlakše prijeći (pons Tiluri), prije nego krene prema

kanjonima Zamosorja. Sam legijski logor nastao je na brdu iznad Cetine, gdje se danas

nalazi selo Gardun. S tog brda pruža se pogled na Sinjsko polje, kao i na grad Trilj,

smješten u podnožju brda. Upravo su ondje, ispod današnje crkve sv. Petra, pronađeni

152


Ibid., str. 272. 154

Ibid., str. 273. 155

Wilkes 1969, str. 97. 156

N. Cambi, Rimska vojska u Burnumu, Šibenik 2007, str. 21. Dalje u tekstu: Cambi 2007. 157



Ibid., str. 277. 160

Wilkes 1969, str. 98. 161

Cambi 2007, str. 24. 162

Ibid., str. 32.

34

ostaci ilirske gradine, koju spominje i Plinije (NH III. 142.). To je još jedan dokaz

kontinuiteta naseljavanja koji Rimljani nastavljaju u novoosvojenim područjima,

posebice ako ona imaju taktičku važnost. Legijski logor se prostirao na površini od 12

hektara, i imao je trapezoidni oblik.163

Pošto se nalazio na padini uzvisine, na najvišoj

točki logora izgrađena je velika cisterna za opskrbu vodom, iako je broj ljudi koji je

boravio ondje zahtijevao i druge izvore vode.164

Područje Sinjskog polja vjerojatno je potpalo pod rimsku vlast za vrijeme

Oktavijanovih pohoda 34.-33. god. pr. Kr. Prva potvrđena legija koja je boravila u

Tiluriju bila je VII. legija, koja ondje dolazi za vrijeme Batonova ustanka.165

Postoje i

teorije da je došla 15. god. pr. Kr., a i ranije, poslije bitke kod Akcija 31. god. pr. Kr.166

Veliki broj legionara koji su služili u VII. legiji je istočnjačkog podrijetla, pa se smatra

da je i legija došla u Dalmaciju s područja Grčke i Male Azije.167

Poslije Skribonijanove

pobune, Sedma i Jedanaesta legija dobivaju nadimak Claudia Pia Fidelis, a nakon 60.

god. VII. legija napušta Tilurij. Poslije odlaska VII. legije u logoru neko vrijeme boravi

dio XI. legije168

, a nakon što i ona napušta provinciju, u logoru ostaje cohors VIII

voluntariorum civium Romanorum.

Vojnici Sedme legije sudjelovali su u izgradnji cesta, ponajviše u vrijeme

namjesništva Dolabele u Dalmaciji (14.-20. god.). Njihove stele su koncentrirane

ponajviše oko samog legijskog logora, kao i oko Salone, što upućuje da su legionari

Sedme legije bili više usmjereni prema Saloni.169

Za razliku od njih, vojnici Jedanaeste

legije svoje stele su najčešće postavljali u okolici samog Burna.170

163

M. Sanader, Tilurium III: istraživanja 2002.-2006. godine, Zagreb 2014, str. 23. 164

Ibid., str. 26. 165


Ibid., str. 284. 167

Wilkes 1969, str. 94. 168

Ibid., str. 101. 169

Ibid., str. 100. 170

Ibid., str. 101.

35

4. Katalog spomenika centuriona u rimskoj provinciji Dalmaciji

U ovom poglavlju bit će navedeni natpisi u kojima se spominju centurioni koji su

svoje spomenike ostavili u rimskoj provinciji Dalmaciji. Centurioni su u katalogu

poredani na način da su abecedno prvo poslagani po gentiliciju. U slučaju da više

centuriona dijeli isto gentilno ime, druga kategorija redanja je abecedno po kognomenu.

Ista podjela je postavljena među centurionima kojima nije sačuvano gentilno ime. U

katalogu će biti navedeni: puno ime centuriona, njihova služba, mjesto pronalaska,

dimenzije natpisa (ako su poznate), tekst natpisa, prijevod natpisa, datacija te literatura

u kojoj je navedeni natpis bio prethodno obrađen.

1. Međašni natpis sa spomenom centuriona Kvinta Ebucija Liberala (sl. 9.)

Centurion: Quintus Aebutius Liberalis, centurio legionis XI.

Mjesto pronalaska: Medviđe (ant. Sidrona), nedaleko od Benkovca

Dimenzije spomenika: vis.1,90 m, šir. 0,66 m, deb. 0,2 m.

Tekst natpisa: ] Caesaris Au[g(usti) ---] / inter Sidrinos et / Asseriates Q(uintus)

Aebu/tius Liberalis |(centurio) leg(ionis) / XI definit

Prijevod: [---] Cezara Augusta, između Sidrina i Aserijata, Kvint Ebucije Liberal,

centurion XI. legije odredio je.

Datacija: Po spomenu XI. legije koja u natpisu nema počasni naziv Claudia pia fidelis

spomenik se može datirati u vrijeme prije 42. god., najvjerojatnije u Kaligulinu

vladavinu.

Objave: ILJug III, 2854; AE 1905, 164; Betz 1938, str. 33, br. 8; Wilkes 1974, str. 262,

br. 10; Čače 2003, str. 21-22; Colnago, Keil 2008, str. 139-141; HD 030504.

36

Slika 9. Međašni natpis centuriona Kvinta Ebucija Liberala, izvor: Colnago, Keil 2008, str. 140.

2. Međašni natpis sa spomenom centuriona Kvinta Ebucija Liberala, Seksta

Titija Gemina i Aula Rezija Maksima (sl. 10.)

Centurioni:

Quintus Aebutius Liberalis, hastatus posterior legionis XI C.P.F.

Aulus Resius Maximus, princeps posterior legionis XI. C.P.F.

Sextus Titius Geminus, princeps posterior legionis VII.

Nalazište: Popović kod Karina (Corinium)

Dimenzije spomenika: vis. 1,82 m, šir. 0,56 m, deb. 0,17 m.

Tekst spomenika: E]x edict<o=U> P(ubli) Cor/neli Dolabel(la)e leg(ati) / pro

praetore determinav[it] / S(extus) Titius Geminus / pri(nceps) posterior leg(ionis) / VII

inter Neditas / et Corinienses / restituit iussu A(uli) / Duceni Gemini / leg(ati) Augusti

pr(o) p[r(aetore)] / per A(ulum) Resium [M]a/ximum |(centurionem) leg(ionis) XI /

C(laudiae) P(iae) F(idelis) pr(incipem) posterior(em) / et Q(uintum) Aebutium /

Liberalem (h)astat(um) / posteriore(m) leg(ionis) / eiusdem

Prijevod spomenika: Iz proglasa Publija Kornelija Dolabele, propretorskog legata,

razgraničio je Seksto Titije Gemin, koji je princeps posterior VII. legije, između Nedita

i Korinijana. Obnovljeni su (međaši) po zapovijedi Aula Ducenija Gemina,

propretorskog legata, koje su obnovili Aulo Rezije Maksim, koji je princeps posterior

XI. legije C.p.f., i Kvint Ebucije Liberal, koji je hastatus posterior iste legije.

37

Datacija: Po imenu namjesnika Aula Ducenija Gemina, spomenik se može datirati u

razdoblje između 63. i 67. godine.

Objave: CIL III, 2883 = 9973, ILJug III, 2871; Betz 1938, str. 30, br. 1, str. 32-33, br. 7,

str. 65, br. 6; Wilkes 1974, str. 260, br. 6; Elliot 2004, str. 70, br. 3.5; Colnago, Keil

2008, str. 140-141; Tončinić 2012, str. 116-118, br. 93; Morris 2016, str. 57, br. 3.11;

HD 035656.

Slika 10. Međašni natpis sa spomenom centuriona

Kvinta Ebucija Liberala, Seksta Titija Gemina i Aula

Rezija Maksima, izvor: http://lupa.at/21502

(20.6.2017.).

Slika 11. Međašni natpis sa spomenom centuriona Kvinta Ebucija

Liberala i Aula Rezija Maksima, izvor: Wilkes 1974, str. 261.

3. Međašni natpis sa spomenom centuriona Kvinta Ebucija Liberala i Aula

Rezija Maksima (sl. 11.)

Centurioni:

Quintus Aebutius Liberalis, hastatus posterior legionis XI.

Aulus Resius Maximus, princeps posterior cohortis I. legionis XI.

Nalazište: Pridraga kod Karina (Corinium)


Tekst Spomenika: ] / [iussu A(uli) Duceni Gem]ini [leg(ati)] / per A(ulum) Resium

[Maximum |(centurionem)] / [le]g(ionis) XI prin(cipem) pos[terio]/rem c(o)hor(tis) I et

http://lupa.at/21502

38

Q(uintum) [Ae]/butium Liberal[em] / |(centurionem) leg(ionis) eiusdem (h)a[sta]/[t]um

posteriorem

Prijevod spomenika: Po zapovijedi Aula Ducenija Gemina, (propretorskog) legata,

prema Aulu Reziju Maksimu, centurionu koji je princeps posterior I. kohorte XI. legije,

i Kvintu Ebuciju Liberalu, centurionu koji je hastatus posterior iste legije.

Datacija: Pošto je tekst spomenika gotovo identičan onome iz prethodne kataloške

jedinice, može se datirati u isto razdoblje, između 63. i 67. godine. Wilkes smatra da je

ovaj spomenik kopija navedenog dogovora.171

Objave: CIL III 15045, 2; ILJug III, 2879; Betz 1938, str. 32, br. 7; Wilkes 1974, str.

260-262, br. 8; Elliot 2004, str. 70, br. 3.2; Morris 2016, str. 58, br. 3.13; HD 035663.

4. Međašni natpis sa spomenom centuriona Kvinta Ebucija Liberala i Aula

Rezija Maksima (sl. 12.)

Centurioni:

Quintus Aebutius Liberalis, hastatus posterior cohortis I. legionis XI.

Aulus Resius Maximus, princeps posterior cohortis I. legionis XI.

Nalazište: Crkva sv. Martina, Novigrad (Corinium)

Tekst spomenika: Fin[i]s inter Neditas et Corinienses / derectus mensuris actis iussu /

[A(uli) Du]ceni Gemini leg(ati) per A(ulum) Resium / Maximum |(centurionem)

leg(ionis) XI principem / posteriorem co(ho)[r(tis)] I et per [Q(uintum)] A[e]butium /

Liberalem |(centurionem) eiusdem leg(ionis) (h)astatum / posteriorem c(o)hor(tis) I

Prijevod spomenika: Granica između Nedita i Korinjana utvrđena ponovnim

mjerenjima po zapovijedi legata Aula Ducenija Gemina, preko Aula Rezija Maksima,

centuriona XI. legije, koji je princeps posterior I. kohorte i Kvinta Ebucija Liberala,

centuriona iste legije, koji je hastatus posterior I. kohorte.

171


39

Datacija: Kao i u prethodne dvije kataloške jedinice, natpis se po spomenu legata Aula

Ducenija Gemina te XI. legije može datirati u razdoblje između 63. i 67. god. Ponovno

se vjerojatno radi o kopiji natpisa, iako je ovdje riječ o naknadnoj reviziji granice

(derectus mensuris actis iussu).172

Objave: CIL III, 2883 (p. 1634, 2273); Betz 1938, str. 32, br. 7; Wilkes 1974, str. 260-

262, br. 7; Elliot 2004, str. 69, br. 3.1; Morris 2016, str. 55, br. 3.5; HD 059931.

Slika 12. Međašni natpis sa spomenom centuriona Kvinta Ebucija Liberala i Aula Rezija Maksima, CIL III, 2883.

5. Počasni natpis sa spomenom Publija Elija Amintijana br. 1. (sl. 13.)

Centurion: Publius Aelius Amyntianus, centurio frumentarius legionis II. Traianae

Nalazište: Solin, salonitanski sjeverni bedemi (Salona)

Tekst spomenika: Imp(eratore) Caes(are) M(arco) Aurel(io) Anto/nino Aug(usto)

pont(ifice) max(imo) tr(ibunicia) pot(estate) / XXIIII co(n)s(ule) III p(atre) p(atriae)

vexillationes / leg(ionum) II Piae et III Concordiae ped(es) CC / sub cura P(ubli) Aeli

Amyntiani |(centurionis) fru/mentari(i) leg(ionis) II Traianae

Prijevod spomenika: U vrijeme Cezara Marka Aurelija Antonina Augusta, vrhovnog

svećenika, s tribunskom ovlasti po 24. put, konzula po treći put, oca domovine,

veksilacije legija II. Pia i III. Concordia, 200 stopa pod nadzorom Publija Elija

Amintijana, centuriona frumentarija II. legije Traiana.

172

A. Colnago, J. Keil 2008, str. 141.

40

Datacija: Po imenu cara Marka Aurelija i prirode samog spomenika koji obilježava

obnovu salonitanskih zidina, natpis se može datirati u vrijeme 169./170. god.173

Objave: CIL III, 1980 (p 1030) = 8570; Betz 1938, str. 44, str. 72, br 214; Jeličić-

Radonić 2007, str. 52-53; Matijević 2014, str. 68, bilj. 16; HD 054168.

Slika 13. Počasni natpis sa spomenom Publija Elija Amintijana, izvor:

http://db.edcs.eu/epigr/edcs_id.php?s_sprache=en&p_edcs_id=EDCS-27500062 (20.6.2017.).

6. Počasni natpis sa spomenom centuriona Publija Elija Amintijana br. 2.

Centurion: Publius Aelius Amyntianus, centurio frumentarius legionis II. Traianae

Nalazište: Solin, kula 78, (Salona)

Tekst spomenika: Imp(eratore) Caes(are) M(arco) Aurel(io) / Antonino Aug(usto)

pont(ifice) / max(imo) tr(ibunicia) pot(estate) XXIIII co(n)sule III / vexillationes

leg(ionum) II Piae / et III Concordiae ped(es) CC / sub cura P(ubli) Aeli Amyntiani /

|(centurionis) frumentari leg(ionis) II Traian(ae)

Prijevod spomenika: U vrijeme Cezara Marka Aurelija Antonina Augusta, vrhovnog

svećenika, s tribunskom ovlasti po 24. put, konzula po treći put, (oca domovine),

veksilacije legija II. Pia i III. Concordia, 200 stopa pod nadzorom Publija Elija

Amintijana, centuriona frumentarija II. legije Traiana.

173

J. Jeličić-Radonić, Natpis carice Faustine iz zvonika splitske katedrale, Vjesnik za arheologiju i

povijest dalmatinsku, Split, 2007, str. 52-53. Dalje u tekstu Jeličić-Radonić 2007.

http://db.edcs.eu/epigr/edcs_id.php?s_sprache=en&p_edcs_id=EDCS-27500062

41

Datacija: Pošto je spomenik dubleta spomenika iz kataloškog broja 5., može se datirati

u isti period, u vrijem 169./170. god.174

Objave: CIL III, 1980 (p 1030); Betz 1938, str. 44, str. 72, br 214; Jeličić-Radonić 2007,

str. 52-54; Matijević 2014, str. 68, bilj. 16; HD 054167.

7. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Emilija Viktora (sl. 14.)

Centurion: Aemilius Victor, centurio legionis XI. C.p.f. (?)

Nalazište: Ivoševci (Burnum)

Tekst natpisa: l]eg(ionis) XI [C(laudiae) P(iae) F(idelis?)] / [|(centuria?)] Aemi(lii)

V[ictori(?)] / ann(orum) XI[--] / [s]ti[p(endiorum)

Prijevod natpisa: [---] legije XI. C. P. F. (?), iz centurije Emilija Viktora(?) godina [--]

službe

Datacija natpisa: Natpis je pripadao članu XI. legije, ali pošto nije moguće odrediti je

li u to vrijeme legija nosila naziv Claudia pia fidelis, okvirno se datira između 9. i 69.

godine.

Objave: CIL III, 394*5; Kurilić 1998, str. 174, br. 4, sl. 3.4; AE 1999, 1236; HD

039872.

174

Jeličić-Radonić 2007, str. 52-53.

42

Slika 14. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom

centuriona Emilija Viktora, izvor: Kurilić 1998, str. 174.

sl. 3.4.

Slika 15. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Gaja

Alazinija Valentina, izvor: Demicheli 2016a, str. 111.

8. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Gaja Alazinija Valentina (sl. 15.)

Centurion: Caius Alasinius Valentinus, centurio cohortis VIII. Voluntariorum

Nalazište: Klapavice

Dimenzije stele: vis. 1,17 m, šir. 0,62 m, deb. 0,15 m.

Tekst spomenika: [D(is) M(anibus)] / [C(aio)? Ala]sin[io] / [----]sia[--- et] / [----

]eme[----] / C(aius) Alasini[us] / Valenti[nus]/ (centurio) coh(ortis) VIII

[Vol(untariorum)]/ parentib[us] / pientissim[is] / b(ene) m(erentibus)

Prijevod natpisa: Bogovima Manima. Gaju(?) Alaziniju [------ i -------]. Gaj Alazinije

Valentin, centurion VIII. Dobrovoljačke kohorte, najpobožnijim i zaslužnim roditeljima.

43

Datacija: Osma Dobrovoljačka kohorta u Dalmaciji je boravila od kraja 1. st. do

polovice 3. st., no zbog troimenske sheme imena, kao i izgled te formulu samog natpisa,

Dino Demicheli ju datira u 2. st.175

Objave: Demicheli 2016a.

9. Nadgrobni natpis centuriona Apinija Kvadrata (sl. 16.)

Centurion: [---] Appinius Quadratus, centurio veteranorum legionis IV. Macedonicae

Nalazište: Roški Slap, Skradin (Scardona)

Natpis stele: [---] Appinius / Pol(lia) Faven/[ti]a Quadr/atus |(centurio) vete/ranorum /

leg(ionis) IIII Mac(edonicae) / an(n)o(s) na(tus) XL / bis huc pietas / ossa bene /

qui[es]cant

Prijevod natpisa: [---] Apinije Kvadrat, upisan u tribus Pollia, iz grada Faventia,

centurion veterana legije IV. Macedonica, star 80 godina, pobožno ovdje kosti neka mu

dobro počivaju.

Datacija: Četvrtu legiju Macedonica Vespazijan raspustio je 70. god., nakon čega je

osnovana legija IV. Flavia Felix176

. Ona u Burnu boravi do 86. god.177

Spomenik je

vjerojatno nastao negdje polovicom 1. st po Kr.

Objave: CIL III, 2817; ILS 2467; Betz 1938, str. 48, str. 72, br. 221; Richier 2002, str.

92-101; HD 061639.

175

D. Demicheli, Nadgrobni spomenik iz Klapavica sa spomenom centuriona kohorte VIII Voluntariorum

Gaja Alazinija Valentina, Diadora 30., Zadar, 2016, str. 114. 176

http://www.livius.org/articles/legion/legio-iiii-flavia-felix/? (18.7.2017.) 177


http://www.livius.org/articles/legion/legio-iiii-flavia-felix/

44

Slika 16. Nadgrobni natpis centuriona Apinija Kvadrata, CIL III 2817.

10. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Akvilija Frontona (sl.

17.)

Centurion: Aquilius Fronto, centurio legionis XI. C.p.f.

Nalazište: Ivoševci (Burnum).


Natpis spomenika: [L(uci) V]iri L(uci) f(ilii) Pob(lilia) / Novici Vero(na) / mil(itis)

leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae) F(idelis) / |(centuria) Aquili Fro(ntonis) / stip(endiorum)

XXII / h(eres) f(aciendum) c(uravit)

Prijevod natpisa: (Spomenik) Lucija Virija Novika, Lucijeva sina, upisana u tribus

Poblilia, iz Verone, vojnika XI. legije C.p.f., iz centurije Akvilija Frontona, služio je 22

godine. Nasljednik se pobrinuo da se učini (spomenik).

Datacija spomenika: Legionar kojemu je posvećena ova stela služio je u XI. legiji, i to

u vrijeme nakon što je ona dobila titulu Clauda pia fidelis. Taj podatak, kao i onaj o

odlasku legije iz Dalmacije, pomaže stelu datirati u razdoblje između 42. i 69. godine.

Objave: CIL III, 15005,1; ILJug III, 2815; Betz 1938, str. 69, br. 143; HD 035397.

45

Slika 17. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Akvilija Frontona, izvor: http://lupa.at/23082

(20.6.2017.).

11. Votivni natpis centuriona Seksta Akvilija Severa (sl. 18.)

Centurion: Sextus Aquillius Severus, centurio cohortis V[---]

Nalazište: Solin, zid teatra (Salona)

Natpis spomenika: [H]erculi [---] / [S]ex(tus) Aquilli[us] / Severus |(centurio)

coh(ortis) V[---] / donis donatus ab [Imp(eratore) Traiano bello] / Dacico dec(urio)

Salonis et Flano[nae] / l(ocus) d(atus) d(ecreto) d(ecurionum

Prijevod natpisa: Herkulu [---], Seksto Akvilije Sever, centurion kohorte V[---],

darovima nagrađen od strane cara Trajana u Dačkom ratu, dekurion Salone i Flanone,

mjesto je dodijeljeno odlukom dekuriona.

Datacija spomenika: U natpisu se spominju Dački rat i vrijeme vladavine cara Trajana,

pa se spomenik stoga može datirati u godine za vrijeme i nekoliko desetljeća poslije

samog rata, od 102. god. do 150. god.178

178

I. Matijević, Štovanje božanstava među vojnicima u Saloni tijekom principata, Tusculum 8, Split 2015,

str. 29.


46

Objave: CIL III, 1940; Sanader 1994, str. 100; Matijević 2015, str. 30, br. 2; HD

053740.

Slika 18. Votivni natpis centuriona Seksta Akvilija Severa, CIL III 1940.

12. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Artana Marcela i

Nonija Valenta (sl. 19.)

Centurioni:

Artanus Marcellus, centurio cohortis VIII. voluntariorum

Nonius Valens, centurio cohortis VIII. voluntariorum

Nalazište: Vitina (BiH) (Bigeste)

Natpis spomenika: M(arcus) Pla(etorius) P() / miles c(o)ho(r)tis / VIII vol(untariorum)

/ |(centuria) Artani Marce/lli Noni Valentis / |(centuria) ea{s}dem Nonio / Valenti bene

me/renti titulum posu(it) / annorum XXX sti(pendiorum) VII

Prijevod natpisa: Marko Pletorije P(), vojnik VIII. Dobrovoljačke kohorte, iz centurije

Artana Marcela i Nonija Valenta, ista centurija Noniju Valentu zaslužno natpis postavlja,

živio je 30 godina, služio 7 godina.

Datacija spomenika: Po spomenu VIII. Dobrovoljačke kohorte, navedena se stela

okvirno može datirati u vrijeme 1. i 2. st.

Objave: CIL III, 6365 = 8490; Alföldy 1987, str. 290-291, br. 32; Patsch 1996, str. 67;

HD 058382.

47

Slika 19. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Artana Marcela i Nonija Valenta, CIL III 6365.

13. Nadgrobni natpis sa sarkofaga centuriona Lucija Artorija Kasta (sl. 20.)

Centurion: Lucius Artorius Castus, centurio legionis III. Gallicae, centurio legionis VI

Ferratae, centurio legionis II Adiutricis, centurio legionis V Macedonicae, primus pilus

legionis eiusdem

Nalazište: Podstrana, crkva sv. Martina (Pituntium)

Dimenzije spomenika: vis. 1,15 m, šir 2,26 m (rekonstruirana), deb, 0,38 m

Natpis spomenika: D(is) [M(anibus)] / L(ucius) Artori[us Ca]stus |(centurio) leg(ionis)

/ III Gallicae item [|(centurio) le]g(ionis) VI Ferra/tae item |(centurio) leg(ionis) II

Adi[utr(icis) i]tem |(centurio) leg(ionis) V M[a]/c(edonicae) item p(rimi) p(ilo) eiusdem

praeposito / classis Misenatium [pr]aef<e=F>(cto) leg(ionis) VI / Victricis duci

legg(ionum) [duaru]m Britan(n)ic{i}/{mi}arum adversus Arme[nio]s proc(uratori)

cente/nario provinciae Li[burniae iure] gladi(i) vi/vus ipse sibi et suis [--- ex

te]stamento

Prijevod natpisa: Bogovima Manima, Lucije Artorije Kast, centurion III. legije Gallica,

centurion VI. legije Ferrata, centurion II. legije Adiutrix, također centurion V. legije

48

Macedonica, primipil iste legije, prepozit Mizenatske flote, prefekt legije VI. Victrix,

zapovjednik veksilacija dviju legija Britanskih protiv Armenaca, prokutator centenarij

provincije Liburnije (s ovlastima) ius gladii. Živ je učinio sebi i svojima [--- iz oporuke.

Datacija: Spomenik se datira u drugu polovicu 2. st.179

Objave: CIL III, 1919 (p. 1030) = 8513 = 12813; ILS 2770; Medini 1980, str. 365-369;

Glavičić 2014a, str. 59-64; Miletić 2014, str. 111-130; Demicheli 2016b, str. 42-44, br.

9, sl. 8; HD 053700.

Slika 20. Nadgrobni natpis sa sarkofaga centuriona Lucija Artorija Kasta, autor: Ortolf Harl - http://lupa.at/24235

(20.6.2017.).

14. Nadgrobni natpis centuriona Lucija Artorija Kasta (sl. 21.)

Nalazište: Podstrana (Epetium), 1893. god.

Natpis spomenika: L(ucius) Artorius / Castus p(rimus) p(ilus) / leg(ionis) V

Ma[c(edonicae)] pr/aefec[t]us leg(ionis) / VI victric(is) / [------?

Prijevod natpisa: Lucije Artorije Kast, primipil legije V. Macedonica, prefekt legije VI.

Victrix [------?

179

M. Glavičić, Artorii u rimskoj provinciji Dalmaciji. U: N. Cambi, J. Matthews (ur.), Lucije Artorije

Kast i legenda o kralju Arturu. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u

Podstrani od 30. ožujka do 2. travnja 2012., Split, 2014. str. 62-66;

D. Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (V), Salonitanci u vojnoj službi (dio drugi), Tusculum 9,

Zagreb 2016, str. 42.


49

Datacija: Pošto je i ovaj natpis pripadao istoj osobi iz prethodne kataloške jedinice,

datira se jednako, u drugu polovicu 2. st.

Objave: CIL III, 12791 = 14224 (p. 2258, 2328,120); Medini 1980, str. 365-369;

Glavičić 2014a, str. 64-65; HD 053922.

Slika 21. Nadgrobni natpis centuriona Lucija Artorija

Kasta,CIL III 12791 (ranija rekonstrukcija).

Slika 22. Stela supruge centuriona Asidonija Vitelijana,

izvor:

http://db.edcs.eu/epigr/edcs_id.php?s_sprache=en&p_ed

cs_id=EDCS-10000627 (20.6.2017).

15. Stela supruge centuriona Asidonija Vitelijana (sl. 22.)

Centurion: Asidonius Vitellianus, centurio cohortis II. milliariae Delmatarum

Nalazište: Komini, Pljevlja (Municipium S-), Crna Gora

Dimenzije spomenika: vis. 1,08 m, šir. 0,75 m, deb. 0,35 m

Natpis spomenika: [D(is)] M(anibus) s(acrum) / Raoniae Au/tumnae q(uae) v(ixit) /

a(nnos) XL Scard(onitanae) / Asidonius / Vitellianu/s |(centurio) c(o)h(ortis) II

mil(liariae) / c(oniugi) c(arissimae) p(osuit)



50

Prijevod natpisa: Bogovima Manima posvećeno, Raoniji Autumni Skardonićanki, koja

je živjela 40 godina, Asidonije Vitelijan, centurion II. kohorte Milliaria (Delmatarum),

najdražoj supruzi je postavio.

Datacija: Spomenik se okvirno može datirati od druge polovice 2. st. do kraja 3. st.

Objave: ILJug II, 612; AE 2010, 1153; Mesihović 2011, str. 270, br. 24; Cesarik,

Glavaš 2017, str. 217, App. 2, br. 9; HD 033848.

16. Stela vojnika sa spomenom centuriona Atilija (sl. 23.)

Centurion: Atilius, centurio cohortis VIII Voluntariorum(?).

Nalazište: Gardun (Tilurium), 1893. god.

Dimenzije spomenika: vis. 0,45 m, šir. 0,37 m.

Natpis spomenika: P(ublius) Attecius P(ubli) f(ilius) / Venimarus mi/l(es) coh(ortis)

VIII |(centuria) Ati/li domo Clau(dia) / Viruno an(n)o(rum) / XXI stip(endiorum) II /

M(arcus) Ressius / Bricomar/us h(eres) ex t(estamento) / p(onendum) c(uravit)

Prijevod natpisa: Publije Atekije Venimar, Publijev sin, vojnik VIII. kohorte

(Voluntariorum), iz centurije Atilija, iz grada Claudia Virunum, živio je 21, služio 2

godine, Marko Rezije Brikomar nasljednik iz oporuke pobrinuo se da se podigne.

Datacija spomenika: Natpis se datira u drugu polovicu 1. st.

Objave: CIL III, 13975; Bulić 1894, str. 3; AE 1895, 14; Alföldy 1987, str. 288, br. 4,

s.v. 18. Cohors VIII. Voluntariorum; HD 012375.

51

Slika 23. Stela vojnika sa spomenom centuriona Atilija, izvor:


17. Nadgrobni natpis centuriona Tita Aurelija Apolonija (sl. 24.)

Centurion: Titus Aurelius Apollonius, centurio cohortis I. milliariae Delmatarum

Nalazište: Solin (Salona), 1823. god.

Natpis spomenika: T(ito) Aureli(o) / Apollo/nio fra/tri eius / |(centurioni) coh(ortis) I

|(milliariae) / def(uncto) Sirmi / ann(orum) XXXIII / Aur(elius) Aqu/ila pater /

infeliciss/imus vivu/s fecit et // Aureli(o) / Elavi(o) neg/otiantis / natione / Suri /

defunc/to ann/orum LV / Sirmi / et [Au]r(elio) Luciano def(uncto) an[n(orum) ---] /

amico eor(um) mer[enti]

Prijevod natpisa: Titu Aureliju Apoloniju i njegovu bratu, centurionu I. kohorte

Milliaria (Delmatarum), poginulom u Sirmiju s 33 godine, Aurelije Akvila,

najnesretniji otac za života je napravio. Trgovcu Aureliju Flavu, podrijetlom Sirijcu,

koji je poginuo s 55 godina u Sirmiju, i Aureliju Lucijanu, poginulom s --- godina,

prijatelju njihovom zaslužno.


52

Datacija spomenika: Natpis se datira u razdoblje od druge polovice 2. st. do kraja 3.

st.180

Objave: CIL III, 2006; ILS 7528; Alföldy 1987, str. 286, br. 4, s.v. 12. Cohors I.

milliaria Delmatarum; Demicheli 2015, str. 66-67, sl. 5; Cesarik, Glavaš 2017, str. 216,

App. 1, br. 7; HD 054337.

Slika 24. Nadgrobni natpis centuriona Tita Aurelija

Apolonija, CIL III 2006.

Slika 25. Votivni natpis centuriona Aurelija Julijana,

izvor: Marijanović 1986, str. 110.

18. Votivni natpis centuriona Aurelija Julijana (sl. 25.)

Centurion: Aurelius Iul{l}ianus, centurio

Nalazište: Šuica (Delminium), (BiH)


Natpis spomenika: Apol(l)<i=E>ni / Aurelius I/ullianus(!) c/enturio libe(n)s pos{s}(uit)

Prijevod natpisa: Apolonu, centurion Aurelije Julijan rado postavlja.

Datacija spomenika: Žrtvenik se datira u početak 3. st.181

180

D. Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (IV) Salonitanci u vojnoj službi (dio prvi), Tusculum 8,

Split, 2015, str. 67. 181

A. Škegro, Inscriptiones Latinae et Graecae Bosnie et Hercegovinae, Opuscula Archaelogica 21,

Zagreb 1997, str. 93.

53

Objave: Marijanović 1986, str. 109-112; AE 1987, 815; Škegro 1997, str. 93, br 51;

Mesihović 2011, str. 581, br. 2; Zović 2015, str. 203, br. 112; HD 012611.

19. Votivni natpis centuriona Aurelija Maksima (sl. 26.)

Centurion: Aurelius Maximus, centurio legionis II. Adiutricis

Nalazište: Munjava, Josipdol (Metulum)


Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) et Gen/io loci m(unicipii?) Amte() /

Aur(elius) Maximus |(centurio) / leg(ionis) II A<d=T>iutrici[s] vo/tum posuit lib/ens

Numin[i ma]/iestatiq(ue) ei{i}us / Im[p(eratore)] d(omino) n(ostro) Dioc[l]eti[ano

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem i Geniju Mjesta municipija(?) Amte(),

Aurelije Maksim, centurion II. legije Adiutrix, zavjet rado postavlja božanstvu i

uzvišenosti njegovoj, za cara gospodina našeg Dioklecijana.

Datacija spomenika: Natpis se po spomenu cara Dioklecijana može datirati u vrijeme

njegove vladavine, od 284. do 305. godine.

Objave: CIL III, 10060; Brunšmid 1907, str. 90-91, br. 203; Betz 1938, str. 71, br. 206;

Sinobad 2010, str. 205-206, br. 158; Glavaš 2016, str. 30; HD 055356.

54

Slika 26. Votivni natpis centuriona Aurelija

Maksima, autor: Ortolf Harl - http://lupa.at/11527

(20.6.2017.).

Slika 27. Votivni natpis centuriona Aurelija Salvijana, autor:

Ortolf Harl - http://lupa.at/11528 (21.6.2017.).

20. Votivni natpis centuriona Aurelija Salvijana (sl. 27.)

Centurion: Aurelius Salvianus, centurio legionis XIII. Geminae

Nalazište: Munjava, crkva (Metulum)


Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / et Genio loci / Aur(elius) Salvianus /

|(centurio) leg(ionis) XIII gem(inae) / C II A / ANNSV[-]S[---] / [------?

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem i Geniju mjesta, Aurelije Salvijan,

centurion XIII. legije Gemina.

Datacija spomenika: Brunšmid ovaj spomenik na temelju XIII. legije datira u drugu

polovicu 3. st.182

Objave: ILJug III, 3122; Brunšmid 1907, str. 92-93, br. 204; Betz 1938, str. 73, br.

242a; Sinobad 2010, str. 206, br. 160; HD 035005.

182

J. Brunšmid, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, VHAD 9, Zagreb 1907, str.

92.



55

21. Nadgrobni natpis sa sarkofaga centuriona Aurelija Saturnina (sl. 28.)

Centurion: Aurelius Saturninus, centurio ex castris Batavum

Nalazište: Solin (Salona)

Natpis spomenika: D(is) M(anibus) / Aelia Messiana Aurel(io) Satur/nino ex

|(centurione) ex Castris Batavum / co<m=N>pari incomparabili qui mi/litavit annos

XXVIII et mecum / vixit anno(s) XXXVII arcam posuit / et sibi

Prijevod natpisa: Bogovima Manima, Elija Mesijana Aureliju Saturninu, bivšem

centurionu iz mjesta Castra Batavum, suprugu neusporedivu koji je ratovao 28 godina i

sa mnom živio 37 godina, sarkofag podiže (njemu) i sebi.

Datacija spomenika: Spomenik se datira u prvu polovicu 3. st.

Objave: ILJug III, 2102; Bulić 1912, str. 6-7, br. 681 B; AE 1914, 73; HD 028027.

Slika 28. Nadgrobni natpis sa sarkofaga centuriona Aurelija Saturnina, izvor: Bulić 1912, str. 6.

22. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Aurelija Vitalija (sl. 29.)

Centurion: Aurelius Vitalis, centurio legionis V. Macedonicae

Nalazište: Klis

Natpis spomenika: <Co=QV>eli(a)e Calpurniae / qu(a)e vixit an(nos) XXVI /

Aur(elius) Vitalis c(enturio) leg(ionis) V / Macedonic(a)e maritus / bene merenti posuit

/ Coeliae Calpurn/iae sorori in hac / etiam Ae(liae) Pomponi/ae l(ocum) c(oncessit)

Iulia Vetti/a amica

56

Prijevod natpisa: Celiji(?) Kalpurniji, koja je živjela 26 godina, Aurelije Vitalije,

centurion V. legije Macedonica, suprug zaslužnoj podiže. Celiji Kalpurniji sestri, u ovaj

isti sarkofag, kao i Eliji Pomponiji mjesto je dodijelila prijateljica Julija Vetija.

Datacija spomenika: Spomenik se datira u razdoblje od druge polovice 2. st. do kraja 3.

st.

Objave: CIL III, 2046 (p 1509); Betz 1938, str. 72, br. 222; HD 063845.

Slika 29. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Aurelija Vitalija, autor: Ivan Matijević - http://edh-

www.adw.uni-heidelberg.de/edh/foto/F036279 (20.6.2017.).

23. Nadgrobni natpis centuriona Marka Avilija Numija (sl. 30.)

Centurion: Marcus Avilius Nummius, centurio cohortis III. Alpinorum(?)

Nalazište: Vid (Narona)


Natpis spomenika: D(is) M(anibus) s(acrum) / M(arco) Avilio / Nummio |(centurioni)/

cohortis III / [Alpinorum(?)

Prijevod natpisa: Žrtva bogovima Manima, Marku Aviliju Numiju, centurionu kohorte

III. Alpinaca(?)

Datacija spomenika: Spomenik se datira od druge polovice 2. st. do početka 3. st.

Objave: CIL III, 1810 (p. 1494); Alföldy 1987, str. 282, br. 24; HD 053399.

http://edh-www.adw.uni-heidelberg.de/edh/foto/F036279


57

Slika 30. Nadgrobni natpis centuriona Marka Avilija

Numija, autor: Ortolf Harl - http://lupa.at/24380

(21.6.2017.).

Slika 31. Votivni natpis centuriona Lucija Bebidija Kasija,

izvor: Rendić-Miočević 2007, str. 18, sl. 3.

24. Votivni natpis centuriona Lucija Bebidija Kasija (sl. 31.)

Centurion: Lucius Baebidius Cassius, centurio

Nalazište: Lovrinac, Split

Dimenzije spomenika: vis.0,15 m, šir. 0,175 m, deb. 0,055 m.

Natpis spomenika: N<y=I>mphis e[t ---] / L(ucius) Baebidius Cassius |(centurio) et

M(arcus) Fl(avius) [

Prijevod natpisa: Nimfama i [---], Lucije Bebidije Kasije centurion i Marko Flavije…

Datacija spomenika: Spomenik se okvirno datira od druge polovice 1. do kraja 2. st.183

Objave: AE 2007, 1101. Rendić-Miočević 2007, str. 18, sl. 3; Matijević 2015, str. 30,

br. 3; Zović 2015, str. 213, br. 305; HD 056681.

183


str. 27.


58

25. Nadgrobni spomenik legionara sa spomenom centuriona Cecilija Sabina (sl.

32.)

Centurion: Caecilius Sabinus, centurio legionis XI. C.P.F.

Nalazište: Ivoševci, Kistanje (Burnum)


Natpis spomenika: C(aius) Coccius / C(ai) f(ilius) Vetur(ia) / [T]ertius Plac(entia) /

mil(es) leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae) F(idelis) / stip(endiorum) XII |(centuria) Caecil(i)

/ Sabini benef(iciarius) / tribuni / [h(eres)] f(aciendum) c(uravit)

Prijevod natpisa: Gaj Kokcije Tercije, Gajev sin, upisan u tribus Veturia, iz grada

Placentia, vojnik XI. legije C.p.f., služio je 12 godina, iz centurije Cecilija Sabina,

beneficijarij tribuna, nasljednik se pobrinuo da se učini.

Datacija spomenika: Iz natpisa je vidljivo da je legionar služio u XI. legiji i to u

vrijeme nakon što je ona dobila časnu titulu Claudia Pia Fidelis. Stoga ga je moguće

datirati u razdoblje između 42. i 69. godine, kada XI. legija napušta Dalmaciju.

Objave: CIL III, 14997; Betz 1938, str. 68, br. 112; HD 055081.

59

Slika 32. Nadgrobni spomenik legionara sa spomenom centuriona

Cecilija Sabina, autor: Ortolf Harl - http://lupa.at/23236

(21.6.2017.).

Slika 33. Nadgrobni natpis centuriona

Kalpurnija Maksima(?), izvor: Demicheli

2106b, str. 36, sl. 2.

26. Nadgrobni natpis centuriona Kalpurnija Maksima(?) (sl. 33.)

Centurion: Calpurnius Maximus(?), praefectus cohortis I. Lucensium, centurio legionis

[-]

Nalazište: Split (Spalatum)

Dimenzije spomenika: vis. 1,10 m, šir. 0,37 m, deb. 8-4 cm.

Natpis spomenika: ] Ca[l]p[urnio ---] / [f(ilio)] Tro(mentina) Ma[ximo] /

[pr]aef[e]cto [coh(ortis)] / [I] L[u]cen[sium] / [pr]aef[e]cto [---] / [--- ce]nturi[o]ni

le[g(ionis)] / [---] an[nor]um [---] / [---] C[---]TA[---] / [---]EN[---] / [si]bi [et] fi[lio]

Prijevod natpisa: Kalpurniju Maksimu(?), [---] sinu, upisanu u tribus Tromentina,

prefektu I. kohorte Lucensium, prefektu [---], centurionu legije, [---], godina [---][---] ,

sebi i sinu.

Datacija spomenika: Natpis se datira u drugu polovicu 1. st.184

184

Demicheli 2016b, str. 36-37.


60

Objave: CIL III, 8736. AE 1890, 10; Alföldy 1987, str. 288, br. 2, s.v. 16. Cohors I.

Lucensium; Demicheli 2016b, str. 36-37. br. 2, sl. 2; HD 043447.

27. Nadgrobni(?) natpis centuriona Kvinta(?) Kastricija

Centurion: Quintus(?) Castricius, primus pilus legionis X[II].

Nalazište: Zadar (Iader), forum.


Natpis spomenika: [--- Ca]stricio Q(uinti) f(ilio) Cam(ilia) / [aed]il(i?) IIIvir(o)

auguri Albae / [P]ompeiae prim(o) pil(o) leg(ionis) X[II] a / Ti(berio) Caesare Augusto

donato / torquibus armillis phaleris / III et coronis aureis duabus / [d]ecur(ioni)

Cremonae decur(ioni) Iade/[ris pr(aefecti)] Liburnor(um) et Iap<i=U>dum / [---

Cast]ricius Severus / [pat]rono

Prijevod natpisa: (Spomenik) [---] Kastriciju, Kvintovu sinu, upisanu u tribus Camilia,

edilu(?), trijumviru, auguru Albe Pompeje, primipilaru XII. legije, darovan od strane

Tiberija Cezara Augusta torkvima, armilama, trima falerama i dvjema zlatnim krunama,

dekurionu Kremone, dekurionu Iadera, prefektu Liburna i Japoda, [---] Kastricije Sever,

zaštitniku.

Datacija spomenika: Spomenik se, zahvaljujući spomenu cara Tiberija može datirati u

vrijeme tijekom i poslije njegove vladavine, od 14. do 50. godine.

Objave: EDCS-63400228; http://lupa.at/23286 (20.9.2017.)

28. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Cicereja Askanija i Cicereja

Leva (sl. 34.)

Centurioni: Cicereius Ascanius, primipilaris legionis XI.

Cicereius Laevus, primipilaris legionis XI.

Nalazište: Kistanje (Burnum)


61


Natpis spomenika: L(ucius) Cicereiu[s - f(ilius) Ani(ensi)] / [F]idus Arim(ino) [---] /

Cicerei Laevi p[rimipilaris(?)] / leg(ionis) XI [--- et(?)] / Cicerei Ascan[i primipila]ris

leg(ionis) XI vi[vus fecit(?)]

Prijevod natpisa: Lucije Cicerej Fido, upisan u tribus Aniensis, iz grada Arimina,

Cicereju Levu primipilaru XI. legije i Cicereju Askaniju primipilaru XI. legije za života

je učinio.

Datacija spomenika: Pošto se u natpisu XI. legije ne spominje titula koju je ona dobila

poslije 42. godine, i spomenik se treba datirati u vrijeme od njezinog dolaska poslije 9.

godine do trenutka dobivanja titule Claudia pia fidelis.

Objave: CIL III, 14996; AE 1900, 45; Bulić 1900, str. 6; Betz 1938, str. 67, br. 91, 92;

HD 028174.

Slika 34. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Cicereja Askanija i Cicereja Leva, izvor: Bulić 1900, str. 6.

29. Votivni natpis centuriona Klaudija Maksima (sl. 35.)

Centurion: Claudius Maximus, centurio cohortis I. Belgarum

Nalazište: Tepljuh (Promona), 1892. god.

62

Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / C<l>(audius) M<a>xi<m>us /

|(centurio) coh(ortis) <I> Be(l)<g>(arum) / v(otum) s(olvit) / [------] / [------]

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem, Klaudije Maksim, centurion I.

kohorte Belga, zavjet je ispunio.

Datacija spomenika: Natpis se ne može precizno datirati te je datacija postavljena od

1. do 3. stoljeća.

Objave: CIL III, 13229; Zaninović 1967, str. 48; Alföldy 1987, str. 283, br. 2. Sinobad

2010, str. 194, br. 90; HD 064091.

Slika 35. Votivni natpis centuriona

Klaudija Maksima, CIL III 13229.

Slika 36. Detalj s kacige tipa Weisenau. Izvor: Šeparović, Uroda

2009, str. 34, sl. 33a.

30. Rimska kaciga tipa Weisenau sa spomenom centuriona Klaudija Vitalija (sl.

36.)

Centurion: Claudius Vitalis, centurio legionis(?)

Nalazište: Ivoševci (Burnum), kraj 19. st.

Dimenzije kacige: vis. 18 cm, šir 43. cm, promjer kalote 20,5 cm

Natpis kacige: (centuria) Cl(audii) Vitalis Auli Fusci // Mestri Suliae

Prijevod natpisa: Centurija Klaudija Vitalija, (kaciga) Aula Fuska // Mestra Sule

Datacija: Kaciga se datira u drugu polovicu 1. st.

63

Objave: Radman-Livaja 2001, str. 54-55; Šeparović, Uroda 2009, str. 34, br. 33, sl. 33;

Miletić 2010, str. 144, br. 1.

31. Nadgrobni natpis centuriona Klaudija(?) Celera (sl. 37.)

Centurion: [---] Claudius(?) Celer, centurio legionis XI. C.P.F.

Nalazište: Kistanje, Ivoševci (Burnum)


Natpis spomenika: [--- Cla]udius A(uli) [f(ilius) Pob(lilia)] / [Cel]er |(centurio)

leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae) / F(idelis) domo Vero/na ann(orum) LXIII stip(endiorum)

/ XXXXIII t(estamento) f(ieri) iussit / Panthagathus / lib(ertus) f(aciendum) c(uravit)

Prijevod natpisa: [---] Klaudije Celer, Aulov sin, upisan u tribus Poblilia, centurion XI.

legije C.p.f., iz grada Verone, živio je 63, a služio 43 godine, oporukom je naložio da se

učini. Oslobođenik Pantagat pobrinuo se da se napravi.

Datacija spomenika: Spomenik se, pošto XI. legija već nosi naziv C.p.f., može datirati

od 42. godine, pa do vremena poslije odlaska te legije iz Dalmacije poslije 69. godine.

Objave: CIL III, 2834 (p. 1036, 2328,12) = 9893; Patsch 1897, str. 179-180, br. 4. fig.

4; HD 058137.

Slika 37. Nadgrobni natpis centuriona Klaudija(?)

Celera, izvor: Patsch 1897, 179, fig. 4.


Manija Celija, izvor: http://lupa.at/21529 (21.6.2017.).


64

32. Međašni natpis sa spomenom centuriona Manija Celija (sl. 38.)

Centurion: Manius Coelius, centurio legionis VII.

Nalazište: Vaganj, Jajce (BiH)

Natpis spomenika: L(ucius) Arruntius / Cami[ll]us Scri/b[o]nia[n]us le[g(atus)] pro /

pr(aetore) C(ai) [C]ae[s]aris Aug(usti) / Germanici iudicem / dedit M(anium) Coelium

|(centurionem) / leg(ionis) VII inter Sapuates / e[t La]matinos(?) ut fines / [reg]eret et

termin<o=V>s po[n(eret)]

Prijevod natpisa: Lucije Aruncije Kamilo Skribonijan, propretorski legat Gaja Cezara

Augusta Germanika, postavio je za suca Manija Celija, centuriona Sedme legije da

između Sapuata i Lamatina povuče granicu i postavi međaše.

Datacija: Na natpisu su spomenuti Car Kaligula, kao i propretorski legat Lucije

Aruncije Kamilo Skribonijan, pa je stoga natpis moguće datirati u vrijeme vladavine

Kaligule, do 41. godine.

Objave: CIL III, 9864a (p 2165, 2270); Betz 1938, str. 31, br. 5; Wilkes 1974, str. 267,

br. 23; Tončinić 2011, str. 121 br. 97; Mesihović 2011, str. 317; HD 053672.

33. Votivni natpis centuriona Tita Koninija Ursa (sl. 39.)

Centurion: Titus Coninius Ursus, centurio cohortis VIII. Voluntariorum

Nalazište: Glamoč, Halapić (Salviae), (BiH)


Natpis spomenika: ---] et Genio] / loci T(itus) Coni/nius Ursus / |(centurio) coh(ortis)

VIII Vol(untariorum) / gratias agens / [c]um suis v(otum) l(ibens) s(olvit)

Prijevod natpisa: --] i Geniju mjesta, Tit Koninije Urso, centurion VIII. Dobrovoljačke

kohorte, zahvalno sa svojim zavjet je voljno ispunio.

Datacija natpisa: Natpis se datira u razdoblju od 1. do kraja 3. st.

65

Objave: ILJug III, 1645; Sergejevski 1928, str. 82-83, br. 3, sl. 3; Imamović 1977, str.

382, br. 128, str. 406, br. 167; HD 023324.

Slika 39. Votivni natpis centuriona Tita Koninija

Ursa, izvor: Sergejevski 1928, str. 82, sl. 3.

Slika 40. Nadgrobni natpis oca centuriona Tita Elvija

Salinatora, CIL III 2914.

34. Nadgrobni natpis oca centuriona Tita Elvija Salinatora (sl. 40.)

Centurion: Titus (H)Elvius Salinator, centurio legionis VII.

Nalazište: Zadar (Iader), crkva sv. Mihovila

Natpis spomenika: T(ito) Elvio Sca(ptia) Marino / IIIIvir(o) Altini / T(itus) Elvius T(iti)

f(ilius) Salinator / |(centurio) leg(ionis) VII patri / in fronte p(edes) XXX in agro p(edes)

XXX / h(oc) m(onumentum) h(eredem) n(on) s(equetur)

Prijevod natpisa: (Spomenik) Titu Elviju Marinu, upisanu u tribus Scaptia, kvatorviru

u Altinu, Tit Elvije, Titov sin, Salinator, centurion VII. legije, ocu (podiže). U dužinu 30

stopa, u širinu 30 stopa. Ovaj spomenik nasljedniku ne pripada.

Datacija: S obzirom da Sedma legija u svom nazivu ne nosi titulu C.p.f., može se

smatrati da je spomenik nastao prije Skribonijanove pobune, dakle prije 42. godine.

Objave: CIL III, 2914; Betz 1938, str. 65, br. 8; Nedved 1992, str. 151, br. 8; Tončinić

2011, str. 36, br 13; HD 060145.

66

35. Nadgrobni spomenik legionara sa spomenom centuriona Fabricija Vera (sl.

41.)

Centurion: Fabricius Verus, centurio legionis XI. C.p.f.

Nalazište: Kistanje, Ivoševci (Burnum)


Natpis spomenika: S]atr[ius] / [---] Cam(ilia) Rufus / Ravenna miles / leg(ionis) XI

C(laudiae) P(iae) F(idelis) / |(centuria) Fabrici Veri / ann(orum) XXXIII stip(endiorum)

XV / t(estamento) f(ieri) i(ussit) / C(aius) Muscius Maternus / et / C(aius) Asuvius

Crescens / her(edes) f(aciendum) c(uraverunt)

Prijevod natpisa: Satrije [---] Ruf, upisan u tribus Camilia, iz grada Ravene, vojnik XI.

legije C.p.f., iz centurije Fabricija Vera, živio je 33 godine, služio 15 godina. Oporukom

je naložio da se nasljednici Gaj Muskije Materno i Gaj Azuvije Krescent pobrinu da se

učini (spomenik).

Datacija natpisa: Pošto je legionar čiji je ovaj nadgrobni spomenik služio u XI. legiji

C.p.f., spomenik se može datirati u razdoblje između 42. i 69. godine.

Objave: ILJug III, 2814; AE 1903, 376; Betz, 1938, str. 69, br. 145; HD 031659.

67

Slika 41. Nadgrobni spomenik legionara sa spomenom

centuriona Fabricija Vera, autor: Ortolf Harl -

http://lupa.at/22908 (21.6.2107.).

Slika 42. Nadgrobni natpis pretorijanca sa spomenom

centuriona Firmija Tertula, autor: Ortolf Harl -

http://lupa.at/23218 (21.6.2017.).

36. Nadgrobni natpis pretorijanca sa spomenom centuriona Firmija Tertula

(sl. 42.)

Centurion: Firmius Tertullus, centurio cohortis VIIII. praetoriae

Nalazište: crkva u Kruševu, Obrovac (Corinium)


Natpis spomenika: A(ulus) Saufeius P(ubli) f(ilius) Ca[m(ilia) E]/max Ansio miles

c[oh(ortis)] / VIIII pr(aetoriae) |(centuria) Firmi Ter[tulli] / militavit annis [---

bene]/ficiarius t[rib(uni) tes]/serarius co[rnicular(ius)] / donis do[natus ab] /

Imperat[ore ---]/no Cae[sare Aug(usto) tor]/quib[us] / [

Prijevod Natpisa: Aulo Saufej Maksim(?), Publijev sin, upisan u tribus Camilia,

podrijetlom iz Ansija, vojnik IX. pretorijanske kohorte, iz centurije Firmija Tertula,

ratovao je [---] godina, beneficijarij tribuna, teserarij, kornikularij, dobio je darove od

cara [---] Cezara Augusta, torkvima [---



68

Datacija natpisa: Spomenik se datira od druge polovice 1. st. do kraja prve polovice 2.

st.

Objave: CIL III, 2887; ILS 9067; ILJug III, 2887; Miletić 2009, str. 69-72; HD 059982.

37. Nadgrobni spomenik centuriona Tita Flavija Lucilija (sl. 43.)

Centurion: Titus Flavius Lucilius, centurio cohortis VIII. voluntariourum

Nalazište: Bilankuša, Solin (Salona)


Natpis spomenika: T(ito) Fl(avio) T(iti) f(ilio) Pol(lia) castr(is) / Lucilio / vexillario

equitum sing(ularium) / Aug(usti) sesquiplicario eiusd(em) numeri / duplicario et

summo curat(ori) / equit(um) sing(ularium) Aug(usti) |(centurioni) coh(ortis) VIII

vol(untariorum) / honesta missione commodis accept(is) / omnibus ab Imp(eratore)

Hadriano Aug(usto) / T(itus) Fl(avius) Eulogus lib(ertus) / et heres vivus fecit ex

vo/luntate sua et sibi et libert(is) / libertabusq(ue) suis posterisq(ue) eorum

Prijevod natpisa: (Spomenik) Titu Flaviju Luciliju, Titovu sinu, upisanu u tribus

Pollia, rođena u logoru, zastavniku carske konjaničke garde s jednim i pol sljedovanjem,

u istoj postrojbi s dvostrukim sljedovanjem i vrhovnom kuratoru carske konjaničke

garde, centurionu VIII. dobrovoljačke kohorte, časno otpuštenom pošto je primio sve

nagrade od cara Augusta Hadrijana. Tit Flavije Eulog oslobođenik i nasljednik načini za

života po vlastitoj odluci sebi, oslobođenicima i oslobođenicama svojim i njihovim

potomcima.

Datacija natpisa: Natpis se datira u vrijeme i nekoliko desetljeća poslije vladavine cara

Hadrijana, od 117. do 150. godine.

Objave: AE 2006, 1013; Jeličić-Radonić 2006, str. 123-132, sl. 1-3; Matijević 2009, str.

47; Faure 2010, str. 223-238; AE 2010, 1167; HD 053432.

69

Slika 43. Nadgrobni spomenik centuriona Tita Flavija Lucilija, izvor: Jeličić-Radonić 2006, str. 129, sl. 3.

38. Votivni natpis centuriona(?) Flavija M[---] (sl. 44.)

Centurion: Flavius M[---], centurio(?) legionis X[---].

Nalazište: Skelani, Liješće (BiH), 1896. god.


Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) [M(aximo)] / I(unoni) M(inervae) Fl(avius) M[---]

/ [--]AV[--- b(ene)f(iciarius)? co(n)s(ularis)?] / [l]eg(ionis) X[---] / [--] |(centurio)(?)

leg(ionis) XI[---] / v(otum) s(olvit) l(ibens) [m(erito)]

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem, Junoni, Minervi, Flavije M[---],[---],

konzularni(?) beneficijarij(?) legije X[---], centurion(?) XI[---] legije, zavjet je ispunio

rado i zasluženo.

Datacija natpisa: Spomenik se datira u 3. st.

Objave: CIL III, 14219, 15; Patsch 1907, str. 436, br. 3, sl. 6; Imamović 1977, str. 380,

br. 124; Škegro 1997, str. 105, br. 140; Mesihović 2011, str. 218-219, br. 13; Glavaš

2016, str. 34-35, sl. 33; HD 052438.

70

Slika 44. Votivni natpis centuriona Flavija M[---],

izvor:

http://db.edcs.eu/epigr/edcs_id.php?s_sprache=en&p

_edcs_id=EDCS-32201024 (21.6.2017.).

Slika 45. Votivni natpis centuriona Tita Flavija Pompeja,

izvor: Buovac 2012, str. 93, sl. 8.

39. Votivni natpis centuriona Tita Flavija Pompeja (sl. 45.)

Centurion: Titus Flavius Pompeius, centurio cohortis III. Alpinorum Antoninianae

Nalazište: Škrip, otok Brač, 1974. god.


Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / T(itus) Fl(avius) Pompeius / |(centurio)

coh(ortis) III / Alpinorum / Antoninianae / curam agens / FAB(ricae) AMP(hiteatri)

MEN(sor-es?) et / Vibius Vibianus protector / co(n)s(ularis)

Prijevod Natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem, Tit Flavije Pompej, centurion III.

kohorte Alpinorum Antoninianae, voditelj brige radionice amfiteatra, mjerač(-i) i Vibije

Vibijan konzularni protektor.

Datacija natpisa: Spomenik se datira u razdoblje od 211. do 222. godine.185

185


str. 28.



71

Objave: AE 1979, 448 = AE 2012, +1089; Kirigin 1979, str. 129-134; Jeličić-Radonić,

Sedlar, 2009, str. 24; Sinobad 2010, str. 184, br. 29; Buovac 2012, str. 91-93, sl. 8;

Matijević 2015, str. 31. br. 7; HD 008209.

40. Nadgrobni spomenik centuriona Tita Flavija Pomponijana (sl. 46.)

Centurion: Titus Flavius Pomponianus, centurio legionis II. Traianae Fortis, centurio

legionis IIII. Flaviae, centurio legionis XII. Fulminatae, centurio legionis XVI. Flaviae,

centurio legionis XIIII. Geminae Martiae.


Natpis spomenika: D(is) M(anibus) / T(ito) Fl(avio) Pompo/niano |(centurioni) /

leg(ionis) II Tr(aianae) Fort(is) |(centurioni) leg(ionis) I[III] / Fl(aviae) |(centurioni)

leg(ionis) XII Fulmin[a]/tae |(centurioni) leg(ionis) XVI Flaviae / |(centurioni) leg(ionis)

XIIII Geminae M(artiae) / |(centurioni) leg(ionis) II Tr<a=O>(ianae) / Fort(is) /

heredes

Prijevod natpisa: Bogovima Manima, Titu Flaviju Pomponijanu, centurionu II. legije

Traiana Fortis, centurionu IV. legije Flavia, centurionu XII. legije Fulminata,

centurionu XVI. legije Flavia, centurionu XIIII. legije Gemina Martia, centurionu II.

legije Traiana Fortis, nasljednici.

Datacija natpisa: Spomenik se treba datirati poslije 105. godine, pošto je to godina

osnivanja II. legije Traiana Fortis. Dino Demicheli ga po vojnom putu, onomastici te

formulama natpisa datira u vrijeme Hadrijanove vladavine.186

Objave: CIL III, 2029; Miletić 1990, str. 167; Demicheli 2015, str. 61-64, br. 2, sl. 2;

HD 054794;

186

D. Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (IV) Salonitanci u vojnoj službi (dio prvi), Tusculum 8,

Split 2015, str. 64.

72

Slika 46. Nadgrobni spomenik centuriona Tita Flavija

Pomponijana, CIL III 2029.

Slika 47. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona

Flavija Verekunda, CIL III, 13973.

41. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Flavija(?) Verekunda(?) (sl. 47.)

Centurion: Flavius(?) Verecundus(?), centurio

Nalazište: Gardun (Tilurium)

Natpis spomenika: ] |(centuria) F[lavi(?) ---] / Ver[ecundi(?) ---] / heres [---] / ex

[t(estamento) f(aciendum) c(uravit)]

Prijevod natpisa: Centurija Flavija(?)[---] Verekunda(?), [---], nasljednik [---] iz

oporuke pobrinuo se da se napravi.

Datacija: Spomenik se datira u 1. ili početak 2. st.

Objave: CIL III, 13973; HD 058792.

42. Počasni natpis sa spomenom centuriona Flavija Viktora (sl. 48.)

Centurion: Flavius Victor, centurio legionis I. Adiutricis Piae Fidelis

Nalazište: Humac (Bigeste) (BiH), kopija na Erešovoj kuli u Vidu


73

Natpis spomenika: Templum Liberi / Patris et Liberae vetus/tate dilabsum restituit /

coh(ors) I Bel(garum) adiectis por/ticibus curam agente / Fl(avio) Victore |(centurione)

leg(ionis) I Ad(iutricis) P(iae) [F(idelis)] / Severo et Pompeiano / II co(n)s(ulibus)

Prijevod natpisa: Hram Libera Oca i Libere, koji je od starosti oštećen, obnovila je I.

kohorta Belga dodatnim trijemovima, pod brigom Flavija Viktora, centuriona I. legije

Adiutrix Pia Fidelis. Za konzulovanja Severa i Pompejana.

Datacija spomenika: Spomenik se uz pomoć imena dvaju konzula te godine datira u

173. godinu.

Objave: CIL III, 1790 = 6362 = 8484; ILS 3381; Betz 1938, str. 70, br 175; Škegro

1997, str. 87. br. 11; Imamović 1977, str. 400, br. 157; Atanacković-Salčić 1981, str.

267-268, br. 7, sl. 7; Alföldy 1987, str. 284, br. 16; Marin, Mayer, Paci, Rodà 1999, str.

141-145, br. 11; sl. 11a, 11b; Dodig 2014, str. 141; Zović 2015, str. 213, br. 314; HD

050262.

Slika 48. Počasni natpis sa spomenom centuriona Flavija Viktora, izvor: Atanacković-Salčić 1981, str. 268, crtež 7.

43. Nadgrobni(?) natpis centuriona Salvija Frebrana Bakula (sl. 49.)

Centurion: Salvius Frebranus Baculus, hastatus prior legionis XX.


74

Natpis spomenika: Sal(vius) Frebranus T(iti) f(ilius) / Quir(ina) Baculus has(tatus) /

pri(or) leg(ionis) XX

Prijevod natpisa: Salvije Frebran Bakul, Titov sin, upisan u tribus Quirina, hastatus

prior XX. legije.

Datacija: Natpis se datira prije 9. god. poslije Krista, pošto je do te godine u Dalmaciji

boravila XX. legija, koju nakon toga zamjenjuje XI. legija.187

Objave: CIL III, 2836, p. 1036; ILS 2651; Betz 1938, str. 73, br. 258. Malone 2005, str.

128, br. 32; HD 061408.

Slika 49. Nadgrobni(?) natpis centuriona Salvija

Frebrana Bakula, CIL III 2836.

Slika 50. Nadgrobni spomenik centuriona Gaja Frezija

Valentina, izvor:

http://db.edcs.eu/epigr/edcs_id.php?s_sprache=en&p_edcs_id=

EDCS-10100853 (21.6.2017.).

44. Nadgrobni spomenik centuriona Gaja Frezija Valentina (sl. 50.)

Centurion: Caius Fresius Valentinus, centurio cohortis II. milliariae Delmatarum

Nalazište: Dubrave, Stolac (BiH)


Natpis spomenika: D(is) M(anibus) s(acrum) / C(aio) Fresio / Valentino / veter(ano)

ex |(centurione) / coh(ortis) II mil(liariae)

187




75

Prijevod Natpisa: Žrtva Bogovima Manima, Gaju Freziju Valentinu, veteranu, bivšem

centurionu kohorte II. milliaria (Delmatarum).

Datacija natpisa: Natpis se datira u drugu polovicu 2. st.

Objave: ILJug III, 1907; AE 1934, 205; Alföldy 1987, str. 287, br. 2; Cesarik, Glavaš

2017, str. 217, App. 2, br. 10; HD 027064.

45. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom centuriona Geminija Flava (sl.

51.)

Centurion: Geminius Flavus, centurio legionis XI. C.p.f.


Natpis spomenika: C(aius) Fabricius C(ai) f(ilius) Ouf(entia) Pri/mus Como miles /

leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae) F(idelis) |(centuria) Gemini / Flavi stip(endiorum) XX /

ann(orum) XXXVIII / testame(nto) / f(ieri) iussit her(es) / faci<e=V>ndum curavit

Prijevod natpisa: Gaj Fabricije Prim, Gajev sin, upisan u tribus Oufentia, podrijetlom

iz Koma, vojnik XI. legije C.p.f., iz centurije Geminija Flava, služio je 20 godina, živio

38 godina. Oporukom je naložio da se napravi. Nasljednik se pobrinuo za postavljanje.

Datacija: Pošto je vojnik Gaj Fabricije služio u XI. legiji C.p.f. spomenik se datira

između 42. i 69. godine.


76

Slika 51. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom

centuriona Geminija Flava, CIL III 14998.

Slika 52. Votivni natpis centuriona Marka Ipija Vitalija,

CIL III 2706.

46. Votivni natpis centuriona Marka Ipija Vitalisa (sl. 52.)

Centurion: Marcus Ippius Vitalis, centurio cohortis VIII. Voluntariorum Philippianae


Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / et Genio / M(arcus) Ippi[us] L(uci)

f(ilius) / Stel(latina) Benevento / Vitalis |(centurio) coh(ortis) / VIII vol(untariorum)

[[[Phi]]]/[[[lippianae]]] / v(otum) l(ibens) p(osuit) Imp(eratore) d(omino) n(ostro) /

[[[Philippo]]] et / Tittiano co(n)s(ulibus) / III Non(as) Ianua[r(ias)] / sig(no) Equit(ii)

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem i Geniju, Marko Ipije Vitalis, Lucijev

sin, upisan u tribus Stellatina, iz grada Beneventa, centurion VIII. Dobrovoljačke

kohorte Philippiana, zavjet je rado ispunio Caru gospodaru našem. Za konzulstva Cara

našeg gospodara Filipa i Ticijana. Trećeg dana prije januarskih nona. none. S imenom

Ekvitije(?).

Datacija natpisa: Natpis se uz pomoć VIII. Dobrovoljačke kohorte, kao i imena dvaju

konzula može datirati u 245. godinu.

Objave: CIL III, 2706 (p 1034, 2328,154) = 9724; Zaninović 1967, str. 46; Alföldy

1987, str. 289, br. 9; Sinobad 2010, str. 190, br. 66; HD 058589.

77

47. Votivni natpis centuriona Julija (sl. 53.)

Centurion: [---] Iulius [---]us, centurio legionis VII.(?) C.p.f.

Nalazište: Postinje Gornje kod Muća (Andetrium), 1899. god.

Dimenzije spomenika: vis. 0,45 m, šir 0,15 m.

Natpis spomenika: [---] / Nymp[his] / sacr[um] / [---] Iulius [---]/us |(centurio)

l[eg(ionis)] / [VII] C(laudiae) P(iae) [F(idelis)] / [cu]m Pri[---]

Prijevod natpisa: Nimfama posvećeno, [---] Julije [---], centurion Sedme legije C. p. f.

Datacija natpisa: Spomenik se datira u razdoblje od 42. do 100. godine, pošto ime

legije kojoj je centurion pripadao nije sačuvano, ali je ostala njezina titula Claudia pia

fidelis, što pomaže u dataciji spomenika.

Objave: CIL III, 14951; Betz 1938, str. 70, br. 73; Zaninović 1967, str. 47; Tončinić

2011, str. 114, br. 90; HD 060571.

Slika 53. Votivni natpis centuriona Julija, CIL III,

14951.

Slika 54. Votivni natpis centuriona Lucija Julija Materna,

CIL III 8336.

48. Votivni natpis centuriona Lucija Julija Materna (sl. 54.)

Centurion: Lucius Iulius Maternus, centurio cohortis VIII. Voluntariorum

Nalazište: Jezdina, Čačak (RS), (Municipium Malvesiatium)

78

Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / et Genio loci / sacro(!) dica/vit L(ucius)

Iul(ius) Mater/nus |(centurio) coh(ortis) VIII / vol(untariorum) / Laterano et Ruf(ino)

co(n)s(ulibus)I

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem i Geniju mjesta žrtvom posvetio je

Julije Materno, centurion VIII. Dobrovoljačke kohorte. Za vrijeme konzulovanja

Laterana i Rufina.

Datacija natpisa: Natpis se uz pomoć imena dvaju konzula te godine datira u 197.

godinu.

Objave: CIL III 8336 = 6321; ILJug III, 1485; Alföldy 1987, str. 291, br. 37; Holder

2000, str. 214; Mesihović 2011, str. 260, br. 36; Zović 2015, str. 219, br. 414; HD

042956.

49. Nadgrobni natpis centuriona Marka Julija Paterna (sl. 55.)

Centurion: Marcus Iulius Paternus, centurio legionis VIII. Augustae, centurio legionis

XIIII. Geminae Martiae Victricis, centurio legionis XI. Claudiae Piae Fidelis


Natpis spomenika: M(arcus) Iul(ius) M(arci) f(ilius) Vol(tinia) / Paternus / Aquis

Sextiis / mil(es) leg(ionis) VI Victric(is) / |(centurio) leg(ionis) VIII Aug(ustae)

|(centurio) leg(ionis) XIIII / G(eminae) M(artiae) V(ictricis) |(centurio) leg(ionis) XI

C(laudiae) P(iae) F(idelis) / t(estamento) f(ieri) i(ussit) ex HS X(milibus) / Iulia T(iti)

f(ilia) Maxima uxor / et M(arcus) Iul(ius) M(arci) l(ibertus) Docimus h(eredes)

f(aciendum) c(uraverunt)

Prijevod natpisa: Marko Julije Paterno, Markov sin, upisan u tribus Voltinia, iz grada

Aquae Sextiae, vojnik VI. legije Victrix, centurion VIII. legije Augusta, centurion XIIII.

legije Gemina Martia Victrix, centurion XI. legije C.p.f. Oporukom je naložio da se

napravi (ovaj spomenik) od 10.000 sestercija. Nasljednici Julija Maksima, Titova kćer,

supruga i Marko Julije Docim, Markov oslobođenik su se pobrinuli da se učini.

79

Datacija natpisa: Spomenik se datira od početka druge polovice 1. st. do kraja prve

polovice 2. st.

Objave: CIL III, 2035 (p 1030, 1509) = CIL XI, 642*12; Clerc 1916, str. 557, br. 205;

HD 054813.

Slika 55. Nadgrobni spomenik centuriona Marka Julija

Paterna, CIL III, 2035.

Slika 56. Nadgrobni spomenik legionara sa

spomenom centuriona Julija Priska, izvor: Patsch

1900, str. 74-75, br. 4, fig. 46.

50. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Julija Priska (sl. 56.)

Centurion: Iulius Priscus, centurio legionis XI. C.p.f.

80



Natpis spomenika: L(ucius) Flavius / L(uci) f(ilius) Fab(ia) Vale/ns Heracle/a mil(es)

leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae) F(idelis) / |(centuria) Iuli Prisci an(norum) / XLII

stip(endiorum) XXII / |(centuria) Iuli Prisci / h(eres) f(aciendum) c(uravit)

Prijevod natpisa: Lucije Flavije Valent, Lucijev sin, upisan u tribus Fabia, iz grada

Herakleje, vojnik XI. legije C.p.f., iz centurije Julija Priska, živio je 42 godine, služio 22

godine. Iz centurije Julija Priska. Nasljednik se pobrinuo da se napravi.

Datacija spomenika: Spomenik se datira u vrijeme između 42. i 69. godine.

Objave: CIL III, 14999; Patsch 1900, str. 74-75, br. 4, fig. 46; Betz 1938, str. 69, br.

133; HD 058296.

51. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Julija Sekunda (sl. 57.)

Centurion: Iulius Secundus, centurio legionis XI. C.p.f.

Nalazište: Kistanje (Burnum), 1902. god.

Dimenzije natpisa: vis. 0,94 m, sir. 0,62 m, deb. 0,15 m.

Natpis spomenika: L(ucius) Bodlius L(uci) f(ilius) / Pol(lia) Genialis / Pollent(ia)

mil(es) / leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae) F(idelis) / |(centuria) Iuli Secundi / ann(orum)

XXX stip(endiorum) X / h(eres) f(aciendum) c(uravit)

Prijevod natpisa: Lucije Bodlije Genijal, Lucijev sin, upisan u tribus Pollia, iz grada

Pollentia, vojnik XI. legije C.p.f., iz centurije Julija Sekunda, živio je 30 godina, služio

10 godina. Nasljednik se pobrinuo da se napravi.

Datacija spomenika: Spomenik se datira u vrijeme između 42. i 69. godine.

Objave: ILJug III 2812; AE 1903, 303; Liebl 1903, str. 85, br. 1; Kubitschek 1924, str.

216, br 10; AE 1925, 131; Betz 1938, str. 68. br. 123; HD 025909.

81

Slika 57. Nadgrobni spomenik legionara sa spomenom

centuriona Julija Sekunda, autor: Ortolf Harl -

http://lupa.at/23234 (22.6.2017.).

Slika 58. Nadgrobni natpis centuriona Seksta Julija

Silvana, CIL III, 2733.

52. Nadgrobni natpis centuriona Seksta Julija Silvana (sl. 58.)

Centurion: Sextus Iulius Silvanus, centurio(?) legionis VII. C.p.f.

Nalazište: Čitluk kod Sinja (Aequum)

Natpis spomenika: Sex(tus) Iulius Luc(i) f(ilius) / Ani(ensis) Silva[nus Foro Iuli(i)] /

summus c[urat(or) c(ivium) R(omanorum) prov(inciae) Dalm(atiae)] / suffragio [eorum

factus ex cent(urione)] / leg(ionis) VII C(laudiae) p(iae) f(idelis) aed[ilis col(oniae)

Claudiae Aequi ab] / ordine primus [post col(oniam) deduct(am) creatus] / IIIIvir i(ure)

d(icundo) pont(ifex) [in col(onia) Salonitan(orum)] / in ag<ro> p(edes) [--- in fronte

p(edes) ---] / h(oc) s(epulcrum) h(eredem) [n(on) s(equetur)]

Prijevod natpisa: Seksto Julije Silvan, Lucijev sin, upisan u tribus Aniensis, iz grada

Forum Iulii, je vrhovni kurator rimskih građana provincije Dalmacije, uz njihovu je

pomoć kao nekadašni centurion legije VII. C.p.f. postavljen za edila prvog reda kolonije


82

Claudia Aequum, a nakon uspostavljanja kolonije postao je kvatuorvir sa sudbenim

ovlastima i pontifik u koloniji Salonitanaca. U dužinu [---] stopa, u širinu [---] stopa.

Ovaj spomenik nasljednik ne nasljeđuje.

Datacija spomenika: Spomenik se datira poslije 42. godine.

Objave: CIL III, 2733; Betz 1938, str. 67, br 72; Galsterer 1971, str. 79-91; AE 1977,

613; Tončinić 2012, str. 102-103, br. 73; HD 005641.

53. Nadgrobni natpis centuriona Kvinta Julija Verekundinija (sl. 59.)

Centurion: Quintus Iulius Verecundinius(?), centurio cohortis VIII. Voluntariorum

Nalazište: Proboj, Ljubuški (Bigeste)


Natpis spomenika: D(is) [M(anibus)] / Q(uintus) Iul(ius) Vere[cundinius] / |(centurio)

coh(ortis) VIII v[olunt(ariorum) ---] / [T]itia(?) Spes co[---] / [-] Iulius Iulia[nus ---] /

[---] pa(ren)t(ibus) b(ene) m(erentibus) p(osuit

Prijevod natpisa: Bogovima Manima, Kvint Julije Verekundinije(?), centurion VIII.

Dobrovoljačke kohorte [---], Titija(?) Speja supruga(?), Julije Julijan [---], roditeljima

dobro zaslužnim podiže.

Datacija natpisa: Natpis se datira u vrijeme 3. st.

Objave: CIL III, 13875; Fiala, Patsch 1895, str. 282; br. 110, fig. 110; Alföldy 1987,

str. 290, br. 31; HD 054781.

83

Slika 59. Nadgrobni natpis centuriona Kvinta Julija

Verekundinija, izvor: Patsch 1895, str. 282; br. 110,

fig. 110.

Slika 60. Nadgrobni spomenik centuriona Gaja Julija

Verekunda, izvor: Marić 2016, str. 107, sl. 1.

54. Nadgrobni spomenik centuriona Gaja Julija Verekunda (sl. 60.)

Centurion: Caius Iulius Verecundus, centurio cohortis I. Belgarum

Nalazište: Hardomilje kod Ljubuškog (BiH) (Bigeste)


Natpis spomenika: D(is) M(anibus) / C(aio) Iulio Ve/recundo / |(centurioni) coh(ortis)

I Belg(arum) vix(it) / ann(os) XXXVIIIII stip(endiorum) / XXI testamen/to fieri iussit ex /

HS m(ille) n(ummum) Postimia / Restituta uxor / pientissimo fi/eri cur(avit) ex HS MDC

/ n(ummum)

Prijevod natpisa: Bogovima Manima, Gaju Juliju Verekundu, centurionu Prve kohorte

Belga, koji je živio 40 godina, služio 21 godinu. Oporukom je naložio da se napravi

(spomenik) od 1000 sestercija. Postimija Restituta supruga, pobrinulsa se da se napravi

najpobožnijemu za 1600 sestercija.

84

Datacija natpisa: Spomenik se datira u 2. st.

Objave: ILJug III, 1925; Alföldy 1987, str. 284, br. 18; Ivleva 2012, str. 483; Marić

2016, str. 106-108, sl. 1; HD 034244.

55. Nadgrobni(?) natpis centuriona Tita Lelija Severa (sl. 61.)

Centurion: Titus Laelius Severus, centurio legionis III. Cyrenaicae


Natpis spomenika: T(ito) Laelio T(iti) f(ilio) / Severo |(centurioni) leg(ionis) III

Cyr(enaicae)

Prijevod natpisa: Titu Leliju Severu, Titovu sinu, centurionu III. legije Cyrenaica

Datacija natpisa: Spomenik se datira između početka 1. st. do kraja prve polovicu 2. st.


Slika 61. Nadgrobni(?) spomenik centuriona Tita

Lelija Severa, CIL III 2038.

Slika 62. Nadgrobni spomenik oslobođenice sa spomenom

centuriona Gaja Lartidija Krispa, CIL III 1742.

56. Nadgrobni natpis oslobođenice sa spomenom centuriona Gaja Lartidija

Krispa (sl. 62.)

Centurion: Caius Lartidius Crispus, centurio cohortis VIII. voluntariorum

Nalazište: Uvala Tiha, Cavtat (Epidaurum)

85

Natpis spomenika: Lartidia Recepta / C(ai) Lartidi Crispi |(centurionis) / coh(ortis)

VIII volunt(iariorum) ann(orum) / XXVII patronus pos(u)it / h(ic) s(ita) e(st)

Prijevod natpisa: Lartidija Recepta, Gaja Lartidija Krispa, centuriona VIII.

Dobrovoljačke kohorte, živjela je 27 godina. Patron je učinio. Ovdje je položena.

Datacija natpisa: Natpis se datira u 1. st.

Objave: CIL III, 1742 (p 1492); Novak 1967, str. 42; Alföldy 1987, str. 291, br. 34;

Šegvić 1998, str. 13, 18; Glavičić 2008, str. 56; Galović 2014, str. 86-87; HD 053296.

57. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Kvinta Ligarija(?) (sl.

63.)

Centurion: Quintus Ligarius(?), centurio legionis(?) [---]

Nalazište: Kistanje (Burnum)

Natpis spomenika: [---] Caesius / [---]cla Secu/[ndu]s I(u)vav(o) mil(es) / [leg(ionis)

[---] |(centuria)] Q(uinti) Liga/[ri

Prijevod natpisa: [---] Cezije [---] Sekundo, iz grada Iuvavum, vojnik legije [---], iz

centurije Kvinta Ligara(?)

Datacija spomenika: Spomenik se datira u 1. st.


86

Slika 63. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom

centuriona Kvinta Ligarija(?), CIL III 14994.

Slika 64. Votivni natpis centuriona Marka Lukija

Valenta, izvor: Ferjančić, Babić 2009, str. 247.

58. Votivni natpis centuriona Marka Lukija Valenta (sl. 64.)

Centurion: Marcus Luccius Valens, centurio cohortis I. milliariae Delmatarum

Nalazište: Skelani (Domavium), 2000. god.


Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / M(arcus) Luccius / Valens |(centurio)

coh(ortis) / I mil(liariae) cum M(arco) / Luccio Fron/tone filio / l(ibens) m(erito) p(osuit)

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem, Marko Lukije Valent, centurion

kohorte I. milliaria (Delmatarum), sa sinom Markom Lukijem Frontonom, rado

zasluženo postavlja.

Datacija: Ara se datira u razdoblje između 171. i 300. godine

Objave: AE 2009, 1009; Ferjančić, Babić 2009, str. 247-248, br. 3; Cesarik, Glavaš

2017, str. 216, App. 1, br. 6; HD 057372.

59. Počasni/nadgrobni natpis centuriona Marka Magija Opsekventa

Centurion: Marcus Magius Opsequens, centurio legionis XI. C.p.f.

87

Nalazište: Zadar (Iader)

Dimenzije spomenika: vis. 1,18 m, šir. 0,9 m, deb 0,65 m. – baza kipa.

Natpis spomenika: M(arco) Magio [---] f(ilio) / Pom(ptina) Opsequenti(!) /

|(centurioni) leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae) F(idelis) praef(ecto) / coh(ortis) prim(ae)

Hispan(orum) / huic ordo Iadestin(orum) / ornamenta IIvir(alia) et quinquennal(icia) /

decrevit / Eutychus i(ussit) fieri // L[---] / M[---] / hui

Prijevod natpisa: (Spomenik) Marku Magiju Opsekventu, [---] sinu, upisanu u tribus

Pomptina, centurionu XI. legije C.p.f., prefektu I. kohorte Hispanaca. Njemu je stalež

Jadestina odlučio dodijeliti duumvirske i kvinkvenalske počasti. Eutih je naložio da se

učini.

Datacija: Spomenik se datira od 42. do 69. godine.

Objave: EDCS-63400227; http://lupa.at/23284 (20.9.2017.).

60. Nadgrobni natpis pretorijanca sa spomenom centuriona Gaja Marcija

Gemelina (sl. 65.)

Centurion: Caius Marcius Gemellinus, centurio cohortis VIII praetoriae

Nalazište: Trsat (Tarsatica)

Natpis spomenika: C(aio) Livio C(ai) f(ilio) Serg(ia) / Clementi mil(iti) coh(ortis) VIII

/ pr(aetoriae) |(centuria) C(ai) Marci Gemellini / Livius Obseque(n)s lib(ertus) / v(ivus)

f(ecit)

Prijevod natpisa: Gaju Liviju Klementu, Gajevu sinu, upisanu u tribus Sergia, vojniku

VIII. pretorijanske kohorte, iz centurije Gaja Marcija Gemelina, Livije Opsekvent

oslobođenik za života je napravio.

Datacija: Spomenik se datira od početka 1. st. do kraja prve polovice 2. st.

Objave: CIL III, 3027 (p 2328,114); ILJug I, 252; AE 1981, 700; HD 057305.


88


centuriona Gaja Marcija Gemelina, CIL III 3027.

Slika 66. Međašni natpis sa spomenom centuriona Gaja

Marija Materna, izvor: Tončinić 2012, str. 122, sl. 98.

61. Međašni natpis sa spomenom centuriona Gaja Marija Materna (sl. 66.)

Centurion: Caius Marius Maternus, centurio legionis VII. Claudiae piae fidelis

Nalazište: Gorica kod Dubrave u Poljicima (Oneum), prije 1890. god.

Dimenzije: vis. 0,86 m, šir. 0,56 m, deb. 0,15 m.

Natpis spomenika: [--- i]nter Ner[a]/[sti]nos et Pitunti/nos termini r[ec]/[o]gniti et

restitu[ti] a / [P]isone leg(ato) pro pr(a)etore / [Ti(beri)] Claudi Caesaris [Aug(usti)] /

Germanici per C(aium) Ma[r]/ium Maternum |(centurionem) leg(ionis) / VII C(laudiae)

P(iae) F(idelis) quos L(ucius) Volus/[ius Saturninus

Prijevod natpisa: Između Nerastina i Pituntina međaši su pregledani i obnovljeni od

strane Pizona, propretorskog legata Tiberija Klaudija Cezara Augusta Germanika.

(Obnovljeni su) po Gaju Mariju Maternu, centurionu VII. legije C.p.f., koje je Lucije

Voluzije Saturnin [ovlastio].

89

Datacija: Spomenik se datira u razdoblje između 42. i 50. godine.188

Objave: CIL III, 12794; Bulić 1890, str. 145; AE 1891, 17; ILS 5952; Betz 1938, str.

31-32, br. 6; Jagenteufel 1958, str. 19, br. 9; Wilkes 1974, str. 266, br. 19; Suić 2003, str.

454; Tončinić 2012, str. 122-123, br. 98; HD 053585.

62. Votivni natpis centuriona Maksimija Maksimijana (sl. 67.)

Centurion: Maximius Maximianus, centurio cohortis IIII.

Nalazište: Japirko, Solin (Salona)


Natpis spomenika: ] / et Sil(vano) deo / Cons(ervatori) sac(rum) / pro s(alute) Maxi/mi

Or[---]/mitus [---] / et Maximi / Maximiani / a mil(itiis) |(centurionis) IIII c(ohorte) /

[ex] vot(o) su<s=c>ce(pto)

Prijevod natpisa: Posvećeno [---] i bogu Silvanu koji nosi naziv Conservator, za

zdravlje Maksima Or[---]mita [---] i Maksima Maksimijana od vojnika centuriona IV.

kohorte od ispunjenog zavjeta.

Datacija: Spomenik se datira u sredinu 3. st.189

Objave: AE 1997, 1230; Maršić 1998, 45-52; Kurilić 2006, str. 140, br. 46; Matijević

2015, str. 27, 31, br. 8; Zović 2015, str. 206, br. 181; HD 039904.

188

Betz 1938, str. 31-32 br. 6; Wilkes 1969, str. 441-442; Tončinić 2012, str. 122-123, br. 98. 189

D. Maršić, Tri Silvanova žrtvenika iz Salone, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, razdio povijesnih

znanosti 23, Zadar 1998, str. 51-52.

90

Slika 67. Votivni natpis centuriona Maksimija

Maksimijana, autor: Marko Matijević - http://lupa.at/24122

(22.6.2017.).

Slika 68. Počasni spomenik centuriona Gaja Memija

Julija, izvor: Łajtar, Żelazowski 2014, str. 276, fig. 2.

63. Počasni natpis centuriona Gaja Memija Julija (sl. 68.)

Centurion: Caius Memmius Iulius, primipilaris, optio primipilariorum

Nalazište: Skadar (Scodra), Albanija, 2011. god.

Dimenzije spomenika: vis. 0,9 m, šir. 0,6 m, deb. 0,6m.

Natpis spomenika: C(aio) C(ai) f(ilio) Memmio Iulio / Maioriario cali/ga prima

optioni / primipilariorum / subcommentar(i)ensi / comment[ar](i)ensi cor/niculario

pr(a)ef(ectorum) / praetorio primipi/lari v(iro) e(gregio) ducenario / patrono ordo /

splendidissimus / coloniae Scodr/anorum feli(citer)

Prijevod Natpisa: Gaju, Gajevu sinu, Memiju Juliju Majorijanu, a služio je kao optio

primipilariorum, subcommentariensis comentariensis, kornikularij prefekta

pretorijanaca, primipilar, vitez ducenarij, patron, najviši stalež kolonije Skodrana je

podigao sretno.


91

Datacija: Spomenik se datira u drugu polovicu 3. st.190

Objave: Dyczek, Shpuza 2013, str. 387-399; Łajtar, Żelazowski 2014, str. 273–283.

64. Natpis sa spomenom centuriona Oktavija F[---] (sl. 69.)

Centurion: Octavius F[---], centurio

Nalazište: Nadin (Nedinum)

Natpis spomenika: ]VNESIC / |(centuria) Octavi F[---] / Volso T(iti) f(ilio) Octa(vio)

f(ilio) Balbo

Prijevod natpisa: ]VNESIC, iz centurije Oktavija F[---], Volzon, Titov sin, sinu

Oktaviju Oktaviju Balbu.

Datacija: Spomenik se datira u 1. st.

Objave: CIL III, 2968a; HD 060294.

Slika 69. Natpis sa spomenom centuriona Oktavija F[---

], CIL III 2968a.

Slika 70. Votivni natpis centuriona Tita Oktavija

Macera, autor: Ortolf Harl - http://lupa.at/24133

(22.6.2017.).

65. Votivni natpis centuriona Tita Oktavija Makra (sl. 70.)

Centurion: Titus Octavius Macer, centurio cohortis I. Liburnorum

190

A. Łajtar, J. Żelazowski, Le nuove iscrizioni provenienti da Scodra (Albania): E Il nuovo V(IR)

E(GREGIUS) DUCENARIUS, ZPE 192, Bonn 2014, str. 279-281.


92

Nalazište: Nadin kod Benkovca (Nedinum), 1908.


Natpis spomenika: T(itus) Octavius / C(ai) f(ilius) Macer |(centurio) / cohor(tis) I /

Liburnorum / Iano Patri / v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)

Prijevod natpisa: Tit Oktavije Makro, Gajev sin, centurion kohorte I. Liburnorum,

Janu Ocu zavjet je ispunio rado i zaslužno.

Datacija: Spomenik se datira u prvu polovicu 1. st.

Objave: ILJug I, 208; AE 1950, 111; Wilkes 1969, str. 473; Kurilić 1999, kat. br. 2619;

Zović, Kurilić 2015, str. 433, kat. br. 93; Sanader 2015, str. 141; Glavaš 2015, str. 61;

Sanader 2016, str. 127, br. 4, sl. 3; HD 021805.

66. Počasni natpis centuriona Kvinta Pizenija Severina (sl. 71.)

Centurion: Quintus Pisenius Severinus, centurio legionis XI. Claudiae

Nalazište: Humac, Ljubuški (Bigeste), kopija na Erešovoj kuli u Vidu

Dimenzije spomenika: vis 0,41 m, šir. 0,56 m, deb. 0,15 m.

Natpis spomenika: Q(uintus) Piseni{i}us Se/verinus |(centurio) leg(ionis) XI Cl(audiae)

/ templum Lib(eri) Pat(ris) / vetustate corrup/tum porticib(us) adiect(is) / restituit

Prijevod natpisa: Kvint Pizenije Severin, centurion XI. legije Claudia, hram Libera

Oca, koji je starošću bio oštećen, trijemovima dodatnim je obnovio.

Datacija: Spomenik se datira poslije 42. godine. Tada je XI. legija dobila svoj počasni

naziv. Krajnja datacija spomenika bila bi prva polovica 2. st.191

Objave: CIL III, 1789 = 6363 = 8485; Hoernes 1880, str. 39; Imamović 1977, str. 398,

br. 154; Atanacković-Salčić 1981, 267-268, br. 6, sl. 6; Škegro 1997, str. 86, br. 5; AE

191

V. Atanacković-Salčić, Kameni spomenici u arheološkoj zbirci na Humcu, Naše starine 14/15,

Sarajevo 1981, str. 266.

93

1999, 1221; Marin, Mayer, Paci, Rodà 1999, 149-152, br. 14; sl. 14a, 14b. Dodig 2014,

str. 142, sl. 2; HD 050265.

Slika 71. Počasni natpis centuriona Kvinta Pisenija Severina, izvor: Dodig 2014, str. 142, sl. 2.

67. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Publija Plocija (sl. 72.)

Centurion: Publius Plotius, centurio legionis VII. C.p.f.

Nalazište: Kapljuč kod Solina (Salona)


Natpis spomenika: Primigeniu[s] / P(ubli) Ploti |(centurionis) leg(ionis) / VII

C(laudiae) P(iae) F(idelis) lib(ertus) an[n(orum)] / XX[---] h(ic) s(itus) e(st) /

pat[ronus

Prijevod natpisa: Ovdje počiva Primigenije, oslobođenik Publija Plocija, centuriona

VII. legije C.p.f., koji je živio (barem 20) godina. Patron (je napravio).

Datacija: Natpis se datira poslije 42. godine.

Objave: ILJug III, 2601; Egger 1932, str. 13; Betz 1938, str. 65, br. 10; Miletić 1989,

str. 105; Miletić 1990, str. 179; Tončinić 2012, str. 81, br. 51; HD 035037.

94

Slika 72. Nadgrobni spomenik sa spomenom centuriona

Publija Plocija, autor: Ante Verzotti - http://lupa.at/21473

(23.6.2017.).

Slika 73. Votivni spomenik centuriona Publija Plocija,

autor: Ante Verzotti - http://lupa.at/21498 (23.6.2017.).

68. Votivni natpis centuriona Publija Plocija (sl. 73.)

Centurion: Publius Plotius, centurio legionis VII. Claudiae piae fidelis

Nalazište: Seget Donji kod Trogira (Tragurium)

Dimenzije spomenika: vis. 0,7 m, šir. 0,32 m, deb. 0,27m – žrtvenik

Natpis spomenika: Hercu(li) / sacrum / [P(ublius)] Plotius |(centurio) leg(ionis) / VII

C(laudiae) P(iae) F(idelis) / v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)

Prijevod natpisa: Herkulu posvećeno, Publije Plocije, centurion VII. legije C.p.f..

Zavjet je ispunio rado i zasluženo.

Datacija spomenika: Spomenik se datira poslije 42. godine.

Objave: AE 1981, 699; AE 1985, 712; Tončinić 2012, str. 113-114, br. 89; HD 003120.



95

69. Počasni natpis centuriona Lucija Precilija Klementa Julijana (sl. 74.)

Centurion: Lucius Praecilius Clemens Iulianus, primipilaris legionis V. Macedonicae,

praefectus castrorum legionis eiusdem


Natpis spomenika: L(ucio) Praec[i]l[i]o L(uci) f(ilio) Clementi / Iuliano / pontif(ici)

quinquennal(i) desig(nato) / flamini patrono coloniae / primipilari leg(ionis) V

Macedonicae / praefecto castrorum / leg(ionis) eiusdem veterani qui / militaver(unt)

sub P(ublio) Me<mm=NT>i{n}o Re/gulo legato August{al}i et mis/si sunt Q(uinto)

<F=E>u{te}tio Lusio Saturni/no M(arco) Seio Verano co(n)s(ulibus) curam geren/tibus

Ti(berio) Claudio Celso Ti(beri) Aug(usti) [l(iberto?)] / COMBIO M(arco) Tauritio

Marcellino / l(ocus) d(atus) p(ublice)

Prijevod natpisa: Luciju Preciliju, Lucijevu sinu, Klementu Julijanu, svećeniku

kvinkvenalu, određenim flaminom, patronu kolonije, primipilaru legije V. Macedonica,

prefektu logora iste legije. Veterani koji su ratovali pod Publijem Memijem Regulom,

carskim legatom te su bili poslani za konzulovanja Kvinta Futija Luzija Saturnina i

Marka Seja Verana. za to su se pobrinuli Tiberije Klaudije Celzo, oslobođenik Tiberije

August, COMBIO Marku Tauriciju Marcelinu, mjesto je javno dodijeljeno.

Datacija spomenika: Spomenik se po konzulima datira u 41. godinu.

Objave: CIL III, 2028 (p. 1030) = 8753; Dukić 2015, str. 43-48; Demicheli 2016b, str.

50, bilj. 117; HD 054776.

96

Slika 74. Počasni natpis centuriona Lucija Precilija Klementa

Julijana, CIL III 2028.

Slika 75. Nadgrobni spomenik vojnika sa

spomenom centuriona Pulpidija Silvestra, izvor:

Patsch 1897, str. 189, br. 23, fig. 22.

70. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom centuriona Pulpidija Silvestra (sl.

75.)

Centurion: Pulpidius Silvester, centurio legionis XI. C.p.f.



Natpis spomenika: L(ucius) Cassius L(uci) f(ilius) / Trom(entina) Marti/alis Aq(uae)

Sta(tiellae) / mil(es) leg(ionis) XI / C(laudiae) P(iae) F(idelis) / |(centuria) / Pulpidi

<S=F>il/vestris stip(endiorum) XII an(norum) XXXV / t(estamento) f(ieri) i(ussit)

h(eres) f(aciendum) c(uravit)

Prijevod natpisa: Lucije Kasije Marcijal, Lucijev sin, upisan u tribus Tromentina, iz

grada Aquae Statiellae, vojnik XI. legije C.p.f., iz centurije Pulpidija Silvestra, služio je

12 godina, a živio 35. Da se to izvrši, nasljednik se pobrinuo da se napravi.

97

Datacija natpisa: Spomenik se datira poslije 42. godine.

Objave: CIL III, 2833 (p 1036, 1627, 2328,161); Patsch 1897, str. 189, br. 23, fig. 22;

Betz 1938, str. 69, br. 125; HD 058165.

71. Nadgrobni natpis kćeri centuriona Kvintija Germana (sl. 76.)

Centurion: Quintius Germanus, primipilaris

Nalazište: Manastirine, Solin (Salona)

Dimenzije natpisa: natpis na sargofagu, vis. 0,75 m, dulj, 2,10 m.

Natpis spomenika: Quintiae C[---] / stolat(ae) feminae Quinti q(uondam) / Germani

primipilar(is) filiae / quae redd(idit) annor(um) XXX / Flavius Valens b(ene)f(iciarius)

co(n)s(ularis) Pannon(iae) / super(ioris) coniugi karissimae

Prijevod natpisa: Kvintiji K[---], uglednoj ženi, kćeri Kvintija Germanija, nekadašnjeg

primipilara, koja je umrla u dobi od 30 godina. Flavije Valent, konzularni beneficijarij

Gornje Panonije supruzi najdražoj.

Datacija natpisa: Spomenik se datira u drugu polovicu 3. st.192

Objave: CIL III, 8754 (p 1510); ILJug III, 2358; Gauthier, Marin, Prévot 2010, str. 123;

HD 034747.

192

N. Gauthier, E. Marin, F. Prévot, Salona 4. Inscriptions de Salone chrétienne, IVe-VIIe siècles I, Rim

– Split 2010, str. 123.

98

Slika 76. Nadgrobni spomenik kćeri centuriona Kvintija

Germana, CIL III, 8754.

Slika 77. Nadgrobni natpis centuriona Kvinta Recija

Rufa, autor: Ortolf Harl - http://lupa.at/20422

(23.6.2017.).

72. Nadgrobni natpis centuriona Kvinta Recija Rufa (sl. 77.)

Centurion: Quintus Raecius Rufus, primus pilus legionis XII. Fulminatae



Natpis spomenika: Q(uinto) Raecio Q(uinti) f(ilio) / Cl(audia) Rufo / p(rimo) p(ilo)

leg(ionis) XII Fulm(inatae) / trecenario / donis don(ato) ab Imper(atore) / Vespasian(o)

et Tito Imp(eratore) / bell(o) Iud(aico) ab imp(eratore) Trai(ano) / bell(o) Dac(ico)

princ(ipi) praet(orii) / Trebia M(arci) f(ilia) Procul(a) / marito / t(estamento) p(oni)

i(ussit)

Prijevod natpisa: (Spomenik) Kvintu Reciju Rufu, Kvintovu sinu, upisanu u tribus

Claudia, primipilu XII. legije Fulminata, trecenariju, od careva Vespazijana i Tita

nagrađenom u Judejskom ratu, od cara Trajana u Dačkom ratu, principu pretorija.

Trebija Prokula, Markova kći (postavila je), supruzi oporukom naložio je da se postavi.

Datacija natpisa: Po carevima koji se spominju u natpisu, spomenik se može datirati u

u prva dva ili tri desetljeća 2. st.


99

Objave: CIL III, 2917 = 9985; ILS 2647; IDRE II 291; Dobson 1955, 326-328; Wilkes,

1969, str. 309, 333; Birley 1999, str. 245; Cesarik 2014, str. 93-115, HD 058477.

73. Međašni natpis sa spomenom centuriona Lucija Salvija i Marka Svetona (sl.

78.)

Centurioni: Lucius Salvius et Marcus Sueto, centuriones legionis XI.

Nalazište: Razvođe pokraj Drniša (Promona), 1889. god.

Dimenzije spomenika: vis. 0,82 m šir. 0,55 m, deb. 0,19 m

Natpis spomenika: Vib]ullius t[rib(unus?)] / [le]g(ionis) VII et L(ucius) Sa[l]/[vius]

M(arcus) Sueto ce[n]/[t]uriones leg(ionis) X[I] / [iu]dices d[a]ti ex /

[co]<n=M>ventione a / [L(ucio) V]olusio Satur/[ni]no leg(ato) pro pr(aetore) / [C(ai)

C]aesaris Aug(usti) / [Ger]manici inter / [---]tine[s] e[t ---]

Prijevod natpisa: Vibulije, tribun(?), VII. legije te Lucije Salvije i Marko Sveton,

centurioni XI. legije, postavljeni su kao suci iz sporazuma Lucija Voluzija Saturnina,

propretorskog legata Gaja Cezara Augusta Germanika između [---]ina i [---].

Datacija natpisa: Spomenik se datira u vrijeme vladavine cara Kalugule, između 37. i

41. godine.193

Objave: CIL III, 9832; Bulić 1889, str. 97; AE 1890, 11; Hula 1890, str. 102; Patsch

1895, str. 415. br. 77, sl. 76; Patsch 1897, str. 212-213, br. 77, fig. 76; ILS 5949; Betz

1938, str. 64, br. 5; Jagenteufel 1958, str. 18, br. 6; Wilkes 1974, str. 263, br. 12; Elliot

2004, str. 74, br. 9.1; Tončinić 2012, str. 120-121, br. 96, sl. 96; Morris 2016, str. 57, br.

3.10; HD 041949.

193

Betz 1938, str. 30, br. 2; Wilkes 1969, str. 442-443; Tončinić 2012, str. 121, br. 96.

100

Slika 78. Međašni natpis sa spomenom centuriona Lucija

Salvija i Marka Svetona, izvor: Patsch 1897, str. 212, br. 77,

fig. 76.


Seja Severina, CIL III, 03163.

74. Međašni natpis sa spomenom centuriona Seja Severina (sl. 79.)

Centurion: Seius Severinus, centurio cohortis VIII. voluntariorum

Nalazište: Dalmacija (nepoznata lokacija)

Natpis spomenika: [---] / [fi]nis [i]n/ter Seium / Severinum / |(centurionem) coh(ortis)

VIII / vol(untariorum) et Bae/bid(ium) Titia/num rigo/re rivi

Prijevod natpisa: [---] granica između Seja Severina, centuriona VIII. Dobrovoljačke

kohorte i Bebitija Titijana, uz tok rijeke.

Datacija natpisa: Spomenik se najvjerojatnije datira u 3. st.194

Objave: CIL III, 3163; Wilkes 1974, str. 268, br. 27; Alföldy 1987, str. 291, br. 39;

Elliot 2004, str. 14-15, bilj. 31; Morris 2016, str. 55, br. 3.6; HD 059979.

75. Nadgrobni natpis centuriona Gaja Sergija Julijana (sl. 80.)

Centurion: Caius Sergius Iulianus, centurio cohortis I. milliariae Delmatarum

194

J. Morris, Shaping the Empire: Agrimensores, Emperors and the Creation of the Roman Provincial

Identities; volume 2: appendices, doktorska disertacija, Leicester 2016, str. 55, br. 3.6.

101

Nalazište: Skelani pokraj Srebrenice (BiH) (Municipium Malvesatium), 1897. god.

Dimenzije: vis. 0,375 m, šir. 0,325 m.

Natpis spomenika: D(is) M(anibus) / C(aio) Serg(io) Iu/[li]ano |(centurioni?) /

[co]h(ortis) I mil(liariae) / [vix(it) ann(os)] XXV[ // ]ii / He[---]onia / Vera con/[iu]gi

p(ientissimo) p(osuit)

Prijevod natpisa: Bogovima Manima, Gaju Sergiju Julijanu, centurionu(?) I. kohorte

milliaria (Delmatarum), koji je živio 25 godina. He[---]onija Vera suprugu

najpobožnijem postavi.

Datacija natpisa: Spomenik se datira od početka 2. st. do kraja prve polovice 3. st.

Objave: ILJug III, 1543; Patsch 1907, str. 446-447, br. 24, sl. 30; Patsch 1909, str. 157,

br. 24, sl. 67; Bojanovski 1988, str. 188, bilj. 63; AE 2010, 1159; Mesihović 2011, str.

233-234, br. 28; Cesarik, Glavaš 2017, str. 216, App. 1, br. 5; HD 033794.

Slika 80. Nadgrobni natpis centuriona Gaja Sergija

Julijana, izvor: Patsch 1909, str. 157, br. 24, sl. 67.

Slika 81. Nadgrobni natpis supruge centuriona Kvinta

Servilija Statijana, izvor: Matijević 2011, str. 193-194,

sl. 2.

102

76. Nadgrobni natpis supruge centuriona Kvinta Servilija Stacijana (sl. 81.)

Centurion: Quintus Servilius Statianus, centurio cohortis I. Belgarum

Nalazište: Salona (Salona), 1873. god.

Natpis spomenika: D(is) M(anibus) / Calpurni/ae Nymphae / Q(uintus) Servilius /

Statianus / |(centurio) coh(ortis) I Belg(arum) / coniugi / b(ene) m(erenti)

Prijevod natpisa: Bogovima Manima, Kalpurniji Nimfi, Kvint Servilije Stacijan,

centurion I. kohorte Belga, supruzi dobro zaslužnoj.

Datacija: Matijević spomenik na temelju ukrasa datira u sredinu 2. st.195

Objave: CIL III, 8756; Glavinić 1881, str. 18-19; Wilkes 1969, str. 325-326; Alföldy

1987, str. 283, br. 8; Matijević 2011, str. 193-194, sl. 2, 2a; HD 062541.

77. Votivni natpis centuriona Kvinta Silvija Sperata (sl. 82.)

Centurion: Quintus Silvius Speratus, centurio cohortis I. Belgarum

Nalazište: Škrip na otoku Braču

Natpis spomenika: Nymphis s(acrum) / Q(uintus) Silvius Spe(ratus) / cent(urio)

coh(ortis) I Belg(arum) / curagens theat(ri) / d(onum) d(edit)

Prijevod natpisa: Nimfama, Kvint Silvije Sperat, centurion I. kohorte Belga, nadzornik

gradnje teatra, dar je prinio.

Datacija spomenika: Spomenik se datira u 2. st.196

Objave: CIL III, 3096 (p 1038); Gabričević 1952, str. 158-161; Rendić-Miočević 1967,

str. 342, bilj. 10; Zaninović 1967, str. 55; Wilkes 1969, str. 229; Rendić-Miočević 1981,

str. 81; Alföldy 1987, str. 283, br. 12; Matijević 2011, str. 194-195, sl. 3; Matijević

2015, str. 27; AE 2012, 1089, HD 061109.

195

I. Matijević, Natpisi Prve kohorte Belga iz Salone, VAPD 104, Split, 2011, str. 194. 196

B. Gabričević, Dva priloga poznavanju urbanističkog razvoje antikne Salone, VAPD 53, Split 1952,

str. 161; Matijević 2011, str. 194.

103

Slika 82. Votivni natpis centuriona Kvinta Silvija Sperata,

CIL III, 03096.

Slika 83. Počasni natpis centuriona Gaja Statija Celza,

izvor:

http://db.edcs.eu/epigr/edcs_id.php?s_sprache=en&p_e

dcs_id=EDCS-30600140 (24.6.2017.).

78. Počasni natpis centuriona Gaja Statija Celza (sl. 83.)

Centurion: Caius Statius Celsus, centurio legionis VII. Geminae

Nalazište: Risan (Risinium), Crna Gora, 1867. god.


Natpis spomenika: C(aius) Statius C(ai) f(ilius) / Serg(ia) Celsus / evoc(atus) Aug(usti)

donis / donatus bis corona / aurea torquibus / phaleris armillis / ob triumphos belli /

Dacici ab Imp(eratore) Caesa/re Nerva Traiano Aug(usto) / Germ(anico) Dac(ico)

Parthico / Optimo |(centurio) leg(ionis) VII Geminae / in Hispania t(estamento) p(oni)

i(ussit) et epulo / dedicavit

Prijevod natpisa: Gaj Statije Celzo, Gajev sin, upisan u tribus Sergia, carev evokat,

darove je dobio, dvostruku zlatnu krunu, torkve, falere i armile iz trijumfa u Dačkom

ratu od Cara Cezara Nerve Trajana Augusta Germanika Dačkog Partskog Najboljeg.

Centurion VII. legije Gemina u Hispaniji. Oporukom je naložio da se podigne i gozba

posveti.



104

Datacija spomenika: Prema Trajanovim počasnim nazivima, natpis se može datirati u

vrijeme od 114. do 117. godine, ali i u period od nekoliko godina kasnije.197

Objave: CIL III, 6359 (p 1491); ILS 2665; Le Roux 1972, str. 125, br. 8; Maxfield

1972, str. 175-176; Scherrer 2010, str. 176; AE 2013, 1188; Šašel-Kos 2017, str. 176, br.

2; HD 058509.

79. Votivni natpis centuriona Sulpicija Kalviona (sl. 84.)

Centurion: Sulpicius Calvio, centurio legionis I. Minervae

Nalazište: Vrgorac, 1793. god.

Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / Sulpicius Cal/vio c(enturio) leg(ionis) I

M(inervae) pr/aepositus c(o)h/o(rtis) I Belg(arum) hoc in / loco maiesta/te et Numin(e) /

eius servat/us

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem, Sulpicije Kalvion, centurion I. legije

Minerva, privremeni zapovjednik I. kohorte Belga. Na ovom mjestu zaštićen njegovim

veličanstvom i božanstvom.

Datacija natpisa: Natpis se datira u drugu polovicu 2. st., a Wilkes predlaže 173.

godinu.198

Objave: CIL III, 1918; Wilkes 1969, str. 117-118; Alföldy 1987, str. 284, br. 13;

Sinobad 2010, str. 158, 181, br. 12; Glavaš 2015, str. 91-92; HD 053697.

197

M. Šašel –Kos, The Statii of Risinium.U: D. Demicheli (ur.), Illyrica Antiqua, in honorem Duje

Rendić-Miočević, Zagreb 2017, str. 176, br. 2. 198


105

Slika 84. Votivni natpis centuriona Sulpikija Kalvija,

CIL III, 1918.


centuriona Terencija Julijana, autor: Ortolf Harl -

http://lupa.at/22869 (24.6.2017.).

80. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Terencija Julijana (sl.

85.)

Centurion: Terentius Iulianus, centurio legionis VIII. Augustae


Natpis spomenika: [S]ex(tus) Valeri[u]s Sex(ti) filius V(o)ltinia [L]uci[n]us(?)

[V]iana miles [l]eg(ionis) VIII Aug(ustae) |(centuria) Terent(i) Iuliani vixit an(n)is

XXIX miles an(n)is [V]IIII(?)

Prijevod natpisa: Seksto Valerije Lucin, Sekstov sin, upisan u tribus Voltinia, iz grada

Viana, vojnik VIII. legije Augusta, iz centurije Terencija Julijana. Živio je 29 godina,

služio 9(?).

Datacija spomenika: Spomenik se datira od 31. do 70. godine.

Objave: ILJug III, 2818; Betz 1938, str. 50, 72, br. 228; Alföldy 1982, str. 202; Glavaš

2015, str. 27, bilj. 138; Zović 2015, str. 199, br. 30: HD 035401.

81. Nadgrobni natpis oca centuriona Tita Titizena Valentina (sl. 86.)

Centurion: Titus Titisenus Valentinus, centurio legionis


106

Nalazište: Solin (Salona), prije 1757.

Natpis spomenika: T(iti) Titiseni / Convicto/riani dec(urionis) col(oniae) Salon(itanae)

sacerd(otis) / T(itus) Titisenus / Valentinus / |(centurio) leg(ionis) filius

Prijevod natpisa: (Spomenik) Tita Titizena Konviktorijana, dekuriona i svećenika

Salonitanske kolonije, Tit Titizen Valentin, centurion legije, sin.

Datacija spomenika: Spomenik se datira od početka 1. st. do kraja prve polovice 2. st.


Slika 86. Nadgrobni spomenik oca centuriona Tita Titizena Valentina, autor: M. Clauss -


82. Votivni natpis centuriona Lucija Titija [---]na

Centurion: Lucius Titius [---]nus, centurio cohortis I. milliariae Delmatarum

Nalazište: Gornja Crvica (RS)


Natpis spomenika: [Si]lvano / [---] / L(ucius) Titi[us ---]/nus |(centurio) c(ohortis) [-]

/ mil(liariae) l(ibens) p(osuit)


107

Prijevod natpisa: Silvanu [---], Lucije Titije [---]no, centurion I(I.?) kohorte milliaria

(Delmatarum) postavlja rado.

Datacija spomenika: Spomenik se datira u 2. st.

Objave: AE 1989, 612; AE 2010, 1157; Cesarik, Glavaš 2017, str. 216, App. 1, br. 4;

HD 018342.

83. Međašni natpis sa spomenom centuriona Gaja Titija Gemina (sl. 87.)

Centurion: Caius Titius Geminus, centurio legionis VII.

Nalazište: Gornji Karin (Corinium)


Natpis spomenika: Ex [dec(reto) P(ubli) Corn(eli)] / Dol(abellae) leg(ati) pr(o)

[pr(aetore)] / det(erminavit) C(aius) Titius / Geminus |(centurio) / leg(ionis) VII inte[r]

/ Asser(iates) et C[or(nienses)]

Prijevod natpisa: Iz proglasa Publija Kornelija Dolabele, propretorskog legata,

razgraničio je Gaj Titije Gemin, centurion VII. legije, između Aserijata i Korinijana.

Datacija: Spomenik se može datirati po namjesništvu Publija Kornelija Dolabele, koje

je trajalo od 14. do 19./20. god.199

Objave: AE 2003, 1332; Čače 2003, str. 19-21; Tončinić 2012, str. 123, br. 99; HD

045056.

199

Tončinić 2012, str. 123, br. 99.

108


Gaja Titija Gemina, izvor: Čače 2003, str. 20.


centuriona Titija Silvana, CIL III, 06417.

84. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Titija Silvana (sl. 88.)

Centurion: Titius Silvanus, centurio legionis XI. C.p.f.

Nalazište: Strmica kod Knina (Burnum), 1859. god.

Natpis spomenika: L(ucius) Icconius L(uci) f(ilius) / Ani(ensis) Surio Cae/saraug(usta)

miles / leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae) F(idelis) / [|(centuria)] Titi Silvani /

stip(endiorum) XXIII t(estamento) f(ieri) i(ussit) / h(eres) f(aciendum) c(uravit)

Prijevod natpisa: Lucije Ikonije Surion, Lucijev sin, upisan u tribus Aniensis, iz grada

Caesaraugusta, vojnik XI. legije C.p.f., iz centurije Titija Silvana. Služio je 23 godine.

Oporukom je naložio da se napravi, a nasljednik se pobrinuo za izvršenje.

Datacija natpisa: S obzirom da je legija Lucija Ikonija Surija bila XI. C.p.f., spomenik

se može datirati od 42. do 69. god.


109

85. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Trinija (sl. 89.)

Centurion: Trinius, centurio legionis VII.


Dimenzije spomenika: vis 0,81 m, šir. 0,6 m, deb. 0,23 m.

Natpis spomenika: C(aius) Asurius mil(es) / leg(ionis) VII |(centuria) Trini / ann(orum)

XXXV stip(endiorum) XIV / domo Florentia / Severa lib(erta) / pos(u)it

Prijevod natpisa: Gaj Azurije, vojnik VII. legije, iz centurije Trinija, živio je 35 godina,

a služio 14, porijeklom iz grada Florentia. Severa oslobođenica je postavila.

Datacija: Spomenik se datira prije 42. godine, pošto VII. legija na spomeniku nema

počasni naziv.

Objave: CIL III, 8723; Bulić 1888, str. 145; Betz 1938, str. 65, br. 22; Miletić 1989, str.

71; Miletić 1992, str. 33-34; Tončinić 2012, str. 27, br. 5; HD 062488.


centuriona Trinija, autor: Ante Verzotti -

http://lupa.at/21436 (24.6.2017.).

Slika 90. Nadgrobni natpis centuriona Marka Valerija

Donika, CIL III, 2746.


110

86. Nadgrobni natpis centuriona Marka Valerija Donika (sl. 90.)

Centurion: Marcus Valerius Donicus, centurio cohortis III. Alpinorum

Nalazište: Muć (Andetrium)

Natpis spomenika: M(arco) Valerio / Donico / natus(!) domo / Celeiae |(centurioni)

c(o)hor(tis) III / Alpinorum fecit / Herennia Puden/tilla coniugi / bene merenti

Prijevod natpisa: Marku Valeriju Doniku, rođenu u gradu Celeji, centurionu III.

kohorte Alpinaca. Učinila je Herenija Pudentila suprugu zaslužnom.

Datacija: Spomenik se datira u sredinu 2. st.

Objave: CIL III, 2746 (p 1616); Alföldy 1987, str. 280, br. 4; Visočnik 2012, str. 239,

br. 16; HD 061926.

87. Votivni natpis centuriona Valerija Menofila (sl. 91.)

Centurion: [---] Valerius Menophilus, centurio cohortis I milliariae Delmatarum

Nalazište: Tepljuh kod Drniša (Promona)

Natpis spomenika: [Pro sal(ute) d(omini)] n(ostri) Sep[t(imi) Severi] / [Aug(usti) et]

Genio l[oci] / [---] Val(erius) Menophil[us] / [---] |(centurio) coh(ortis) I mil(liariae)

cum suis [

Prijevod natpisa: Za zdravlje gospodara našega Septimija Severa Augusta i Geniju

mjesta, [---] Valerije Menofil, [---] centurion I. kohorte milliaria (Delmatarum) sa

svojim [--

Datacija: Spomenik se datira od druge polovice 2. st. do kraja prve polovice 3. st.

Objave: CIL III, 9829; Alföldy 1987, str. 286, br. 1. s.v. 12. Cohors I. milliaria

Delmatarum; Glavaš 2015, str. 248-249, sl. 116; Cesarik, Glavaš 2017, str. 216, App. 1,

br. 11; HD 061907.

111

Slika 91. Votivni natpis centuriona Valerija Menofila, CIL

III, 9829.

Slika 92. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom

centuriona Valerija Postuma, CIL III, 6419.

88. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Valerija Postuma (sl.

92.)

Centurion: Valerius Postumus, centurio legionis XI. C.p.f.


Natpis spomenika: M(arcus) Vallius M(arci) f(ilius) / Qui(rina) Maurinus / Seg(ontia)

mil(es) leg(ionis) / XI C(laudiae) p(iae) f(idelis) / |(centuria) Val(eri) Postumi /

ann(orum) XXXII / stip(endiorum) XII h(ic) s(itus) e(st) / h(eres) f(aciendum) c(uravit)

Prijevod natpisa: Marko Valije Maurin, upisan u tribus Quirina, iz grada Segontia,

vojnik XI. legije C.p.f., iz centurije Valerija Postuma. Živio je 32 godine, služio 12

godina. Ovdje je pokopan. Nasljednik su se pobrinuo da se napravi.

Datacija spomenika: Spomenik se datira u razdoblje od 42. do 69. godine.

Objave: CIL III, 6419 = 9897; HD 061473.

112

89. Nadgrobni(?) natpis centuriona Kvinta Valerija (sl. 93.)

Centurion: Quintus Valerius, centurio legionis (?)

Nalazište: Mokro Polje kod Knina (Burnum), 1887. god.


Natpis spomenika: ------] Q(uint--) Val(eri--) [---] / [Q(uinti)? f(ili--)? Tro?]m(entina)

Sta[---] / [---] |(centurio) leg(ionis) [------

Prijevod natpisa: ------] Kvint Valerije, Kvintov(?) sin(?), upisan u tribus

Tromentina(?) Sta[---], centurion legije [-------

Datacija: Na spomeniku nema elemenata koji bi mogli pomoći u preciznijem datiranju

pa se ona okvirno može postaviti od 1. do kraja 3. st.

Objave: CIL III, 9905 (p 2167, p 2328,12); Patsch 1897, str. 193, br. 28, sl. 27; HD

058174.

Slika 93. Nadgrobni(?) natpis centuriona Kvinta

Valerija, izvor: Patsch 1897, str. 193, br. 28, sl. 27.

Slika 94. Votivni natpis centuriona Valerija Valenta,

izvor: Wilkes 1974, str. 264, fig. 6.

113

90. Votivni natpis centuriona Valerija Valenta (sl. 94.)

Centurion: Valerius Valens, centurio



Natpis spomenika: Her(culi) Aug(usto) [s]ac(rum) / Val(erius) Valens v[eter(anus)] /

ex |(centurione) limite(m) / pub(licum) praeclus(um) / cu(i) ob / dece(ssum) Aur(eli) /

Gall(i) leg(ati) / suo i<m=N>p[ensa] / aperuit [---] / I<m=N>p(eratore) Com(m)o[do

II] / et Mar[tio] / Vero II] / co(n)s(ulibus) VI [Kal(endas)] / Ma[i(as)]

Prijevod natpisa: Žrtva Herkulu Augustu, Valerije Valent, veteran, bivši centurion, o

svom trošku je otvorio javnu cestu koja je bila zatvorena odlukom Aurelija Gala legata.

Za vrijeme drugog konzulovanja cara Komoda i Marcija Vera. Šesti dan prije Majskih

Kalendi.

Datacija: Spomenik se točno datira u 26. aprila 179. godine.

Objave: CIL III, 8663 = 3157 = 14239, 4; Jagenteufel 1958, str. 47-48, br. 24; Wilkes

1974, str. 265, br. 16, sl. 6; Isaac 1988, str. 128, br. 6; Šašel Kos 1994, str. 205, br. 6;

AE 1994, 1346; Elliot 2004, str. 153, br. 49.1; Matijević 2015, str. 26-27, 30, br. 4; HD

051915.

91. Nadgrobni spomenik centuriona Lucija Varija (sl. 95.)

Centurion: Lucius Varius [---], centurio(?) legionis XI. Claudiae piae fidelis, centurio

cohortis VI. vigilum(?)


Natpis spomenika: L(ucio) Vario L(uci) f(ilio) Ser(gia) [---] / domo Aug(usta)

Praeto[r(ia) ---] / leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae) F(idelis) |(centurio) coh(ortis) VI

v[igilum ---] / L(ucius) Varius Laetus PV[---] / et Benn[i]ae Sabin[ae ---] / vivae [---] /

in fronte p[edes

114

Prijevod natpisa: Luciju Variju, Lucijevu sinu, upisanu u tribus Sergia [---], iz grada

Augusta Praetoria, centurion(?) XI. legije Claudiae piae fidelis, centurion kohorte VI.

vigila(?). Lucije Varije Leto, pv[---], i Beniji Sabini [---], živoj [---], duljine [----

Datacija: Spomenik se datira od 71. do 100. godine.

Objave: CIL III, 2062 = 2069 = 8747; CIL V, 2164; ILJug III, 2098; Betz 1938, str. 67,

br. 98; Matijević 2017, str. 199-210; HD 034439.

Slika 95. Nadgrobni spomenik centuriona Lucija

Varija, CIL V, 2062 = 2164.

Slika 96. Nadgrobni natpis centuriona Tita Varonija

Marona , CIL III, 2063.

92. Nadgrobni natpis centuriona Tita Varonija Marona (sl. 96.)

Centurion: Titus Varronius Maro, frumentarius legionis III. Cyrenaicae, centurio

frumentariorum

Nalazište: Solin (Salona), amfiteatar, u sekundarnoj upotrebi

Natpis spomenika: T(itus) V[a]rronius / Maro frumen[t]arius / leg(ionis) III

<Cy=QVI>rena{r}ic(a)e / qui cucurrit <f=T>rum(entarius) / ann(os) XI200

et c(enturio)

frum(entariorum) fac/tus mod(o) |(centurio) Firminus / libertus eius posuit / locus

concessus

200

Ispravak vremena službe frumentarija donosi Ivan Matijević u članku Qui cucurrit frumentarius annos

XI. On je ponovnim pregledavanjem spomenika ustanovio da se radi o 11 godina službe, a ne 40, kao što

je prvotno čitanje natpisa kazivalo. (Matijević 2014, str. 69)

115

Prijevod natpisa: Tit Varonije Maron, frumentarij III. legije Cyrenaica, koji je kao

frumentarij trčao 11 godina i učinjen je centurionom frumentarija. Firmin, njegov

oslobođenik je postavio. Mjesto je dopušteno.

Datacija: Spomenik se datira u kraj 2. st. ili početak 3. st.201

Objave: CIL III, 2063 = 8581; ILS 2370; Matijević 2014, str. 67-74; HD 063266.

93. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom centuriona Vi[---] Severa (sl. 97.)

Centurion: Vi[---] Severus, centurio cohortis I. Belgarum

Nalazište: Kapljuč kod Solina (Salona)


Natpis spomenika: Licinius Ca[---] / miles co[h(ortis) I] / Bel(garum) |(centuria) Vi[--

-] / Severi s[---] / [---]unato [

Prijevod natpisa: Licinije Ka[---], vojnik I. kohorte Belga, iz centurije Vi[---] Severa [-

--][---]natu.

Datacija natpisa: Spomenik se datira od sredine 2. st. do kraja 3. st.

Objave: ILJug III, 2603; Egger 1932, str. 13-14; Matijević 2011, str. 199-200, sl. 7;

AE 2011, 0887; HD 035039.

201

I. Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Split, 2014, str. 71.

116

Slika 97. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom centuriona

Vi[---] Severa, izvor:

http://db.edcs.eu/epigr/edcs_id.php?s_sprache=en&p_edcs_id=ED

CS-10101622 (25.6.2017.).

Slika 98. Votivni natpis centuriona Gaja Vibija

Pudeta, autor: Ante Verzotti -

http://lupa.at/21486 (25.6.2017.).

94. Votivni natpis centuriona Gaja Vibija Pudeta (sl. 98.)

Centurion: Caius Vibius Pudes, centurio legionis VII. C.p.f.

Nalazište: Trogir (Tragurium)


Natpis spomenika: Dis Manibus / sacrum / C(aius) V(ibius) C(ai) f(ilius)

Pom<p=I>t(ina) / Pudes dom(o) Arret(io) / |(centurio) leg(ionis) VII C(laudiae) P(iae)

F(idelis) viv<u=O>s fec(it) / sibi et Iuliae C(ai) f(iliae) Pollae / uxori

Prijevod natpisa: Posvećeno bogovima Manima, Gaj Vibije Pudet, Gajev sin, upisan u

tribus Pomptina, iz grada Aretija, centurion VII. legije C.p.f. Za života je učinio sebi i

supruzi Juliji, Gajevoj kćeri Poli.

Datacija: Spomenik se datira poslije 42. god.

Objave: CIL III, 2678 = 9699; Betz 1938, str. 65, br. 11; Tončinić 2012, str. 97-98, br.

67; HD 058437.




117

95. Rimska brončana kaciga tipa Weisenau sa spomenom centuriona Virija

Marcijala (sl. 99.)

Centurion: Virius Martialis, centurio legionis(?)


Dimenzije kacige: vis. 18 cm, šir. 38 cm.

Natpis kacige: (centuria) Viri Martialis / Catvroni ∙ Tapili // Val ∙ F ∙ / Cucubi ∙ / Rufi

Prijevod natpisa: Centurija Virija Marcijala, (kaciga) Katurona Tapila, Valerijeva sina

// (kaciga) Kukubija Rufa

Datacija: Kaciga se datira u drugu polovicu 1. st.

Objave: Šeparović, Uroda 2009, str. 36, br. 34, sl. 34; Miletić 2010, str. 144, br. 2.

Slika 99. Detalj s kacige tipa Weisenau. Izvor: Šeparović, Uroda

2009, str. 37, sl. 34c.

Slika 100. Nadgrobni natpis vojnika sa

spomenom centuriona Agripe, CIL III 2885.

96. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Agripe (sl. 100.)

Centurion: Agrippa, centurio legionis VII. (C).p.f.

Nalazište: Karin (Corinium)

Natpis spomenika: C(aio) Iulio C(ai) f(ilio) / [Se]r(gia) [Agr]ippae / [---] leg(ionis)

VII (!) P(iae) F(idelis) / |(centuria) Agrip[p]ae p[---] / Avita mari/to Agrippi[na] / patri

118

Prijevod natpisa: Gaju Juliju Agripi, Gajevu sinu, upisanu u tribus Sergia, [---] VII.

legije (Claudiae) p.f., iz centurije Agripe p[---]. Avita mužu i Agripina ocu.

Datacija: Spomenik se datira poslije 42. god.

Objave: CIL III, 2885; Betz 1938, str. 65, br. 29; Wilkes 1969, str. 467; Tončinić 2012,

str. 47, br. 23; HD 060048.

97. Votivni natpis centuriona Artina (sl. 101.)

Centurion: Arthinus, centurio(?) cohortis(?) milliariae(?) (Delmatarum)

Nalazište: Telašćica, Sali, 1992. god.


Natpis spomenika: ]T[---] / Arthin(us) / |(centurio?) |(cohortis?) |(milliariae?) v(oto?)

s(uscepto?) / Her(culi) v(otum) s(olvit)

Prijevod natpisa: ]t[---] Artin, centurion(?) kohorte(?) milliaria(?), učinivši(?) zavjet(?)

Herkulu je zavjet ispunio.

Datacija: Spomenik se datira od kraja 2. do početka 3. st.202

Objave: Uglešić 1993, str. 164, T. 8, sl. 1; AE 1994, 1371; Kurilić 1994, str. 234-235,

br. 42; Kurilić 1999, kat. br. 2817; Zović, Kurilić 2015, str. 429, br. 69.

202

A. Kurilić, Latinski natpisi antičkog, kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog razdoblja na otoku Pagu i

Zadarsko-šibenskom otočju, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 36, Zadar 1994, str.

234, br. 42.

119

Slika 101. Votivni natpis centuriona Artina, izvor:


98. Nadgrobni(?) natpis sa spomenom centuriona Betua

Centurion: Betuus, centurio

Nalazište: Rudele u Polju kod Kistanja (Burnum)

Dimenzije natpisa: vis. 0,30 m, šir., 1,37 m, deb. 0,16 m.

Natpis spomenika: ] / |(centuria) Betui / [

Prijevod natpisa: Centurija Betua

Datacija: Od početka 1. st.

Objave: ILJug III, 2805; HD 035389.

99. Građevinski natpis sa spomenom centuriona Klodija (sl. 102.)

Centurion: Clodius, centurio


120



Natpis spomenika: |(Centuria) Clodi / op(eris) p(edes) X

Prijevod natpisa: Centurija Klodija, posao u duljini od 10 stopa.

Datacija: /

Objave: EDCS-63400059; http://lupa.at/23028 (20.9.2017.)

Slika 102. Građevinski natpis sa spomenom

centuriona Klodija, autor: Ortolf Harl

http://db.edcs.eu/epigr/bilder.php?bild=lu_2302

8 (26.6.2017.).

Slika 103. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona

Julijana, izvor: Bulić 1900, str. 9.

100. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Julijana (sl. 103.)

Centurion: Iulianus, centurio cohortis III. Alpinorum



Natpis spomenika: [---]lio [---] / [---] bucin[atori] / [c]oh(ortis) III Alp[inorum] / [---

p]rovinciae / [--- dom]o [N]oricus(!) / [an(norum) ---]V stip(endiorum) XV[---] / [---

s]ig(nifer) |(centuria) Iuliani h(eres) [f(aciendum) c(uravit)]

Prijevod natpisa: [---]liju, [---],[---] trubaču kohorte III. Alpinaca, [---] provincije, iz

Norika, živio je [---], služio (15-19 godina), signifer, iz centurije Julijana. Nasljednik se

pobrinuo da se napravi.

Datacija: Spomenik se datira od početka 1. st. do kraja prve polovice 2. st.




121

Objave: CIL III, 14935; AE 1900, 47; Bulić 1900, str. 9; Alföldy 1987, str. 280, br. 7;

HD 028180.

101. Međašni natpis sa spomenom centuriona Lakona (sl. 104.)

Centurion: [---] Laco, centurio legionis VII.

Nalazište: Gornji Karin (Corinium)?

Dimenzije spomenika: vis. 0,76 m, šir. 0,36 m, deb. nepoz.

Natpis spomenika: L[---] / [---]nus Laco / [cent(urio?)] leg(ionis) VII iudex / [---

datu]s ex convent/[ione eo]r(um) ab L(ucio) Volu[sio] / Saturnino le[g(ato)] / [p]ro

pr(aetore) C(ai) Caesari[s] / [A]ugusti Germ[a]/[ni]ci inter Ned[i]/[tas et

Prijevod natpisa: L[---] [---]nije Lakon, centurion VII legije, postavljen je za suca

prema njihovom sporazumu od strane Lucija Voluzija Saturnina, propretorskog legata

Gaja Cezara Augusta Germanika između Nedita i [---].

Datacija natpisa: Spomenik se datira u vrijeme cara Kaligule, dakle između 37. i 41.

god.

Objave: CIL III, 2882; Bulić, 1878, str. 87-88, br. 1; Hula 1890, str. 103; Betz 1938,

str. 30, br. 2, str. 65, br. 12; Jagenteufel 1958; str. 17, br. 4,1; Wilkes 1974, str. 259-260,

br. 4; Elliot 2004, str. 73, br. 8.1; Tončinić 2012, str. 118-119, br. 94; Morris 2016, str.

54, br. 3.4; HD 053670.

122


Lakona, CIL III, 2882.

Slika 105. Nadgrobni natpis centuriona Likeja, autor:

Krešimir Matijević - http://lupa.at/20688 (26.6.2017.).

102. Nadgrobni natpis centuriona Likeja (sl. 105.)

Centurion: Liccaeus, centurio de liburna Lucusta

Nalazište: Osor, Cres, 1903. god.


Natpis spomenika: Liccaeus Vei f(ilius) / |(centurio) de liburna / Lucusta / testamento /

fieri iussit arbit(ratu) / Dabali Triti / heredis / a(mico) mer(enti) an(norum) XXX / loc(o)

publ(ice) dat(o)

Prijevod natpisa: Likej, Vejev sin, centurion liburne Lukuste, oporukom je naložio da

se učini po presudi Dabala, Tritova sina, nasljednika. Prijatelju zaslužnom koji je živio

30 godina. Na mjestu koje je javno darovano.


Objave: ILJug III, 2956; AE 1980, 00689 = AE 2012, +01086; Petris 1905, str. 294-

296, sl. 65; Domić Kunić 1996, str. 109, br. 38; Demicheli 2012a, str. 395, br. 4; Kurilić

2012, str. 117-119, sl. 4; HD 004919.


123

103. Vojnička diploma centuriona Platora Mezeja (sl. 106.)

Centurion: Plator, Veneti filius, Maezeius, centurio classis Ravennatis


Tekst diplome: Imp(erator) Caesar Vespasianus Aug(ustus) pont(ifex) / max(imus)

tr(ibunicia) pot(estate) II imp(erator) VI p(ater) p(atriae) co(n)s(ul) III desig(natus) /

IIII veteranis qui militaverunt in / classe Ravennate sub Sex(to) Lucilio Basso / qui

sena et vicena stipendia aut plura / meruerunt et sunt deducti in Panno/niam quorum

nomina subscripta / sunt ipsis liberis posterisque eorum / civitatem dedit et conubium

cum // uxoribus quas tunc habuissent cum / est civitas i(i)s data aut si qui caelibes /

essent cum iis quas postea duxissen<t=I> / dumtaxat singuli{s} singulas Non(is)

April(ibus) / Caesare Aug(usti) f(ilio) Domitiano Cn(aeo) Pedio Casco co(n)s(ulibus) /

Platori Veneti f(ilio) centurioni Maezeio / descriptum et recognitum ex tabula / aenea

quae fixa est Romae in Capitolio ad / aram gentis Iuliae de foras podio sinisteriore /

tab(ula) I pag(ina) II loc(o) XXXXIIII // Imp(erator) Caesar Vespasianus Aug(ustus)

pont(ifex) / max(imus) tr(ibunicia) pot(estate) II imp(erator) VI p(ater) p(atriae)

co(n)s(ul) III desig(natus) / IIII veterani(s) qui militaverunt in / classe Ravennate sub

Sex(to) Lucilio / Basso qui sena et vicena stipendia / aut plura meruerunt et sunt

de/ducti in Pannoniam quorum no/mina subscripta sunt ipsis libe/ris posterisque eorum

civitatem / dedit et conubium cum uxoribus / quas tunc habuissent cum / est civi/tas iis

data aut si qui caelibes essent / cum iis quas postea duxissent dum/taxat singuli{s}

singulas Non(is) April(ibus) / Caesare Aug(usti) f(ilio) Domitiano Cn(aeo) Pedio Casco

co(n)s(ulibus) / Platori Veneti f(ilio) centurioni / Maezeio / descriptum et recognitum ex

tabula / aenea quae fixa est Romae in / Capitolio ad aram gentis Iuliae de / foras podio

sinisteriore tab(ula) I / pag(ina) II loc(o) XXXXIIII // T(iti) Iuli Rufi Salonit(ani) eq(uitis)

R(omanis) / P(ubli) Vibi Maximi Epitaur(i) eq(uitis) R(omani) / T(iti) Fani Celeris

Iadestin(i) dec(urionis) / C(ai) Marci Proculi Iadestin(i) dec(urionis) / P(ubli) Caetenni

Clementis Salon(itani) / P(ubli) Luri Moderati Risinitan(i) / Q(uinti) Poblici Crescentis

Iadest(ini)

124

Sadržaj diplome: Plator, Venetov sin, Mezej, bio je centurion u služi Ravenatske

mornarice. On i ostali veterani te mornarice dobili su građansko pravo od cara

Vespazijana, kao i zemlju u Panoniji.

Datacija: Diploma se datira u vrijeme Vespazijanove vladavine, točnije u 71. god.

Objave: CIL XVI, 14; CIL III, p 850 (p 1959); ILS 1991; Patsch 1898, str. 359-361;

Bojanovski 1988, str. 269-270, bilj. 19-20; Domić Kunić 1996, str. 108-109, br. 34;

Mesihović 2011, str. 306-307, br. 2; Demicheli 2012b, str. 49-51.

Slika 106. Vojnička diploma centuriona Platora Mezeja, izvor: Demicheli 2012b, str. 50, sl. 1. (CIL III, str. 850).

104. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Marcela (sl. 107.)

Centurion: Marcellus, centurio cohortis III. Alpinorum



125

Natpis spomenika: ] Sep(timius) / [---]dus Pir(ami?) / mil(es) coh(ortis) III Alp(inorum)

/ |(centuria) Marcelli Iess() / h(ic) s(itus) e(st) / t(estamento) f(ieri) i(ussit) / Plares

Annaei eq(ues) ex sing(ularibus) A(ugusti)

Prijevod natpisa: ] Septimije [---]do Pirama(?), vojnik III. kohorte Alpinaca, iz

centurije Marcela, Iess(?), ovdje je smješten, oporukom je naložio da se učini Plarent,

Anejev sin, konjanik iz redova carskih singulara.


Objave: ILJug II, 681; Rendić-Miočević 1952, str. 226, br. 35, sl 6; Alföldy 1987, str.

281, br. 14; Demicheli 2015, str. 72, bilj. 87; Matijević 2016, str. 219, br. 1; HD 034093.

Slika 107. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona

Marcela, izvor: Rendić-Miočević 1952, str. 226, br. 35, sl 6.

Slika 108. Votivni natpis vojnika sa spomenom

centuriona Nunisijana, izvor: Bulić 1899, str. 88.

105. Votivni natpis vojnika sa spomenom centuriona Numisijana / Nunija Isijana

(sl. 108.)

Centurion: Numisianus / Nunnius Isianus, centurio cohortis III. Alpinorum

Nalazište: Gornje Postinje kod Muća (Andetrium), 1899. god.


126

Natpis spomenika: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / Cassius / Dasantis / c(o)h(ortis) III

Alpin(orum) / tessera(rius) ce(nturia) Num/isiani / v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)

Prijevod spomenika: Jupiteru Najboljem Najvećem, Kasije, Dasantov sin, teserarij III.

kohorte Alpinaca, iz centurije Numisijana, zavjet je ispunio rado i zaslužno.


Objave: CIL III, 14950; AE 1899, 158; Bulić 1899, str. 88-89; Zaninović 1967, str. 47;

Alföldy 1987, str. 280, br. 5; Sinobad 2010, str. 193, br. 82; HD 008787.

106. Građevinski natpis na kamenom polustupu sa spomenom centuriona

Pompeja

Centurion: Pompeius, centurio


Natpis spomenika: |(Centuria) Pompei

Prijevod natpisa: Pompejeva centurija

Datacija: Pošto je amfiteatar u Burnu izgrađen za vrijeme vladavine cara Vespazijana, i

ovaj natpis bi se mogao datirati u to razdoblje.

Objave: AE 2009, 1033; Miletić, Glavičiċ 2007, str. 80-81; HD 067380.

107. Srebrni medaljon sa spomenom centuriona Prokula (sl. 109.)

Centurion: Proculus, centurio

Nalazište: Starigrad (Argyruntum)

Natpis: L(uci) Valeri / |(centuria) Proculi

Prijevod natpisa: Lucija Valerija, centurija Prokula

Datacija: Medaljon se datira u 2. st.

127

Objave: ILJug III, 2896; Abramić, Colnago 1909, str. 104-106; sl. 75; sl. 76; HD

035677.

Slika 109. Srebrni medaljon sa spomenom centuriona

Prokula, izvor: Abramić, Colnago 1909, str. 104-106; sl.

76.

Slika 110. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom

centuriona Restituta, izvor: Patsch 1912, str. 133-136, br.

2; fig. 61.

108. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Restituta (sl. 110.)

Centurion: Restitutus, centurio cohortis I. Belgarum

Nalazište: Hardomilje (Bigeste) (BiH)


128

Natpis spomenika: [Das]sius Bastarni / [f(ilius) do]mo Maezaeus / [mile]s coh(ortis) I

Belgarum |(centuria) / [Rest]ituti sig(nifer) annor(um) / [---] stip(endiorum) XV

t(estamento) f(ieri) i(ussit) cura/[vit] Valerius Maxi/[min]us heres

Prijevod natpisa: Dasije, sin Bastarna, porijeklom Mezej, vojnik I. kohorte Belga, iz

centurije Restituta, služio kao signifer, živio je [---] godina, služio 15 godina.

Oporukom je naložio da se to napravi, a za to se pobrinuo nasljednik Valerije Maksimin.

Datacija: Spomenik se datira u prvu polovicu 2. st.

Objave:; ILJug III, 1927; Patsch 1910, str. 180; Patsch 1912, str. 133-136, br. 2, fig. 61;

AE 1913, 0138; Alföldy 1987, str. 284, br. 19; Mesihović 2011, str. 309-310, br. 7; Marić

2016, str. 109-110; HD 027216.

109. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Serv[---] (sl. 111.)

Centurion: Serv[---], centurio


Natpis spomenika: ------]ius Lici[nianus?] / [---]i |(centuria) Serv[------ // ------]

dulcis[sim---] / [---] XIIII et [------

Prijevod natpisa: ---] Licinijan(?), iz centurije Serv[---], // ------] najdraži [---] 14. i [---

---

Datacija: Spomenik se okvirno datira od druge polovice 2. do kraja 3. st.

Objave: CIL III, 12901 (p 2328,127); HD 063889.

129

Slika 111. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona

Serv[---], CIL III, 12901.

Slika 112. Građevinski natpis kohorte sa spomenom

centuriona Tukijana, autor: Ortolf Harl -


(26.6.2017.).

110. Građevinski natpis kohorte sa spomenom centuriona Tukijana (sl. 112.)

Centurion: Tuccianus, centurio cohortis IIII.



Natpis spomenika: Coh(ortis) IIII / |(centuria) Tucciani

Prijevod natpisa: (vlasništvo) kohorte IV. centurija Tukijana

Datacija: Natpis se datira u 1. ili 2. st.


111. Nadgrobni natpis pretorijanca sa spomenom centuriona Valenta (sl. 113.)

Centurion: Valens, centurio cohortis praetoriae

Nalazište: Danilo Gornje (Rider), 1884. god.

Natpis spomenika: D(is) M(anibus) / [---] V(aleri?) f(ilius) mil(es) c(o)h[ortis ---

prae]/[to]r(ia)e |(centuria) Valen[tis] / par(entes) b(ene) m(erenti) f(ecerunt) [



130

Prijevod natpisa: Bogovima Manima, [---] Valerije(?) sin, vojnik [---] pretorijanske

kohorte, iz centurije Valenta, roditelji dobro zaslužni su učinili.




centuriona Valenta, CIL III, 09870.


centuriona Gaja Verekunda, izvor: Patsch 1897, str. 196,

sl. 33.

112. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Gaja Verekunda (sl.

114.)

Centurion: Caius Verecundus, centurio legionis XI. C.p.f.

Nalazište: Kapitul, Knin (Burnum), 1886. god.


Natpis spomenika: ]ERT/VLI[---]S Novar(ia) / mi[les] leg(ionis) XI C(laudiae) P(iae)

F(idelis) / |(centuria) Cai Verecun(di) / an(norum) XXIIX stip(endiorum) / XXII[---][

Prijevod natpisa: ]ertulije, iz grada Novaria, vojnik XI. legije C.p f., iz centurije Gaja

Verekunda, živio je 28 godina, služio (?) godina

Datacija natpisa: Spomenik se datira poslije 42. godine.

Objave: CIL III, 9906 (p 1475) = 14321, 4; Patsch 1897, str. 195-196, br. 34, sl. 33; HD

058258.

131

113. Građevinski natpis kohorte sa spomenom centuriona [---]ipra (sl. 115.)

Centurion: [---]iprus, centurio cohortis [-]II



Natpis spomenika: Coh(ortis) [-]II / |(centuria) [---]ipri / o(peris) p(edes) / CXXVII

Prijevod natpisa: Djelo kohorte [---]ipra, u duljini od 127 stopa

Datacija: Natpis se datira u 1. ili 2. st.


Slika 115. Građevinski natpis kohorte sa

spomenom centuriona [---]ipra, autor: Frederike

Harl -


(26.6.2017.).

Slika 116. Nadgrobni natpis centuriona iz Vida, izvor:

http://db.edcs.eu/epigr/edcs_id.php?s_sprache=en&p_edcs_id=E

DCS-31500392 (26.6.2017.).

114. Nadgrobni natpis centuriona iz Vida (sl. 116.)

Nalazište: Vid (Narona), 1877. god.


Natpis spomenika: dom]o Arimin(o) / mil(es) leg(ionis) XIII donat(us) torq(uibus) /

armil(lis) phal(eris) et |(centurio) coh(ortis) I / Camp(anorum) an(norum) LX





132

t(estamento) f(ieri) i(ussit) Posidonius / et Prunicus lib(erti) posuer(unt) / et ali ne(mini)

h(ic) s(itus) e(st)

Prijevod natpisa: iz Ariminija, vojnik XIII. legije, koji je dobio torques, armillae i

phalerae, centurion I. kohorte Campanorum, živio je 60 godina. Oporukom je naložio

da se napravi, a Posidonije i Prunik oslobođenici su postavili njemu i nikome drugome.

Ovdje je pokopan.

Datacija: Spomenik se datira u prvu polovicu 1. st, vjerojatno u Augustovu

vladavinu.203

Objave: CIL III, 8438; ILS, 2597; Alföldy 1987, str. 285, br. 4, s.v. 10. Cohors I

Campana; Patsch 1996, str. 30; Glavaš 2015, str. 45; HD 060635.

115. Nadgrobni natpis centuriona iz Solina (sl. 117.)



Natpis spomenika: ]cavius Us[---] / [---] centurio I[---] / [---] Aeliae Gau[dentiae(?) -

--] / [---]ae(?) coniu[gi ---] / [--- mem]oriam [---] / [et] sib[i

Prijevod natpisa: ]kavije Us[---] centurion I[---][---], Eliji Gaudenciji(?)[---] supruzi [--

-] uspomenu [---] i sebi.

Datacija natpisa: Natpis se datira od početka 4. st.

Objave: CIL III, 9109 = 14694 = 12894; Gauthier, Marin, Prévot 2010, str. 1026-1028,

br. 649; HD 061557.

203

I. Glavaš, Vojno značenje cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji za principata, doktorska disertacija,

Zadar 2015, str 45.

133

Slika 117. Nadgrobni natpis centuriona iz Solina, CIL

III, 12894.


centuriona iz Trilja, CIL III, 14937.

116. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona iz Trilja (sl. 118.)

Nalazište: Trilj (Tilurium)

Dimenzije spomenika: vis. 0,87 m, šir. 0,39 m, deb. /

Natpis spomenika: [---]etsiulanu[s ---] / [---] f(ilius) Le[m(onia)] [---] / [---]I

[mi]<l=I>es / [-------] / [------] / [---] |(centuria?) [---] / [---]S[---] / [--- fr]at<er=FF>

[f]ra<tri=II>

Prijevod natpisa: [---]eculijan, [---] sin, upisan u tribus Lemonia, [---] vojnik [---], iz

centurije(?) [---][---] brat bratu.

Datacija: Spomenik se datira od 1. st. do kraja prve polovice 2. st.


117. Nadgrobni natpis centuriona iz Manastirina

Nalazište: Manastirine, Solin (Salona)

134


Natpis spomenika: ] ERM[---] / [--- h]asta[tus(?) ---] / [--- l]eg(ionis) XIIII

[G(eminae?)

Prijevod natpisa: ] erm[---] hastat(?) [---] legije XIIII Gemina


Objave: ILJug III, 2287; Betz 1938, str. 73, br. 244; HD 059862.

118. Votivni natpis centuriona iz Garduna (sl. 119.)



Natpis spomenika: [I(ovi)] O(ptimo) M(aximo) / [---]aicus / [ce]n(turio) co(ho)r/[tis

V]III v[ol(untariorum)] / [

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem, [---]aik, centurion VIII.

Dobrovoljačke kohorte.

Datacija: Od sredine 2. st. do polovice 3. st.

Objave: Tončinić 2004, str. 147-157; AE 2004, 1104; Sinobad 2010, str. 190, br. 69;

AE 2010, 1216; HD 050511.

135

Slika 119. Votivni natpis centuriona iz Garduna, autor:

Ante Kutleša, Tončinić 2004, str. 151, sl. 1.

Slika 120. Votivni natpis centuriona iz Dikovače kod

Runovića, izvor: Patsch 1902, str. 94-95, br. 3, sl. 27.

119. Votivni natpis centuriona iz Dikovače kod Runovića (sl. 120.)

Nalazište: Dikovača kod Runovića (Novae), 1897. god.

Dimenzije spomenika: vis. 0,22 m, šir. 0,18 m, deb 0,05 m.

Natpis spomenika: [I(ovi) O(ptimo) M(aximo) et] ge[nio m(unicipii) N(ovensium) ---] /

[---]ELVA[---] / [---]I(?)us |(centurio) [---] / [v(otum)] sol(vit)(?) [l(ibens) m(erito)]

Prijevod natpisa: Jupiteru Najboljem Najvećem i geniju municipija Novae [---][---], [--

-]elva[---] [---]ije, centurion [---], zavjet je ispunio rado i zaslužno.

Datacija: Natpis se datira između 150. i. 300. god.

Objave: CIL III, 14635; Patsch 1902, str. 94-95, br. 3, sl. 27; HD 056687.

136

120. Natpis centuriona iz Garduna (sl. 121.)


Dimenzije spomenika: vis. 0,25 m, šir, 0,57 m, deb. 0,2 m.

Natpis spomenika: [c]enturio le[g(ionis)

Prijevod natpisa: Centurion legije.


Objave: ILJug II, 733; Gabričević 1969, str. 236-237, br. 15, sl. 15; Fadić 1997, str. 112,

br. 21; Tončinić 2012, str. 112, br. 87; HD 034182.

Slika 121. Natpis centuriona iz Garduna, izvor: Gabričević

1969, str. 236, br. 15, sl. 15.

Slika 122. Natpis centuriona(?) iz Ivoševaca CIL

III, 15015.

121. Natpis centuriona(?) iz Ivoševaca (sl. 122.)


Natpis spomenika: ------]F |(centurio?) [------

Prijevod natpisa: ------]F centurion(?) [------

Datacija natpisa: 1. - 300. god.


137

5. Rasprava

U katalogu spomenika centuriona koji su potvrđeni u rimskoj provinciji

Dalmaciji obrađen je 121 spomenik na kojem je zabilježena oznaka centurionskog

položaja. Tijekom obrade potvrđeno je 119 različitih centuriona koji su obavljali tu

dužnost. Šest centuriona je potvrđeno na više spomenika: centurioni Kvint Ebucije

Liberal (kat. br. 1, 2, 3 i 4), Publije Elije Amintijan (kat. br. 5 i 6), Lucije Artorije Kast

(kat. br. 13 i 14), Publije Plocije (kat. br. 67 i 68), Aulo Rezije Maksim (kat. br. 2, 3 i 4)

i Seksto/Gaj Titije Gemin (kat. br. 2 i 83). Isto tako, na šest spomenika zabilježen je

slučaj da je spomenuto više od jednog centuriona u istom natpisu (kat. br. 2, 3, 4, 12, 28

i 73). Centurioni će u raspravi biti podijeljeni po vrsti službe, bila ona legijska ili u

pomoćnim postrojbama, a zatim individualno po postrojbama u kojima su služili. Iduća

će podjela donijeti namjenu spomenika u kojima su se obrađivani centurioni spominjali.

Zatim slijedi analiza natpisa centuriona gdje će biti obrađena njihova imena, karijere,

obitelji i službe nakon umirovljenja. Posljednja podjela spomenika bit će prema mjestu

nalaza.

5.1. Podjela centuriona po vrsti službe

Od 121 obrađenog spomenika, njih 18 ne sadrži obilježje postrojbe u kojoj je

navedeni centurion služio, nego samo potvrdu da je navedena osoba negdje služila kao

centurion. Na ostala 103 spomenika zabilježena je vrsta službe centuriona.

5.1.1. Legijski centurioni

Između 103 obrađena spomenika na kojima je moguće utvrditi vrstu centurionske

službe, zabilježen je 61 spomenik na kojem je potvrđen centurionski položaj u legiji.

Na dva dodatna spomenika (kat. br. 57 i 63) pretpostavljena je služba u nekoj legiji iako

ona nije spomenuta u natpisu. Uzevši u obzir i centurione s ta dva natpisa, 63

spomenika pripadala su legijskom centurionatu, a na ta 63 spomenika zabilježeno je 60

različitih legijskih centuriona.

138

Centurioni XI. legije

Najveći broj legijskih centuriona, njih 21, služio je u XI. legiji, koja je u

natpisima zabilježena na više načina. Ti centurioni su i zabilježeni na 21 različitom

spomeniku. Najviše centuriona služio je u XI. legiji Claudia pia fidelis. Potvrđeno je 14

centuriona koji su služili u XI. legiji kada je nosila taj naziv. Od tih 14 centuriona, dva

centuriona, Aulo Rezije Maksim i Kvint Ebucije Liberal na spomeniku kat. br. 2.

upisani su u XI. legiju Claudia pia fidelis, dok se na spomenicima kat. br. 1., 3. i 4.

spominju samo kao centurioni XI. legije. Moguće je i da se radi samo o kopijama

natpisa na kojima su ispušteni počasni nazivi XI. legije. Drugo ime XI. legije po

brojnosti centuriona je ono bez počasnog naziva. Ako broju centuriona XI. legije

dodamo centurione Aula Rezija Maksima i Kvinta Ebucija Liberala iz prethodne

skupine, broj centuriona u XI. legiji bez počasnog naziva podiže se na 6 centuriona.

Spomenik pod kat. br. 7. pripadao je centurionu Emiliju Viktoru, koji je služio u XI.

legiji, ali ondje nije sačuvana počasna titula, premda je vjerojatno bila zapisana na

spomeniku. Počasni spomenik centuriona Kvinta Pizenija Severina (kat. br. 66.) sadrži

naziv XI. legije u kojem ona nosi samo počasni naziv Claudia. Centurion pod kat. br. 49,

Marko Julije Paterno, služio je u više legija, među kojima je i XI. legija C.p.f., a

centurion Lucije Varije (kat. br. 91) mogući je centurion XI. legije C.p.f., ali, budući da

taj dio natpisa nije sačuvan, bit će uvršten kao centurion kohorte vigila, pošto je taj dio

teksta natpisa ostao sačuvan.

Tablica 2. Prikaz centuriona XI. legije

Kat. br. Ime centuriona Ime legije Služba Vrsta spomenika

1,2,3,4 Q. Aebutius Liberalis Legio XI. C.p.f. /

Legio XI.

hastatus posterior

cohortis I. / centurio

Međašni

2,3,4 A. Resius Maximus Legio XI. C.p.f. /

Legio XI.

princeps posterior

cohortis I.

Međašni

7. Aemilius Victor Legio XI. (C.p.f.) centurio legionis Nadgrobni

11. Aquilius Fronto Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

25 Caecilius Sabinus Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

28. Cicereius Ascanius legio XI. primipilaris Nadgrobni

28. Cicereius Laevus legio XI. primipilaris Nadgrobni

31. A. Claudius A.f. Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

139

Severus

35. Fabricius Verus Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

45. Geminius Flavus Legio XI. C.p.f centurio legionis Nadgrobni

49. M. Iulius M.f.

Paternus

Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

50. Iulius Priscus Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

51. Iulius Secundus Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

59. M. Magius M.f.

Opsequens

Legio XI. C.p.f. centurio legionis Počasni?

66. Q. Pisenius Severinus Legio XI.

Claudia

centurio legionis Počasni

70. Pulpidius Silvester Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

73. L. Salvius Legio XI. centurio legionis Međašni

73. M. Sueto Legio XI. centurio legionis Međašni

84. Titius Silvanus Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

88. Valerius Postumus Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

112. C. Verecundus Legio XI. C.p.f. centurio legionis Nadgrobni

Spomenici VII. legije

Najviše legijskih centuriona poslije XI. legije nalazio se u VII. legiji. I ovdje su

centurioni Sedme legije prije i poslije Skribonijanove pobune svrstani u istu skupinu

radi lakše obrade. Spomenicima VII. legije tako pripada 11 spomenika i 9 centuriona,

kao i 3 spomenika na kojima su vjerojatno bili zabilježeni centurioni VII. legije. Od 9

centuriona koji su sigurno služili u VII. legiji, 5 ih je ondje služilo za vrijeme kada nije

nosila počasni naziv C.p.f. (kat. br. 2, 83, 32, 34, 85 i 101). Četiri centuriona su služila u

VII. legiji C.p.f. (kat. br. 61 67, 68, 94 i 96), ali na jednom od spomenika (kat. br. 96.)

počasni naziv glasi Pia fidelis, bez punog naziva. Na preostala dva natpisa (kat. br. 47 i

120), ponajviše zbog mjesta pronalaska se smatra da su pripadali VII. legiji. Na njima

pismeni dokaz pripadnosti VII. legiji nije sačuvan. Centurion pod kat. br. 52, Seksto

Julije Silvan vjerojatno je služio u VII. legiji, ali je upitno je li ondje imao položaj

centuriona ili je obavljao neku drugu funkciju. Centurion Publije Plocije (kat. br. 67 i 68)

zabilježen je na dva spomenika. Jedan je votivnog, a drugi nadgrobnog karaktera.

140

Centurioni Seksto i Gaj Titije Gemino su vjerojatno bili ista osoba, pošto se spomenici

datiraju u isto razdoblje. Moguće je da se radi o grešci u prijepisu.204

Tablica 3. Prikaz centuriona VII. legije

Kat. br. Ime centuriona Ime legije Služba Vrsta spomenika

2., 83. S./C. Titius Geminus Legio VII. Princeps posterior /

Centurio

Međašni

32. M. Coelius Legio VII. Centurio Međašni

34. T. Elvius T.f.

Salinator

Legio VII. Centurio Nadgrobni

47. Iulius Legio (VII.)

C.p.f.

Centurio Votivni

52.

S. Iulius L.f. Silvanus Legio VII.(?)

C.p.f.(?)

Centurio(?) Nadgrobni

61. C. Marius Maternus Legio VII. C.p.f. Centurio Međašni

67., 68. P. Plotius Legio VII. C.p.f. Centurio Votivni/Nadgrobni

85. Trinius Legio VII. Centurio Nadgrobni

94. C. Vibius C.f. Pudes Legio VII. C.p.f. Centurio Votivni

96. Agrippa Legio VII.

(C.)p.f.

Centurio Nadgrobni

101. [---] Laco Legio VII. Centurio Međašni

120. / Legio VII.(?) Centurio ?

Spomenici centuriona iz ostalih legija

Uz dvije prethodno navedene rimske legije čiji su spomenici najbrojniji u

Dalmaciji, još je najmanje 15 različitih legija potvrđeno po natpisima centuriona. U taj

broj nisu ubrojeni centurioni koji su tijekom svoje karijere služili u više legija. Na dva

spomenika zbog oštećenosti nije moguće saznati kojoj su točno legiji centurioni

pripadali, ali poznat je dio imena legije (kat. br. 27 i 38). Sačuvano je 18 spomenika, a

na njima zabilježeno 17 različitih centuriona.

204

Čače, 2003, str. 21.

141

Tablica 4. Spomenici centuriona ostalih legija

Kat. br. Ime centuriona Ime Legije služba Vrsta spomenika

5, 6. P. Aelius

Amynthianus

Legio II. Traiana centurio

frumentarius

Počasni

9. Appinius Quadratus Legio IV.

Macedonica

centurio

veteranorum

Nadgrobni

19. Aurelius Maximus Legio II.

Adiutrix

centurio Votivni

22. Aurelius Vitalis Legio V.

Macedonica

centurio Nadgrobni

20. Aurelius Salvianus Legio XIII.

Gemina

centurio Votivni

27. Q.(?) Castricius Q.f. Legio X[II]? primus pilus Nadgrobni(?)

42. Flavius Victor Legio I. Adiutrix

p.f.

centurio Počasni

38. Flavius M[---] Legio X[---]. centurio Votivni

43. S. Frebranus T.f.

Baculus

Legio XX. hastatus prior Nadgrobni(?)

55. T. Laelus T.f.

Severus

Legio III.

Cyrenaica

centurio Nadgrobni(?)

69. L. Praecilius L.f.

Clemens Iulianus

Legio V.

Macedonica

primipilaris,

praefectus

castrorum legionis

eiusdem

Počasni

72. Q. Raecius Q.f.

Rufus

Legio XII.

Fulminata

primus pilus Nadgrobni

78. C. Statius C.f. Celsus Legio VII.

Gemina

centurio Počasni

79. Sulpicius Calvio Legio I.

Minervae

centurio Votivni

80. Terentius Iulianus Legio VIII.

Augusta

centurio Nadgrobni

92. T. Varronius Maro Legio III.

Cyrenaica

centurio

frumentarius

Nadgrobni

117. / Legio XIV.

Gemina(?)

hastatus(?) Nadgrobni

142

Spomenici centuriona koji su služili u više legija

Karijera legijskih centuriona nije bila strogo usmjerena na jednu legiju. Tako su

se centurioni koji su napredovali u karijeri nerijetko služili u više od jedne legije,

pokušavajući na taj način stići do više pozicije unutar same legije, sve do položaja

primipila. Od spomenika koji su obrađeni u ovom radu, na 4 spomenika legijskih

centuriona sačuvan je dokaz o služenju u više legija (kat. br. 13, 14, 40 i 49). U

kataloškim brojevima 13 i 14 spominje se isti centurion, Lucije Artorije Kast.

Tablica 5. Prikaz centuriona koji su služili u više legija tijekom svoje karijere

Kat.

br.

Ime centuriona Imena legija i služba unutar legije Vrsta spomenika

13, 14 L. Artorius

Castus

centurio legionis III. Gallicae

centurio legionis VI. Ferratae

centurio legionis II. Adiutricis

centurio legionis V. Macedonicae

primus pilus legionis V. Macedonicae

praefectus legionis VI. Victricis

Nadgrobni

40. T. Flavius

Pomponianus

centurio legionis II. Traianae Fortis

centurio legionis IIII. Flaviae

centurio legionis XII. Fulminatae

centurio legionis XVI. Flaviae

centurio legionis XIIII. Geminae Martiae

Nadgrobni

49. M. Iulius

Paternus

miles legionis VI. Victricis

centurio legionis VIII. Augustae

centurio legionis XIIII. Geminae Martiae

Victricis

centurio legionis XI. Claudiae Piae Fidelis

Nadgrobni

Spomenici bez poznatog imena legije centuriona

Sačuvano je ukupno 6 spomenika u kojima je zabilježen centurionski položaj u

legiji ali nije poznato ime legije. Uz njih su dodana još dva natpisa za koje je moguće

pretpostaviti da su centurioni spomenuti u njima služili u nekoj legiji iako to nije

spomenuto u natpisu (kat. br. 57 i 63.)

143

Tablica 6. Prikaz centuriona bez poznatog imena legije

Kat.

br.

Ime centuriona Služba Vrsta spomenika

26. Calpurnius [---].f.

Maximus

praefectus cohortis I.

Lucensium

centurio legionis

Nadgrobni

30. Claudius Vitalis centurio legionis Natpis na legionarskoj kacigi

57. Q. Ligarius(?) centurio legionis(?) Nadgrobni

63. C. Memmius C.f. Iulius maiorarius

optio primipilariorum

subcommentariensis

comentariensis

praefectus cornicularius

praetorio

primipilaris

Počasni

71. Quintius Germanus primipilaris Nadgrobni

81. T. Titisenus Valentinus centurio legionis Nadgrobni

89. Q. Valerius Q.f. centurio legionis Nadgrobni(?)

95. Virius Martialis centurio legionis Natpis na legionarskoj kacigi

5.1.2. Spomenici centuriona pomoćnih postrojbi

Centurioni rimskih pomoćnih postrojbi u Dalmaciji su zastupljeni s 34 spomenika,

na kojima je 35 različitih centuriona. Najzastupljenija je VIII. kohorta Voluntariorum

civium Romanorum, a slijede ju I. kohorta Belga te III. kohorta Alpinorum. Na

nadgrobnom spomeniku kat. br. 12 zabilježena su dva centuriona VIII. kohorte

Voluntariorum: Nonije Valent i Artan Marcel.

Spomenici VIII. kohorte Voluntariorum civium Romanorum

Osma kohorta je najzastupljenija kohorta s potvrđenim centurionima. Postoji 8

spomenika na kojima je ta kohorta zabilježena s pridjevom Voluntariourum. Na tri

dodatna spomenika može se smatrati da su navedeni centurioni služili u Osmoj kohorti.

Na prvom (kat. br. 16) nije zabilježen pridjev Voluntariorum, na drugom je vjerojatno

144

bio zapisan ali se nije sačuvao (kat. br. 8), dok na trećem kohorta nosi još jedan dodatni

počasni naziv Philippiana (kat. br. 46).

Tablica 7. Centurioni VIII. kohorte Voluntariorum civium Romanorum

Kat. br. Ime centuriona Ime postrojbe Vrsta spomenika

8. C. Alasinius C.f.

Valentinus

Cohors VIII. (Voluntariorum) Nadgrobni

12. Artanus Marcellus Cohors VIII. Voluntariorum Nadgrobni

12. Nonius Valens Cohors VIII. Voluntariorum Nadgrobni

16. Atilius Cohors VIII. Nadgrobni

33. T. Coninius Ursus Cohors VIII. Voluntariorum Votivni

37. T. Flavius T.f. Lucilius Cohors VIII. Voluntariorum Nadgrobni

46.. M. Ippius L.f. Vitalis Cohors VIII. Voluntariorum

Philippianae

Votivni

48. L. Iulius Maternus Cohors VIII. Voluntariorum Votivni

53. Q. Iulius Verecundinius Cohors VIII. Voluntariorum Nadgrobni

56. C. Lartidius Crispus Cohors VIII. Voluntariorum Nadgrobni

74. Seius Severinus Cohors VIII. Voluntariorum Međašni

118. / Cohors VIII. Voluntariorum Votivni

Spomenici I. kohorte Belga

Prva kohorta Belga zastupljena je sa 6 spomenika centuriona. Njezino sjedište bilo je u

kastelu Bigeste, koji se nalazio nedaleko od današnjeg Ljubuškog, a dio kohorte se

vjerojatno nalazio i u Tiluriju.205

U kastelu Bigeste pronađena su 2 njezina spomenika

(kat. br. 54 i 108).

Tablica 8. Centurioni I. kohorte Belga

Kat. br Ime centuriona Ime postrojbe Vrsta spomenika

29. Claudius Maximus Cohors I. Belgarum Votivni

54. C. Iulius Verecundus Cohors I. Belgarum Nadgrobni

76. Q. Servilius Statianus Cohors I. Belgarum Nadgrobni

77. Q. Silvius Speratus Cohors I. Belgarum Votivni

93. Vi… Severus Cohors I. Belgarum Nadgrobni

205

Matijević 2011, str. 184

145

108. Restitutus Cohors I. Belgarum Nadgrobni

Spomenici III. kohorte Alpinorum

Treća kohorta Alpinaca među centurionima je zastupljena s 4 spomenika. Uz njih su

dodana i još dva spomenika (kat. br. 23 i 39), gdje je na prvom ispušten naziv

Alpinorum gdje je on vjerojatno i bio napisan, dok se na drugom spomeniku uz

standardni naziv dodaje i počasna titula Antoninia. III. kohorta Alpinaca boravila je u

kastelu Bigeste do dolaska I. kohorte Belga, a zatim je njezino sjedište postao

Andetrij.206

U Andetriju su pronađena 2 njezina spomenika (kat. br. 86 i 105).

Tablica 9. Centurioni III. kohorte Alpinorum


23. M. Avilius Nummius Cohors III. (Alpinorum) Nadgrobni

39. T. Flavius Pompeius Cohors III. Alpinorum Antoniniae Votivni

86. M. Valerius Donicus Cohors III. Alpinorum Nadgrobni

100. Iulianus Cohors III. Alpinorum Nadgrobni

104. Marcellus Cohors III. Alpinorum Nadgrobni

105. Nunisianus (Nunnius

Isianus)

Cohors III. Alpinorum Votivni

Spomenici centuriona ostalih pomoćnih postrojbi

Nakon već navedenih pomoćnih postrojbi slijede I. kohorta milliaria Delmatarum, koja

broji 5 centuriona (kat. br. 17, 58, 75, 82 i 87), nakon nje II. kohorta milliaria

Delmatarum s 2 centuriona (kat. br. 15 i 44). Po jedan centurion dolazi iz Prve kohorte

Liburna (kat. br. 65), Prve kohorte Campanorum (kat. br. 114.) te centurion Seksto

Akvilije Sever (kat. br. 11), kojem nije sačuvano ime kohorte u kojoj je služio.

Tablica 10. Centurioni ostalih pomoćnih postrojbi


11. S. Aquillius Severus Cohors V[---] Votivni

15. Asidonius Vitellianus Cohors II. milliaria Delmatarum Nadgrobni

206

Matijević 2011, str. 184.

146

17. T. Aurelius Apollonius Cohors I. milliaria Delmatarum Nadgrobni

44. C. Fresius Valentinus Cohors II. milliaria Delmatarum Nadgrobni

58. M. Luccius Valens Cohors I. milliaria Delmatarum Votivni

65. T. Octavius C.f. Macer Cohors I. Liburnorum Votivni

75 C. Sergius Iulianus Cohors I. milliaria Delmatarum Nadgrobni

82. L. Titius Cohors (I.) milliaria Delmatarum Votivni

87. Valerius Menophilus Cohors I. milliaria Delmatarum Votivni

97. Arthinus Cohors? milliaria Delmatarum? Votivni

114. / Cohors I. Campanorum Nadgrobni

5.1.3. Centurioni koji su služili u mornarici, pretorijanskoj gardi ili

kao vigili

Među obrađenim centurionima tri su centuriona zabilježena kao centurioni

pretorijanske garde (kat. br. 36, 60 i 111). Dva centuriona su bili centurioni u rimskoj

mornarici, a jedan centurion je možda bio vigil. Upravo taj natpis Lucija Varija Ivan

Matijević dovodi u pitanje kao centuriona vigila, on predlaže opciju u kojoj bi Lucije

Varije bio centurion VI. kohorte Voluntariorum civium Romanorum te uz tu

pretpostavku nadovezuje njegovo služenje u XI. legiji.207

Karijera Lucija Varija bi stoga

napredovala na tri načina: ili je službu započeo kao centurion VI. kohorte

Voluntariorum koji je postao centurion XI. legije, ili kao vojnik XI. legije koji je dobio

promaknuće na centurionski položaj VI. kohorte Voluntariorum.208

Posljednja

mogućnost je ta da je služio kao centurion vigila, koji je prešao u XI. legiju, iako bi po

toj varijanti on morao biti centurion XI. legije. Centurion pod kat. br. 60, Gaj Marcije

Gemelin, vjerojatno nije boravio u Dalmaciji, ali ga njegova veza s vojnikom koji je

služio u njegovoj centuriji uvrštava u ovaj katalog kao centuriona VIII. pretorijanske

kohorte.

Tablica 11. Centurioni sa službom u mornarici, pretorijanskoj gardi i kohorti vigila

Kat. br. Ime centuriona Služba i ime postrojbe Vrsta spomenika

36. Firmius Tertullus centurio cohortis VIIII praetoriae Nadgrobni

207

I. Matijević, O vojnoj karijeri centuriona Lucija Varija [---] po natpisu ILIug 2098 iz Salone,

Tusculum 10, br. 2, Solin 2017, str. 206-207. 208

Ibid., str. 207.

147

60. C. Marcius Gemellinus centurio cohortis VIII praetoriae Nadgrobni

91. L. Varius L.f. centurio cohortis VI. vigilum Nadgrobni

102. Liccaeus Vei filius centurio de liburna Lucusta Nadgrobni

103. Plator Maezeius Veneti

filius

centurio classis Ravenatis vojnička diploma

111. Valens centurio cohortis praetoriae nadgrobni

5.1.4. Centurioni bez imena postrojbe u kojoj su služili

Tijekom obrade spomenika na 18 centurionskih natpisa nije nađena potvrda postrojbe u

kojoj su služili, kao niti vrste centurionata. Oni su stoga stavljeni u posebnu kategoriju

centuriona za koje se samo zna da su bili centurioni, ali ne i kakve vrste. Na dva

građevinska natpisa (kat. br. 110 i 113) spomenute su kohorte, iako se to može odnositi

i na kohorte unutar same legije.

Tablica 12. Centurioni bez imena postrojbe u kojoj su služili

Kat. br. Ime centuriona Služba Vrsta spomenika

21. Aurelius Saturninus centurio ex Castra Batavum Nadgrobni

18. Aurelius Iulianus centurio Votivni

24 L. Baebidius Cassius centurio Votivni

41. Flavius Verecundus centurio Nadgrobni

62. Maximius Maximianus centurio (cohors IIII) Votivni

64. Octavius F… centurio Nadgrobni?

90. Valerius Valens veteranus, ex centurione Votivni

98. Betuus centurio Nadgrobni?

99. Clodius centurio Građevinski

106. Pompeius centurio Građevinski

107. Proclus centurio Urezan na srebro

109. Serv… centurio Nadgrobni

110. Tucciuanus centurio (cohors IIII) Građevinski

113. …iprus centurio (cohors [-]II) Građevinski

115. ]cavius Us[---] centurio Nadgrobni

121. / centurio ?

119. / centurio Votivni

116. / [---].f. centurio Nadgrobni

148

Slika 123. Odnos centuriona po vrsti postrojbi u kojima su služili

5.2. Podjela spomenika prema namjeni

Od 121 spomenika centuriona potvrđenih u Dalmaciji najveći broj, njih 60,

nadgrobnog je karaktera. Sedam dodatnih spomenika ima nadgrobni karakter, ali sa

sigurnošću se ne može odrediti jesu li oni zaista bili nadgrobni spomenici. Druga

najveća skupina spomenika su votivni spomenici, kojih je zabilježeno 26. Slijede

međašni spomenici kojih je zabilježeno 10, a zatim 7 spomenika počasnog karaktera.

Od spomenika građevinskog tipa zabilježena su 4 spomenika, kao i jedan urezani natpis

na srebrnom medaljonu (kat. br. 107). Potvrđena je jedna vojnička diploma (kat. br.

149

103.), a na dva spomenika nije bilo moguće utvrditi kakvog su tipa bili (kat. br. 120 i

121). S dvije kacige tipa Weisenau potvrđena su još dva centuriona (kat. br. 30 i 95).

Slika 124. Prikaz odnosa centurionskih spomenika po namjeni

5.2.1. Nadgrobni spomenici

Spomenici nadgrobnog karaktera najzastupljeniji su spomenici centuriona u rimskoj

provinciji Dalmaciji. Kada se tim spomenicima pribroje mogući nadgrobni spomenici,

oni čine 55,38% ukupnih obrađenih spomenika u ovom radu. Ako oduzmemo sedam

mogućih nadgrobnih spomenika (kat. br. 27, 43, 55, 64, 89, 98 i 117) ukupno je 60

spomenika kod kojih je zabilježena potpuna formula da bi se klasificirali kao nadgrobni

spomenici. Najveći broj nadgrobnih spomenika na kojima su zabilježeni centurioni nije

150

bio posvećen njima. Na 27 spomenika osobe koje podižu spomenik su vojnici, a

centurioni se spominju samo kao vođe centurija u kojima su ti vojnici služili (kat. br. 7,

10, 12, 16, 25, 35, 36, 41, 45, 50, 51, 57, 60, 70, 80, 84, 85, 88, 93, 96, 100, 104, 108,

109, 111, 112 i 116). Zanimljivo je da 11 od 27 spomenika na kojim vojnici spominju

svoju centuriju pripada vojnicima XI. legije, dok se, primjerice, VII. legija u tom obliku

pojavljuje tek dva puta. Izgleda da je takav način natpisa bio specifičan vojnike XI.

legije u Dalmaciji. Tek na 22 spomeniku centurioni su bili ti koji podižu spomenik ili je

njima podignut spomenik (kat. br. 9, 13, 14, 17, 21, 23, 26, 28, 31, 37, 40, 44, 49, 52, 54,

72, 75, 86, 91, 92, 102, 114). Treća skupina nadgrobnih natpisa su oni u kojima

centurioni komemoriraju umrlog člana obitelji (kat. br. 8, 15, 22, 34, 53, 76, 81 i 115) ili

oslobođenika (kat. br. 56 i 67). Takvih spomenika zabilježeno je ukupno 10. Na jednom

je spomeniku (kat. br. 71) zabilježena situacija u kojoj muž Flavije Valent svojoj

umrloj supruzi Kvintiji komemorira natpis na sarkofagu, ali natpis spominje i da je

njezin otac bio Kvintije German, koji je u neimenovanoj legiji služio kao primipilar.

5.2.2. Votivni spomenici

Spomenici i natpisi votivnog karaktera drugi su po zastupljenosti u katalogu

centuriona. Ukupno je 26 spomenika te vrste. Božanstvo kojem se najčešće posvećivalo

bio je Iuppiter Optimus Maximus sa sedam votivnih natpisa (kat. br. 29, 39, 46, 58, 79,

105 i 118). Uz Jupitera se pojavljuje i jedan natpis s Kapitolijskom trijadom (kat. br. 38)

te više spomenika gdje se spominju Jupiter i lokalna božanstva, Geniji mjesta (kat. br.

20 i 48) ili Geniji mjesta municipija (kat. br. 19). Genij mjesta se pojavljuje još dva puta,

jednom kao samostalno božanstvo na spomeniku Valerija Menofila (kat. br. 87) i

jednom na spomeniku Tita Koninija Ursa, gdje se ime božanstva koje je bilo napisano

prethodno nije sačuvalo (kat. br. 33). Posljednji spomenik na kojem se spominje Genij

je spomenik nepoznatog centuriona na kojem se spominje Genius municipii Novensium

(kat. br. 119), koji označava današnje naselje Runovići. Idući spomenici po brojnosti

pripadaju votivnim natpisima Herkulu i Nimfama. Oba božanstva zastupljena su sa tri

spomenika. Herkulu posvećuju centurioni: Seksto Akvilije Sever (kat. br. 11), Publije

Plocije (kat. br. 68) i centurion Artin (kat. br. 97). Nimfama su spomenike postavili

centurioni Lucije Bebidije Kasije (kat. br. 24), centurion Julije (kat. br. 47) i Kvint

151

Silvije Sperat (kat. br. 77). Od božanstava koja su spomenuta jednom: Aurelije Julijan

posvećuje Apolonu (kat. br. 18), Maksimije Maksimijan Silvanu Čuvaru (kat. br. 62),

Tit Oktavije Macer Janu Ocu (kat. br. 65), Lucije Titije Silvanu (kat. br. 82), a Valerije

Valent Herkulu Augustu (kat. br. 90). Jedan spomenik (kat. br. 94) pripada centurionu

Sedme legije C.p.f. Gaju Vibiju Pudetu, i, iako je nominalno votivnog karaktera, može

ga se svrstati i kao nadgrobni spomenik, pošto je posveta tog spomenika bila

namijenjena bogovima Manima209

. Po vojnoj pripadnosti dvostruko više centuriona koji

su za sobom ostavili votivne spomenike pripadalo je pomoćnim postrojbama. Njihovih

spomenika sačuvano je 14, dok su legijski centurioni u Dalmaciji za sobom ostavili 7

votivnih spomenika. Na 5 votivnih spomenika nije moguće utvrditi pripadnost

centuriona određenoj postrojbi.

5.2.3. Međašni spomenici

Među centurionima u Dalmaciji zabilježeno je 10 međašnih natpisa. Na devet

natpisa spominju se legijski centurioni, i u tim natpisima zabilježene su administrativne

radnje tijekom organizacije same provincije i podjele zemlje među narodima i

zajednicama koji su obitavali na tom području prije dolaska Rimljana. Tek je jedan

spomenik centuriona pomoćnih postrojbi i u njemu riječ nije o javnom razgraničenju

između peregrinskih zajednica, nego između centuriona i druge osobe s kojom je

navedeni centurion bio susjed (kat. br. 74). Dakle, međašni natpisi u Dalmaciji pokazuju

ulogu centuriona u obavljanju poslova koji nisu bili strogo vojnog karaktera, a bili su

dovoljno važni za unutarnju organizaciju provincije. Među tim centurionima bili su i

centurioni koji su služili u Prvoj kohorti, hastati i principi. Tri centuriona se pojavljuju

na više natpisa, a to su: Kvint Ebucije Liberal (kat. br. 1, 2 i 3) koji na prvom

spomeniku navodi kao centurion Jedanaeste legije, a na iduća dva kao hastatus

posterior Jedanaeste legije. Razlika između ta dva natpisa, inače identična po sadržaju

je, što je na prvom (kat. br. 2), Kvint Ebucije upisan kao hastatus posterior XI. legije

C.p.f., dok je na drugom ta legija nema počasni naziv (kat. br. 3.). Postoji i mogućnost

da je Kvint Ebucije Liberal napredovao u karijeri pošto se spomenik pod kat. br. 1 datira

209

Tončinić 2011, str. 161-162.

152

u razdoblje ranije od 42. godine. Druga dva natpisa mogu se datirati između 62. i 67.

godine, po namjesništvu Aula Ducenija Gemina. Spomenik pod kat. br. 1 razgraničavao

je Sidrine i Aserijate.

Na spomeniku kat. br. 2, uz navedenog Kvinta Ebucija Liberala, spominju se još

dva centuriona Aulo Rezije Maksim, princeps posterior XI. legije C.p.f. te centurion

Seksto Titije Gemin, princeps posterior VII. legije, bez počasnog naziva. Pošto se u

ovom spomeniku obilježava obnavljanje granice između Nedita i Korinjana, ovaj se

spomenik može dovesti u vezu sa spomenikom (kat. br. 83) na kojem Gaj Titije Gemin,

također centurion VII. legije, u vrijeme namjesništva Publija Kornelija Dolabele,

razgraničuje Aserijate i Korinjane. Čače smatra da su Seksto i Gaj Titije Gemin ista

osoba, te da se samo dogodila greška tijekom bilježenja naknadnog natpisa o reviziji

granice u vrijeme namjesništva Aula Ducena Gemina te je Gaj tada postao Seksto.210

Spomenik kat. br. 3 je vjerojatno bila kopija dogovora iz kat. br. 2, pošto je tekst

spomenika identičan prethodnom.211

Isti centurioni, K. Ebucije Liberal i A. Rezije

Maksim, spominju se i na spomeniku kat. br. 4, gdje se natpis bavi naknadnom

revizijom granice među Neditima i Korinjanima.212

Za vrijeme Skribonijanovog namjesništva u Dalmaciji, do 41. godine, datira se

međašni natpis (kat. br. 32) sa spomenom centuriona Manija Celija. On je bio centurion

Sedme legije i namjesnik mu je dodijelio ulogu suca u sporu imeđu Sapuata i

Lamatina(?), da povuče granicu i postavi međaše.

Međašni natpis (kat. br. 101) nastao za vrijeme namjesništva Lucija Voluzija

Saturnina i vladavine cara Kaligule spominje centuriona Lakona, koji je služio u VII.

legiji. On je postavljen za suca u sporazumu između Nedita i naroda čije se ime nije

sačuvalo. U isti vremenski period smješten je i spomenik (kat. br. 73), na kojem se

spominju dva centuriona XI. legije, Lucije Salvije i Marko Sveton, koji su postali suci u

sporu dvije nepoznate peregrinske zajednice.

Posljednji međašni spomenik legijskih centuriona (kat. br. 61), razgraničuje

Nerastine i Pituntine, a kao namjesnik se spominje Pizon. Pošto vrijeme njegova

210

Čače 2003, str. 21. 211

J. J. Wilkes, Boundary stones in Roman Dalmatia, Arheološki vestnik 25, Ljubljana 1974, str. 261. 212

Colnago, Keil 2008, str. 141.

153

namjesništva nije točno poznato, Domagoj Tončinić ga na temelju djela Wilkesa i Betza

smješta prije 50. god.213

Centurion zadužen za obnovu međaša zvao se Gaj Marije

Materno, a služio je u VII. legiji C.p.f.

Spomenik kat. br. 74 spominje centuriona VIII. kohorte Voluntariorum, Seja

Severina, koji je, najvjerojatnije u 3. st.214

, uz tok rijeke ustanovio svoju granicu s

Bebidijem Ticijanom.

5.2.4. Počasni spomenici

Spomenici počasnog karaktera zastupljeni su sa 7 centurionskih natpisa. Sam

karakter počasnih natpisa je obilježavanje nekog djela bitnog za zajednicu, kao i

veličanja individualnog djelovanja na istu. Upravo su takvi spomenici i centurionski

natpisi ove skupine.

Spomenici kat. br. 5 i 6 su dva natpisa s gotovo identičnim tekstom u kojem se

za vrijeme vladavine Marka Aurelija, između 169. i 170. godine obnavljaju salonitanske

zidine. Radove su obavljale veksilacije legija II. Pia i III. Concordia, a radovima je

upravljao centurion frumentarij Publije Elije Amintijan iz II. legije Traiana. Zajedno su

obnovili 200 stopa zidina.

Počasni spomenici iz područja oko Ljubuškog (ant. Bigeste) u dva navrata

obilježavaju obnovu naronitanskog hrama Oca Libera i Libere. Prvi spomenik (kat. br.

66) spominje centuriona Kvinta Plizenija Severina, centuriona XI. legije Claudia, koji

je oštećeni hram obnovio dodatnim trijemovima, te se datira u drugu polovicu 1. st. do

kraja 2. st. Drugi spomenik se datira u 173. god. (kat. br. 42) te u njemu brigom

centuriona Flavija Viktora iz I. legije Adiutrix pia fidelis Prva kohorta Belga obnavlja

oštećeni stari hram.

Iduća 3 spomenika (kat. br. 63, 69 i 78) spominju važne osobe koje su se svojom

vojnom službom i djelima za svoju koloniju istaknula te su tako dobili svoj počasni

213

Tončinić 2011, str. 122-123, br. 98. 214

Morris 2016, str. 55, br. 3.6.

154

spomenik. Prvi je takav spomenik Gaju Juliju Memiju Majorarijanu (kat. br. 63),

kojemu kolonija Skodrana podiže spomenik zbog njegove vojne karijere u

pretorijanskoj gardi, a zatim kao primipila. On je bio patron kolonije Skodrana.

Drugi spomenik (kat. br. 69) pronađen je u Solinu. Spominje Lucija Precilija

Klementa Julijana, koji je bio primipilar i prefekt logora V. legije Macedonica.

Spomenik je najvjerojatnije zaslužio svojim zaslugama u Saloni, gdje je bio vrhovni

svećenik i patron kolonije Salonitanaca.215

Spomenik kat. br. 78 spominje Gaja Stacija

Celza, koji je odlikovan od strane cara Trajana za zasluge u Dačkom ratu. On je na

svom spomeniku „testamento poni iussit et epulo dedicavit“, oporukom naložio da se

podigne i posveti gozba, što ne ukazuje na to da je spomenik bio nadgrobnog karaktera,

iako je i mogao biti. Stoga je taj spomenik svrstan kao spomenik počasnog karaktera.

Posljednji spomenik koji može biti počasnog karaktera pronađen je u Zadru i pripada

centurionu Marku Magiju Opsekventu (kat. br. 59).

5.2.5. Građevinski natpisi centuriona

Građevinski natpisi su zastupljeni s 4 centurionska spomena (kat. br. 99, 106, 110 i

113). Tri su pronađena u Zadru, i na njima su zabilježeni centurioni Klodije (kat. br. 99),

Tukijan (kat. br. 110) i [---]prus ( kat. br. 113.) Samo Tukijanova centurija je pobliže

definirana obilježjem Cohors IIII., dok na ostalim spomenicima nema oznaka

pripadnosti centurije nekoj postrojbi. Četvrti spomenik (kat. br. 106) pronađen je na

polustupu koji je nekada stajao u amfiteatru u Burnu. Na polustupu je urezano da je

centurija koja je vjerojatno sudjelovala u gradnji pripadala centurionu Pompeju.216

Više

informacija o postrojbi nije navedeno.

215

Demicheli 2016b, str. 50-51. 216

Miletić, Glavičiċ 2007, str. 80-81.

155

5.2.6. Ostali natpisi centuriona

Uz sve navedene spomenike sačuvani su i spomeni centuriona s rimskih

legionarskih kaciga tipa Weisenau (kat. br. 30 i 95). Obje su pronađene u Burnu. Prva

(kat. br. 30) pripadala je vojniku koji je služio u centuriji Klaudija Vitalija, a druga (kat.

br. 95), vojniku iz centurije Virija Marcijala.

Dokumentiran je i jedan srebrni medaljon na kojem je urezana centurija Prokula (kat.

br. 107).

Važan nalaz je diploma centuriona koji je služio u Ravenatskoj mornarici, a zvao se

Plator Mezej, sin Veneta (kat. br. 103). Diploma je izdana 71. godine, za vrijeme

vladavine cara Vespazijana. Plator je službom u mornarici zaradio građansko pravo i

dobio posjed u Panoniji.217

Na posljednja dva spomenika ( kat. br. 120 i 121) nije moguće saznati informacije o

centurionu, ni o tipu spomenika. Na njima je sačuvana samo titula centuriona bez

ikakvih dodatnih naznaka o namjeni spomenika ni identitetu centuriona.

5.3. Analiza natpisa centuriona

U ovom poglavlju bit će epigrafski analizirani natpisi centuriona Dalmacije. Analiza

će se započeti s dijelovima imena centuriona; predimenom, gentilicijem i kognomenom,

zatim će biti obrađena filijacija centuriona te njihove tribus i domus ako su navedene.

Nakon toga će biti opisana služba centuriona, obrađene godine života i službe u slučaju

da ih je centurion naveo te epigrafski dokazi o obiteljima centuriona u Dalmaciji.

5.3.1. Praenomen

Među 119 različitih centuriona potvrđenih u rimskoj provinciji Dalmaciji, njih 52 u

natpisima ima zabilježen svoj praenomen. Najzastupljeniji centurionski praenomen je

Caius, s 12 centuriona (kat. br. 8, 44, 54, 56, 60, 61, 63, 75, 78, 83, 94 i 112). Među

217


156

njima pod kataloškim brojem 83, je i Gaj Titije Gemin, koji se u natpisu pod kataloškim

brojem 2 navodi kao Seksto Titije Gemin. Pošto ga je Čače pod imenom Seksto naveo

kao pogrešku u kasnijem pisanju spomenika218

, i ovdje će ostati samo kao Gaj. Drugo

najbrojnije ime centuriona je Titus koje je zabilježeno kod 10 centuriona (kat. br. 17, 33,

34, 37, 39, 40, 55, 65, 81 i 92). Ime Quintus zabilježeno je kod devet centuriona (kat. br.

1, 2, 3, 4, 53, 66, 72, 76, 77, 89) Na dva spomenika spominju se centurioni čije je ime

moglo biti Quintus. Centurion Kastricije (kat. br. 27), čiji je otac bio Quintus, i Kvint

Ligarije (kat. br. 57), čiji je spomenik oštećen te se od sačuvanog dijela spomenika

pretpostavlja da je njegovo ime bilo Quintus. Slijedi ime Marcus, koje nosi 7 centuriona

(kat. br. 23, 46, 49, 58, 59, 73, i 86), nakon njih Lucius sa 6 predstavnika (kat. br. 13, 14,

24, 48, 69, 73, 82 i 91). Po dva centuriona nose imena Publius (kat. br. 5, 6, 67, 68) i

Sextus (kat. br. 11 i 52). Po jedan centurion nosi ime Aulus ( kat. br. 2, 3 i 4), Manius

(kat. br. 32) i Salvius (kat. br. 43).

5.3.2. Nomen gentile

Među centurionima u rimskoj provinciji Dalmaciji zabilježeno je 66 različitih

gentilicija. Kao literatura za uspostavljanje mogućeg porijekla centuriona preko

gentilicija najviše mi je poslužila knjiga Geze Alföldyja Die Personennamen in der

romischen provinz Dalmatia. Najzastupljeniji gentilicij među centurionima je carski

gentilicij Iulius, koji ima 8 svojih članova, slijede ga, također carski gentiliciji Aurelius i

Flavius, koji imaju po 6 pripadnika, dok je necarski gentilicij Valerius zastupljen s 5

centuriona. Na kat. br. 105 nalazi se centurion čiji je kognomen vjerojatno bio

Numisijan, kojeg Geza Alföldy u drugoj intepretaciji navodi kao gentilicij i kognomen

Nunije Izijan, što bi moglo dodati još jedan gentilicij ovom popisu.219

Aebutius je gentilicij koji potječe iz sjeverne Italije. Centurion Kvint Ebucije Liberal

sa spomenika kat. br. 1, 2, 3 i 4, koji je služio kao hastatus posterior u XI. legiji C.p.f.

Alföldy navodi da dalmatinski Ebuciji dolaze iz sjeverne Italije.220

218

Čače 2003, str. 21. 219

Alföldy 1969, str. 103, s.v. Nunnius; ibid., str. 223, s.v. Isianus. 220

Ibid., str. 54, s.v. Aebutius.

157

Aelius je carski gentilicij koji se najviše proširio poslije vladavine Hadrijana i

Antonina Pija. Najveći broj Elija nalazio se u dunavskim provincijama Carstva. U

Dalmaciji je gentilicij raširen pošto su u to vrijeme u Dalmaciji vojnici dobivali posjede.

Najviše Elija u Dalmaciji ima u Saloni, jugoistočnoj Dalmaciji te u unutrašnjosti oko

Hadrijanovih municipija.221

Potvrđen je jedan Aelius među centurionima. Zvao se

Publije Elije Amintijan (kat. br. 5 i 6), a služio je kao centurion frumentarij II. legije

Traiana u izgradnji salonitanskih bedema za vrijeme vladavine Marka Aurelija 169. god.

Aemilius je gentilicij raširen diljem carstva. Najviše Emilija potvrđeno je u Panoniji

i Istoku. U Dalmaciji su Aemilii najvećim dijelom bili Italici, dok je u Liburniji

potvrđeno i domaće stanovništvo s tim gentilicijem. U Saloni su najčešće vojnici iz

Podunavlja, a u kasnijem principatu populacija iz istočnih provincija carstva.222

Jedini

Aemilius među centurionima je Emilije Viktor(?) (kat. br. 7), koji je vjerojatno služio

kao cenurion u XI. legiji C.p.f. Natpis je pronađen u Burnu, a datira se u 1. st.

Alasinius je gentilicij koji je najvjerojatnije lokalnog porijekla, pošto su jedina dva

natpisa s tim gentilicijem dosada pronađena u Dalmaciji, i to na području oko Salone i

Klisa.223

Jednako ga navodi i Alföldy, kao lokalni gentilicij bez italskih predstavnika.224

Centurion predstavnik tog gentilicija je Gaj Alazinije Valentin (kat. br. 8), koji je služio

u VIII. kohorti Voluntariorum, a njegov se spomenik datira u 2. st.225

Appinius je gentilno ime iz vremena ranog principata. Centurion tog gentilicija je

Apinije Kvadrat (kat. br. 9), za kojeg se navodi da je upisan u tribus Pollia, te da je iz

grada Faventia, koji se nalazio na sjeveru Italije. Služio je kao centurion veterana

(centurio veteranorum) u IV. legiji Macedonica, a sam spomenik se datira do 70. god.

Aquilius ili Aquillius je gentilicij široko rasprostranjen u Italiji. U Dalmaciji su

njegovi predstavnici iz Flanone najčešće domicilno stanovništvo, dok su ostali najčešće

Italici.226

U katalogu centuriona spominje se centurion Akvilije Fronton (kat. br. 10).

Bio je centurion XI. legije C.p.f. a spomenik mu je pronađen u Ivoševcima. Po

221

Alföldy 1969, str. 43, s.v. Aelius. 222

Ibid., str. 55, s.v. Aemilius. 223

Demicheli 2016a, str. 109-114. 224

Alföldy 1969, str. 56, s.v. Alasinius. 225

Demicheli 2016a, str. 114. 226

Alföldy 1969, str. 61, s.v. Aquilius.

158

kognomenu on je etnički vjerojatno bio Italik. Drugi centurion je Sekst Akvilije Sever

(kat. br. 11), centurion kohorte kojoj se u potpunosti nije sačuvalo ime. Za vojne

zasluge u Dačkom ratu, car Trajan ga je nagradio, a za sebe još navodi da je bio

dekurion Flanone i Salone, što ga vjerojatno označava kao lokalnog stanovnika. Natpis

se datira u početak 2. st.

Artanus je gentilicij koji je na spomenicima potvrđen u Rimu, pa su i spomenici u

Dalmaciji vjerojatno italičkih vojnika.227

Pod kat. br. 12 na natpisu legionara spominje

se centurion Artan Marcel, iz VIII. kohorte Voluntariorum.

Artorius je gentilno ime rašireno u Italiji, Africi i južnoj Galiji. U Dalmaciji su

Artorii vjerojatno imali posjede, pa se razvila odvojena loza koja je svoje posjede imala

oko Epetija.228

U vrijeme kasnog principata ondje je zabilježen centurion Lucius

Artorius Castus (kat. br. 13 i 14), koji je sebi ondje dao sagraditi mauzolej. Spomenik se

datira u drugu polovinu 2. st.

Asidonius je gentilicij karakterističan za afričke provincije. Alföldy spominje nalaz

iz Salone (CIL III 2112, 2113) koji je pripadao Asidoniju Agatopu.229

Centurion

Asidonije Vitelijan (kat. br. 15) bio je centurion II. kohorte milliaria Delmatarum na

prijelazu iz 2. u 3. st. i svojoj je supruzi podigao spomenik u Pljevlji. Ona je uz ime

Raonia Autumna imala i naziv Scardonitana, što može upućivati na to da je ona bila dio

domicilnog stanovništva, dok za Asidonija to nije sigurno.

Atilius je kao gentilicij često zastupljen širom Carstva. U Dalmaciji su Atilii redovito

Italici, a njihovi natpisi se pojavljuju i u ranom i u kasnom principatu.230

U katalogu se

spominje samo gentilicij centuriona Atilija (kat. br. 16), koji je bio centurion vojnika

VIII. kohorte Publija Atekija Viruna. Spomenik se datira u drugu polovicu 1. st.

Aurelius je carsko, veoma rašireno gentilno ime, što je posljedica Constitutio

Antoniniana, kojom je car Karakala svakom slobodnom stanovniku Rimskog carstva

dao puna građanska prava. Velik broj ljudi dobio je to gentilno ime i prethodno, za

227

Ibid., str. 62, s.v. Artanus. 228

Alföldy 1969, str 62, s.v. Artorius. 229

Ibid., str. 62, s.v. Asidonius. 230

Ibid., str. 63, s.v. Atilius.

159

vrijeme vladavine Marka Aurelija i Komoda.231

U Dalmaciji domaće stanovništvo

često nosi taj gentilicij, a najmanje ih ima u Liburniji. Najčešći praenomen tog

gentilicija je Titus. Došljaci s tim gentilicijem su najčešće s Istoka, Dunavskih

provincija ili iz Dakije.232

U Dalmaciji 6 centuriona nosi ovaj gentilicij. Prvi je Tit

Aurelije Apolonije (kat. br. 17), centurion I. kohorte milliaria Delmatarum. Natpis je

pronađen u Saloni, a datira se u kraj 2. i 3. st. Drugi centurion je Aurelije Julijan (kat. br.

18), čija služba nije zabilježena, spomenik je iz Šuice (Delminium) a datira se u početak

3. st. Treći natpis je onaj centuriona Aurelija Maksima (kat. br. 19) iz Josipdola, koji je

služio kao centurion II. legije Adiutrix. Datira se u vrijeme vladavine Dioklecijana.

Idući centurion je Aurelije Salvijan (kat. br. 20), služio je u XIII. legiji Gemina, a

votivni spomenik u Munjavi posvetio u drugoj polovici 3. st. Peti centurion gentilnog

imena Aurelius je Aurelije Saturnin (kat. br. 21). Njegov natpis potječe sa sarkofaga iz

Salone, a datira se u početak 3. st. Posljednji centurion je Aurelije Vitalije (kat. br. 22),

centurion V. legije Macedonica, koji u krajem 2. ili u 3. st. daje izraditi sarkofag Celiji

Kalpurniji. Svi natpisi se datiraju u vrijeme kasnijeg principata (kasno 2. i 3. st.), pa to

dodatno ukazuje na veći broj Aurelija nakon cara Marka Aurelija, a posebno nakon cara

Karakale.

Avilius je široko rasprostranjeno gentilno ime diljem carstva.233

Centurion u

Dalmaciji s tim gentilicijem je Marko Avilije Numije (kat. br. 23), centurion III. kohorte

Alpinorum. On je u Vidu ostavio svoj nadgrobni spomenik koji se datira od druge

polovice 2. st. do početka 3. st.

Baebidius (ili Bebidius) je gentilicij raširen u Italiji, pogotovo u gradovima Carsioli,

Sentinum, Iguvium, Forum Sempronii i u Rimu. Alföldy još navodi da dalmatinski

predstavnici ove obitelji vuku podrijetlo iz navedenih gradova.234

Centurion Lucius

Baebidius Cassius (kat. br. 24) ostavio je votivni spomenik Nimfama na području

današnjeg Splita. Po njegovom kognomenu moguće je potječe i iz keltskih provincija.235

231

Alföldy 1969, str. 46-47, s.v. Aurelius. 232

Ibid., str. 47. s.v. Aurelius. 233

Ibid., str. 64, s.v. Avilius. 234

Ibid., str. 65, s.v. Baebidius. 235

Ibid., str. 172, s.v. Cassius

160

Betuius je gentilicij pod kojim se javlja centurion na kat. br. 98. To je ujedno i

jedina informacija koja se iz natpisa može izvući. Spomenik je pronađen pokraj Kistanja.

Taj gentilicij zabilježen je na spomenicima u Italiji.236

Caecilius je široko rasprostranjen gentilicij po čitavom Carstvu. U Dalmaciji su

većinom Italici, dok Alföldy navodi da su u Rideru domicilno stanovništvo.237

Jedini je

potvrđeni centurion XI. legije C.p.f., Cecilije Sabin (kat. br. 25), koji je naveden na

nadgrobnom natpisu legionara koji je bio iz grada Placentia u Italiji.

Calpurnius je čest i raširen gentilicij koji se u Dalmaciji najviše proširio u Liburniji,

vjerojatno zahvaljujući senatorskoj obitelji Calpurnii Pisones, koja je u Liburniji imala

posjede.238

U srednjoj su Dalmaciji Kalpurniji najčešće Italici. Centurionski predstavnik

tog gentilicija je vitez i centurion Kalpurnije Maksim (kat. br. 26), čiji je nadgrobni

spomenik pronađen u Splitu, a datira se u drugu polovicu 1. st. Kalpurnije Maksim je

služio kao centurion u I. kohorti Lucensium, a bio je upisan u tribus Tromentina.

Castricius je često gentilno ime u Italiji i zapadnim provincijama Carstva.239

Centurion iz provincije Dalmacije s tim gentilicijem je Kvint(?) Kastricije (kat. br. 27),

primipil X[II] legije. Njegov je nadgrobni natpis pronađen u Zadru, a zbog zasluga i

ugleda koji je kao vitez (moguće poslije primipilske službe) Kvint Kastricije stekao,

dobio je svoj spomenik u vrijeme cara Tiberija.

Cicereius je gentilno ime prošireno u Rimu, ali u gradovima Kapui i Salernu.240

U

Dalmaciji među centurionima susrećemo dva centuriona: Cicereja Askanija i Cicereja

Leva (kat. br. 28). Oni su služili kao primipili u XI. legiji, koja nema počasni naziv, pa

se stoga mogu i datirati prije Skribonijanova ustanka. Pošto se u natpisu prije primipila

spominje izvjesni Lucije Cicerej, koji je upisan u tribus Aniensis, te dolazi iz grada

Ariminija, možemo zaključiti da su i dva navedena centuriona bili Italici.

Claudius je carski gentilicij i najveći broj rimskih građana s tim gentilnim imenom

svoja je prava dobio za vrijeme careva Klaudija i Nerona. Najviše osoba s tim

236

Među spomenicima pronađenim u Italiji vezanim uz taj gentilicij nalaze se: CIL V, 3313, CIL VI,

33517, CIL IX, 00040, CIL IX, 05169. http://www.manfredclauss.de/ (20.7.2017) 237

Alföldy 1969, str. 68, s.v. Caecilius. 238

Ibid., str. 70, s.v. Calpurnius. 239

Ibid., str. 74, s.v. Castricius. 240

Ibid., str. 75, s.v. Cicereius.

http://www.manfredclauss.de/

161

gentilicijem pronalazi se u dunavskim i galsko-germanskim provincijama.241

U

Dalmaciji broj ljudi s tim gentilicijem nije velik, najzastupljeniji su u Liburniji i

Sjevernoistočnoj Dalmaciji. Ako se radi o strancima, to su najčešće carski oslobođenici

te stanovništvo keltskih i maloazijskih područja.242

Postoje tri centuriona s tim

gentilicijem. Prvi je centurion Klaudije Maksim (kat. br. 29), iz I. kohorte Belga.

Postavio je zavjetni natpis Jupiteru u Promoni, a datacija se okvirno stavlja od 1. do 3. st.

Drugi centurion s istim gentilicijem je Klaudije Vitalije (kat. br. 30), koji je služio u

nepoznatoj legiji, a kaciga legionara koji je služio u toj centuriji je nađena u Burnu.

Datira se u drugu polovinu 1. st. Treći centurion je Klaudije(?) Celer (kat. br. 31) čiji je

gentilicij rekonstruiran na temelju fragmentiranog natpisa. Također je pronađen u Burnu

te pripada centurionu XI. legije C.p.f., a datira se od 42. do 69. god. Klaudije Celer bio

je upisan u tribus Tromentina, a bio je iz grada Verone.

Clodius je rasprostranjen gentilicij koji u ranom principatu u Dalmaciji nose Italici i

oslobođenici, dok se u kasnijim razdobljima pojavljuju i stanovnici iz drugih provincija,

najčešće s istoka.243

Jedini predstavnik je centurion kojem je od informacija zabilježen

samo gentilicij Clodius (kat. br. 99).

Coelius je rašireno gentilno ime koje u Dalmaciji za vrijeme ranog principata

najčešće nose Italici. U Saloni su pripadnici tog imena često oslobođenici senatora

Publija Celija Balbina.244

Centurion tog gentilnog imena je Manije Celije (kat. br. 32),

pripadnik VII. legije, koji se spominje na međašnom natpisu iz vremena vladavine cara

Kaligule, a pronađen je u Vagnju (BiH).

Coninius (ili Cominius) je gentilicij domicilnog stanovništva sjeverne Italije.

Stanovnici Liburnije s tim gentilicijem najčešće i potječu sa sjevera Italije, a u ostatku

Dalmacije su također Italici.245

U Dalmaciji jedini centurion s tim gentilnim imenom je

Tit Koninije Urso, koji je služio u VIII. kohorti Voluntariorum. U Halapiću je postavio

votivni natpis.

241

Alföldy 1969, str. 37, s.v. Claudius. 242

Ibid., str. 37, s.v. Claudius 243

Ibid., str. 76, s.v. Clodius. 244

Ibid., str. 76, s.v. Coelius. 245

Ibid., str. 77, s.v. Coninius.

162

(H)Elvius je jako rašireno gentilno ime s najviše pripadnika u sjevernoj Italiji i

južnoj Galiji. U Liburniji su njihovi pripadnici najčešće sa sjevera Italije.246

Centurion s

tim gentilicijem Tit Elvije Salinator (kat. br. 34), centurion VII. legije, koji je svom ocu

u Jaderu postavio nadgrobni spomenik. Njegov otac bio je upisan u tribus Scaptia.

Fabricius je gentilno ime prošireno u Italiji i zapadnim provincijama. U Dalmaciji

su Fabricii Italici.247

Pod kat. br. 35 nalazi se centurion Fabricije Ver. Služio je u XI.

legiji C.p.f., a stela legionara koji je služio u njegovoj centuriji pronađena je u Burnu.

Datira se između 42. i 69. godine.

Firmius je posvuda rašireno gentilno ime, iako u Dalmaciji i nije često.248

Nosi ga

centurion Firmije Tertul (kat. br. 36) koji je služio u VIII. pretorijanskoj kohorti.

Spomenik je pronađen u okolici Korinija, a spominje pretorijanca Aula Saufeja. Firmije

Tertul nije služio u Dalmaciji, ali njegov vojnik je donio informacije o Firmijevom

centurionatu u Rimu.

Flavius je carsko gentilno ime koje se znatno proširilo tijekom vladavine careva

Flavijevske dinastije. Najveći broj predstavnika tog gentilicija zabilježen je u

Dunavskim provincijama carstva i u Africi. U Dalmaciji si Flavii domicilno

stanovništvo koje je dobilo građanska prava. U Liburniji je mali broj Flavija, ponajviše

zbog toga jer su njezini stanovnici ranije dobili građanska prava, pa su zabilježeni

najčešće kao doseljenici iz Salone.249

Zabilježeno je 6 centuriona s tim gentilicijem s

područja Dalmacije. To su: Tit Flavije Lucilije (kat. br. 37), centurion VIII. kohorte

Voluntariorum, Flavije M[---] (kat. br. 38), centurion legije X[---], Tit Flavije Pompej

(kat. br. 39), centurion III. kohorte Alpinorum Antoninianae, Tit Flavije Pomponijan

(kat. br. 40), centurion više legija, Flavije Verekund (kat. br. 41), centurion nepoznate

postrojbe i Flavije Viktor (kat. br. 42), centurion I. legije Adiutrix. Svi se spomenici

datiraju poslije vladavine Flavijevske dinastije.

Frebranus je rijetko zabilježen gentilicij po ukopima. Smatra se da je italskog

porijekla.250

Pod kat. br. 43 u Burnu je pronađen natpis centuriona Salvija Frebrana

246

Alföldy 1969, str. 89, s.v. (H)Elvius. 247

Ibid., str. 84, s.v. Fabricius. 248

Ibid., str. 85, s.v. Firmius. 249

Ibid., str. 38-41, s.v. Flavius. 250

Ibid., str. 86, s.v. Frebranus.

163

Bakula, koji je služio kao hastatus prior u XX. legiji, a bio je upisan u tribus Quirina.

Ovaj natpis je nešto raniji i datira se u vrijeme Augustovih intervencija u Dalmaciji prije

9. god. po. Kr.

Fresius je rijedak gentilicij koji možda ima sličnosti s gentilicijem Feresius, koji je

italskog porijekla.251

Centurion s tim gentilicijem je Gaj Frezije Valentin (kat. br. 44),

koji je služio u II. kohorti milliaria Delmatarum. Njegov spomenik pronađen je pokraj

Stoca u Bosni i Hercegovini, a datira se u drugu polovicu 2. st.

Geminius je posvuda rašireno gentilno ime. Alföldy navodi da je centurion iz Burna,

Geminije Flav (kat. br. 45), po kognomenu porijeklom iz zapadnog dijela Carstva.252

On

je služio u XI. legiji C.p.f.

Ippius je u obliku Hippius gentilno ime južne Italije. U obliku Ippius, drugdje je

potvrđeno samo u Kapui.253

Centurion Marko Ipije Vitalije (kat. br. 46), iz Garduna,

služio je u VIII. kohorti Voluntariourum Philippianae. Upisan je u tribus Stellatina, a

dolazi iz grada Beneventa na jugu Italije. Po imenima konzula datira se točno u 245.

god.

Iulius je carski gentilicij, najrašireniji poslije gentilicija Aurelija. Tijekom vladavine

Julijevaca velik je broj stanovništva zaradio taj gentilicij. Iulii u Dalmaciji, najviše u

Liburniji, dobili su taj gentilicij i većinom su bili pripadnici domicilnog stanovništva

koje je sačuvalo stari identitet u obliku kognomena.254

Zabilježeno je 8 centuriona s tim

gentilicijem. To su: centurion [---] Julije [---] (kat. br. 47), centurion VII. legije C.p.f.,

čiji je spomenik nađen u Andetriju, Lucije Julije Materno (kat. br. 48), centurion VIII.

kohorte Voluntariorum, iz Jezdine u Srbiji, Marko Julije Paterno (kat. br. 49), centurion

legije VIII. Augusta, XIIII. Gemina Martia i XI. C.p.f. iz Salone, Julije Prisk (kat. br.

50), centurion XI. legije C.p.f. iz Ivoševaca, Julije Sekund (kat. br. 51), centurion XI.

legije C.p.f. iz Kistanja, Sekst Julije Silvan (kat. br. 52), centurion čiji je spomenik

pronađen u Čitluku kod Sinja, Kvint Julije Verekundinije(?) (kat. br. 53), centurion VIII.

251

Alföldy 1969, str. 85-86, s.v. Fresius. 252

Ibid., str. 88, s.v. Geminius. 253

Ibid., str. 90, s.v. Ippius. 254

Ibid., str. 31-36 s.v. Iulius.

164

kohorte Voluntariorum iz Proboja pokraj Ljubuškog i centurion Gaj Julije Verekund

(kat. br. 54), centurion I. kohorte Belga, iz Hardomilja kod Ljubuškog.

Laelius je gentilno ime prošireno diljem carstva. U Dalmaciji su jedino u Liburniji

možda domicilno stanovništvo, a u ostatku provincije najčešće su Italici.255

Jedini

centurion s tim gentilicijem je Tit Lelije Sever (kat. br. 55), centurion III. legije

Cyrenaica, čiji je spomenik pronađen u Saloni, a datira se na prijelaz iz 1. u 2. st.

Lartidius je čest italički gentilicij koji je u Dalmaciji potvrđen samo jednim

natpisom iz Epidaura, onim centuriona Gaja Lartidija Krispa (kat. br. 56). Alföldy ga

svrstava kao Italika.256

Gaj Lartidije Krispo služio je u VIII. kohorti Voluntariorum

vjerojatno tijekom 1. st.

Ligarius se kao gentilno ime pojavljuje na nalazima u Italiji, a postoje i nalazi iz

Prokonzularne Afrike te iz Hispanije.257

Centurion zabilježen u Dalmaciji možda nosi

ime Kvint Ligarije (kat. br. 57), pošto njegovo ime nije u cijelosti sačuvano. Služio je

kao legijski centurion, a ime legije se nije sačuvalo. Spomenik je pronađen u Burnu.

Luccius je gentilicij potvrđen u Rimu te ponegdje u zapadnim provincijama i

Balkanskom poluotoku.258

U Dalmaciji ga nosi centurion Marko Lukije Valent (kat. br.

58), koji je svoju centurionsku službu obavljao u I. kohorti milliaria Delmatarum.

Njegov spomenik pronađen je u Skelanima, a datira se u drugu polovicu 2. st do kraja 3.

st.

Magius je gentilno ime često na sjeveru Italije, kao i u zapadnim provincijama

Carstva. U Dalmaciji je najzastupljenije u Jaderu i Liburniji, gdje su stanovnici

podrijetlom sa sjevera Italije.259

Jedini Magius centurion je Marko Magije Opsekvent

(kat. br. 59) čiji je natpis pronađen u Zadru. Marko Magije Opsekvent je služio u XI.

legiji C.p.f. vjerojatno u vrijeme dok je ona još boravila u Dalmaciji.

255

Alföldy 1969, str. 91, s.v. Laelius. 256

Ibid., str. 92, s.v. Lartidius. 257

U Italiji navedeni gentilicij ima predstavnike na sljedećim spomenicima (CIL XV, 8306, CIL XI, 142),

zatim Rimu (CIL VI, 4597, CIL VI, 21364, CIL VI, 21365, CIL VI, 38551), u Prokonzularnoj Africi

(CIL VIII, 390, CIL VIII, 12421) , a u Hispaniji (EDCS-14700115). Izvor: http://www.manfredclauss.de/

(20.7. 2017.) 258

Ferjančić, Babić 2009, str.248. 259

Alföldy 1969, str. 96, s.v. Magius.


165

Marcius je proširen gentilicij koji najviše svojih predstavnika ima na jugu Italije.

Taj je gentilicij čest i u panonskim provincijama, kao i na istoku Carstva. U vrijeme

ranog principata u Dalmaciji su većinom Italici, dok se u kasnijem principatu pojavljuju

potomci starijih obitelji, novodoseljeni Italici, domicilno stanovništvo i stanovništvo s

Istoka.260

Gaj Marcije Gemelin (kat. br. 60) bio je centurion VIII. kohorte pretorije, a

natpis pretorijanca na kojem se spominje pronađen je u Trsatu. Datira se na prijelaz s 1.

na 2. st. Pošto je Gaj Marcije Gemelin bio centurion pretorijanske garde, a spomenut je

na samo na natpisu vojnika, on vjerojatno nije boravio u Dalmaciji, ali nalazom

spomenika smješten je ovdje.

Marius je čest i proširen gentilicij širom Carstva. U Dalmaciji su Marii većinom

Italici i oslobođenici.261

Centurion Gaj Marije Materno (kat br. 61) služio je u VII. legiji

C.p.f . Spominje se na međašnom natpisu u vrijeme vladavine cara Klaudija. Natpis je

pronađen u Poljicima.

Maximius je, po nalazima potvrđenim u bazi podataka Clauss/Slaby gentilno ime

prošireno u Narbonskoj Galiji te ostalim keltskim provincijama.262

U Dalmaciji ga nosi

centurion IIII. kohorte Maksimije Maksimijan (kat. br. 62).Votivni spomenik bogu

Silvanu se datira u sredinu 3. st.

Memmius je raširen gentilicij koji se u natpisima nekada pojavljuje i kao Memnius.

Ukopi pod drugom varijantom pronađeni su u Africi, a postoje i ukopi iz Salone.263

U

Skadru je pronađen natpis primipila Gaja Memija Julija, koji je tijekom svoje karijere u

Rimu služio i kao primipil. Njegov počasni natpis postavljen je u Skodri, čije je kolonije

Gaj Memije Julije bio patron. Natpis se datira u drugu polovicu 3. st.

Nonius je često gentilno ime čiji su predstavnici najčešće Italici. U Dalmaciji su

Nonii najčešće upravo iz Italije.264

Centurion Nonije Valent (kat. br. 12) služio je u VIII.

kohorti Voluntariorum, a na natpisu vojnika kohorte spomenut je s centurionom

Artanom Marcelom. Spomenik je pronađen u Vitini (BiH), a datira se na kraj 1. ili 2. st.

260

Alföldy 1969, str. 97, s.v. Marcius. 261

Ibid., str. 98, s.v. Marius 262

Izvor: http://www.manfredclauss.de/ (31.7.2017.). 263

Alföldy 1969, str. 99, s.v. Memmius. 264

Ibid., str. 103, s.v. Nonius.


166

Octavius je jako proširen gentilicij širom Rimskog carstva. Najviše Oktavija

potvrđeno je na sjeveru Italije. U Liburniji su Octavii možda domicilno stanovništvo,

dok su u ostatku Dalmacije Italici, a u kasnijem principatu i orijentalci.265

U Dalmaciji

su potvrđena dva centuriona s tim gentilicijem, oba s prostora Liburnije, točnije Nadina

pokraj Benkovca (Nedinum). Prvi centurion je Oktavije F[---] (kat. br. 64), koji je služio

u postrojbi čije se ime nije sačuvalo. Drugi predstavnik gentilicija je Tit Oktavije Makro

(kat. br. 65), centurion I. kohorte Liburna.

Pisenius je gentilno ime specifično za Italiju, i to za gradove Pisinij i Sentin. U

Dalmaciji jedini pripadnik tog gentilnog imena, centurion Kvint Pisenije Severin (kat.

br. 66), je Italik.266

Služio je u XI. legiji Claudia, a njegov počasni natpis pronađen je u

Humcu (BiH). Datira ga se poslije 42. god.

Plotius je jako čest gentilicij u Italiji i Hispaniji, a nalazi ga se i u Africi. U

Dalmaciji potvrđeni Plotii su Italici.267

Sačuvana su dva spomenika, za koje se

pretpostavlja da pripadaju istom centurionu, Publiju Plociju (kat. br. 67 i 68). Prvi

pripada oslobođeniku navedenog centuriona, dok je drugi votivni spomenik koji je

postavio sam Publije Plocije. On je bio centurion VII. legije C.p.f. Spomenici su

postavljeni u okolici današnjih Trogira i Solina, a datiraju se poslije 42. god.

Praecilius je gentilno ime rašireno na prostoru današnje Italije, kao i u zapadnim

provincijama Carstva. Alföldy donosi informaciju da su u Saloni Praecilii pripadnici

italske obitelji.268

Vjerojatni pripadnik te obitelji je centurion Lucije Precilije Klement

Julijan (kat. br. 69), primipil V. legije Macedonica. Uz službu primipila, navodi se kao

patron kolonije Salone. Po konzulima se točno datira u 41. god.

Pulpidius, poznato i u varijanti Pulfidius je gentilicij potvrđen u italskom gradu

Kurfiniju (Curfinium), kao i u Rimu.269

U Dalmaciji se na nadgrobnom spomeniku

legionara Lucija Kasija Marcijala spominje centurion Pulpidije Silvestro (kat. br. 70),

koji je služio u XI. legiji C.p.f. Spomenik je pronađen u Burnu, a datira se poslije 42.

godine.

265

Alföldy 1969, str. 104, s.v. Octavius 266

Ibid., str. 109, s.v. Pisenius. 267

Ibid., str. 110, s.v. Plotius. 268

Ibid., str. 112, s.v. Praecilius. 269

Ibid., str. 113, s.v Pulpidius.

167

Quintius je gentilno ime jako često na sjeveru Italije, kao i u zapadnim provincijama.

Alföldy navodi da su u Liburniji Quintii domicilno stanovništvo.270

Jedini centurion tog

gentilicija je Kvintije German (kat. br. 71). Bio je primipil nepoznate postrojbe. Natpis

sa sarkofaga njegove kćeri iz Manastirina u Solinu datira se u drugu polovicu 3. st.

Raecius je gentilno ime rašireno na sjeveru Italije, posebno među Venetima.

Zastupljeno je i u zapadnim provincijama. U Dalmaciji je najzastupljenije među

Liburnima, gdje taj gentilicij nosi domicilno stanovništvo, pa je moguće da je i sam

gentilicij potekao od domicilnog stanovništva Liburnije.271

Kvint Recije Ruf (kat. br. 72)

služio je kao primipil u XII. legiji Fulminata, zatim kao trecenarius i princeps praetorii.

Njegov spomenik iz Zadra datira se na prijelazu između 1. i 2. st.

Resius je gentilicij zastupljen kod pojedinaca u sjevernoj i srednjoj Italiji, južnoj

Galiji i Noriku. Alföldy smatra da centurion Aulo Rezije Maksim (kat. br. 2, 3 i 4)

potječe iz grada Volaterra u današnjoj Toskani, a razlog navodi natpis (CIL XI 1741) na

kojem se spominje A. Resius L.f. Maximus.272

On je služio u XI. (C.p.f.), a natpisi su

pronađeni na istom prostoru, između Karina i Novigrada.

Salvius je gentilno ime rasprostranjeno diljem carstva, iako je najveća koncentracija

tog gentilicija bila na sjeveru Italije.273

Centurion pod kat. br. 73 je Lucije Salvije,

služio je u XI. legiji, a na međašnom natpisu se pojavljuje zajedno s centurionom,

Markom Svetonom. Natpis se datira između 37. i 41. god. a pronađen je u Razvođu

pokraj Drniša.

Seius je raširen gentilicij koji je najviše zastupljen u Italiji i zapadnim provincijama.

Alföldy navodi da ga na Rabu nosi domicilno stanovništvo274

Centurion Sej Severin

(kat. br. 74) navodi se na međašnom natpisu na kojem on uspostavlja granicu s dotičnim

Bebidijem Titijanom. Sej Severin je služio kao centurion VIII. kohorte Voluntariorum.

Sergius je gentilno ime vrlo rašireno diljem carstva, a najviše u Italiji.275

Mogući

centurion s tim gentilicijem je Gaj Sergije Julijan (kat. br. 75). Služio je u I. kohorti

270

Alföldy 1969, str. 114, s.v. Quintius. 271

Ibid., str. 114, s.v. Raecius. 272

Ibid., str. 115, s.v. Resius. 273

Ibid., str. 117, s.v. Salvius. 274

Ibid., str. 118, s.v. Seius. 275

Ibid., str. 121, s.v. Sergius.

168

milliaria Delmatarum, a datira se u 2. i početak 3. st. Pronađen je Skelanima pokraj

Srebrenice.

Servilius je također poznato i široko rasprostranjeno rimsko gentilno ime, za koje

Alföldy navodi da u Dalmaciji označava populaciju italskog podrijetla.276

Nadgrobni

natpis iz Salone donosi informacije o centurionu Kvintu Serviliju Statijanu (kat. br. 76),

koji je služio u I. kohorti Belga. Svojoj je supruzi centurion podigao spomenik sredinom

2. st.

Silvius je gentilno ime često u keltskim provincijama, pa su njegovi predstavnici i u

Dalmaciji osobe s istim podrijetlom.277

Centurion I. kohore Belga, Kvint Silvije Sperat

(kat. br. 77), u Škripu na otoku Braču posvetio je Nimfama u 2. st. Njegova služba

curagens theatri bit će obrađena u kasnijem dijelu rada.

Statius je gentilicij raširen diljem Carstva, s najviše pripadnika u sjevernoj Italiji. U

Dalmaciji su pripadnici tog gentilicija Italici.278

Centurion tog gentilicija je Gaj Statije

Celzo, upisan u tribus Sergia, centurion VII. legije Gemina. Natpis se datira od 114. do

117. god., a pronađen je u Risanu u Crnoj Gori, gdje je također živio ogranak te obitelji

te ondje pripadao municipalnoj aristokraciji.279

Sueto(nius) je gentilno ime koje se pronalazi u Italiji i u zapadnim provincijama

Carstva.280

Pod kat. br. 73 naveden je centurion Marko Sveton(ije), centurion XI. legije.

Sulpicius je gentilicij raširen diljem Carstva, a najviše u Italiji i u zapadnim

provincijama. Iako su u Dalmaciji zastupljeni najviše kao Italici, Alföldy navodi da je

centurion Sulpicije Kalvion (kat. br. 79) rodom iz Donje Germanije.281

Njegov je

votivni natpis pronađen u Vrgorcu, a on je bio centurion I. legije Minerva, iako i navodi

da je privremeni zapovjednik I. kohorte Belga (praepositus cohortis I. Belgarum).

276

Alföldy 1969, str. 121, s.v. Servilius. 277

Ibid., str. 121, s.v. Silvius. 278

Alföldy 1969., str. 122-123, s.v. Statius; M. Šašel-Kos, The Statii of Risinium. U: D. Demicheli (ur.),

Illyrica Antiqua, in honorem Duje Rendić-Miočević, Zagreb 2017, str. 171-185. Dalje u tekstu: Šašel-Kos

2017. 279

Šašel-Kos 2017, str.182. 280

Alföldy 1969, str. 123, s.v. Sueto(nius). 281

Ibid., str. 124, s.v. Sulpicius.

169

Terentius je raširen gentilicij koji je najviše zastupljen na sjeveru Italije. U

Dalmaciji su Terentii najčešće Italici i Noričani, dok se u vrijeme kasnog principata

pojavljuju i osobe s istoka Carstva.282

U Burnu je pronađen natpis legionara koji je

služio pod centurionom VIII. legije Augusta, Terencijem Julijanom (kat. br. 80). Natpis

se datira od 31. do 70. god.

Titisenus je gentilicij s italskim predstavnicima, još potvrđen i ukopima u Africi. U

Dalmaciji je ta obitelj navodno italskog podrijetla.283

Centurion Tit Titizen Valentin, bio

je centurion legije čije ime nije navedeno. Postavio je spomenik ocu koji je bio dekurion

Salone. Spomenik je pronađen u Solinu, a datira se od početka 1. do kraja prve polovice

2. st.

Titius je jako raširen i zastupljen gentilicij u cijelom Carstvu. Izvan Italije, najviše

pripadnika tog gentilicija nalazi se u južnoj Galiji, Noriku i Panoniji. U Dalmaciji su to

Italici, domicilno stanovništvo, te stanovnici zapadnih i istočnih provincija.284

U

katalogu centuriona navedena su 3 centuriona s tim gentilicijem. Prvi je Lucije Titije [--

-] (kat. br. 82), centurion I. kohorte milliaria Delmatarum, čiji je votivni spomenik iz 2.

st. pronađen u Gornjoj Crvici. Drugi natpis je onaj centuriona Gaja Titija Gemina (kat.

br. 83). On je služio u VII. legiji, pa se shodno tome i datira u vrijeme prije 42. god.

Međašni natpis je pronađen u Gornjem Karinu. Treći natpis pripada legionaru Luciju

Ikoniju Suru, koji je služio u centuriji Titija Silvana (kat. br. 84). Služio je u XI. legiji

C.p.f., a spomenik je pronađen u Strmici kod Knina. Datira se između 42. i 69. godine.

Trinius je mogući gentilicij centuriona koji se navodi pod kat. br. 85. Pošto je

navedeni natpis vojnika koji samo spominje centuriju Trinija, moguće je da se radi i o

cognomenu Trinus.285

Centurion Trinije je dakle bio centurion VII. legije u vrijeme do

42. god.

Valerius je najrašireniji gentilicij koji nije carskog podrijetla. Predstavnici tog

gentilicija zastupljeni su u velikom broju u cijelom Carstvu. U Italiji ih se najviše nalazi

na sjeveru poluotoka. Velik broj Valerija dolazi i sa istoka Rimskog carstva. U

282

Alföldy 1969, str. 125-126, s.v. Terentius.. 283

Ibid., str. 127, s.v. Titisenus. 284

Ibid., str. 127, s.v. Titius. 285

Ibid., str. 129, s.v. Trinius.

170

Dalmaciji nema stroge podjele oko podrijetla tog gentilicija. Mogu biti Italici,

domicilno stanovništvo Liburnije, u Saloni su to često orijentalni građani, a mogu biti i

vojnici s limesa na Dunavu.286

Od centuriona s tim gentilicijem u Dalmaciji je

potvrđeno šest natpisa iz kataloga. Prvi navedeni je Marko Valerije Donik (kat. br. 86),

centurion III. kohorte Alpinaca, iz grada Celeje. Spomenik se datira u sredinu 2. st., a

pronađen je u Muću. Idući centurion je Valerije Menofil (kat. br. 87), koji je služio u I.

kohorti milliaria Delmatarum. Datira se u drugu polovicu 2. st. do kraja prve polovice 3.

st, a pronađen je u Tepljuhu pokraj Drniša. Treći centurion je Valerije Postum (kat. br.

88), a spominje se na spomeniku legionara iz Burna. Služio je u XI. legiji C.p.f. Četvrti

obrađeni centurion je Kvint Valerije (kat. br. 89), čiji je fragmentirani spomenik

pronađen u Mokrom Polju kod Knina. Na natpisu je samo sačuvano da je Kvint Valerije

bio centurion legije. Posljednji centurion s ovim gentilicijem je Valerije Valent (kat. br.

90), koji u Saloni postavlja votivni natpis Herkulu. Sebe navodi samo kao veterana i

bivšeg centuriona, a datira se u 179. god.

Varius je široko rasprostranjeno gentilno ime čijih je predstavnika najviše u Italiji i

južnoj Galiji. U Dalmaciji za vrijeme ranog principata Varii su najčešće Italici ili

stanovnici zapadnih provincija.287

Jedini centurion s ovim gentilicijem je Lucije Varije

(kat. br. 91), iz grada Augusta Praetoria, koji je današnja Aosta na sjeveru Italije. Bio je

upisan u tribus Sergia, a svoju centurionsku službu obavljao u VI. kohorti vigila ili VI.

Dobrovoljačkoj kohorti. Datira se od 71. do 100. god.

Varronius je gentilno ime karakteristično za središnju Italiju. Alföldy navodi da je

moguće da dolazi od delmatskog osobnog imena Varro.288

U Saloni je pokopan

centurion Tit Varonije Maron (kat. br. 92), centurion frumentarij III. legije Cyrenaica.

Spomenik se datira u kraj 2. st. ili početak 3. st.289

Vibius je čest gentilicij Rimskog carstva. Čest je u istočnim provincijama, iako su u

Dalmaciji pripadnici tog gentilicija najčešće Italici.290

U katalogu je zabilježen

centurion Gaj Vibije Pudet (kat. br. 94), čiji je spomenik pronađen u Trogiru. Gaj Vibije

286

Alföldy 1969, str. 131-133, s.v. Valerius. 287

Ibid., str. 133, s.v. Varius 288

Ibid., str. 134, s.v. Varronius 289

Matijević 2014, str. 71. 290

Alföldy 1969, str. 136, s.v. Vibius

171

Pudet bio je upisan u tribus Pomptina, a sam je iz grada Aretija. Služio je u VII. legiji

C.p.f.

Virius je gentilno ime zastupljeno u čitavom carstvu, a najveća koncentracija tog

gentilicija potvrđena je u sjevernoj Italiji.291

Na kat. br. 95. nalazi se brončana kaciga

legionara na kojoj je urezano ime centuriona Virija Marcijala. Kaciga je pronađena u

Burnu a datira se u drugu polovicu 1. st.

5.3.3. Filijacija

Na ukupno 21 spomeniku centuriona u rimskoj provinciji Dalmaciji sačuvana je

filijacija. Pojavljuje se devet različitih imena. Najbrojnije ime je, kao i kod imena samih

centuriona, Caius (kat. br. 8, 63, 65, 78 i 94). Prva filijacija po brojnosti poslije Gaja je

ime Titus (kat. br. 34, 37, 43 i 55). Ime Lucius (kat. br. 46, 52, 69 i 91) zastupljeno je 4

puta, a Quintus (kat. br. 27, 72 i 89) tri puta. Marcus se pojavljuje dva puta (kat. br. 49 i

59), a jednom su zabilježeni Aulus (kat. br. 31), Veius (kat. br. 102) i Venetus (kat. br.

103). Na još dva spomenika filijacija je postojala, ali se ime oca nije sačuvalo do danas

(kat. br. 26 i 116). Na nadgrobnom spomeniku kataloški broj 81, sin, centurion Tit

Titizen Valentin, komemorira umrlog oca Tita Titizena Konviktorijana. Na ovom

spomeniku filijacija nije postavljena na standardan način, ali ime oca i sina je identično.

Kod 15 centuriona (kat. br. 8, 31, 34, 37, 49, 52, 55, 59, 63, 69, 72, 78, 89, 91 i 94)

filijacija je identična kao i praenomen. Spomenici kataloškog broja 43, 46, 65, 102 i 103

imaju različito predime od filijacije. Posljednja dva spomenika (kat. br. 102 i 103)

pripadaju peregrinskom stanovništvu koje je služilo u mornarici da bi poslije toga

eventualno dobili građansko pravo a s tim i rimski način imenovanja. Centurion

Kastricije, Kvintov sin (kat. br. 27) nema sačuvano predime, a na spomeniku Kalpurnija

Maksima (kat. br. 26) nije sačuvana filijacija. Spomenik pod kataloškim brojem 116

nema sačuvan nijedan podatak, osim da je nepoznati centurion nepoznate postrojbe bio

nečiji sin.

291

Alföldy 1969, str. 138, s.v. Virius.

172

Tablica 13. Centurioni kod kojih je u natpisima navedena filijacija

Kat.

br.

Ime centuriona Domus Služba

8. C. Alasinius C.f. Valentinus / Centurio cohortis VIII.

Voluntariorum

26. Calpurnius [---]f. Maximus / Centurio legionis [---]

27. Q(?). Castricius Q.f. / Centurio legionis X[II]

31. A. Claudius A.f. Celer Verona Centurio legionis XI. C.p.f.

34. T. Elvius T.f. Salinator / Centurio legionis VII.

37. T. Flavius T.f. Lucilius / centurio cohortis VIII.

voluntariourum

43. S. Frebranus T.f. Baculus / hastatus prior legionis XX

46. M. Ippius L.f. Vitalis Beneventum centurio cohortis VIII.

Voluntariorum Philippianae

49. M. Iulius M.f. Paternus Aquae Sextiae miles legionis VI. Victricis

centurio legionis VIII. Augustae

centurio legionis XIIII.

Geminae Martiae Victricis

centurio legionis XI. C.p.f.

52. S. Iulius L.f. Silvanus Forum Iulii Centurio [---]

55. T. Laelius T.f. Severus / centurio legionis III.

Cyrenaicae

59. M. Magius M.f. Opsequens / Centurio legionis XI. C.p.f.

63. C. Memmius C.f. Iulius / primipilaris

65. T. Octavius C.f. Macer / centurio cohortis I. Liburnorum

69. L. Praecilius L.f. Clemens Iulianus / primipilaris legionis V.

Macedonicae, praefectus

castrorum legionis eiusdem

72. Q. Raecius Q.f. Rufus / Primus pilus legionis XII.

Fulminatae

78. C. Statius C.f. Celsus / centurio legionis VII. Geminae

89. Q. Valerius Q.f. Sta[---] / Centurio legionis [---]

91. L. Varius L.f. Augusta

Praetoria

Centurio cohortis VI. vigilum

94. C. Vibius C. f. Pudes Arretium centurio legionis VII. C.p.f.

173

102. Liccaeus Vei f. / Centurio de liburna Lucusta

103. Plator Veneti f. Maezeius / centurio classis Ravennatis

116. [---][---]f. [---] / Centurio [---]

5.3.4. Cognomen

Među centurionima u Dalmaciji zabilježeno je 70 različitih kognomena. Najčešći

kognomeni su Iulianus, Maximus i Valens koji se među centurionima pojavljuju po 4

puta svaki.

Agrippa je široko rasprostranjen kognomen u cijelom carstvu.292

U katalogu ga nosi

jedan centurion (kat. br. 96), a to je i jedini sačuvani dio njegova imena, pa se ne može

puno zaključiti o njegovu podrijetlu.

Amynthianus je italski kognomen.293

Nosi ga jedan centurion (kat. br. 5 i 6), Publije

Elije Amintijan u vrijeme vladavine cara Marka Aurelija.

Apollonius je kognomen raširen u istočnim dijelovima Rimskog carstva, a često se

pronalazi i kao kognomen robova.294

Centurion Tit Aurelije Apolonije (kat. br. 17)

stoga najvjerojatnije dolazi iz istočnih provincija u Dalmaciju.

Arthinus je mogući kognomen centuriona čiji je spomenik pronađen na u mjestu Sali

na Dugom Otoku (kat. br. 97). Pošto se među primjerima imena pronađenih u literaturi

nigdje ne spominje taj kognomen, osim u slučaju kada se radi o kognomenu Parthinus

ili Larthinus, moguće je da je zbog oštećenja na spomeniku prvo slovo kognomena

nečitljivo, ili se radi o nekom strogo lokalnom kognomenu.

Ascanius je rijedak kognomen koji najčešće nose Italici.295

Centurion Cicerej

Askanije (kat. br. 28), je stoga najvjerojatnije Italik, pošto njegov gentilicij ukazuje na

italsko podrijetlo, a pošto se na spomeniku još spominje i Lucije Cicerej iz Ariminija,

moguće je povezati ta dva dokaza.

292

Alföldy 1969, str. 145, s.v. Agrippa. 293

Ibid., str. 148, s.v. Amynthianus. 294

Ibid., str. 153, s.v. Apollonius. 295

Ibid., str. 157, s.v. Ascanius.

174

Baculus je kognomen poznat po pojedinačnim ukopima po Carstvu.296

Nosi ga

centurion Salvije Bakul (kat. br. 43). S obzirom na gentilicij, smatra se da je italskog

podrijetla.

Calvio je kognomen koji se susreće u Italiji i zapadnim provincijama, a dovodi se u

vezu i sa semitskim imenom Chalbion.297

Pod kat. br. 79 nalazi se centurion Sulpicije

Kalvion, a Alföldy navodi kako je on germanskog podrijetla.298

Cassius je u keltskim provincijama zastupljen i kao Cassianus, a u Dalmaciju stiže u

vrijeme kasnijeg principata.299

Centurion Lucije Bebidije Kasije (kat. br. 24) je jedini

predstavnik tog kognomena u Dalmaciji.

Castus je kognomen poznat u Italiji i zapadnim provincijama.300

Centurion koji u

Dalmaciji nosi taj kognomen je Lucije Artorije Kast (kat. br. 13 i 14). S obzirom na

gentilicij, smatra se da je on dio obitelji koja je živjela u Dalmaciji, ali je izvorno

italskog podrijetla.

Celer je jako raširen kognomen u cijelom Carstvu, a najviše u samoj Italiji.301

U

Dalmaciji je potvrđen jedan centurion koji nosi taj kognomen, Klaudije Celer (kat. br.

31). Njemu je kao domus navedena Verona u Italiji.

Celsus je kognomen raširen posvuda, a naročito u zapadnim provincijama. Najviše

spomenika u Dalmaciji datira se u raniji principat. Taj kognomen često nosi domicilno

stanovništvo, a moguće je da je povezano i s ilirskim kognomenom Celso.302

Jedan

centurion, Gaj Statije Kelso (kat. br. 78), nosi taj kognomen, a njegova obitelj je

potvrđena u Risanu, iako je italičkog podrijetla.

296

Alföldy 1969, str. 161, s.v. Baculus. 297

Ibid., str. 169, s.v. Calvio. 298

Ibid., str. 124, s.v. Sulpicius. 299

Ibid., str. 172, s.v. Cassius. 300

Ibid., str. 172, s.v. Castus. 301

Ibid., str. 173-174, s.v. Celer. 302

Ibid., str. 174, s.v. Celsus.

175

Clemens je kognomen rasprostranjen najviše na području srednje i sjeverne

Italije.303

Centurion s tim kognomenom u Dalmaciji je Lucije Precilije Klement Julijan

(kat. br. 69), koji je vjerojatno bio italskog podrijetla.

Crispus je kognomen rasprostranjen i u inačici Crispinus, koja je potvrđena u

Italiji i keltskim provincijama.304

Gaj Lartidije Krispo (kat. br. 56) je stoga po gentiliciju

i kognomenu italskog podrijetla.

Donicus je po ukopima poznat u sjevernoj Italiji, a izvorno je vjerojatno keltskog

podrijetla.305

Centurion Marko Valerije Donik (kat. br. 86), kao svoj dom navodi Celeju,

današnje Celje u Sloveniji.

Flavus je kognomen proširen u hispanskim i galsko-germanskim

provincijama.306

Centurion Geminije Flav (kat. br. 45) je po Alföldyju iz zapadnih

provincija.307

Fronto je proširen kognomen, po nekim autorima može biti čak i domicilnog

podrijetla, ali i oznaka italskog stanovništva.308

Centurion Akvilije Fronton (kat. br 10)

je jedini predstavnik tog kognomena. Njegov gentilicij je italski, pa je moguće da je

Akvilije bio Italik.

Gemellinus je čest kognomen, proširen u cijelom carstvu.309

Od centuriona u

Dalmaciji, nosi ga samo Gaj Marcije Gemelin (kat. br. 60).

Geminus je također raširen kognomen, koji često nose i kršćani.310

Nosi ga

centurion Gaj/Seksto Titije Gemin (kat. br. 2 i 83), a on je vjerojatno Italik.

Germanus je kognomen koji se ne odnosi samo na germanske krajeve, nego i na

trakijski i istočnjački dio Carstva. U Dalmaciji može biti i ilirskog podrijetla, pošto je

303

Alföldy 1969, str. 178, s.v. Clemens. 304

Ibid., str. 183, s.v. Crispus. 305

Ibid., str. 191, s.v. Donicus. 306

Ibid., str. 205, s.v. Flavus 307

Ibid., str. 88, s.v. Geminius. 308

Ibid., str. 207, s.v. Fronto. 309

Ibid., str. 210, s.v. Gemellinus. 310

Ibid., str. 210, s.v. Geminus.

176

korijen Germ- čest u nazivima u provinciji.311

Jedini centurion s tim kognomenom je

Kvintije German (kat. br. 71).

Iulianus je široko rasprostranjen kognomen koji najviše nose stanovnici keltskog

podrijetla. U Dalmaciji su to strani građani.312

U katalogu taj kognomen nose 4

centuriona: Aurelije Julijan (kat. br. 18), Gaj Sergije Julijan (kat. br. 75), Terencije

Julijan (kat. br. 80) i centurion kojem se u natpisu navodi samo kognomen Iulianus (kat.

br. 100).

Iulius je redovito gentilno ime, ali kao kognomen se nalazi u galsko-germanskim

provincijama.313

Centurion s tim kognomenom je Gaj Memije Julije (kat. br. 63), iako

postoji mogućnost i da mu je to bio drugi gentilicij.314

Laco(n) je rijedak kognomen koji se najčešće susreće u južnoj Italiji.315

U

katalogu susrećemo samo jednog centuriona (kat. br. 101), kojem je to ujedno i jedini

sačuvani dio imena.

Laevus je po Alföldyju kognomen koji se pojavljuje samo u Italiji i to u vrijeme

Republike.316

Među centurionima zastupljen je kod centuriona Cicereja Leva (kat. br. 28)

koji je stoga vjerojatno italskog podrijetla.

Liberalis je široko rasprostranjen kognomen, s najviše predstavnika u Italiji i

zapadnim provincijama.317

Jedini njegov predstavnik je Lucije Ebucije Liberal (kat. br.

1, 2, 3 i 4), koji je bio Italik.

Liccaeus je ilirski kognomen, iako postoje slučajevi pronalazaka u Italiji. Često

ga nose oslobođenici i članovi mornarice. Alföldy navodi i da su korijeni Lic- i Licc-

česti kod panonskih naroda, kao i onih u sjevernoj Dalmaciji.318

Jedini potvrđeni

centurion s tim kognomenom je Likej (kat. br. 102), koji je služio kao pomorski

centurion na liburni.

311

Alföldy 1969, str. 211, s.v. Germanus 312

Ibid., str. 223-224, s.v. Iulianus 313

Ibid., str. 224, s.v. Iulius 314

Łajtar, Żelazowski 2014, str. 274-275. 315

Alföldy 1969, str. 226, s.v. Laco 316

Ibid., str. 226, s.v. Laevus. 317

Ibid., str. 229-230, s.v. Liberalis. 318

Ibid., str. 230, s.v. Liccaeus.

177

Lucilius je često gentilno ime, ali pojavljuje se i kao kognomen i proširen je u

keltskim provincijama.319

Centurion Tit Flavije Lucilije (kat. br. 37) nosi taj kognomen.

Macer je kognomen posebno raširen u Italiji i keltskim područjima.320

Jedini

potvrđeni centurion s tim kognomenom je Tit Oktavije Makro (kat. br. 65).

Marcellus je kognomen koji je u cijelom Carstvu jako raširen.321

Dva centuriona

u Dalmaciji nose taj kognomen. Prvi je Artan Marcel (kat. br. 12), koji je možda

podrijetlom Italik, dok se na drugom natpisu samo sačuvao kognomen Marcellus (kat.

br. 104).

Maro je kognomen poznat u Italiji, iako postoje spomenici tog kognomena na

zapadu i istoku carstva, a može biti i izvorno istočnjačkog podrijetla.322

Centurion s tim

kognomenom je Lucije Varonije Maron (kat. br. 92).

Martialis je posvuda raširen kognomen najviše zastupljen u Italiji i zapadnim

provincijama.323

Nosi ga centurion Virije Marcijal (kat. br. 95). Pošto je njegov

gentilicij italski, a datira se u rani principat, moguće je da je taj centurion bio Italik.

Maternus je jako čest kognomen u keltskim provincijama, iako je zastupljen i

drugdje.324

U Dalmaciji se pojavljuju dva centuriona s tim kognomenom: Lucije Julije

Materno (kat. br. 48) i Gaj Marije Materno (kat. br. 61).

Maximianus je posvuda raširen kognomen, a najviše u sjevernoj Italiji, Noriku i

Panoniji.325

Nosi ga centurion Maksimije Maksimijan (kat. br. 62)

Maximus je najčešći kognomen u cijelom Rimskom carstvu te su shodno tom,

njegovi predstavnici česti i u Dalmaciji.326

Četiri centuriona koji su obrađeni u katalogu

nose taj kognomen. To su: Aulo Rezije Maksim (kat. br. 2, 3, i 4), Aurelije Maksim (kat.

br. 19), Kalpurnije Maksim (kat. br. 26) i Klaudije Maksim (kat. br. 29).

319

Alföldy 1969, str. 233, s.v. Lucilius. 320

Ibid., str. 235, s.v. Macer. 321

Ibid., str. 237, s.v. Marcellus 322

Ibid., str. 239, s.v. Maro. 323

Ibid., str. 239, s.v. Martialis. 324

Ibid., str. 240, s.v. Maternus. 325

Ibid., str. 241, s.v. Maximianus. 326

Ibid., str. 242, s.v. Maximus.

178

Menophilus je poznat kognomen i rasprostranjen diljem Carstva, kojeg kao

kognomen često nose oslobođenici.327

Centurion iz Dalmacije s tim kognomenom je

Valerije Menofil (kat. br. 87).

Nummius je često zastupljeno kao gentilno ime. Centurion iz Dalmacije, Marko

Avilije Numije (kat. br. 23) nosi to ime kao kognomen.328

Numisianus je vjerojatni kognomen, iako je Alföldy u svojoj interpretaciji to ime

razdvojio na dva dijela Nunnius i Isianus, što bi značilo da je Nunnius gentilno ime koje

se i inače pojavljuje u Italiji, Africi, na Balkanu i istočnim provincijama.329

Isianus bi

tako bio kognomen koji se nalazi na pojedinačnim spomenicima u Carstvu.330

Centurion

s tim imenom nalazi se na kat. br. 105.

Opsequens ili Obseque(n)s je kognomen koji se pojavljuje u Italiji i keltskim

područjima.331

Nosi ga centurion Marko Magije Opsekvent (kat. br. 59).

Paternus je kognomen koji se jako često javlja kod keltske populacije, iako je

inače rijedak.332

Taj kognomen nosi centurion Marko Julije Paterno (kat. br. 49). On je

kao svoj domus naveo Aquae Sextiae, što odgovara današnjem gradu Aix-en-Provence

na jugu Francuske, pa postoji vjerojatnost da je bio keltskog podrijetla.

Plator je kognomen karakterističan za područje Ilirika.333

Nosi ga Plator (kat. br.

103), koji je služio kao centurion u Ravenatskoj mornarici, a po narodnosti je bio Mezej.

Pompeius je čest gentilicij334

, ali pojavljuje se i u obliku kognomena, iako češće

u obliku Pompeianus. Pojavljuje se u zapadnim provincijama.335

I ovdje se radi o

situaciji u kojoj, pošto nije sačuvan nijedan drugi dio imena centuriona, postoji šansa da

se radi i o kognomenu i o gentiliciju. Centurion s tim kognomenom/gentilicijem

pojavljuje se na kat. br. 106, što je ujedno i jedini zabilježeni dio njegova imena. Drugi

centurion kod kojeg se radi o kognomenu Pompeius je Tit Flavije Pompej (kat. br. 39).

327

Alföldy 1969, str. 246, s.v. Menophilus. 328

Ibid., str. 254, s.v. Nummius. 329

Ibid., str. 103, s.v. Nunnius. 330

Ibid., str. 223, s.v. Isianus. 331

Ibid., str. 255, s.v. Opsequens. 332

Ibid., str. 261, s.v. Paternus. 333

Ibid., str. 267, s.v. Plator. 334

Ibid., str. 111, s.v. Pompeius. 335

Ibid., str. 268-269, s.v. Pompeius.

179

Pomponianus je izvedenica od gentilnog imena Pomponius. Pojavljuje se diljem

carstva na pojedinačnim natpisima.336

Taj kognomen nosi centurion Tit Flavije

Pomponijan (kat. br. 40).

Postumus je kognomen koji nosi stanovništvo Italije i keltskih provincija.337

Pod

kat. br. 88 nalazi se centurion Valerije Postum.

Priscus je posvuda raširen kognomen, a najviše na prostoru Italije. U vrijeme

ranijeg principata zastupljen je u Dalmaciji, a ponekad taj kognomen zna nositi i

domicilno stanovništvo.338

Nosi ga jedan centurion, Julije Prisko (kat. br. 50).

Proc(u)lus je posvuda raširen kognomen, posbeno u Italiji i istočnim

provincijama. U Dalmaciji je također čest u Saloni i njezinoj okolici, a zna ga nositi i

domicilno stanovništvo.339

Jedan centurion nosi taj kognomen, a to je ujedno i jedini

zapisani dio njegova imena (kat. br. 107).

Pude(n)s je raširen kognomen, najviše u prostoru današnje Italije i zapadnih

provincija Carstva.340

Nosi ga centurion Gaj Vibije Pudet (kat. br. 94), njegova domus je

Aretij, a upisan je u tribus Pomptina.

Quadratus je kognomen koji je najviše zastupljen u Italiji, keltskim

provincijama te Africi. U Dalmaciji je rijedak te je zastupljen tek u pojedinačnim

nalazima.341

Centurion Apinije Kvadrat (kat. br. 9) jedini je predstavnik tog kognomena,

a on sam je bio upisan u tribus Pollia, a domus mu je bila grad Faventia, koji se nalazio

na sjeveru Italije.

Restitutus je posvuda raširen kognomen, a najviše u Italiji i keltskim

provincijama. U Dalmaciji se susreće često, ali ne kod domicilnog stanovništva.342

To je

jedini zabilježeni dio imena centuriona (kat. br. 108), koji je služio u I. kohorti Belga.

336

Alföldy 1969, str. 269, s.v. Pomponianus. 337

Ibid., str. 270, s.v. Postumus. 338

Ibid., str. 273, s.v. Priscus. 339

Ibid., str. 274-275, s.v. Proc(u)lus. 340

Ibid., str. 276-277, s.v. Pude(n)s. 341

Ibid., str. 278, s.v. Quadratus. 342

Ibid., str. 281-282, s.v. Restitutus.

180

Rufus je kognomen raširen u Italiji i Hispaniji, a u Dalmaciji je čest te ga se

susreće i kod domicilnog stanovništva.343

Centurion s tim kognomenom je Kvint Recije

Ruf (kat. br. 72), koji je vjerojatno bio Italik.

Sabinus je posvuda rasprostranjen kognomen. U Dalmaciji se pojavljuju osobe s

tim kognomenom iako nisu pripadnici domicilnog stanovništva.344

Jedini centurion koji

nosi taj kognomen je Cecilije Sabin (kat. br. 25).

Salinator je kognomen koji se pojavljuje na pojedinačnim nalazima u Italiji i

Panoniji.345

Tit Elvije Salinator (kat. br. 34) nosi taj kognomen, a Alföldy navodi da je

on sam iz grada Altina, pošto mu je otac ondje bio kvatorvir.346

Salvianus je kognomen nastao od gentilnog imena Salvius. Rasprostranjen je

širom Carstva.347

Nosi ga centurion Aurelije Salvijan (kat. br. 20).

Saturninus je jako raširen kognomen, ponajviše zastupljen u Africi i keltskim

provincijama. Često ga nose kršćani u Italiji i Africi. U Dalmaciji taj kognomen u

vrijeme kasnijeg carstva nosi i domicilno stanovništvo.348

Pod kat. br. 21 nalazi se jedini

centurion koji nosi ovaj kognomen, Aurelije Saturnin.

Secundus je jedan od najčešćih kognomena u Rimskom carstvu. U Dalmaciji ga

nosi i domicilno stanovništvo.349

No, zabilježen je samo jedan centurion s tim

kognomenom u Dalmaciji. Njegovo ime je Julije Sekund (kat. br. 51).

Severinus je posvuda raširen kognomen, ponajviše u keltskim područjima.350

Od

centuriona u Dalmaciji, zabilježena su dvojica s tim kognomenom: Kvint P(l)izenije

Severin (kat. br. 66) i Sej Severin (kat. br. 74).

Severus je kognomen koji ima isti korijen kao prethodni kognomen Severinus.

Proširen je u Italiji, ali i u keltskim područjima. Domicilno stanovništvo nekada nosi taj

343

Alföldy 1969, str. 283-284, s.v. Rufus. 344

Ibid., str. 285, s.v. Sabinus. 345

Ibid., str. 286, s.v. Salinator. 346

Ibid., str. 286, s.v. Salinator. 347

Ibid., str. 287, s.v. Salvianus. 348

Ibid., str. 288, s.v. Saturninus. 349

Ibid., str. 291-292, s.v. Secundus. 350

Ibid., str. 295, s.v. Severinus.

181

kognomen.351

Zabilježena su tri centuriona koji imaju taj kognomen u Dalmaciji. To su:

Seksto Akvilije Sever (kat. br. 11), dekurion Salone i Flanone, Tit Lelije Sever (kat. br.

55) te Vi… Sever (kat. br. 93).

Silvanus je kognomen specifičan za keltska područja, iako se javlja diljem

Carstva. U Dalmaciji ga nosi i domicilno stanovništvo sjeveroistočne Dalmacije.352

U

katalogu centuriona potvrđena su dva centuriona s tim kognomenom: Sekst Julije Silvan

(kat. br. 52) i Titije Silvan (kat. br. 84). Sekst Julije Silvan upisan je u tribus Aniensis i a

domus mu je grad Forum Iulii u Narbonskoj Galiji

Silvester je kognomen raširen u Italiji, dok je izvan Italije rijedak.353

Centurion

koji ga nosi je Pulpidije Silvester (kat. br. 70). Po gentiliciju i kognomenu, koji su oba

potvrđeni ponajviše u Italiji, vjerojatno je i centurion Pulpidije Silvester bio Italik.

Speratus je kognomen proširen širom Carstva, a najviše u Italiji te u keltskim

provincijama.354

Njegov jedini predstavnik je Kvint Silvije Sperat (kat. br. 77), koji se

po svom gentiliciju i kognomenu lako može odrediti kao centurion keltskog podrijetla.

Statianus je kognomen po pojedinačnim nalazima zastupljen u cijelom Rimskom

carstvu.355

Nosi ga centurion Kvint Servilije Statijan (kat. br. 76).

Tertullus je posvuda raširen kognomen, a najviše je zastupljen u Italiji i keltskim

provincijama. U Dalmaciji ga često nosi domicilno stanovništvo, a postoji i njegova

varijanta Tertullinus.356

Njegov predstavnik je centurion Firmije Tertul (kat. br. 36).

Tuccianus se po podacima internetske baze podataka Clauss-Slaby kao

kognomen pojavljuje u području sjeverne Afrike, i to na području Prokonzularne Afrike

i Numidije, a potvrđeni su nalazi i u Italiji.357

U Dalmaciji je ovaj kognomen jedini

zabilježni dio imena centuriona (kat. br. 110).

351

Alföldy 1969, str. 295, s.v. Severus. 352

Ibid., str. 297, s.v. Silvanus. 353

Ibid., str. 297, s.v. Silvester. 354

Ibid., str. 300, s.v. Speratus. 355

Ibid., str. 300-301, s.v. Statianus. 356

Ibid., str. 308, s.v. Tertullus. 357

Kognomin se pojavljuje u području Prokonzularne Afrike i Numidije (CIL VIII, 2396, CIL VIII,

26566), a dva se natpisa nalaze u Italiji (CIL X, 6400, CIL XI, 3208). http://www.manfredclauss.de/

(20.7.2017.).


182

Ursus je kognomen raširen diljem Carstva, a najviše u keltskim područjima. Čest

je i kod kršćana, a u Dalmaciji kasnog principata nosi ga domicilno stanovništvo.358

Jedini centurion s tim kognomenom je Tit Koninije Urso (kat. br. 33).

Valens je kognomen raširen u cijelom Carstvu, a najviše u Italiji te Trakiji. U

Dalmaciji taj kognomen nosi i domicilno stanovništvo.359

U katalogu centuriona

potvrđena su 4 centuriona s tim kognomenom. To su: Nonije Valent (kat. br. 12), Marko

Lukije Valent (kat. br. 58), Valerije Valent (kat. br. 90) i centurion kojem je zapisan

jedino kognomen Valens (kat. br 111).

Valentinus je jako čest kognomen u Italiji i ponegdje u zapadnim provincijama.

U Dalmaciji ga u pravilu ne nosi domicilno stanovništvo, nego ponajviše stranci.360

Tri

su Valentina zabilježena kao centurioni u Dalmaciji: Gaj Alazinije Valentin (kat. br. 8),

Gaj Frezije Valentin (kat. br. 44) i Tit Titizen Valentin (kat. br. 81).

Verecundus / Verecundinius(?) je kognomen proširen u keltskim i germanskim

područjima Carstva.361

Četiri centuriona nose taj kognomen: Flavije Verekund (kat. br.

41), Kvint Julije Verekundinije(?) (kat. br. 53), Gaj Julije Verekund (kat. br. 54) i Gaj

Verekund (kat. br. 112).

Verus nose stanovnici Italije, keltskih područja poput Galije i Norika te

germanska populacija. U Dalmaciji ga može nositi domicilno stanovništvo.362

Zabilježen je jedan centurion s tim kognomenom, Fabricije Ver (kat. br. 35).

Victor je jako čest i raširen kognomen koji u kasnijem carskom razdoblju nose i

kršćani. U Dalmaciji se češće pojavljuje u tom razdoblju, a tada je zabilježen i kod

domicilnog stanovništva.363

Dva centuriona nose kognomen Victor: Emilije Viktor (kat.

br. 7) i Flavije Viktor (kat. br. 42).

Vitalis je čest kognomen koji se najviše pojavljuje u Italiji, zatim keltskim i

tračkim područjima Carstva. Dijelom su nositelji tog kognomena i oslobođenici. U

358

Alföldy 1969, str. 318, s.v. Ursus. 359

Ibid., str. 319, s.v. Valens. 360

Ibid., str. 320, s.v. Valentinus. 361

Ibid., str. 324, s.v. Verecundus. 362

Ibid., str. 325, s.v. Verus. 363

Ibid., str. 326-327, s.v. Victor.

183

Dalmaciji je čest ali ne kod domicilnog stanovništva.364

Tri centuriona nose taj

kognomen: Aurelije Vitalije (kat. br. 22), Klaudije Vitalije (kat. br. 30) i Marko Ipije

Vitalije (kat. br. 46).

Vitellianus je kognomen zastupljen u Carstvu po pojedinačnim nalazima. Potječe

od gentilnog imena Vitellius.365

Nosi ga centurion Asidonije Vitelijan (kat. br. 15).

5.3.5. Tribus

Na centurionskim spomenicima u provinciji Dalmaciji tribus je potvrđena u 12

različitih oblika. Nosi ju ukupno 17 centuriona, a u slučaju jednog centuriona (kat. br.

89), postoji naznaka da je bio upisan u tribus Tromentina, koju nije moguće točno

iščitati zbog oštećenosti spomenika. Glasački okruzi u koje su upisani centurioni su

sljedeći: Aniensis (dva centuriona na kat. br. 28 i jedan centurion na kat. br. 52),

Camilia (kat. br. 27), Claudia ( kat. br. 72), Poblilia (kat. br. 31), Pollia (kat. br. 9 i 37),

Pomptina (kat. br. 59 i 94), Quirina (kat. br. 43), Scaptia (kat. br. 34), Sergia (kat. br.

78 i 91), Stellatina (kat. br. 46), Tromentina (kat. br. 26 i 89(?) ) i Voltinia (kat. br. 49).

Među centurionima na čijim je spomenicima tribus bila navedena, 14 ih je služilo u

legijama, dvojica su bila centurioni pomoćnih postrojbi, jedan je centurion bio vigil, a

još jednom centurionu nije moguće odrediti službu.

Tablica 14. Centurioni kod kojih je u natpisu zabilježena tribus

Kat. br. Ime centuriona Tribus Domus Služba

9. [---] Appinius Quadratus Pollia Faventia centurio

veteranorum leg.

IV. Macedonicae

26. Calpurnius [---]f. Maximus Tromentina / centurio leg.

27. Castricius Q.f. Camilia / primus pilus leg.

X[II]

28. Cicereius Ascanius Aniensis Ariminium centurio leg. XI

28. Cicereius Laevus Aniensis Ariminium centurio leg. XI

31. Claudius A.f. Celer Poblilia Verona centurio leg. XI.

364

Alföldy 1969, str. 330, s.v. Vitalis 365

Ibid., str. 330, s.v. Vitellinus.

184

C.p.f.

34. T. Elvius T.f. Salinator Scaptia / centurio leg. VII.

37. T. Flavius T.f. Lucilius Pollia / centurio coh. VIII.

Voluntariorum

43. Salvius Frebranus T.f. Baculus Quirina / hastatus prior leg.

XX

46. M. Ippius L.f. Vitalis Stellatina Beneventum centurio coh. VIII.

Voluntariorum

Philippianae

49. M. Iulius M.f. Paternus Voltinia Aquae Sextiae centurio leg. VIII.

Augustae, XIIII.

Geminae Martiae

Victricis, XI. C.p.f.

52. S. Iulius S.f. Silvanus Aniensis Forum Iulii centurio ?

59. M. Magius [---]f. Opsequens Pomptina / centurio leg. XI.

C.p.f.

72. Q. Raecius Q.f. Rufus Claudia / primus pilus leg.

XII. Fulminatae

78. C. Statius C.f. Celsus Sergia / centurio leg. VII.

Geminae

89. Q. Valerius Q.(?)f. Tromentina(?) / centurio leg.

91. L. Varius L.f. [---] Sergia Augusta

praetoria

centurio coh. VI

vigilum

94. C. Vibius C.f. Pudes Pomptina Arretium centurio leg. VII.

C.p.f.

5.3.6. Domus

Centurioni na čijim je spomenicima zabilježena domus su malobrojni u Dalmaciji.

Tek kod 12 pojedinaca zabilježena je njihova domus. Gradovi iz kojih centurioni dolaze

su: Aquae Sextiae, današnji Aix-en-Provence u južnoj Francuskoj, Ariminium, današnji

Rimini u Italiji, Arretium, Arezzo (Italija), Augusta Praetoria, Aosta (Italija);

Beneventum, Benevento (Italija); Castra Batavum, današnji Passau u Njemačkoj;

Celeia, Celje (Slovenija); Faventia, grad Faenza u Italiji; Forum Iulii, koji se vjerojatno

odnosi na grad u Narbonskoj Galiji te Verona, današnji istoimeni grad u Italiji.

185

Centurion Marko Julije Paterno (kat. br. 49), upisan u tribus Voltinia, dolazi iz grada

Aquae Sextiae. Služio je kao centurion u tri legije: VIII. Augusta, XIIII. Gemina Martia

Victrix, XI. C.p.f.. Iz Ariminija su dva primipila upisana u tribus Aniensis: Cicerej

Askanije i Cicerej Lev (kat. br. 28), a služili su u XI. legiji. Iz istog grada je i nepoznati

centurion (kat. br. 114) koji je svoju centurionsku službu obavljao u I. kohorti

Campanorum. Centurion Gaj Vibije Pudet (kat. br. 94), kao domus navodi Aretij, bio je

upisan u tribus Pomptina, a služio kao centurion VII. legije C.p.f. Iz područja današnje

Italije dolazi i centurion Lucije Varije (kat. br. 91), upisan u tribus Sergia, iz grada

Auguste Pretorije. Marko Ipije Vitalije (kat. br. 46) bio je centurion VIII.

Dobrovoljačke kohorte, upisan u tribus Stellatina. On dolazi iz grada Beneventa.

Za centuriona Aurelija Saturnina (kat. br. 21) situacija s domicilom nije tako sigurna.

Na sarkofagu koji je njegova supruga dala izraditi za njih, Aurelije Saturnin se navodi

kao: ex |(centurione) ex Castris Batavum, što može ukazivati i na to da je navedeni

centurion možda ondje rođen.

Centurion Marko Valerije Donik (kat. br. 86) kao svoju domus ima naveden grad

Celeju, a on je služio u III. kohorti Alpinaca. Iz Favencije dolazi centurion Apinije

Kvadrat (kat. br. 9), bio je upisan u tribus Pollia, a služio je kao centurio veteranorum

IV. Makedonske legije. Centurion Seksto Julije Silvan (kat. br. 52), bio je upisan u

tribus Aniensis, a kao domus mu je zabilježena Forum Iulii. Vjerojatno je služio kao

centurion VII. legije C.p.f. Posljednji centurion koji ima zabilježenu domus je Klaudije

Celer (kat. br. 31). Domus mu je bila Verona, a on je bio upisan u tribus Poblilia. Služio

je kao centurion u VII. legiji C.p.f.

Iz navedenih podataka može se zaključiti da većina centuriona koji su potvrđeni u

Dalmaciji, i čija domus je bila navedena, dolazi iz Italije. Oni su brojali 8 članova. Dva

centuriona dolaze iz provincije Gallia Narbonensis (kat. br. 49 i 52), jedan centurion je

iz Norika (kat. br. 86), a za centuriona Aurelija Saturnina nije sigurno je li Castra

Batavum bila njegov domus ili samo mjesto službe. Ako nabrojene centurione

analiziramo po vrsti centurionske službe, 6 centuriona s koji navode svoju domus služilo

je u legiji, 3 centuriona su služila u pomoćnim postrojbama, jedan centurion je bio

centurion vigila, dok se dvojici centuriona ne može odrediti vrsta službe.

186

5.3.7. Služba

Za 119 centuriona koji su zabilježeni u Dalmaciji zabilježena je njihova osnovna,

centurionska služba. No, pošto je centurionski položaj otvarao vrata za daljnje uzdizanje

po društvenom statusu, nemalo centuriona iz kataloga obavljalo je dužnosti koje nisu

bile uvijek povezane s vojnom djelatnošću. Isto tako, unutar legije su se diferencirale

uloge centuriona pa tako imamo centurione koji su bili zaduženi za različite zadaće

unutar svojih postrojbi. Među samim centurionima na spomenicima je potvrđena razlika

između centuriona I. kohorte i ostalih kohorti u legiji, kao i centuriona koji su tijekom

svoje vojne službe došli do pozicije primipila. U ovom će se dijelu stoga obrađivati

neke posebne oznake službe, bilo vojne ili civilne, koju su centurioni obavljali uz svoju

standardnu, centurionsku funkciju.

Služba centuriona Prve kohorte

Jedna od prvih prepoznatljivih razlika između običnog centuriona i centuriona

višeg ranka je ona centuriona koji su služili u I. kohorti, ili bili primipili, glavni

centurioni u legiji, čija je služba trajala godinu dana, i nakon čega im je bio otvoren put

u napredovanju u daljnjoj civilnoj ili vojnoj službi. Među obrađenim spomenicima

zabilježeno 11 centuriona Prve kohorte različitih legija. Položaj primipila doseglo je 8

centuriona (kat. br. 13, 14, 27, 28, 63, 69, 71 i 72). Ostali centurioni zabilježeni su kao

centurioni Prve kohorte ali ne i najviša razina centurionske službe (kat. br. 2, 3 i 4).

Tablica 15. Legijski centurioni I. kohorte

Kat. br. Ime centuriona Služba Legija

2,3,4 Q. Aebutius Liberalis Hastatus posterior cohortis

I.

Legio IX. (kat. br. 3 i 4)

Legio IX. C.p.f. (kat. br. 2)

2,3,4. A. Resius Maximus Princeps posterior (kat. br.

2) cohortis I. (kat. br 3 i 4)

Legio IX. (kat. br. 3 i 4)

Legio IX. C.p.f. (kat. br. 2)

2. S. Titius Geminus Princeps posterior Legio VII.

13, 14. L. Artorius Castus Primus pilus Legio V. Macedonica

27. [---] Castricius Q.f. Primus pilus Legio X[II].

28. Cicereius Ascanius primipilaris Legio XI.

28. Cicereius Laevus primipilaris Legio XI.

63. C. Memmius C.f. Iulius Primipilaris /

187

69. L. Praecilius L.f.

Clemens Iulianus

Primipilaris Legio V. Macedonica

71. Quintius Germanus Primipilaris /

72. Q. Raecius Q.f. Rufus Primus pilus Legio XII. Fulminata

Među navedenim centurionima kod 5 primipilara potvđena je kasnija služba koja

se centurionima otvarala stjecanjem viteškog staleža, a mogla je biti vojnog ili civilnog

karaktera.

Prvi među njima bio je Lucije Artorije Kast (kat. br. 13 i 14), koji je nakon

bogate vojne karijere kao centurion u različitim legijama dosegao rang primipilara.

Iduća stepenica bila je služba u Mizenatskoj floti, poslije toga služba prefekta VI. legije

Victrix. Nakon te službe je moguće da je vodio veksilacije u Britaniji ili u sukobima s

Partima, pošto se ime protivnika na spomeniku navodi kao Arm[enio]s.366

Ondje mu se

u natpisu pripisuje titula dux, što je pomalo i neuobičajno za taj period, pošto je ta titula

bila rezervirana za senatore.367

Artorijeva posljednja služba se navodi kao centenarius

provinciae Li[burniae iure] gladi(i), što je značilo da je Artorije služio kao prokurator

naknadno ustanovljene provincije Liburnije unutar provincije Dalmacije. Ondje je imao

ovlasti ius gladii, što je značilo vrhovnu sudsku i vojnu vlast.368

Idući primipilar s bogatom karijerom je centurion Kastricije, Kvintov sin (kat. br.

27). Prije titule primipila navodi mu se titula edila, trijumvira i augura Albe Pompeje

(današnji grad Alba u Italiji). Moguće da je Kastricije bio viteškog staleža te da je

naknadno, poslije službe u ovim uredima izravno pristupio na poziciju centuriona, pa

samim time i primipilara. Nakon što ga je car Tiberije nagradio, vjerojatno zbog

njegovih vojnih zasluga, Kastricijeva karijera se nastavlja tako što je bio dekurion u

Kremoni (današnja Cremona u Italiji), zatim dekurion Jadera te prefekt Liburna i Japoda

(pr(aefectus)] Liburnor(um) et Iap<i=U>dum).

Na kat. br. 63 nalazi se centurion Gaj Memije Julije Majorarijan. Počasni

spomenik postavljen njemu i njegovoj vojnoj i društvenoj karijeri pronađen je u Skadru

366

Demicheli 2016b, str. 42-43. 367

H. G. Pflaum, Les carrières procuratoriennes équestres sous le haut-empire romain,1, Paris 1960, str.

536; Demicheli 2016b, str. 43. 368


188

(ant. Scodra). Gaj Memije Julije Majorijan ima dvostruki gentilicij i kognomen

Majorarijan.369

Kao prvi položaj u njegovoj vojnoj karijeri navodi se caliga prima, što

se možda može odnositi na termin caligatus, a to je dužnost ispod evokata, ili moguću

centurionsku funkciju koja nije bila navođena prethodno.370

Termin optio

primipilariorum može se povezati s dužnostima unutar Prve kohorte legija, a u članku

Łajtara i Żelazowskog, taj termin uspoređuju s terminom optio peregrinorum, i

upravljanjem peregrinskim vojnim jedinicama.371

Memijeva iduća titula bila je

subcommentariensis i commentariensis, što u članku povezuju s uredom prefekta

pretorija, a tu dužnost smještaju između dužnosti kornikularija i spekulatora.372

Poslije

tih titula navodi se cornicularius praefectorum praetorium, da bi posljednja stepenica

karijere bila ona primipilara. Nakon toga Memije je dobio titulu ducenarija. Karijerom

Gaja Memija Julija se tako dovodi u pitanje njegovo služenje u legiji. Pošto služba u

legiji nigdje nije spomenuta, osim moguće službe kao optio primipilariorum, postoji

mogućnost da je preko službe u carskom pretoriju Gaj Memije Julije dospio do pozicije

primipilara, vratio u rodnu koloniju te ondje dobio počasni natpis zbog svojih

patronskih zasluga.373

Sljedeći važan centurion koji je dosegao primipilsku službu bio je Lucije

Precilije Klement Julijan. On je bio primipilar V. Makedonske legije. U istoj je legiji

služio i kao prefekt logora. Uz vojne dužnosti na počasnom spomeniku pronađenom u

Solinu, navode se i služba svećenika kvinkvenala, flamina i patrona kolonije. Lucije

Precilije Klement Julijan je sa svojim utjecajem i karijerom vjerojatno doprinio koloniji

Saloni, pošto je zaslužio svoj spomenik ondje.

Posljednji centurion koji je uz centurionsku i primipilarsku dužnost obnašao i

dodatne dužnosti naknadno je Kvint Recije Ruf (kat. br. 72). On je poslije primipilarske

službe u XII. legiji Fulminata, i odlikovanja koja je dobio od careva u Judejskom i

Dačkom ratu, dalje služio kao trecenarius i princeps praetorii. Nikola Cesarik u članku

o istoimenom centurionu objašnjava službe Kvinta Recija Rufa. On tako navodi da je

trecenarius, po dvjema teorijama, ili centurion koji je dospio na sami vrh pretorijanske

369

Łajtar, Żelazowski 2014, 274-275. 370

Ibid., str. 275. 371

Ibid., str. 275 372

Ibid., str. 277. 373

Ibid., str. 279-281.

189

garde te je zapovijedao s 300 elitnih vojnika - spekulatora374

, ili je to centurion koji je

prošao centurionat u sve tri najvažnije gradske postrojbe: „ centurio statores i centurio

cohortis vigilum (prvi razred), zatim centurio cohortis urbanae (drugi razred) te

naposljetku centurio cohortis praetoriae (treći razred)“.375

Druga dužnost Kvinta Recija

Rufa bila je princeps praetorii. Pošto je pojam izdvojen iz konteksta legije i služenja u

istoj, povezuje se sa carskim uredom (pretorijem) i administrativnim poslovima koji su

se ondje obavljali.376

Na spomenicima ostalih centuriona Prve kohorte (kat. br. 28 i 71) nije

zabilježena njihova karijera prije i poslije primipilske službe. Iznimka su međašni

natpisi (kat. br. 2, 3 i 4), na kojima je ipak prikazan primjer centurionske službe koja

nije strogo usmjerena na matičnu legiju, nego i na provinciju u kojoj centurioni služe.

Služba ostalih centuriona

Centurioni pod kat. br. 5, 6 i 92 poslije uloge centuriona imaju navedenu i titulu

centurio frumentarius i centurio frumentariorum. To su bili centurioni Publije Elije

Amintijan (kat. br. 5 i 6.) i Tit Varonije Maron (kat. br. 92). Publije Elije Amintijan

služio je kao centurion frumentarij II. legije Traiana. Sačuvana su dva identična natpisa

uklesana u salonitanske bedeme. Na njima se navodi da je u vrijeme vladavine Marka

Aurelija navedeni centurion upravljao veksilacijama II. legije Pia i III. legije Concordia

u gradnji 200 stopa sjeveroistočnog salonitanskog bedema 169.-170. god.377

Drugi

natpis, onaj centuriona Tita Varonija Marona, donosi nam informacije o njegovoj

frumentarijskoj službi. On je naime, služio 11 godina kao frumentarij, da bi nakon toga

postao centurio frumentariorum.378

Pripadao je III. legiji Cyrenaica, koja u to vrijeme

(kraj 2. i početak 3. st.) boravi u Egiptu i Arabiji379

, a s tom se informacijom dobiva i

srž frumentarijske službe. Frumentariji su bili časnici legija čija je uloga bila prijenos

informacija između cara i namjesnika rimskih provincija. Baš je stoga vjerojatno i

upotrijebljen izraz „qui cucurrit frumentarius annos XI“, „koji je trčao kao frumentarij

11 godina“. Frumentariji su često djelovali u tajnosti, i na taj način bili svojevrsna tajna

374

Cesarik 2014, str. 104-106. 375

Ibid., str. 107. 376

Ibid., str. 98-103. 377

Matijević 2014, str. 68 378

Ibid., str. 69. 379

Ibid., str. 71.

190

služba koja je bila odgovorna samo caru.380

Namjesnik je iz legija u svojoj provinciji

birao po tri vojnika u službu frumenarija, od kojih su dvojica išla u Rim, a jedan je

ostajao u njegovu oficiju.381

U Rimu su frumentariji imali svoj logor, castra peregrina,

a po oficiju, frumentariji su bili niže rangirani dužnosnici od komentarijena, spekulatora

i beneficijarija te su uspješnom frumentarijskom službom mogli i napredovati na te

pozicije.382

Po Matijeviću, Tit Varonije Maron je vjerojatno u Salonu došao po nekoj

dužnosti, ali u tom trenutku je preminuo, pa mu je ondje i ostao spomenik. Vjerojatno je

i netom prije toga dobio centurionsko promaknuće.383

Ostaje pitanje je li centurion

frumentarija bio jednak onom legijskog centuriona, pošto frumentariji nisu služili u

matičnoj legiji, nego svoje zadaće obavljali širom carstva. Zadaća posla nije bila ista, ali

Maron je vjerojatno imao jednak status kao i centurioni u njegovoj matičnoj legiji.384

Osim Publija Elija Amintijana, koji je bio zadužen za gradnju zidina, potvrđena

su još 4 centuriona koji su na svojim spomenicima ostavili natpise o njihovim

zaduženjima vezanim za izgradnju ili obnovu građevina. Pod kat. br. 39 nalazi se

votivni spomenik centuriona Tita Flavija Pompeja, koji je zajedno s Vibijem Vibijanom

posvetio Jupiteru. Tit Flavije Pompej služio je u III. kohorti Alpinorum Antoninanae, a

spomenik je podignut poslije 211. god.385

Zanimljivost natpisa je u tome što Tit Flavije

Pompej sebe u natpisu navodi kao curam agens / FAB(ricae) AMP(hiteatri) MEN(sor),

što bi se moglo prevesti kao voditelj brige za gradnju i održavanje teatra. Spomenik je

pronađen u Škripu, na otoku Braču, gdje se nalazio kamenolom koji je vjerojatno

snabdijevao Salonu kamenom potrebnim za nadogradnju i obnovu teatra.386

Drugi takav

natpis je onaj pod kat. br. 77, gdje Nimfama posvećuje Kvint Silvije Sperat, centurion I.

kohorte Belga. Pronađen je na istom lokalitetu, a centurion sebe navodi nazivom

curagens theatri. Natpis se datira u 2. st., a centurion je, kao i Tit Flavije Pompej,

vjerojatno bio zadužen za popravke teatra u Saloni.387

380


Ibid., str. 67. 382

J. C. Mann, The organisation of frumentarii, ZPE 74, Bonn 1988, str. 149-150; Matijević 2014, str.

67-68. 383


Ibid., str. 69. 385

Matijević 2015, str. 28 386

Jeličić-Radonić, Sedlar 2009, str. 24. 387

Matijević 2011, str. 194; Matijević 2015, str. 27.

191

Iduća dva natpisa centuriona koji su sudjelovali u građevinskim poduhvatima

povezana su sa hramom Libera Oca, koji se nalazio u Naroni.388

Oba natpisa su

počasnog karaktera, pošto su centurioni obnavljali oštećeni hram i povodom toga su i

nastali njihovi natpisi. Kronološki prvi natpis (kat. br. 66) pripada centurionu XI. legije

Claudia, Kvintu P(l)izeniju Severinu. On je u drugoj polovici 1. ili početkom 2. st.389

obnovio starošću oštećen hram dodatnim trijemovima (vetustate corruptum porticib(us)

adiect(is) restituit). Izvorni natpis također je pronađen u Humcu pokraj Ljubuškog (ant.

Bigeste), a kopija se nalazi na Erešovoj kuli u današnjem Vidu. Drugi počasni natpis

(kat. br. 42) datira se nešto kasnije, u 173. godinu.390

Pronađen je na istom lokalitetu

kao i prethodni natpis, a kopija ovog natpisa također se nalazi na Erešovoj kuli u Vidu.

Na njemu se spominje centurion Flavije Viktor, iz I. legije Adiutrix pia fidelis, koji je

vodio brigu nad obnovom hrama Libera Oca i Libere. Radove je izvodila I. kohorta

Belga.

Četvorici centuriona zabilježenih u katalogu na natpisima dodijeljen je naziv

iudex. To su centurioni Manije Celije (kat. br. 32, centurioni Lucije Salvije i Marko

Sveton (kat. br. 73) i L[---] Lakon (kat. br. 101). Sva tri spomenika su međašni natpisi i

navedeni centurioni na njima su suci pod upravom propretorskih legata u graničnim

sporovima lokalnog stanovništva. Jednako bi se moglo zaključiti i za ostale međašne

natpise na kojima nije precizirana uloga centuriona, a gdje im je dodijeljena uloga

posrednika u sporovima razgraničenja peregrinskih zajednica.

Centurion pod kat. br. 11, Seksto Akvilije Sever služio je kao centurion kohorte

kojoj se ime nije sačuvalo (cohors V[---]). On je postavio votivni natpis Herkulu u zid

teatra Salone. Navodi i da je u Dačkom ratu nagrađen od cara Trajana (donis donatus).

Ono što je važno za njegov natpis je to da mu je vijeće dekuriona dopustilo postavljanje

spomenika, a on sam sebe navodi kao dekuriona Salone i Flanone.

Pod kat. br. 26 nalazi se vitez Kalpurnije Maksim (?). Vitezovima je vojni put

bio olakšan, pošto su oni mogli direktno pristupati u službu centuriona, a da nisu morali

prolaziti put običnog legionara koji se morao uzdići to te razine. Na taj način vitezovima

388

Dodig 2014, str. 141. 389

Atanacković-Salčić 1981, str. 266. 390

Dodig 2014, str. 141.

192

je bilo lakše doći i do pozicije primipila.391

Takav slučaj je vjerojatno bio i Kalpurnije

Maksim. Na njegovu se natpisu navodi služba prefekta kohorte Lucensium, što je i bila

uobičajena prva stepenica karijere viteza, nakon koje su išle pozicije legijskog tribuna i

zapovjednika ale.392

Uz to, navodi se i prefektura koja nije sačuvana te centurionska

služba u legiji kojoj također nije sačuvano ime. Iz navedenog, Dino Demicheli

zaključuje da je Kalpurnije Maksim svoju karijeru započeo kao legijski centurion, da bi

kasnije prešao na druge, klasične viteške funkcije.393

Još jedan pripadnik viteškog

staleža vjerojatno je bio centurion Marko Magije Opsekvent (kat. br. 59). On je kao

centurion služio u XI. legiji C.p.f., ali i kao prefekt I. kohorte Hispanaca. U njegovu se

natpisu još navodi da mu je red Jadestina (ordo Iadestinus) odredio duumvirske i

kvinkvenalske ovlasti (ornamenta IIvir(alia) et quinquennal(icia) / decrevit).

Za razliku od navedenih centuriona koji su pripadali viteškom staležu, na kat. br.

49, nalazi se primjer centuriona koji je vjerojatno preko legionarske službe uspio

napredovati do centurionske pozicije. Marko Julije Paterno svoju je vojnu karijeru

započeo kao legionar VI. legije Victrix, da bi postao centurion VIII. legije Augusta,

zatim centurion XIIII. legije Gemina Martia Victrix i centurion XI. legije C.p.f. Sličan

slučaj je neimenovani centurion na kat. br. 114. koji je bio vojnik XIII. legije. Za svoju

je službu odlikovan, a karijeru legionara zamijenio je centurionskom službom u I.

kohorti Campanorum394

Centurion pod kat. br. 37, Tit Flavije Lucilije, upisan u tribus Pollia, služio je u VIII.

Dobrovoljačkoj kohorti. No uz te službe, u svom natpisu naveo je i titule vexillarius

equitum singularium Augusti, što bi značilo da je bio zastavnik unutar carske konjaničke

straže, koju uvodi car Trajan.395

Poslije te titule navodi da je sesquplicarius i

duplicarius iste postrojbe, što znači da je napredovao unutar same jedinice i time

zaslužio određene, ponajviše novčane, povlastice. Posljednja titula koju navodi je

summus curator equitum singularium Augusti, časnik zadužen za logistiku, što je

vjerojatno bila i njegova prva stepenica vojne karijere nakon centurionske, da bi na

391

Demicheli 2016, str. 33-35. 392

Ibid., str. 34. 393

Ibid., str. 37. 394

Glavaš 2015, str. 45. 395

Jeličić-Radonić 2006, str. 125

193

kraju došao do službe veksilarija.396

Redoslijed službi je obrnut pošto je Tit Flavije

Lucilije prvo naveo svoju zadnju i najvažniju službu, da bi se u ostatku teksta vratio na

prvotnu službu centuriona. Na kraju je odlikovan od strane cara Hadrijana te časno

otpušten iz službe.

Još jedan dokaz raznolikosti službi koje je centurion mogao obavljati je votivni

natpis centuriona Flavija M[---] (kat. br. 38), koji na svom natpisu po rekonstrukciji

oštećenog spomenika navodi da je bio konzularni beneficijarij (beneficiarius consularis).

Služba konzularnih beneficijara je bila usko povezana s provincijalnom upravom u

kojoj je konzularni beneficijarij bio vojnik iz legije koji je označavao rimsku prisutnost

u provinciji. On je bio i veza između namjesnika i stanovništva, pošto je beneficijarijska

stanica bila početak komunikacije s upravom u provinciji. Stanice su se nalazile na

važnim punktovima u provincijama, križanjima cesta, pograničnih područja, važnih

strateških pozicija i sl.397

Glavaš u svom članku povezuje beneficijarijsku službu s

frumentarijskom, kao oblik napredovanja frumentarija u službu konzularnog

beneficijarija, koja je trajala 6 mjeseci.398

Spomenik centuriona Flavija pronađen je u

Skelanima, koji su bili važna beneficijarijska stanica na rijeci Drini.399

Centurion čiji je spomenik pronađen u Čitluku kod Sinja, a danas njegov

materijalni oblik nije sačuvan nalazi se na kat. br. 52. On se zove Sekst Julije Silvan,

upisan je u tribus Aniensis, a dolazi iz grada Forum Iulii iz Narbonske Galije. Postrojba

u kojoj je služio nije navedena, a dio teksta koji nedostaje rekonstruiran je frazom ex

centurione, što je moglo označavati centurionski položaj Seksta Julija Silvana. U

restituciji natpisa, još jedan dio koji nedostaje rekonstruiran je kao summus curator

civium Romanorum, što je moglo označavati glavnu osobu koja se brinula o ustrojstvu

rimskih građana pri osnivanju nove kolonije rimskih građana.400

Ta je kolonija u ovom

slučaju bila Aequum, gdje je spomenik i pronađen. Za sebe još navodi da je bio i prvi

edil iste kolonije te kvatorvir sa sudbenim ovlastima i pontifik u koloniji Saloni.

396

Jeličić-Radonić 2006, str. 126. 397

Glavaš 2016, str. 11-15. 398

Ibid., str. 11-15 399

Ibid., str. 11-13. 400

D. Demicheli, Neobjavljeni antički natpisi iz Muzeja Cetinske krajine i Zbirke franjevačkog samostana

u Sinju, Izdanja HAD-a 27, Zagreb 2011, str. 69.

194

Na spomeniku centuriona Apinija Kvadrata (kat. br. 9) spominje se da je on bio

centurio veteranorum IV. legije Macedonica. Taj natpis upućuje na činjenicu da su

veterani koji su poslije odslužene vojne karijere od 20 ostajali još 5 godina u legiji

služiti kao veterani ondje.401

Oni su tako postajali svojevrsna veksilacija legije, osim što

su imali povlašten status i bili oslobođeni standardnog posla legionara u održavanju

logora.402

Centurion veterana je stoga bio nadređen veteranima koji su naknadno ostali

služiti u legiji.

Civilna služba centuriona nakon vojne službe

Centurioni su u legijama u pravilu služili dulje od običnih legionara. U slučaju da je

njihov uspon na centurionski položaj došao s legionarskog položaja, trebalo je proći

barem 15-20 godina službe na prvom položaju.403

Dolaskom na centurionski položaj,

centurion je dobivao povlastice, ali krajnji cilj je bio dosegnuti primipilski položaj.

Svakom centurionu dolazak na položaj primipila nije uspijevao, pa su se morali

zadovoljiti karijerom koja nije napredovala onoliko koliko je mogla. Prosječna dob u

kojoj bi centurion mogao doći do primipilata je oko 50 godine života.404

Brian Dobson

iz toga izvodi zaključke, da od otprilike 90 novih centurionskih mjesta koja su se

otvarala svake godine, tek je 30 centuriona moglo očekivati doživjeti položaj primipila.

K tome još dodaje da je su tek 4 centuriona od 18, s 40 godina službe ili više, uspjela

doći na primipilski položaj.405

Primipili su poslije godine dana službe na toj poziciji

imali mnogo opcija za buduću karijeru, poput karijere Lucija Artorija Kasta (kat. br. 13)

koji je odabrao ostanak u vojsci, ili Lucija Precilija Klementa Julijana (kat. br. 69) koji

se posvetio civilnim dužnostima, Obični centurioni su imali nešto drukčiji put. Duga

služba utjecala je na to da su centurioni teže dobivali uloge u municipalnim zajednicama

pa su češće bili samo benefaktori.406

Zbog manje količine novca koji su dobivali

umirovljenjem, centurioni su imali pravo ne uključiti se u municipalne dužnosti,407

za

401

A. K. Goldsworthy, The Roman Army at War: 100 BC-AD 200, Oxford 1998, str. 16. 402

Richier 2002, str. 92. 403

B. Dobson, The Centurionate and social mobility during the Principate. U: D. Breeze, B. Dobson,

Roman officers and frontiers, Stuttgart 1993, 203. Dalje u tekstu: Dobson 1993a. 404

Dobson 1993a, str. 205. 405

Ibid., str. 205. 406

Ibid., str. 207. 407

Dobson 1993a, str. 217.

195

razliku od primipilara koji su imali potreban novac te postajali i patroni zajednica.408

Na

natpisima pojedinih centuriona čiji su spomenici pronađeni u Dalmaciji navedeni su

dužnosti kojim su se centurioni bavili nakon svoje vojne karijere. Centurion Seksto

Akvilije Sever (kat. br. 11) bio je dekurion Salone i Flanone. Sličnu karijeru nakon

službe navodi i primipilar Kvint Kastricije (kat. br. 27). On je obavljao službu

dekuriona Kremone i Jadera, te prefekta Liburna i Japoda. Uz te titule, navodi i

triumvira i augura Albe Pompeje. Centurion Seksto Julije Silvan je poslije svoje karijere

u VII. legiji C.p.f. postao prvi edil kolonije Claudia Aequum te kvatuorvir sa sudbenim

ovlastima i pontifik u Saloni. Centurion Marko Magije Opsekvent (kat. br. 59) je od

staleža Jadestina dobio duumvirske i kvinkvenalske počasti. Primipilar Gaj Memije

Julije Majorijan (kat. br. 64) bio je patron kolonije Skodrana, najvjerojatnije zbog

bogatstva koje je sa sobom donio nakon centurionske karijere. Posljednji centurion

kojemu je zabilježena civilna karijera poslije umirovljenja je Lucije Precilije, Lucije

Klement Julijan (kat. br. 69). On je na spomeniku iz Salone zabilježen kao svećenik

kvinkvenal, određeni flamin i patron kolonije, što je također zaslužio primipilskom

službom u V. legiji Macedonica. Jednak broj centuriona i primipila koji su služili u

municipalnim dužnostima poslije umirovljenja donekle potvrđuje Dobsonovu teoriju da

su se centurioni ipak rjeđe uključivali u njih, pošto je jednak omjer centurionskih

spomenika nasuprot primipilskim. Iako ih je bilo manje, primipilarima je svakako

financijski bio olakšan pristup gradskim dužnostima, što je potvrđeno i u Dalmaciji.

5.3.8. Godine života i službe centuriona

Među natpisima centuriona u Dalmaciji na njih 7 (kat. br. 9, 17, 31, 54, 75, 102 i

114) sačuvane su godine života centuriona, a tek na 3 ( kat. br. 21, 31 i 54) spomenika

zabilježene su godine službe. U taj broj nisu uključeni centurioni koji su na natpisima

zabilježili da su odslužili cijelu vojnu karijeru. Takvih je spomenika sačuvano 10 (kat.

br. 9, 11, 13, 27, 37, 44, 52, 69, 90 i 103). Na samo dva spomenika nalaze se zajedno

godine života i službe centuriona (kat. br. 31 i 54). Na spomeniku centuriona Kalpurnija

Maksima vjerojatno su bila zapisana oba pojma, ali godine nisu sačuvane (kat. br. 26).

408

Ibid., str. 216-217.

196

U ostalim slučajevima navodi se samo jedan pojam, ili broj godina centuriona i li samo

njegova služba.

Najstariji među centurionima potvrđenim u Dalmaciji bio je Apinije Kvadrat (kat. br. 9).

Zabilježeno je da je živio 80 godina, a on je sam služio kao centurion veterana IV.

Makedonske legije, što upućuje na to da je i završio svoju vojnu karijeru. Centurion Tit

Aurelije Apolonije (kat. br 17.) živio je 33 godine, a ubijen je u Sirmiju. Na sarkofagu

bivšeg centuriona Aurelija Saturnina (kat. br. 21), njegova supruga piše da je služio kao

centurion 28 godina, a s njom živio 37 godina. Aurelije Saturnin je stoga vjerojatno

umro u svojim pedesetim ili šezdesetim godinama života. Centurion Klaudije Celer (kat.

br. 31) živio je 63 godine, a u legiji je služio 43 godine. Ovaj je spomenik potvrda da

centurionska služba često nije prestajala poslije 25 godina, kao što je slučaj kod

legionara. Služba centuriona Gaja Julija Verekunda (kat. br. 54) prekinuta je kada je

imao 40 godina, a do tada je odslužio 21 godinu u I. kohorti Belga. Centurion na kat. br.

75, Gaj Sergije Julijan, živio je između 25 i 29 godina, pošto natpis poslije prva tri slova

broja godina nije sačuvan. Pomorski centurion Likej, Vejev sin (kat. br. 102) živio je 31

godinu, a neimenovani centurion na kat. br. 114 doživio je 60 godina. Prosječni životni

vijek centuriona kojima su zabilježene godine života je 48,6 godina.

Četiri su centuriona sigurno veterani. To su: Gaj Frezije Valentin (kat. br. 44),

veteran II. kohorte milliaria Delmatarum, Valerije Valent (kat. br. 90), koji je ostavio

zavjet Herkulu te se potpisao kao veteranus ex centurione. Carski evokat bio je Gaj

Statije Celzo (kat. br. 78), a služio je u VII. legiji Gemina za vrijeme Dačkog rata

između 114. i 117 god. On se poslije centurionske službe u toj legiji vjerojatno vratio

kao evokat u carskim osvajanjima Dakije. Četvrti centurion veteran je Plator, Venetov

sin (kat. br. 103), koji je potvrdio status veterana vojničkom diplomom te građanskim

pravom koje je stekao svojom službom.

Na spomenicima ostalih 9 centuriona godine života ni službe nisu bile

zabilježene, ali iz njihove karijere, ili samog spomena da su veterani, može se zaključiti

da su u nekom trenutku završili svoju vojnu karijeru, tojest, da nisu umrli u aktivnoj

službi. Prvi od njih je centurion Seksto Akvilije Sever (kat. br. 11), koji je odlikovan u

Dačkom ratu, da bi kasnije postao dekurion Salone i Flanone. Idući centurion je Lucije

Artorije Kast (kat. br. 13). On je poslije svoje izvrsne vojne karijere postao prokurator u

197

Dalmaciji. Na kat. br. 27. nalazi se centurion Kvint Kastricije, za kojeg se navodi služba

dekuriona Kremone i Jadera te služba prefekta Liburna i Japida. Car Tiberije ga je

nagradio za njegove vojne zasluge. Centurion Tit Flavije Lucilije (kat. br. 37) časno je

otpušten iz službe za vrijeme vladavine cara Hadrijana. Centurion Seksto Julije Silvan

(kat. br 52) je poslije svoje centurionske službe svoju civilnu karijeru nastavio kao prvi

edil kolonije Claudia Aequum, zatim kvatuorvir sa sudbenim ovlastima te pontifik u

Saloni. Na kat. br. 69 se nalazi primipilar Lucije Precilije Klement Julijan, koji je služio

kao primipilar i prefekt logora V. legije Macedonica., Za vrijeme, ili poslije te službe,

obavljao je i dužnosti svećenika kvinkvenala, flamina te bio patron kolonije,

najvjerojatnije Salone.409

S obzirom da su u ovom katalogu obrađeni spomenici nastajali u vremenskom

razdoblju od tri stoljeća, kao i na značajan broj nadgrobnih natpisa koji su pripadali

vojnicima gdje je spomenuto samo ime centuriona, teško je odrediti centurione koji su

umrli poslije završetka aktivne službe, ako to nije navedeno, kao u primjerima iznad. U

korist tome ne ide ni činjenica da je centurionima bilo dopušteno stupati u brak tijekom

svoje aktivne službe, pa je samim time teže odrediti vrijeme smrti centuriona u slučaju u

kojem je dedikant spomenika član obitelji. To nije bio slučaj kod legionara, kojima je

do 197. god. legalno bilo dopušteno stupati u brak tek poslije službe. Jedan takav

mogući veteran je centurion Asidonije Vitelijan (kat. br. 15), koji je supruzi, umrloj u

40. godini, posvetio nadgrobni spomenik. Slična je situacija i kod centuriona Aurelija

Vitalija (kat. br. 22), iako je u ovom slučaju njegova supruga doživjela 26 godina, pa

nije isključeno da joj on spomenik podiže za vrijeme svoje aktivne službe. Svojoj

supruzi podiže i centurion Kvint Servilije Statijan (kat. br. 76). Centurionu Titu Flaviju

Pomponijanu (kat. br. 40) nasljednici podižu nadgrobni spomenik, a zbog njegove

službe, tijekom koje je služio u 5 različitih legija, da se pretpostaviti da je dosegnuo

vojnu mirovinu. Status veterana je vjerojatno dobio i centurion Marko Julije Paterno

(kat. br. 49). U Saloni su mu nasljednici, supruga Julija Maksima te oslobođenik Marko

Julije Docim, podigli nadgrobni spomenik u kojem se spominje njegova vojna karijera,

koja uključuje legionarsku službu, a zatim centurionsku službu u tri različite legije.

Mogući veteran je i centurion Gaj Lartidije Krispo (kat. br. 56), koji je svojoj

oslobođenici, umrloj u 27. godini, podigao nadgrobni spomenik. Sličan je slučaj i 409

Dukić 2015, str. 45.

198

votivni natpis centuriona Marka Lukija Valenta (kat. br. 58). On je posvetio Jupiteru, ali

zanimljivo je da u natpisu spominje i svog sina, Marka Lukija Frontona, što može

ukazivati na završenu vojnu karijeru, iako je moguće da je centurion služio u Skelanima,

pošto se u ondje nalazila postaja konzularnog beneficijarija.410

Na međašnom natpisu

kat. br. 74 spominje se centuriona Sej Severin. Natpis dalje bilježi da je on uz tok rijeke

uspostavio ili dogovorio granicu s Bebidijem Titijanom. Ovaj natpis može upućivati na

to da je Sej Severin poslije umirovljenja u Dalmaciji dobio zemlju, a ovaj je spomenik

dokaz granica njegova posjeda. Ime centuriona iz Solina (kat. br. 115) nije sačuvano, ali

on je napravio nadgrobni natpis svojoj supruzi Eliji Gaudenciji i sebi, što ga također

stavlja u ovu skupinu mogućih centurionskih veterana.

5.3.9. Epigrafski dokazi o centurionskim obiteljima u Dalmaciji

Od centuriona obrađenih u ovom radu, na 23 spomenika postoji epigrafski dokaz o

tome da su oni u Dalmaciji zasnovali obitelj, ili su bili neka od obitelji koje su se ondje

naselile. Određeni broj spomenika vjerojatno pripada i domicilnim romaniziranim

stanovnicima koji su na spomenicima ostavili zapis o svojim obiteljima. U ovaj popis su

uvršteni samo centurioni koji su na spomenicima zapisali informacije o svojim

obiteljima, iako su epigrafski poznate i obitelji poput Artorija ili Statija, čiji centurioni

se pojavljuju u katalogu. Oni su, iako to u natpisima ne navode, pripadnici obitelji koje

su imale posjede i živjele u Dalmaciji.

Najviše dokaza o svojim obiteljima ostavili su centurioni pomoćnih postrojbi. Od 11

njihovih spomenika, 4 centuriona (kat. br. 8, 37, 53 i 56) pripadaju centurionima VIII.

kohorte Voluntariorum. Njima pripada Gaj Alazinije Valentin iz Klapavica (kat. br. 8)

koji komemorira svoje roditelje, a za gentilno ime Alasinius se smatra da je lokalnog

podrijetla.411

Centurionu Titu Flaviju Luciliju (kat. br. 37) njegovi oslobođenici i

nasljednici podižu nadgrobni natpis u Solinu. Iz iste postrojbe je bio i Kvint Julije

Verekundinije(?) (kat. br. 53), kojemu je sin Julije Julijan podigao spomenik pronađen u

410

Ferjančić, Babić 2009, str. 248. 411

Alföldy 1969, str. 56, s.v. Alasinius; Demicheli 2016a, str. 109-114.

199

Ljubuškom. U današnjem Cavtatu je pronađen nadgrobni natpis u kojem Gaj Lartidije

Krisp (kat. br. 56) podiže nadgrobni spomenik Lartidiji Rekepti.

Kohorte I. i II. milliaria Delmatarum su podignute u provinciji Dalmaciji i samim

time su logično zastupljene ovdje. Pronađena su 4 natpisa centuriona (kat. br. 15, 17, 58

i 75) koji spominju njihove obitelji. Prvi natpis pripada centurionu II. kohorte Asidoniju

Vitelijanu (kat. br. 15), koji pokraj današnje Pljevlje podiže spomenik svojoj preminuloj

supruzi Raoniji Autumniji. Na spomeniku centuriona Tita Aurelija Apolonija (kat. br.

17) iz I. kohorte Delmatarum, spominje se njegov otac Aurelije Akvila, koji podiže

dvojici svojih preminulih sinova. Spomenik je pronađen u Solinu. U Skelanima je

pronađen votivni natpis centuriona I. kohorte Delmatarum, Marka Lukija Valenta (kat.

br 58), koji zajedno sa sinom M. Lukijem Frontonom posvećuje Jupiteru. Posljednji

centurion iz kohorti Delmata koji je u Dalmaciji imao svoju obitelj svoj je natpis

također ostavio u Skelanima. Centurion se zvao Gaj Sergije Julijan (kat. br. 75), služio

je u I. kohorti Delmata. Njemu spomenik podiže supruga.

Tri posljednja natpisa pomoćnih postrojbi pripadaju III. kohorti Alpinorum (kat. br.

86) i I. kohorti Belga (kat. br. 54 i 76). Centurionu Marku Valeriju Doniku (kat. br. 86)

kojemu je kao domus navedena Celeja, spomenik u Andetriju podiže supruga Herenija

Pudentila. Centurionu Gaju Juliju Verekundu (kat. br. 54) podiže supruga Postimija

Restituta u okolici logora Bigeste, a u Solinu Kvint Servilije Statijan (kat. br. 76) podiže

svojoj supruzi Kalpurniji Nimfi.

Legijski centurioni su svoje dokaze o obitelji ostavili na 9 natpisa. Prvi natpis

pripada centurionu Aureliju Vitaliju (kat. br. 22). On je služio u V. legiji Macedonica, a

spomenik mu je pronađen na Klisu. On svojoj supruzi Celiji(?) Kalpurniji posvećuje

sarkofag. Moguća je obiteljska veza na natpisu pod kat. br. 28, gdje primipilarima XI

legije. Cicereju Askaniju i Cicereju Levu u Burnu podiže Lucije Cicerej, upisan u tribus

Aniensis iz Arimina. Centurion VII. legije, Tit Elvije Salinator (kat. br. 34), u Zadru

podiže nadgrobni spomenik svom ocu Titu Elviju Marinu. Iz Zadra je i spomenik

Kvinta Recija Rufa, primipila XII legije Fulminata (kat. br. 72). Njemu podiže supruga

Trebija Prokula. U Solinu su pronađena dva nadgrobna natpisa centuriona koji su

tijekom svoje vojne karijere služili u više legija. Prvi je pripadao Titu Flaviju

Pomponijanu (kat. br. 40) kojemu nasljednici podižu spomenik. Drugi pripada

200

centurionu Marku Juliju Paternu (kat. br. 49), kojemu podižu oslobođenik i supruga. Iz

Salone dolaze još dva spomenika legijskih centuriona bez oznake legije u kojoj su

služili. Jedan pripada primipilaru Kvintiju Germanu (kat. br. 71), ocu supruge

konzularnog beneficijarija Flavija Valenta, a drugi ocu centuriona Tita Titizena

Valentina (kat. br. 81). Posljednji legijski centurion također je služio u VII. legiji C.p.f.

Zvao se Gaj Vibije Pudet (kat. br. 94), a za života je napravio spomenik sebi i svojoj

supruzi Juliji Poli.

Centurionu Luciju Variju (kat. br. 91), podiže Lucije Varije Let, koji mu je mogao

biti sin ili oslobođenik. Na kat. br. 21 nalazi se centurion Aurelije Saturnin, a supruga

Elija Mesijana mu je dala izraditi sarkofag, koji je pronađen u Solinu. Iz Solina je

posljednji centurion (kat. br. 115) kojemu se nije sačuvalo ime, ali je ostala informacija

da je svojoj supruzi podigao spomenik.

5.4. Centurionski spomenici po mjestu nalaza

Centurionski spomenici u Dalmaciji bili su raspoređeni najviše u priobalnom

području, dok se u unutrašnjosti provincije oni nalaze sporadično i na sjecištima cesta

koje su ondje prolazile. Zbog velikog broja spomenika, kao i njihovog rasporeda, ovdje

će biti grupirani u odnosu na suvremene regionalne teritorijalne podjele Republike

Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Srbije. Najveći broj spomenika je

pronađen na teritoriju Hrvatske, gdje su evidentirana 103 spomenika. Iduća država s

najviše spomenika je Bosna i Hercegovina, gdje je pronađeno 12 spomenika centuriona.

Po dva spomenika pronađena su u Republikama Srbije i Crne Gore, a jedan spomenik je

pronađen u Albaniji, na južnim granicama provincije Dalmacije. Na jednom spomeniku,

međašnom natpisu centuriona Seja Severina (kat. br. 74) nije sačuvano njegovo

nalazište, a jedine informacija dostupna uz njega je to da potječe iz Dalmacije.

201

5.4.1. Centurionski spomenici u Republici Hrvatskoj

Radi lakšeg snalaženja oko spomenika unutar Republike Hrvatske, spomenici će

biti podijeljeni na regije u kojima su pronađeni. Ovdje su izdvojena područja Kvarnera,

Like, Sjeverne Dalmacije, Srednje Dalmacije te Južne Dalmacije.

Spomenici srednje Dalmacije

U području koje obuhvaća srednja Dalmacija pronađeno je najviše centurionskih

spomenika u Republici Hrvatskoj. Na tom je području pronađeno 49 natpisa centuriona.

Unutar tog područja, koje danas zauzima Splitsko-dalmatinska županija, spomenici su

najgušće raspoređeni između glavnog centra provincije, Salone te legijskog logora

Tilurija, koji se nalazio nedaleko od današnjeg grada Trilja. Na samom teritoriju Salone

pronađeno je 25 natpisa (kat. br. 5, 6, 11, 17, 21, 37, 40, 49, 55, 62, 67, 69, 71, 76, 81,

85, 90, 91, 92, 93, 103, 104, 109, 115 i 117), što ujedno čini i najveći broj spomenika

koncentriranih na jednom mjestu u rimskoj provinciji Dalmaciji. Od 25 natpisa, njih 12

pripadalo je centurionima koji su služili u legijama, 6 centuriona služilo je u pomoćnim

postrojbama, po jedan centurion pripadao je vigilima i mornarici, a za 5 natpisa nije

moguće utvrditi gdje su centurioni služili. U užoj okolici tog središta raspoređeni su

natpisi u manjim naseljima pa su tako potvrđena tri natpisa u Epetiju, okolici današnjeg

Stobreča (kat. br. 13, 14 i 24), među kojima se nalaze natpisi legijskog centuriona

Lucija Artorija Kasta (kat. br. 13 i 14) te centuriona nezabilježene postrojbe Lucija

Bebidija Kasija (kat. br. 24). Jedan je spomenik centuriona V. legije Macedonica

pronađen na Klisu (kat. br. 22), kao i u Klapavicama (kat. br. 8), gdje je centurion Gaj

Alazinije Valentin služio u VIII. kohorti Voluntariorum. Tragurij je zastupljen s dva

spomenika (kat. br. 68 i 94), a oba su centuriona služila u VII. legiji C.p.f.

Tilurium je kao legijski logor logično potvrđen s najviše natpisa u ovom

području. Ondje je pronađeno 7 centurionskih spomenika (kat. br. 16, 41, 46, 100, 116,

118 i 120). Zanimljivo je da u samom Tiluriju nije pronađen nijedan natpis centuriona

koji su služili u VII. legiji, osim jednog na kojem se spominje da je centurion služio u

legiji, ali pošto nije sačuvan natpis, on se samo pripisuje VII. legiji. Četiri natpisa

pripadaju pomoćnim postrojbama: VIII. (kat. br. 16), VIII. Voluntariorum (kat. br. 118),

VIII. Voluntariorum Philippianae (kat. br. 46) te III. kohorti Alpinorum (kat. br. 100).

202

Na dva natpisa (kat. br. 41 i 116) nije moguće odrediti kojem tipu postrojbe su obrađeni

centurioni pripadali.

Na ostalim lokalitetima srednje Dalmacije tri su spomenika pronađena na

mjestu nekadašnjeg Andetrija, a današnjeg Gornjeg Muća gdje se nalazio i logor

pomoćnih postrojbi. Dva natpisa pripadaju III. kohorti Alpinorum (kat. br. 86 i 105), a

jedan se natpis pripisuje VII. legiji C.p.f. (kat. br. 47). Dva spomenika su pronađena u

Škripu na otoku Braču, a oba su vezana uz radove u kamenolomu koji se nalazio ondje.

Prvi (kat. br. 39) pripada centurionu koji je služio u III. kohorti Alpinorum Antoninianae,

a njegova zadaća je najvjerojatnije bila briga o amfiteatru u Saloni. Drugi (kat br. 77)

pripada centurionu I. kohorte Belga, koji u svom votivnom natpisu navodi da je

curagens theatri. Od ostalih nalazišta centurion pod kat br. 52 svoj je natpis ostavio u

Čitluku kod Sinja (Aequum), u Dikovači kod Runovića (Novae) ostao je spomenik

centuriona čije se ime ni služba nisu sačuvali (kat. br. 119). Jedan centurion (kat. br. 79)

potvrđen je na prostoru današnjeg Vrgorca, a služio je u I. legiji Minervae. Posljednji

spomenik s ovog područja pronađen je u Omišu (kat. br. 61), a pripadao je centurionu

Gaju Mariju Maternu, koji je služio u VII. legiji C.p.f.

Spomenici sjeverne Dalmacije

Na području sjeverne Dalmacije, koja obuhvaća područje Zadarske i Šibensko-

kninske županije nađen je drugi najveći broj spomenika centuriona u rimskoj provinciji

Dalmaciji. Ukupno je ondje pronađeno 46 različitih spomenika centuriona. Najveći

centar tog područja za vrijeme rimske uprave bio je Iader gdje je i nađeno 8

centurionskih spomenika, iako najviše spomenika potječe iz okolice legijskog logora

Burna (Burnum) pokraj današnjeg mjesta Kistanje. Ondje su, s okolicom koja gravitira

prema tom logoru pronađena 22 različita centurionska natpisa (kat. br. 7, 9, 10, 25, 28,

30, 35, 43, 45, 50, 51, 57, 70, 80, 84, 88, 89, 95, 106, 112 i 121.). Osamnaest spomenika

pronađeno je u užoj okolici Burna, u Kistanjama i Ivoševcima, ali 4 spomenika su

pronađena nešto dalje. Prvi od njih je pronađen u Kninu (kat. br. 112) i pripada

centurionu Gaju Verekundu koji je služio u XI. legiji C.p.f. Drugi je pronađen u

Mokrom Polju (kat. br. 89), a pripada legijskom centurionu Kvintu Valeriju. Spomenik

trećeg centuriona pronađen je u Strmici, koja se nalazi sjeveroistočno od Kistanja (kat.

br. 84). Pripada Titiju Silvanu, centurionu XI. legije C.p.f. Posljednji spomenik iz

203

okolice Burna je pronađen južnije, u okolici Skradina (kat. br. 9). Pripada centurionu IV.

legije Macedonica Apiniju Kvadratu. U samom Burnu je od spomenika kojima je

moguće odrediti pripadnost postrojbe legiji ili pomoćnim postrojbama gotovo isključivo

pronađen materijal vezan za legije. Ne postoji nijedan centurionski spomenik na kojem

se spominju pomoćne postrojbe. Od navedenih spomenika, 8 njih pripada XI. legiji

C.p.f. (kat. br. 10, 25, 35, 45, 50, 51, 70, 88), na jednom je zabilježena samo XI. legija

bez počasnog naziva (kat. br. 28), dok se na jednom spomeniku smatra da bi on trebao

pripadati XI. legiji C.p.f. (kat. br. 7). Na tri spomenika ime legije nije moguće iščitati

(kat. br. 30, 57 i 95), a uz navedene legije, na jednom je spomeniku centurion VIII.

legije Augusta (kat. br. 80), a na drugom pripadnik XX. legije (kat. br. 43). Na

posljednjem centurionskom spomeniku moguće je utvrditi da je centurion samo

obavljao tu funkciju (kat. br. 106).

U Jaderu je potvrđeno 8 različitih centurionskih spomenika. Četiri spomenika

pripadaju legijskim centurionima (kat. br. 27, 34, 59 i 72). Na ostala 4 spomenika nije

moguće odrediti kakvoj su postrojbi pripadali (kat. br. 64, 99, 110 i 113). Legijski

centurioni pripadali su VII legiji (kat. br. 34), XI. legiji C.p.f. (kat. br. 59), XII. legiji

Fulminata (kat. br. 72) te legiji za koju se pretpostavlja da je XII legija pošto je

sačuvana samo oznaka za broj 10 (kat. br. 27). Tri su spomenika građevinski natpisi (kat.

br. 99, 110 i 113).

Iduće područje s većom koncentracijom centurionskih spomenika je područje

današnjeg grada Benkovca te sjevernije, Karina Gornjeg, gdje je u području oko

Novigradskog mora pronađeno 10 spomenika centuriona, među kojim dominiraju

međašni zapisi. U okolici samog Benkovca, na području Aserije pronađen je međašni

natpis na kojem se spominje centurion VII. legije (kat. br. 83). Nedaleko od Benkovca,

u mjestu Nadin (Nedinum), pronađen je votivni natpis centuriona koji je služio u I.

kohorti Liburna (kat. br. 65). U Popovićima, koji se nalaze sjeveroistočno od Benkovca,

također je pronađen međašni natpis sa spomenom dva centuriona iz XI. legije C.p.f. te

jednog centuriona VII. legije (kat. br. 2). Dalje na sjeveroistok, u mjestu Medviđe (ant.

Sidrona), pronađen je međašni natpis sa spomenom centuriona XI. legije (kat. br. 1).

Sljedeća lokacija je prostor Novigradskog mora, gdje se u antici nalazilo naselje

Corinium. Danas je to mjesto Karin Gornji, a ondje su pronađena tri spomenika

204

centuriona. Jedan pripada vojniku iz centurije pretorijanca (kat. br. 36), dok su druga

dva nadgrobni natpisi vojnika VII. (kat. br. 101) i VII. legije C.p.f. (kat. br. 96) te se na

njima spominju njihovi centurioni. Nešto sjevernije, u Pridrazi je pronađen međašni

natpis dvaju centuriona XI. legije (kat. br. 3) koji je po tekstu identičan spomeniku pod

kat. br. 2. Posljednji spomenik je pronađen u Novigradu (kat. br. 4). To je međašni

natpis koji spominje dva centuriona XI. legije. Sjevernije, u Starigradu (ant.

Argyruntum), pronađen je srebrni medaljon koji spominje centuriona Prokula (kat. br.

107).

U području oko nekadašnje ilirske gradine Promona, pronađni su i spomenici

centuriona. Ondje su, u okolici današnjeg grada Drniša, pronađena 4 natpisa centuriona.

Jedan potječe iz Bunarače (kat. br. 73), a spominje dva centuriona XI. legije. Sjevernije

od Drniša, u mjestu Tepljuh, sačuvana su tri natpisa centuriona. Dva pripadaju

centurionima I. kohorte Belga (kat. br. 29) i I. kohorte milliaria Delmatarum (kat. br.

87). Na posljednjem se natpisu može samo iščitati ime centuriona (kat. br. 98).

Osim navedenih, u mjestu Danilo Gornje, sjeveroistočno od Šibenika, pronađen

je nadgrobni natpis pretorijanca koji spominje centuriona Valenta (kat. br. 111). Na

Dugom Otoku, u mjestu Sali, pronađen je posljednji spomenik centuriona sjeverne

Dalmacije. Votivni natpis je posvetio centurion Artin (kat. br. 97), a nikakve

informacije o njegovoj službi nisu sačuvane.

Spomenici južne Dalmacije

Na području južne Dalmacije zabilježena su četiri centurionska spomenika. Tri

su spomenika potvrđena u Vidu (ant. Narona), dok je jedan spomenik zabilježen u

Cavtatu (ant. Epidaurum). U Vidu se nalaze spomenici centuriona pomoćnih postrojbi

kohorte I. Campanorum (kat. br. 114) te III. kohorte (Alpinorum) (kat. br. 23). Treći

spomenik pripada centurionu I. legije Adiutrix pia fidelis (kat. br. 42). U Cavtatu je

jedini spomenik centuriona koji podiže svojoj štićenici, a služio je u VIII. kohorti

Voluntariorum.

205

Spomenici Kvarnera i Like

U ovom geografskom području nalaze se četiri spomenika centuriona. Dva su

votivna spomenika pronađena u Josipdolu (ant. Metulum). Oba centuriona su legijski

centurioni. Prvi je služio u XIII. legiji Gemina (kat. br. 20), dok je drugi služio u II.

legiji Adiutrix (kat. br. 19).

Na području Kvarnera i otoka pronađena su dva spomenika. Jedan pripada

pomorskom centurionu, koji je služio na liburni (kat. br. 102), a pronađen je u Osoru na

Cresu. Spomenik na kojem se spominje pretorijanski centurion VIII. kohorte pronađen

je u Trsatu (kat. br. 60).

5.4.2. Spomenici na teritoriju Bosne i Hercegovine

Na teritoriju današnje Bosne i Hercegovine pronađeno je 12 spomenika, s

najvećim brojem nalaza u području oko grada Ljubuškog (ant. Bigeste) te Skelana, koji

su bili postaja konzularnog beneficijarija. U okolici Ljubuškog je pronađeno pet

spomenika centuriona. Jedini legijski centurion čiji je spomenik ondje pronađen pripada

centurionu XI. legije Claudia, koji je sudjelovao u obnovi hrama Libera (kat. br. 66).

Ostali spomenici pronađeni ondje pripadaju VIII. kohorti Voluntariorum (kat. br. 12 i

53) i I. kohorti Belgarum (kat. br. 54 i 108), što i upućuje na karakter logora pomoćnih

postrojbi koji se ondje nalazio.

U Skelanima pokraj Srebrenice pronađena su tri centurionska natpisa. Dva

spomenika pripadaju centurionima pomoćnih postrojbi, kohorti I. milliaria Delmatarum

(kat. br. 58 i 75). Votivni spomenik pod kat. br. 38. pripada centurionu legije XI[---].

Po jedan od ostalih pet spomenika pronađen je na lokalitetima: Šuica (ant.

Delminium), gdje je pronađen spomenik centuriona kojem nije sačuvano mjesto službe

(kat. br. 18), Dubrave pokraj Stoca, gdje se nalazi nadgrobni natpis centuriona II.

kohorte milliaria Delmatarum (kat. br. 44), Halapić (ant. Salviae), mjesto posvete

centuriona VIII. kohorte Voluntariorum (kat. br. 33) te Vaganj pokraj Jajca, gdje se

nalazio međašni natpis centuriona VII. legije (kat. br. 32).

206

5.4.3. Spomenici centuriona u republikama Srbiji, Crnoj Gori i

Albaniji

Na području Srbije pronađena su dva centurionska natpisa. Oba potječu iz grada

Bajina Bašta (ant. Municipuim Malvesiatium). Prvi pripada centurionu koji je služio u

(I.) kohorti milliaria Delmatarum (kat. br. 82), a drugi centurionu VIII. kohorte

Voluntariorum (kat. br. 48). Oba su spomenika votivnog karaktera.

Na teritoriju Crne Gore također su potvrđena dva spomenika centuriona. Prvi

dolazi iz Risana (ant. Risinium), gdje je podignut počasni natpis centurionu VII. legije

Gemina (kat. br. 78). Drugi je spomenik pronađen u Kominima kod Pljevlje

(Municipium S(-)). Ondje supruzi nadgrobni spomenik podiže centurion II. kohorte

milliaria Delmatarum (kat. br. 15).

Jedini spomenik iz Albanije pripada centurionu kojem je kolonija Skodrana

podigla spomenik u današnjem Skadru (ant. Scodra) (kat. br. 63).

207

Slika 125. Raspored centurionskih spomenika prema najvećim centrima u Dalmaciji (kartu omogućio Google).

208

6. Zaključak

Tema ovog magistarskog rada bili su centurioni u rimskoj provinciji Dalmaciji. Cilj

rada bio je popisati sve njihove spomenike, dati uvid u centurionski položaj, njihovo

napredovanje u rimskoj vojsci, kao i njihov društveni utjecaj u složenom sustavu

napredovanja Rimskog carstva. Tome je bio posvećen prvi dio rada, zajedno s kratkim

pregledom djelovanja rimske vojske i osvajanja područja koje je kasnije postalo rimska

provincija Dalmacija.

U ovom je radu katalogiziran i obrađen 121 natpis koji su za sobom ostavili

centurioni u rimskoj provinciji Dalmaciji. Svaki od natpisa je u katalogu individualno

obrađen s datacijom i prijevodom te prethodnim objavama natpisa. U raspravi su natpisi

podijeljeni na više kategorija te u svakoj obrađeni.

Na 102 obrađena spomenika bilo je moguće utvrditi vrstu centurionske službe.

Zabilježena su 62 spomenika na kojima je potvrđen centurionski položaj u legiji. Na

njima je zabilježeno 60 (50,42%) različitih legijskih centuriona. Centurioni rimskih

pomoćnih postrojbi u Dalmaciji su zastupljeni s 34 spomenika, na kojima je 35 (29,41%)

različitih centuriona. Tri su centuriona zabilježena kao centurioni pretorijanske garde

(2,52%) Dva centuriona su bili centurioni u rimskoj mornarici (1,68%), a jedan je

centurion možda bio vigil (0,84%). Na 18 (15,13%) spomenika nije bilo moguće

odrediti kakvoj su postrojbi obrađeni centurioni pripadali.

Od 121 spomenika centuriona potvrđenih u Dalmaciji najveći broj, njih 60 (49,59%),

nadgrobnog je karaktera. Uz njih postoji i 7 (5,79%) natpisa koji su mogli biti

nadgrobnog karaktera, ali zbog sačuvanosti samog teksta spomenika to nije moguće

utvrditi. Druga najveća skupina spomenika su votivni spomenici, kojih je zabilježeno 26

(21,49%). Božanstvo kojem se najčešće posvećivalo bio je Iuppiter Optimus Maximus

sa 7 votivnih natpisa. Slijede međašni spomenici kojih je zabilježeno 10 (8,26%), a

zatim 8 (6,61%) spomenika počasnog karaktera. Od spomenika građevinskog tipa

zabilježena su 4 (3,31%) spomenika, kao i jedan urezani natpis na srebrnom medaljonu,

vojnička diploma te dvije kacige tipa Weisenau. U katalogu su navedena i još dva

spomenika kojima nije poznata namjena (1,65%).

209

Među 119 različitih centuriona potvrđenih u rimskoj provinciji Dalmaciji, njih 52 u

natpisima ima zabilježen svoj praenomen. Najzastupljeniji centurionski praenomen je

Caius, s 12 centuriona. Drugo najbrojnije ime centuriona je Titus koje je zabilježeno

kod 10 centuriona, a ime Quintus zabilježeno je kod 9 centuriona.

Među centurionima u rimskoj provinciji Dalmaciji zabilježeno je 66 različitih

gentilicija. Najzastupljeniji gentilicij među centurionima je carski gentilicij Iulius, koji

ima 8 svojih članova, slijede ga, također carski gentiliciji Aurelius i Flavius, koji imaju

po 6 pripadnika.

Na ukupno 21 spomeniku centuriona u rimskoj provinciji Dalmaciji sačuvana je

filijacija. Pojavljuje se devet različitih imena. Među centurionima u Dalmaciji

zabilježeno je 70 različitih kognomena. Najčešći kognomeni su Iulianus, Maximus i

Valens koji se među centurionima pojavljuju po 4 puta svaki. Na centurionskim

spomenicima u provinciji Dalmaciji tribus je potvrđena u 12 različitih oblika. Nosi ju

ukupno 17 centuriona. Centurioni na čijim je spomenicima zabilježena domus su

malobrojni u Dalmaciji. Tek na 12 pojedinaca zabilježena je njihova domus.

Nakon imenske obrade centuriona, u radu su obrađene centurionske karijere.

Jedanaest centuriona je tijekom svoje karijere doseglo centurionat u I. kohorti.

Potvrđeno je 8 primipilara, a na natpisima 5 primipilara potvrđena je kasnija civilna ili

vojna služba. Zabilježena su 2 centuriona frumentarija, 5 centuriona je radilo na obnovi

gradskih objekata, a 4 centuriona su zabilježena kao suci u graničnim sporovima

peregrinskih zajednica. Kod 6 centuriona zabilježena je civilna služba poslije

umirovljenja u legiji.

Samo na 7 spomenika zabilježene su godine života centuriona, a na 3 spomenika

godine službe u legiji. Epigrafski su potvrđene 23 centurionske obitelji na njihovim

spomenicima.

Posljednja podjela je na raspored centuriona na području današnjih država čiji su

dijelovi nekad bili teritorij rimske provincije Dalmacije. Najviše spomenika pronađeno

je u Hrvatskoj, gdje su evidentirana 103 spomenika. U Bosni i Hercegovini je

pronađeno 12 spomenika, a po dva spomenika pronađena su u Republikama Srbije i

210

Crne Gore, a jedan je spomenik pronađen u današnjoj Albaniji, na južnim granicama

provincije Dalmacije. Nalazi centuriona ukazuju na važnost područja u kojim su njihovi

spomenici pronađeni. To se ponajviše odnosi na područja koja nisu bila urbane sredine

Dalmacije. Na mjestima poput Skelana nalazila su se važna sjecišta puteva, kao i

područje bogato rudnim bogatstvima, a prisutnost centuriona ondje ukazuje na to koliku

je pažnju provincijalna uprava posvećivala takvim mjestima.

211

7. Popis slika i tablica

Popis slika

Slika 1. Rekonstrukcija rimske legije s centurionom i niže rangiranim časnicima

(https://en.wikipedia.org/wiki/Roman_legion#/media/File:Roman_soldiers_with_aquilif

er_signifer_centurio_70_aC.jpg ) 15.6.2016.

Slika 2. Izgled kohorte (po Speidelu) s obzirom na oznake centuriona. Izvor: M. Speidel,

Centurial Signs and the Battle Order of the Legions, ZPE 154, Bonn 2005, str. 290, fig.

4.

Slika 3. Stela centuriona T. Kalidija Severa (G. Webster, The Roman Imperial Army Of

The First And Second Centuries AD, Norman, 1998, str. 131.)

Slika 4. Detalj stele Marka Petronija Klasika (CIL III, 4060 = 10869), autor slike:

Ortolf Harl (http://lupa.at/3102, 19.9.2017.)

Slika 5. Stela Kvinta Sertorija Festa

(http://ancientrome.ru/art/artworken/img.htm?id=4146 15.6.2016. )

Slika 6. Prikaz centuriona Marka Celija (https://en.wikipedia.org/wiki/Marcus_Caelius

25.6.2016.)

Slika 7. Prikaz centurionske opreme na ilustracijama centuriona Kvinta Sertorija Festa i

Marka Celija, autor Giuseppe Rava (R. D'Amato, Roman Centurions 31 BC – AD 500,

Oxford, 2012, str. 25-26.).

Slika 8. Prikaz provincije Dalmacije s najvažnijim centrima. Izvor:


(22.8.2017).

Slika 9. Međašni natpis centuriona Kvinta Ebucija Liberala, izvor: Colnago, Keil 2008,

str. 140.

Slika 10. Međašni natpis sa spomenom centuriona Kvinta Ebucija Liberala, Seksta

Titija Gemina i Aula Rezija Maksima, izvor: http://lupa.at/21502 (20.6.2017.).

https://en.wikipedia.org/wiki/Roman_legion#/media/File:Roman_soldiers_with_aquilifer_signifer_centurio_70_aC.jpg

https://en.wikipedia.org/wiki/Roman_legion#/media/File:Roman_soldiers_with_aquilifer_signifer_centurio_70_aC.jpg

http://lupa.at/3102


https://en.wikipedia.org/wiki/Marcus_Caelius



212

Slika 11. Međašni natpis sa spomenom centuriona Kvinta Ebucija Liberala i Aula

Rezija Maksima, izvor: Wilkes 1974, str. 261.

Slika 12. Međašni natpis sa spomenom centuriona Kvinta Ebucija Liberala i Aula

Rezija Maksima, CIL III, 2883.

Slika 13. Počasni natpis sa spomenom Publija Elija Amintijana, izvor:


(20.6.2017.).

Slika 14. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Emilija Viktora, izvor:

Kurilić 1998, str. 174. sl. 3.4.

Slika 15. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Gaja Alazinija Valentina, izvor:

Demicheli 2016a, str. 111.

Slika 16. Nadgrobni natpis centuriona Apinija Kvadrata, CIL III 2817.

Slika 17. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Akvilija Frontona, izvor:

http://lupa.at/23082 (20.6.2017.).

Slika 18. Votivni natpis centuriona Seksta Akvilija Severa, CIL III 1940.

Slika 19. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Artana Marcela i Nonija

Valenta, CIL III 6365.

Slika 20. Nadgrobni natpis sa sarkofaga centuriona Lucija Artorija Kasta, autor: Ortolf

Harl - http://lupa.at/24235 (20.6.2017.).

Slika 21. Nadgrobni natpis centuriona Lucija Artorija Kasta,CIL III 12791 (ranija

rekonstrukcija).

Slika 22. Stela supruge centuriona Asidonija Vitelijana, izvor:


(20.6.2017).





213

Slika 23. Stela vojnika sa spomenom centuriona Atilija, izvor:


(20.6.2017.).

Slika 24. Nadgrobni natpis centuriona Tita Aurelija Apolonija, CIL III 2006.

Slika 25. Votivni natpis centuriona Aurelija Julijana, izvor: Marijanović 1986, str. 110.

Slika 26. Votivni natpis centuriona Aurelija Maksima, autor: Ortolf Harl -

http://lupa.at/11527 (20.6.2017.).

Slika 27. Votivni natpis centuriona Aurelija Salvijana, autor: Ortolf Harl -

http://lupa.at/11528 (21.6.2017.).

Slika 28. Nadgrobni natpis sa sarkofaga centuriona Aurelija Saturnina, izvor: Bulić

1912, str. 6.

Slika 29. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Aurelija Vitalija, autor: Ivan

Matijević - http://edh-www.adw.uni-heidelberg.de/edh/foto/F036279 (20.6.2017.).

Slika 30. Nadgrobni natpis centuriona Marka Avilija Numija, autor: Ortolf Harl -

http://lupa.at/24380 (21.6.2017.).

Slika 31. Votivni natpis centuriona Lucija Bebidija Kasija, izvor: Rendić-Miočević

2007, str. 18, sl. 3.

Slika 32. Nadgrobni spomenik legionara sa spomenom centuriona Cecilija Sabina, autor:


Slika 33. Nadgrobni natpis centuriona Kalpurnija Maksima(?), izvor: Demicheli 2106b,

str. 36, sl. 2.

Slika 34. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Cicereja Askanija i Cicereja Leva,

izvor: Bulić 1900, str. 6.

Slika 35. Votivni natpis centuriona Klaudija Maksima, CIL III 13229.

Slika 36. Detalj s kacige tipa Weisenau. Izvor: Šeparović, Uroda 2009, str. 34, sl. 33a.







214

Slika 37. Nadgrobni natpis centuriona Klaudija(?) Celera, izvor: Patsch 1897, 179, fig.

4.

Slika 38. Međašni natpis sa spomenom centuriona Manija Celija, izvor:

http://lupa.at/21529 (21.6.2017.).

Slika 39. Votivni natpis centuriona Tita Koninija Ursa, izvor: Sergejevski 1928, str. 82,

sl. 3.

Slika 40. Nadgrobni natpis oca centuriona Tita Elvija Salinatora, CIL III 2914.

Slika 41. Nadgrobni spomenik legionara sa spomenom centuriona Fabricija Vera, autor:


Slika 42. Nadgrobni natpis pretorijanca sa spomenom centuriona Firmija Tertula, autor:


Slika 43. Nadgrobni spomenik centuriona Tita Flavija Lucilija, izvor: Jeličić-Radonić

2006, str. 129, sl. 3.

Slika 44. Votivni natpis centuriona Flavija M[---], izvor:


(21.6.2017.).

Slika 45. Votivni natpis centuriona Tita Flavija Pompeja, izvor: Buovac 2012, str. 93, sl.

8.

Slika 46. Nadgrobni spomenik centuriona Tita Flavija Pomponijana, CIL III 2029.

Slika 47. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Flavija Verekunda, CIL III, 13973.

Slika 48. Počasni natpis sa spomenom centuriona Flavija Viktora, izvor: Atanacković-

Salčić 1981, str. 268, crtež 7.

Slika 49. Nadgrobni(?) natpis centuriona Salvija Frebrana Bakula, CIL III 2836.





215

Slika 50. Nadgrobni spomenik centuriona Gaja Frezija Valentina, izvor:


(21.6.2017.).

Slika 51. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom centuriona Geminija Flava, CIL

III 14998.

Slika 52. Votivni natpis centuriona Marka Ipija Vitalija, CIL III 2706.

Slika 53. Votivni natpis centuriona Julija, CIL III, 14951.

Slika 54. Votivni natpis centuriona Lucija Julija Materna, CIL III 8336.

Slika 55. Nadgrobni spomenik centuriona Marka Julija Paterna, CIL III, 2035.

Slika 56. Nadgrobni spomenik legionara sa spomenom centuriona Julija Priska, izvor:

Patsch 1900, str. 74-75, br. 4, fig. 46.

Slika 57. Nadgrobni spomenik legionara sa spomenom centuriona Julija Sekunda, autor:


Slika 58. Nadgrobni natpis centuriona Seksta Julija Silvana, CIL III, 2733.

Slika 59. Nadgrobni natpis centuriona Kvinta Julija Verekundinija, izvor: Patsch 1895,

str. 282; br. 110, fig. 110.

Slika 60. Nadgrobni spomenik centuriona Gaja Julija Verekunda, izvor: Marić 2016, str.

107, sl. 1.

Slika 61. Nadgrobni(?) spomenik centuriona Tita Lelija Severa, CIL III 2038.

Slika 62. Nadgrobni spomenik oslobođenice sa spomenom centuriona Gaja Lartidija

Krispa, CIL III 1742.

Slika 63. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Kvinta Ligarija(?), CIL III

14994.



216

Slika 64. Votivni natpis centuriona Marka Lukija Valenta, izvor: Ferjančić, Babić 2009,

str. 247.

Slika 65. Nadgrobni natpis pretorijanca sa spomenom centuriona Gaja Marcija

Gemelina, CIL III 3027.

Slika 66. Međašni natpis sa spomenom centuriona Gaja Marija Materna, izvor:

Tončinić 2012, str. 122, sl. 98.

Slika 67. Votivni natpis centuriona Maksimija Maksimijana, autor: Marko Matijević -

http://lupa.at/24122 (22.6.2017.).

Slika 68. Počasni spomenik centuriona Gaja Memija Julija, izvor: Łajtar, Żelazowski

2014, str. 276, fig. 2.

Slika 69. Natpis sa spomenom centuriona Oktavija F[---], CIL III 2968a.

Slika 70. Votivni natpis centuriona Tita Oktavija Macera, autor: Ortolf Harl -

http://lupa.at/24133 (22.6.2017.).

Slika 71. Počasni natpis centuriona Kvinta Pisenija Severina, izvor: Dodig 2014, str.

142, sl. 2.

Slika 72. Nadgrobni spomenik sa spomenom centuriona Publija Plotija, autor: Ante

Verzotti - http://lupa.at/21473 (23.6.2017.).

Slika 73. Votivni spomenik centuriona Publija Plotija, autor: Ante Verzotti -

http://lupa.at/21498 (23.6.2017.).

Slika 74. Počasni natpis centuriona Lucija Precilija Klementa Julijana, CIL III 2028.

Slika 75. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom centuriona Pulpidija Silvestra,

izvor: Patsch 1897, str. 189, br. 23, fig. 22.

Slika 76. Nadgrobni spomenik kćeri centuriona Kvintija Germana, CIL III, 8754.

Slika 77. Nadgrobni natpis centuriona Kvinta Recija Rufa, autor: Ortolf Harl -

http://lupa.at/20422 (23.6.2017.).






217

Slika 78. Međašni natpis sa spomenom centuriona Lucija Salvija i Marka Svetona,

izvor: Patsch 1897, str. 212, br. 77, fig. 76.

Slika 79. Međašni natpis sa spomenom centuriona Seja Severina, CIL III, 03163.

Slika 80. Nadgrobni natpis centuriona Gaja Sergija Julijana, izvor: Patsch 1909, str. 157,

br. 24, sl. 67.

Slika 81. Nadgrobni natpis supruge centuriona Kvinta Servilija Statijana, izvor:

Matijević 2011, str. 193-194, sl. 2.

Slika 82. Votivni natpis centuriona Kvinta Silvija Sperata, CIL III, 03096.

Slika 83. Počasni natpis centuriona Gaja Statija Celza, izvor:


(24.6.2017.).

Slika 84. Votivni natpis centuriona Sulpikija Kalvija, CIL III, 1918.

Slika 85. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Terencija Julijana, autor:


Slika 86. Nadgrobni spomenik oca centuriona Tita Titizena Valentina, autor: M. Clauss

- http://db.edcs.eu/epigr/edcs_id.php?s_sprache=en&p_edcs_id=EDCS-27601603

(24.6.2017.).

Slika 87. Međašni natpis sa spomenom centuriona Gaja Titija Gemina, izvor: Čače

2003, str. 20.

Slika 88. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Titija Silvana, CIL III,

06417.

Slika 89. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Trinija, autor: Ante

Verzotti - http://lupa.at/21436 (24.6.2017.).

Slika 90. Nadgrobni natpis centuriona Marka Valerija Donika, CIL III, 2746.

Slika 91. Votivni natpis centuriona Valerija Menofila, CIL III, 9829.





218

Slika 92. Nadgrobni natpis legionara sa spomenom centuriona Valerija Postuma, CIL

III, 6419.

Slika 93. Nadgrobni(?) natpis centuriona Kvinta Valerija, izvor: Patsch 1897, str. 193,

br. 28, sl. 27.

Slika 94. Votivni natpis centuriona Valerija Valenta, izvor: Wilkes 1974, str. 264, fig. 6.

Slika 95. Nadgrobni spomenik centuriona Lucija Varija, CIL V, 2062 = 2164.

Slika 96. Nadgrobni natpis centuriona Tita Varonija Marona , CIL III, 2063.

Slika 97. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom centuriona Vi[---] Severa, izvor:


(25.6.2017.).

Slika 98. Votivni natpis centuriona Gaja Vibija Pudeta, autor: Ante Verzotti -

http://lupa.at/21486 (25.6.2017.).

Slika 99. Detalj s kacige tipa Weisenau. Izvor: Šeparović, Uroda 2009, str. 37, sl. 34c.

Slika 100. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Agripe, CIL III 2885.

Slika 101. Votivni natpis centuriona Artina, izvor:


(26.6.2017.).

Slika 102. Građevinski natpis sa spomenom centuriona Klodija, autor: Ortolf Harl

http://db.edcs.eu/epigr/bilder.php?bild=lu_23028 (26.6.2017.).

Slika 103. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Julijana, izvor: Bulić

1900, str. 9.

Slika 104. Međašni natpis sa spomenom centuriona Lakona, CIL III, 2882.

Slika 105. Nadgrobni natpis centuriona Likeja, autor: Krešimir Matijević -

http://lupa.at/20688 (26.6.2017.).






219

Slika 106. Vojnička diploma centuriona Platora Mezeja, izvor: Demicheli 2012b, str. 50,

sl. 1. (CIL III, str. 850).

Slika 107. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Marcela, izvor: Rendić-

Miočević 1952, str. 226, br. 35, sl 6.

Slika 108. Votivni natpis vojnika sa spomenom centuriona Numisijana, izvor: Bulić

1899, str. 88.

Slika 109. Srebrni medaljon sa spomenom centuriona Prokula, izvor: Abramić, Colnago

1909, str. 104-106; sl. 76.

Slika 110. Nadgrobni spomenik vojnika sa spomenom centuriona Restituta, izvor:

Patsch 1912, str. 133-136, br. 2; fig. 61.

Slika 111. Nadgrobni natpis sa spomenom centuriona Serv[---], CIL III, 12901.

Slika 112. Građevinski natpis kohorte sa spomenom centuriona Tukijana, autor: Ortolf

Harl - http://db.edcs.eu/epigr/bilder.php?bild=lu_23083 (26.6.2017.).

Slika 113. Nadgrobni natpis pretorijanca sa spomenom centuriona Valenta, CIL III,

09870.

Slika 114. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona Gaja Verekunda, izvor:

Patsch 1897, str. 196, sl. 33.

Slika 115. Građevinski natpis kohorte sa spomenom centuriona [---]ipra, autor:

Frederike Harl - http://db.edcs.eu/epigr/bilder.php?bild=lu_2307 (26.6.2017.).

Slika 116. Nadgrobni natpis centuriona iz Vida, izvor:


(26.6.2017.).

Slika 117. Nadgrobni natpis centuriona iz Solina, CIL III, 12894.

Slika 118. Nadgrobni natpis vojnika sa spomenom centuriona iz Trilja, CIL III, 14937.




220

Slika 119. Votivni natpis centuriona iz Garduna, autor: Ante Kutleša, Tončinić 2004, str.

151, sl. 1.

Slika 120. Votivni natpis centuriona iz Dikovače kod Runovića, izvor: Patsch 1902, str.

94-95, br. 3, sl. 27.

Slika 121. Natpis centuriona iz Garduna, izvor: Gabričević 1969, str. 236, br. 15, sl. 15.

Slika 122. Natpis centuriona(?) iz Ivoševaca CIL III, 15015.

Slika 123. Odnos centuriona po vrsti postrojbi u kojima su služili

Slika 124. Prikaz odnosa centurionskih spomenika po namjeni

Slika 125. Raspored centurionskih spomenika prema najvećim centrima u Dalmaciji

(kartu omogućio Google).

Popis tablica

Tablica 1. Plaća centuriona za vrijeme različitih careva (izvor: . Dobson, Legionary

centurion or equestrian officer? A comparison of pay and prospects, D. Breeze, B.

Dobson, Roman officers and frontiers, Stuttgart, 1993, str. 191.)

Tablica 2. Prikaz centuriona XI. legije

Tablica 3. Prikaz centuriona VII. legije

Tablica 4. Spomenici centuriona ostalih legija

Tablica 5. Prikaz centuriona koji su služili u više legija tijekom svoje karijere

Tablica 6. Prikaz centuriona bez poznatog imena legije

Tablica 7. Centurioni VIII. kohorte Voluntariorum civium Romanorum

Tablica 8. Centurioni I. kohorte Belga

221

Tablica 9. Centurioni III. kohorte Alpinorum

Tablica 10. Centurioni ostalih pomoćnih postrojbi

Tablica 11. Centurioni sa službom u mornarici, pretorijanskoj gardi i kohorti vigila

Tablica 12. Centurioni bez imena postrojbe u kojoj su služili

Tablica 13. Centurioni kod kojih je u natpisima navedena filijacija

Tablica 14. Centurioni kod kojih je u natpisu zabilježena tribus

Tablica 15. Legijski centurioni I. kohorte

222

8. Popis kratica

AE - L'Année épigraphique

BASD - Bullettino di archeologia e storia dalmata, Split

CIL – Corpus inscriptionum latinarum

EDCS - Epigraphik-Datenbank Clauss / Slaby, http://www.manfredclauss.de/

GZM – Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo

HD – EDH - Epigraphische Datenbank Heidelberg, http://edh-www.adw.uni-

heidelberg.de/home

IDRE - C.C. Peteolescu, Inscriptiones Daciae Romanae. Inscriptiones extra fines

Daciae repertae Graecae et Latinae (saec. I.II.III), Bukurešt

ILS – Herman Dessau, Inscriptiones latinae selectae

ILJug - Inscriptiones Latinae, quae in Iugoslavia repertae et editae sunt, Ljubljana

VAHD – Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split

VAPD – Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, Split

VHAD – Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, Zagreb

WMBH - Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina, Beč

ZPE - Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphic. Bonn, Habelt


http://edh-www.adw.uni-heidelberg.de/home


223

9. Popis izvora

Apijan, Appian's Roman History: in four volumes. Na engleski preveo Horace White.

London 1962.

Bibilija, Novi zavjet. Zagreb, 2003.

Flavije Vegecije Renat, Sažetak vojne vještine. Prev. Teodora Shek Brnardić, Zagreb

2002.

Gaj Svetonije Trankvil, Dvanaest rimskih careva, prev. Stjepan Hosu, Zagreb 1978.

Kasije Dion, Historia Romana, prev. E. Carry, Loeb Classical Library, Cambridge

1954. Dostupno na:

http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Cassius_Dio/home.html

(21.9.2017.

Plinije Stariji, Zemljopis starog svijeta = Naturalis historia : III, IV, V i VI knjiga,

preveo i bilješkama popratio Uroš Pasini, Split 2004.

Publije Kornelije Tacit, Anali. Prev. Jakov Kostović, Zagreb 1970.

Publije Kornelije Tacit, Historije. Prev. Josip Miklić, Zagreb 1987.

Tit Livije, Ab urbe condita. Dostupno na: http://www.perseus.tufts.edu/hopper/

(21.9.2017.)

Knjiga 8., preveo: B. O. Foster

Knjiga 42., preveo: C. Roberts

http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Cassius_Dio/home.html

http://www.perseus.tufts.edu/hopper/

224

10. Popis literature

Abramić, Colnago 1909

M. Abramić, A. Colnago, Untersuchungen in Norddalmatien, Jahreshefte des

Österreichischen Archäologischen Institutes in Wien 12, Beč, 1909, str. 104-106, sl. 75,

76.

Alföldy 1969

G. Alföldy , Die Personennament in der roemischen Provinz Dalmatia, Heidelberg

1969.

Alföldy 1982

G. Alföldy, Zu den Inschriften der legio VIII Augusta in Dalmatia, VAHD LXXXII,

Split 1982, str. 201-207.

Alföldy 1987

G. Alföldy, Die Auxiliartruppen der Provinz Dalmatien. U: G. Alföldy, Römische

Heeresgeschichte: Beiträge 1962-1985 (Mavors Roman Army Researches III),

Amsterdam 1987, str. 239-297.

Atanacković-Salčić 1981

V. Atanacković-Salčić, Kameni spomenici u arheološkoj zbirci na Humcu, Naše starine

14/15, Sarajevo 1981, str. 257-284.

Betz 1938

A. Betz, Untersuchungen zur Militärgeschichte der römischen Provinz Dalmatien,

Baden bei Wien, 1938.

Birley 1988

E. Birley, Promotions and transfer in the Roman army II: The centurionate. U: E.

Birley, The Roman army, Amsterdam 1988, str. 206-220.

Birley 1999

225

A. R. Birley, New Governor of Britain (20 August 127): L. Trebius Germanus, ZPE 124,

1999, str. 243-248.

Bishop, Coulston 2009

M. C. Bishop, J. C. N. Coulston, Roman military equipment – From the Punic Wars to

the Fall of Rome, Oxford 2009.

Bojanovski 1988

I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANU BiH, Djela, knjiga LXVI,

Sarajevo 1988.

Breeze 1993

D. J. Breeze, A note on the use of the titles Optio and Magister below the centruionate

during the principate. U: D. J. Breeze, B. Dobson, Roman officers and frontiers,

Stuttgart 1993, str. 71-78.

Brunšmid 1907

J. Brunšmid, Kameni spomenici Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, VHAD 9,

Zagreb 1907, str. 82-184.

Bulić 1878

F. Bulić, Iscritione inedita di Ortopula (Starigrad di Obbrovazzo), BASD, Split 1878,

str. 87-88.

Bulić 1888

F. Bulić, Iscrizioni inedite. Salona, BASD XI, Split 1888, str. 145.

Bulić 1889

F. Bulić, Iscrizioni inedite. Promona (Promina), BASD XII, Split 1889, str. 97.

Bulić 1890

F. Bulić, Iscrizioni inedite. Dubrava di Poljica, BASD XIII, Split 1890, str. 145.

Bulić 1894

226

F. Bulić, Iscrizioni Inedite, BASD XVII, Split 1894, str. 3.

Bulić 1899

F. Bulić, Iscrizione Inedite. Andetrium (Vrba di Postinje presso Muć), BASD XXII,

Split 1899, str. 88-89.

Bulić 1900

F. Bulić, Iscrizioni inedite. Burnum (Rudele di Kistanje), BASD XXIII, Split 1900, str.

6.

Bulić 1912

F. Bulić, Scavi, nelle basiliche urbane di Salona durante gli anni 1907, 1908, 1909,

BASD XXXV, Split 1912, str. 6-7, br. 681 B.

Buovac 2012

M. Buovac, O natpisnoj građi rimskih amfiteatara na prostoru istočnojadranske obale,

VAPD 105, Split 2012, str. 83-95.

Cagniart 2015

P. E. Cagniart, s.v. Field officers – Republic, u: Y. Le Bohec (ur.), The Encyclopedia of

the Roman army, Vol 2., Chichester 2015, str. 398-399.

Cambi 2007

N. Cambi, Rimska vojska u Burnumu, Šibenik 2007.

Cesarik 2014

N. Cesarik, Kvint Recije Ruf i problem funkcija princepsa pretorija i trecenarija,

Diadora 28, Zadar 2014, str. 93-115.

Cesarik, Glavaš 2017

N. Cesarik, I. Glavaš, Cohortes I et II milliaria Delmatarum. U: D. Demicheli (ur.)

Illirica Antiqua, in honorem Duje Rendić-Miočević, Zagreb 2017, str. 209-223.

227

Clerc 1916

M. Clerc, Aquae Sextiae. Histoire d’Aix-en-Provence dans l’Antiquité, Aix-en-Provence

1916.

Colnago, Keil 2008

A. Colnago, J. Keil, Arheološka istraživanja u sjevernoj Dalmaciji, Asseria 6, Zadar

2008, str. 125-146. Izvornik: Archäologische Untersuchungen in Norddalmatien, u:

Jahreshefte des österreichischen Archäologischen Instituts, sv. VIII, Beč, 1905.

Čače 2003

S. Čače, Asseria u antičkim pisanim izvorima, Asseria 1, Zadar 2003, str. 7-36.

Dando-Collins 2010

S. Dando-Collins, Legions of Rome – The definitive history of every imperial Roman

legion, New York, 2010.

D'Amato 2012

R. D'Amato, Roman Centurions 31 BC – AD 500, Oxford, 2012.

Demicheli 2011

D. Demicheli, Neobjavljeni antički natpisi iz Muzeja Cetinske krajine i Zbirke

franjevačkog samostana u Sinju, Izdanja HAD-a 27, Zagreb 2011, str. 69-97.

Demicheli 2012a

D. Demicheli, Dalmatians in the Roman Imperial Fleet. U: Proceedings of the 22nd

International Congress of Roman Frontier Studies, Ruse 2012, str. 391-398.

Demicheli 2012b

D. Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (I) Svjedoci podrijetlom iz Salone na

vojničkim diplomama, Tusculum 5, Split, 2012, str. 47-57.

Demicheli 2015

228

D. Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (IV) Salonitanci u vojnoj službi (dio

prvi), Tusculum 8, Split, 2015, str. 59-77.

Demicheli 2016a

D. Demicheli, Nadgrobni spomenik iz Klapavica sa spomenom centuriona kohorte VIII

Voluntariorum Gaja Alazinija Valentina, Diadora: glasilo Arheološkog muzeja u Zadru,

vol. 30., Zadar 2016, str. 109-121.

Demicheli 2016b

D. Demicheli, Salonitani extra fines Dalmatiae (V), Salonitanci u vojnoj službi (dio

drugi), Tusculum 9, Zagreb 2016, str. 33-59.

Dobson 1955

B. Dobson, The primipilares of the Roman army, Durham theses, Durham University,

1955. Available at Durham E-Theses Online: http://etheses.dur.ac.uk/8434/

Dobson 1993a

B. Dobson, The Centurionate and social mobility during the Principate. U: D. Breeze,

B. Dobson, Roman officers and frontiers, Stuttgart 1993, str. 201-218.

Dobson 1993b

B. Dobson, Legionary centurion or equestrian officer? A comparison of pay and

prospects. U: D. Breeze, B. Dobson, Roman officers and frontiers, Stuttgart, 1993, str.

186-201.

Dobson 1993c

B. Dobson, The significance of centurion and 'primipilaris'. U: D. Breeze, B. Dobson,

Roman officers and frontiers, Stuttgart, 1993, str. 143-186.

Dobson 1993d

B. Dobson, The 'Rangordnung' of the Roman Army. U: D. Breeze, B. Dobson, Roman

officers and frontiers, Stuttgart 1993, str. 129-143.

http://etheses.dur.ac.uk/8434/

229

Dobson, Breeze 1993

B. Dobson, D. Breeze, The Rome Cohorts and the Legionary Centurionate. U: D.

Breeze, B. Dobson, Roman officers and frontiers, Stuttgart 1993, str. 88-113.

Dobson 2000

B. Dobson, The primipilares in army and society. U: G. Alföldy, B. Dobson, W. Eck,

Kaiser, Heer und Gesellschaft in der Römischen Kaiserzeit, Stuttgart 2000, str. 139-

152.

Dodig 2014

R. Dodig, Kult boga Libera na području Ljubuškoga, Cleuna 1, Livno 2014, str. 139-

149.

Domaszewski 1899

A. von Domaszewski, s.v. centurio, u: G. Wissow (ur.), Paulys Realencyclopädie der

classischen Altertumswissenschaft, Vol . III, 2, Stuttgart 1899, str. 1962-1964.

Domić Kunić 1996

A. Domić Kunić, Classis preatoria Ravennatium with special reflection on sailors that

origin from Dalmatia and Pannonia, Živa Antika, br. 56, Skopje 1996, str. 95-110.

Dukić 2015

B. Dukić, Salonitanski patroni, Tusculum 8, Split 2015, str. 39-53.

Dyczek, Shpuza 2013

P. Dyczek, S. Shpuza, Three years of Albanian-Polish excavations in Scodra. U:

Proceedings of the Interantional congress of Albanian archaeological studies, Tirana

2013, str. 387-399.

Egger 1932

R. Egger, Die neuen Inschriften aus dem Coemeterium am Kapljuč, VAHD L, Split,

1932, str. 13-22.

230

Elliot 2004

T. Elliot, Epigraphic evidence for boundary disputes in the Roman empire, doktorska

disertacija, Chapel hill 2004.

Fadić 1997

I. Fadić, Spomenici VII. legije na području Tilurija (Tilurium), Diadora 18-19, Zadar

1997, str. 77-119.

Faure 2010

P. Faure, De Rome à Salone: T. Flavius Lucilius, cavalier de la garde impériale, ZPE

172, Köln 2010, str. 223-238.

Ferjančić, Babić 2009

S. Ferjančić, M. Babić, New inscriptions from Pannonia and Dalmatia, ZPE 169, Köln

2009, str. 245-248.

Fiala, Patsch 1895

F. Fiala, C. Patsch, Untersuchungen römischer Fundorte in der Hercegovina. WMBH,

Beč 1895, str. 282.

Fiebiger 1899

O. Fiebiger, s.v. centurio classicus, u: G. Wissow (ur.), Paulys Realencyclopädie der

classischen Altertumswissenschaft, Vol . III, 2, Stuttgart 1899, str. 1964-1965.

Gabričević 1952

B. Gabričević, Dva priloga poznavanju urbanističkog razvoje antikne Salone, VAHD

LIII, Split 1952, str. 155-167.

Gabričević 1969

B. Gabričević, Neobjavljeni rimski natpisi iz Dalmacije (Insriptiones Dalmatiae

nondum editae), VAHD LXIII-LXIV, Split 1969, str. 236-237, br. 15, sl. 15.

Galović 2014

231

T. Galović, The Epigraphic Heritage of the Renaissance Period in Dubrovnik (15th

Century). U: Classical heritage from the epigraphic to the digital. Academia Ragusina

2009 & 2011, Zagreb 2014, str. 86-87.

Galsterer 1971

H. Galsterer, CIL III 2733 und die Entstehung der Kolonie in Aequum, ZPE 7, Köln

1971, str. 79-91.

Gauthier, Marin, Prévot 2010

N. Gauthier, E. Marin, F. Prévot, Salona 4. Inscriptions de Salone chrétienne, IVe-VIIe

siècles I, Rim – Split 2010.

Glavaš 2015

I. Glavaš, Vojno značenje cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji za principata, doktorska

disertacija, Zadar 2015.

Glavaš 2016

I. Glavaš, Konzularni beneficijariji u rimskoj provinciji Dalmaciji, Zagreb 2016.

Glavičić 2008

M. Glavičić, Epigrafska baština rimskodobnog Epidaura, Archaeologia Adriatica 11,

Zadar 2008, str. 56.

Glavičić 2014a

M. Glavičić, Artorii u rimskoj provinciji Dalmaciji, u: N. Cambi, J. Matthews (ur.),

Lucije Artorije Kast i legenda o kralju Arturu. Zbornik radova s međunarodnog

znanstvenog skupa održanog u Podstrani od 30. ožujka do 2. travnja 2012., Split 2014.

str. 59-70.

Glavičić 2014b

M. Glavičić, Organizacija uprave rimske provincije Dalmacije prema natpisnoj građi.

M. Šegvić, D Marković (ur.), Klasični Rim na tlu Hrvatske – arhitektura, urbanizam,

skulptura, Zagreb 2014, str. 41-49.

232

Glavinić 1881

M. Glavinić, Iscrizioni inedite. Salona, BASD, Split, 1881, str. 18-19.

Goldsworthy 2000

A. Goldsworthy, Roman Warfare, London, 2000..

Goldsworthy 2003

A. Goldsworthy, The complete Roman army, London, 2003.

HD

Epigraphische Datenbank Heidelberg, http://edh-www.adw.uni-heidelberg.de/home

Hoernes 1880

M. Hoernes, Römische Alterthümer in Bosnien und der Hercegovina I, Archäologisch-

epigraphische Mitteilungen aus Österreich-Ungarn 4, Beč 1880, str. 39.

Holder 2000

P. Holder, Auxiliaria, ZPE 131, Köln 2000, str. 214.

Hula 1890

E. Hula, Epigraphisches aus Spalato, Archäologisch-epigraphische Mitteilungen aus

Österreich-Ungarn 13, Beč, 1890, str. 101-103.

ILJug I

A. Šašel, J. Šašel, Inscriptiones latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMXL et

MCMLX repertae et editae sunt, Situla 5, Ljubljana 1963.

ILJug II

A. Šašel, J. Šašel, Inscriptiones latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMLX et

MCMLXX repertae et editae sunt, Situla 19, Ljubljana 1978.

ILJug III


233

A. Šašel. J. Šašel, Inscriptiones latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMII et

MCMXL repertae et editae sunt, Situla 25, Ljubljana 1986.

ILS

H. Dessau, Inscriptiones Latinae selectae I, Berolini 1954

H. Dessau, Inscriptiones Latinae selectae II/1, Berolini 1955.

Imamović 1977

E. Imamović, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine,

Sarajevo, 1977.

Isaac 1988

B. Isaac, The meaning of Limes and Limitanei in ancient sources, The Journal of Roman

Studies, Vol. 78, Cambridge,1988, str. 128, br. 6.

Ivleva 2012

T. A. Ivleva, Britons abroad : the mobility of Britons and the circulation of British-

made objects in the Roman Empire, Leiden 2012, str. 483.

Jagenteufel 1958

A. Jagenteufel, Die Statthalter der Roemischen Provinz Dalmatia von Augustus bis

Diokletian, Beč 1958.

Jeličić-Radonić 2006

J. Jeličić-Radonić, Ara Tita Flavija Lucilija iz Salone, VAPD 99, Split, 2006, str. 123-

132; sl. 1-3.

Jeličić-Radonić 2007

J. Jeličić-Radonić, Natpis carice Faustine iz zvonika splitske katedrale, VAHD 100,

Split 2007, str. 52-53.

Jeličić-Radonić, Sedlar 2009

234

J. Jeličić-Radonić, A. Sedlar, Topografija antičke Salone (I), Tusculum 2, Solin, 2009,

str. 24.

Kirigin 1979

B. Kirigin, Nalaz rimskih natpisa i reljefa kod Škripa na otoku Braču, u: VAHD LXXII-

LXXIII, Split 1979, str. 129-134.

Kubitschek 1924

W. Kubitschek, Dalmatinische Notizen. U: Bulićev zbornik – Strena Bvliciana, Zagreb

1924, str. 216, br 10.

Kurilić 1994

A. Kurilić, Latinski natpisi antičkog, kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog razdoblja

na otoku Pagu i Zadarsko-šibenskom otočju, Radovi Zavoda za povijesne znanosti

HAZU u Zadru 36, Zadar 1994, str. 234-235, br. 42.

Kurilić 1998

A. Kurilić, Burnumski natpisi u arhivu obitelji Borelli, u: B. Čečuk, Područje Šibenske

Županije od pretpovijesti do srednjega vijeka, Zagreb 1998, str. 174, Br. 4; sl. 3.4.

Kurilić 1999

A. Kurilić , Pučanstvo Liburnije od 1. do 3. st. poslije Kr.: antroponimija, društvena

struktura, etničke promjene, gospodarske uloge, doktorska disertacija, Zadar 1999.

Kurilić 2006

A. Kurilić, Recent epigraphic finds from the Roman province of Dalmatia. U: D.

Davison, V. Gaffney, E. Marin, Dalmatia. Research in the Roman province 1970-2001,

Oxford 2006, str. 140, br. 46.

Kurilić 2012

A. Kurilić, Roman naval bases at the eastern Adriatic, Histria antiqua 21, Zagreb 2012,

str. 117-119, sl. 4.

235

Liebl 1903

H. Liebl, Inschriften aus Dalmatien, Jahreshefte des Österreichischen Archäologischen

Institutes in Wien, Beč 1903, str. 85. br. 1.

Łajtar, Żelazowski 2014

A. Łajtar, J. Żelazowski, Le nuove iscrizioni provenienti da Scodra (Albania): E Il

nuovo V(IR) E(GREGIUS) DUCENARIUS, ZPE 192, Bonn 2014, str. 273–283.

Malone 2005

S. J. Malone, Legio XX Valeria Victrix. Prosopography, archaeology and history,

Nottingham 2005.

Mann 1988

J. C. Mann, The organisation of frumentarii, ZPE 74, Bonn 1988, str. 149-150

Marić 2016

A. Marić, Prva kohorta Belga i njeni pripadnici u ljubuškom kraju, Godišnjak Centra za

balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 45,

Sarajevo, 2016, str. 105-118.

Marijanović 1986

I. Marijanović, Votivni Žrtvenik iz Šuice, GZM Bosne i Hercegovine u Sarajevu 40/41,

Sarajevo 1986, str. 109-112.

Marin, Mayer, Paci, Rodà 1999

E. Marin, M. Mayer, G. Paci, I. Rodà, Corpus Inscriptionum Naronitanarum 1, Tivoli,

1999.

Maršić 1998

D. Maršić, Tri Silvanova žrtvenika iz Salone, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru,

razdio povijesnih znanosti 23, Zadar 1998, str. 45-67.

236

Matijašić 2002

R. Matijašić, Uvod u latinsku epigrafiju, Pula 2002.

Matijašić 2009

R. Matijašić, Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb 2009.

Matijević 2009

I. Matijević, Cohors VIII Voluntariorum civium Romanorum i neki njezini pripadnici u

službi namjesnika provincije Dalmacije, Tusculum 2, Split 2009, str. 45-58.

Matijević 2011

I. Matijević, Natpisi Prve kohorte Belga iz Salone, VAPD 104, Split, 2011, str. 181-207.

Matijević 2014

I. Matijević, Qui cucurrit frumentarius annos XI, Tusculum 7, Split, 2014, str. 67-74.

Matijević 2015

I. Matijević, Štovanje božanstava među vojnicima u Saloni tijekom principata,

Tusculum 8, Split 2015, str. 25-32.

Matijević 2016

I. Matijević, Singulari dalmatinskog namjesnika, VAPD 109, Split, 2016, str. 193-224.

Matijević 2017

I. Matijević, O vojnoj karijeri centuriona Lucija Varija [---] po natpisu ILIug 2098 iz

Salone, Tusculum 10, br. 2, Solin 2017, str. 199-210.

Maxfield 1972

V. A. Maxfield, The Dona Militaria of the Roman Army, Durham theses, Durham

University 1972. Available at Durham E-Theses Online: http://etheses.dur.ac.uk/10339/ .

Medini 1980

http://etheses.dur.ac.uk/10339/

237

J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora 9, Zadar 1980, str. 363-435.

Mesihović 2011

S. Mesihović, Antiqvi homines Bosnae, Sarajevo 2011.

Miletić 1989

Ž. Miletić, Topografija salonitanskih nekropola, magistarski rad, Zagreb 1989, str. 71-

105.

Miletić 1990

Ž. Miletić, Sjeverna Salonitanska nekropola, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru,

razdio povijesnih znanosti 16, Zadar 1990, str. 163-195.

Miletić 1992

Ž. Miletić, Istočna i jugoistočna nekropola Salone, Radovi Filozofskog fakulteta u

Zadru, razdio povijesnih znanosti 17, Zadar 1992, str. 21-50.

Miletić 2009

Ž. Miletić, Crtica o Liburnima, Histria Antiqua, 18-2, Pula 2009, str. 69-72.

Miletić 2010

Ž. Miletić, Burnum – vojničko središte rimske provincije Dalmacije, Katalog nalaza, u:

I. Radman-Livaja, Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj, Zagreb 2010, str. 143-179.

Miletić 2014

Ž. Miletić, Lucius Artorius Castus i Liburnia. N. Cambi, J. Matthews (ur.) Lucije

Artorije Kast i legenda o kralju Arturu. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog

skupa održanog u Podstrani 30. ožujka do 2. travnja 2012, Split 2014, str. 111-130.

Miletić, Glavičić 2007

Ž. Miletić, M. Glavičiċ, Excavations of the legionary amphitheatre at Burnum, Croatia.

U: T. Wilmott, Roman Amphitheatres and Spectacula. A 21st century perspective.

Papers of an international conference held at Chester, Chester 2007, str. 75-85.

238

Morris 2016

J. Morris, Shaping the Empire: Agrimensores, Emperors and the Creation of the Roman

Provincial Identities; volume 2: appendices, doktorska disertacija, Leicester 2016.

Nedved 1992

B. Nedved, Stanovništvo Zadra od 1. do 3. stoljeća (prvi dio), Diadora 14, Zadar 1992,

str. 109-258.

Novak 1967

G. Novak, Histoire de Dubrovnik depuis les temps prehistoriques jusqu'au debut du

VIIe s. : chute d'Epidaurum, u: L'histoire de Dubrovnik, Dubrovnik 1967, str. 42.

Parat 2016

J. Parat, Reconsidering the traces of Scribonianus' rebellion, Radovi - Zavod za

hrvatsku povijest, Vol. 48, Zagreb 2016, str. 191-212.

Patsch 1895

C. Patsch, Rimski kameniti spomenici kninskog muzeja, Glasnik Zemaljskog muzeja u

Bosni i Hercegovini 7, Sarajevo, 1895, 379-422.

Patsch 1897

C. Patsch, Archäologisch-epigrafische Untersuchungen zur Geshichte der römische

Provinz Dalmatien. WMBH, Beč 1897, str. 177-242.

Patsch 1898

C. Patsch, Iapodi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 10, Sarajevo, 1898,

str. 359-361.

Patsch 1900

C. Patsch, Archäologisch-epigrafische Untersuchungen zur Geshichte der römische

Provinz Dalmatien, WMBH, Beč 1900, str. 74-75, br. 4.

Patsch 1902

239

C. Patsch, Archäologisch-epigraphische Untersuchung zur Geschichte der römischen

Provinz Dalmatien V Theil ( Mit Tafel IX und 5( Abbildungen im Texte), WMBH VIII,

Beč, 1902, str. 61-131.

Patsch 1907

C. Patsch, Arheološko – epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije Dalmacije,

GZM u Bosni i Hercegovini 19, sv. 4, Sarajevo 1907, str. 431 – 470.

Patsch 1909

C. Patsch, Archäologisch-epigraphische Untersuchung zur Geschichte der römischen

Provinz Dalmatien V, WMBH XI, Beč, 1909, str. 104 – 183.

Patsch 1910

C. Patsch, Prilozi našoj rimskoj povjesti, GZM u Bosni i Hercegovini 22, Sarajevo,

1910, str. 177 – 208.

Patsch 1912

C. Patsch, Archäologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der römischen

Provinz Dalmatien, WMBH XII, Beč, 1912, str. 133-136.

Patsch 1996

C. Patsch, Povijest i topografija Narone, prevela Dragica Nikolić, Metković 1996.

Izvornik: C. Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Narona, Beč 1907.

Petris 1905

S. Petris, Grabstein eines römischen Flotten-soldaten in Ossero, Mitteilungen der K.K.

Zentral-Kommission für Erforschung und Erhaltung Kunst- und Historischen Denkmale,

Beč, 1905, str. 294-296, sl. 65.

Pflaum 1960

H. G. Pflaum, Les carrières procuratoriennes équestres sous le haut-empire romain,1,

Paris 1960.

240

Radman-Livaja 2001

I. Radman-Livaja, Tipovi izloženih rimskih kaciga. U: Z. Batušić (ur.) (Ministarstvo

obrane republike Hrvatske), Kacige u Hrvatskoj, Zagreb 2001, str. 38-63.

Rich, Shipley 1993

J. Rich, G. Shipley, War and society in the Roman world, London 1993.

Richier 2002

O. Richier, Centurialia Varia I. À propos du centurio ueteranorum, Latomus 61,

Bruxelles 2002, str. 92-101.

Rendić Miočević 2007

A. Rendić-Miočević, Ulomci reljefa s prikazom Silvana i Dijane s lokaliteta Tršćenica

u splitskome polju, VAPD 100, Split 2007, str. 13-30.

Rendić Miočević 1952

D. Rendić-Miočević, Novi i neobjelodanjeni natpisi iz Dalmacije (Inscriptiones

Dalmaticae Ineditae), VAHD LIII, Split 1952, str. 211-232.

Rendić-Miočević 1967

D. Rendić-Miočević, Dva antička signirana reljefa iz radionice majstora Maksimina,

Arheološki radovi i rasprave IV-V, Zagreb 1967, str. 339-356.

Rendić-Miočević 1981

D. Rendić-Miočević, Teatar u Saloni s osobitim obzirom na neke njegove kompozicijske

i tehničke karakteristike, Antički teatar na tlu Jugoslavije, saopštenja sa naučnog skupa

14. – 17. april 1980., Novi Sad 1981, str. 73-88.

Le Roux 1972

P. Le Roux, Recherches sur les centurions de la Legio VII Gemina, Mélanges de la

Casa de Velázquez 8: http://www.persee.fr/doc/casa_0076-230x_1972_num_8_1_1056 ,

1972. str. 125, br. 8.

http://www.persee.fr/doc/casa_0076-230x_1972_num_8_1_1056

241

Sanader 1994

M. Sanader, O kultu Herkula u Hrvatskoj, Opvscvla Archaeologica 18, Zagreb 1994, str.

87-114.

Sanader 2014

M. Sanader, Tilurium III: istraživanja 2002.-2006. godine, Zagreb 2014.

Sanader 2015

Sanader, Der Januskult in den Provinzen des Römischen Reiches unter besonderer

Berücksichtigung der Ikonographie zweier Reliefs aus Dalmatien und Dakien, Cult and

Votive Monuments in the Roman Provinces Proceedings of the 13th International

Colloquium on Roman Provincial Art, Cluj-Napoca 2015, str. 139-147.

Sanader 2016

M. Sanader, Janov kult u Dalmaciji, Diadora 30, Zadar 2016, str. 123-147.

Scherrer 2010

P. Scherrer, Covnervs – Ein Noriker in der Legio VII Gemina Felix. Bemerkungen zur

Romanisation anhand einer votivkleininschrift aus dem nahbereich von Virunum,

Ephemeris napocensis XX, Bukurešt, 2010, str. 169-180.

Sergejevski 1928

D. Sergejevski, Rimski kameni spomenici sa Glamočkog i Livanjskog polja i iz Ribnika,

GZM u Bosni i Hercegovini 40, sv. 2, Sarajevo 1928, str. 79-97

Sinobad 2010

M. Sinobad, Jupiter i njegovi štovatelji u svjetlu epigrafskih izvora na području

Hrvatske, Opvscvla Archaelogica 34, Zagreb, 2010, 145-228.

Speidel 2005

M. P. Speidel, Centurial Signs and the Battle Order of the Legions, ZPE 154, Bonn

2005, str. 286-292.

242

Speidel 2014

M. A. Speidel, The Roman Army. U: C. Bruun, J. Edmondson (ur.), The Oxford

handbook of Roman Epigraphy, Oxford 2014, str. 319-345.

Suić 2003

M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb 2003.

Summerly 1992

J. R. Summerly, Studies in the legionary centurionate, vol. 1., Durham University 1992.

Šašel-Kos 1994

M. Šašel-Kos, Private munificence in Salonae under the principate, u: VAHD LXXXVI,

Split 1994, str. 201-214.

Šašel-Kos 2017

M. Šašel-Kos, The Statii of Risinium. U: D. Demicheli (ur.), Illyrica Antiqua, in

honorem Duje Rendić-Miočević, Zagreb 2017, str. 171-185.

Šegvić 1998

M. Šegvić, Stanovništvo Konavala u rimsko doba, Konavle u prošlosti, sadašnjosti i

budućnosti, sv. 1, Dubrovnik, 1998, str. 13-18.

Šeparović, Uroda 2009

T. Šeparović, N. Uroda, Antička zbirka Muzeja Hrvatskih arheoloških spomenika, Split

2009.

Škegro 1997

A. Škegro, Inscriptiones Latinae et Graecae Bosnie et Hercegovinae, Opvscvla

Archaelogica 21, Zagreb 1997, str. 85-116.

Tončinić 2004

243

D. Tončinić, Votivna ara iz Tilurija, Opvscvla Archaeologica 28, Zagreb 2004, str. 147-

157.

Tončinić 2011

D. Tončinić, Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, Split 2011.

Uglešić 1993

A. Uglešić, Tragom ranokršćanskih i predromaničkih spomenika na Dugom Otoku,

Radovi. razdio povijesnih znanosti, br. 19, Zadar 1993, str. 151-176.

Visočnik 2012

J. Visočnik, Vojaki iz Celeje na tujem, Arheološki vestnik 63, Ljubljana 2012, str. 235-

264.

Webster 1998

G. Webster, The Roman Imperial Army Of The First And Second Centuries A.D.,

Norman, 1998.

Wilkes 1969

J. J. Wilkes, History of the provinces of the Roman empire: Dalmatia, London 1969.

Wilkes 1974

J. J. Wilkes, Boundary stones in Roman Dalmatia, Arheološki vestnik 25, Ljubljana

1974, str. 258-275.

Wintjes 2015

J. Wintjes, s.v. Field officers – Principate, u: Y. Le Bohec (ur.), The Encyclopedia of

the Roman army, Vol 2., Chichester 2015, str. 399-402.

Zaninović 1967

M. Zaninović, Ilirsko pleme Delmati, dio drugi, Godišnjak Centra za balkanološka

istraživanja br. 3, Sarajevo 1967, str. 27–92.

244

Zaninović 1996

M. Zaninović, Rimska vojska u razvitku antike na našoj obali. U: Marin Zaninović, Od

Helena do Hrvata, Zagreb 1996, str. 209-220.

Zaninović 2010

M. Zaninović, Rimska vojska u Iliriku / The Roman Army in Illyricum, I. Radman Livaja

(ur..), Nalazi rimske vojne opreme u Hrvatskoj / Finds of the Roman Military

Equipment in Croatia, Zagreb 2010, str. 13-30.

Zaninović 2015

M. Zaninović, Ilirski ratovi, Zagreb 2015.

Zović 2015

V. Zović, Vulgarni latinitet na natpisima rimske provincije Dalmacije, VAPD 108, Split,

2015, str. 157-222.

Zović, Kurilić 2015

V. Zović, A. Kurilić, Strukture zavjetnih natpisa rimske Liburnije, Arheološki vestnik

66, Ljubljana, 2015, str. 399-453.

Elektronički izvori:

https://en.wiktionary.org/wiki/centurion (10.6.2016.)

http://www.livius.org/articles/legion/legio-iiii-flavia-felix/? (18.7.2017.)

https://en.wiktionary.org/wiki/centurion

http://www.livius.org/articles/legion/legio-iiii-flavia-felix/

245

11. Sažetak i ključne riječi (Abstract and key words)

Ovaj magistarski rad bavi se centurionima koji su potvrđeni u rimskoj provinciji

Dalmaciji. Cilj rada bio je katalogizirati sve spomenike koje su rimski centurioni za

sobom ostavili na prostoru Dalmacije. Nakon uvodne rasprave o centurionima i

njihovim karijerama, slijedi kataloška obrada spomenika. U središnjoj raspravi

spomenici su poredani po kategorijama poput službe centuriona, vrsta spomenika na

kojima su oni potvrđeni i njihovih karijera. Cilj rada je napraviti uvid u centurionsku

službu i utjecaj koji su oni napravili u razvoju rimske provincije Dalmacije.

Ključne riječi: centurion, rimska provincija Dalmacija, primipil, XI . legija, VII

legija

This master's degree studies the centurions that have been confirmed in the

Roman province of Dalmatia. The aim of the paper was to catalog all the

monuments Roman centurions left behind in Dalmatia. Following the introductory

discussion of centurions and their careers, the next aim was to catalog the

monuments of centurions in Dalmatia. In the central discussion, the monuments are

classified by categories such as the service of the centurions, the type of monuments

that are confirmed in the catalogue and their careers. The main aim of the paper is to

inspect the service and the influence centurions have made in the development of

the Roman province of Dalmatia.

Key words: centurion, Roman province of Dalmatia, primus pilus, XI. legion, VII.

legion

darhiv.ffzg.unizg.hrdarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/10123/1/grbavac krešimir dipl....

Documents