1. diabetesmellitusseminar 2008a
DESCRIPTION
aTRANSCRIPT
C peptideProinsulinInsulinMW
A lanac
B lanac
PC2(PC3)
PC3
Banting i Best 1921 Izolovali su insulin iz pankreasa
Insulin i glukagonsekretuju ćelije Langerhansovihostrvaca pankreasa.
Insulin - beta ćelije Glukagon - alfa ćelije.
Somatostatin- delta ć.
DEJSTVA INSULINAMetabolizam ugljenih hidrata
• Povećava ulazak glikoze u ćelije ( miš. tk.,masno tk., jetra)• Povećava sintezu glikogena• Smanuje razgradnju glikogena• Smanuje glikoneogenezu
Metabolizam masti• Smanuje lipolizu• Povećava sintezu masnih kiselina• Povećava sintezu holesterola i LDL
Metabolizam proteina• Povećava transport aminokiselina• Povećava sintezu proteina• Smanuje razgradnju proteina
Metabolizam insulina
• Sekretuje se u portalnu cirkulaciju
• 50% se razgrađuje u jetri
• 50% se razgrađuje u drugim ciljnim tkivima i bubregu
• Poluživot u plazmi: 3 - 5 min.
Glukagon
• Primarni kontraregulatorni hormon• Jetra je glavni ciljni organ• Efekti su suprotni insulinu
– Stimuliše glikogenolizu, – Povećava glikoneogenezu – Stimuliše ketogenezu i – Inhibira sintezu glikogena i lipogenezu
– Povećan izlazak glikoze iz jetre– Povećan nivo glikoze u krvi
+
-
Muscle and fat
+
-
LIVER
Muscle and fat
Niska koncentracija glukoze stimuliše sekreciju glukagona, a inhibira sekreciju insulina
DIJABETES MELITUSdefinicija-WHO
DM je metabolički poremećaj multiple etiologije koji se
karakteriše hroničnom hiperglikemijom sa poremećajem
metabolizma ugljenih hidrata, masti i proteina, a nastaje zbog
apsolutnog ili relativnog nedostatka insulina.
Diabetes: 'dia' = through - 'betes' = to go
1500 pre nove ere - Drevni Egipćani pronašli su brojna sredstva za izazivanje poliurije. Hindusi su zapazili da se insekti i muve nakupljaju na urin nekih osoba koji je bio sladak i to su povezali sa izvesnim poremećajima.
1000 pre nove ere - Otac medicine u Indiji, Susruta Hindus, postavlja dijagnozu DM.
Grci (Aretaeus, Celsus i Galen opisuju DM.
Diabetes: 'dia' = through - 'betes' = to go
1798. god. John Rollo dokazuje povišen šećer u krvi.
1889. god. Mehring i Minkowski izazivaju pankreatektomiju u pasa –
eksper. DM.1921. god. Banting i Best pronalaze
insulin u endokrinim ćelijama pankreasa.
•Prvi pacijent (14 god. sa skoro fatalnom hiperglikemijom) lečen insulinom-1922. u Torontu
U 2003. god.-189 miliona diabetičara u svetu. 2000-2025.g. - 324 miliona ljidi u svetu sa DM TIP II !!!!!!!!!!!
"Top 10" zemalja u pogledu broja ljudi obolelih od DM: Indija, Kina, Ruska federacija, Brazil, Indonezija, Pakistan, Meksiko, Ukrajina, Egipat
Indija danas - 25 miliona pacijenata sa DMIndija – 2010.- 35 milionaIndija – 2025 – 57 miliona!!!!!!
KLASIFIKACIJA DM
• TIP 1 DM—5-10% • Apsolutni nedostatak sekrecije insulina
• Autoimuna destrukcija beta-ćelija– Markeri imune destrukcije: GAD (glutaminska kiselina,
karboksilaza), IA-2 i IA-2B pozitivna antitela.– Izražena HLA udruženost (DQ i DR)– Genetska osnova + neki faktori sredine – Može biti udružena sa drugim autoimunim bolestima
» Graves-ova bolest, Hašimoto tireoiditis, Adisonova bolest, vitiligo, celijakija, mijastenija gravis, perniciozna anemija...
• Idiopatski– Insulinopenija udružena sa ketoacidozom– Nema dokaza o autoimunitetu.
Patogeneza DM tip I
sredinasredina
Virusna inf.Virusna inf.GenGenski faktoriski faktori
HLA-DR3/DR4HLA-DR3/DR4
Izraženi nedostatak insulinaIzraženi nedostatak insulina
DestruDestrukckciija ja ß ß ćelijaćelija
DM TDM Tiip Ip I
AutoimunAutoimunII IInsulitis nsulitis
• TIP 2 DM—90-95%
– Kombinacija insulinske rezistencije i neadekvatne sekrecije insulina.
• Insulinska rezistencija– Gojaznost – Fizička neaktivnost
• Defekt u sekreciji insulina– Beta-ćelije nisu sposobne da kompenzuju insulinsku
rezistenciju.– Progresivno smanjenje funkcije beta-ćelija.
– Izražena genska predispozicija
Patogeneza DM tip II
sredinasredina
gojaznostgojaznostOšteć. Ošteć. ß ß ćel.ćel.
GenGenski faktoriski faktori
Iscrpljenost Iscrpljenost
ß cell ß cell DMDM Tip II Tip II
InsulinInsulinska rezistencijaska rezistencija
RelativRelativni nedost.insulinani nedost.insulina
DM Tip IDM Tip I
Poremećena sekrecijaPoremećena sekrecija
DRUGI SPECIFIČNI TIPOVI DM Genetski defekt funkcije beta–ćelija Genetski defekt dejstva insulinaBolesti egzokrinog pankreasa Endokrinopatije
Preterana produkcija antiinsulinskih hormona Hormon rasta—akromegalija i gigantizam Kortizol—Cushing-ov sindrom Kateholamini—feohromocitom Glukagon—Glukagonom Drugi Hipertiteoidizam, aldosteronom
Lekovi Infekcije
GESTACIONI DM
Komplikacije dijabeta
• Verovatno posle idu komplikacije dijabeta
• Nov PP
•Komplikacije dijabeta
DIJABETES MELITUS TIP IDIJABETES MELITUS TIP I
ĆELIJSKIĆELIJSKI (T (T ĆELIJEĆELIJE) AUTOIMUNIT) AUTOIMUNITETET
SMANJENJE PRVE SMANJENJE PRVE FAZE INSULINSKOG FAZE INSULINSKOG
ODGOVORAODGOVORA (IVGTT)(IVGTT)
NEPODNOŠLJIVOST GLIKOZENEPODNOŠLJIVOST GLIKOZE(OGTT)(OGTT)
HUMORALHUMORALNANA AUTOANTI AUTOANTITELATELA
(ICA, IAA, Anti-GAD(ICA, IAA, Anti-GAD6565, ,
IAIA22AbAb
UTICAJ UTICAJ FAKTORA SREDINEFAKTORA SREDINE
KLINIČKI ZNACIKLINIČKI ZNACI
VREMEVREME
BE
TA
B
ET
A Ć
EL
IJE
ĆE
LIJ
E
DIJABETES
“PRE”-DIJABETES
GENSKAPREDISPOZ.
INSULITISOŠTEĆENJE ĆELIJA
SIMPTOMI DM TIP I
• Poliurija: Izlučivanje glikoze urinom i povećan volumen urina-osmotska diureza
• Polidipsija: Povećana diureza dovodi do povećanja osećaja žeđi
• Hiperfagija: “Ćelijsko gladovanje” povećan apetit
Šta je pre-dijabetes?
Pre-dijabetes – koncentracija glukoze u krvi je viša odnormalne vrednosti, ali nije dovoljno visoka za dijag. DM.
Osobe sa pre-dijabetesom imaju povećani rizik za nastanakDM tip II.
Umerenim smanjenjem telesne težine i povećanjem fizičkeaktivnosti osobe sa pre-dijabetesom mogu smanjiti rizik zaDM, pa čak i vratiti glikemiju u okviru normalnih vrednosti.
Patofiziologija TIP 2 DM
• INSULINSKA REZISTENCIJA broja insulinskih receptora aktivnosti kinaze insulinskih receptora– Postreceptorski defekt GLUT4
• OŠTEĆENA FUNKCIJA OSTRVACA– Smanjenje prve faze insulinske sekrecije sekrecija proinsulina– Oštećena pulsatilna sekrecija insulina– Taloženje polipeptida amiloida u ostrvcima
• Oralni test podnošljivosti glikoze (Oral glucose tolerance test (OGTT):
• OGTT je zlatni standard za postavljanje dijagnoze DM tip II
• Za postavljanje dijagnoze oštećene podnošljivosti glikoze.
• Posle prekonoćnog gladovanja testira se prvi uzorak krvi na glukozu. Zatim, osoba popije 75 g glukoze u obliku rastvora.
• Određuje se glikemija nakon 1/2 h, 1, 1 1/2 i 2 h. • Koncentracija glikoze u plazmi• >200mg/dL (11,1 mmol/L) – Dijagnoza
dijabetesa
• Koncentacije glikoze i acetona u urinu: Ovi testovi nisu specifični za DM.
DEJSTVA INSULINA• Povećava preuzimanje glikoze u ćelije• Povećava sintezu glikogena• Smanuje razgradnju glikogena• Smanuje glikoneogenezu
• Smanuje lipolizu• Povećava sintezu masnih kiselina• Povećava sintezu holesterola i LDL
• Povećava transport aminokiselina• Povećava sintezu proteina• Smanuje razgradnju proteina
Glukagon
• Primarni kontraregulatorni hormon• Jetra je glavni ciljni organ• Efekti su suprotni insulinu
– stimuliše glikogenolizu, ketogenezu i glikoneogenezu
– Inhibira sintezu glikogena i lipogenezu
–Povećan izlazak glikoze iz jetre–Povećan nivo glikoze u krvi
Metabolizam insulina
• Sekretuje se u portalnu cirkulaciju
• 50% se razgrađuje u jetri
• 50% se razgrađuje u drugim ciljnim tkivima i bubregu
• Poluživot u plazmi: 3 - 5 min.
Recipročno dejstvo
insulina i glukagona
smanjuje nivo glukoze u
krvi posle obroka i štiti
glikemiju od smanjenja
između obroka.
gli
kem
ija
Sekrecija insulina
sekrecija glukagona
insulin
glukagon
insulin
Sekrecija insulina: normalne vrednosti
• Jedinice: 1 U = 36 µg, 28 U/mg
• Dnevna sekrecija: 40 - 50 U
• Bazalni plazma insulin: 12 µU/ml
• Postprandijalna vrednost insulina: do 90 µU/ml
Basal
Meal
G
luc
os
e, m
g/d
l 120
100
80
80
60
40
20
Insu
lin,
U/m
l
Minutes 0 30 60 90 120
Dejstvo insulina na ćelije Dejstvo insulina na ćelije
Regulacija sekrecije insulina
Na+
Na+
K+
K+
K+
K+
GLUT2
Ca2+
Voltažno-zavisni Ca2+ kanali
ß ćelije
pankreasa
Insulinske granule
Ca2+
Ca2+
Ca2+Ca2+
Bazalna sekrecija insulina
Na+
Na+
K+
K+
K+
K+
GLUT2
Ca2+
Voltažno-zavisni Ca2+ kanal
ß ćelije pankreasa
SignalSignal
Insulinske granule
Ca2+
Ca2+
Ca2+Ca2+
Ca2+
Insulinske granule
Sekrecija insulina stimulisana glukozom
Na+
Na+
K+
K+
K+
K+
ATP
Na+
K+
-K+
Glikoza GLUT2
Ca2+
Ca2+
Ca2+
Voltažno-zavisni Ca2+ kanal
ß ćelije
pankreasa IP3
cAMP
Glukokinaza
ß ćelije primaju impuls od
raznih metabolita, hormona i
neurotransmitera
Dejstvo glukagona na ćelije Dejstvo glukagona na ćelije
Uloga glukagona u povećanju glikemije
Insulinskarezistencija
Ošteć.funkcija -ćelija
DM TIP 2
ŠTA JE DM TIP 2?ŠTA JE DM TIP 2?• Progresivni metabolički poremećaj
• Karakteriše ga:
VREMENSKA LINIJA RAZVOJA DM TIP II
GENSKA
PREDISPOZICIJA
FAKTORI
SREDINE
INSULINSKA REZISTENCIJA
POVEĆANA LIPOLIZA
EKTOPIČNO TALOŽENJE MASTI
SMANJENA
FUNKCIJA PANKREASA
HIPERGLIKEMIJA
NAŠTE
OŠTEĆENJE BETA ĆELIJA
Višak glukagona
Hiperglikemija
Hiperglikemija Hipovolemija HipomagnezijemijaHipofosfatemijaHipokalcijemijaHipokalijemija
Acidoza
Nedostatak insulina
↑ Kontraregulatornih hormonaadrenalina,
kortizola, hormona rasta
↑ Proteoliza ↑ Lipoliza
Glicerol i SMK Amino kiseline
↑ Glukoneogeneza↑ Glikogenoliza
Osmotska diureza Keto tela
Ketoacidoza Nedostatak insulina
Oštećen metabolizam masti
Oštećen metabolizam glikoze
Lipoliza
SMK
Ketoni
Ketoacidoza
iskorišćavanje glikoze
Hiperglikemija
Glikozurija
Dehidracija
Hemokoncentracija
povraćanje
ŠOK
Dijabetes melitus
Važno !!!!– Kontrola glikemije smanjuje komplikacije
dijabetesa!
DiDijjabetes melitusabetes melitus
Dijagnostički parametri • glikemija: > 250 mg/dL• pH krvi manji od 7.3• Bikarbonati krvi manji od 15 mEq/L• Prisutni ketoni u krvi • Ketoni i glikoza prisutni u urinu• Elektrolitni poremećaji (Na, K, Cl)• Osmolalnost seruma < 350 mosm/kg
(normalna osm. 280-300 mosm/kg )
KRITERIJUMI ZA ISPITIVANJE NA DIJABETES U
ASIMPTOMATSKIH NEDIJAGNOSTIKOVANIH OSOBA • Ispitivanje na dijabetes treba razmotriti u svih osoba uzrasta
od 45 godina i više, i ukoliko su vrednosti normalne treba ga ponavljati u trogodišnjim intervalima
• Ispitivanja treba razmotriti i u mlađem uzrastu ili ga treba sprovoditi češće u osoba koje su:
• - gojazne (>120% poželjne telesne težine ili ITM >27kg/m2)• Imaju prvostepenog rođaka sa dijabetesom• Pripadaju visoko rizičnoj etničkoj populaciji• Rodile dete koje teži preko 4,5 kg ili kojoj je dijagnostikovan
GDM• Hipertenzivne (>140/90 mmHg)• Imaju nivo holesterolskog LVG <35 mg/dL ili nivo triglicerida
> 250 mg/dL• Na prethodnom ispitivanju imale PPG i PNG
KRITERIJUMI ZA DIJAGNOZU DIJABETESA MELITUSA
• - Simptomi dijabetesa plus prigodna koncentracija glikoze plazme > 200 mg/dL (>11,1 mmol/L). Prigodno je definisano kao bilo koje doba dana bez obzira na vreme od poslednjeg obroka. Klasični simptomi dijabetesa uključuju poliuruju, polidipsiju i gubitak telesne težine;
• ili• - NGP > 126 mg/dL (7.0 mmol/L). Našte je definisano
kao neunošenje kalorija u vremenu od najmanje 8 h;• ili• - 2čPG > 200 mg/dL (>11,1 mmol/L) za vreme OGTT.
Test se izvodi prema upustvu Svetske zdravstvene organizacije (WHO), opterećenjem pomoću rastvora glikoze koji sadrži ekvivalent 75-g anhidrozne glikoze rastvoren u vodi.
Dijagnoza DM
Lab. testovi koji ukazuju na poremećaj u metabolizmu glikoze:
• Koncentracija glikoze u plazmi našte (Fasting Plasma Glucose, FPG): ( “zlatni standard” lab. test). Bolesnici gladuju najmanje 8 h.
• - normalne vrednosti glikoze = 70-110 mg/dL
(3,9-6,1 mmol/L)• - vrednosti >126mg/dL (7,0 mmol/L) u dva testa = DM
OGTTNormalan OGTT- glikoza u plazmi - nakon 1 sata < 200 mg/dl (< 11,1 mmol/L) - nakon 2 sata < 140 mg/dl (< 7,8 mmol/L)Patološki OGTT- glikoza u plazmi - našte < 110 mg/dl (< 6,1 mmol/L) - nakon 2 sata – između 140 i 200 mg/dl (7,8 i 11,1 mmol/L)Manifestni DM – glikoza u plazmi - našte > 110 mg/dl (> 6,1 mmol/L) - nakon 2 sata > 200 mg/dl (> 11,1 mmol/L)
OGTT
• Dijabetes:
Konc. glikoze - >7; 2h >11.1 mmol/l
• Poremećena podnošljivost glikoze (impaired glucose tolerance, IGT :
Konc. glikoze - <7; 2h 7.8-11.1 mmol/l
• Poremećena našte glikoza (impaired fasting glucose, IFG):
Konc. glikoze - 6.1- 6.9 mmol/l
Stadijum Koncentracija glikoze u krvi našte
Prigodna koncentr. glikoze u plazmi
Oralni test opterećenja glikozom (OGTT za kapilarnu punu krv)
Dijabetes > 126 mg/dl (7,0 mmol/L)
>200 mg/dl(11,1 mmol/L)i simptomi DM
2-časovna vrednost>200 mg/dl(11,1 mmol/L)
Poremećena našte glikoze ( impaired fasting glucose, IFG)
> 110,< 126 mg/dl (6.1-7,0 mmol/L)(venska plazma)
2-časovna vrednost> 140 < 200 mg/dl (7,8-11,0 mmol/l)
Normalno stanje < 110 mg/dl (6,1 mmol/L)
2-časovna vrednost< 140 mg/dl (7,8 mmol/L)
DIJAGNOSTIČKI KRITERIJUMI ZA DM
Dijagnoza DM
Konc. glikoze u plazmi našte
126 mg/dL
110 mg/dL
7.0 mmol/L
6.1 mmol/LImpaired Fasting
Glucose
Normalna
2-časovna vrednost glikoze - OGTT
200 mg/dL
140 mg/dL
11.1 mmol/L
7.8 mmol/L
Dijabetes melitus
Poremećena našte glik. (Impaired Fast. gluc. (IFG)
Normalna
Dijabetes melitus
100 mg/dL 5.6 mmol/L
Poremećena našte glik. (Impaired Fast. gluc. (IFG)
Dva merenja za post. dijagnoze*
•*Dg DM - simptomi DM i - koncentracija glikoze u plazmi > 200 mg/dl (>11,1 mmol/L)
“Pre-dijabetes”
Dijabetes melitus tip II Dijabetes melitus tip II
Endogeni insulinEndogeni insulin
Našte glikemija
Našte glikemija
Postprandijalna glikemija
Postprandijalna glikemija
Normalna
glikemija
Normalna
glikemija
Normalna Normalna
GodineGodine
IGTIGT DijabetesDijabetes
Insulinska rezistencijaInsulinska rezistencija
INSULIN
1. INFUZIJA INSULINA DA NASTANE HIPERINSULINEMIJA
2. MERENJE KONC. GLIKOZE NA 2 MINUTA
110 mg/dLGLIKOZA
3. PODEŠAVANJE INFUFIJE GLIKOZE DA SE ODRŽAVA EUGLIKEMIJA
EUGLIKEMIJSKA KLAMP METODA
Tumačenje klamp metode
• Količina infuzije glikoze je mera insulinske osetljivosti.
• Više glikoze = veća osetljivost
• Manje glikoze = manja osetljivost
Tumačenje klamp metode
• Raspoloživost glikoze je smanjena 60% u nekih zdravih mladih osoba sa porodičnom anamnezom DM tip II.
• Hiperglikemija - oštećena funkcija insulina da stimuliše transport glikoze u ćelije.
Test dugotrajne hiperglikemije- hemoglobin A1C (HbA1c) test
• HbA1c - Daje uvid u stanje glikemije u periodu od 3 meseca
• Određivanje glikaciranih proteina (HbA1c)• Za N-terminalnu grupu -lanca globina veže se
glukoza neenzimskom reakcijom glikacije- Pošto je životni vek eritrocita 90-120 dana,
HbA1C će se osloboditi iz eritrocita; vrednosti HbA1C su direktno proporcionalne sa koncentracijom glikoze u krvi.
• Fiziološke vrednosti: 4-6 %Slabo kontrolisan dijabetes: > 8.0% Dobro kontrolisan dijabetes : <7.0%
Glikacirani hemoglobin
Molekule glukoze
Testovi urina
• Testiranje urina na ketone
• Testiranje urina za renalnu funkciju
• Testiranje urina na glikozu
DM TIP 2: Kompleks metaboličkih
poremećaja
DDiislipidemislipidemijjaa
Oštećena Oštećena sekrecija sekrecija insulinainsulina
MaMakrovaskularnekrovaskularne komplikacijekomplikacije
CentralCentralna na gojaznostgojaznost
InsulinInsulinskaskarerezistencijazistencija
MiMikrovaskularnekrovaskularne komplikacijekomplikacije
HHiipertenpertenzijazija
“SINDROM INSULINSKE
REZISTENCIJE”
Zajednički putevi u komplikacijama DM
OksidativniStres
Ćelijska disfunkcija
Poliolski put
Formiranje Gp
Oštećenje ćelije
Heksozaminskiput
ROS
ROS
Glikoza Periferna i autonomna neuropatija
Nefropatija
RetinopatRetinopatijaija
Vaskularno oštećenje
Komplikacije DM• Akutne (metaboličke):
– Hipoglikemija– Dijabetička ketoacidoza– neketogena hiperosmolarna dijabetička koma– Laktatna acidoza
• Hronične komplikacije– Neuropatija– Mikroangiopatija
Retinopatija
Nefropatija
Ishemija stopala
– Makroangiopatija - Ateroskleroza
Hronične komplikacije
• Angiopatija– Ateroskleroza– Hijalina arterioloskleroza– Dijabetička mikroangiopatija
• Nefropatija– Nodularna glomerulosckeroza
• Retinopatija– Neproliferativna i proliferativna
• Neuropatija– Periferna aksonalna neuropatija
Dijabetička gangrena
Dijabetička gangrena – Amputacija
Patogeneza retinopatije
Normalna retina
Dijabetička retinopatija
Cotton wool spots
Proliferativni retinitis
NeovasNeovaskkularizaularizacijacijaHemoragiHemoragijjaaFibroplaFibroplazijazija
Katarakta
TERAPIJA TIP 2 DM
Insulin ± oralni lekovi
Oralna kombinacija
Oralna monoterapija
Dijeta i vežbe
“Age is an issue of mind over matter.
If you don't mind…it doesn't matter…!” - Mark Twain