1 hans heinz suvremeni ¨ovjek i biblija...6 ¥ suvremeni ¨ovjek i biblija shvaæanje stvoritelja i...

1

Hans HeinzSUVREMENI »OVJEK I BIBLIJA

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:551

Black

2 • SUVREMENI »OVJEK I BIBLIJA

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikZwischen Zeit und Ewigkeit

Dr. Hans HeinzWegweiser-Verlag, Wien

Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Znaci vremena

Sva prava pridræana. Ova se knjiga smije umnoæavati,djelomiËno ili u cijelosti, samo uz dopuπtenje nakladnika

UrednikMario ©ijan

PrijevodMilan ©uπljiÊ

LekturaLjerka Koren

KorekturaDarko FilËiÊ i Branka VukmaniÊ

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakTIPOMAT

Zagreb, 2011.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:552

Black

3

Dr. Hans HeinzDr. Hans HeinzDr. Hans HeinzDr. Hans HeinzDr. Hans Heinz

SUVREMENI »OVJEKSUVREMENI »OVJEKSUVREMENI »OVJEKSUVREMENI »OVJEKSUVREMENI »OVJEK

I BIBLIJAI BIBLIJAI BIBLIJAI BIBLIJAI BIBLIJADeveto izdanje

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:553

Black


CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 781914

ISBN 978-953-183-160-4

Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovinavedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:554

Black

5

Predgovor hrvatskom izdanjuPredgovor hrvatskom izdanjuPredgovor hrvatskom izdanjuPredgovor hrvatskom izdanjuPredgovor hrvatskom izdanju

Sve do sredine dvadesetog stoljeÊa ËovjeËanstvo je æi-vjelo u euforiji napretka. Uporaba nuklearne energije i letu svemir otvorili su vrata novog razdoblja. Ali u drugojpolovini dvadesetog stoljeÊa ËovjeËanstvo je postalo svje-sno da neograniËeni napredak moæe predstavljati prijetnjuljudskom postojanju. Polako je svima postajalo jasno daneodgovoran odnos prema prirodnim resursima uzrokujevelike opasnosti koje mogu dovesti do niza katastrofa svjet-skih razmjera.

S analizom Rimskog kluba (opasnost od smrti zbogprenaglog razvitka), Ëernobilskom katastrofom (opasnost odsmrti zbog atomskog oneËiπÊenja), konferencijama o kli-matskim promjenama u Rio de Janeiru, Kyotu i Kopenha-genu (klimatske promjene i opasnosti izazvane uniπtava-njem okoliπa) polako se rodila svijest da se ËovjeËanstvonalazi u opasnosti da uniπti svoju vlastitu osnovu za æivoti time sámo sebe. Po prvi put u povijesti doπlo se do mo-guÊnosti da svoj kraj prouzroËi sâm Ëovjek. SreÊom, na-stojanje za premoÊi jednog dijela ËovjeËanstva nad drugimsve se viπe potiskuje zajedniËkim projektima spaπavanjaZemlje.

Pritom se svjetska zajednica susreÊe s naizgled nepre-mostivim granicama koje optimizam stavljaju pod znak pi-tanja Ëak i kad bi Ëovjek uspio. Nedostaje zajedniËke os-nove za suradnju i sveopÊeg mjerila zajedniËkog usmjere-nja. Ali te su osnove zapravo dostupne, a one su ozbiljno

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:555

Black


shvaÊanje Stvoritelja i Njegovih zapovijedi, kao i odgovor-nost za Njegovo djelo stvaranja, πto iz toga proizlazi. Na-æalost, u naπem svijetu koji se udaljio od Boga ovakve suosnove otiπle u zaborav. Iz naËina na koji se vlade, narodii pojedinci postavljaju prema ovom problemu ne dobivase dojam da bi sama svijest o krizi mogla dovesti do rje-πenja krize. “Ponaπamo se kao luaci!” pisao je joπ prijeviπe desetljeÊa pedagog G. Picht, a novinar Th. Loesackvjeruje “da sada veÊ sve ukazuje na to da je prekasno”.UoËi svoje smrti filozof Martin Heidegger je rekao: “Samonas Bog moæe spasiti.”

Knjiga koju dræite u rukama, Ëije je posljednje dopu-njeno izdanje na njemaËkom jeziku iziπlo posljednjih go-dina dvadesetog stoljeÊa, doæivjela je veliki odjek s ovomanalizom vremena i pozivom: “Natrag k Stvoritelju i Njego-voj RijeËi!” O tome svjedoËi pet izdanja na izvornom jezi-ku i viπe prijevoda na druge jezike. U meuvremenu jenjezin sadræaj postao joπ aktualniji, a poziv na zaokret joπhitniji. Ovo izdanje obogaÊeno je prvim poglavljem kojegje napisao psiholog dr. Herbert Stöger, mnogim podacimai mislima kojima su dopunjene i obogaÊene pojedinestranice i potpuno novim dvanaestim poglavljem.

Neka ovo novo izdanje na hrvatskom jeziku posredujeËitateljima novi pogled na svijet i nadu za njihovu osobnubuduÊnost, jer: “Mudri nisu oni koji znaju koliko je velik Mje-sec, nego oni koji znaju πto treba Ëiniti.” (John Ruskin)

Braunau am Inn, sijeËanj 2010.

Dr. Hans Heinz

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:556

Black

7

1Vaænost danaπnjiceVaænost danaπnjiceVaænost danaπnjiceVaænost danaπnjiceVaænost danaπnjice

Danas je sveprisutna slutnja da naπe doba ima sudbo-nosni karakter posljednjeg vremena; da bi struja koja nasdanas nosi, zbog ubrzanih tehniËkih, gospodarskih, politi-Ëkih pa i duhovnih procesa, mogla zavrπiti u katastrofinezamislivih razmjera buduÊi da civilizirano ËovjeËanstvoviπe nije gospodar svoje sudbine, nego je postalo ærtvomsila πto ih je sámo oslobodilo. Ta je slutnja prisutna umnogim kritiËkim analizama naπega doba. Danas sluπa-mo o “usamljenim masama”, o “nijemom proljeÊu”, o “pro-padanju kulture” i “gubitku sredine” te o neËuvenoj preo-brazbi naπega postojanja. Ovisno o glediπtu pojedinih pi-saca, za bitnu promjenu ljudskih shvaÊanja optuæuju sepovijesni, druπtveni ili psiholoπki Ëimbenici.

Slika raketnog oruæja i atomskih bomba divovske ra-zorne snage uzrok je ugroæenosti ËovjeËanstva. Zahvalju-juÊi prekomjernom nizanju doæivljenoga i prijetnjama joπveÊih strahota, previπe smo se naviknuli na zamisao da jeËovjeka moguÊe uniπtiti samo fiziËki. Nisu li obje prijetnjekojima je Ëovjek uvijek bio izloæen — prirodnim silama isamovolji sámog Ëovjeka — danas saæete u jednu jedinu?»ovjek je tehniËkim sredstvima uvelike ukrotio svoj okoliπi prirodu. Stoga je joπ veÊa prijetnja Ëovjek sâm, odnosnotehnika πto ju je stvorio.

Meutim, prava, moæda i mnogo veÊa opasnost u kojojse ljudi nalaze pokazuje se u simptomima koje danas go-tovo samo po sebi razumljivo prihvaÊamo kao izraæajne ob-like naπe civilizacije.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:557

Black


Val opojnih sredstava — prosvjed i prokletstvoProπlo je pola stoljeÊa od pravog “egzodusa” dijela mla-

deæi iz postojeÊeg druπtva, mladeæi koja je æeljela æivjetipotpuno neovisno o njemu, u sasvim drugoj, samo za njuotvorenoj zajednici, koju u svemu smatraju protivnom vla-dajuÊem druπtvu. RijeË je o osnivanju “kolonije djece cvi-jeÊa” koja se nalazi na suprotnoj obali suvremene graan-ske kulture.

Je li to odvajanje bilo tek puki bijeg kojim se razo-Ëarana mladeæ, nedorasla zahtjevima druπtva usmjerenogna dobitak, frustrirana ili nezainteresirana za bogaÊenje,æeljela spasiti iz te besmislene utrke na nekom pustomotoku? ©toπta govori u prilog tome, a ponajprije πiroko ras-prostranjena povezanost pokreta mladih s uæivanjem opoj-nih sredstava koja su ih trebala prenijeti iz stvarnog æivo-ta u prividni svijet slobode, Ëudesnosti i strasti — iz stvar-nosti u nestvarno.

Pokuπajmo objasniti vaænost tog problema pomoÊu ne-kih podataka. Do sredine πezdesetih godina proπloga sto-ljeÊa u naπemu je druπtvu kod mladeæi, odnosno kod mla-dih odraslih ljudi, bila gotovo nepoznata psihofiziËka ovi-snost o narkoticima i alkoholu. PoËetkom osamdesetih go-dina izbrojeno je samo u tadaπnjoj Saveznoj Republici Nje-maËkoj oko 220.000 mladih ljudi kod kojih je ustanovlje-na ovisnost o alkoholu i narkoticima. Krajem 1975. godine0,3 posto mladih izmeu 18 i 24 godine smatralo se psihi-Ëki ili fiziËki ovisnima o “jakim drogama”, a joπ 10 postomladih imalo je iskustva s haπiπem. U Saveznoj RepubliciNjemaËkoj je 1979. godine 65.000 mladih doπlo u sukobsa zakonom zbog posjedovanja opojnih sredstava, a viπeod 600 umrlo je zbog zlouporabe narkotika1. U usporedbisa samo jednom godinom ranije broj smrtnih sluËajevagotovo je udvostruËen. U Austriji je istodobno ukupno 10

1 Kurier, 3. 4. 1980.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:558

Black

9

do 15.000 osoba bilo ovisno o opojnim sredstvima2, ali seotad alarmantno poveÊavao broj onih koji umiru zbogzlouporabe opojnih sredstava. Ulazak meu one kojiuzimaju drogu sve je raniji, a privlaËnost teπkih droga sveviπe jaËa.

PoveÊavanje uporabe opojnih sredstava izazvalo je uz-nemirenost i u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. PodatciMinistarstva zdravstva pokazuju da je 68 posto osoba udobi izmeu 18 i 25 godina barem jednom puπilo marihu-anu (haπiπ). Svaka treÊa osoba priznaje da je veÊ probalakokain ili druge teπke droge (dok je 1962. godine samo 4posto probalo marihuanu, odnosno 3% takozvane teπkedroge). Kod mlaih od 18 godina broj puπaËa marihuaneustalio se na oko 17 posto. Kod osoba starijih od 25 godinabroj ovisnika je oko 6 posto3.

2 Kurier, 6. 5. 1980.3 Die Presse, 23. 6. 1980.

Val potroπnje opojnih sredstava se posljednjih pola stoljeÊa nesmanjuje; jedino je træiπte narkotika promijenilo lice

VAÆNOST DANA©NJICE •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:559

Black


Povremeno se javljaju glasovi koji tvrde da se sma-njuje val potroπnje opojnih sredstava. Ali noviji podatci go-vore da je to, naæalost, iluzija. ToËno je da je træiπte nar-kotika promijenilo lice. Prvobitno su glavni potroπaËi ha-πiπa bili studenti i uËenici. Poslije su im se pridruæili mladiradnici i djevojke. PoËetak uzimanja opojnih sredstava sveviπe se pomiËe prema mlaim skupinama. Ali zastraπuju-Êe velik broj starih puπaËa marihuane prelazi preko meu-droga na prava opojna sredstva — morfij, heroin i kokain.

Zasad nitko ne moæe procijeniti koliko je mladih zasi-Êeno uzimanjem marihuane. Moæda ubrzo viπe neÊe biti umodi puπiti marihuanu. Poznato je da se “modni trendovi”brzo mijenjaju. Time Êe izgubiti svoj utjecaj neki dodatnipoticaji za uporabu marihuane: teænja da budu “in”, su-vremeni i prilagoeni skupini. Meutim, i dalje Êe ostatiglavni razlozi za uporabu droga. Nestat Êe osobe s rubaskupine koja troπi marihuanu, ali Êe ostati “jezgra”: mladiljudi koji su psihiËki usmjereni na ovisnost o narkotici-ma.

UnatoË πiroko rasprostranjenom glediπtu da je upora-ba marihuane potpuno neπkodljiva i da je treba zakonskiodobriti, temeljita znanstvena istraæivanja, provedena u du-æim razdobljima, pokazuju drukËiju sliku.4

Iskusni lijeËnik i psihoterapeut dr. R. Affemann saæe-to iznosi posljedice dugotrajnije uporabe marihuane: sma-njuju se intelektualne sposobnosti i teπko se poremeÊujeodnos prema stvarnosti. Omamljenost znaËi povlaËenje izneugodne stvarnosti u lijepu, prividnu stvarnost koju po-troπaËu doËaravaju tvari u marihuani. Kad se vrati iz oma-mljenosti, stvarnost je joπ sumornija. Iz omamljenosti uomamljenost jaËa poticaj na bijeg od stvarnosti, a na kra-ju prividni svijet omamljenosti prerasta u stvarnost, astvarni svijet postaje ruæan san, pa se takvi ljudi sve viπepovlaËe pred zahtjevima vanjskog svijeta. Kidaju se odno-

4 Viπe: en.wikipedia.org, hr.wikipedia.org, droge.hr, medicina.hr.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5510

Black

11

si s drugim ljudima, smanjuje se uËinkovitost u πkoli izvanju, Ëovjek zanemaruje samoga sebe. Iz svega toga na-staju uvijek novi sukobi s kojima Ëovjek ne moæe iziÊi nakraj, pa omamljenost ponovno smatra izlazom.

Bitan uzrok stalne uporabe droga jest poveÊavanje spo-sobnosti doæivljavanja u stanju omamljenosti, koje je pri-vlaËno upravo zato πto je u suvremenih ljudi ono Ëestopotpuno otupljeno. Gledaju, a ne vide; sluπaju, a ne Ëuju.Osjetilna opaæanja su obamrla i stoga vanjski svijet izgle-da mrtav. Svijet ne pruæa uzbudljivih iskustava. »ovjekostaje hladan i prazan. Stoga danaπnji Ëovjek nastoji ste-Êi osjeÊaje i doæivljaje preko sve jaËih i osmiπljenijih podra-æaja. Ali poveÊanje praga nadraæljivosti izaziva novo navi-kavanje na podraæaj i time otupjelost.

©to prouzroËuje smanjene sposobnosti doæivljavanjakod ljudi danaπnjice? S jedne strane sve veÊa poplava po-draæaja i informacija, s druge strane sâm Ëovjek viπe nerazvija sposobnost da vidi i Ëuje. »ovjek ovoga racional-nog doba ne oslanja se na osjetilne dojmove, veÊ na ra-zum. On je mozak, a ne oko, uho, nos ili koæa.

Oæivljavanje osjetila samo je jedan od ciljeva ovisnikao omamljujuÊim sredstvima. Nadaju se da Êe u omamlje-nosti saËuvati pristup unutarnjem svijetu, svijetu podsvi-jesti, da bi mogli snaænije doæivjeti duπevnu stvarnost.“Proπirenje svijesti”, intenziviranje doæivljenog, snaæna is-kustva ulaska u “svijet svjetla” prosvijetljenih — sve toobeÊava “trip”, to jest “putovanje” u omami πto je pruæaLSD. Nereligiozni ljudi u omami doæivljavaju prizore sli-Ëne religioznima. Droga stvara umjetni unutarnji æivot, aduπevnu prazninu ispunjava subjektivnim doæivljajima.Omamljenost je stvaranje prividno normalnog svijeta i is-todobno prosvjed protiv stvarnosti kojom Ëovjek nije zado-voljan i iz koje se povlaËi. Ti pokuπaji bijega nerijetko za-vrπavaju smrÊu.

SuoËena s mnoπtvom izazova i problema, s boli odra-stanja, dramatiËnim promjenenama i stresovima tinejdæer-


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5511

Black


ske dobi, depresijama, krizama, osjeÊajima manje vrijedno-sti — ili Ëak s neuroloπkim i psihiËkim poremeÊajima —danaπnja mladeæ u sve veÊem postotku i sve ranije poËinjeeksperimentirati s drogama.5

Smrt zbog uporabe droga i samoubojstvaJavnost je 1976. godine ponovno postala svjesna pro-

blema s drogama. Broj umrlih od posljedica uporabe dro-ga naglo je porastao u veÊini zemalja. Prve prognoze kojesu na tome utemeljene govorile su o masovnom umiranjuovisnika s viπegodiπnjim uzimanjem narkotika. Pojava uËe-stalih smrtnih sluËajeva pojaËala je meu potroπaËima nar-kotika spremnost da se povuku iz svijeta droga. Ali to nijezaustavilo pristup novih potroπaËa takozvanim “jakim dro-gama”. PriliËno mlaa skupina mladeæi dala je svijetu uæi-vatelja droga nov oblik: sasvim mladi, djelomice u dobiod dvanaest do Ëetrnaest godina, nisu imali nikakvih pred-rasuda prema injekciji. Vrlo su rano preπli na heroin ilisu se odmah poËeli “fiksati”. RijeË je o socijalno ugroæenojskupini mladih koji su zanemarili πkolu ili naukovanje.Velik je postotak djevojaka. Istraæivanja upuÊuju na za-kljuËak da su od umrlih ovisnika 50 posto samoubojice.Kod uæivatelja marihuane nekoliko puta je veÊi broj poku-πaja samoubojstava nego kod ostale populacije.

Joπ nije moguÊe odgovoriti na pitanje: zaπto se kodmladih toliko poveÊava broj samoubojstava? Imajmo naumu dvije Ëinjenice: poteπkoÊe mladih da iziu na kraj sasobom i okolinom u kojoj æive postaju sve veÊe, a time ispremnost da si daju posljednji “zlatni πut”.

5 Vidi: Nevenka BlaæiÊ-»op, Put u æivot bez ovisnosti o drogama,Zagreb, 2003.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5512

Black

13

Izgubljeno razumijevanje samoga sebe»ovjek s uæivanjem i veseljem stvara iluzije o sebi, vidi

se velikim tamo gdje je bio malen i smatra se boljim negoπto jest, jer se bez makar malo pozitivnog miπljenja o sebine moæe æivjeti.

Nedostatak kritiËnosti kod danaπnjih ljudi prelazi uo-biËajeno mjerilo samozavaravanja i uobiËajenu nesklonostda se bave sami sobom. To glediπte je poput slijepe mrljeu oku, svojevrsno duπevno sljepilo u odnosu na samogasebe. »ini se da je zakræljala sposobnost bespoπtednog sa-

»ovjek moæe vidjeti svoju sliku samo kao odraz u Bogu, jermjerila po kojima Êe se ponaπati ne mogu poteÊi od Ëovjekasamog ili se ravnati prema promjenjivim svjetonazorima, anajmanje prema takozvanom napretku


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5513

Black


moispitivanja. »ovjek se zadovoljava svojom okolinom, zva-njem, uspjehom u poslu i osobnom napredovanju, ali za-nemaruje raπËistiti sâm sa sobom, jer do toga moæe doÊisamo po cijenu teπkih boli.

Otkad je Ëovjek odbacio vjeru, nedostaje mu zrcalo kojeÊe mu jasno i bez uljepπavanja pokazati sliku njegove unu-traπnjosti. »ovjek moæe vidjeti svoju sliku samo kao odrazu Bogu, jer mjerila po kojima Êe se ponaπati ne mogupoteÊi od Ëovjeka samog ili se ravnati prema dnevnim po-trebama i promjenjivim svjetonazorima, a najmanje prematakozvanom napretku.

Gubitak vlastite osobnosti, njezino ærtvovanje pomoÊukemijskih, psiholoπkih i socioloπkih manipulacija i gubi-tak Boga dvije su strane iste medalje. LeÊa, koja je moglapokazati kakav je Ëovjek u svojoj unutraπnjosti, zamutilase. S njom se zamutilo i naπe “ja”, a u toj siÊuπnoj rijeËiizraæena je cijela nepredvidljiva stvarnost, njezina veliËinai neizmjernost. »ovjek kojemu nedostaje samospoznaja os-tat Êe veliko dijete ili vjeËno djetinjasta odrasla osoba ko-ja viπe nema pojma o dubokoj i tragiËnoj zbilji Ëovjekovapostojanja.

Tu je korijen veÊe i straπnije prijetnje ljudima usrednaπega doba.

Æivotna filozofija na glinenim nogamaPrava vrsta i sadræaj æivotne filozofije nekog druπtva

moæe se bolje i jasnije uoËiti iz odreenih æivotnih situaci-ja nego iz crkvenih statistika i teologije koju objavljujuCrkve. Takve su æivotne situacije: starost, patnja, smrt itragedija, ali i susret s bolestima. A iz takve se analizenameÊe zakljuËak da je vladajuÊa æivotna filozofija æivotna rubu nestvarnosti.

To se ponajprije vidi u pretjeranom precjenjivanju mla-dosti i u dubokom strahu od starenja. Ideal oponaπanjanije lik “starog mudraca” dostojnog poπtovanja, veÊ mlada

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5514

Black

15

lica koja nas pozdravljaju sa svih reklama. Mladi su ju-naci potroπaËkog doba, filmske i televizijske zvijezde. »inise da ne stare. BuduÊi da ne æeli ostarjeti, Ëovjek se svimsredstvima bori protiv starosti. To je razlog silnog procva-ta kozmetiËke industrije. Estetski kirurzi, maseri i zubarinastoje ukloniti i prikriti tragove starenja.

ToËno je da iza straha od starenja postoji bojazan odsmanjenja radnih sposobnosti i neuspjeha u poslu, osam-ljenosti u starosti i ovisnosti o milosti i milosru bliænjih.Ali iza svega toga stoji nijekanje onoga πto nije lijepo, ni-jekanje patnje i smrti. »ovjek ne vidi da prava vrijednoststarosti ne dolazi od ovostranog, veÊ od Ëinjenice da sestarost pribliæava smrti i vjeËnosti. UnatoË svim mraËnim

Suvremenim ljudima svijet je samo lijep; u njemu ne smije bitiruænih ljudi ili onih koji pate; njihovim æeljama udovoljavajusvjetovne zakonitosti, uspjeh i masovna potroπnja


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5515

Black


i posve opravdanim dijagnozama naπega doba, tu je neo-Ëekivana prigoda koju suvremena medicina produæenjemljudskog vijeka za petnaestak godina nije imala na umu,ali smo je dobili zahvaljujuÊi njoj.

Najgore πto suvremeno doba sa svojom zastraπujuÊomaktivnoπÊu moæe uËiniti Ëovjeku ipak je sve veÊe udalja-vanje od Boga. U starosti, kad nas je svijet konaËno pu-stio iz svojih πaka, naÊi Êemo sebe tek kad cijelim svojimbiÊem potraæimo izgubljenog Boga. O drevnim patrijarsi-ma reËeno je u Bibliji da su umrli “stari, nauæivπi seæivota”.6

Suvremenim ljudima svijet je samo lijep, a ne smijebiti ruænih ljudi ili onih koji pate. Njihovim æeljama udo-voljavaju svjetovne zakonitosti, masovna proizvodnja, træi-πte liËnostima i higijena. Masovna proizvodnja tehniËkihproizvoda, usmjerena na brzu potroπnju dobara, pruæa ovo-zemaljskom æivotu bljeπtav sjaj novih hladnjaka, savrπenooblikovanih automobila i komunikacijskih ureaja koji nesmiju zastarjeti, nego ih treba zamijeniti novijim modeli-ma.

Suvremeni Ëovjek klanja se iluziji da je moguÊ æivotbez neugodnosti. Ljudi ne smatraju patnju sastavnim di-jelom æivota, veÊ stranim tijelom koje je zbog muËnih ne-zgoda uπlo u æivot pa ga treba ukloniti. O tome rjeËitogovore napori da se smrt odagna iz svijesti javnosti. Su-vremeni Ëovjek nije odgajan da podnese neugodnosti i snjima nastavi æivjeti. On ne æeli niti moæe podnijeti neu-godnosti. Samo stabilna i jaka osobnost moæe podnijetisnaæne negativne osjeÊaje.

Mnogi mladi, i ne samo mladi, nemaju ni snage nistrpljivosti za svladavanje sukoba. S jedne strane, to sumekuπci, jer nisu odrasli u okolini koja Ëovjeka postupnooptereÊuje sve veÊim dozama neugodnosti da bi bio spo-soban trpjeti. S druge strane, bili su izloæeni preranim i

6 Job 42,16; vidi i Postanak 25,8.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5516

Black

17

prebolnim doæivljajima koje nisu mogli podnijeti. Mnogi suu najranijem djetinjstvu bili izloæeni veÊem strahu, nesi-gurnosti i bolnijim prijetnjama nego πto su ih mogli izdr-æati. Obitelj im nije pruæala dovoljno zaπtite i sigurnosti,stoga oni danas moraju tek nauËiti kako se ukloniti ne-ugodnoj stvarnosti. Taj automatizam, jednom stavljen upokret, djeluje cijelog æivota.

Povratak Izvoru pravog æivotaÆivotna filozofija trajnog samozavaravanja protivi se

pravoj slici Ëovjeka i svijeta kakvu nam pokazuje Biblijaili Sveto pismo. Evanelje poziva na obraÊenje, na pro-

Najgore πto suvremeno doba sa svojom zastraπujuÊom aktivnoπÊumoæe uËiniti Ëovjeku je sve veÊe udaljavanje od Boga


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5517

Black


mjenu misli7, utemeljenu na pretpostavci Ëovjekove samo-spoznaje, koju uobiËajeni svjetonazor nijeËe. Pitanje kojeStari zavjet postavlja o podrijetlu patnje i smrti8 ostaje za-tvoreno u srcima jer ovaj “dobri, dobri svijet” za njega nemari. Nijekanjem svega πto nije lijepo, nijekanjem patnje ismrti, kriæ gubi svoju djelotvornost.

Treba li se Ëuditi πto H. W. Schneider piπe o mnogimvjernicima: “Odlaze u crkve kao da idu na koncerte, otmje-no i zadovoljno, a na ispovijed idu redovito kao na kupa-nje. Samosvjesniji meu njima uæivaju u religiji kao πto drugiuæivaju u starinama. Religija tako postaje koristan, elegan-tan predmet duπevnog poticanja.”

Bez realistiËnog shvaÊanja toga ljudskog stanja — amoæemo ga razumjeti samo ako priznamo postojanje zla,patnje i smrti — naπ svijet ostaje plod snova u kojemu seBog, najdublji Izvor Ëovjekova postojanja, spuπta na razi-nu bradatog svetog Nikole. Pritom je svaki tako istaknutoptimizam toliko straπan upravo zato πto ostavlja Ëovjekasamoga u patnji. Patnja, koja je prisutna u svijetu, poga-a ga nepripremljenog, i on ostaje prepuπten svojoj muci.Ne vidi ponor koji leæi izmeu æivota i smrti, izmeu sta-roga i novoga, te ostaje nepripravljen pred posljednjom fa-zom svojega æivota.

Takvo je danaπnje stanje. Ne odbije li Boæji poziv dase vrati jedinoj sigurnosti9, Ëovjek Êe naÊi mir o kojemuje crkveni otac Augustin prije viπe od tisuÊu godina re-kao: “Stvorio si nas za sebe! Naπa su srca nemirna dok nepoËinu u Tebi!”

7 Matej 3,2; 4,7; 18,3; Marko 1,15; 6,12; Luka 3,8; 13,3.5;Djela 2,38; 3,19.

8 Job 7,15; 24,19; 30,27.9 Psalam 14,6; 25,5; 31,5; 32,7; 62,9; 71,3; Tuæaljke 3,25.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5518

Black

19

2Moæe li suvremeni ËovjekMoæe li suvremeni ËovjekMoæe li suvremeni ËovjekMoæe li suvremeni ËovjekMoæe li suvremeni Ëovjek

vjerovati u Boga?vjerovati u Boga?vjerovati u Boga?vjerovati u Boga?vjerovati u Boga?

Teænja za nadnaravnim i boæanskim od davnine je naj-osnovnija ljudska teænja — i to ne samo teologa, filozofa iumjetnika, nego i ËovjeËanstva kao cjeline.

Okruæen prirodom, u Ëije tajne joπ nije mogao niti znaozaviriti, Ëovjek svih rasa i kultura veÊ je u pradavno dobapokuπavao objasniti tajnu postojanja Boga i duhovnog svi-jeta. Za ljude antiËkog doba postojanje Boga, Stvoriteljasvemira, bilo je samo po sebi toliko razumljivo da nisunalazili ni najmanjeg povoda za sumnju u Njegovu egzi-stenciju. U to doba Ëovjek je bio toliko povezan s nadna-ravnim da je Ciceron rekao kako sumnja u zdrav razumonih koji nijeËu Boga.

Isto to vrijedi i za srednji vijek, koji svojim veliËan-stvenim katedralama, prostoduπnim slikama bezimenihumjetnika i duhovnim pjesmama i danas snaæno svjedoËio svojoj vjeri. Nije previπe smjelo ustvrditi da je to razdo-blje, kako je to i reformacija potvrdila, bilo razdoblje du-boke religioznosti. Jedino je time moguÊe objasniti zaπtosu Lutherove i Calvinove ideje naiπle na tako plodno tlo.Osnivanje isusovaËkog reda na Ëelu s Ignacijem Lojolskim,pokreta spornog i za same katolike, ne moæemo objasnitidrukËije nego iz poboænih namjera. Obje vjerske skupine,i protestanti i katolici, zagriæeno su se borile jedna protivdruge; ali da bi ljudi πesnaestog i sedamnaestog stoljeÊasumnjali u Boga, to im nije bilo ni na kraju pameti.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5519

Black


Naprotiv, s podruËja teoloπkih rasprava koje potresa-ju Ëovjeka razlijeæu se zvukovi divnih pjesama duboke unu-tarnje religioznosti. S jedne strane odjekuju silne rijeËi pje-sme reformatora “Naπ tvrdi grad je Gospod Bog”; a s dru-ge je srce do suza ganuto uzviπenom vizijom pjesnika Ange-lusa Silesiusa (1624.—1677.): “I duπa naπa ima dva oka:jednim gledamo prolaznost, a drugo smo usmjerili k vjeË-nosti!”

»esto se tvrdi da je racionalizam osamnaestog stolje-Êa zaËetak suvremenog ateizma. Ta tvrdnja, koliko god seËesto Ëuje, ipak ne bi izdræala temeljitiju provjeru. Iako jeracionalistiËki kult “objaπnjavanja” zadao duboka oπteÊe-nja utvrdi krπÊanstva, o bezboπtvu nije bilo govora. Jedanod najistaknutijih predstavnika toga doba, filozof i knji-æevnik François Voltaire (1694.—1778.), racionalist u pra-vom smislu rijeËi, izjavljuje: “Kad ne bi bilo Boga, Ëovjekbi Ga morao stvoriti! Ali On postoji! Cijela nas priroda upu-Êuje na Njega.”1

U tom stoljeÊu je Johann Sebastian Bach komponiraosvoju “Muku po Mateju”, a Georg Friedrich Händel “Mesi-ju”. Zato je Mathias Claudius i mogao zapjevati iz svegsrca: “Boæe, daj nam da vidimo Tvoju slavu, da prolaznostivjeru ne darujemo i da nas taπtina ne veseli! Daj da bude-mo bezazleni i pred Tobom ovdje na Zemlji kao djeca krotkii radosni!”

Tek u devetnaestom i dvadesetom stoljeÊu, kao znaksuvremenog doba, poËinje se πiriti sumnja. Iz miπljenja daje zbog napretka znanosti vjera u Boga suviπna, nastalaje poznata Marxova tvrdnja: “Religija je opijum za narod.”

Sudbina filozofa Friedricha Nietzschea (1844.—1900.)zorno prikazuje u kakve sve krajnosti zapada moderni duh.Iako je æelio biti bez Boga, nije mogao opstati bez Njega.KonaËno, toga idejnog zaËetnika “nadËovjeka” niπta nijemoglo spasiti od poraza. Kao mladiÊ je pisao: “Tebe bih

1 Haug, Er ist unser Leben, Stuttgart 1952., 265.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5520

Black

21

æelio upoznati! Tebe, Nepoznati, koji tako duboko prodireπu moju duπu, koji kao oluja potresaπ mojim æivotom! O, Ne-shvatljivi! Tebe bih æelio upoznati i Tebi sluæiti!”

Nietzscheov æivot nedvojbeno i jasno pokazuje da pro-blem nevjerovanja ne leæi u podruËju razuma, nego srca.Za nevjernike Bog ne postoji zato πto oni ne æele da Bogpostoji! Ono πto bi Nietzscheova taπtina htjela postaviti naBoæje mjesto zove se “Ëovjek” ili, bolje reËeno, “nadËovjek”:“Da ja vama potpuno otvorim srce svoje, prijatelji moji! Kadbi bilo bogova, kako bih ja izdræao da ne budem bog? Pre-ma tome, nema bogova!”2 Tomu je joπ nadodao: “Bog je mr-tav, Ëovjek je postao æivotinja, æivotinja bez premca.”

Je li Nietzsche u svojoj spoznaji postao sretan? Nije!Evo kako on vidi “prosvijetljeno” dvadeseto stoljeÊe: “Vidimveliku æalost meu ljudima. Najbolji su postali umorni odsvojega rada. ©iri se jedno glediπte, jedno vjerovanje: ‘Sveje pusto, sve je prazno, sve je uzaludno.’ ... Uzaludan jesvaki trud, naπe je vino puno otrova, zli pogled je ukleonaπa polja i naπa srca. Svi Êemo se osuπiti, ... svi su namizvori presahnuli. ... Zaista, postali smo veÊ preumorni daumremo i tako ostajemo i æivimo dalje u grobovima!”3

Ipak, Nietzsche je u Ëasu iskrenosti rekao æeni svoje-ga prijatelja von Overbecka: “Nemojte nikad ostaviti Kri-sta, jer je i sama pomisao na Njega velika i silna!” S na-porom je progutao slinu i zadræao jecaj. Njegovo lice jenaËas usplamtjelo uzbuenjem i odmah zatim pretvorilose u skamenjenu masku. Nastavio je: “Ja sam Ga napustio,jer æelim stvoriti neπto novo i zato ne smijem nazad. Ipakznam da Êe me moje strasti dovesti do propasti. One mebacaju amo-tamo i osjeÊam da Êe me uskoro rastrgati, aline marim!”4

2 Nietzsche, Also sprach Zarathustra, Leipzig 1930., 91.3 Isto, 146.147.4 Haug, Er ist unser Leben, Stuttgart 1952., 115.

MOÆE LI SUVREMENI »OVJEK VJEROVATI U BOGA? •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5521

Black


Mnogi su poπli njegovim tragom i stoga u njihovimsrcima odjekuje beznadni slom neprijateljskog stajaliπtaprema Bogu. Sve ostaje na zakljuËku psalmista: “Bezum-nik reËe u srcu: ‘Nema Boga.’”5

Ljudi koji nijeËu Boga nalaze se pred nepremostivomzaprekom. Svijest o Bogu duboko je usaena u ljudskasrca. Recimo to drugim rijeËima: na Zemlji nema nijedneljudske skupine koja ne bi imala neki, makar sasvim ne-jasan pojam o nadnaravnom, o boæanskom! Iako se ne-vjernici trude pronaÊi neko takvo pleme, ne mogu ga naÊi.Joπ je starogrËki povjesniËar i filozof Plutarh ustvrdio: “»o-vjek moæe naÊi naselja bez zaπtitnih zidina, bez pismeno-sti, bez vladara, bez dvoraca, bez blaga i novca, bez ka-zaliπta i uËiliπta; ali joπ nitko nije vidio grad bez svetiπta ibez boæanstva, i nitko ga ni neÊe vidjeti!”6

Svijest o Bogu je isto tako stvarna kao i svijest o sa-mome sebi. »ovjek nije sebi stvorio Boga kao najpogodnijiodgovor na svoja nerjeπiva pitanja ili kao najviπu vlast podËijom bi zaπtitom bolje iskoriπtavao svoje bliænje. Ne! »ovjektraæi Boga zato πto je ta teænja usaena duboko u njemu.Taj uzviπeni zanos u Ëovjeku ne moæe se niËim potisnuti:toliko proæima duπu svakoga od nas da onaj tko kaæe “Ëo-vjek”, istodobno kaæe i “Bog”. Nasuprot tomu, bezboænostili ateizam je bolest civilizacije, baπ kao πto je poveÊanbroj samoubojstva u danaπnjem pokvarenom svijetu zapra-vo neprirodna pojava.

Primitivnom je Ëovjeku ateizam nepoznat, iako bi, pomaterijalistiËkom pogledu na svijet, moralo biti obratno.Zastupnici te teorije tvrde, naime, da primitivac na prijela-znom stupnju od æivotinje do Ëovjeka nije mogao razvitinikakvu svijest o Bogu, jer se tek na viπem stupnju kul-turnog razvitka Ëovjeka poËinje sluæiti apstraktnim poj-movima kao πto su bog i duh. Suvremena etnologija pot-

5 Psalam 14,1.6 Würbel, Religiose Zeitfragen, Wien 1948., 29.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5522

Black

23

puno je raπËistila s tom tvrdnjom, koja je ispoËetka nosi-la aureolu znanstvene dogme. Prava stvarnost je sasvimdrukËija.

Kod najprimitivnijih plemena, primjerice meu Pigmej-cima Srednje Afrike, nailazimo na mnogo razvijeniji pojamboæanstva nego kod drugih crnaËkih plemena na viπoj kul-turnoj razini. Pigmejci iz plemena Bambuti vjeruju u Bo-ga koji je stvorio ljude i Ëitav svijet. Smatrao je ljude svo-jom djecom i bio im dobar Otac. U to doba na svijetu joπ

Na Zemlji nemaniti jedne

ljudske skupinekoja ne bi imala

neki, makarsasvim nejasan

pojam onadnaravnom, o

boæanskom


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5523

Black


nije bilo boli ni straha. Bog je bio nevidljiv, ali se ipakËesto javljao. Taj odnos ovisio je o njihovoj posluπnosti.Kad su ljudi jednog dana prestupili Njegovu zapovijed, naZemlji su zavladali jad, bolest, poteπkoÊe i smrt. Najgoreje bilo πto se Bog, taj dobri Otac, potpuno udaljio od njih.Bambuti smatraju taj dogaaj najveÊom nesreÊom u povi-jesti ËovjeËanstva.

Tako visokorazvijen pojam boæanstva etnolozi su za-pazili kod najrazliËitijih naroda na raznim kontinentima.UopÊe nas zato ne moæe iznenaditi dogaaj koji u svojojzanimljivoj knjizi “Primitivac i njegova slika svijeta” spomi-nje misionar meu Indijancima Wilhelm Koppers: “Pozvaosam jednoga dana skupinu Indijanaca da Ëuju teorije uËe-nih bijelaca o njima. »itao sam im iz nekog engleskog Ëa-sopisa Ëlanak o nepostojanju vjerovanja u Boga i besmrt-nost kod indijanskih plemena. Prekinuo me glas jednogasluπatelja: ‘OËe, kakva je to neznalica napisala?’ Kad sammu objasnio da autor napisa nije nikakva neznalica (upo-rabio je mnogo oπtriji izraz: magarac), nego vrlo obrazovangospodin, zbunjeno je promrmljao: ‘Ako je vrlo obrazovanËovjek, kako je mogao napisati takvo πto? Zar je moguÊeda ima ljudi koji ne znaju da postoji Bog?’”7 Doista sra-motno za bilo kojeg “uËenog” bijelca!

Poznati etnolog W. Schmidt zakljuËuje iz toga: “Na pr-vom poznatom poËetku ne stoji ateizam, ili neki drugi -izam,nego vjerovanje u jednog stvarnog Boga.”8

Bilo bi ipak sasvim pogreπno smatrati da se pojamBoga moæe ukalupiti u neki matematiËki obrazac, tako dase Njegovo postojanje lako dokazuje s pomoÊu nekolikoformula. Vjerovanje u Boga pripada ponajprije podruËjusrca. Ta spremnost srca mora postojati da bi se moglarazumjeti svjedoËanstva prirode i povijesti i u njima otkri-ti Stvoriteljevi tragovi, kao πto je lijepo rekao Blaise Pas-

7 Koppers, Der Uhrmensch und sein Weltbild, Wien 1949., 159.8 Isto, 180.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5524

Black

25

cal: “»ovjeËanstvo treba poznavati da bi se ljubilo; Boæan-stvo se mora ljubiti da bi se upoznalo.”

Oduvijek je priroda bila velika “slikovnica” Boæje mu-drosti: “Nebesa slavu Boæju kazuju, navijeπta svod nebeskidjelo ruku njegovih”, kaæe psalmist.9

Apostol Pavao piπe Rimljanima: “Jer njima je oËito onoπto se moæe doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio.Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vjeËna moÊi boæanstvo, promatrana po njihovim djelima, opaæaju odpostanka svijeta. Tako nemaju isprike.”10

Niπta na ovome svijetu ne postaje samo od sebe, nemasata bez urara, knjige bez pisca, stroja bez inæenjera, pase ni postojanje svemira ne moæe objasniti nikako druk-Ëije osim da je iziπao iz ruke svojega Stvoritelja.

Prirodoslovac Athanasius Kircher (1601.—1680.), izu-mitelj projektora ili “laterne magice”, imao je u svojemukabinetu umjetniËki izraen globus. Jedan od njegovih po-sjetitelja, inaËe nevjernik, upitao ga je radoznalo:

“Tko ti je izradio taj globus?”“Nitko!” — ozbiljno je odgovorio Kircher. — “Postao je

sâm od sebe!”“Nemoj biti neozbiljan!” — pomalo se uvrijedio posje-

titelj. — “Taj je majstor morao imati mnogo umjetniËkogdara kad je mogao stvoriti takvo djelo!”

“Kako?” — skratio je raspravu religiozni znanstvenik.— “Nisi spreman povjerovati da je jedna bijedna kopijaZemljine kugle postala sama od sebe, a uvjeravaπ me dase to dogodilo s cijelim beskrajnim svemirom i ne æeliπpriznati postojanje njegovog Stvoritelja!?”

Zar nema i danas ljudi koji su spremni priznati po-stojanje i vjerovati samo u ono πto se vidi i moæe opipati?!Bog se æeli otkriti upravo njima. Govori im ljepotom ljetnogzvjezdanog neba, otkriva im se u svakoj travci i svakom

9 Psalam 19,1.10 Rimljanima 1,19.20.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5525

Black


listu. Suvremeni civilizirani Ëovjek vrlo Ëesto na to odgovaras nadmoÊnim smijeπkom: “Sve je to postalo stjecajem okol-nosti!” Samo stjecaj okolnosti ili puka sluËajnost? Zar sezakonitost, svrhovitost i meusobna povezanost pojava uprirodi mogu objasniti samo slijepim stjecajem okolnostiili Ëudnom i nerazumnom igrom sluËaja?!

“U πto sve nevjerojatno moraju nevjernici vjerovati dabi ostali nevjernici!” — bio je Pascalov pokuπaj da odgovorina to pitanje. Da postoje zakoni bez zakonodavca, red bezonoga tko ga je uspostavio, pokret bez uzroËnika, nared-ba bez naredbodavca, da je æivot nastao bez æivoga, sâmod sebe, nemoguÊe je vjerovati kad svaki srednjoπkolac do-bro zna da priroda ne poznaje takvih pojava i da su svete tvrdnje samo nedokazane postavke.

Je li bilo moguÊe, primjerice, samo slijepim, neznala-Ëkim pisanjem tisuÊa nota odjednom stvoriti veliËanstve-nu Beethovenovu “Pastoralnu simfoniju”? Ili, ako takav po-kuπaj ne uspije od prve, koliko se puta treba osloniti naslijepu sluËajnost da bi se postigao konaËni uspjeh?

MatematiËki gledano, izgledi su ravni niπtici. Samo je-dan mali pokus dostatan je da se u to uvjerimo. Uzmimodeset kartica, oznaËimo ih na poleini brojevima od 1 do10. Stavimo ih u dæep i dobro izmijeπajmo. Pokuπajmo sadte kartice vaditi iz dæepa po redoslijedu od 1 do 10, stav-ljajuÊi uvijek izvuËenu kartu natrag u dæep.

Vjerojatnost da se od prve izvuËe karta oznaËena bro-jem 1 jest 1:10. Ali da se odmah nakon nje izvuËe kartapod brojem 2, odnos vjerojatnosti veÊ je 1:100. Redoslijedbrojeva 1, 2 i 3 moguÊ je samo u odnosu 1:1000, a veÊredoslijed 1, 2, 3 i 4 ima protiv sebe odnos od 1:10.000!IzvuÊi svih deset karata jednu za drugom po redoslijeduod 1 do 10 ima protiv sebe veÊ astronomski odnos vjero-jatnosti od 1:10.000,000.000!

Meutim, da bi nastala tako sloæena pojava kao πtoje æivot, u pojedinosti odreena prirodnim zakonima, u me-usobno toËno odreen odnos trebalo bi “pukim sluËajem”

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5526

Black

27

i “Ëudnim stjecajem okolnosti” postaviti mnogo viπe od sa-mo deset Ëimbenika! Kako vidimo, to praktiËno iskljuËujesluËaj kao tvorca.

Profesor Cressy Morisson, svojedobni predsjednik Aka-demije znanosti u New Yorku, u svojoj knjizi “SluËaj ilistvaranje” kaæe: “Za postanak i razvoj æivota na naπemuplanetu potrebni su toliki bitni uvjeti da je nemoguÊe, mate-matiËki gledano, da se svi oni u pravilnom meusobnomodnosu ‘sluËajno’ stvore na bilo kojemu planetu i u bilo ko-je vrijeme. Iz toga slijedi da u prirodi mora postojati svoje-vrsna duhovna rukovodeÊa sila. A kad je to tako, sve πtose dogaa mora imati svoju svrhu.”11

11 Cressy Morrison, Zufall oder Schöpfung, Stuttgart 1951., 13.

Ne moæemozanemariti Boga

bez opasnostida se

odreknemoistinske sreÊe i

pravog mira


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5527

Black


VeÊ su stari narodi priznavali Boga za Stvoritelja sve-mira i odricali tu ulogu sluËaju. Isto vjerovanje da je pri-roda utemeljena na razumnim zakonitostima iskoristio jeJohannes Kepler pri odreivanju putanja pojedinih plane-ta. Taj astronom, koji je, kao i veÊina prirodoslovaca, bioreligiozan, uzvikuje: “U svemu stvorenom kao da rukamadodirujem Boga!”12

UopÊe je vrlo pogreπno smatrati da su svi veliki znan-stvenici nevjernici. Stvarnost to oπtro opovrgava. ©to je Ëo-vjek obrazovaniji, to s viπe strahopoπtovanja stoji pred taj-nama æivota. Samo se napola obrazovani ljudi podsmje-huju Bogu.

Veliki francuski kemiËar i biolog Louis Pasteur (1822.—1895.) je rekao: “Svijet Êe se jednom smijati nerazumnostinaπe danaπnje materijalistiËke filozofije. ©to viπe prouËavamprirodu, ostajem zapanjeniji i zadivljeniji pred Stvoriteljevimdjelima. Molim se tijekom svojega rada u laboratoriju!”13

NjemaËki pjesnik i dramatiËar Friedrich von Schiller(1759.—1805.) u svojoj drami “Don Carlos” dojmljivo je pred-stavio Stvoriteljeve, prirodne i ljudske okolnosti, kad je us-kliknuo preko Marquisa Posa: “Umjetnika ne opaæamo,skromno se zagrÊe u vjeËne zakone. Njih slobodouman Ëo-vjek vidi, ali Njega ne. »emu Bog? — govori; svijet je dovo-ljan samom sebi. I nijedno krπÊaninovo bogoπtovlje ga nijetoliko Ëastilo kao to slobodoumno sramoÊenje.”

Bilo bi sasvim pogreπno promatrati Boga samo krozokular teleskopa ili mikroskopa. Bog zvijezda i atoma, Stvo-ritelj mikrokozmosa i makrokozmosa, i naπ je Bog, Ëovje-kov Stvoritelj i Hranitelj. Ne moæemo Ga zanemariti bezopasnosti da se odreknemo istinske sreÊe i pravog mira.Bez Boga nema niËega! To je spoznaja i iskustvo koje stje-Ëemo iz povijesti i iz zbivanja svakodnevnog æivljenja. Ne-vjerovanje ne moæe zadovoljiti Ëovjeka.

12 Haug, Er ist unser Leben, Stuttgart 1952., 269.13 Isto, 269.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5528

Black

29

“BuduÊi da nema nikakvog Boga, viπe nije moguÊe iz-dræati tu osamljenost!” — oËajniËki je uzviknuo filozof Nie-tzsche pri kraju æivota. Nijedan od laænih bogova kojimaje Ëovjek ukrasio svoje prazno nebo nije se pokazao dora-slim svojoj zadaÊi. Tu se moæe ubrojiti slava koja je staja-la glave Cezara, Aleksandra Velikog i Napoleona; tu je isiromaπtvo bogatstva, o kojemu je John Davison Rockefeller(1839.—1937.), jedan od najbogatijih ljudi svijeta rekao:

SreÊa je ono πtoostaje i ondakad se Ëovjek

na samrtnojpostelji rastaje

sa svime naovoj Zemlji ikad ga — uposljednjim

trenucima, kadsve πto je

prolazno gubisvoju vrijednost

— obasjavaspoznaja da ga

s ljubavljuprimaju njeæne

ruke Stvoriteljasvijeta


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5529

Black


“Tko je najsiromaπniji? Ja Êu vam reÊi! Od svih koje pozna-jem, najbjedniji je onaj tko nema niπta osim novca!”

»ovjekova sreÊa uopÊe ne ovisi o njegovom poloæaju udruπtvu, o njegovim uspjesima ili poslovima! SreÊa je onoπto ostaje i onda kad se Ëovjek na samrtnoj postelji rastajesa svime na ovoj Zemlji i kad ga — u posljednjim trenu-cima, kad sve πto je prolazno gubi svoju vrijednost — oba-sjava spoznaja da ga s ljubavlju primaju njeæne ruke Stvo-ritelja svijeta.

Ne samo da moæemo, nego moramo vjerovati u Boga!Zato Angelus Silesius u svom “Kerubinskom suputniku” ka-æe: “»ovjeËe, budi bitan, jer sluËaj Êe otpasti kad doe krajsvijeta, ali bît Êe ostati.”

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5530

Black

31

3»ovjekovo podrijetlo i njegova»ovjekovo podrijetlo i njegova»ovjekovo podrijetlo i njegova»ovjekovo podrijetlo i njegova»ovjekovo podrijetlo i njegova

svrhasvrhasvrhasvrhasvrha

»ovjekove misli oduvijek se bave i Bogom i vlastitimbiÊem. “Odakle dolazim i od koga potjeËem?” — najËeπÊeje i najuzbudljivije pitanje svih vremena.

Suvremeni Ëovjek je Ëvrsto uvjeren da svoje podrijetlotreba traæiti u æivotinjskom svijetu. O stotoj i stopedesetojgodiπnjici darvinizma to su “evanelje” ponovno hvalili posvemu svijetu. Joπ 1909. godine poruËivao je neki fran-cuski Ëasopis: “12. veljaËe 1809. roen je Darwin. Tada jenauËavao Lamarck. Godine 1859. iziπla je knjiga ‘O po-drijetlu vrsta’, a 1909. slavili smo Haeckelov 75. roendan.To su velike obljetnice znanosti koje Êe uskoro potkopati cr-kvene blagdane.”

VeÊ su stari grËki filozofi davali maha svojoj maπti po-kuπavajuÊi rijeπiti tajnu podrijetla ljudske vrste. U 6. sto-ljeÊu prije Krista Anaksimandar je smatrao da Ëovjek nijezapoËeo svoje postojanje kao sisavac, veÊ da potjeËe odriba. Neke ribe, tvrdio je on, imale su tobolac, sliËan to-bolcu klokana, u kojemu su odgajale svoje mladunce.Igrom sluËaja neki su mladunci dosegnuli kopno i tako jenastao prvi Ëovjek. To miπljenje ne razlikuje se mnogo odteorije nekog engleskog profesora, koji je ne tako davnoustvrdio da je Ëovjek “morski majmun” koji je isplivao nakopno.

Empedoklo iz Agrigenta (5. stoljeÊe prije Krista) vidioje Ëovjekovo podrijetlo na sasvim drugoj strani. U stara

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5531

Black


vremena, smatrao je on, umjesto granËica i liπÊa na drve-Êu su rasli dijelovi ljudskog tijela. Nekim sluËajem ti suse dijelovi sjedinili i tako je nastao prvi Ëovjek.

U Aristotelovo doba povjerovalo se da je konaËno pro-naen “kamen mudrosti”, jer su ljudi, videÊi kako æiva bi-Êa izlaze iz bara i mulja, pogreπno zakljuËili da æivot tamoi nastaje.

Toj teoriji o “samozaËetku”, o spontanom nastanku æi-vota iz mrtve tvari, neki znanstvenici podlijeæu i danas.“SamozaËetak æivota” je velika dogma teorije o razvitku.Kad “samozaËetak æivota” postavimo na prvo mjesto, kad,drugim rijeËima, iskljuËimo Stvoritelja, teorija evolucije do-biva pravo opstanka.

Zagovornik teorije evolucije Ernst Haeckel, njemaËkibiolog i filozof (1834.—1919.), priznao je da se spontaninastanak æivota mora priznavati kao Ëinjenica ne zato πtose moæe laboratorijski dokazati, veÊ zato jer bi se inaËemoralo povjerovati u postojanje Stvoritelja.1

Ali “samozaËetak æivota” nije dokazan! Aristotel nijeznao da je bio ærtva pogreπnog zakljuËka kad je pomislioda crvi i kukci nastaju u blatu. Haeckelu je ta Ëinjenicaipak morala biti poznata, jer je bio suvremenik francus-kog znanstvenika Louisa Pasteura, koji je dokazao da nitruleæ ne nastaje sama od sebe, veÊ djelovanjem mikro-skopski sitnih organizama. Pa i ti mikroorganizmi svojepostojanje zahvaljuju svojim “roditeljima”! Tvrdnja “Omnevivum ex vivo!” — “Sve æivo samo od æivoga!” temeljni jezakon prirode i ujedno dokaz koji razbija najvaæniju ka-riku u lancu teorije o razvitku.

Prvi moderni zastupnik teorije o razvitku bio je fran-cuski biolog Jean-Baptiste Lamarck (1744.—1829.). On pri-hvaÊa, kao i gotovo svi evolucionisti, zamisao da je æivotnastao sâm od sebe “jednim spontanim Ëinom prirode”. Unjegovoj teoriji nije, dakle, izvorno “samozaËeÊe æivota”, veÊ

1 Robert E. D. Clark, Darwin und die Folgen, Wien, 1954., 19.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5532

Black

33

ono πto se danas obiËno naziva teorijom nasljeivanja ste-Ëenih osobina. To bi, drugim rijeËima, znaËilo da neka æi-votinja moæe ostaviti svoje navike, sklonosti i organske pro-mjene, koje je stekla tijekom æivota, u naslijee svojim po-tomcima. Tako bi se u dugim razdobljima sve æivotinjskevrste mogle osjetno izmijeniti. »imbenike koji u tome su-djeluju Lamarck je sjedinio u dvama zakonima i nazvaoih “zakonom potrebe” i “zakonom navike”.

Oba zakona izraæavaju tvrdnju da pojedinËev razvitakovisi o okolini u kojoj æivi. Primjerice, æivotinja koja æivi umoËvari moæe preæivjeti samo ako ima πiroke πape ili ko-pita tako da ne propada u blato. BuduÊi da se tako pojav-ljuje potreba za πirim πapama ili kopitima (zakon potrebe),odmah poËinje proces preobrazbe. Promijenjeni ud jaËa iprilagouje se (zakon navike) i tako je prilagoena æivoti-nja napokon sposobna donositi na svijet mladunce kojisu joj sliËni. Naravno, sve se to dogaa u vrlo dugim raz-dobljima koja nisu dostupna Ëovjekovom izravnom proma-tranju. Jedan od najpoznatijih primjera kojima se sluæi la-markizam jest æirafin dugaËki vrat koji je nastao “samozato πto ta æivotinja nije nalazila dovoljno hrane na tlu paju je morala potraæiti u kroπnjama visokog drveÊa”.

Suvremenici nisu imali mnogo simpatija prema La-marcku i njegovoj teoriji. I kasniji objektivni znanstvenicipristupali su joj s mnogo sumnje. Najbolje Êe ipak biti dadamo rijeË biolozima:

Prirodu se ne smije promatrati polazeÊi samo odnaËela korisnosti

Francuski biolog Lucien Cuénot kaæe: “LamarkistiËkoobjaπnjenje samo je zbirka hipoteza koje pretpostavljaju daorganizam, suoËen s potrebom, navikom i okolicom, reagirakorisnim stvaranjem i preobrazbom. ... Primjer vodenog πta-kora i crne liske, koji nemaju koæica za plivanje, jasno po-kazuje da korisnost i nuænost nekog organa nije joπ nika-

»OVJEKOVO PODRIJETLO I NJEGOVA SVRHA •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5533

Black


kav dokaz da on stvarno i postoji. Lamarkisti promatrajuvrste kao da se one sastoje od organizama koji nikad neumiru i tako tijekom mnogih stoljeÊa imaju vremena podleÊidjelovanju okoline i preobraziti se.”2

Naslijee steËenih osobina ostalo je do danasnedokazana hipoteza

Francuski biolog Jean Rostand kaæe: “Nije dovoljno dase organizam promijeni. Potrebno je da ta promjena prodre,zaroni u njega, i to priliËno duboko, da bi mogla utjecati nanasljeivanje. Upravo s time se ne moæemo sloæiti, jer Ëi-njenice koje su pred nama ne dopuπtaju da vjerujemo unasljeivanje steËenih osobina.”3

NjemaËki paleontolog Oskar Kuhn izjavljuje: “Da jeuzeo u obzir Ëinjenicu da na svijet joπ nije doπao nijedanobrezani Æidov, Ëovjek je mogao sebi uπtedjeti pokus da ti-jekom mnogih generacija reæe πtakorima repove æeleÊi dase jednoga dana okoti bezrepi πtakor. Na tu Ëinjenicu semoramo posebno pozvati, jer je ona takozvani logiËki ‘expe-rimentum crucis’ te teorije i zadaje joj smrtonosni udarac.Zatim, meu pËelama i ostalim kukcima koji æive u zajedni-cama, osim obiËnih muπkih i æenskih primjeraka, ima i ta-kvih oblika koji imaju posebnu strukturu i izgled, ali se sa-mi dalje ne razmnoæavaju. Kako su ti organizmi mogli na-stati uzevπi u obzir naËela Lamarckove teorije?”4

I sâm evolucionist, Rostand konaËno donosi presudulamarkizmu: “U svjetlu suvremene biologije, lamarkizam jeneprihvatljiv!”5

Zato nas ne Ëudi da i sljedeÊi zastupnik teorije o evolu-ciji, engleski prirodoslovac Charles Darwin (1809.—1882.),

2 L. Cuenot, L’adaptation chez les animaux, 1937., 276.3 J. Rostand, La nouvelle biologie, 1937., 64.65.4 Oskar Kuhn, Die Deszendenztheorie, München, 1951., 112.

113.5 J. Rostand, La nouvelle biologie, 1937., 64.65.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5534

Black

35

uzvikuje: “Neka me Bog saËuva od besmislica Lamarckoveteorije!” Mogao je pripisati sebi u zaslugu otkriÊe neËeganovoga, naime, “naËela selekcije” ili “prirodnog odabira”.U borbi za opstanak, prema njegovu uËenju, preæivljavajusamo najjaËi oblici. Tijekom dugog razdoblja preæivjeli or-ganizmi stvaraju novu vrstu predajuÊi naslijee potomci-ma zbog svojih sluËajno steËenih osobina. Lako se moæeustanoviti da se Darwin nije znatno udaljio od “Lamarcko-vih besmislica”. U prvom izdanju svoje knjige “Podrijetlovrsta” (1859.) Darwin joπ nauËava da su prva æiva biÊanastala djelovanjem Stvoritelja. Nakon toga, pod utjeca-jem Thomasa Henryja Huxleya (1825.—1895.), odbacujepostojanje Stvoritelja te proteæe teoriju evolucije i na ljud-sku vrstu.

Pod utjecajem T. H. Huxleya Charles Darwin odbacuje postojanjeStvoritelja te proteæe teoriju evolucije i na ljudsku vrstu


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5535

Black


Ukratko: u borbi za opstanak razvila se jedna vrstamajmuna, preteπka za æivot na drveÊu, koja silazi na tlo ipoËinje hodati uspravno. Natjerana hladnoÊom ledenog do-ba, nauËila se sluæiti vatrom, πto dovodi do razvoja ljud-ske kulture. Meutim, dobro je poznato koliko se sve di-vlje æivotinje, posebice majmuni, boje vatre i s kakvim sestrahom uklanjaju od nje! Tako je Ëovjek, po Nietzscheu,krajnji proizvod dugog niza sluËajnosti na Ëijem poËetku“stoji majmun i pokazuje svoje zube”. Za razliku od La-marckove teorije, Darwinova je odmah naiπla na oduπev-ljeni odjek. Robert Mayer je svakako bio u pravu kad jerekao: “Ova postavka bez sumnje ima toliko pristaπa u Nje-maËkoj jer je ateistima od velike koristi.”6

Darvinizam je do danas ostao nedokazana teorija. Na-vodi koji slijede to jasno pokazuju:

NaËelo prirodnog odabira nikako ne objaπnjavapostanak novih vrsta

U veÊ navedenom djelu Oskar Kuhn kaæe: “Odabiromse samo uklanja ono πto nije prikladno. NaËelo prirodnogodabira, Ëiji je autor Darwin, objaπnjava samo zaπto nekizamiπljeni oblici ne postoje. Ali zaπto neki oblici, koji stvar-no postoje, postoje, to se njegovom teorijom ne moæe obja-sniti.”7

Ne preæivljava najjaËi oblik vrste, nego njezinprosjeËni oblik

Lucien Cuénot kaæe: “Danas nam se darvinizam ne Ëinitako prihvatljiv kao prije. Njegov logiËki lanac nepopravljivo

6 O. Kuhn, Die Deszendenztheorie, München, 1951., 12.7 Isto, 105.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5536

Black

37

je prekinut kad je utvreno da smrt nije automatski odabi-raË, πto je bila najvaænija postavka cijele teorije. Iako po-stoji mnoπtvo promaπenih i nenormalnih oblika koji su odpoËetka osueni na nestajanje, njihov nestanak ide, zapra-vo, u prilog oËuvanju nekog srednjeg tipa ili oblika te vrste.”8

Sloæeni organi nikad ne mogu nastati igrom sluËajaG. Wolff piπe: “Kako bi tako savrπen organ, kao πto je

oko u kraljeænjaka, mogao nastati iz sluËajnih varijacija?Kako bi takve varijacije mogle biti temelj sklada razliËitihvrsta stanica u tome sloæenom organu, i meusobno i u ve-zi s dijelovima mozga? Kako se postojanje po dva jednakosavrπena oka, ali i po dvije noge i po dva uha, moæe pri-pisati samo sluËaju? Otoci i breæuljci ne obiËavaju pokazi-vati takvu simetriju u svojim oblicima!”9

I sâm Darwin je svojedobno priznao da ga razmiπlja-nje o sloæenosti nekog organa, primjerice oka, ispunja je-zom i oblijeva ga hladan znoj.

NjemaËki biolog Ernst Haeckel, promicatelj darvinisti-Ëkog materijalistiËkog svjetonazora, pokuπao je podræatiteoriju o evoluciji s drugog glediπta. Skovao je pojam “bio-genetskog osnovnog zakona”, to jest da je embrionalni ra-zvoj pojedinog organizma samo ubrzano i skraÊeno ponav-ljanje evolucije cijele vrste. Drugim rijeËima: Ëovjek u em-brionalnom razvoju prolazi najprije stadij ribe, zatim sta-dij æabe i tako dalje, sve dok konaËno ne poprimi oblikËovjeka.

Haeckel je bio πpekulant. VeÊ je u njegovo vrijeme bilojasno da je majka te teorije neka odreena æelja. KonaËnobi se nauk o izvoru æivota mogao uspjeti izvesti iz tamnogpodruËja nedokazivosti na svjetlo Ëinjenica. U tom smisluHaeckel je na zabavan naËin tumaËio sve πto je palo na

8 L. Cuenot, L’adaptation chez les animaux, 1937., 278.9 O. Kuhn, Die Deszendenztheorie, München, 1951., 108.109.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5537

Black


um njegovom plodnom duhu. ©to o njegovoj teoriji kaæudanaπnji biolozi?

l. Slabost biogenetskog osnovnog zakona je u tome πtoje on, zapravo, jedan zatvoreni krug, “circulus vitiosus”.Ono πto æeli dokazati, veÊ se unaprijed smatra dokaza-nim.

Oskar Kuhn piπe: “Kao polaznu toËku svojega razma-tranja Haeckel uzima embrionalni razvoj i smatra ga ponav-ljanjem povijesti vrste, dakle rekonstruira drugo iz prvoga.Tako ‘utvrenu’ povijest vrste stavlja potom na prvo mjestoi njome objaπnjava embrionalni razvoj. To je zaista pravilogiËki hokus-pokus!”10

2. Embriji nemaju razvijene spolne organe te, prematome, ne mogu biti nikakvo ponavljanje razvojnih stadijaodraslih organizama.

3. Ljudski embrij nikad ne nalikuje æivotinji, nego suembrij Ëovjeka i nekih æivotinja samo sliËni.

4. Embrionalni razvoj pojedinih vrsta razlikuje se veÊod jajne stanice, Ëak se i same jajne stanice razlikuju.

5. SliËnost embrija razliËitih vrsta ne ovisi o povije-snom razvoju vrste.

Bergounioux piπe: “Mora se zakljuËiti da embrionalniæivot, koji se do kraja zbiva u posebnoj sredini, zahtijevaprilagodbe koje se ne mogu dovesti ni u kakvu vezu s pret-hodnim stupnjem evolucijskog razvoja.”11

M. Caullery piπe: “Razvoj embrija nije nikakva svojevr-sna rekapitulacija, kako to pretpostavlja takozvani bioge-netski osnovni zakon.”12

Sve dotad znanost se kretala podruËjem Ëiste teorije.Ali 1886. godine nizozemski biolog i botaniËar De Vries(1848.—1935.) otkrio je prirodnu pojavu koja se danas Ëe-

10 O. Kuhn, Die Deszendenztheorie, München, 1951., 78.11 R. Bertrand-Serret, La superstition transformiste, Bordeaux,

1952., 29.12 M. Caullery, Le probleme de l’Evolution, Paris, 1931., 125.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5538

Black

39

sto naziva mutacija (promjena) ili saltacija (skok). Ta po-java sve do danas pripada osnovnim postavkama egzakt-ne prirodne znanosti i ne moæe se opovrgnuti.

Promjene u staniËnoj jezgri, koje se mogu izazvati iumjetno, uz pomoÊ kemikalija ili zraËenja, uzrok su izne-nadnih, vrlo primjetnih mutacija. Drugim rijeËima, crni ibijeli konji nisu postali takvi zato πto im je boja dlake izgeneracije u generaciju postupno blijedjela ili postajala ta-mnija, veÊ je novo obiljeæje nastalo odjednom i poËelo sepredavati u naslijee. Tako su nastali bezdlaki psi, muhebez krila, krave i ovce bez rogova i sliËno.

Dok je Darwin vjerovao da su potrebne bezbrojne ma-le promjene da bi se dobila nova promjena ili modifikaci-ja, danas se tvrdi da se nove osobine mogu steÊi i malo-brojnim mutacijama u kratkom razdoblju. Tako Adolf Port-mann kaæe: “Dok se nekoÊ vjerovalo da su za stvaranjenovog oblika potrebne bezbrojne generacije, sad se neki novioblici nastoje objasniti malobrojnim mutacijama.”13

Jesu li mutacije prihvatljivo objaπnjenje evolucije ljud-ske vrste od æivotinje do viπih oblika? Je li Ëovjek moædanastao od majmuna jednom skokovitom mutacijom? Od-govor glasi: Nije! Zaπto nije? Zato πto se mutacijama pro-uzroËuju promjene samo u okviru jedne vrste, i te se gra-nice ne mogu nikad preskoËiti. Mutacije, naime, nikad nestvaraju nove organe niti dovode do stvaranja novih vr-sta. I nakon mutacija vrste ostaju iste, jer se promatranepromjene uvijek odnose samo na drugorazredne osobine,primjerice na boju oËiju, duljinu krila i sliËno.

Oskar Kuhn kaæe: “Mutacijama se stvaraju nove rase,ali uz njihovu pomoÊ nikad nisu stvorene nove vrste!”14

R. E. D. Clark piπe: “Iako su ispitane tisuÊe mutacija,nikad nije pronaen nijedan dokazani sluËaj da je neka æi-votinja mutacijom postala sloæenija, da je nastala neka no-

13 A. Portmann, Vom Ursprung des Menschen, Basel, 1944.,22.14 O. Kuhn, Die Deszendenztheorie, München, 1951., 117.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5539

Black


va tvorevina ili da je prouzroËena bilo kakva bitna, osnov-na promjena.”15

UnatoË tome, danas se djeci u πkolama predaje teorijao razvoju kao dokazana i znanstveno zajamËena Ëinjeni-ca. Jesmo li svjesni koliko je otrova s tom teorijom ubri-zgano u ljudsko srce? Ako Ëovjek nije drugo do æivotinja,zaπto bi prema bliænjima morao biti pun obzira? Zakonopstanka glasi: “JaËi pobjeuje.” A to nam jasno pokazujekamo vodi takvo “otkriÊe”.

PromatrajuÊi ono πto se danas naziva “genealoπko sta-blo” ljudske vrste, moæemo vidjeti da se tvrdi kako je “ho-mo sapiens” — “razumni Ëovjek” — zapravo posljednja kari-ka dugog lanca koji se polako i muËno izvlaËi izæivotinjskog carstva. »injenica jest da se predak ljudskevrste danas ne traæi u redovima viπih Ëovjekolikih majmunaorangutana, gorile ili Ëimpanze, ali ipak nam majmun joπuvijek “sjedi za vratom”.

Danas je aktualna novija teorija Amerikanca Osbor-nea po kojoj Ëovjek i Ëovjekoliki majmuni imaju zajedniË-kog pretka, takozvanog “pramajmuna”. Ta teorija ipak imaslabu toËku: naime, sve do danaπnjih dana taj “pramaj-mun” nije pronaen i on postoji samo u umovima nekihznanstvenika.

Oskar Kuhn primjeÊuje: “Ne postoji nikakav lanac pri-jelaznih oblika od majmuna do Ëovjeka, i nije pronaen joπnijedan majmun koji bi u svakom pogledu ispunjavao oneanatomske zahtjeve koje bi takav prijelazni oblik teorijskimorao ispunjavati. Svi postojeÊi i fosilni majmuni tako suposebno razvijeni, makar samo u jednom obiljeæju, da seod njih nikako nije mogao razviti Ëovjek kao vrsta.”16

Svako traæenje “roaËkih” sliËnosti izmeu Ëovjeka imajmuna bezizgledno je i zbog toga πto Ëovjekove duhov-ne sposobnosti veÊ od prvog trenutka iskljuËuju svaku mo-

15 R. E. D. Clark, Darwin und die Folgen, Wien, 1954., 154.16 O. Kuhn, Die Deszendenztheorie, München, 1951., 91.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5540

Black

41

guÊnost takve usporedbe. Uostalom, najveÊa slabost ta-kvog traæenja krije se baπ u tome πto se uvijek promatrasamo tijelo, a zanemaruje se vrijednost duha.

Meutim, i usporedba koja se zadræava samo na vanj-skom izgledu upozorava na veliku razliku izmeu Ëovjekai majmuna. Suprotno metodama prave znanosti, majmu-nima je u teoriji o razvitku vrsta dano istaknuto mjestomnogo prije nego πto su bili dobro prouËeni — tek u dobaPrvog svjetskog rata roen je u zarobljeniπtvu prvi Ëim-panza. “»ovjek majmun” i tada je bio isto tako malo znan-stveno dokazan kao i danas, ali je mnogim predstavnici-ma razliËitih smjerova bio vrlo pogodno “geslo”. Tek danasse jasno zapaæa golema razlika izmeu Ëovjeka i majmu-na. ©vicarski zoolog Adolf Portmann vidi tu razliku u po-naπanju mladunËadi æivotinja i novoroenËadi Ëovjeka. Ondijeli æivotinje na one koje “ËuËe u gnijezdu” i one koje“bjeæe iz gnijezda”. Iznosimo njegov obrazac koji je objaviou knjizi “Bioloπki fragmenti znanosti o Ëovjeku”:17

Niæi stupanj organizacije

Razdoblje noπenja: vrlo kratko (20 do 30 dana)Broj mladunËadi: velik (kod nekih i do 22)Ponaπanje mladunËadi: ËuËe u gnijezduPrimjer: glodavci i zvijeri sliËne kuni

Viπi stupanj organizacije

Razdoblje noπenja: dugo (dulje od 50 dana)Broj mladunËadi: uglavnom 1 do 2 (rijetko do 4)Ponaπanje mladunËadi: bjeæe iz gnijezdaPrimjer: kopitari, kitovi, majmuni

“»uËavac u gnijezdu” (primjerice vjeverica) bespomo-Êan je i slijep. Njegova tjelesna temperatura ovisi o vanj-

17 A. Portmann, Biologische Fragmente zu einer Lehre vomMenschen, Basel, 1951., 26—33.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5541

Black


skoj temperaturi. Koliko razlike od mladunËadi slona ilimajmuna! Novoroeni sloniÊ uskoro moæe slijediti krdo, amajmunËiÊ, dræeÊi se Ëvrsto za majËino krzno, skaËe snjom s grane na granu. »ovjekovo novoroenËe mnogo jebespomoÊnije od majmunova mladunËeta, ali je opet sa-svim drukËije od mladunËadi glodavaca i zvjerËica sliËnihkuni. Ono zauzima sasvim posebno mjesto, izvan æivotinj-skog carstva. Portmann ga naziva “sekundarni ËuËavac”,ali se iz toga ne moæe zakljuËiti da Ëovjek potjeËe od æivo-tinja. Tako teorija o razvitku vrsta ipak ostaje naËelno ne-dokazana pretpostavka i takva Êe ostati u buduÊnosti.

Francuski znanstvenik Lemoine rekao je 1938. godine:“Teorija o evoluciji je vrsta dogme u koju viπe ne vjeruju ninjezini sveÊenici, ali je joπ uvijek brane pred narodom. Trebamnogo hrabrosti da se takvo πto izjavi, ali je potrebno kakobi ljudi buduÊih naraπtaja usmjerili svoja istraæivanja pre-ma drugim stazama.”18

Kakav Êe biti rezultat tih najavljenih istraæivanja? Nesmijemo biti neskromni i zahtijevati od znanosti da rijeπisve probleme Ëovjekovog postojanja. Ona za to nije ni spo-sobna, jer joj je zadaÊa istraæivati djelovanje prirodnih za-kona. Meutim, pronalaziti tko se krije iza tih zakona ni-je viπe njezina zadaÊa. Tu veÊ prelazimo u podruËje religi-je. Da je svatko provodio istraæivanja samo u svojemu pod-ruËju, ne bi nikad doπlo do konkurentske borbe izmeuznanosti i religije.

Pa tko je onda, zapravo, Ëovjek? Na to pitanje odgovornam moæe dati samo religija, jer svoje znanje crpi iz dub-ljeg izvora nego πto je ljudski razum. Taj izvor je boæan-ska objava, otkrivenje samoga Stvoritelja, a nalazi se uBibliji ili Svetom pismu. Zar nam itko moæe bolje objas-niti proces stvaranja od Onoga koji je sve stvorio, od sa-moga Stvoritelja?

18 P. Lemoine, Encyclopedie Française, Paris, 1937., V., 5-82-3i 5-82-8.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5542

Black

43

Nikad u ljudskoj povijesti pravi istraæivaËi nisu bili za-dovoljni samo povrπnim upoznavanjem “skrivenog” Boga.SlijedeÊi tragove boæanskog djelovanja u prirodi i povije-sti, Ëovjek traæi viπe i oËekuje izravan boæanski odgovorna svoje pitanje: “Tko sam ja?”

VeÊ na prvoj stranici Biblija daje jednostavan i jasanodgovor: “Na svoju sliku stvori Bog Ëovjeka ...”19

Apostol Pavao upotpunjuje tu izjavu: “... S nakanomda traæe Boga, ne bi li ga moæda napipali i naπli, jer zbilja

19 Postanak 1,27.

Pa tko je onda, zapravo, Ëovjek? — na to pitanje odgovor nammoæe dati samo religija, jer svoje znanje crpi iz dubljeg izvoranego πto je ljudski razum


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5543

Black


nije daleko ni od jednog od nas. Po njemu, naime, æivimo,miËemo se i jesmo, jer ... od njega potjeËemo.”20

Nekome se te rijeËi mogu Ëiniti presnaæne kad uspo-redi sebe s prostranstvima svemira i strahovitim silamaprirode. VeÊ je psalmist David osjetio taj nerazmjer: “Gle-dam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde πto ihuËvrsti — pa πto je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËjite ga pohodiπ?”21

Pogledamo li ipak toga Ëovjeka malo pobliæe, kad se,po rijeËima jednog rimskog pjesnika, “nakon stvaranja us-pravio”, pogleda uzdignutog prema zvijezdama u znak svo-jega nastanka i poslanja, morat Êemo ustvrditi da sva uobi-Ëajena prirodna mjerila gube vrijednost. »ovjekovo biÊe neiscrpljuje se samo u materijalnom i instinktivnom, veÊ seon duhom uzdiæe k Bogu. Mnogo bræe od svjetlosti, kojau jednoj sekundi prelazi 300.000 kilometara, Ëovjek uspi-jeva za jedan trenutak prevaliti u duhu golema prostran-stva svemira i stati pred svojega Stvoritelja. Koje se drugostvorenje moæe s njim usporediti u tome? Sjetimo se rijeËigrËkog filozofa Heraklita: “Moæeπ prijeÊi sve putove i lutatisvim stazama, ali granice duπe nikad neÊeπ upoznati, jerje tako neizmjerna njezina dubina!”

Duhom se moæemo pribliæiti Bogu viπe od svake naj-udaljenije zvijezde u svemiru, jer one moraju ostati na mje-stu koje im je On jednom odredio. Jedino Ëovjek moæe posvojoj slobodnoj volji biti posluπan Bogu ili Mu zanijekatiposluπnost! Sad moæemo bolje razumjeti i ove psalmistoverijeËi: “Ti ga uËini malo manjim od Boga, slavom i sjajemnjega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, nje-mu pod noge sve podloæi ...”22

Dokle god Ëovjek bude izvodio Beethovenove simfonijei divio se Michelangelovu “Posljednjem sudu” u Sikstinskoj

20 Djela 17,27.28.21 Psalam 8,5.6.22 Psalam 8,6.7.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5544

Black

45

kapeli; dokle god mu budu prijetile lomaËe i koncentracij-ski logori, Ëovjek mora priznavati da se potpuno razlikujeod æivotinja. Jer, u prvom sluËaju on daleko nadvisuje æi-votinje, a u drugom se spuπta duboko ispod njihove razi-ne. Rimski filozof Epiktet je govorio: “Kad bih bio slavuj,bavio bih se poslom slavuja; da sam labud, Ëinio bih toisto; ali, buduÊi da sam razumno biÊe, trebam slaviti Boga.To je moja sluæba, i ja Êu je obavljati!”

S tim se rijeËima moramo sloæiti u potpunosti jer sa-mo uz Boga i jedino uz Njega moæemo postiÊi svoj najviπicilj: postati plemeniti i istinoljubivi ljudi!

“Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde πto ihuËvrsti — pa πto je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji te gapohodiπ?” (Psalam 8,5.6)


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5545

Black


4Knjiga Boæje promisliKnjiga Boæje promisliKnjiga Boæje promisliKnjiga Boæje promisliKnjiga Boæje promisli

“Knjiga prirode” ipak ne daje potpuno i savrπeno obja-πnjenje o Bogu i Njegovim nakanama. Iako sve u njoj do-kazuje postojanje jednog viπeg BiÊa, poneπto u prirodi zbu-njuje i daje dojam neusklaenosti i nedosljednosti. To je,primjerice, trava koja moæe napredovati tek onda kad tra-va prije nje propadne i obogati tlo hranjivim sastojcima;tu je borba u æivotinjskom svijetu, koja nesmiljeno bjesnii samo jaËemu daje pravo i moguÊnost da preæivi, i joπmnogo toga. Tko samo iz tih Ëinjenica stvara zakljuËke oBoæjem karakteru, pada u naruËje zablude.

Ni razne poganske filozofije ili religije nisu mnogo si-gurnije u svojim razmiπljanjima o boæanstvu. Koliko putasu veÊ iznevjerili mudraci ovoga svijeta! Tu stoji rijeË pro-tiv rijeËi, filozofija protiv filozofije, Ëovjek protiv Ëovjeka,pa nam na kraju ne ostaje niπta drugo veÊ bolno uzvik-nuti sa starim Latinima: “Volim Platona, ali joπ viπe od Pla-tona volim istinu!”

Poganske religije, iako pune sjaja i tajanstvenosti, ipaksu samo ljudski pokuπaji da se pronae i osjeti boæan-stvo. To su ljudski putovi do Boga, koje pronalazi naπ ogra-niËeni razum podloæan pogreπkama, i zato oni nikad neÊedovesti Ëovjeka do cilja, veÊ Êe se nepovratno izgubiti upustinjskom pijesku. Bogovi s ljudskim osobinama kod Gr-ka, mnogobrojnost egipatskih boæanstava, Muhamedovepjesme fanatiËne gorljivosti i ratniËkog zanosa i BudinaegoistiËna nezainteresiranost za okolni svijet, sve je to sa-mo odraz naπega vlastitog “ja” i sadræi svu naπu visokora-

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5546

Black

47

zvijenu maπtu i naπe neoprostive zablude. Govoriti o Bo-æjem biÊu i o Njegovim nakanama moæe samo Jedan —Bog sâm! Sve drugo je isprazno mudrovanje, koje bogomnaziva ono πto nije Bog, a nijeËe to ime Onome koji tozaista jest! Reformator Martin Luther (1483.—1546.) toËnoprimjeÊuje: “Velika je razlika izmeu znati da postoji Bog iznati πto je On i tko je On. Prvo zna i cijela priroda i zapi-sano je u svim srcima. Drugome nas moæe nauËiti samoSveti Duh.”1

SliËno je rekao i πvicarski teolog Karl Barth (1886.—1968.): “Tko je Bog i πto je boæansko, to moramo nauËitiovdje; ovdje gdje Bog otkriva sebe, a time i svoju narav isvoje Boæanstvo!”2

Je li Bog ikad govorio Ëovjeku i je li mu se ikad zai-sta objavio? Kao krπÊani moæemo odgovoriti samo odluË-nim: Jest! Bog je govorio ljudima svih vremena i govori idanas nama preko Biblije ili Svetog pisma. “Svako je Pismood Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za po-pravljanje i odgajanje u pravednosti, da Ëovjek Boæji budesavrπen — opremljen za svako djelo ljubavi.”3

Ako je zaista nepristrano promatramo, Biblija je sa-svim osobita knjiga. Starija je od veÊine pisanih spome-nika ljudske povijesti, a ipak joπ uvijek djeluje na naπasrca nesmanjenom silom. Prevedena je na viπe od 2.000æivih i mrtvih jezika i dijalekata, a svake godine iz tiskaraizlaze novi milijuni primjeraka te knjige.4 Na poËetku devet-naestog stoljeÊa Sveto pismo je bilo dostupno na samo 68jezika. Danas je Sveto pismo dostupno na 2527 jezika.Biblija je najveÊa uspjeπnica u svijetu literature; ona ostav-lja sve druge knjige daleko iza sebe. Koja bi se knjiga mo-gla usporediti s njom? Naklade djela najveÊih pisaca, pri-

1 Haug, Er ist unser Leben, Stuttgart, 1952., 409.2 K. Barth, Kirchliche Dogmatik, 1957., 31.3 2. Timoteju 3,16.17.4 Viπe: www.biblesociety.org i www.bibleinfo.com.

KNJIGA BOÆJE PROMISLI •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5547

Black


mjerice Williama Shakespearea ili Johanna Wolfganga Goe-thea, neusporedivo su manje u usporedbi s Biblijom, ada se i ne govori o rijetkim djelima koja su nastala isto-dobno kad i ona. Mnoga od njih danas su zanimljiva sa-mo joπ arheolozima ili povjesniËarima, dok se za Biblijusve viπe zanima Ëitav svijet.

Povijesne Ëinjenice navedene u Bibliji toliko su toËnei pouzdane da uvijek iznova zaprepaπÊuju i arheologe iznanstvenike, a kritiËare nagone na πutnju punu poπtova-nja.

Primjerice, moÊna asirska prijestolnica Niniva, koja jebila potpuno razorena 612. godine prije Krista, spominjalase sve do devetnaestog stoljeÊa samo u izvjeπtajima Sta-rog zavjeta. Rimski i grËki povjesniËari, kojima smo svedo pojave biblijske arheologije dugovali za najveÊi dio iz-vjeπtaja o povijesti starih naroda, nisu niπta znali o tomegradu. Kad je 401. godine prije Krista Ksenofon prolaziotim krajem s 10.000 grËkih ratnika, nitko mu nije znaoreÊi kako se zvao poruπeni grad. Voltaire i njegovi istomi-πljenici iskoristili su te Ëinjenice da se narugaju Bibliji na-zvavπi je zbirkom bajki. Ali Ëetrdesetih godina devetnae-stog stoljeÊa Niniva je uskrsnula iz vjekovnog zaborava dasumnjiËavom svijetu potvrdi istinitost biblijskih navoda.

Francuskom arheologu Paul-Émileu Botti i EnglezuAustenu Henryju Layardu pripala je Ëast da svojim iskapa-njima uËine staru Ninivu ponovno pristupaËnom suvre-menom Ëovjeku. Botta je u danaπnjem Khorsabadu otkriopalaËu asirskog vladara Sargona (722.—705. godine prijeKrista). PovjesniËari su dotad sumnjali u postojanje togavladara, jer je i njegovo ime bilo poznato samo iz jednogizvjeπtaja Starog zavjeta.5 Layard je, iskapajuÊi u Mezopo-tamiji (1845.—1854.), otkrio i sâm grad Ninivu, Ëije suruπevine leæale ispod dviju pjeπËanih uzviπica. Jedna odnjih, Nebi Junus, skrivala je u sebi palaËu kralja Asarha-

5 Izaija 20,1.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5548

Black

49

dona (681.—669. prije Krista), a druga, Kujundæik, palaËeSanheriba (705.—681. prije Krista) i Asurbanipala (669.—626. prije Krista). To posljednje otkriÊe bilo je prava sen-zacija, jer je naena i golema kraljevska knjiænica s viπeod 20.000 glinenih ploËica oznaËenih brojevima. Na jednojod tih ploËica zapisan je babilonski izvjeπtaj o Potopu, kojise u toliko pojedinosti slaæe s biblijskim da se danas viπenitko ne usuuje smatrati Potop samo obiËnom legendom.

Sve su te ploËice bile ispisane babilonskim klinastimpismom. Dok je Botta obavljao iskapanja u Khorsabadu,engleski arheolog i orijentalist Henry Creswicke Rawlinsonpronaπao je jedan natpis perzijskog kralja Darija, koji jeposluæio kao polazna toËka za odgonetanje klinastog pi-sma. ZahvaljujuÊi naporima genijalnog francuskog egipto-

Povijesne Ëinjenice navedene u Bibliji toliko su toËne i pouzdaneda uvijek iznova zadivljuju i arheologe i znanstvenike, a kritiËarenagone na πutnju punu poπtovanja


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5549

Black


loga Jean-Françoisa Champolliona (1790.—1832.), koji je1822. godine pronaπao kljuË za Ëitanje hijeroglifa, viπe namnisu nepoznate ni tajne egipatskih natpisa. Od 1899. do1917. godine arheolozi su obavljali iskapanja u Babilonui svojim nalazima potvrdili istinitost mnogih navoda iz Bi-blije. VeliËanstveni sjaj grada Babilona, kojim se diËilo sr-ce kralja Nabukodonozora (605.—562. prije Krista), vlada-vina i smrt posljednjeg babilonskog kralja Belπazara (Bal-tazara), koji je vladao zajedno sa svojim ocem Nabonidomod 553. do 539. godine prije Krista — svi ti izvjeπtaji pro-roka Daniela do danas su dobili povijesnu potvrdu.

KritiËari Biblije iz 19. stoljeÊa s osobitim su zadovolj-stvom izlagali podsmijehu prve stranice Svetoga pisma, tojest izvjeπtaje o patrijarsima Abrahamu, Izaku i Jakovu.Ti izvjeπtaji su proglaπeni legendama — Abrahama su po-istovjeÊivali s babilonskim bogom Sunca Tamuzom, a Sa-ru s boæicom Iπtar — ili kasnijim preinakama joπ starijihizvornih spisa. Tvrdilo se da su u Abrahamovo doba (okodvije tisuÊe godina prije Krista) kulture bile mnogo primi-tivnije nego πto to tvrdi biblijski izvjeπtaj. Meutim, otka-ko je engleski arheolog Charles Leonard Woolley od 1922.do 1934. godine iskapao u Abrahamovoj postojbini, u kal-dejskom gradu Uru, kritiËari su se morali korak po korakpovlaËiti. Pronaπao je dvokatne stambene graevine, u ko-jima su stanovi imali i do petnaest soba, bili su oæbukanii pobijeljeni vapnom te graeni mnogo ËvrπÊe od mnogihdanaπnjih arapskih nastambâ u tim podruËjima. Otkrive-no je postojanje i visokorazvijenog odgojnog sustava. U πko-lama toga doba uËenici su uËili pisanje, govorniπtvo, ma-tematiku, zemljopis i prirodne znanosti. Kao najveÊe izne-naenje odjeknuo je nalaz umjetniËki iskovanih predmetaod zlata i srebra neprocjenjive vrijednosti, koji su prona-eni u kraljevskim grobnicama.

Woolley je o tome pisao: “Sada, kad znamo u kakvojje uljuenoj sredini proveo prve godine æivota, moramo iztemelja mijenjati svoje predodæbe o hebrejskom patrijarhu.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5550

Black

51

On je bio graanin velikog grada i baπtinik tradicija stare ivisokorazvijene kulture.”6 AmeriËka istraæivanja u Nuzi(1925.—1931. godine), u blizini danaπnjeg grada Kirkuka,i prijaπnji pronalazak Hamurabijevog zakonika (1901.godine), jasno pokazuju da je Ëovjek i prije Mojsijevog dobabio na vrlo visokoj kulturnoj razini i da je imao razvijenozakonodavstvo.

OtkriÊe tajni starog Egipta, a time i objaπnjenje mno-gih prijepornih mjesta u Starom zavjetu, pada u 1798.godinu, kad je Napoleon zauzeo zemlju faraona. Poznat jenjegov uzvik upuÊen umornim vojnicima francuske vojske:

6 L. Woolley, Ur of Chaldees, New York, 1930., 168.169.

Rozetski kamen, pisan trima jezicima i pismima (grËkim, narodnimegipatskim i visokouËenim egipatskim), posluæio je kao kljuË zaËitanje hijeroglifa; Ëuva se u Britanskom muzeju u Londonu


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5551

Black


“Naprijed, junaci! »etiri tisuÊljeÊa vas gledaju s piramida!”Pronalaæenje kamena iz Rozete, natpisa iz doba faraonaPtolemeja V. (204.—181. prije Krista), omoguÊilo je mladomJean-Françoisu Champollionu otkrivanje tajne Ëitanja vrlosloæenog hijeroglifskog pisma. Rozetski kamen, Ëiji je tekstpisan trima jezicima i pismima (grËkim, narodnim egipat-skim i visokouËenim egipatskim), Ëuva se danas u Britan-skom muzeju u Londonu.

U proπlosti su kritiËari Biblije nadmoÊno odbacivali Pe-toknjiæje. Samouvjereno se tvrdilo da u Mojsijevo doba joπnije pronaeno pismo. Meutim, 1905. godine engleski jearheolog Flinders Petrie na sinajskom poluotoku otkrio naj-starije zapise pisane alfabetskim pismom. Joπ u drugomtisuÊljeÊu prije Krista tamo je naËinjen jedan od najveÊihizuma u povijesti ËovjeËanstva. Egipatski pisar morao jepoznavati tisuÊe znakova svojega hijeroglifskog pisma, anepoznati Kanaanac uspio je sastaviti alfabet od 25 zna-kova! Time je proces pisanja, koji je u svojoj sloæenostigraniËio s nepojmljivoπÊu nepoznate znanosti, pretvoren usvakodnevnu jednostavnu vjeπtinu. To Petrievo otkriÊe ko-naËno je dokazalo da je Mojsije, zajedno sa svojim suvre-menicima, mogao poznavati alfabetski naËin pisanja i slu-æiti se njime.

Godine 1887. jedna seljanka je u okolici Tell-el-AmarnesluËajno pronaπla mnogo glinenih ploËica ispisanih klina-stim pismom. Nakon mnogo vremena ta zbirka je dospjelau ruke znanstvenika koji su ustvrdili da ima neprocjenji-vu znanstvenu vrijednost. Bila je to korespondencija egi-patskih faraona Amenofisa III. (vjerojatno 1412.—1375. pri-je Krista) i Amenofisa IV. (vjerojatno 1375.—1366. prijeKrista). Tekstovi su bili pisani babilonskim jezikom, kojije u to doba bio jezik diplomacije.

Amenofis IV., nazivan i Ehnaton, osobito je zanimljivpovjesniËarima. Poznat je kao “heretiËni faraon”, jer je za-branio tebansko mnogoboæaËko bogosluæje i uveo kult Sun-ca, Ahet-Atona, kao jedinoga boga. Srediπte Atonovog kul-

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5552

Black

53

ta bila je Tell-el-Amarna. Tu je, daleko od buËnih i svad-ljivih tebanskih sveÊenika, æivio i Ehnaton sa svojom ljup-kom suprugom Nefretete.

Kakvu vaænost ima nalaz te prepiske u odnosu na Bi-bliju? Ta pisma govore o Hetitima, narodu koji se dotadspominjao jedino u Bibliji i Ëije postojanje znanost dotadnije priznavala. Pisma priËaju i o prodoru nekih “Habiru”na tlo danaπnje Palestine. Znanstvenici danas smatraju dase ti “Habiru” moraju poistovjetiti sa starim Hebrejima ida se u pismima zapravo spominje uspjeπno prodiranjeizraelskog naroda u Kanaan.

Spomenuti arheolog Flinders Petrie pronaπao je 1896.godine u Tebi takozvani Izraelski kamen, ploËu iz dobafaraona Merenptaha (oko 1230. godine prije Krista). To jeprvi tekst izvan Biblije u kojemu se spominje Izrael. Natemelju njega moæe se zakljuËiti da je u Merenptahovo dobaIzrael veÊ bio naseljen u Kanaanu. Ime “Izrael” napisanoje znakovima koji znaËe “strani narod”, ali ne i “stranu

Glinene ploËice iz Tell-el-Amarne sadræe korespondenciju faraonaAmenofisa III. i Amenofisa IV.; pisane su klinastim pismom nababilonskom jeziku, koji je tada bio jezik diplomacije


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5553

Black


zemlju”. To je dokaz da Izraelci u to doba joπ nisu bilistalno nastanjeni niti su posjedovali cijelu zemlju. To to-Ëno odgovara opisu prilika u doba biblijskih Sudaca.

OtkriÊa u Siriji (Biblos i Ugarit) potvrdila su biblijskeizvjeπtaje o izopaËenosti kanaanskih religija i time omogu-Êila bolje razumijevanje odnosa izraelskog naroda premastarosjediocima u doba izraelskog voe Joπue i njegovihnasljednika.

I na tlu Palestine otkriveni su mnogi spomenici starihkultura, koji daju nov dokaz povijesnoj vrijednosti i istini-tosti Biblije. Godine 1868. pronaen je glasoviti Meπin stupili Moapski kamen (moapski kralj Meπa, iz 9. stoljeÊa prijeKrista, spominje se na nekoliko mjesta u Starom zavjetu).To je najstariji poznati natpis pisan hebrejskim pismomiz razdoblja prije babilonskog ropstva. Drugi stari hebrej-ski natpis pronaen je 1880. godine u tunelu za dovodvode πto ga je u 8. stoljeÊu prije Krista izgradio izraelskivladar Ezekija.7

Iskapanja u Megidu dovela su do otkriÊa velikih ko-njuπnica koje je dao sagraditi kralj Salomon.8 U Samarijisu pronaeni prekrasni fragmenti od slonovaËe koji su pri-kazivali ostatke Ahabove “kuÊe od bjelokosti”.9 Neposrednoprije Drugog svjetskog rata (1937.—1940.) Nelson Glückje pronaπao ruπevine Salomonovog industrijskog srediπta itrgovaËke luke Ezion-Geber u Akabskom zaljevu. Tek jeto otkriÊe dalo pravu sliku bogatstva i moÊi izraelskog vla-dara i s pravom se moæe reÊi da je Ezion-Geber bio praviantiËki industijski grad. Arheolog James Leslie Starkey za-poËeo je 1932. godine iskapanja u juænopalestinskom gra-du Lakiπu. Radovi su se produljili sve do 1938. godine iurodili dragocjenim rezultatima koji su znatno proπirili gra-nice naπega znanja o dogaajima iz doba propasti judej-

7 2. Ljetopisa 32,30.8 1. o Kraljevima 9,15.19.9 1. o Kraljevima 22,39.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5554

Black

55

skog kraljevstva, to jest iz 6. stoljeÊa prije Krista. Osobitoje zanimljiv nalaz zbirke od dvadeset jednog pisma πto ihje neki Ëasnik upuÊivao svojemu zapovjedniku u Lakiπ.Ta pisma potpuno potvruju izvjeπtaje Knjige proroka Je-remije.

Jedan od najdragocjenijih arheoloπkih nalaza naπegadoba zasigurno je otkriÊe starih hebrejskih rukopisa Bi-blije, koje su 1947. godine pronaπli beduinski pastiri uπpiljama u Kumranu nedaleko od Mrtvog mora. Ti ruko-pisi su Ëitavo tisuÊljeÊe stariji od masoretskih rukopisa iz9. i 10. stoljeÊa poslije Krista, koje su znanstvenici dotadsmatrali najstarijima. Na najveÊe iznenaenje sumnjiËavihznanstvenika ti rukopisi su dokazali da je izvorni tekstStarog zavjeta doπao k nama neizmijenjen i da stoga za-sluæuje naπe potpuno povjerenje. Tako je vjera u vjerodo-

Rukopisi pronaeni u πpiljama u Kumranu dokazali suznanstvenicima da je izvorni tekst Starog zavjeta do nas dospioneizmijenjen i da zasluæuje naπe potpuno povjerenje


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5555

Black


stojnost Biblije, koja je bila odlika pravih krπÊana u svimstoljeÊima, danas dobila i zasluæenu znanstvenu potvrdu.

Werner Keller, pisac poznate knjige “Biblija je ipak upravu”, uzvikuje u tom djelu: “SuoËen s golemim mnoπtvomvjerodostojnih i sigurnih rezultata istraæivanja, pri susretusa sumnjiËavim kritiËarima koji joπ od ‘prosvjetiteljskogstoljeÊa’ pokuπavaju sruπiti Bibliju, uvijek iznova otima mise samo jedan uzvik: ‘Biblija je ipak bila u pravu!’”10

Je li potrebno dokazivati da su Bibliju, tu Knjigu nadknjigama poπtivali i najuvaæeniji ljudi u povijesti? Uzmi-mo kao primjer samo izjavu poznatog filozofa ImmanuelaKanta: “Biblija je moje najdragocjenije blago i bez nje bihbio bijednik!”11

Drugi filozof, Johann Gottlieb Fichte, kaæe: “Ta stara,poπtovanja dostojna Povelja sadræi najuzviπeniju mudrostnajdubljeg znaËenja i otkriva tajne kojima se u konaËnicimoraju vratiti sve filozofije.”12

NajveÊi njemaËki pjesnik, Johann Wolfgang Goethe, uz-vikuje u svom djelu “Faust”, glasom jednog od svojih ju-naka: “UËimo cijeniti nadzemaljsko, æudimo za objavom ko-ja nigdje dostojnije ni ljepπe ne plamti nego u Novom za-vjetu!”13

Ipak, Biblija ili Sveto pismo nije samo najbolje djeloËovjeËanstva, nego je prije svega Boæja knjiga! Biblija osebi tvrdi da su je doista napisali ljudi, ali da je nisusami izmislili. Apostol Petar izriËito kaæe: “Prije svega ovoznajte: nijedno proroËanstvo sadræano u Pismu nije stvarsamovoljnog tumaËenja, jer nikad neko proroËanstvo nijedoπlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga,potaknuti od Duha Svetoga.”14

10 W. Keller, Und die Bibel hat doch recht, Düsseldorf, 1955.,10.

11 Theodor Bleiweis, Bekenntnis zur Bibel, Wien, 1954., 24.12 Isto, 28.13 Goethe, Faust.14 2. Petrova 1,20.21.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5556

Black

57

To je razlog πto Biblija daje sebi i nazive “RijeË Boæja”,15

“RijeË Kristova”,16 “RijeË istine”.17 Reformatori su Bibliji da-vali uzviπene nazive: “dux” (voa ili vojvoda), “magistra”(uËiteljica) i “regina” (kraljica). To nisu bile samo lijepeprimjedbe, veÊ i izrazi najdubljeg poπtovanja i odanosti. Udoba protureformacije katoliËki mislilac Blaise Pascal uz-vikuje: “Bez Svetog pisma, koje govori samo o Isusu Kri-stu, ne bismo o Njemu niπta znali!”18

Suvremeni Ëovjek bi se sad sigurno zapitao: “Ako jeBiblija zaista Boæja rijeË, kako ona to moæe dokazati?”

OdgovarajuÊi na to opravdano pitanje, moramo znatida su svi pisci Biblije izjavljivali da ono πto piπu nije nji-hovo djelo, veÊ djelo Svetoga Duha koji ih pri pisanju Ëu-desno vodi, Ëuva, prosvjetljuje i nadahnjuje. Prorok Jere-mija, primjerice, svjedoËi da je Bog “stavio rijeËi svoje” uusta njegova,19 a apostol Pavao govori da je Bog “povjerioBoæja proroËanstva” starozavjetnom Izraelu.20

Ipak, na temelju navedenoga ne bismo smjeli zaklju-Ëiti da Bog ugnjetavaËki upravlja piscima svoje RijeËi. Ni-poπto! Svaki od njih ima vlastiti stil i zato se moæe s pra-vom govoriti o nadahnuÊu. ObiËne ljudske rijeËi biblijskihpisaca nadahnjuje i proæima nepogreπiva Boæja rijeË i ta-ko, sluæeÊi se nesavrπenim ljudskim oruima, dopire i donas. Neka to nitko ne uzima olako pitajuÊi: “Tko jamËi zate izjave?”

Apostoli i proroci su mogli pisati istinu jer su veÊi-nom bili svjedoci dogaaja o kojima piπu. Da, morali supisati samo istinu, jer se preteæni dio njihovih izvjeπtaja iproroËanstava odnosi na njihovo doba, pa su njihovi su-vremenici mogli provjeravati istinitost napisanog. KonaË-

15 Hebrejima 4,12.16 Koloπanima 3,16.17 Jakov 1,18.18 B. Pascal, Pensées.19 Jeremija 1,9.20 Rimljanima 3,1.2.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5557

Black


no, moæe se reÊi da su htjeli pisati samo istinu, jer oninikad ne prikrivaju svoje ljudske slabosti niti osjeÊaje ko-ji su ih obuzimali kad su doæivjeli slom svih svojih nada— Kristovo stradanje i smrt. Oni piπu samo istinu, iakoih ljudi odbacuju, jer propovijedaju “sablazan za Æidove,ludost za pogane”.21

Ljude koji su, sluæeÊi najviπim moralnim naËelima po-loæili æivote na oltar svojega uvjerenja, nitko ne moæe op-tuæivati za πirenje laæi.

Izvan svake sumnje je i Ëinjenica da Isus Krist, »o-vjek kojemu nitko nikad nije mogao pripisati nikakav gri-jeh,22 “Sin Boga æivoga”,23 “Put, Istina i Æivot”,24 bez ogra-niËenja potvruje istinitost i autoritet Pisma.25 Za Njegaje svatko tko ne poznaje Pisma u opasnoj zabludi. I sâmse oslanjao na Pismo i u njemu nalazio dokaz svojega po-slanja.26 Sve odluke On je prepuπtao Pismu jer “... Pismose ne moæe uniπtiti”.27

Jasno se primjeÊuje da Biblija nosi u sebi i na sebividljive znakove svojega boæanskog podrijetla. Viπe od tri-deset pisaca pisalo je njezine stranice. Pripadali su najra-zliËitijim druπtvenim slojevima (primjerice, David je biokralj, Amos pastir, Ivan ribar, a Luka lijeËnik), æivjeli suvrlo daleko jedan od drugoga (od Babilona preko Palesti-ne do Rima) i u razdoblju duæem od 1600 godina. UnatoËtome, Biblija je jedinstvena cjelina Ëija je vodeÊa misaouvijek kristalno jasna: Bog ljubi Ëovjeka i æeli ga spasiti!

Sadræaj Biblije uvjerava nas u boæansko nadahnuÊenajviπih moralnih naËela koja iznosi. Jedinstveno u povi-jesti ljudske misli je Isusovo zlatno pravilo iz govora na

21 1. KorinÊanima 1,23.22 Ivan 8,46.23 Matej 16,16.24 Ivan 14,6.25 Luka 10,26.26 Matej 22,29.27 Ivan 10,35.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5558

Black

59

Gori blaæenstva: “Sve πto æelite da ljudi Ëine vama, Ëinite ivi njima!”28 Iako je rabin Hillel, æidovski vjerski uËitelj kojije æivio neposredno prije Krista, zahtijevao neπto sliËno,ipak je izmeu Isusove izjave i zahtjeva toga pismoznancagolema razlika. Hillel je govorio: “©to ne æeliπ da tebi drugiËini, ne Ëini ni ti drugome!” On se, dakle, sluæi negacijom:“Ne Ëini!” Isusova je naredba potvrdna, afirmativna: “»ini!”Pokazivati ljubav prema bliænjemu mnogo je plemenitije ne-go samo izbjegavati da mu se nanese zlo. Osobito je uvjer-ljiva Ëinjenica da Evanelja o dobru ne govore samo teo-rijski, veÊ pokazuju kako se ono stvarno Ëini. Biblija neopisuje samo æalosno stanje Ëovjeka u grijehu, veÊ poka-zuje kako se pod utjecajem Isusa Krista dogaaju velikepromjene koje potpuno mijenjaju greπnikov æivot i nadah-njuju ga novom snagom da Ëini dobro.

Sveto pismo je jedina knjiga u povijesti religije kojasadræi istinska i æiva proroËanstva. Uz nju se druge sveteknjige nekrπÊanskih religija Ëine kao pjeπËana pustinja uusporedbi s Edenskim vrtom. Ispunjena proroËanstva, okojima Êe biti rijeËi u sljedeÊem poglavlju, Boæji su peËatkojim On potvruje istinitost Biblije. Mi ljudi ne moæemopouzdano predvidjeti dogaaje niti za jedan dan svojegaæivota, a potpuno smo nemoÊni kad je posrijedi daleka bu-duÊnost ovoga planeta. Biblija proriËe dogaaje tisuÊamagodina unaprijed! Zar to nije dokaz da je ona RijeË æivogaBoga? Isus Krist je u svojoj znamenitoj izjavi o buduÊno-sti i kraju svijeta izrekao poznate rijeËi: “Nebo Êe i zemljaproÊi, ali rijeËi moje neÊe proÊi.”29

MoÊne dræave su nastajale i propadale, a Boæja rijeËje ostajala jednako æiva i djelotvorna. Koliko puta je tojKnjizi prijetilo potpuno uniπtenje, koliko kritika i porugaje morala pretrpjeti, koliko je puta bila proglaπena mr-tvom! A unatoË tome — Biblija joπ uvijek postoji!

28 Matej 7,12.29 Matej 24,35.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5559

Black


Spisi velikog imperatora Augusta, za Ëije je vladavineIsus roen, u cijelosti su se izgubili, a po cijelom svijetuse u milijunima primjeraka πire Evanelja i poslanice apo-stola Pavla Ëijim su Ëitateljima August i njegovi nasljedni-ci prijetili najsurovijim kaznama. KrvoloËni Neron, nemi-losrdni Decije i lukavi Dioklecijan nisu uspjeli sprijeËitiπirenje Boæje rijeËi. To nije uspjelo ni koncilima krπÊan-ske Crkve u mraËnom srednjem vijeku kad je ËitanjeSvetog pisma bilo zabranjeno. “Lux lucet in tenebris!” ili“Svjetlost svijetli u tami!” — to je bilo geslo pod kojim suvaldenzi u Pijemontu nastavljali borbu za naËela boæan-ske istine i pravde.

©to nisu postigle grubost i sila, trebalo je postiÊi ru-ganje! Takozvano “stoljeÊe prosvjetiteljstva” poËetak je “vi-soke kritike” Biblije i otvorenog ruganja onome πto u njojpiπe. Kao πto je poznato, Jean Jacques Voltaire je bio uvje-ren da je propast krπÊanstva stvar bliske buduÊnosti i ja-vno je izjavljivao da bi mogao sâm uniπtiti krπÊanstvo. NoVoltaire je umro, a njegova djela Ëita samo uski krug po-klonika, dok se Biblija godiπnje prodaje i poklanja u viπe-milijunskim nakladama. »udnom igrom sudbine Ëak se je-dna od knjiæara Biblijskog druπtva nalazi u kuÊi samo-zvanog “uniπtavatelja Biblije” — Voltairea.

Posljednji i najbolji dokaz boæanskog podrijetla Biblijejest snaga koja se u njoj krije i koja moæe preporoditi Ëo-vjeka — od neprijatelja stvoriti apostola, od prijestupnikapravednika, jer: “Uistinu je æiva i djelotvorna rijeË Boæja.Ona je oπtrija od svakog dvosjeklog maËa i prodire do ras-tavljanja duπe i duha, zglobova i moædine, i moæe suditinakane i misli srca.”30

O tome svjedoËe mnogi ljudi: Pandita Ramabai i Sa-dhu Sundar Singh, koji su se od hinduizma obratili Kri-stu; Imad ed Din i Mahmud Rezavi, koji su Kur’an zami-jenili Biblijom; ateistiËki pisac Fritz Binde i mojsijevski æi-

30 Hebrejima 4,12.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5560

Black

61

dov Karl Jakob Hirsch, koji su Evanelju priznali pobje-du; πpanjolski isusovac Luis Padrosa, koji se uz pomoÊBiblije oslobodio zabluda isprazne ljudske filozofije; LarsOlsen Skrefsrud, koji je od alkoholiËara i prijestupnika po-stao misionar u Indiji, i mnogi drugi! Preobraæeni æivotitih ljudi dokaz su pred kojim mora zanijemjeti svaki kri-tiËar, jer æivot uvijek nadvladava teoriju.

Biblija nije samo najrasprostranjenija knjiga, veÊ i naj-sigurniji izvjeπtaj o povijesti ËovjeËanstva. Ona je i najbo-lje ispriËana knjiga na svijetu, a u svojoj tisuÊgodiπnjojpovijesti nije pretrpjela nikakve bitne promjene. Da je toknjiga koju je ËovjeËanstvo saËuvalo do naπih dana bezpromjena koje bi mijenjale smisao teksta, svjedoËe i mno-gobrojni prijepisi izvornih biblijskih rukopisa. PrijepisiStaroga zavjeta potjeËu joπ iz pretkrπÊanskih vremena, aprijepisi Novog zavjeta iz apostolskog doba, dakle prvogstoljeÊa poslije Krista. Tako su najstariji prijepisi Biblijenastali gotovo istodobno kad i izvorni tekstovi.

Ta Ëinjenica je jedinstven sluËaj u povijesti antiËkeknjiæevnosti i po tome se Biblija izdvaja od svih ostalihknjiga. Sjetimo se samo da najstariji saËuvani prijepisi Ho-merovih djela potjeËu iz desetog stoljeÊa poslije Krista, aHomer je, po svemu sudeÊi, æivio joπ u osmom stoljeÊuprije Krista! Spisi Julija Cezara iz prvog stoljeÊa doprli sudo nas samo u prijepisima iz desetog stoljeÊa. Izmeuizvornika i najstarijeg prijepisa zjapi, dakle, provalija oddeset i viπe stoljeÊa! S Biblijom je sasvim drugi sluËaj! Otome B. Lietzmann kaæe: “Novozavjetna tradicija tako jepouzdana kako samo slobodno nastala i πiroko rasprostra-njena tradicija moæe biti. StaroπÊu svojih prijepisa vraÊa seu blizinu svojega izvornog teksta, za antiËke uvjete ne-Ëuvenu, i time nam daje savrπen dokaz svoje opÊe povije-sne pouzdanosti.”31

31 O. Paret, Die Bibel — ihre Überlieferung in Druck und Schrift,Stuttgart, 1950., 79.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5561

Black


Stari zavjet je zbirka od 39 knjiga na hebrejskom je-ziku u izvorniku, ali su neki dijelovi te zbirke do nas do-prli samo u aramejskom prijevodu. U doba Isusa Kristatekst je bio podijeljen na samo 24 knjige jer je, premaEvanelju po Luki 24,44, opÊenito bila prihvaÊena ova po-djela:

1. Zakon ili Tora — pet Mojsijevih knjiga, to jest Pen-tateuh.

2. Proroci ili Nebiim — Knjiga Joπuina, Knjiga o Suci-ma, Prva i Druga knjiga Samuelova kao jedinstvena cjeli-na, Prva i Druga knjiga o Kraljevima, takoer kao jednaknjiga, Knjige prorokâ Izaije, Jeremije, Ezekiela i, na kraju,dvanaest knjiga takozvanih malih proroka, koje su sma-trane jedinstvenom cjelinom.

3. Povijesni spisi ili Ketubim — sadræavali su osta-lih jedanaest starozavjetnih knjiga. Treba napomenuti dasu i ovdje Prva i Druga knjiga Ljetopisa i spisi Ezre i Ne-hemije smatrani jednom knjigom.

Najstariji dijelovi Starog zavjeta potjeËu iz 15. stoljeÊaprije Krista. VeÊ su tad, u Mojsijevo doba, po Boæjoj nared-bi naËinjeni prvi zapisi.32

Nakon Mojsija Boæji ljudi nastavili su to djelo.33 Moj-sijeva Knjiga zakona Ëuvala se u Svetinji nad svetinjama,34

a u posebnim prigodama sveÊenici su Ëitali narodu njezi-ne odredbe.35 Postojali su i prijepisi izvan Svetinje nad sve-tinjama,36 tako da gubitak izvornika tijekom razorenja Hra-ma 586. godine prije Krista nije bio nenadoknadiv, jer suprijepisi preæivjeli tu katastrofu. Knjigom proroka Malahi-je konaËno je u drugoj polovini petog stoljeÊa prije KristazakljuËen kanon Starog zavjeta.

32 Izlazak 17,14.33 Joπua 24,26; Jeremija 30,2.34 Ponovljeni zakon 31,24-26; 2. o Kraljevima 22,8.35 Ponovljeni zakon 31,9-13.36 Ponovljeni zakon 17,18.19; 2. Ljetopisa 17,9.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5562

Black

63

Knjiæevnici Nehemija u petom i Juda Makabejac u dru-gom stoljeÊu prije Krista stekli su veliko priznanje zbogsvojih zasluga na sreivanju kanona Starog zavjeta.37 Spi-si koji su nastali nakon Knjige proroka Malahije i koji supridodani Starom zavjetu u nekim izdanjima Svetog pisma(apokrifi ili deuterokanonske knjige) imaju samo povijesnoznaËenje jer, poËevπi od 400. godine prije Krista, u Izraeluviπe nije bilo proroka.38 Hebreji, kojima je Bog povjerio naËuvanje spise Staroga zavjeta, nisu tim knjigama prizna-vali boæansko nadahnuÊe.39

Krajem treÊeg i poËetkom drugog stoljeÊa prije KristaStari zavjet je u Egiptu preveden na grËki jezik da bi seudovoljilo potrebama tamoπnjih sinagoga. Taj prijevod jenazvan Septuaginta jer je, po predaji, bio zavrπen za se-damdeset i dva dana uz sudjelovanje sedamdeset dvojicejezikoslovaca. Pozornost kojom su se prema biblijskom tek-stu odnosili prepisivaËi i jezikoslovci iz redova hebrejskognaroda posebice pojaËava naπe uvjerenje da je Biblija kojudanas imamo zaista nekrivotvorena Boæja rijeË. Zasluga zato pripada ponajprije masoretima, hebrejskim znanstveni-cima iz petog stoljeÊa poslije Krista i kasnije, koji su uloæilizaista mnogo truda da bi tekst ostao potpuno vjeran izvor-niku.

Prvobitno hebrejsko pismo kojim je pisan Stari zavjetimalo je samo znakove za suglasnike, pa su masoreti, dabi tekst uËinili razumljivim i za kasnije naraπtaje, dodali iznakove za samoglasnike. PrepisivaËi tekstova morali suse dræati strogo odreenih sustava linija, duljine odsjeka,Ëak i toËno odreene boje tinte. U svakoj knjizi rijeËi subile izbrojene i pronaena je sredina teksta. Tako je veÊunaprijed bila osujeÊena svaka namjerna ili sluËajna pro-mjena teksta.

37 Nehemija 8,8; Daniel 9,2.38 Apokrif 2. o Makabejcima 2,13.1439 Apokrif 1. o Makabejcima 9,27


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5563

Black


40 Rimljanima 3,1.2.41 Ivan 5,39; Djela 17,11.

Sve do 1947. godine masoretski prijepisi iz devetog idesetog stoljeÊa poslije Krista bili su najstariji saËuvanitekstovi Staroga zavjeta. Ali otad je otkriveno obilje novegrae koja joπ toËnije i jasnije dokazuje izvanrednu vjer-nost danaπnjih prijevoda njihovom izvorniku. Pronaenasu dva rukopisa Knjige proroka Izaije, od kojih jedan sadræipotpun tekst knjige, i deseci tisuÊa fragmenata svih staro-zavjetnih spisa osim Knjige o Esteri. Neki fragmenti Levit-skog zakonika bili su pisani starim hebrejskim pismom(danaπnje hebrejsko kvadratno pismo poËelo se rabiti na-kon babilonskog ropstva), πto je neke znanstvenike ponu-kalo da te fragmente proglase najstarijim biblijskim tek-stovima i datiraju ih u 450. godinu prije Krista. Bilo dase ta tvrdnja pokaæe toËnom ili ne, sigurno je da ti teks-tovi potjeËu iz pretkrπÊanskog razdoblja.

Svi ti biblijski prijepisi, koji su pronaeni na obali Mr-tvog mora kod Kumrana, stariji su od masoretskih prije-pisa cijelu tisuÊu godina. TisuÊu godina! Koliko je pro-mjena mogao u tom razdoblju pretrpjeti biblijski tekst, ko-liko mu se moglo dodati ili oduzeti! Mogla se, πtoviπe, na-pisati i cijela nova Biblija. Ali nije! Sve pretpostavke o iz-mjenama u biblijskim tekstovima pokazale su se potpunoneutemeljenima, Ëak i neozbiljnima. Biblija je i danas vjer-na svojemu izvorniku!

©to se tiËe spisa Novog zavjeta na grËkom jeziku, nji-hova vjerodostojnost je potpuno izvan svake sumnje. IsusKrist, Njegovi apostoli i krπÊani prvih stoljeÊa temelje svo-ju vjeru na spisima Starog zavjeta.40 BuduÊi da je Starizavjet naπao svoje ispunjenje u Kristu, sasvim je prirodnoda su spisi Novoga zavjeta, koji su sadræavali Radosnuvijest, Evanelje, uskoro stali ravnopravno uz spise Starogazavjeta.41 Apostoli s dubokim uvjerenjem objavljuju da jeono πto govore Boæja rijeË!42 RijeËi Isusa Krista povezuju s

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5564

Black

65

42 1. Solunjanima 2,13.43 1. Timoteju 5,18.44 Ivan 20,31.45 Koloπanima 4,1646 2. Petrova 3,15.16

navodima iz starozavjetnih spisa43 da bi se cjelina Rado-sne vijesti πto jasnije prenijela sluπateljima.44 VeÊ u apo-stolsko doba spisi Novoga zavjeta slani su iz jedne mje-sne crkve u drugu,45 prepisivani i prikupljani u zbirke.46

Kako se vidi iz djelâ crkvenih otaca, spisi Novoga zavjetaveÊ su poËetkom drugog stoljeÊa bili rasprostranjeni posvim crkvama.

Znanost danas ima na raspolaganju viπe od 4.000 ru-kopisa Novog zavjeta. Ali nije uvijek bilo tako! Kad je 1516.godine Erazmo Roterdamski izdao svoj Novi zavjet na gr-

Novozavjetna bibliologija raspolaæe Ëitavom zbirkom rukopisa, odkojih neki potjeËu joπ iz Ëetvrtog i petog stoljeÊa; najpoznatiji je“Codex Sinaiticus”, koji je 1844. godine na Sinajskom poluotokupronaπao znanstvenik Lobegott Tischendorf


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5565

Black


Ëkom jeziku, mogao je u predgovoru navesti samo nekoli-ko njemu poznatih rukopisa. Erazmov tekst Novoga zavje-ta Luther je poslije uporabio u Wartburgu pripremajuÊisvoj prijevod Biblije na njemaËki jezik. Novozavjetna bi-bliologija danas raspolaæe Ëitavom zbirkom rukopisa ili ko-deksa od kojih neki potjeËu joπ iz Ëetvrtog i petog stolje-Êa. Vjerojatno najpoznatiji od njih je “Codex Sinaiticus” ili“Sinajskog rukopis”, koji je 1844. godine na Sinajskom po-luotoku pronaπao znanstvenik Lobegott Tischendorf.

Danas znanstvenici raspolaæu i s viπe od 60 papirusakoji su nastali izmeu prvog i Ëetvrtog stoljeÊa. Vrlo supoznati papirusi “Chester Beatty”, pronaeni 1930. godine,koji sadræe gotovo potpun tekst Novoga zavjeta. PotjeËu iztreÊeg stoljeÊa te su, prema tome, Ëitavo stoljeÊe starijiod “Sinajskog rukopisa”. »uvaju se u Dublinu. U BeËu senalaze papirusi s dijelovima Lukinog i Ivanovog Evaneljai Djela apostolskih.

Godine 1935. otkriven je u Egiptu papirus koji sadræinajstarije poznate tekstove Novog zavjeta. RijeË je o ostatkujednog rukopisa iz doba cara Trajana (98.—117. godinaposlije Krista), koji sadræi dijelove Ivanovog Evanelja. Pro-naeni rukopis Novoga zavjeta datira iz doba apostola iujedno je najbolje potvrena vjerodostojnost Ivanova Evan-elja, koje su kritiËari dotad nijekali. Britanski znanstve-nik Frederic Kenyon (1863.—1952.) napisao je 1940. go-dine: “Vrijeme izmeu pisanja novozavjetnih izvornika i naj-ranijih prijepisa koje posjedujemo tako je kratko da se prak-tiËno moæe zanemariti. Time se uklanja i posljednji temeljbilo kakve sumnje o tome da tekstovi Novoga zavjeta nisudo nas doprli u svojemu izvornom obliku. Tako se vjerodo-stojnost i istinitost spisa Novoga zavjeta mogu smatrati pot-puno dokazanima.”47

47 F. F. Bruce, Sind die neutestamentlichen Dokumente zuver-lassig?, Wuppertal, 1953., 19.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5566

Black

67

5Najsigurnija proroËka rijeËNajsigurnija proroËka rijeËNajsigurnija proroËka rijeËNajsigurnija proroËka rijeËNajsigurnija proroËka rijeË

Freske glasovitog umjetnika Michelangela ostavljaju nasvakog posjetitelja Sikstinske kapele u Vatikanu nezabo-ravan dojam. PrikazujuÊi na stropu kapele stvaranje svi-jeta i na jednom od pokrajnjih zidova posljednji sud, slikarnas vjeπtim i nadahnutim potezima kista vodi od prvih doposljednjih dana povijesti ovoga svijeta. Zatim nam nena-metljivo uzdiæe pogled k likovima sedmorice velikih staro-zavjetnih proroka koje prikazuje kao Boæje vjesnike i tu-maËe Boæje volje otpalom svijetu. Proroci su ujedno dokazda se Ëovjek na svojemu putu “dolinom smrtnih sjena” nekreÊe nepoznatim i pustim stazama, veÊ osvijetljenim pu-tom na kojemu postoje mnogi jasni putokazi: proroËanstvaËije nam ispunjavanje toËno pokazuje na kojemu se dijeluputa nalazimo.

Ispunjena proroËanstva su peËat kojim Biblija doka-zuje svoje boæansko podrijetlo. Bog nije mogao dati nika-kav bolji dokaz vjerodostojnosti svoje RijeËi. NeznaboæaËkisvijet u proπlosti i sadaπnjosti, astrolozi, vraËari i laæniproroci, svi oni æive od dvosmislenosti svojih predvianja,a jedino se Biblija ne ustruËava jasno i odreeno izjaviti:“Bit Êe tako, i nikako drukËije!” Isus Krist je izriËito potvrdioulogu proroËanstava i njihovu vjerodostojnost: “VeÊ samvam rekao sada, prije nego se dogodi, da vjerujete kad sedogodi.”1 Istodobno je upozorio svoje uËenike da obrate

1 Ivan 14,29.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5567

Black


pozornost na rijeËi proroka Daniela, koje sadræe mnogovaænih podataka o dogaajima u buduÊnosti. “Dakle, kadvidite ‘grozu pustoπi’, o kojoj govori prorok Daniel, gdje sto-ji ‘na svetom mjestu’ — tko Ëita, neka shvati! ...”2 BuduÊida je prorok Daniel, koji je æivio u πestom stoljeÊu prijeKrista, ostavio i neka proroËanstva koja se odnose na po-sljednje dane povijesti naπega planeta, tu Kristovu prepo-ruku ne bi smio smetnuti s uma nitko tko iskreno teæi zaBogom.

OpÊenito uzevπi, Knjiga proroka Daniela zauzima u Bi-bliji posebno mjesto i moæe se usporediti samo s Otkrive-njem. Te dvije knjige Ëudesno se dopunjuju i svakom Ëita-telju Biblije su neiscrpan izvor novih spoznaja. Stoga neiznenauje da su se istraæivaËi Biblije u svim razdobljimauvijek iznova vraÊali tim knjigama. BuduÊi da je u ovomepoglavlju tema naπega razmatranja samo Knjiga prorokaDaniela, spomenut Êemo nekoliko poznatih tumaËa koji sujoj posvetili mnogo vremena. Crkveni otac Hipolit Rimskiobjavio je u treÊem stoljeÊu poslije Krista svoj poznati ko-mentar Knjige proroka Daniela. I drugi crkveni oci iz prvihstoljeÊa poslije Krista bavili su se tim proroËanstvima, po-sebice Jeronim u petom stoljeÊu.

U srednjem vijeku izdvaja se Joakim od Flore iz dvana-estog stoljeÊa, Ëija je slava postala tako velika da je i engle-ski vladar Richard Lavljeg Srca na svojemu putu u Svetuzemlju proveo dosta vremena u njegovom druπtvu razgo-varajuÊi o proroËanstvima. Manje je poznato da se i Kri-stofor Kolumbo, poznati moreplovac koji je otkrio Ameri-ku, temeljito bavio prouËavanjem biblijskih proroËansta-va. Rezultate svojega prouËavanja iznio je 1501. godine uknjizi “Libro de las Profecias”, a moæe se slobodno reÊi darazlog njegove odluke da krene na putovanje preko ocea-na treba traæiti u njegovim religijskim idejama. Kad je po-Ëetkom πesnaestog stoljeÊa Martin Luther poËeo prevoditi

2 Matej 24,15.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5568

Black

69

Bibliju na njemaËki jezik, prva proroËka knjiga koju je ob-javio bila je Knjiga proroka Daniela, jer je bio uvjeren davijest toga Boæjeg Ëovjeka ima osobitu vrijednost. Veliki fi-ziËar i astronom Isaac Newton, jedan od najveÊih umovau povijesti ËovjeËanstva, posvetio je Knjizi proroka Dani-ela 42 godine prouËavanja. ©est godina nakon njegove smr-ti, 1733. godine, objavljeno je njegovo kapitalno djelo “Raz-matranje Danielovih proroËanstava i Otkrivenja svetog Iva-na”.3 Isusovac Manuel de la Cunza izazvao je u 18. stoljeÊuveliko uzbuenje u javnosti objavljivanjem svojih teza kojesu bile rezultat prouËavanja biblijskih proroËanstava, po-sebice Knjige proroka Daniela.

©to je ponukalo sve te ljude da toliko vremena posve-Êuju prouËavanju Knjige proroka Daniela? Bila je to sa-svim jednostavna Ëinjenica da je taj æidovski zarobljeniku Babilonu, isprva samo jedan od nepoznatih pripadnikapotlaËenog naroda, a uskoro najvienija liËnost na dvoru,kao prorok ostavio iza sebe zbirku proroËanstava koja obu-hvaÊaju najvaænija razdoblja svjetske povijesti, poËevπi odvladavine kralja Nabukodonozora pa sve do kraja svijeta.Time je potpuno izgubila vrijednost Ëesto ponavljana, alipotpuno neodræiva primjedba kritiËara da su biblijska pro-roËanstva samo predvianja nakon dogaaja (“vaticinia exeventu”).

Drugo poglavlje Knjige proroka Daniela to dobro ilu-strira. Vodi nas daleko unatrag, u povijest BabilonskogCarstva, u doba Nabukodonozora, najveÊeg i najmoÊnijegkaldejskog vladara. Razorivπi Ninivu, Nabukodonozorov otacNabopolasar uËinio je 612. godine prije Krista kraj asir-skoj prevlasti i postavio temelje svjetskoj moÊi Babilona.Uspjeπnim vojniËkim pohodima sin je zavrπio djelo svoje-ga oca. Porobio je Judeju, opljaËkao Jeruzalem i u suko-bu kod Karkemiπa bacio na koljena egipatskog faraona Ne-

3 I. Newton, Observations upon the Prophecies of Daniel and theApocalypse of St. John.

NAJSIGURNIJA PRORO»KA RIJE» •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5569

Black


ka. Time je zadao neizljeËiv udarac egipatskom snu o no-voj prevlasti na Bliskom istoku, a Babilon je postao naj-veÊa svjetska sila.

Otad se Nabukodonozor mogao potpuno posvetiti mir-noj izgradnji svojega carstva. Ali duh toga vojskovoe nijemirovao. Iako je Babilon potpuno povratio moÊ koju jeimao u Hamurabijevo doba (otprilike izmeu 1728.—1686.godine prije Krista), kad je cijeli svijet pokorno stavio vratu jaram prijestolnice na Eufratu, progonile su ga sumor-ne misli o buduÊnosti. HoÊe li Babilon zadræati svoju moÊili Êe ga stiÊi sudbina Asirije i Egipta? Nemir je pratiovladara Ëak i u snu.

Pred njegovim πiroko otvorenim oËima pojavila se jed-ne noÊi slika koja je izazivala strah: “Gle, kip, golem kip,vrlo blistav, stajaπe pred tobom, straπan za oËi. Tome kipuglava bijaπe od Ëistoga zlata, prsa i ruke od srebra, trbuhi bedra od mjedi, gnjati od æeljeza, a stopala dijelom odæeljeza, dijelom od gline. Ti si promatrao: iznenada se od-vali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, ustopala od æeljeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi najed-nom æeljezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kaopljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. Akamen koji bijaπe u kip udario postade veliko brdo te na-puni svu zemlju.”4

Tako piπe u Danielovoj knjizi. Vladar nije sluËajno sa-njao taj san, veÊ mu je bio poslan da upozna “misli svogasrca”.

Nije bilo sluËajno da je Nabukodonozor zaboravio svojsan i da ga se nije mogao sjetiti unatoË velikoj uznemire-nosti i svim naporima. U tome se krila osobita Boæja na-kana. Daniel, koji je zajedno sa svojim prijateljima bora-vio na dvoru i kojemu je Bog, nakon πto su mudraci izvjezdoznanci priznali svoju nesposobnost, u viziji otkrioznaËenje sna, stupa pred vladara i iznosi mu Boæje naka-

4 Daniel 2,31-35.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5570

Black

71

ne: “Tajnu koju istraæuje kralj ne mogahu kralju otkriti mu-draci, Ëarobnici, gataoci i zaklinjaËi; ali ima na nebu Bogkoji objavljuje tajne, i on je saopÊio kralju Nabukodonozoruono πto Êe biti na svrπetku danâ.”5 Bog, Gospodar vreme-na, jedini moæe otkriti buduÊnost, a ona se razlikuje odonoga πto ljudi u svojoj oholosti ili praznovjerju umiπlja-ju, jer “On mijenja doba i vremena, ruπi i postavlja kraljeve,daje mudrost mudrima a znanje pronicavima”.6

Kakvo je znaËenje imao taj san? Ako se udubimo utekst, neÊe nam biti teπko ustanoviti da je golemi kip iz

5 Daniel 2,27.28.6 Daniel 2,21.

Golemi kip izNabukodonozo-

rovog sna jeslikovit prikaz

svjetskepovijesti koji je

babilonskomkralju danunaprijed

Zlatna glava: Babilon

Srebrna prsa: Medo-Perzija

BronËana bedra: GrËka

Æeljezna noge: Rim

Stopala od æeljeza i gline:Razjedinjena Europa


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5571

Black


sna zapravo prikaz svjetske povijesti. UzimajuÊi kao pola-znu toËku “glavu od Ëistog zlata”, to jest Babilon,7 prekoostalih triju svjetskih carstava,8 od kojih se posljednje ras-pada na nekoliko zasebnih dræava,9 povijest se nezaus-tavljivo pribliæava vrhuncu. Taj vrhunac svjetske povijesti,prema boæanskoj objavi, jest uspostava Boæjeg vjeËnog kra-ljevstva.10

Svjetske velesile nastaju i propadaju, ali taj proces nijesamo vjeËno ponavljanje istoga, veÊ je to nezaustavljiv ra-zvoj prema apsolutnom vrhuncu u kojemu sve nalazi svo-je ispunjenje i logiËan zavrπetak. »ini se da to imaju naumu i novozavjetni pisci rabeÊi u tekstu grËku rijeË “telos”da bi oznaËili “kraj”, iako je njezino pravo znaËenje “cilj”.

Kovine u kipu iz Nabukodonozorova sna postaju svetvre, ali im vrijednost opada πto se viπe udaljujemo odzlatne glave. Time je prikazan sve suroviji i “tvri” tijekdogaaja u povijesti. Ruπenje kipa na kraju sna ne znaËida Êe sve zavrπiti u opÊem kaosu i rasulu. Kamen kojiraste i ispunjava cijelu Zemlju oznaËuje nastanak Boæjegkraljevstva i ujedno postojanu sigurnost mira i pravde kojisu temelj Boæje vladavine.

Pokuπajmo sad, slijedeÊi tijekove povijesti, pronaÊi ka-ko i kad su se ta proroËanstva doista ispunila.

1. Zlatna glava: Babilon (626.—539. prije Krista)Nabukodonozor (605.—562. prije Krista), najslavniji ba-

bilonski vladar, pojavljuje se ovdje kao predstavnik svoje-ga carstva, jer mu se kaæe: “... ti si glava od zlata”. Ipak,povijest Mezopotamije, u kojoj Babilon igra najistaknutijuulogu, ne poËinje pojavljivanjem te liËnosti, veÊ nas odvo-di mnogo dalje u proπlost.

7 Daniel 2,38.8 Daniel 2,39.40.9 Daniel 2,42.43.10 Daniel 2,44.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5572

Black

73

Prve kulture u povijesti ËovjeËanstva procvale su natome tlu. U treÊem tisuÊljeÊu prije Krista tim dijelom svi-jeta vladali su sumerski vladari, koji su upravljali svojimmalim gradovima-dræavicama, sve dok sa sjevera nisu pro-drle semitske horde. Ti semitski osvajaËi osnivaju u dru-gom tisuÊljeÊu starobabilonsku dræavu, Ëiji je najpoznatijivladar veliki zakonodavac i dræavnik Hamurabi (1729.—1686. prije Krista). Nakon gubitka samostalnosti i dugogo-diπnjeg æivotarenja pod tiranijom divljih planinskih pleme-na, a nakon toga Asiraca, Babilon joπ jednom dobiva staruslavu. U doba Nabopolasara (626.—605. prije Krista), ocakralja Nabukodonozora, osnovano je, naime, spomenutonovobabilonsko kraljevstvo. Iako su u doba Nabopolasara,oca, postavljeni temelji svjetske sile mezopotamske monar-hije, ipak je tek u doba Nabukodonozora, sina, Babilondoæivio pravi procvat.

GrËki povjesniËar Herodot (otprilike 484.—424. prijeKrista) daje nam opπiran opis Babilona. Moæda je njegovhvalospjev metropoli na Eufratu u neËemu pretjeran, alise mora priznati da je Babilon, uzevπi u obzir antiËka mje-rila, bio velegrad prvoga reda. Opseg gradskih zidina izno-sio je oko 15 kilometara. Unutarnje utvrde bile su opasa-ne dvostrukim zidom debljine od 4 do 7 metara, a vanj-ske su se sastojale od dvostrukog zida debljine od 7 do 8metara. Prema navodima grËkog povjesniËara Diodora (4.stoljeÊe prije Krista), na svakih 50 metara zida uzdizalase moÊna obrambena kula. Arheolozi su dosad otkrili te-melje oko petnaest takvih kula. Kad se sjetimo da je opsegzidina carskog Rima bio 9 kilometara, a Atene u doba naj-veÊe moÊi samo 6 kilometara, moæemo razumjeti zaπto jemoÊni graditelj Nabukodonozor bio toliko ponosan na svojgrad i zaπto je uzviknuo: “Nije li to taj veliki Babilon πtoga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom —snagom svoje moÊi, na slavu svoga veliËanstva?”11

11 Daniel 4,27.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5573

Black


Babilon, sjediπte kulta boga Marduka, poglavara nebai zemlje, bio je u to doba religijsko srediπte bez premca.U njemu su se uzdizala 53 hrama, 955 svetiπta i 384 uli-Ëna ærtvenika. Ponos koji su stanovnici Babilona osjeÊalipromatrajuÊi svoj grad ogleda se i u rijeËima jedne pjesmeiz toga doba, koja u slobodnom prijevodu glasi:

“O, Babilone, svatko tko te promatrabiva ispunjen radoπÊu;svatko tko meu tvojim zidinama prebiva,dodaje dane svojemu æivotu.Tko tebe ogovara, sliËi onomekoji ubija svoju majku.Babilon je poput slatke palme,Ëiji je plod mio oku prolaznika!”

U srediπtu grada uzdizala se poznata kula Etemenan-ki, visoka oko 90 metara. Samo piramide kod Gizeha nad-maπuju visinom tu veliËanstvenu graevinu. Na najviπemod njezinih sedam katova nalazio se hram posveÊen Mar-duku. Babilonske palaËe ubrajaju se meu najraskoπnijazdanja staroga vijeka, a takozvani “viseÊi vrtovi” Ëak i meusedam svjetskih Ëuda. Po svemu sudeÊi, ti su vrtovi bilinasadi na galerijama i krovovima posebnih graevina kojeje Nabukodonozor podignuo da bi svojoj mladoj supruziSemiramidi ublaæio tugu koju je u ravnicama MezopotamijeosjeÊala za πumovitim gorama svoje rodne Medije. U bliziniviseÊih vrtova, na sjevernoj strani unutarnjeg grada,nalazila su se i monumentalna vrata boæice Iπtar, kroz kojasu prolazile povorke prema podnoæju Etemenankija.Dosezala su visinu od 12 metara. Vanjske opeke na gra-evinama bile su uglavnom pocakljene, tako da su zidinebile æute, vrata plava, palaËe ruæiËaste, a hramovi bijeli.Vrata boæice Iπtar bila su duboka 51 metar, jer su vodilakroz unutarnje dvostruke gradske zidine, a bila suukraπena tisuÊama æivotinjskih likova. Bilo je tu æutih bi-kova s plavim prugama, zelenim rogovima i papcima te

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5574

Black

75

zmijolikih æivotinja s orlovskim pandæama i maËjim πapa-ma. Na jednoj ploËi naen je natpis pisan klinastim pis-mom:

“Ja (Nabukodonozor) izgradio sam Babilon, sveti grad,na slavu velikih bogova, divnije nego πto je ikad prije bioizgraen, i za njegovu se obnovu pobrinuo. ... Nijedan kraljmeu svim kraljevima nije nikad izgradio neπto sliËno ono-mu πto ja na veliËanstven naËin Marduku posvetih. ... Ne-ka put mojeg æivota bude dug i neka me bogato potomstvoobraduje! Neka moje oruæje nad crnoglavim narodima krozsvu vjeËnost vlada i neka se moje ime u dobroj uspomeniza sve buduÊe naraπtaje saËuva!”

“Kroz svu vjeËnost” — to je bila Nabukodonozorova æe-lja. Ali da “kroz svu vjeËnost” traje rat, nasilje, mnogobo-πtvo i kult Ëovjeka — to nije mogla biti Boæja volja! Zatoje joπ mnogo prije Daniela, koji je Nabukodonozoru otvo-reno rekao: “Poslije tebe ustat Êe drugo kraljevstvo ...”,12

prorok Izaija prorekao u osmom stoljeÊu prije Krista: “Ba-bilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit Êe kaoSodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.”13

Sve su se te rijeËi doslovce ispunile. Godine 539. prijeKrista perzijski kralj Kir uËinio je kraj babilonskoj moÊizauzevπi i opljaËkavπi grad. Ono Ëemu je Nabukodonozorpredviao vjeËno trajanje, propalo je za nekoliko desetakagodina, pa je Ëak i prorok Daniel doæivio da vidi ispunje-nje svojih proroËanstava. U petom stoljeÊu prije KristaKserkso je, nakon jedne pobune, ponovno razorio velikidio grada, koji se viπe nikad nije mogao oporaviti od togaudarca. Ipak se Babilon joπ jednom na Ëasak trgnuo izmrtvila, kad je 323. godine prije Krista Aleksandar Velikistvorio od njega polaznu osnovu za ostvarenje svojih sno-va o svjetskom carstvu, ali je Aleksandrova prerana smrtubrzo tome uËinila kraj. Od grae staroga grada sazidan

12 Daniel 2,39.13 Izaija 13,19.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5575

Black


je nakon Aleksandrove smrti novi grad na Tigrisu, 60 ki-lometara sjeverno od Babilona. U doba rimskog cara Tra-jana (98.—117. poslije Krista) pustoπ je veÊ potpuno za-vladala na mjestu gdje se nekad uzdizao najljepπi gradstare Mezopotamije.

©vedski istraæivaË i putopisac Sven Hedin, koji je 1916.godine posjetio to mjesto, piπe: “Kako su se samo doslovceispunila proroËanstva proroka o razorenju toga velikog gra-da! Okolna pustinja izgleda manje samotna od tih gomilaruπevina i oËajnih, ogoljelih zidina. Od pustinje se ionakoniπta ne oËekuje, dok ruπevine govore o veliËini koja je pro-πla i o sjaju koji se ugasio. VeliËanstveni zidovi visokih vrataboæice Iπtar stoje ogoljeli nakon πto je poæar uniπtio krov ioplatu naËinjenu od cedrovih dasaka. »ak ni beduini ne ra-zapinju ovdje svoje πatore. Vidio sam samo πakale koji se ipo bijelom danu πuljaju oko svojih jazbina.14

2. Srebrna prsa: Medo-Perzija (539.—331. prijeKrista)

U poznatoj baladi “Belπazar” njemaËki pjesnik Hein-rich Heine ganutljivim rijeËima opisuje sumorni kraj po-sljednjeg babilonskog kralja! Kao Nabukodonozor, i taj vla-dar pokazuje duh drske umiπljenosti, kojim je i navukaona sebe Boæju kaznu: “Jahve! Tebi na vjeËnu sramotu objav-ljujem — Ja sam kralj Babilona!” Ali Boga nitko ne moæenekaænjeno izazivati, jer πto Ëovjek posije, to Êe i poænjeti:“Iste noÊi kaldejski kralj Baltazar bî ubijen.”15

Tako je pjesnik opisao kraj jednog tiranina. Povijestkaæe da je 539. godine prije Krista perzijski vladar Kir (Ku-ruπi ili Kores) zauzeo “neosvojivi” Babilon. Prema izvjeπta-jima grËkog povjesniËara Herodota, Kir je skrenuo tok ri-

14 Spicer, Unsere Zeit und das Schicksal der Welt, Hamburg,23.

15 Daniel 5,30.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5576

Black

77

jeke Eufrata. Njegovi vojnici su tako provalili u BabilonkoristeÊi se praznim koritom rijeke koja je protjecala krozgrad ispod neosvojivih gradskih zidina.

Taj dogaaj je oznaËio i ispunjenje proroËanstva pro-roka Daniela: “Poslije tebe ustat Êe drugo kraljevstvo, sla-bije od tvoga...”16 Iako je Medo-perzijsko Carstvo zauzimaloveÊi teritorij od Babilona, ipak je kultura Medije i Perzijeuvelike ovisila o babilonskoj kulturi, kao πto je poslije biosluËaj i s kulturom Rimljana, koja je nalazila nadahnuÊena grËkom izvoru.

Joπ prije tih dogaaja, sredinom 6. stoljeÊa prije Kri-sta, Kir je uspio proπiriti svoju vlast i na staro MedijskoCarstvo. Iako su Perzijanci bili vladajuÊi druπtveni sloj unovoj dræavnoj tvorevini, ipak su Medijci uspjeli saËuvatiodreeni dio svoje samostalnosti. Samo se tako moæe ob-jasniti Ëinjenica da se u Bibliji govori o “medijsko-perzij-skom zakonu”.17

Perzijsko Carstvo πirilo je svoj teritorij veliËanstvenimratnim pohodima. Godine 547. prije Krista Kir je veÊ za-uzeo kraljevstvo lidijskog vladara Kreza u Maloj Aziji, 539.godine zauzeo je Babilon, a njegov sin Kambiz domogaose 525. godine Egipta. U doba Darija I. (522.—486. prijeKrista) Perzija je na vrhuncu svoje moÊi. Tome su se moÊ-nom vladaru svi morali pokoravati, pa je Ëak i svakomprekrπitelju dvorskih pravila ponaπanja prijetila sigurnasmrt. Pred njegovim je straπnim licem svaki posjetitelj po-korno padao niËice.

Tako je jedan tiranin opet sanjao san o vjeËnom tra-janju svojega kraljevstva, ali kad je 486. godine prije KristaDarije umro, ti pusti snovi su se rasplinuli kao mjehuriod sapunice. Njegove vojske su joπ 490. godine pretrpjelestrahovit poraz kod Maratona koji im je nanijela malo-brojna grËka vojska, a ni EgipÊani nisu viπe htjeli trpjeti

16 Daniel 2,39.17 Daniel 6,9.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5577

Black


perzijski jaram. Mrzovoljnom i razvratnom Kserksu, nje-govom nasljedniku, nije iπlo niπta bolje. Istina, uspio jeponovno pokoriti Egipat, ali je zato izbila pobuna u samomBabilonu. Iako je Kserkso surovo kaznio pobunjenike, pro-past je bila samo odgoena. O sudbini Medo-perzijskogCarstva odluËeno je na bojnom polju u GrËkoj. UnatoË ju-naËkom otporu Spartanaca pod Leonidinim zapovjedni-πtvom, Kserkso je uspio prodrijeti kroz termopilski klanaci opljaËkati Atenu, ali je lukavi grËki vojskovoa Temisto-klo namamio perzijsku flotu u zasjedu kod Salamine i pot-puno je uniπtio. Tako je taj kazneni pohod, u koji je Kser-kso polagao velike nade, ipak zavrπio strahovitim porazom.Za grËkog tragiËara Eshila bila je to kazna bogova na dr-skom Kserksu. U svojoj drami “Perzijanci” uvjeren je daje Kserksova moÊ morala propasti jer je obijesno izazivaobogove.

MoÊ Perzijskog Carstva otad naglo opada. IspuniloDanielovo proroËanstvo: “Poslije tebe ustat Êe ... treÊe [kra-ljevstvo], od mjedi, koje Êe gospodariti svom zemljom.”18

3. BronËana bedra: GrËko-makedonsko Carstvo(331.—168. prije Krista)

Stariji prijevodi Biblije rabe ovdje izraz “mjed” i takonazivaju slitinu bakra i kositra, danas poznatu pod nazi-vom bronca, ili pak Ëisti bakar. Meutim, grËki vojnici suzaista bili poznati po svojoj opremi i oruæju od bronce.Kad je Aleksandar Veliki krenuo u svojoj dvadesetoj godi-ni osvojiti tadaπnji svijet (“kraljevstvo ... koje Êe gospoda-riti svom zemljom”), grËka kultura je veÊ preπla svoj vrhu-nac. Ne bi ipak bilo sasvim ispravno govoriti o nekom gr-Ëkom svjetskom kraljevstvu, jer je Aleksandar bio zapravomakedonski vladar. BuduÊi da je njegov otac Filip uspio338. godine prije Krista proπiriti svoju vlast i na najveÊi

18 Daniel 2,39.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5578

Black

79

dio grËkih dræavica, to carstvo moæe se nazvati GrËko-ma-kedonsko, ili, ako se æeli uzeti u obzir grËki kulturni utje-caj sve do rimskog doba, HelenistiËko Carstvo.

Genijalni vojskovoa Aleksandar se najprije æelio os-vetiti za perzijske osvajaËke pohode. S malenom vojskomod 35.000 vojnika uputio se 334. godine prije Krista krozDardanelski tjesnac, da bi u nevienom pobjedniËkom po-hodu za nekoliko godina postao gospodar svijeta.

Svoju prvu pobjedu Aleksandar je postigao na Grani-ku. Kod Isa, na ulazu u srce Azije, suprotstavio mu seperzijski vladar Darije III. s oko pola milijuna vojnika. Alek-sandar je bez oklijevanja napao i svojim makedonskimdobro naoruæanim pjeπaπtvom razbio redove protivnika ka-neÊi zarobiti i samog Darija, ali je ovaj sa svojom razbije-nom vojskom pobjegao glavom bez obzira. Zemlja je ostalabez obrane pred osvajaËem. Aleksandar je prohujao Siri-jom, nakon sedmomjeseËne opsade zauzeo Tir i krenuona Jeruzalem.

Tamo mu je, po pripovijedanju Josipa Flavija, iziπaou susret veliki sveÊenik Jadua i pokazao mu Knjigu pro-roka Daniela. Evo kako Flavije opisuje taj dogaaj: “I kadje otiπao u Hram, prinio je po uputama velikog sveÊenikaærtvu Bogu. Prema velikom sveÊeniku i ostalim sveÊenicimaophodio se s poπtovanjem. Kad su mu pokazali Knjigu pro-roka Daniela, u kojoj prorok izjavljuje da Êe jedan Grk sru-πiti Perzijsko Carstvo, povjerovao je da se to proroËanstvoodnosi na njega.”19

Ohrabren tim proroËanstvom, krenuo je na Egipat, kojiga je oduπevljeno doËekao kao osloboditelja. U Egiptu je331. godine prije Krista osnovao grad Aleksandriju, kojaje po njemu dobila ime i uskoro postala veliko kulturnosrediπte. Od toga doba dopustio je da ga slave kao potomkabogova.

19 A. Barnes, Notes on the Book of Daniel, Edinburgh, 1853.,53.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5579

Black


Potom je provalio u samo srce Perzijskog Carstva, kojeje nakon bitke kod Arbele potpuno pokorio, jer je posljed-njeg perzijskog vladara ubio u bijegu jedan od njegovihpodanika. U dvadeset i petoj godini æivota Aleksandar jepostao najmoÊniji Ëovjek na svijetu. Ali æelja za slavom,vlaπÊu i bogatstvom joπ mu uvijek nije dala mira. Napri-jed, u tajanstvenu Indiju! Stigao je do rijeke Inda, ali suse vojnici tamo pobunili pa se teπka srca morao vratiti.Æivot toga vladara nadahnuo je mnoge pisce, ali je bio kra-tak i naglo je zavrπio. Aleksandar je bljesnuo i uzdignuose poput Sunca, ali se ugasnuo poput meteora! Godine323. prije Krista vratio se u Babilon snivajuÊi da kreneNabukodonozorovim stopama, ali je njegovo vrijeme veÊ biloproπlo. Nakon jedne razuzdane pijanke svladao ga je na-padaj jake groznice i za nekoliko dana njegov se æivot za-uvijek ugasio. U dugim meusobnim borbama njegovi voj-skovoe i nasljednici podijelili su kraljevstvo u Ëetiri dijela:

1. Ptolemej je dobio Egipat, Palestinu i juæni dio Siri-je;

2. Seleuk je dobio podruËje koje se protezalo od MaleAzije, preko Sirije sve do Indije;

3. Lizimah je dobio Trakiju i dio Male Azije,4. Kasandar je dobio Makedoniju i GrËku.

Tako razdijeljeno i oslabljeno GrËko Carstvo postaloje plijen Ëetvrtog carstva iz Danielovog proroËkog prikazasvjetske povijesti. Svi dijelovi prostranog Aleksandrovogkraljevstva uskoro su jedan za drugim potpali pod rimskuvlast i time joπ jednom potvrdili istinitost biblijskih proro-Ëanstava. ©to je prorekao Daniel? “A Ëetvrto kraljevstvo bitÊe tvrdo poput æeljeza, poput æeljeza koje sve satire i mrvi;kao æeljezo koje razbija, skrπit Êe i razbit Êe sva ona kra-ljevstva.”20

20 Daniel 2,40.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5580

Black

81

4. Æeljezne noge: Rimsko Carstvo (168. godineprije Krista do 476. godine poslije Krista)

Rimska vojna moÊ najbolje se moæe usporediti sa æe-ljezom. Engleski povjesniËar Edward Gibbon piπe: “OruæjeRepublike moæda je izgubilo tu i tamo pokoju bitku, ali jeuvijek ostalo pobjedonosno u ratu, prodiruÊi brzim kora-cima do Eufrata, Dunava, Rajne i oceana. Zlatni, srebrni ibronËani likovi, kojima su bila prikazana kraljevstva i kra-ljevi, bespomoÊno su padali jedan za drugim pred æeljez-nom Rimskom monarhijom.”21

21 Gibbon, Decline and Fall of the Roman Empire, London, 1830.,642.

U dvadeset i petoj godini æivota Aleksandar Veliki postao jenajmoÊniji Ëovjek na svijetu; na ovom mozaiku iz Pompeja njegovlik prikazan je sasvim lijevo


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5581

Black


Rimljani su bili potpuno svjesni svoje zadaÊe: zavla-dati svijetom. Znakovit izraz te svijesti nalazimo u poznatimVergilijevim stihovima:

“Ti si Rimljanin, i to je tvoj poziv!Vladaj svijetom, jer si mu ti gospodar,daj miru uljudbu i zakon,pomiluj svakoga tko pokorno sagiba glavu;u ratu lomi buntovniËki prkos.”

VeÊ se mnogo pisalo o okrutnosti “æeljeznog Rima”. Tuje, primjerice, hladna mrænja jednog Katona, koji je svakigovor u Senatu zavrπavao rijeËima: “Ceterum censeo Cartha-ginem esse delendam!” πto znaËi: “Uostalom, smatram daKartagu treba razoriti!” Toj æelji je udovoljeno 146. godineprije Krista: taj grad, koji je dugo bio smrtni neprijateljRima, uniπten je zajedno sa stanovniπtvom i sravnjen sazemljom. NjemaËki kulturni povjesniËar Johann GottfriedHerder govori o “krvlju natopljenom tlu rimske slave” i opi-suje cijelu rimsku povijest samo dvjema rijeËima: “pusto-πenje i razaranje”. Kulturno potpuno ovisan o GrËkoj, Rim-ljanin je bio pojam vojnika. Sve je bilo podreeno dræav-nim razlozima. U srcu pravog Rimljanina nije bilo mjestasuÊuti. U slavlju pobjede, koja je ukljuËivala ubojstva, ugladijatorskim igrama po amfiteatrima, pa sve do kriæeva,lomaËa i porobljivanja, bila je vidljiva moÊ njegove æeljez-ne πake. I kad je monarhija zamijenila republiku, donose-Êi sobom orijentalni kult cara-boga, okrutnost i osjeÊaj ve-liËine joπ viπe su porasli: duπevno oboljeli “bog” Kaligula,okrutni Neron, prvi progonitelj krπÊana Domicijan, nasil-nik i car Dioklecijan, svi su oni potocima prolijevali krvkrπÊana.

Prema legendi, Rim je osnovan 753. godine prije Kri-sta, ali pouzdani povijesni podaci postoje tek od poËetkapetog stoljeÊa prije Krista, kad je Rim postao republika.Oko sredine treÊeg stoljeÊa prije Krista veÊ je cijela Italijapod rimskom vlaπÊu. Iz punskih ratova, u treÊem i dru-

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5582

Black

83

gom stoljeÊu prije Krista, Rim izlazi kao najsnaænija silau Sredozemlju. Osvajanjem Makedonije 168. godine prijeKrista, koja je 148. godine postala rimska provincija, Rimse uzdiæe na poloæaj svjetske sile. Niπta nije moglo zaus-taviti njegov zamah. Mala Azija, Palestina, Egipat, a uskoroi svi ostali dijelovi GrËkog Carstva morali su pokorno pri-znati rimsku prevlast. U doba cara Trajana (98.—117. go-dine poslije Krista) Rim je dosegnuo svoje najveÊe teri-torijalno prostiranje. Ta moÊna dræava prostirala se od Gi-braltara do Eufrata i od Sjeverne Afrike do Britanije. Po-stojala je stoljeÊima, sve dok i njezino vrijeme nije doπlokraju. Moralno propadanje, duhovni poraz koji mu je za-dalo krπÊanstvo i sve jaËi pritisak stranih naroda na gra-nicama doveli su do sloma i nestanka Rimskog Carstva.Prorok Daniel je veÊ viπe od tisuÊu godina leæao u grobukad se njegovo proroËanstvo ispunilo, i to s matematiË-kom toËnoπÊu.

Germanski vojskovoa Odoakar sruπio je posljednjegrimskog vladara Romula Augustula 476. godine poslije Kri-sta i okrunio se za kralja Italije. Rimsko Carstvo raspalose na dijelove, kao πto je to simbolom deseterih rogovabilo unaprijed reËeno u proroËanstvu.

5. Stopala od æeljeza i gline: Zapadno RimskoCarstvo i europske dræave nasljednice

Na tlu Rimskog Carstva stvoreno je u doba seobe na-roda mnoπtvo germanskih kraljevina koje su se meuso-bno oπtro sukobljavale. I to je bilo predvieno proroËan-stvom: “Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom æe-ljezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat Êe neπto od ËvrstoÊeæeljeza prema onome πto si vidio æeljezo izmijeπano s gli-nom.”22 Europa, koja je nastala iz pepela Rimskog Car-

22 Daniel 2,41.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5583

Black


stva, boluje od te podijeljenosti, nejedinstva i nesloge svedo danaπnjeg dana. Zato Daniel dodaje: “Prsti stopala, dije-lom æeljezo a dijelom glina: kraljevstvo Êe biti dijelom Ëvr-sto, a dijelom krhko.”23 Stvarno je postojala velika razlikameu kraljevinama koje su nastale nakon seobe naroda.Franci i Zapadni Goti, primjerice, stvorili su moÊne dræa-ve, dok se ostali, primjerice Svevi i Burgundi, nikad nisuuzdignuli iznad prosjeka. Europa sa svojim velikim i ma-lim dræavama i danas pruæa takvu sliku. Tada, u petomstoljeÊu poslije Krista, bilo je razbijeno jedinstvo naπegakontinenta, a osnivanjem dræava koje su nastale nakonseobe naroda postavljen je temelj moderne Europe, kojasve do danas nije naπla put iz svoje podijeljenosti.

U meuvremenu je bilo nekoliko pokuπaja da se u Eu-ropi ponovno uspostavi jedinstvo kakvo je postojalo u do-ba Rimskog Carstva. Prorok kaæe: “A πto si vidio æeljezoizmijeπano s glinom: oni Êe se mijeπati ljudskim sjemenom,ali se neÊe dræati zajedno, kao πto se ni æeljezo ne da po-mijeπati s glinom.”24 FranaËki vladar Karlo Veliki uspio jeu devetom stoljeÊu ujediniti gotovo cijelu Europu pod svo-jim æezlom, ali se nakon njegove smrti dræava ponovnoraspala. Ni vladari iz kuÊe Habsburgovaca nisu ostvarilisvoj cilj i geslo “AEIOU” (“Alles Erdreich ist Oesterreich un-tertan”), πto znaËi: “Cijeli je svijet Austriji podloæan”.

Poznato je da su se sluæili ponajprije mirnim sredstvi-ma, slijedeÊi svoju glasovitu izreku: “Bella gerant allii, tufelix Austria, nube!” (“Neka drugi vode ratove, a ti, sretnaAustrijo, sklapaj brakove!”) Pod Karlom V., u Ëijoj dræavi“sunce nije zalazilo”, moÊ Habsburgovaca dosegla je svojvrhunac. Nakon smrti toga moÊnog, ali nesretnog Ëovjeka,Carstvo se nepovratno raspalo na πpanjolski i njemaËkidio. Francuska i Engleska, koje otad preuzimaju vodeÊuulogu u Europi, nisu nikad ni bile pod Habsburgovcima.

23 Daniel 2,42.24 Daniel 2,43.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5584

Black

85

ProroËka rijeË da Êe Europa bolovati od neizljeËive ras-cjepkanosti uvijek je time iznova dobivala potvrdu. U se-damnaestom stoljeÊu se Ëinilo da Êe Francuska naÊi izlaziz vrtloga u koji je zapala Europa. Luj XIV., “kralj Sunce”,htio je na svoju glavu staviti i njemaËku krunu — bilo jeu to doba dosta podmitljivih izbornih knezova, koji su po-kazali spremnost da je prodaju — ali prilike to nisu do-pustile. “VeliËanstveni” je umro pun ogorËenosti i razoËa-ranja.

I opet je povijest izbacila na povrπinu silnika koji jeviπe od bilo koga drugoga okusio poraz i pobjedu — poja-vio se Napoleon Bonaparte. Korzikanac, koji je kao gene-ral u sluæbi Francuske Republike osvojio pola Europe, dabi se 1804. godine okrunio carskom krunom, teæio je zavlaπÊu nad cijelim svijetom. »inilo se da Êe se ispunitiVoltaireove rijeËi iz “Muhameda”:

“Ja vidjeh kako Rimsko raspade se Carstvoi udovi kidaju se s izmoædenog tijela,iz kaosa diæe se Daleki istoki novi jedan bog obasjava slijepi svijet!”

U πkolama su djeca morala uËiti napamet sljedeÊi hva-lospjev:

“Naπemu caru Napoleonu I.dugujemo ljubav, poπtovanje, posluπnost,vjernost i vojnu sluæbu (...)i vruÊe molitve za njegov boljitak,jer ga Bog u ratu i miruobasipa svojim darovimai naËinio ga je svojom slikom na svijetu.”25

Tko se, ËitajuÊi ovo, ne bi prisjetio sliËnih hvalospjevaiz bliæe povijesti?

25 E. Ludwig, Napoleon, Baden-Baden, 1952., 219.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5585

Black


Taj vojniËki i demonski veleum u meuvremenu je na-pravio pobjedonosnu karijeru bez premca: Austerlitz, Je-na, Wagram i Borodino bile su njezine postaje. Pred Mo-skvom je njegova zvijezda zasjala kao nikad prije. Planovisu mu bili opseæni i puni samopouzdanja: “Potrebno namje europsko zakonodavstvo, europski vrhovni sud, zajedni-Ëki novac, isti utezi i mjere; potrebni su nam isti zakoni zacijelu Europu. Od svih naroda ja æelim stvoriti jedan na-rod.”26

U njegovom æivotu brak je odigrao sudbonosnu ulogu,jer i sâm priznaje: “I tako sam naËinio zaista nerazumanpotez, naime, oæenio sam se nadvojvotkinjom. ... Æelio samu jedno pretopiti novo sa starim, stare predrasude sa svo-jim stoljeÊem. Tek sad uviam svu veliËinu svoje pogreπke!To me moæe stajati prijestolja, ali ja Êu pokopati svijet podnjegovim razvalinama.”27 On nije ostao jedini koji je to po-æelio! Dok su ujedinjene vojske Rusa, Prusa i Austrijana-ca napadale grad Leipzig i dok je Napoleon rabio svu svo-ju vjeπtinu da se izvuËe iz uæarenog “vjeπtiËinog kotla”, ne-koliko kilometara dalje pjesniËki kralj Goethe pisao je sti-hove dubokog smisla:

“I Ëovjek spoznaje, samo ako hoÊe,da postoji i posljednji traËak sreÊei jedan posljednji dan!”

Nije se dugo Ëekalo na taj posljednji dan! Nakon Wa-terlooa slijedilo je zatoËeniπtvo na Svetoj Heleni, i snovisu se rasplinuli. Bog upravlja svijetom po svojoj volji, una-toË svim pokuπajima vladara, vojskovoa i politiËara. Onto Ëini i danas u suvremenoj Europi i svijetu. Zbivanja ubliæoj i daljnjoj proπlosti to potvruju.

NeÊe viπe nastati nijedno carstvo koje bi sámo upra-vljalo cijelim svijetom! Dolazi Boæje kraljevstvo mira i sre-

26 E. Ludwig, Napoleon, Baden-Baden, 1952., 294.27 Isto, 294.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5586

Black

87

Êe, koje Êe osnovati Isus Krist nakon svojega ponovnogdolaska. On Êe preuzeti vlast iz krvavih ruku zlikovaca.Tada Êe uspostaviti svoje kraljevstvo za koje nas je uËioda se molimo: “Doi kraljevstvo tvoje!”28 Moæemo biti sigur-ni da Êe i posljednje proroËanstvo o Boæjem kraljevstvubiti ispunjeno, kao πto su se ispunila i sva proroËanstvaprije njega, jer: “Sanja je istinita, a tumaËenje joj pouzda-no.”29

28 Matej 6,10.29 Daniel 2,45.

Michelangelovprikaz proroka

Jeremije uSikstinskoj

kapeli uVatikanu;

proroËanstva sudokaz da se

kreÊemoosvijetljenim

putom sputokazima koji

nam govoregdje se nalazimo


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5587

Black


6Osobnost Isusa iz NazaretaOsobnost Isusa iz NazaretaOsobnost Isusa iz NazaretaOsobnost Isusa iz NazaretaOsobnost Isusa iz Nazareta

Biblijska proroËanstva, kao πto smo vidjeli, proriËu naj-bitnije dogaaje iz svjetske povijesti; ali to nije njihova naj-vaænija svrha. Osnovna svrha proroËanstava, pa i cijelogSvetog pisma, jest pokazati ËovjeËanstvu put spasenja. Bi-blija poklanja pozornost zbivanjima u svijetu samo kadsu ona u bliskoj vezi sa svetom povijeπÊu, s ljudskim spa-senjem i sa Spasiteljevim dolaskom. Svim svojim autori-tetom i svom svojom silom Biblija osvjetljuje stazu kojavodi do Boga, put koji vodi do spasenja. Biblija govori oKristu.

Nije stoga Ëudo da su apostoli rekli: “Za njega svje-doËe svi proroci ...”1 Za njih je Isus bio ishodiπte, sadræaji svrha Svetog pisma. I zaista, Isus je najvaæniji Ëinitelj uæivotu ne samo druπtva, veÊ i svakog pojedinca, jer Onstoji na njegovu poËetku kao Stvoritelj,2 u srediπtu kaoSpasitelj3 i na kraju kao Sudac.4

Veliki engleski pjesnik Alfred Tennyson razgovarao jeu svojemu vrtu s prijateljem koji nije vjerovao u Boga.Kad ga je prijatelj upitao πto je za njega Isus, pjesnik je sdubokim osvjedoËenjem odgovorio: “Isus je meni ono πto jeovim ruæama sunce!” Da, Isus Krist je Sunce svijeta! Onje Izvor vjeËne i najËiπÊe svjetlosti.

1 Djela 10,43.2 Hebrejima 1,1.2.3 GalaÊanima 4,4.5.4 Ivan 5,22.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5588

Black

89

Ipak, i danas se mnogi bore protiv Isusa iz Nazareta.Mnogi Ga odbijaju i mrze, rugaju Mu se i svakodnevnoGa ponovno razapinju, ali On i dalje ostaje onakav kakavje uvijek bio: moÊniji od svih, jer Ga nitko na ovome svi-jetu ne moæe zaobiÊi niti moæe izbjeÊi silu Njegova utjeca-ja, bio vjernik ili nevjernik. NjemaËki pjesnik Hans Carossato ovako izraæava: “Isus, veliko Sunce, nikad ne ispuπta izpogleda onoga koga je jednom svojim zrakama obasjao.Moæete Ga zaboraviti, moæete Ga se odreÊi, to niπta ne mi-jenja; On je zakopan u najmraËnijim srcima i svakoga Ëasamoæe ponovno uskrsnuti!”

Protiv te blistave Osobe ljudi su se borili svim silama,ali su konaËno morali priznati svoju nemoÊ, kao πto je todavno uËinio i rimski vladar Julijan, nazvan Otpadnik, jerje htio zatrti krπÊanstvo i ponovno uvesti poganstvo. TajRimljanin je na samrtniËkoj postelji nemoÊno proπaptao:“Tamen vicisti, Galilaee!” — “Ipak si pobijedio, GalilejËe!”

©to sve ljudi nisu izmiπljali da bi uklonili Isusa Kri-sta! Protivno svim povijesnim dokazima, jednostavno sutvrdili da Isus nikad nije ni postojao. PriËa se tako da jeNapoleon na putu u Erfurt, 6. listopada 1808. godine, izne-nada priπapnuo svojemu suputniku, poznatom njemaËkompjesniku Cristophu Martinu Wielandu: “Uostalom, veliko jepitanje je li taj Isus uopÊe postojao!” Ako uzmemo u obzirmnoπtvo pouzdanih povijesnih svjedoËanstava o postoja-nju Isusa Krista, moæemo zakljuËiti da takve primjedbemogu potjecati samo od ljudi kojima je njihova æelja vrhov-ni zakon: “Ja ne æelim da postoji Isus, pa Ga, prema tome,ni nema!”

Ali povijest jasno kaæe: “Praizvor krπÊanstva nije nekaideja o Kristu, veÊ stvarni povijesni dogaaj — naime, do-lazak i pojava Isusa, »ovjeka iz Nazareta, kojega je Pon-cije Pilat poslije dao razapeti.”5

5 J. Jeremias, Das Problem des historischen Christus, Stuttgart,1960., 13.

OSOBNOST ISUSA IZ NAZARETA •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5589

Black


Iako nam nije ostao nikakav spis pisan Isusovom ru-kom, Njegov dar ËovjeËanstvu nije samo ono πto je rekao,veÊ ono πto On jest; ipak imamo mnoπtvo povijesnih do-kaza koji ne ostavljaju ni najmanjeg mjesta sumnji da jeIsus, »ovjek iz Nazareta, stvarno postojao. Iako zvuËi ne-obiËno, i hebrejska vjerska knjiga Talmud, napisana u iz-razito protukrπÊanskom duhu, neizravno svjedoËi i doka-zuje Kristovo postojanje. Navodi te knjige, iako nimalo las-kavi prema krπÊanstvu, ipak ne sadræe nikakvu sumnju upovijesno postojanje Isusa Krista. Da su pisci Talmudaimali ikakvog razloga posumnjati u Kristovo postojanje, si-gurno bi javno izrazili svoju sumnjiËavost, jer bi dokaza-na Ëinjenica da Krist nije povijesna osoba bila sigurno smr-tonosno oruæje sinagogâ protiv mladog krπÊanstva.

To vrijedi i za poganske protivnike. S koliko bi samozadovoljstva, primjerice, rimski filozof Celzo — Ëije glavnemisli poznajemo iz spisa crkvenog oca Origena — nijekaopovijesne dokaze o Kristovu postojanju kad bi samo imaoikakve osnove za to! Ali od doba Isusa Krista, pa sve dovremena poslije reformacije, ne nalazimo ni najmanjeg tra-ga takvog pokuπaja. Hebrejski znanstvenik Josef Klausnerpriznaje: “Iako su izvjeπtaji nepotpuni, ipak se na temeljunjih moæe sigurno zakljuËiti da je Isus postojao, da je mo-rao biti izvanredna osobnost te da je æivio i umro u Judejiu doba Rimljana.”6

Joπ se jasnije izraæava æidovski povjesniËar Josip Fla-vije (oko 37.—100. poslije Krista), suvremenik apostolâ. Usvojemu djelu “Æidovske starine” on govori o Isusu: “U todoba æivio je Isus, mudar Ëovjek, ako Ga se uopÊe smijenazvati Ëovjekom. On je, naime, Ëinio posve nevjerojatnadjela i bio je uËitelj svih ljudi koji su bili spremni radosnosluπati istinu. Privukao je k sebi mnoge Æidove, a i Grke.On je bio Mesija. Pa iako Ga je Pilat, na zahtjev prvakanaπega naroda, osudio na smrt na kriæu, ipak su Mu ostali

6 Ministry, Washington, oæujak 1956., 28.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5590

Black

91

vjerni oni koji su Ga od poËetka ljubili. On im se opet javioæiv treÊega dana, kao πto su to i tisuÊe drugih Ëudesnihstvari o Njemu prorekli boæanski proroci. Sve do danaπnjegdana postoji narod koji se po Njemu naziva krπÊanima.”7

Neki povjesniËari vjeruju da je prvobitna Flavijeva ver-zija toga izvjeπtaja bila drukËija i da je njezin sadaπnjioblik djelo nekih krπÊana u kasnijim stoljeÊima, ali se to-me moæe suprotstaviti Ëinjenica da i najstariji prijepisi Fla-vijevog djela sadræe iste podatke. Meutim, najvaænija jeipak Ëinjenica da Flavije, skoro Isusov suvremenik, nijeni najmanje posumnjao u Njegovo povijesno postojanje.

Osim svjedoËanstva Kristovih sunarodnjaka, imamo iizvjeπtaje rimskih povjesniËara koji govore o Kristu. Povje-sniËar Tacit, koji za sebe tvrdi da svoje izvjeπtaje piπe “bezljubavi ili mrænje”, u njima progovara o Neronovom pro-gonstvu krπÊana, a naziv “krπÊanin” sasvim pravilno izvo-di iz imena Isusa Krista kojega je “... namjesnik PoncijePilat za vladavine Tiberija osudio na smrt”.

U spisima Svetonija i Plinija Mlaeg takoer nalazimoime Isusa Krista. Dakle, nikako se ne moæe govoriti o ne-kom mitu ili legendi o Kristu.

Engleski povjesniËar F. F. Bruce kaæe: “Neki se piscimogu igrati svojom fantastiËnom tvorevinom ‘mita o Kristu’,ali to ne Ëine na temelju povijesnih dokaza. Povijesna vje-rodostojnost dokaza o postojanju Isusa Krista za nepristra-nog povjesniËara je isto tako nedvojbena kao i dokazanostpostojanja Julija Cezara. Ne, povjesniËari ne πire teorije daje Krist liËnost iz bajke.”8 Nije nikakva tajna da su i takoznaËajni istraæivaËi povijesti kao Leopold von Ranke, H.G. Wells i A. Toynbee bili Ëvrsto uvjereni u povijesnu vje-rodostojnost Isusa Krista.

7 F. Bruce, Sind die neutestamentlichen Dokumente zuverlässig?Wuppertal, 1953., 90.

8 Isto, 99.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5591

Black


Ipak, najvaæniji izvori podataka o æivotu Isusa Kristaostaju tekstovi apostola Pavla i izvjeπtaji Evaneljâ. Iakone opisuju sve pojedinosti, ti tekstovi imaju neprocjenjivuvrijednost jer sadræe iskaze oËevidaca9 i bacaju jasnu svjet-lost na onaj dio Isusovog æivota koji je On proveo kao pu-tujuÊi propovjednik i uËitelj.10 Apostoli nisu kanili krivo-tvoriti podatke,11 niti su mogli sebi dopustiti takvo πto.12

Valja navesti rijeËi Jean-Jacquesa Rousseaua: “Moæemo lireÊi da su izvjeπtaji Evaneljâ jednostavno izmiπljeni? Pri-jatelju moj, tako se ne izmiπlja! Kad bi bilo tako, bio biizmiπljaË veÊi i zasluæivao bi viπe divljenja od onoga πto jeizmislio!”13

Tko je onda tajanstveni Isus iz Nazareta, za kojega jeutvreno da je æivio u Palestini u prvoj polovini prvog sto-ljeÊa po suvremenom raËunanju vremena koje ima ishodi-πte u Njegovom roenju? VeÊ su se mnogi bavili tim pro-blemom i davali najrazliËitije odgovore. NjemaËki pjesnikGotthold Ephraim Lessing smatra Isusa nadahnutim uËite-ljem, a filozof i kritiËar Hermann Samuel Reimarus judej-skim propovjednikom koji je htio osloboditi svoj narod rim-skog jarma i osnovati svoje kraljevstvo, koje je nazivao Bo-æjim kraljevstvom. Kad Mu to nije uspjelo, misli Reimarus,umro je od obeshrabrenja. Voltaire je vjerovao da je u Nje-mu otkrio iskrenog zanesenjaka, nekog palestinskog seo-skog Sokrata, koji nikad nije ni pomiπljao osnovati krπ-Êanstvo.

I u proπlom stoljeÊu su ljudi izraæavali najproturjeËni-ja miπljenja o Isusu. Nobelovac dr. Albert Schweitzer Gasmatra bezimenim Neznancem kojemu su tek kasnija sto-ljeÊa darovala nazive Mesija i Boæji Sin. Po njemu je tajNeznanac bio fanatiËni pristaπa judejskog pokreta, koji se

9 Djela 2,32.10 Luka 1,1-3.11 1. KorinÊanima 15,15.12 Djela 26,26.13 J. J. Rousseau, Émile.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5592

Black

93

zanosio nadom da je mesijansko kraljevstvo pred vratima.Kad Mu se oËekivanja nisu ispunila, dragovoljno se pre-pustio smrti da bi ubrzao tijek dogaaja. Neki vide u Isusujednog od prvih boraca za socijalnu pravdu i osloboenjerobova.

Iako veÊina tih miπljenja sadræi zrnca povijesne istine,ozbiljan povjesniËar ih ne moæe prihvatiti. Osnova svakogobjektivnog odgovora na pitanje o Isusu Kristu moæe bitijedino istraæivanje prvih izvora, a to su Evanelja i novo-zavjetne poslanice.

Isus Krist nas nije prepustio dvojbi o svojoj osobno-sti. ©to sâm Isus kaæe o sebi i o svojem poslanju? KadGa je Ivan Krstitelj zapitao je li On Onaj koji treba doÊi,ili Êe nakon Njega doÊi netko drugi, Isus je odgovorio navo-dom iz Knjige proroka Izaije koji se odnosi na Mesiju: “Sli-jepi proglédaju, hromi hodaju, gubavi se Ëiste, gluhi Ëuju,mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Bla-go onomu tko se zbog mene ne pokoleba!”14 Kad Ga je ve-liki sveÊenik upitao na sudu: “Jesi li ti Mesija, sin Pre-slavnoga?” On je odgovorio jasno i odreeno: “Jesam.”15

Isus nije nikakav bezimeni Neznanac, jer su se u Nje-mu ispunila sva mesijanska proroËanstva Starog zavjeta.OËekivanje Mesije (hebrejski “Maπiah”, grËki “Christus”, hr-vatski “Pomazanik”) znaËajan je sastavni element staroza-vjetne vijesti. To je srediπte boæanske objave koja se bezprestanka bavi pojavom te Osobe. Toj “crvenoj niti”, kojase provlaËi kroz sve biblijske objave, njemaËki knjiæevniki filozof Johann Gottfried von Herder (1744.—1803.) posve-Êuje ove redove:

“Sve je jasnija postajala Boæja nakana u proroËanstvi-ma i vizijama. Isprva su neke pojedinosti nedostajale pasu ih potonji proroci nadopunjavali, na to su dolazile noveobjave — sve dok iz svih proroËanstava nije zasjalo jasno

14 Matej 11,5.6.15 Marko 14,61.62.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5593

Black


usmjereno svjetlo. Blagoslov obeÊan Abrahamu bio je joπ op-Êenit. Ponovljen Izaku i Jakovu, postao je odreeniji, a Ju-di je obeÊana pobjeda, moÊ, slava, Ëast i kraljevstvo, i nakraju Pobjednik, veliki Graditelj mira. Ni ta slika ipak nijebila sasvim jasna, a novih objava nije bilo sve dok se odJude nije pojavio najmoÊniji i najslavniji vladar David, ro-donaËelnik novoga vladarskog doma. Tada je obeÊanje po-novljeno, ali opet prilagoeno shvaÊanju i æeljama toga ve-likog Ëovjeka. Na vidiku se pojavljuje Knez mira i tako setome plemenskom poglavaru obeÊava rodonaËelniπtvo du-govjeËne kraljevske dinastije i vjeËna dræava. Ali Davidumire, kraljevstvo propada, a dinastija gubi sjaj!

Ponovno dolazi nova objava! Prorok Izaija u veliËan-stvenim slikama prikazuje razvitak vjeËnog kraljevstva Ju-dinog plemena pod upravom vladara iz Davidovog roda, alisve jasnije je izraæena misao da Êe to kraljevstvo biti du-hovne naravi i da Êe imati vrlo skroman poËetak. Njegovvladar Êe izrasti iz Davidovog korijena kao malena, nezna-tna grana. Izaijin suvremenik, prorok Mihej, nastavlja tu vi-ziju proroËanstvom da Êe mali Davidov grad Betlehem bitirodno mjesto toga kralja. Svi proroci ujedinjuju u toj Osobiskromnost i veliËinu i smatraju svojim osobitim zadatkomjasno iznijeti na svjetlo Ëinjenicu da Êe to VeliËanstvo, navi-jeπteno boæanskim obeÊanjem, i Vladar vjeËnog duhovnogkraljevstva, izrasti iz prijezira i siromaπtva i da je to sa-stavni dio Njegovog poslanja.

Toliko se o Mesiji znalo u doba babilonskog ropstva.Pri kraju toga razdoblja Daniel je dobio, kao odgovor nasvoju molitvu, najjasniju objavu kojom su odreeni doba iprilike u svijetu, stanje u kojemu Êe se nalaziti Jeruzalem iHram koji Êe biti potpuno razoreni. Ukratko, prorok je jasnouoËio sve osobine doba u kojemu Êe se pojaviti Pomazanik....

Moæemo zakljuËiti da Ëitav Stari zavjet stalno teæi k svepodrobnijem objaπnjenju svojih isprva nejasnih obeÊanja, vi-zija i slika i isticanju njihovog opÊenitog, zajedniËkog, sve

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5594

Black

95

πireg i duhovnijeg cilja. Novi zavjet je postupno ispunjava-nje Starog pa vidimo kako Korijen i Grana Davidova rastu,kako pada i nestaje veo i sve zavjese koje ga skrivaju ikako pred nama postupno izrasta Krist.”16

U doba Isusa Krista ljudi su s velikom Ëeænjom oËeki-vali pojavu Mesije. Iako su oËekivanja bila razliËita — Novizavjet izvjeπtava o ljudima koji su oËekivali “utjehu Izrae-lovu”,17 a knjige esena, pronaene u blizini Mrtvog mora,govore o zajednici “djece svjetla” koja Ëekaju skoraπnju po-bjedu nad bezboænicima — ipak su u neËemu svi bili je-

16 Eberle-König, Das alte Testament, Wien, 1949., 231 i 232.17 Luka 2,25.

Isus nije nikakav bezimeni Neznanac; u Njemu su se ispunila svamesijanska proroËanstva Starog zavjeta


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5595

Black


dinstveni: dan Njegova dolaska nije viπe daleko! Mnoga li-terarna djela, osim nadahnutih biblijskih spisa, rasprav-ljaju o oËekivanom Mesiji. Sva ona joπ uvijek Ëvrsto stojena glediπtima Staroga zavjeta. Jedino naËin i svrha Mesi-jine pojave unose podjelu i uzbuuju duhove. Pritisnutisurovim rimskim jarmom, ljudi su najviπe pozornosti ob-raÊali sudaËkom dijelu najavljenog Pomazanikovog posla-nja. OËekivalo se pouzdano da Êe se Mesija, kao veliËan-stveni Vojskovoa i Sudac, obraËunati s omraæenim poga-nima i postaviti Izrael na prvo mjesto politiËke ljestvicedræava u svijetu. SliËno su oËekivali i eseni, o kojima smoneπto viπe saznali tek na temelju rukopisa iz πpilja pokrajMrtvog mora. Istrebljenje i osudu proπirivali su i na dioizraelskog naroda koji je, po njihovu miπljenju, otiπao uotpadniπtvo.

Zbog svih tih æelja i maπtanja nisu obraÊali pozornostna najvaæniji dio uloge boæanskog Poslanika: na Njegovepatnje i muËeniËku smrt koja ljudima otvara put k spase-nju. Mesijanska misao u svojemu izvornom obliku ne pred-via politiËke promjene, nego spasenje ËovjeËanstva od osu-de i grijeha. Kako su se gorko prevarili suvremenici IsusaKrista, pa Ëak i Njegova majka, Njegovi uËenici i sljedbe-nici, ocjenjujuÊi ulogu Isusa Krista, i kako je bilo teπkonjihovo razoËaranje!

Otto Borchert kaæe: “Sa zamislima o Isusu je kao kadbi pripovijedali o Suncu ljudima koji su se rodili u rudnikui æive u njemu. Taj podzemaljski rod bi si predstavljao Suncekao svjetiljku ili viπe svjetiljki zajedno. Na kraju bi stao za-dovoljan pred prikupljenim rudarskim svjetiljkama i slavo-dobitno uskliknuo: ‘Sunce je tako lijepo!’ Ali Sunce na nebuje viπe od onog kakvog si ga zamiπljaju duboko pod zem-ljom. U Isusovo doba sliËno se dogaalo sa zamislima ljudio Mesiji i Njegovom prvom dolasku.”18

18 O. Borchert, Der Goldgrund des Lebensbildes Jesu, Konstanz,1924., 294.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5596

Black

97

Isus nije dopuπtao da Ga zavedu æelje i miπljenja ljudi,veÊ je iπao svojim putom. Joπ kao djeËak bio je svjestansvojega poslanja19 i znao je da nije doπao kao Sudac,20

veÊ kao Spasitelj.21 Zato Njegova vijest odzvanja kao pozivna spasenje: “Ako li ja Boæjim prstom izgonim zle duhove,znaËi da je doπlo k vama kraljevstvo Boæje.”22 U tome kra-ljevstvu neÊe biti mjesta za one koji su sobom zadovoljni,veÊ samo za one koji traæe spasenje.23 Spasenje dolazi sa-mo od Boga i Ëovjek ga sâm ne moæe zasluæiti. Spasenjepo Bogu je oprost grijeha, Evanelje, Radosna vijest. Po-ziv na spasenje je poziv na pokajanje, poziv na obraÊenje,24

poziv da se krene Kristovim stopama.25 ObraÊenje morabiti potpuno,26 a dokazuje se savrπenom posluπnoπÊu Boæ-jim zapovijedima.27

Uzalud je vjera onima koji tvrde da su Boæja djeca, ane mogu to dokazati, jer su bez roda!28 Oprost grijeha jeosiguran Kristovom ærtvom, ærtvom pomirenja. BezgreπniKrist iz ljubavi prema greπniku prima na sebe kaznu dabi optuæenog greπnika oslobodio i spasio od vjeËnih poslje-dica osude.29

Taj jedinstveni æivotni put, pun dostojanstva i samo-odricanja, Isus je zavrπio jednog pashalnog dana, 31. godi-ne po naπemu raËunanju vremena, kad je, osuen od Pila-ta i Judejaca, na svoja umorna pleÊa uzeo sramotni kriæi tako pomirio svijet i ËovjeËanstvo s Bogom. Sve je to

19 Luka 2,49.20 Ivan 3,17.21 Luka 19,10.22 Luka 11,20.23 Luka 5,31.32.24 Matej 18,3.25 Matej 9,9.26 Luka 9,62.27 Matej 19,16-21.28 Luka 13,6-9.29 Marko 10,45.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5597

Black


Ëak 700 godina prije prorekao prorok Izaija: “Prezren bjeπe,odbaËen od ljudi, Ëovjek boli, viËan patnjama, od kog svatkolice otklanja, prezren bjeπe, odvrgnut. A on je naπe bolestiponio, naπe je boli na se uzeo, dok smo mi dræali da gaBog bije i poniæava. Za naπe grijehe probodoπe njega, zaopaËine naπe njega satrijeπe. Na njega pade kazna — radinaπeg mira, njegove nas rane iscijeliπe. Poput ovaca svi smolutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio nanj bezakonje nas sviju.”30

Samo taj Krist je pravi Boæji poslanik. Svi ostali, kojise laæno predstavljaju da su Krist, ispunjavaju rijeËi pro-roËanstva: “... jer Êe se pojaviti laæne mesije ...”31 Isus izNazareta nije neznanac, nije bilo koji prorok, nije samojedan izmeu mnogih. On je Spasitelj kojega je sâm BogobeÊao u Starom zavjetu i poslao na ovu Zemlju da nasizbavi od smrti i propasti.

Ali ovdje se joπ ne smijemo zaustaviti! Time πto smopovjerovali u Njegovo mesijanstvo, joπ nismo otkrili sve taj-ne SvemoguÊega. Velik dio Izraela odbacio je boæanskogPoslanika, ne zato πto se nije mogao uklopiti u njihoveunaprijed stvorene predodæbe o Mesiji, veÊ mnogo viπe: zatoπto je postavljao neËuvene zahtjeve! Ono πto su rabini go-vorili o nevidljivom, svemoÊnom i svevideÊem Bogu, On jepripisivao sebi. “Kada se dvojica ili trojica skupe i donesupresudu, boæanska je slava s njima”, govorili su zakono-znanci; a Isus uzdiæe sebe govoreÊi: “Jer gdje su dvojicaili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meu njima.”32

Bolesniku kojega su kroz otvor u stropu spustili uprepunu prostoriju, On govori: “Sine moj, opraπtaju ti segrijesi!” Kod zakonoznanaca i knjiæevnika koji su sjedilioko Isusa osjeÊalo se gnjevno zaprepaπtenje i teπko potis-nuta æelja za glasnim prosvjedom. O njima izvjeπtava evan-

30 Izaija 53,3-6.31 Matej 24,24.32 Matej 18,24.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5598

Black

99

elist Marko: “Tu su sjedili neki knjiæevnici koji su misliliu svojim srcima: ‘Kako ovaj ovako govori? On vrijea Boga!Tko moæe opraπtati grijehe osim jedinog Boga?’”33 Dok jepoboæni Izraelac mislio o anelima kao o Boæjim vjesnici-ma, Ëiji je Gospodar i jedini Naredbodavac Jahve Sabaot,SvemoguÊi Bog, Isus je govorio o svojim anelima koje Êeposlati po svojoj naredbi.

On sebe dræi veÊim od Salomona,34 Ëak i od Abraha-ma: “Zaista, zaista, kaæem vam, prije nego je Abraham bio,

33 Marko 2,6.7.34 Matej 12,42.

Do objektivnog odgovora na pitanje o Isusu Kristu moæemo doÊijedino istraæivanjem prvih izvora — a to su Evanelja inovozavjetne poslanice


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:5599

Black


Ja Jesam.”35 On je veÊi od Hrama36 i poziva se na vlastitiautoritet, jer u svom govoru na Gori blaæenstva stalno is-tiËe: “A ja vam kaæem!”37 Da, On se ne ustruËava zahtije-vati ravnopravnost sa samim Bogom Ocem, jer tvrdi: “Jai Otac jedno smo!”38 Da ne misli samo na jedinstvo miπlje-nja, veÊ na jedinstvo biÊa, vidi se iz osobine boæanske na-ravi. Samo Bog ima vlast darivati vjeËni æivot, a Isus kaæeza sebe: “Ja im dajem vjeËni æivot.”39

Kad se sve to uzme u obzir, moæe se razumjeti zaπtoje Veliko vijeÊe pozvalo Isusa na odgovornost. Naziv “SinBoæji” oni su rabili opÊenito, u prenesenom smislu; sâmIzrael je nazivan “Boæjim Prvoroencem”.40 U doba IsusaKrista taj se naziv rado davao najdostojnijem predstavni-ku naroda — Mesiji. Meutim, Isus u tome nazivu vidimnogo viπe: za Njega je to izraz istinskog, bitnog srodstvas Bogom. Suvremenici su ispravno razumjeli Njegove izjave,jer su Ga optuæili da se “izjednaËuje” s Bogom.41

To πto je Isus tvrdio da je Mesija, ne bi joπ samo posebi navelo Veliko vijeÊe da Mu izrekne smrtnu presudu.U tome sluËaju Veliko vijeÊe bi se zadovoljilo time πto biod Isusa zatraæilo da dokaæe svoju tvrdnju. BuduÊi da Kristnije sebi prisvajao naziv “Sin Boæji” samo kao naziv, veÊmu je davao i dublji, stvarniji smisao, veliki sveÊenik jemogao govoriti o navodnom huljenju na Boga. Namjernospominjemo “navodno huljenje na Boga”, jer Krist nije pri-pisivao sebi naziv Sin Boæji nezasluæeno i drsko, veÊ je toËinio autoritetom svoje istinske boæanske naravi.

Nama, ljudima s ove Zemlje, zauvijek Êe ostati tajnakako je Isus sjedinio svoju boæansku narav s ljudskom i

35 Ivan 8,58.36 Matej 12,6.37 Matej 5,28.32.34.39.44.38 Ivan 10,30.39 Ivan 10,27.40 Izlazak 4,22.41 Ivan 5,18.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55100

Black

101

kakav je odnos vladao izmeu tih dviju naravi, ali — hvalaBogu — moæemo vjerovati ono πto svojim ograniËenim ljud-skim umom ne moæemo shvatiti! Onaj tko ne priznaje bo-æanstvo Isusa Krista, sigurno ne priznaje ni Sveto pismo,jer je ono najjasniji dokaz Isusove boæanske naravi. Naosnovi nepristranog i temeljitog prouËavanja Biblije svakirazuman Ëovjek moæe doÊi do ovih spoznaja:

1. Isus je postojao i prije svojega dolaska na Zemlju“Ivan za njega svjedoËi i viËe: ‘Evo onoga za koga re-

koh: Onaj koji poslije mene dolazi preda mnom je, jer bi-jaπe prije mene!’”42

2. Isus je postojao i prije postanka Zemlje“A sada, OËe, proslavi ti mene kod sebe samog slavom

koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet.”43

3. Isus je Stvoritelj“... Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na

zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva,bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i zanjega.”44

“Bog koji je nekoÊ u mnogo navrata i na mnogo naËinagovorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme,govorio nam je po Sinu, koga je postavio baπtinikom svegai po kome je stvorio svijet.”45

4. Isus je Bog“Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleÊima mu

je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni,Knez mironosni.”46

42 Ivan 1,15.43 Ivan 17,5.44 Koloπanima 1,16.45 Hebrejima 1,1.2.46 Izaija 9,5.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55101

Black


Mnogi tekstovi koji se u Starom zavjetu odnose na Ja-hvu, hebrejski naziv za Boga Oca, ponavljaju se u Novomzavjetu i dovode se u vezu s Kristom. Evo nekoliko pri-mjera: “Svi πto prizivaju ime Jahvino spaπeni Êe biti.”47 Apo-stol Pavao primjenjuje to na Krista zamjenivπi ime “Ja-hve” rijeËju “Kyrios” — “Gospodin”: “... jer: ‘Tko god zazoveime Gospodnje, spasit Êe se!’”48 Da se to odnosi na Krista,vidi se iz ovih rijeËi: “Ako ustima svojim priznajeπ IsusaGospodina i srcem svojim vjerujeπ da ga je Bog uskrisio izmrtvih, bit Êeπ spaπen.”49

SliËnih tekstova ima i u Starom i u Novom zavjetu.50

Osim toga, Novi zavjet i sasvim izriËito govori o boæanskojnaravi Isusa Krista: “U poËetku bijaπe RijeË, i RijeË bijaπekod Boga — i RijeË bijaπe Bog.”51 Ta “RijeË” je Isus Krist,jer tako tvrdi isti apostol: “I RijeË tijelom postala i nastani-la se meu nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, sla-vu koju ima kao Jedinoroenac od Oca — pun milosti i is-tine.”52

Nadvladan Isusovom Ëudesnom silom, apostol Tomauzvikuje: “Gospodin moj i Bog moj!”53

Apostol Pavao priznaje: “BuduÊi da u njemu stanujestvarno sva punina boæanstva, po njemu ste i vi ispunje-ni”,54 a u Poslanici Filipljanima piπe opet: “On, boæanskenaravi, nije se ljubomorno dræao svoje jednakosti s Bogom,nego se nje liπio uzevπi narav sluge i postavπi sliËan lju-dima.”55 U Poslanici Titu nalazimo rijeËi: “... kao ljudi koji

47 Joel 3,5.48 Rimljanima 10,13.49 Rimljanima 10,9.50 Usporedi: Psalam 102,25-28 i Hebrejima 1,8-10; Izaija 40,3

i Matej 3,3; Izaija 6,1-3 i Ivan 12,41.51 Ivan 1,1.52 Ivan 1,14.53 Ivan 20,28.54 Koloπanima 2,9.55 Filipljanima 2,6.7.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55102

Black

103

iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja ve-likoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Krista.”56

Pavao piπe Hebrejima: “... za Sina, naprotiv, veli: ‘Prije-stolje tvoje, Boæe, postoji vjeËno’, i: ‘Æezlo je pravde æezlotvoga kraljevskog dostojanstva.’”57

I posljednja knjiga Biblije, Otkrivenje, priznaje boæan-sku narav Isusa Krista, πto se moæe zakljuËiti usporeiva-njem tekstova iz Otkrivenja 1,4.5.8. i Otkrivenja 22,12.13.

5. Isus Krist ima sve boæanske osobineOn je vjeËan,58

On je svemoguÊ.59

On je sveznajuÊi.60

On je svugdje nazoËan.61

6. Isus je bio niæi od Oca samo u onome πto seodnosilo na Njegovu ljudsku narav

“Ali Isusa — koji ‘je jedno kratko vrijeme uËinjen niæimod anela” radi patnje, to jest smrti, da bi milosti Boæjomza svakog umro — vidimo ‘ovjenËana slavom i ËaπÊu’.”62

Sve su te tvrdnje utemeljene na æivotu Isusa Krista,jer je Spasiteljev æivot bio najbolja potvrda Njegove izjaveda je Boæji Sin. Iako je Ëovjek kao i mi, istodobno je iBog: “Vi ste ovosvjetski, ja nisam ovosvjetski.”63 Nije oso-bina Ëovjeka s ove Zemlje æivjeti æivotom kakvim je æivioIsus iz Nazareta. Jedini je On u cijeloj povijesti ËovjeËan-stva mogao reÊi o sebi: “Tko Êe mi od vas dokazati nekigrijeh?”64

56 Titu 2,13.57 Hebrejima 1,8.58 Otkrivenje 1,17.18.59 Matej 28,18.60 Ivan 2,25.61 Matej 18,20.62 Hebrejima 2,9.63 Ivan 8,23.64 Ivan 8,46.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55103

Black


Lao-Ce, Konfucije, Muhamed i svi drugi vjerski auto-riteti morali su priznati da su greπnici. Tako, primjerice,Konfucije kaæe: “Moæda sam ja u znanosti jednak ostalimljudima, ali da bît plemenitosti pokaæem na djelu, to joπnisam postigao!” I Muhamed je u mnogo prigoda priznaosvoju greπnost. U “Kur’anu” se na njega odnose rijeËi: “Znajzato da nema drugog Boga osim Alaha i moli oprost svojihgrijeha!”65

Najbolji dokaz boæanstva Isusa Krista jest Njegov grob,koji je jednog nedjeljnog jutra osvanuo prazan, jer smrt— plaÊa za grijeh — nije mogla zadræati Bezgreπnoga. AkohoÊemo pravo razumjeti i shvatiti Krista, moramo priznatiistinitost rijeËi: “Zaπto traæite æivoga meu mrtvima? On nijeovdje! Uskrsnuo je!”66

Mnogi veliki ljudi prepoznali su u Isusu Kristu Boga ismatrali su osobitom prednoπÊu πto Mu i javno mogu iz-raziti πtovanje. »ak je i Napoleon, koji je dotad sumnjaou postojanje Isusa Krista, doπao do te spoznaje u sumor-nim trenucima svojega zatoËeniπtva na otoku Sveta Hele-na: “Kao πto je sigurno da postoji Bog, tako je sigurno daje Krist Bog. ... Kao πto sam ja za sebe siguran da nisamniπta viπe od Ëovjeka, tako sam za Krista uvjeren da je mno-go viπe od toga. Vjerujem da se razumijem u ljude i zatokaæem da Isus nije bio Ëovjek. ... Aleksandar, Cezar, KarloVeliki i ja osnovali smo velika carstva. Ali na Ëemu su setemeljila ta djela naπega genija? Na sili! Isus je utemeljiosvoje kraljevstvo na ljubavi i zato su i danas milijuni ljudispremni umrijeti za Njega. ... Kakva li je golema razlika iz-meu moje duboke bijede i Kristovog kraljevstva, koje se idanas propovijeda, ljubi, slavi i πiri po cijelom svijetu!”67

Blago Ëovjeku koji moæe uzviknuti zajedno s danskimteologom i filozofom Sørenom Kierkegaardom: “Blaæen je

65 Kur’an, 47. sura, redak 21.66 Luka 24,6.67 M. Hennig, Christuszeugnisse, Hamburg, 1911., 18.19.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55104

Black

105

onaj tko se ne protivi Isusu i vjeruje da je Isus Krist æiviona ovoj Zemlji i da je zaista bio onakav kakvim se prikazi-vao, najjednostavniji Ëovjek, a ipak Bog, jedinoroeni Sinnebeskog Oca! Blaæen je onaj tko samo Njega poznaje, tkosamo k Njemu ide i samo se Njemu povjerava!”68

68 E. Frauenknecht, Evangelische Glaubenslehre, München—Düsseldorf, 1954., II., 14.

“I RijeË tijelompostala i

nastanila semeu nama.

I mi smopromatrali slavu

njegovu, slavukoju ima kao

Jedinoroenacod Oca — pun

milosti i istine.”(Ivan 1,14)


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55105

Black


7UtoËiπte u BoguUtoËiπte u BoguUtoËiπte u BoguUtoËiπte u BoguUtoËiπte u Bogu

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedino-roenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊda ima æivot vjeËni.”1 — to je najpoznatiji redak iz Ivano-vog Evanelja. Ljudi ga rado nazivaju i Evaneljem u Evan-elju, jer sadræi kratak prikaz svih Boæjih nakana i cilje-va.

“... Da ne pogine ...” — tu æelju izraæavaju religije ra-znih naroda i mnogi filozofski smjerovi. To je uvijek pri-sutna teænja posrnulog Ëovjeka da se spasi od zla i da sepomiri s Bogom, a izvire iz ljudskog osvjedoËenja o krivnji.

»ovjek je u davnim religijama pokuπavao objasniti spa-senje i besmrtnost promatrajuÊi pojave u prirodi. U izmje-njivanju jeseni i proljeÊa, u borbi izmeu æivota i smrtiËovjek je nalazio sliËnosti sa svojim postojanjem. Zakoni-tosti u slijedu prirodnih pojava ljudi su rado prenosili usvijet svojih bogova. »esto su slavili smrt i uskrsnuÊe ne-kog boga koji je svojim sljedbenicima obeÊavao osloboe-nje od smrti kao posljedice grijeha, a time i sudjelovanjeu uæivanju plodova besmrtnosti. Gotovo je svaka drevnareligija imala takvo boæanstvo. Kod Babilonaca to je bioMarduk, kod FeniËana Adonis, a kod EgipÊana Oziris. Ger-mani su i svojim bogovima udahnuli osjeÊaj krivnje i na-uËavali da Êe u “sutonu bogova” zajedno sa svijetom i sa-mi bogovi biti povuËeni u propast. Stari Grci su imali vrloËudna shvaÊanja o spasenju. Prigodom svojih svetkovina

1 Ivan 3,16.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55106

Black

107

πtovatelji Dioniza su æivom biku trgali meso s tijela da bitako smrÊu svojega boga simboliËki dobivali æivot. Kod dru-gih misterija i kultova ljudska duπa je vidjela sliku svojeteænje za besmrtnoπÊu u sjemenu koje propada i daje æi-vot novoj biljci. Rimljani su slavili svoje careve kao “spa-sitelje i izbavitelje” i od njih oËekivali osnivanje vjeËnogsvjetskog kraljevstva mira.

Ljudi nisu nikad bili zadovoljni samo utvrivanjem svo-jega nesavrπenstva, ograniËenosti svojega postojanja i æi-vota u bolesti i æalosti. Svaka religija nudila je neki izlazi neko svoje rjeπenje za sve æivotne probleme.

U islamu je za dobivanje vjeËnog æivota bilo dovoljnoispuniti pet priliËno jednostavnih zapovijedi. Hinduizam po-znaje tri puta za postignuÊe spasenja: djela, spoznaju ipredanje. Osobito Ëudno shvaÊanje problema spasenja na-πlo je svoj izraz u budizmu. OsnivaË te religije, Buda, nau-Ëavao je da je za sve zlo na ovome svijetu kriva samoteænja za æivotom. Tko uspije u sebi uguπiti taj najsnaæ-niji nagon, oslobaa se bezbrojnog, æalosnog niza ponov-nih roenja — reinkarnacija. Da bi se sve zemaljske stra-sti, æelje i nagoni uguπili, dovoljno je, po Budinom uËe-nju, da Ëovjek ukoËeno sjedi prekriæenih nogu, pogledauprtog u vrh nosa. U tome poloæaju treba izdræati sve dokse duπa ne oslobodi svega πto je povezuje sa Zemljom.Ortodoksni budisti Ëak se suzdræavaju od svakog otvore-nog pokazivanja naklonosti prema bliænjima, pa i premasrodnicima, jer Buda i u tome vidi oËitovanje duha æivotai teænje za æivotom. Njegov konaËni cilj je gaπenje æivota iprelazak u “nirvanu”, πto doslovno znaËi “ugasnuÊe”. Joπuvijek je dvojbeno treba li pod “nirvanom” razumjeti sta-nje potpunog mira ili potpunog uniπtenja i nestanka.

Svi ti pokuπaji da se stekne spasenje, koliko god samipo sebi bili uzviπeni ili uzbudljivi, unaprijed su osuenina neuspjeh. BuduÊi da ne priznaju jedinog pravog Boga,Onoga koji se objavio u Bibliji, varaju se i u svojemu izbo-ru puta koji vodi spasenju. Iako ponekad imaju neku ma-

UTO»I©TE U BOGU •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55107

Black


glovitu viziju greπnog stanja u kojemu se Ëovjek nalazi,proæeti su svojevrsnim laænim optimizmom, jer precjenju-ju vrijednost dobrih djela i njima æele prisiliti Boga da imbude milostiv. StavljajuÊi spasenje u doseg ljudske nesa-vrπenosti, omalovaæavaju grijeh i time izopaËuju vjeËna mo-ralna naËela.

SmatrajuÊi da se spasenje moæe postiÊi osobnim napo-rima, ne osjeÊaju ni potrebu za Spasiteljem i Posredni-kom. U tu skupinu spadaju suvremene “nadomjesne vjere”— razne nove teorije koje problem spasenja rjeπavaju nov-cem ili imetkom i æele osloboditi Ëovjeka uz pomoÊ znano-sti i tehnike. Tu moæemo ubrojiti i razna miπljenja kojaproblem spasenja rjeπavaju isto kao poganske religije izproπlosti, propovijedajuÊi krπÊanstvo bez Krista i vjeru bezBoga. I politiËki ateizam æeli Boæje kraljevstvo bez Boga, anacionalisti æele boæanstvenost pripisati Ëovjeku. Pokloniciraznovrsnih umjetnosti traæe spasenje u izloæbenim prosto-rima i koncertnim dvoranama, oslanjajuÊi se na Goetheo-ve rijeËi: “Tko ima znanost i umjetnost, ima i vjeru.” Hipijisebe stavljaju u srediπte svemira, a spasenje vide u osloba-anju od svih stega morala, zakona i pravila te u krπenjusvih pravila ponaπanja koja vrijede u civiliziranoj ljudskojzajednici.

Ali ne! Onaj tko zaista æeli spasiti Ëovjeka, mora uni-πtiti zlo u korijenu i skinuti teret grijeha koji optereÊujeljudski rod. Kako bi to mogao uËiniti bilo koji Ëovjek kadsmo svi robovi grijeha? Apostol Pavao piπe Rimljanima: “...Nema razlike, jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave.”2

Stvarni Ëovjekov poloæaj tako je beznadan da se on sâm,vlastitom snagom, nikad ne bi mogao otrgnuti iz okovagrijeha. Prorok Jeremija kaæe: “Moæe li Etiopljanin promije-niti koæu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, moæete li Ëi-niti dobro, navikli da zlo Ëinite?”3

2 Rimljanima 3,22.23.3 Jeremija 13,23.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55108

Black

109

Teπko se varaju svi koji pokuπavaju zasluæiti Boæju na-klonost svojim dobrim djelima. Evo zaπto.

Prvo, vrijednost naπih pozitivnih dostignuÊa nikad nedostiæe veliËinu naπih grijeha, a drugo, sva naπa djela, pai ona ponajbolja, boluju od egoizma. Moæemo izgledati pot-puno savrπeni u oËima svojih bliænjih koji ne znaju pobu-de naπih djela, ali nikad neÊemo uspjeti prevariti Bogakoji poznaje srca svih ljudi. »ak se i u naπim najmoralni-jim postupcima opaæa utjecaj grijeha, koji nâs ljude spre-Ëava da predano i samoprijegorno ljubimo Boga i bliænje.Pavao, koji je dobro poznavao ljude i njihove slabosti, kaæejasno i otvoreno da “... nikoga neÊe opravdati pred njim[Bogom] vrπenje Zakona”.4

Ako, dakle, postoji ikakva moguÊnost spasenja od po-sljedica prijestupa i grijeha, samo je Bog moæe ponuditiËovjeku. Nama ljudima je Boæja pomoÊ prijeko potrebna,ali Bog moæe bez nas! On bi i bez ljudi ostao Bog i ne biizgubio nimalo od svoje vlasti i pravednosti. Ali On ljubiljude i ne æeli biti bez njih. ObraÊa se svijetu pun istinskesuÊuti. Preko Isusa Krista Bog je ponovno s nama uspo-stavio vezu koju smo sami bili prekinuli. Zato je Isus ipostao »ovjek. “Rodit Êe sina, i nadjeni mu ime Isus, jer Êeon izbaviti svoj narod od grijeha njegovih.”5

©to je zapravo grijeh? Boæja rijeË kaæe: “Tko god poËi-nja grijeh, krπi zakon; grijeh je krπenje zakona.”6 Kad Ëovjekviπe ne poπtuje Boæji autoritet, kad æeli postati neovisanvlasnik svojega æivota, kad Deset Boæjih zapovijedi — izrazBoæjeg karaktera i volje — moraju ustupiti prostor naπojsvojeglavoj i vlastitoj pravdi, tada smo pod vlaπÊu grijeha.Grijeh nije vjeËan, jer to bi bilo nespojivo s Boæjom veli-Ëinom i dobrotom. Grijeh nije neki nedostatak snage bezsudjelovanja volje, dakle neka uroena slabost koju mo-

4 Rimljanima 3,20.5 Matej 1,21.6 1. Ivanova 3,4.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55109

Black


æemo opravdavati, veÊ namjerna Ëovjekova djelatnost, tojest namjerni prekrπaj. Sveto pismo nam veÊ na prvim stra-nicama otkriva tajnu nastanka pobune protiv Boga i kaæeda prvi Ëovjek, iako se podignuo protiv boæanskog auto-riteta, ipak nije bio i prvi greπnik uopÊe. Grijeh je prodrou Ëovjekov æivot iz svijeta anela. Voa tih pobunjenihanela, demona, zapravo je prauzroËnik grijeha. To se moæevidjeti i iz Isusovih rijeËi neposluπnim Æidovima toga do-ba: “Vi imate avla za oca i hoÊete da vrπite æelju oca svoga.On bijaπe ubojica ljudi od poËetka i nije stajao Ëvrsto u is-tini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laæ, govorisvoje vlastito, jer je laæac i otac laæi.”7

Sotona, taj voa pobunjenika, je u poËetku zauzimaopoloæaj jednog od najviπih anela.8 Razlog njegove pobunebila je oholost.9 Bog ga je zato, zajedno s velikom skupi-nom njegovih istomiπljenika, istjerao iz Neba. Apostol Pe-tar kaæe o tome: “Ako, naime, Bog nije poπtedio anela ko-ji su sagrijeπili, veÊ ih strmoglavio u pakao ...”10 To nijepakao kojim bake plaπe neposluπne unuËiÊe, niti je Soto-na istovjetan s onom tragikomiËnom spodobom s vilama ikopitima, koja potjeËe iz poganske mitologije. Taj pakaoje podruËje naπe Zemlje.11 To duhovno biÊe izvanredne in-teligencije i moÊi ovdje igra svoju paklenu igru. “Vaπ pro-tivnik, avao obilazi kao riËuÊi lav”,12 kaæe apostol Petar, iuvijek se nalazi u naπoj blizini iako ga ne moæemo vidjeti.U svakoj laæi, u svakoj nevjeri, u mrænji i sukobu, u uboj-stvu i ratu, svugdje se nazire njegovo zlobno lice. On jejoπ i danas “knez ovoga svijeta”,13 jer je svladao prvog Ëo-vjeka i hara u srcima njegovih potomaka.

7 Ivan 8,44.8 Ezekiel 28,13-15.9 Izaija 14,12-14.10 2. Petrova 2,4.11 Efeæanima 2,2; Otkrivenje 12,9.12 1. Petrova 5,8.13 Ivan 12,31.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55110

Black

111

Joπ u Edenskom vrtu je prvi Ëovjek svojom slobodnomvoljom odluËio prekrπiti Boæju zapovijed da bi se izjednaËios Bogom. Kao kod anela, i kod Ëovjeka je ista æelja bilaizvor grijeha: nepoπtivanje Boæjih zapovijedi, iznevjerivanjeukazanog povjerenja i sebiËnost. Zar se baπ tako Ëovjekmorao oduæiti Bogu koji mu je sve darovao?! Bog je dopu-stio moguÊnost takve kuπnje, jer nije æelio slijepu poslu-

Pristupivπi Evi iAdamu, kuπaË jenajprije nastojao

u srce tihnevinih biÊa

usaditi sumnju uBoæju rijeË


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55111

Black


πnost. Htio je da mu Ëovjek ostane vjeran svojom slobod-nom voljom, ojaËanom u kuπnji.

Pristupivπi Ëovjeku, kuπaË je najprije nastojao u srcetog nevinog biÊa usaditi sumnju u Boæju rijeË: “Zar vamje Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vr-tu?”14 Drugim rijeËima, Moæe li takva zapovijed biti praviizraz Boæje dobrote? ©to vam vrijedi vrt kad se ne smijetesluæiti onim πto je u njemu? Tim rijeËima Sotona je vjeπtoprobudio ljudsku lakomost. To nas podsjeÊa na GoetheoverijeËi: “Ljudi ne vide vraga ni onda kad im za vratom sjedi!”

Eva je prva poËela odgovarati i zapitkivati. Time je uËi-nila prvi korak prema grijehu, jer je, umjesto da kuπaËaodluËno odbije, otpoËela razgovor. IspriËala je i ono πtoBog uopÊe nije rekao! Bog je zapovjedio: “Sa svakoga sta-bla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zlada nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπumrijeti!”15 Eva se poæalila Sotoni da je Bog zabranio nesamo jedenje plodova, veÊ i sámo dodirivanje stabla. Tonije bilo istina, ali se pokazalo da se ona donekle slaæe saSotonom i da Boæju zapovijed smatra prestrogom.

Neprijatelj je samo Ëekao takvo πto, jer odmah napa-da svojim podmuklim oruæjem: “Ne, neÊete umrijeti! Nego,zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit Êe vamse oËi, i vi Êete biti kao bogovi, koji razluËuju dobro i zlo!”16

Sotona tako prikazuje Boga kao neko zavidljivo biÊe, kojeiz zavisti ne dopuπta ljudima da sudjeluju u Njegovoj mo-Êi.

Sotona pribjegava Ëak i otvorenoj laæi, jer nudi vjeËniæivot kao plaÊu za grijeh! Trenutak kad se rodilo nevjero-vanje ujedno je i Ëas roenja praznovjerja. Eva se dalauvjeriti da ih zalogaj obiËnog ploda moæe izjednaËiti s Bo-gom. Njezini obziri su naglo nestajali, teænja za veliËinom

14 Postanak 3,1.15 Postanak 2,16.17.16 Postanak 3,4.5.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55112

Black

113

je rasla, i sad se taj plod, od kojega je Bog naËinio kuπ-nju njezine vjernosti, poËeo Ëiniti nevjerojatno zamamnim.Iznenada ju je privukao svojim ugodnim okusom i divnomsvjeæinom: prevagnula je æelja da zadobije posebnu mu-drost i srce se “za okom povelo”.17 Posegnula je za plodom,zagrizla i odmah ponudila i Adamu. Zanesen ljubavlju pre-ma svojoj druæici, i on je zagrizao. Adamov pad je moædajoπ tragiËniji od Evinog, jer on nije posumnjao u Boga, alistavio je Ëovjeka iznad Boga! Koliko te laæne ljubavi, kojaviπe cijeni ljudsko od boæanskog, ima i dan-danas na ovo-me svijetu!? Tako je poËela ljudska tragedija.

Bog, pravedan i svet, nije mogao praviti sporazum sgrijehom. Morao je izreÊi Ëovjeku pravednu presudu. »o-vjek se sâm udaljio od Boga i izgubio je pravo da æivi uNjegovoj blizini. Tjelesni umor, bol, oËaj, bolest, borba ismrt pojavili su se kao posljedica prijestupa. ZavodljivaprivlaËnost Adamovog postupka bila je tako velika da jojse do danas nijedan Ëovjek nije uspio oduprijeti. ApostolPavao opisuje tu straπnu unutarnju borbu, koju svatkopoznaje iz vlastitog iskustva: “Ja, naime, znam da nikakvodobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjetidobro jest u mojoj moÊi, ali nije uËiniti ga, buduÊi da neËinim dobro koje hoÊu, nego Ëinim zlo koje neÊu.”18

Tako je Ëovjekovo “ja” stalno razapeto izmeu “htjeti”i “uËiniti” pa mora na kraju uvidjeti da nije vlastiti gospo-dar. Ne postoje “naslijeeni grijesi” u izravnom smislu, tojest krivnja naslijeena od Adama koju bi Bog svima ura-Ëunao. To bi se protivilo biblijskom naËelu da Bog ka-ænjava samo zbog osobnih grijeha.19 Ali moæe se govoriti o“naslijeenim slabostima”, jer smo se svi rodili s uroenomsklonoπÊu prema grijehu. Zbog te sklonosti svi veÊ od pr-vog dana kreÊemo Adamovim putom neprijateljstva prema

17 Job 31,7.18 Rimljanima 7,18.19.19 Ezekiel 18,20.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55113

Black


Bogu,20 jer smo duhovno slijepi21 i vjerujemo da se moæe-mo spasiti svojim djelima. Time samo dublje upadamo ugrijeh.22 Nitko ne uspijeva Ëiniti sva dobra djela koja Bogod nas zahtijeva,23 jer u kuπnjama stalno padamo.24 Takone traæimo i ne nalazimo Boga i umiremo bez nade,25 “jerje plaÊa grijeha smrt ...”26 Ta plaÊa za grijeh nije samoona privremena smrt na kraju zemaljskog æivota, veÊ “dru-ga smrt”, boæanska osuda na posljednjem Sudu, koja naszauvijek iskljuËuje iz vjeËnog æivota.27

Bog nerado kaænjava ljude vjeËnom smrÊu. “Æivota mimoga — rijeË je Jahve Gospoda — nije meni do smrti bez-boænikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i daæivi!”28 ©to Bog obeÊa, to i ispunjava. Bog je joπ prije stva-ranja svijeta predvidio razvitak dogaaja i izradio plan zaËovjekovo spasenje.29 Jasno je da taj put spasenja ne vodipreko Zakona, jer apostol Pavao izriËito kaæe da kroz Za-kon dolazi samo svijest o grijehu, a nikako spasenje. Tone znaËi da je Zakon kriv za grijeh! Zakon je sliËan zrca-lu u kojemu Ëovjek moæe vidjeti svoju pravu sliku. Akoslika nije lijepa, nije krivo zrcalo, veÊ onaj tko se u njemuogleda. Zrcalo ne moæe pridonijeti da se slika u njemuproljepπa. Ono je samo pokazuje. Zato apostol Pavao vidinesavrπenstvo samo u Ëovjeku: “Zakon je bez sumnje svet,a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra. Prema tome, πto jedobro, za me je postalo smrt? Daleko od toga! VeÊ se gri-jeh, da se oËituje grijehom, posluæi dobrom i prouzroËi mi

20 Postanak 8,21.21 Efeæanima 4,17.18.22 Rimljanima 9,31.32.23 Rimljanima 3,10-12.24 Rimljanima 7,14.25 Rimljanima 3,11; Efeæanima 2,12.26 Rimljanima 6,23.27 Otkrivenje 21,8.28 Ezekiel 33,11.29 2. Timoteju 1,9.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55114

Black

115

smrt, kako bi se grijeh, uz pomoÊ zapovijedi, pokazao ne-izmjerno greπan.”30

Kako je tragiËno πto mnogi krπÊani ne razumiju tajodnos. Oni bi htjeli ukloniti Zakon da Ëovjeku osigurajuspasenje. Drugim rijeËima, æele razbiti nepristrano zrcaloda bi prikrili sliku slabog i greπnog Ëovjeka koji se u nje-mu ogleda! Ali svete i nepromjenjive zapovijedi ne smijuse uklanjati ili mijenjati. Osloboenje od grijeha i promje-na nabolje moraju se dogoditi u Ëovjeku. Boæja æelja dase Ëovjek spasi provlaËi se poput crvene niti kroz cijeluBibliju. Sami po sebi nesposobni smo æivjeti novim, po-bjedonosnim æivotom i zato nam je Bog morao pokazatiput. Iako to nismo zasluæili, Bog nam se obraÊa po svo-jem sveobuhvatnom milosru i nudi nam oprost grijeha.Bog ne traæi da taj oprost zasluæimo! “... I svi su oprav-dani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.”31

Ne treba isticati da Bog ne moæe jednostavno zabora-viti zahtjeve Zakona i viπe ne primjeÊivati ljudske grijehe.On nije samo Bog neizmjerne milosti i ljubavi koja opra-πta, veÊ je i Bog ËistoÊe i pravde, koji ne moæe dopustitida propadne nijedno slovo Njegovoga Zakona, onoga Za-kona koji traæi da prijestupnik primi zasluæenu kaznu —vjeËnu smrt. Ipak, Boæja ljubav je pronaπla izlaz i pomi-rila milost i pravdu, ljubav i Zakon. Isus Krist, Stvoriteljsvijeta, Bog po svojoj bîti i Gospodar veliËanstvenih ne-beskih prostranstava, spustio se k nama i postao Ëovjek,tijelo naπega tijela, krv naπe krvi. Postao je podloæan svimljudskim kuπnjama, bolima i borbama, pretrpio je muËe-niËku smrt na kriæu, i to da bi nama stvorio moguÊnostspasenja. Sâm kaæe: “Jer Sin ËovjeËji nije doπao da mu slu-æe, nego da on sluæi i da dadne æivot svoj kao otkup mje-sto svih!”32 Njegova poærtvovna smrt na kriæu nije bila sa-

30 Rimljanima 7,12.13.31 Rimljanima 3,24.32 Marko 10,45.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55115

Black


mo muËeniËka smrt za neku uzviπenu ideju, nego istinskaærtva za pomirenje i otkupljenje. Da bi greπnika mogaoosloboditi osude koja mu je izreËena na temelju praved-nog Zakona, sâm Sudac je iz ljubavi prema Ëovjeku pri-mio krivnju na sebe i time ispunio proroËanske IzaijinerijeËi:

“A on je naπe bolesti ponio,naπe je boli na se uzeo,dok smo mi dræalida ga Bog bije i poniæava.Za naπe grijehe probodoπe njega,za opaËine naπe njega satrijeπe.Na njega pade kazna —radi naπeg mira,njegove nas rane iscijeliπe.”33

Isus je bio nevina ærtva — nagovjeπtena tisuÊama sta-rozavjetnih ærtava — koju je Bog u svojoj neizmjernoj mi-losti prinio za naπe spasenje. Tako je smrt Boæjega Sinapostala jedino sredstvo s pomoÊu kojega greπnik moæe po-stiÊi oprost svojih grijeha, osloboenje od osude i pomire-nje s Bogom. Ono πto je prvi Adam izgubio, to je drugiAdam, Krist, ponovno zadobio ærtvujuÊi svoj æivot. Ne mo-æe nam pomoÊi niπta drugo osim Spasiteljeve molitve i mi-losra. Ærtvom na kriæu Bog nas ni na πto ne prisiljava.Ne! On nas poziva da se pribliæimo Njegovom kriæu, dastanemo na mjesto gdje su nekad stajali Isusova mati Ma-rija, uËenik Ivan i æene koje su u Kristu prepoznale Me-siju. Poziva nas da i mi uzdignemo pogled k Onome kojije svojom smrÊu oprao naπe grijehe. To πto se dogodilo nakriæu bilo je izvrπenje Boæje pravedne i svete osude nadgrijehom. Presuda se nije odnosila na Onoga koji je nakriæu umro, jer On je bio nevin; veÊ na tebe i mene. Izato, gledajuÊi u duhu Krista koji krvari na kriæu, priznaj

33 Izaija 53,4.5.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55116

Black

117

svoje grijehe, shvati veliËinu svoje krivnje i osudi se sâm.Kristov kriæ je i vjeËiti znak uzaludnosti Ëovjekovih napo-ra da sâm postigne izbavljenje. To je znak Ëovjekovog ne-uspjeha. Da ne bi bez ikakve zaπtite stajao pred licem pra-vednog nebeskog Suca, nai svoje utoËiπte kod nogu Onogakoji na kriæu krvari umjesto tebe i koji je na sebe preu-zeo smrtnu presudu πto ju je Zakon izrekao tebi! ZamoliGa za pomoÊ i izaberi Ga za svojega Spasitelja, PomoÊni-ka i Izbavitelja. Pruæi ruke prema Njemu i uzvikni poputrazbojnika na kriæu: “Isuse, sjeti me se ...”34 Budi uvjeren

34 Luka 23,42.

Kristov kriæ je vjeËiti znak uzaludnosti Ëovjekovih napora da sâmpostigne izbavljenje; kriæ je znak Ëovjekovog neuspjeha


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55117

Black


da je za tebe umro, i poput slijepog Bartimeja zavapi:“Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!”35 BuduÊi da je zbogtebe stradao, i ti se moæeπ opravdati pred Bogom samoako se pozoveπ na Njegov dar.

To je prava vjera, vjera u raspetog Krista! Ta vjera jejedini put k spasenju, put koji je sâm Spasitelj navijestioi pripremio, jer stoji napisano: “Vjerova Abraham Bogu, ito mu se uraËuna u pravednost.”36 Onome tko se pokajni-Ëki potpuno preda Kristu, Bog obeÊava pomilovanje, jerne æeli da bilo tko propadne: “Tko vjeruje u njega, tomu sene sudi; a tko ne vjeruje, veÊ je osuen, jer nije vjerovao ujedinoroenoga Sina Boæjega.”37 Zato se nitko ne moæe po-javiti pred Bogom bez Krista. Moæemo stupiti pred Bogabez Muhameda, bez Bude i Konfucija, ali bez Isusa iz Na-zareta, Boæjeg Sina koji nas pokriva plaπtem svoje pra-vednosti, ne moæemo! On je jedini put iz suzne doline ovo-ga svijeta, put koji vodi do svijetlih visina nebeske domo-vine.

Ono πto je Isus uËinio za nas, moæe se tek djelomiceshvatiti, i to tek onda kad æivot i nas povede stazom odri-canja i ærtve. Neka nam to pojasni jedan dogaaj iz pro-πlosti.

Knezu malog plemena na brdovitom Kavkazu roen je1797. godine sin po imenu ©amil. Kad je odrastao i nasli-jedio oca na prijestolju, mladiÊ je ubrzo stekao veliko po-πtovanje i ugled u narodu. Osobito je bio cijenjen zbogsvoje nepodmitljive pravednosti i njeæne, odane ljubavi pre-ma majci, koja ga je pratila na svim ratnim pohodima.Jednoga dana knez je doznao da netko odaje neprijateljuvaæne vojne tajne. UnatoË iscrpnoj istrazi, izdajica nije pro-naen. Kad se izdaja ubrzo ponovila, knez je proglasio daÊe izdajnik, kad bude otkriven, biti javno kaænjen, pred

35 Marko 10,47.36 Rimljanima 4,3.37 Ivan 3,18.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55118

Black

119

svim vojnicima, sa stotinu udaraca olovnim biËem po go-lim leima.

Izdaja se opet ponovila. Zabrinutom knezu je jednogdana doπao glasnik i uzbueno mu priopÊio da je ovajput istraga bila uspjeπna.

“Kneæe, pronaπli smo prijestupnika!”“Tko je taj nesretnik?”“Tvoja majka!”I zaista je bilo tako. Duboko pogoen, ©amil se zatvorio

u svoj πator i tri dana i tri noÊi ostao u njemu. Nije jeoni pio, a san se nije spuπtao na njegove umorne oËi. Te-πka unutarnja borba razdirala mu je srce.

“Kneæe” — govorio mu je jedan glas — “misli na svojuduænost da budeπ pravedan. Ako se zaustaviπ kod svojegatijela i krvi, tko Êe joπ vjerovati tvojoj rijeËi i tko Êe joπozbiljno uzimati tvoja obeÊanja?”

Prava vjera je jedini put k spasenju, put koji je navijestio ipripremio sâm Spasitelj Isus Krist


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55119

Black


“Ali ona je tvoja majka!” — javljao se drugi, tiπi glas.“Zar bi mogao primijeniti sve odredbe okrutne pravde iprema onoj koja ti je dala æivot?”

Nakon tri dana knez je naredio da se okupe svi vojnici.Blijed, smrknut i odluËan stao je pred njih. Na podnoæjuprijestolja drπÊuÊi je kleËala majka, a pokraj nje je Ëekaokrvnik. Zavladala je grobna tiπina kad je knez konaËnoprogovorio:

“Moja je kneæevska duænost braniti pravdu. Krivica mo-ra biti kaænjena, a zakon zadovoljen. Naprijed, krvniËe,obavi svoju duænost i teπko tebi ako ne budeπ strog kaoda je posrijedi moj posljednji rob!”

Narod je suzdræana daha nijemo promatrao kako krv-nik podiæe strahoviti sedmerostruki biË s oπtrim kuglica-ma i kako se pribliæava klonuloj starici. Kad je biË zazvi-ædao zrakom, knez je skoËio s prijestolja, zbacio plaπt sramena i uzviknuo:

“Ona je moje tijelo i moja krv! Preuzimam kaznu nasebe! Mene udaraj!”

Udarac za udarcem padao je po ©amilovim pleÊimasve dok nije bez svijesti leæao u lokvi vlastite krvi. Tako jekneæevska duænost branitelja pravde bila ujedinjena s to-plom sinovskom ljubavlju.38

Bilo je to veliko djelo i mnogi Êe naraπtaji proÊi prijenego πto bude zaboravljeno. Rijetki su ljudi tako Ëvrstogkaraktera. Ali Isus je uËinio joπ viπe za mene i tebe. Izba-vio nas je od vjeËne smrti i ponovno nas pomirio s Bo-gom!

“Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po na-πem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vje-rom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo,oslonjeni na nadu i slavu Boæju.”39

38 Haug, Er ist unser Leben, Stuttgart, 1952., 343.344.39 Rimljanima 5,1.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55120

Black

121

8Prosvjetljenje i milostProsvjetljenje i milostProsvjetljenje i milostProsvjetljenje i milostProsvjetljenje i milost

Reformator Martin Luther ispriËao je jednom zgodomsvojim prijateljima Ëudan san. U snu mu se javio Sotonai pokazao mu velik popis njegovih grijeha. Luther je pom-njivo prouËio popis i zapitao:

“Jesu li to svi moji grijesi?”“Ne, nisu!” — odgovorio je NeËastivi i brzo pokazao

joπ veÊi popis. Luther je opet prepoznao svoje slabosti.“Jesu li sad svi na broju?” — pitao je drugi put.“Jesu!” — odgovorio je Sotona likujuÊi. — “Svi su tu!”Tad ga je reformator upozorio:“Zaboravio si na neπto vrlo vaæno! Evo ti pero i crve-

na tinta. Dopiπi ono πto Êu ti reÊi!”Neprijatelj je zgrabio pero, nestrpljiv da popisu grije-

ha doda barem joπ jedan.“Piπi crvenim slovima preko cijelog popisa!” — nare-

dio je Boæji Ëovjek: “... Krv nas njegova Sina, Isusa, Ëistiod svakog grijeha.”1

Sotona je gnjevno skoËio, prevrnuo crvenu tintu kojase razlila preko cijelog popisa i nestao.

Tako izgleda opravdanje vjerom. VeÊ je osigurano, jerje Krist, natovaren grijesima cijeloga svijeta, umro na gol-gotskom kriæu. Zato apostol Pavao i kaæe: “Grijeh, naime,neÊe gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, veÊ podmiloπÊu!”2 Da apostol time nije mislio ukloniti Zakon kao

1 1. Ivanova 1,7.2 Rimljanima 6,14.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55121

Black


mjerilo pravde, vidi se odmah iz sljedeÊeg retka: “Pa πto?Da grijeπimo, kad nismo pod Zakonom, veÊ pod miloπÊu?Daleko od toga!”3 Ne grijeπiti znaËi æivjeti u skladu sa Za-konom, jer je grijeh prekrπaj Zakona. U milostivom daruvjere Zakon nalazi svoje pravedno ispunjenje. Vjera, pokojoj Krist æivi u nama,4 vodi nas do posluπnosti Boæjimzapovijedima: “Doista, ono πto je bilo nemoguÊe Zakonu, jerje zbog tijela bio nemoÊan, ostvario je Bog: poslao je, radigrijeha, svoga vlastitog Sina u obliËju greπnog tijela i osu-dio grijeh u tijelu, da bi se u nama, koji ne æivimo po tijelu,nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona.”5

Dakle, Sveti Duh nam daruje novu i potpunu poslu-πnost. Ono πto smo prije Ëinili iz straha ili iz sebiËnosti,sad Ëinimo iz ljubavi prema Bogu i bliænjima. Ali ta po-sluπnost, koja se pojavila iz vjere, nije nastala naπom za-slugom, veÊ je plod Boæje milosti koja nam je darovana. Usvojemu novom æivotu ne moæemo se ponositi uspjesimakoje postiæemo, buduÊi da sva Ëast pripada Bogu, “Jer bezmene ne moæete niπta uËiniti.”6 Zato prorok Izaija i kaæe:“Jahve, ti mir nama dajeπ, jer ti si tvorac svih djela na-πih.”7 Tako “sloboda od Zakona” nije nikakva “sloboda odposluπnosti”, veÊ samo “sloboda od kazne koju izriËe Za-kon”. SmrÊu Isusa Krista postali smo zaπtiÊeni od praved-nog zahtjeva Zakona koji traæi naπu osudu, i nismo viπepod vlaπÊu grijeha. Naπ Spasitelj je platio naπe dugove.Svima koji u Njega vjeruju time je osigurao oprost grijehai ukidanje kazne.

Apostol Pavao vrlo jasno objaπnjava znaËenje izraza “nestajati viπe pod Zakonom” i “umrijeti Zakonu”: “Krist nasje otkupio od prokletstva Zakona postavπi umjesto nas pro-klet.”8 Ustanovili smo da je smrt ta zakonska kletva ili

3 Rimljanima 6,15.4 GalaÊanima 2,20.5 Rimljanima 8,3.4.6 Ivan 15,5.7 Izaija 26,12.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55122

Black

123

osuda koja se izriËe zbog prekrπaja Zakona. I to ne privre-mena, nego vjeËna smrt! Od takve smrti nas je Isus otku-pio. Martin Luther, veliki zagovornik opravdanja vjerom,piπe: “Zakon, dakle, nije ukinut miloπÊu, ... ali Êemo dobitii Svetoga Duha koji Êe u nama zapaliti novi plamen, nai-me, ljubav i æelju da budemo posluπni Boæjim zapovijedi-ma.”9 Ta ljubav, kojom nas je Bog nadahnuo,10 daje namsnagu da istinski ispunjavamo Boæje zapovijedi. A prije,kao nepokajani greπnici i bez Krista, to nismo mogli.11

Apostol Pavao odluËno odbacuje laæne teorije ondaπ-njih protivnika Zakona, antinomista: “Ukidamo li tako vje-rom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, time Zakon utvru-jemo.”12 U osnovi vjere je teænja k zakonitosti, a nikako kbezakonju. Da bi uklonio svaki nesporazum, apostol Pa-vao piπe krπÊanima u Korintu: “... Iako nisam bez zakonaBoæjega, πtoviπe, podloænik sam Kristova zakona ...”13 Onmisli na propise Boæjega moralnog Zakona, Deset zapovi-jedi, koje u vjeri u Isusa Krista nalaze svoje pravo ispu-njenje. KrπÊanin je, dakle, pod miloπÊu, ali u Zakonu. Bi-lo bi, naime, potpuno pogreπno proglasiti pravu spasono-snu vjeru potpuno unutarnjom pojavom, osjeÊajem kojimoæe postojati bez vanjskih oËitovanja posluπnosti, to jestbez dobrih djela. Naravno, dobrim krπÊanskim djelima nemoæe se zasluæiti spasenje, ali to ne znaËi da ona uopÊenisu potrebna. Djela su izraz zahvalnosti prema Bogu iplod zajednice s Kristom. Prava vjera je, prema tome, uvi-jek djelotvorna i otkriva se u posluπnosti iz ljubavi. “Djelasu peËat i pokusni kamen vjere jer, kao πto neki dokumentmora imati peËat, tako i vjera mora imati djela”, kazao je

8 GalaÊanima 3,13.9 Dächsel, Das Neue Testament mit Inhaltsgaben, Leipzig, 1880.,

VII, 28 i 29.10 Rimljanima 5,5.11 Rimljanima 13,8-10.12 Rimljanima 3,31.13 1. KorinÊanima 9,21.

PROSVJETLJENJE I MILOST •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55123

Black


jednom Luther oslanjajuÊi se na odluËne rijeËi apostolaPavla iz Poslanice GalaÊanima: “Uistinu, u Kristu Isusu ne-ma vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera kojaoËituje svoju snagu ljubavlju.”14

©to je to ljubav? Isus je naziva najveÊom zapovijediZakona ili izvrπenjem Zakona.15 Onaj tko vjeruje da Boæjaljubav ukida Zakon ili da ga zanemaruje, joπ uvijek nerazumije osnovna naËela Evanelja. Veliki engleski propo-vjednik Charles H. Spurgeon opisuje odnos koji vlada iz-meu ljubavi i Zakona: “Jednom mi je netko rekao: ‘Gle,umjesto Deset zapovijedi sad imamo samo dvije Kristove izato nam je mnogo lakπe!’ Odgovorio sam da to novo izda-nje Zakona nije ni u kojemu sluËaju lakπe i da prije takveizjave Ëovjek treba dobro razmisliti. Dvije nove zapovijedisadræe u sebi sva bitna naËela Dekaloga i zato se ne moæereÊi da one ukidaju ikoje slovo ili kovrËicu prvobitnih zapo-vijedi. Sve poteπkoÊe koje ljudi imaju pri dræanju Deset za-povijedi pojavljuju se i kod dræanja novih dviju, jer su sa-dræaj i bît svih zapovijedi potpuno isti. Ako ljubiπ Boga svimsrcem, onda moraπ dræati sve zapovijedi s prve ploËe, a akoljubiπ bliænjega kao sebe samoga, tome se mora pridruæiti idræanje svih zapovijedi s druge ploËe.”16

Takvo tumaËenje utemeljeno je na prvobitnom smislurijeËi “vjera” (grËki “pistis”), jer ona ne znaËi samo “povje-renje”, veÊ i “vjernost”. Tko vjeruje u Boga, posluπan jeNjemu i Njegovoj volji. Samo prazna vjera po razumu nevrijedi niπta. Takvu vjeru imaju i demoni, pali aneli, kojimoraju priznati boæansku nadmoÊ,17 iako ne æele biti po-sluπni i Ëiniti dobro. Takva je vjera mrtva i uzaludna. “Takoje i s vjerom: ako nema djelâ, mrtva je u samoj sebi.”18

14 GalaÊanima 5,6.15 Matej 22,34-40.16 Bible Readings for Family Circle, Mountain View, 1916., 385.17 Jakov 2,19.18 Jakov 2,17.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55124

Black

125

KatoliËki teolog Konrad Algermissen je u pravu kadkaæe: “Bilo bi ludo ... Zakon i Boæju volju promatrati kaosuprotnosti i kazati da vjerniku koji je ispunjen Boæjom lju-bavlju viπe ne treba Boæji zakon. Kao da bi mogla postojatiBoæja ljubav bez posluπnosti Zakonu ili posluπnost Boæjemzakonu bez poznavanja ljubavi! Ali Zakon koji je urezan usavjest, pravedniku je izraz Boæje ljubavi. Tako Zakon kaozakon gubi svoju krutost.”19

19 Gewissen und Gewissenverantwortung im privaten und öffent-lichen Leben, Recklinghausen, 1946., 15.

Tko vjeruje uBoga, posluπan

je Njemu iNjegovoj volji


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55125

Black


Odnos izmeu Zakona i Evanelja mogli bismo ovakoizraziti: Zapovijedi su same po sebi svete, pravedne i do-bre.20 BuduÊi da su svi ljudi prijestupnici Zakona,21 osu-eni su po Zakonu na smrt.22 Zakon tako ne vodi k æivo-tu, veÊ k smrti, pa nam je Bog po svojoj milosti otvorioput vjere u Krista, put koji nije rezultat naπih zasluga.23

Na tome putu Zakon igra ulogu voe, putokaza i savjetni-ka koji nas upuÊuje na Spasitelja24 tako πto nas osuujei baca ravno u naruËje Posrednika, Isusa Krista. Tko imapovjerenja u “Ispunjenje Zakona”, to jest u Isusa Krista,neÊe se viπe uzaludno pokuπavati opravdati svojim djeli-ma, jer je vjerom veÊ postao siguran u spasenje. U tomesmislu Krist je svrπetak Zakona.25 Drugim rijeËima, Za-kon je potpuno izgubio svoju ulogu kao sredstvo opravda-nja — u to su pogreπno vjerovali Æidovi u Pavlovo doba26

— ali je potpuno zadræao svoju vrijednost kao mjerilo pra-vednosti. Vjerovati u Krista znaËi biti posluπan Zakonu.27

Zakon mora biti upisan u ljudska srca28 da bi rodovi mi-losti mogli potpuno sazreti.29 Evanelje tako uzdiæe Zakoni Ëini ga peËatom pripadnosti Boæjoj obitelji.30 Bog u Za-konu obeÊava ljubav koju je pokazao u Evanelju,31 ili,kako kaæe crkveni otac Augustin: “Zakon je bio dan da bise pokazala potreba za miloπÊu, a milost da bi se Zakonispunio.”

20 Rimljanima 7,12.21 Rimljanima 3,23.22 Rimljanima 7,20.23 Filipljanima 38,9.24 GalaÊanima 3,24.25 Rimljanima 10,4.26 Rimljanima 9,31.32.27 Rimljanima 3,31.28 Hebrejima 8,10.29 Efeæanima 2,8-10.30 Ivan 14,15.31 1. Ivanova 5,3.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55126

Black

127

Karl Barth, jedan od vodeÊih teologa dvadesetog sto-ljeÊa, kaæe: “Tako je, dakle, Zakon u Evanelju kao πto suploËe sinajskog Zakonika u KovËegu zavjeta. ... Zato Pavaoi kaæe s najdubljim poπtovanjem da je Zakon svet. ... Zatoi izjavljuje da Zakon nije protivan Boæjim obeÊanjima. Zatoi kaæe da nam je Zakon dan na æivot i uzvikuje, u skladus poznatim rijeËima iz govora na Gori, da objavljivanje vje-re nije ukidanje, nego ispunjenje Zakona. Zato i oznaËujesebe — a ne smijemo zaboraviti da je on apostol neznabo-æaca — kao onoga tko je u Zakonu Kristovu. Zato je i ka-zao, misleÊi stvarno a ne u prenesenom smislu, da Êe seopravdati samo ‘oni koji Zakon izvrπavaju’. Slava Boæjegazakona, onako kako je opisana u Psalmu 119, neÊe zastar-jeti ni kroz cijelu vjeËnost. Iako Zakon nije Evanelje, danije Zakona, zaista ne bismo imali ni Evanelja!”32

Na kakva se to djela i na koji zakon misli kad se uNovom zavjetu govori o izvrπavanju Zakona? Naziv “Zakon”u Bibliji se opÊenito odnosi na Zakon Deset zapovijedi, pana njega misli i apostol Pavao u Rimljanima 7,7. Taj izrazkatkad ukljuËuje i cijeli Stari zavjet,33 a katkad se odnosisamo na Petoknjiæje, posebice kad se æeli napraviti razlikaizmeu Zakona i Proroka.34 Izraz “Zakon” katkad se rabikao naziv zbirke obrednih propisa poput, primjerice, za-kona o prinoπenju ærtava ili o obrezanju, πto je vrijedilosamo za Hebreje.35

Kad govori o opravdanju djelima, Novi zavjet ne pravinikakvu razliku izmeu moralnog Zakona i ceremonijal-nih propisa, jer ne moæemo zasluæiti spasenje ni dræanjemDekaloga ili Deset zapovijedi niti izvrπavanjem ceremoni-jalnih propisa — darovanjem, ærtvovanjem ili obrezivanjem.Meutim, kad govori o novoj posluπnosti, u kojoj vjernici

32 Karl Barth, Evangelium und Gesetz, München, 1956., 13.14.33 Ivan 12,34.34 Djela 24,14.35 Ponovljeni zakon 31,24-26.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55127

Black


imaju udjela uz pomoÊ sile Svetoga Duha, tada Novi za-vjet ima na umu samo vjeËne i nepromjenjive zapovijediDekaloga, a ne starozavjetne zakone o ærtvama koji su ima-li samo privremeno znaËenje. Ti privremeni zakoni upozo-ravali su na Spasiteljevu smrt i zato su nakon nje biliukinuti, jer su ispunili svoju svrhu.

U svojemu djelu “Besjeda o dobrim djelima” Martin Lu-ther odreeno kaæe: “»ovjek najprije mora shvatiti da nepostoje nikakva druga dobra djela osim onih koja Bog tra-æi. Tko æeli znati πto je dobro i Ëiniti ono πto je dobro, moraupoznati Boæje zapovijedi. Tako govori i Krist u Evaneljupo Mateju 19,17: ‘Ako hoÊeπ uÊi u æivot, vrπi zapovijedi!’ Akad je mladiÊ zapitao πto treba Ëiniti da dobije blagoslov,Isus mu je ponovno ukazao na Dekalog.”36

Obredni propisi su nastali tek nakon pojave grijeha izato upuÊuju na Spasitelja. Ali moralni Zakon od Desetzapovijedi postojao je i prije pada u grijeh i veÊ je pri stva-ranju usaen u savjest ljudi. U tome je velika razlika iz-meu tih dviju vrsta propisa. Apostol Pavao piπe: “Jer kadpogani koji nemaju Zakona vrπe, voeni naravlju, propiseZakona, onda su oni, nemajuÊi Zakona, sami sebi zakonom.Oni Ëinom dokazuju da ono πto propisuje Zakon stoji upi-sano u njihovim srcima, o Ëemu zajedno s tim daje svjedo-Ëanstvo njihova savjest: nutarnji sudovi koji ih meusobnooptuæuju ili brane ...”37 Da naπi praroditelji nisu pogrijeπi-li, ne bi morali prinositi ærtve za grijeh, a moralni Zakonbi dosegao potpuni uËinak.

I sâm Stari zavjet pravi razliku izmeu Dekaloga i ob-rednog zakona. PloËe Dekaloga nalazile su se u KovËegusaveza,38 a ostali zakoni pokraj njega, dakle izvan njega.39

Deset zapovijedi nisu ukinute Kristovom smrÊu, nego vri-

36 Luther, Sermon von denguten Werken, 1955., 39.37 Rimljanima 2,14.15.38 Hebrejima 9,4.39 Ponovljeni zakon 31,24-26.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55128

Black

129

jede i dalje. O tome piπe apostol Pavao: “OËito je da ste vipismo Kristovo, sastavljeno naπom skrbi, napisano ne cr-nilom, nego Duhom Boga æivoga, ne na ploËama od kame-na, nego na ploËama tjelesnim — u srcima.”40 U Otkrive-nju, koje je napisano pri kraju apostolskog doba — dakle,duboko u razdoblju Novog zavjeta — apostol Ivan vidi Kov-Ëeg saveza u nebeskom Svetiπtu.41 U hramu se nalazi “©a-tor svjedoËanstva”,42 πto nije niπta drugo nego Zakon odDeset zapovijedi.43

U Starom zavjetu su oba Zakona, i Dekalog i obrednizakon, bili obvezatni za sve vjernike. Zakoni o ærtvama,koji su upuÊivali na Kristovu smrt, prestali su vrijediti uNovom zavjetu, dok je Dekalog zadræao svoju obvezatnost.

40 2. KorinÊanima 3,3.41 Otkrivenje 11,19.42 Otkrivenje 15,5.43 Izlazak 25,16.

Obredni propisi nastali su tek nakon pojave grijeha i upuÊuju naSpasitelja; ali moralni Zakon od Deset zapovijedi postojao je iprije pada u grijeh i pri stvaranju je usaen u savjest ljudi


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55129

Black


Apostol Pavao jasno razlikuje te dvije vrste Zakona: “Ob-rezanje ne vrijedi niπta, a ni neobrezanje ne vrijedi niπta,veÊ vrπenje Boæjih zapovijedi!”44 Time æeli reÊi da obrednizakoni o obrezanju i ærtvama u Novom zavjetu nemaju viπenikakvog znaËenja. Ipak, braneÊi se od primjedaba da pro-povijeda bezakonje, Pavao istiËe da Deset zapovijedi vrije-de i dalje.

Zakon Ëije ispunjavanje Pavao zahtijeva jest Zakon De-set zapovijedi. I od apostola Jakova Ëujemo vaænu izjavu:“Doista, ako vrπite kraljevski Zakon u skladu s Pismom: ‘Lju-bi bliænjega svoga kao samoga sebe!’ — dobro postupate.Ali ako pokazujete pristranost prema osobama, Ëinite gri-jeh, i Zakon vas osuuje kao prijestupnike.”45 BuduÊi da,dakle, i krπÊanin moæe postati prijestupnik Zakona, nemo-guÊe je govoriti da je Zakon od Deset zapovijedi ukinut.Kad ne bi bilo Zakona, ne bi moglo biti ni prijestupa. Kadne bi bilo Dekaloga, ne bismo ni znali πto je grijeh.

Zato i krπÊani moraju poπtivati i dræati te svete zapo-vijedi koje potpuno otkrivaju Boæji karakter; i to ne samoneke od njih, nego sve.46 Prekrπiti ili zanemariti jednu za-povijed znaËi grijeπiti protiv svih zapovijedi: “Uistinu, akotko vrπi sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, postajekrivac za sve. Jer onaj koji je rekao: ‘Ne Ëini preljuba!’, re-kao je i: ‘Ne ubij!’ Ako ne uËiniπ preljuba, a ubijeπ, postajeπprijestupnik Zakona.”47

Ta jasna podjela propisa na pravila moralnog i ob-rednog Zakona bila je poznata vjernicima svih razdoblja.Moæemo kao primjer spomenuti evangeliËko “Drugo helvet-sko vjerovanje” iz 1566. godine, u kojemu stoji:

“UËimo da je Boæja volja izraæena u Boæjem zakonu.Stoga priznajemo da je Zakon svet i dobar48 i da je taj Za-

44 1. KorinÊanima 7,19.45 Jakov 2,8.9.46 Jakov 4,11.47 Jakov 2,10.11.48 Rimljanima 7,12.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55130

Black

131

kon napisan prstom Boæjim u srcima ljudi49 pa se zove pri-rodni Zakon, ili joπ opπirnije na kamenim ploËama i u Moj-sijevim knjigama.50 Zbog preglednosti propise dijelimo na:

1. Moralni Zakon, koji se nalazi na dvjema kamenimploËama πto ih je Mojsije dobio od Boga, a naziva se Deka-log;

2. Obredni zakon, kojim su regulirani obredi i sluæbaBoæja u Svetinji i

3. Zemaljske zakone, koji se bave politiËkim ili dru-πtvenim ureenjem.”51

S time se potpuno slaæe i RimokatoliËka crkva. Nje-maËki teolog Hermann Schmidt piπe: “Tako u MojsijevomZakonu razlikujemo moralni Zakon, koji je vrijedio i vrijediza sve ljude, obredni zakon, koji je regulirao hebrejsko bo-gosluæje s njegovim krvnim ærtvama, i zemaljske zakone ukojima je Bog svojemu izabranom narodu dao svoje propisei naredbe. Zemaljski zakoni, zajedno s obrednim zakonom,izgubili su vrijednost i obvezatnost ukidanjem Starog za-vjeta.”52

Lutherov suradnik Philipp Melanchton imao je isto mi-πljenje, jer u svojemu djelu “Osnove krπÊanskog nauka”tvrdi: “Kome nije jasna ta razlika izmeu prolaznih zakonai vjeËnih uredaba, taj mora upasti u svakojake zablude!”53

Ostaje nam samo na kraju ovoga poglavlja ponovitiæelju pjesnika i kralja Davida: “Otvori oËi moje, da gledamdivote tvoga Zakona!”54 Neka se te rijeËi ispune u æivotusvih iskrenih ljudi!

49 Rimljanima 2,1550 Izlazak 20,2-17; Ponovljeni zakon 5,1951 Prema: F. D. Nichols, Reasons for our Faith, Washington,

1947., 235.52 H. Schmidt, Brückenschlag zwischen Konfessionen, Paderborn,

1951., 139.53 Melanchton, Hauptartikeln christlicher Lehre.54 Psalam 119,18.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55131

Black


9Deset Boæjih zapovijediDeset Boæjih zapovijediDeset Boæjih zapovijediDeset Boæjih zapovijediDeset Boæjih zapovijedi

Sveto pismo uzdiæe Deset zapovijedi ili Dekalog kao“kraljevski Zakon”1 i “Zakon slobode”.2 Isus je “proslavio”taj Zakon,3 a svakom vjerniku on je najdraæa tema razmi-πljanja.4 Prema njemu se svatko mora odnositi sa straho-poπtovanjem, jer Êe on jednog dana biti mjerilo po koje-mu Êe Bog svima suditi: “»ujmo svemu zavrπnu rijeË: ‘Bojse Boga, izvrπuj njegove zapovijedi, jer — to je sav Ëovjek.Jer sva Êe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti nasud.’”5

Profesor dr. Kuenneth opisuje Deset zapovijedi sljede-Êim rijeËima: “Odakle je Deset zapovijedi dobilo svoju va-ljanost, pravomoÊnost i svoju vaænost da imaju tako uzvi-πenu vaænost?

U tim zapovijedima otkrio se sâm Bog; u njima je izniosvoju volju i otkrio svoje srce. Bog nije ostao nijem kao nekabezimena stvar. Bog nije tajanstven i dvosmislen. Bog seobjavljuje u veliËanstvenom samoopisu, u izgovaranju svo-jega imena: ‘Ja sam Jahve, Bog tvoj...’6 (...)

Ne osjeÊamo li da se u imenu ‘Bog tvoj’ objavljuje sâmIsus Krist, Spasitelj svijeta? Boæja zapovijed vodi k Evan-

1 Jakov 2,8.2 Jakov 1,25; 2,12.3 Izaija 42,21.4 Psalam 1,2.5 Propovjednik 12,13.14.6 Izlazak 20,2.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55132

Black

133

elju. Boæja volja u Zapovijedima æeli naπe osloboenje ispasenje.

Sada moæda razumijemo i da Isus Krist nije poniπtioBoæje zapovijedi, nego se ta ista Boæja volja koja nam go-vori u Zapovijedima utjelovila i predstavila se u Boæjem Si-nu. U svojoj snaænoj izjavi na Gori blaæenstava: ‘A ja vamkaæem...’7 Isus se nije udaljio od Mojsija, veÊ je zahtjeveZapovijedi uzvisio, produbio i izoπtrio. (...)

Ako se odluËimo za Boæji glas u Njegovim Zapovijedi-ma, bit Êemo osloboeni doπaptavanja vlastitog samoljubljai slobodni od osvajajuÊih moÊi koje nas danas tisuÊu putazamagljuju kroz novine, Ëasopise, radio i televiziju. TadaÊe suzdræane ideje i tajne sile duha vremena biti kao prednasipom na Sjevernom moru koji kroti olujne valove i πtitizemlju. (...) Dakle, Boæje zapovijedi nisu tua prisila, nitizapreka u naπem æivotu, veÊ spasonosni dar, dobro djelokoje osvaja i razlog za radost. ‘Jer tvoja su svjedoËanstvauæivanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici’”8

Engleski reformator John Wesley opisuje Dekalog ovimrijeËima: “Boæji zakon je slika boæanskog vjeËnog Duha, iz-raz Njegove naravi. Da, on je najljepπi izdanak vjeËnog Oca,najbistriji izvor Njegove neizmjerne mudrosti, vidljiv dokazsavrπenstva Najviπega. On je predmet divljenja i radosti ke-rubina, serafina i sve nebeske vojske, a Ëast i ponos sva-kog pravog vjernika, svakog prosvijetljenog Boæjeg djetetana ovoj Zemlji.”9

Kad je poznati istraæivaË Afrike Henry Morton Stanleypokuπao poglavici nekog plemena objasniti naËela Desetzapovijedi, ovaj mu je predloæio:

“Sluπaj! Ostani malo kod nas i objasni pravila togavelikog Zakona cijelom mojemu narodu! Kad bi svi moji

7 Matej 5,22.28.32.34.39.44.8 Psalam 119,24; Bekenntnisbewegung: Kein anderes Evange-

lium, Informationsbrief, 28/1971.9 Adventecho, VI., Bern, 1954., 5.

DESET BOÆJIH ZAPOVIJEDI •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55133

Black


suplemenici znali i poπtivali ta pravila, ja bih postao naj-veÊi vladar u ovoj zemlji!”

Te bi rijeËi sigurno mogle posramiti mnoge “prosvije-Êene” krπÊane iz civiliziranog svijeta, koji su odavno zabo-ravili pouke vjeronauka iz djetinjstva i u svojoj oholostiuopÊe viπe ne osjeÊaju potrebu da upoznaju Boga i buduMu posluπni.

Deset zapovijedi se dijele na dva dijela. Prvi dio, zapi-san na prvoj ploËi Zakona, sadræi propise koji odreujuËovjekov odnos prema Bogu, a drugi se bavi odnosom Ëo-vjeka prema Ëovjeku.

ODNOS PREMA BOGU (prva ploËa Zakona):

Prva zapovijed“Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz ze-

mlje egipatske, iz kuÊe ropstva. Nemoj imati drugihbogova uz mene!”10

Odmah u poËetku Dekaloga Bog se predstavlja kaoIzbavitelj koji je oslobodio svoj narod od robovanja. Va-ænost te povijesne Ëinjenice znatno premaπuje granice pro-πlosti, jer “Egipat” ovdje simbolizira podruËje grijeha i ne-prijateljstva prema Bogu11 odakle Bog æeli osloboditi Ëo-vjeka. Od sluæbe poganskim bogovima, iz laænih religija,od oboæavanja predmeta, æivotinja i ljudi, do πtovanja isluæenja jedinom pravom Bogu, to je smjer u kojemu Ëo-vjeka upuÊuje poruka izraæena u prvoj Boæjoj zapovijedi.BuduÊi da postoji samo jedan vjeËni, nevidljivi i sveti Bog,samo Njemu jedinome pripada Ëast i πtovanje. On jediniima potpunu prednost pred svime πto je stvoreno i πtopostoji. Kad se ta Ëinjenica uzme u obzir, lako se mogu

10 Izlazak 20,2.3.11 Otkrivenje 11,8.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55134

Black

135

razumjeti Isusove rijeËi: “Tko viπe ljubi oca ili majku negomene, nije me dostojan.”12

Nemojmo misliti da prva zapovijed zabranjuje samosluæbu drevnim poganskim bogovima. Ne, ona ima mnogodublje znaËenje! Ono πto Ëovjek ljubi viπe od Boga, postajemu bog. Zato su meu prekrπiteljima te zapovijedi svi oni

12 Matej 10,37.

Deset zapovijedise dijele na dvadijela: prvi dio,

zapisan na prvojploËi Zakona,

sadræi propisekoji odreuju

Ëovjekov odnosprema Bogu, a

drugi dioodreuje

Ëovjekov odnosprema Ëovjeku


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55135

Black


koji uzimaju ljudske ideologije kao mjerilo vrijednosti, svikoji uzdiæu nacionalizam na oltar boæanstva, svi koji prvomjesto daju sebi, bogatstvu i uæivanjima, svi koji u svoje-mu srcu nemaju mjesta za Boga. Svatko tko tako prekidasvoju æivotnu vezu s Nebom, postaje grobar vlastitog po-stojanja, i to ne samo nebeskog, veÊ i ovozemaljskog. KadËovjek ne uspije uspostaviti pravu vezu s Bogom, teπkomoæe uspostaviti i srediti odnose u braku i obitelji, u dru-πtvu uopÊe. Tko se ne osvrÊe na boæanske zakone pona-πanja i reda, ne poπtuje ni ona pravila koja su ljudi uspo-stavili. Tako je ugroæeno sveopÊe druπtveno ureenje.

Kao πto je poznato, ideolozi Francuske revolucije po-kuπali su ukloniti krπÊanstvo. Na mjesto Boga postavilisu boæicu Razuma, koju je predoËavala neka kazaliπna glu-mica. Kakav je bio rezultat toga pokuπaja? ZloËini su ra-sli kao poplava, a obiteljske veze su se kidale. U tadaπnjempolumilijunskom Parizu bilo je 5.900 rastava braka samou jednoj godini! Narodna skupπtina uvidjela je da taj putvodi ravno u rasulo. Zato su zakljuËili: “Francuska nacijapriznaje najviπe BiÊe, (...) jer bez Boga je nemoguÊe vladatinarodom.”13

Prva zapovijed odmah snaæno zahvaÊa odluËujuÊi, os-novni problem ljudskog postojanja. Ili Bog — ili niπta! Nemoæe biti sporazuma! Apostol Pavao kaæe: “Ne moæete pitikaleæ Gospodnji i kaleæ vraæji. Ne moæete biti dionici stolaGospodnjega i stola vraæjega.”14 Naπe srce moæe pripadatiili dobru ili zlu. Bog stavlja pravo izbora u naπe ruke, asebi odluËno zadræava pravo suda.

Druga zapovijed“Ne pravi sebi lika ni obliËja bilo Ëega πto je gore

na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zem-

13 Würbel, Religiöse Zeitfragen, Wien, 1848., 288.14 1. KorinÊanima 10,21.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55136

Black

137

ljom. Ne klanjaj im se niti im sluæi. Jer ja, Jahve,Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kaænjavam grijeh ota-ca — onih koji me mrze — na djeci do treÊeg i Ëetvrtogkoljena, a iskazujem milosre tisuÊama koji me ljubei vrπe moje zapovijedi.”15

Prva zapovijed otkriva nam jedinog pravog Boga, a dru-ga nam pokazuje kako Mu treba sluæiti. BuduÊi da je Bog“posve drukËiji”, izvan vremena i iznad svijeta — Isus tolijepo kaæe: “Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju muse klanjati u duhu i istini.”16 — samo je po sebi razumljivoda se zabranjuje i svako prikazivanje Boga s pomoÊu tvari.Tu ulazimo u samu bît prave religije. U svim izmiπljenim,laænim religijama boæanstvo se ne moæe drukËije zamiπlja-ti nego kao stvorenje, biÊe sliËno Ëovjeku. Kod starih Gr-ka to su preljubnik Zeus, zavodljiva Artemida, zaπtitniklopova Hermes i mnogi drugi. EgipÊani su πtovali bika,majmuna, krokodila i druge bogove ptiËjeg lika. Taj bi sepopis mogao nastaviti u beskraj.

Sve te zablude potpadaju pod osudu izreËenu u Sve-tom pismu: “UmiπljajuÊi da su mudri, postali su ludi te suzamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikamasmrtnog Ëovjeka, ptica, Ëetveronoæaca i gmazova.”17

©tovatelji tih laænih bogova konaËno Êe se razoËarati,jer kipovi nikome ne mogu pomoÊi. Nepokretni su i nijemi:“S kime biste me usporedili i izjednaËili, s kime prispodobili:komu da sam sliËan? Vade zlato iz kese, i tezuljom mjeresrebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga naËini, te prednjim padaju niËice i klanjaju se. Diæu ga na rame i nosega, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne miËese s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara, i nikog ne spa-sava od nevolje njegove”.18 Ali nevidljivi Bog, koji se ob-

15 Izlazak 20,4-6.16 Ivan 4,24.17 Rimljanima 1,22.23.18 Izaija 46,5-7.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55137

Black


javljuje u Svetom pismu, jasno je vidljiv u svojim djelimai postupcima.

TumaËeÊi drugu zapovijed, glasoviti filozof ImmanuelKant kaæe: “U hebrejskim spisima nema uzviπenijeg tekstaod zapovijedi: ‘Ne gradi sebi nikakvog lika!’ ©tovatelji ki-pova traæili su zaπtitu. Htjeli su imati svoje bogove pokrajsebe, htjeli su ih gledati i dodirivati, a zaboravili su da vjer-nik æivi od vjere, a ne od gledanja. Druga je zapovijed po-ziv za stjecanje iskustava u vjeri, ona je prosvjed protiv ma-terijalizma i sluæbe laænim bogovima. Vjerniku koji je po-novno roen Svetim Duhom — a svi pravi krπÊani su takvi— ne treba nikakvih materijalnih pomagala da bi ojaËaosvoju vjeru. Isus kaæe: ‘Ali dolazi Ëas — i veÊ je tu — kadÊe se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otactakve klanjaoce æeli.’”19

Zapovijed jasno govori o klanjanju i oboæavanju. Ipak,ona ne zabranjuje sve slike s vjerskim biblijskim motivima.I sami Izraelci su imali kipove kerubina u Svetinji nadsvetinjama i dvanaest bronËanih bikova koji su sluæili kaonosaËi bronËanom umivaoniku u predvorju Salomonovoghrama. Zapovijed zabranjuje oboæavanje i davanje poËastikipovima i slikama. Moæda bi netko pomislio da je ta za-povijed danas nepotrebna, jer æivimo u krπÊanskom svije-tu, a zablude poganstva su ostale daleko iza nas. Moædaje tako u Europi, ali kako æive ljudi u Africi, Aziji, Oceanijii zemljama u koje odlaze misionari? Pitajmo se je li i samokrπÊanstvo slobodno od sluæenja kipovima i slikama? Nijeli stari Izrael u tome uporno grijeπio?

Mnogi kaæu da ne πtuju slike, veÊ onog koga slika pre-doËava. I pogani su se u antiËko doba sluæili istom izli-kom, a Ëinjenice su govorile sasvim suprotno! I danaπnjapraksa pokazuje drukËiju sliku. Sve dok ljudi kite i krunekipove i slike, dok polaæu prisege pred kipovima i prire-uju procesije s Ëudotvornim slikama i kipovima svetaca,

19 Ivan 4,23.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55138

Black

139

teπko se moæe vjerovati u opravdanost i iskrenost tih omi-ljenih izlika. Osim toga, kako se klanjanje stvorenim biÊi-ma — sasvim svejedno je li to neki aneo, Isusova majkaili apostol Petar — moæe uskladiti s naËelima Evanelja?Kad se Ivan u Otkrivenju bacio niËice pred anelom, ovajga je upozorio: “Pazi! Ne! Ja sam sluga kao i ti i tvojabraÊa koja Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo. Bogu se poklo-ni!”20 Kad je rimski Ëasnik Kornelije pao pred noge apostola

20 Otkrivenje 19,10.

Prva zapovijedotkriva nam

jedinog pravogBoga, a druga

nam govorikako Mu treba

sluæiti:zabranjuje se

prikazivati Bogas pomoÊu tvari


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55139

Black


Petra, ovaj ga je podignuo govoreÊi: “Ustani! I ja sam samoËovjek!”21

TreÊa zapovijed“Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer

Jahve ne opraπta onome koji uzalud izgovara ime nje-govo.”22

Svrha treÊe zapovijedi je poπtovanje Boga. Bogohul-nicima, rugaËima i krivokletnicima sudit Êe se prema ovojzapovijedi. Ali to nije sva svrha te zapovijedi. Boæje imeizraz je Njegovog biÊa i Njegovog karaktera. Teπko onometko Boæje ime zlorabi iz sebiËnih pobuda ili s nedoliËnimciljevima! Boæje ime se moæe obeπËastiti i laænom poboæ-noπÊu i nedoliËnim æivotom onih koji kaæu da su Njegovesluge. Bog zato ne moæe dopustiti da se Njegovo ime nekaæ-njeno zlorabi.

»etvrta zapovijed“Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©est dana radi

i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota,poËinak posveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakvaposla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kÊi tvoja, nisluga tvoj, ni sluπkinja tvoja, ni æivina tvoja, niti do-πljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i Jahve jeπest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve πto je unjima, a sedmoga je dana poËinuo. Stoga je Jahveblagoslovio i posvetio dan subotni.”23

Subota nas podsjeÊa na stvaranje, jer stoji napisano:“I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uËini. I poËinu

21 Djela 10,26.22 Izlazak 20,7.23 Izlazak 20,8-11.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55140

Black

141

u sedmi dan od svega djela koje uËini. I blagoslovi Bog se-dmi dan i posveti, jer u taj dan poËinu od svega djela svo-ga koje uËini.”24 Bog je tako pri stvaranju odredio Ëovjekuæivotni ritam: nakon πest radnih dana slijedi jedan danodmora. Kao πto je to primjerom pokazao Bog, tako i Ëovjektreba raditi i odmarati se. Ljudski æivot treba biti odsjajBoæjega, ali ne zbog Boæje samovolje, veÊ zbog Ëovjekovogdobra i sreÊe. Takav æivotni ritam najbolje odgovara ljud-skom organizmu. Svi pokuπaji da se taj boæanski propisukine ili promijeni ostali su bez uspjeha — sjetimo se sa-mo pokuπaja uvoenja desetodnevnog radnog tjedna u do-ba Francuske revolucije.

Subota je Stvoriteljev znak, a time i znak svakog pra-vog vjernika: “Neka je ona znak, zauvijek, izmeu mene iIzraelaca. Ta Jahve je za πest dana sazdao nebo i zemlju,a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.”25 Sve dokkao krπÊani, kao “duhovni Izrael”, budemo poπtivali subo-tu po odredbama Ëetvrte zapovijedi, bit Êemo sigurni dasluæimo pravom Bogu i da nismo skrenuli s uske stazekoja vodi u æivot. Sveto pismo objaπnjava:

“Bog je poËinuo”Bog se nije odmarao zato πto je moæda bio umoran,

jer “On se ne umara”,26 veÊ zato da bi ljudima ostavio pri-mjer. Danaπnjem Ëovjeku takav je potpuni odmor potreb-niji nego ikad.

“Bog je blagoslovio”Sedmi dan, to jest posljednji dan tjedna, subotu (heb-

rejski “πabat” znaËi “odmor”), Bog je blagoslovio svojim oso-bitim blagoslovom. Taj blagoslov prima svaki Ëovjek koji,

24 Postanak 2,2.25 Izlazak 31,17.26 Izaija 40,28.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55141

Black


svetkujuÊi taj blagdan, priznaje Boga svojim Stvoriteljem.Zbog toga je subota iznad svih dana u tjednu i zauzimaposebno mjesto. Subotnji blagoslov nije obeÊan samo He-brejima, nego svim ljudima, jer ga je prvi primio Adam,praotac svih ljudi. Isus kaæe: “Subota je stvorena radi Ëo-vjeka, a ne Ëovjek radi subote.”27

“Bog je posvetio”“Posvetiti” u Svetom pismu znaËi neπto potpuno oslo-

boditi svih sveza s ovim svijetom i odvojiti za Boga. Takosu, primjerice, sveÊenici bili posveÊeni i odvojeni za slu-æbu Bogu.28 Subota je stvorena za Ëovjekovu dobrobit, alipripada Bogu. Stvoritelj toga dana oËekuje od svojih stvo-renja posebno priznanje i zahvalnost. Tako je sedmi danne samo dan odmora, nego i dan molitve i objavljivanjaBoæje rijeËi.

ODNOS PREMA BLIÆNJEMU (druga ploËa Zakona):

Peta zapovijed“Poπtuj oca svoga i majku svoju, da imadneπ dug

æivot na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.”29

Duænosti prema bliænjemu poËinju u obitelji, u tomnajuæem krugu ljudskog druπtva. Roditelji stoje pred na-ma kao Boæji predstavnici, jer su oni nama ono πto je Bogcijelom ljudskom rodu: dali su nam æivot i zadovoljavajunaπe tjelesne, duπevne i duhovne potrebe. Koliko Bog ci-jeni obitelj, vidimo iz Ëinjenice da je izabrao roditeljskuljubav kao sliku svoje ljubavi prema nama. U Bibliji piπe:

27 Marko 2,27.28 Izlazak 29,44.29 Izlazak 20,12.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55142

Black

143

“Kako se otac smiluje djeËici, tako se Jahve smiluje onimaπto ga se boje.”30 i: “Kao πto mati tjeπi sina, tako Êu i javas utjeπiti ...”31

Kad se kidaju obiteljske veze, propada i cijelo dru-πtvo. PlaÊamo previsoku cijenu u utrci za automobilima iraznovrsnim strojevima, dakle zbog materijalizma, jer suveze koje povezuju naπe domove nategnute do krajnosti.Veliki πvicarski pedagog Johann Heinrich Pestalozzi obja-snio je to ovako: “Uzmi ptici gnijezdo i uniπti ga, i time siuniπtio sav njezin æivot. Upropasti ljudima domove, i æivotÊe izgubiti svaku vrijednost.”

30 Psalam 103,13.31 Izaija 66,13.

Bog toliko cijeniobitelj da je

izabraoroditeljsku

ljubav kao slikusvoje ljubaviprema nama


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55143

Black


Peta zapovijed obraÊa se ponajprije roditeljima. To jedobro zapazio apostol Pavao: “A vi, oËevi, ne ogorËujte dje-ce svoje, veÊ ih odgajajte stegom i opomenom Gospod-njom!”32 Zatim se zapovijed obraÊa djeci. Djeca su obve-zatna prihvatiti i posluπati savjete svojih bogobojaznih rodi-telja. Tko se ne moæe pokoriti tome boæanskom redu, nitiæeli poπtivati Boæje odredbe, navlaËi na sebe boæansku osu-du: “Oko koje se ruga ocu i odriËe posluh majci, iskljuvatÊe potoËni gavrani i izjesti mladi orlovi.”33 NjemaËki poli-tiËki teoretiËar Julius Langbehn je rekao: “Niπta na ovomsvijetu ne moæe postojati bez reda, a za sve πto je stvore-no, red znaËi podvrgavanje.”

©esta zapovijed“Ne ubij!”34

»ovjekov æivot je svetinja, jer ga je dao sâm Bog. Alinije samo oduzimanje fiziËkog æivota osueno πestom za-povijedi, veÊ i ugroæavanje duπevnog mira i spokojstva. Isusvidi ubojstvo i u gnjevu i ruænoj rijeËi,35 a apostol IvanizriËito kaæe: “Tko god mrzi svoga brata, ubojica je.”36 Nesmijemo zaboraviti da se ta zapovijed odnosi na osobniodnos Ëovjeka prema Ëovjeku.

Iako je i odnos prema æivotinjama spomenut u Svetompismu — “Pravednik pazi i na æivot svog æivinËeta”37 — tazapovijed ipak πtiti samo Ëovjekov æivot od neovlaπtenogugroæavanja, jer na drugom mjestu piπe: “Tko prolije krvËovjekovu, njegovu Êe krv Ëovjek proliti! Jer na sliku Boæjustvoren je Ëovjek!”38 Te rijeËi je Bog uputio cijelom ljud-

32 Efeæanima 6,4.33 Izreke 30,17.34 Izlazak 20,13.35 Matej 5,21.22.36 1. Ivanova 3,15.37 Izreke 12,10.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55144

Black

145

skom rodu, a ne samo Æidovima, jer su bile izgovorenepatrijarhu Noi. Ne treba posebno isticati da Bog ne odo-brava samovoljne smrtne presude iz politiËkih, vjerskih idrugih razloga, jer je to jasno iz samog teksta. Bog je na-redio Ëovjeku pojedincu da ljubi Ëak i svoje neprijatelje,ali je zemaljskim vlastima ostavio pravo da svakog krivcapozovu na odgovornost i da mu odmjere kaznu primjere-nu njegovoj krivnji.

U tom smislu se i sâm Krist pokorio vlastima, jer suone svojim maËem πtitile javni red i sigurnost, a to je mo-glo samo koristiti πirenju Evanelja.39 Ako zemaljska vlastprekoraËi svoje ovlasti i poËne se mijeπati u podruËje vje-rovanja, tada vrijede rijeËi iz Pisma: “Treba se viπe poko-ravati Bogu nego ljudima.”40

Po toj zapovijedi mora se odluËno odbiti sudjelovanjeu svakom samovoljnom Ëinu koji je uperen protiv ljud-skog æivota. Bog je darovao æivot i On ga jedini ima pravouzeti: “Jahve dao, Jahve oduzeo!”41

Sedma zapovijed“Ne uËini preljuba!”42

U naπe doba brak je postao svjetovna ustanova. Ljudiga smatraju svojevrsnim ugovorom, koji se moæe zaklju-Ëiti i poniπtiti onoliko puta koliko to ugovornim stranamaodgovara. Meutim, brak je ponajprije boæanska ustano-va! Kao i dan odmora, brak je nastao u Edenu.43 Bog viso-ko cijeni brak, a to se vidi iz Ëinjenice da On u braËnomodnosu vidi sliku svojega odnosa prema svojoj Crkvi. Bog

38 Postanak 9,6.39 Rimljanima 13,4.40 Djela 5,29.41 Job 1,21.42 Izlazak 20,14.43 Postanak 2,18.24.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55145

Black


je æenik, supruænik, a Crkva je nevjesta. Apostol Pavao jeto napisao u Poslanici Efeæanima: “... jer je muæ glava æenekao πto je i Krist glava Crkve — on, Spasitelj svoga Tije-la!”44 Time je ureen i odnos braËnih drugova.

Muπkarac, koji je prvi stvoren, prirodni je voa i gla-va obitelji. Supruga mu nije ropski podreena, veÊ mu jestavljena uz bok. Ona ne stoji iznad svojega supruga, aniti ispod njega. Uzeta je od njega i stoji pokraj njega do-punjujuÊi ga kao ravnopravna druæica, ne prekoraËujuÊiprirodom dane ovlasti. Æena treba poπtivati muæevu uloguvoe,45 a on treba ljubiti svoju suprugu kao πto je i Kristljubio svoju Crkvu i dao svoj æivot za nju.46 Bog je uteme-ljio brak na osjeÊaju samoodricanja, ljubavi i spremnostina poærtvovnost. Kakvog li uzviπenog hrama ËistoÊe i lje-pote! Biblija ovdje nema na umu samo duhovni smisao.Ne, Sveto pismo se nikad ne srami nazvati stvari pravimimenom. Savrπeni brak je duhovna, duπevna i tjelesna ve-za: jedinstvo vjere, srca i tijela. Muπkarac i æena postajujedno tijelo47 i ne smiju se jedno drugome uskraÊivati.48

Ono πto je stvorio, Bog æeli i zaπtititi. On Ëuva tu svetuustanovu sedmom zapovijedi. Kao πto se ne smije pokazi-vati milosre da bi se poslije oduzeo æivot, kao πto se nesmije davati da bi se poslije lakπe uzimalo, tako se nesmije sklopiti brak, a zatim napustiti braËnu zajednicu!Po Boæjem planu muπkarac smije imati samo jednu æenu,i æena samo jednog muπkarca. Biblija ne priznaje rastavubraka, osim jedne iznimke. O tome Krist kaæe: “Mojsijevam je zbog vaπeg okorjelog srca dopustio da moæete ot-pustiti svoje æene. Ali u poËetku nije bilo tako. A ja vamkaæem: tko otpusti svoju æenu — osim zbog bludniπtva —

44 Efeæanima 5,23.45 Efeæanima 5,22.46 Efeæanima 5,25.47 Efeæanima 5,28.29.48 1. KorinÊanima 7,5.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55146

Black

147

te se oæeni drugom, Ëini preljub; i tko se oæeni otpuπteni-com, preljub Ëini.”49

Ta zapovijed prodire u samu sræ braËnih odnosa, jerBog zna πto se skriva u dubini ljudskog srca. Biti u bra-ku znaËi biti vjeran svojemu braËnom drugu. U vrtu bo-æanske ustanove braka ne postoji pËelinji let od cvijeta docvijeta! Kristove rijeËi u govoru na Gori blaæenstva imajusamo jedan smisao: “»uli ste da je reËeno starima: ‘Ne Ëinipreljuba!’ A ja vam kaæem da je svaki koji s poæudom po-gleda æenu veÊ — u svom srcu — s njom uËinio preljub.”50

49 Matej 19,8.9.50 Matej 5,27.28.

Po Boæjem planu muπkarac smije imati samo jednu æenu, i æenasamo jednog muπkarca; Biblija ne priznaje rastavu braka, osimiznimke kad je u pitanju preljub


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55147

Black


Isus ovdje povezuje sedmu i desetu zapovijed koja glasi:“Ne poæeli ...” Preljub, dakle, ne poËinje tek u Ëinu nevjere,nego Ëim Ëovjek otvori vrata greπnim æeljama svojega sr-ca, jer Ëovjek je “onakav kako u sebi misli”.51 Brak trajecijeli æivot i samo smrt moæe rastaviti braËne drugove.

U Boæjem kraljevstvu neÊe biti braka u stvarnom smi-slu te rijeËi, jer stoji napisano: “O uskrsnuÊu niti Êe seæeniti niti udavati, nego Êe biti kao nebeski aneli.”52 Jedanpoboæni Ëovjek ovako je definirao brak: “Brak je zajednicaobostrane, doæivotne ljubavi i vjernosti jednog muπkarca ijedne æene.” Time smo doπli i do rak-rane modernog braka.IskljuËili smo Boga iz svojih obitelji i sad skupo plaÊamotu pogreπku.

©to reÊi o mnogim brakovima u kojima se braËni dru-govi ne rastaju, veÊ ostaju æivjeti zajedno, ali svatko idesvojim putom? O takvim primjerima nema statistiËkih po-dataka, ali se joπ pred dvadesetak godina procjenjivalo ka-ko u Austriji od toga boluje svaki drugi brak.

Na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeÊe brojrastava brakova bio je neznatan u odnosu na broj sklop-ljenih brakova. Pred Prvi svjetski rat broj rastava se udvo-struËio, a zatim utrostruËio. Nakon Drugog svjetskog ratauæasna plima rastavâ zahvatila je gotovo Ëetvrtinu sklo-pljenih brakova. Statistike biljeæe nesmiljeni porast rasta-va brakova i u naπe doba. Osim roditelja, uæasnu cijenuplaÊaju i tisuÊe djece koja gube toplinu doma i njeænostroditeljskog zagrljaja.

Kako je grijeh isprva zamaman, a kako se surovo osve-Êuje na kraju! Preljubom i rastavom joπ nitko nije postaosretan. Biblija upozorava: “Nerazuman je, dakle, tko se upu-πta s preljubnicom; duπu svoju gubi koji tako Ëini. Bruke isramote dopada, i rug mu se nikad ne briπe.”53

51 Izreke 23,7.52 Matej 22,30.53 Izreke 6,32.33.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55148

Black

149

54 Izlazak 20,15.55 Djela 2,44; 4,32.

Kako brak moæe ozdraviti? Ako na njega gledamo kaona boæansku ustanovu. Ako se opet vratimo starim naËe-lima koja je Bog dao. Ako u svemu i uvijek dajemo Boguprvo mjesto. Brak Êe biti Ëvrst ako veÊ pri izboru braËnogdruga pitamo Boga za savjet. Kad se dvoje istome nadaju,kad isto vjeruju i isto æele, njihova zajednica ima sve uvjeteza opstanak i trajanje. Jednom su pitali Martina Lutheraπto misli o pravoj pripremi za brak i kako se najbolje mo-æe odabrati braËni drug. Evo njegovog odgovora: “Kad po-boæan mladiÊ æeli stupiti u brak, mora se moliti: ‘Boæe, pro-svijetli me!’ Meutim, vi to ne Ëinite! ... Vi zapoËinjete tajnajsudbonosniji Ëin puni samopouzdanja. Kako vam ondau tome moæe Bog pomoÊi? Zato, dragi moj, ... uËinite kaoπto sam ja uËinio. Prije nego πto sam uzeo svoju Katu, mo-lio sam se iz cijelog srca. To i vama savjetujem!”

Osma zapovijed“Ne ukradi!”54

Osma zapovijed πtiti Ëovjekovo pravo vlasniπtva. Sva-tko treba svojim rukama zaraivati ono πto mu je potrebnoza æivot i svakome dati ono πto mu pripada poπtujuÊi pri-tom ono πto je tue. Poπtovanje rada i tueg vlasniπtvajedno je od osnovnih naËela Evanelja. ReËenica: “Vlasni-πtvo je kraa” je pogreπna. Kao πto je Bog dao Ëovjekuslobodnu volju i osobnu slobodu u izboru izmeu dobra izla, tako mu je ostavio da slobodno raspolaæe materijal-nim dobrima kojima ga je nadario. Kad su prvi krπÊaniimali sve zajedniËko,55 odluËili su to svojom slobodnom vo-ljom. Taj primjer nije uspostavio novu krπÊansku dogmu,jer se to jasno moæe vidjeti iz ponaπanja apostola Petraprema supruænicima Ananiji i Safiri. Petar je tim laænim


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55149

Black


darovateljima rekao da bi bolje bilo da su svoje vlasniπtvozadræali za sebe.56

“Ne ukradi!” — taj nijeËni oblik nije jedino πto Bogtraæi od nas! KrπÊanstvo uvijek ide dalje, ono nije osnova-no na suzdræavanju od neËega, veÊ na dobrim djelima.Suprotnost krai je davanje. Zato je drugi, krπÊanski oblikte zapovijedi: “... Podijeliti kruh svoj s gladnima.”57 Najuz-viπeniji primjer nam je u tome Isus Krist. “On, boæanskenaravi, nije se ljubomorno dræao svoje jednakosti s Bo-gom”,58 veÊ je “radi vas od bogataπa postao siromah da vipostanete bogataπi njegovim siromaπtvom.”59

Deveta zapovijed“Ne svjedoËi laæno na bliænjega svoga!”60

Deveta zapovijed zabranjuje svaku laæ. To potvrujeapostol Jakov: “©toviπe, neka vaπ ‘da’ bude ‘da’, a vaπ ‘ne’neka bude ‘ne’, da ne potpadnete pod osudu!”61 Kako seËesto nesmotreno sluæimo svojim jezikom! Wilhelmu Bu-schu, njemaËkom slikaru i knjiæevniku, pripisuje se izre-ka: “Kad bi laæi postale vlasi, ne bi bilo nijednog Êelavca!Svako odijelo bi postalo suviπno, jer bi svi ljudi, obrasli kr-znom, ulicom skakali kao medvjedi.” Koliko je istine u tojizreci! Koliko puta je sreÊa nekog ljudskog biÊa bila razo-rena neËasnim spletkama i lakomisleno ili opako izreËe-nim rijeËima?! Pravo kaæe apostol Jakov: “I jezik je va-tra...”62 Mudri Salomon dodaje: “Obilje rijeËi ne biva bezgrijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.”63

56 Djela 5,4.5.57 Izaija 58,7.58 Filipljanima 2,6.59 2. KorinÊanima 8,9.60 Izlazak 20,16.61 Jakov 5,12.62 Jakov 3,6.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55150

Black

151

Deseta zapovijed“Ne poæeli kuÊe bliænjega svoga! Ne poæeli æene

bliænjega svoga; ni sluge njegova, ni sluπkinje njegove,ni vola njegova, ni magarca njegova, niti iπta πto jebliænjega tvoga!”64

Posljednja zapovijed pokazuje nam zaπto ljudi opÊe-nito prestupaju Boæje propise. Sve πto Ëovjek Ëini, zaËinjese joπ u mislima i pohranjuje se u dubini srca. Korijen izkojega raste zlo stoga nije tek djelo, veÊ i sáma pomisao,æelja, teænja, zamisao. Svaka zla æelja koju Ëovjek gaji irazvija sama je po sebi prijestup boæanskih moralnih na-Ëela i, prema tome, grijeh. Kuπnja joπ uvijek nije grijeh.Ona postaje prijestup Zakona tek kad joj Ëovjek podlegne,kad joj se prestane odupirati.65

Doista, Bog u svojemu Zakonu traæi od Ëovjeka mno-go, ali ne i previπe. Cilj nije postavljen tako visoko da gane bismo mogli dosegnuti. Bog se ne πali sa svojim Za-konom; On misli sasvim ozbiljno kad kaæe: “Ako hoÊeπ uÊiu æivot, vrπi zapovijedi!”66 Onome tko se preda Bogu, tkozatraæi boæansku pomoÊ i Ëvrsto odluËi da neÊe grijeπiti— “njegove zapovijedi nisu teπke!”67

63 Izreke 10,19.64 Izlazak 20,17.65 Jakov 1,14.15.66 Matej 19,17.67 1. Ivanova 5,3.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55151

Black


10Isus Êe opet doÊiIsus Êe opet doÊiIsus Êe opet doÊiIsus Êe opet doÊiIsus Êe opet doÊi

Poznato je da krπÊanin ne oËekuje svoju sreÊu samodanas, na ovom svijetu, veÊ s puno povjerenja gleda udane koji tek dolaze. On zna da Boæji plan spasenja ljudiod grijeha joπ nije do kraja ostvaren Kristovom smrÊu nakriæu. Iako grijeh viπe nema nikakve vlasti nad vjernikom,jer ga on pobjeuje snagom koju dobiva od Boga, veÊ isama prisutnost zla i smrti na ovome svijetu pridonosi dase nitko ne moæe osjeÊati potpuno sretnim. Boæji konaËnicilj nije da æivimo u neprestanoj neizvjesnosti, ubojstvi-ma, ratovima i razaranjima. On æeli obnovu, novoroenjei preobrazbu svijeta.

Otkako je na Golgoti svjetlo rasprπilo vjeËnu tamu, So-tona stalno uzmiËe. Jednog sudbonosnog dana njegova pre-vlast na Zemlji bit Êe potpuno skrπena, a osnovat Êe senovo, vjeËno Boæje kraljevstvo mira. Taj konaËni cilj, koje-mu teæi sva priroda, neÊe se postiÊi ljudskim naporima.Sva naπa nemoÊna nastojanja da postignemo mir veÊ sutisuÊama godina samo uvod u nove ratove i nova nasilja.Rjeπenje problema leæi samo u nadi da Êe Gospodar vre-mena i prostora, koji je pri stvaranju svojom mudroπÊudao poËetni zamah svemu stvorenome, jednoga dana uËi-niti kraj zlu.

“Povijest ima pozitivnog smisla samo ako teæi nekomvrhuncu!” — rekao je ruski filozof Nikolaj AleksandroviËBerdjajev. Da budemo jasniji: kad govori o vrhuncu, krπÊa-nin ne misli na kraj svijeta, veÊ na osnivanje Boæjega kra-ljevstva. Cijeli svijet danas govori o kraju. »ovjeËanstvo je

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55152

Black

153

dospjelo u nepriliku da samo sebi moæe prouzroËiti kona-Ëno uniπtenje iz kojega ne bi viπe bilo ni izlaza ni novogapoËetka. Ali Isus Krist namjerava neπto sasvim drugo. Naπanada nije u kaosu, veÊ u novom stvaranju. Apostol Petarkaæe: “Ali mi oËekujemo, prema njegovu obeÊanju, nova ne-besa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost!”1

Upravo zbog te nade krπÊanska vijest iz Biblije, o po-novnom Kristovom dolasku, danas je aktualnija nego ikadprije. Upravo mi, beskuÊnici dvadeset prvog stoljeÊa, πtotako oËajniËki traæimo recept za ozdravljenje naπega svije-ta, nalazimo u njoj jedini oslonac, jedinu sigurnost. Beztoga oslonca svijet bi bio beznadno izgubljen, a ni sámokrπÊanstvo ne bi imalo nikakve vrijednosti. Tko u krπÊan-stvu ne prihvaÊa osnovnu misao — nadu u ponovni dola-zak Isusa Krista, tko obeÊano Boæje kraljevstvo smatra ne-kim ovozemaljskim, ljudskim kraljevstvom, taj ne shvaÊabît Evanelja! “OËekivanje kraja” — kaæe biskup H. Lilje— “u svakom pogledu je nedjeljivo povezano s krπÊanskimvjerovanjem u Boga!”2

Da se krπÊanstvo naπega doba ozbiljno trudi ponovnoprobuditi taj prakrπÊanski smisao vijesti o Isusu Kristu,pokazala je i plenarna sjednica Svjetskog saveza Crkava,koja je 1954. godine odræana u Evanstonu pod geslom“KrπÊanska nada”. Na toj je sjednici zakljuËeno: “Nema dru-ge nade osim nade u razapetoga i uskrsloga Gospodina kojiÊe opet doÊi!”3

Nekoliko godina kasnije na sljedeÊem zasjedanju glav-ne skupπtine u New Delhiju, 1961. godine, nauk o posljed-njim dogaajima potisnut je u zadnji plan. Na zasjedanjuu Uppsali 1968. godine misao o Kristovom ponovnom do-lasku skoro je potpuno izgubljena. Prof. Edmund Schlink,nekadaπnji Ëlan ekumenskog vijeÊa, izrekao je sljedeÊu kri-

1 2. Petrova 3,13.2 H. Lilje, Das letzte Buch der Bibel, Hamburg, 1955., 29.3 Bibel und Liturgie, Klosterneuburg, 1956.

ISUS ∆E OPET DO∆I •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55153

Black


tiku: “Kao πto je vidljivo, Svjetski savez crkava nije zabi-ljeæio nikakav napredak po pitanju nauka o posljednjim do-gaajima. ... Viπe se ne spominju rijeËi Novog zavjeta o zna-kovima koji najavljuju Kristov ponovni dolazak. Jedva daitko razmiπlja o tome kako se Crkva mora pripremiti za po-novni dolazak.”

Kako je æalostan takav razvoj, i kako je velik izazovpred nama da objavljujemo tu Isusovu vijest, posebno da-nas kad se proreËeni znakovi vremena ispunjaju pred na-πim oËima.

Dugo su se ljudi smijali onima koji su bili adventistiËkiusmjereni, to jest svima koji su oËekivali drugi dolazakIsusa Krista. Teoloπki liberalizam devetnaestog stoljeÊa oËe-kivao je novo “zlatno doba” napretka i mira, u kojemunije bilo mjesta za drugi Kristov dolazak.

Suprotno tomu, danas viπe nitko ne oËekuje “zlatnodoba”, jer su ljudi na svojim vlastitim putovima dospjelido ruba samouniπtenja. Zaπto veÊina danaπnjih Crkava nijeobuzeta oËekivanjem buduÊnosti prema preporukama Bi-blije? Zaπto se u Boæjim domovima tako mlako objavljujeKristov ponovni dolazak i slabo priprema vjerniπtvo za Nje-gov veliki Dan? Danas se, naprotiv, na jednoj strani govo-ri o “zaboravljenoj vjerskoj istini”, a na drugoj o takozva-nom “katoliËkom adventizmu” koji opet treba dobiti na svo-joj vaænosti.

Profesor Petrus Tschinkel pisao je 1956. godine u ka-toliËkom godiπnjaku “Biblija i liturgija”: “Mi smo izgubili tajpravi, prakrπÊanski adventizam. ... Predugo smo smatralida biti krπÊanin znaËi sasvim se ovozemaljski pridræavatiutvrenog reda, a potpuno smo smetnuli s uma Ëinjenicuda to zapravo znaËi nadati se i oËekivati da Êe naπ Gospo-din doÊi drugi put. Ta nada u Kristov dolazak bît je krπ-Êanstva, zapravo jest krπÊanstvo!”4

4 P. Tschinkel, Der Sonntag als Höhepunkt der Woche in Bibelund Liturgie, u Bibel und Liturgie, Klosterneuburg, 1956.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55154

Black

155

Christoph Blumhardt je joπ u 19. stoljeÊu upozoravaosvoje suvremenike: “NajveÊa Spasiteljeva æelja je da doekraj svijeta. ... Isus svim srcem Ëezne za tim zavrπetkomsvjetske povijesti. Dok ne doe kraj, s ovim svijetom se nemoæe niπta zapoËeti.”5

Nada u drugi dolazak oslanja se na Kristovo jasno obe-Êanje. Neπto prije svoje muke Krist je kazao svojim uËeni-cima: “Neka se ne uznemiruje vaπe srce! Vjerujte u Boga iu mene vjerujte! U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Kadne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravimmjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se davas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja.”6

Kristov veliki govor o svrπetku svijeta u 24. poglavljuEvanelja po Mateju i mnoge Njegove usporedbe, posebiceone o deset djevica i o talentima, odnose se na Njegov

5 Haug, Er ist unser Leben, Stuttgart, 1952., 572.6 Ivan 14,1-3.

ObeÊanje oKristovom

drugom dolaskuspominje se u

Bibliji na mnogomjesta;

prosjeËno svakidvadeset i petibiblijski redak

objavljuje tuveliku istinu


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55155

Black


ponovni dolazak, posljednji sud i uspostavljanje Boæjegakraljevstva. U svim tim primjerima Isus se oslanja na sta-rozavjetna proroËanstva, jer gotovo polovina svih mesijan-skih proroËanstava govori o Njegovom dolasku u slavi iosnivanju vjeËnog kraljevstva mira.

U Knjizi psalama piπe: “Bog naπ dolazi i ne πuti. Prednjim ide oganj πto proædire, oko njega silna bjesni oluja.On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu.”7

Samo u Starom zavjetu oko 1530 tekstova govori o drugomKristovom dolasku. To obeÊanje ponavlja se u Novom za-vjetu 319 puta, tako da nam prosjeËno svaki dvadeset petiredak u Bibliji objavljuje tu veliku istinu. Moæemo mirneduπe reÊi da “parusia” (dolazak), zajedno s pomirenjem,Ëini temelj krπÊanskog vjerovanja. Prvi krπÊani su bili svje-sni toga, jer je njihov pozdrav glasio: “Maran atha!” — “Go-spodin dolazi!”

Nije stoga Ëudno πto Sotona upravo o Kristovom dola-sku πiri i najviπe zabluda. On zna da ugasiti nadu u Kri-stov drugi dolazak znaËi pogoditi krπÊanstvo u zjenicu oka.Nabrojimo neke od tih zabluda.

Prva zabluda: “Krist nikad neÊe ponovno doÊi”Apostoli su predvidjeli πirenje te zablude, jer je Petar

napisao: “Ovo prije svega znajte: na koncu vremena pojavitÊe se izrugivaËi, koji Êe æivjeti prema vlastitim poæudama ipitati: ‘Gdje je njegov obeÊavani dolazak? Otkada su umrlinaπi oËevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od poËetka stvore-nja.’”8 Takvi ljudi smatraju Boga laæljivcem, jer ne vjerujuu Njegova izriËita obeÊanja. Zatvaraju oËi pred istinom kaoi ljudi prije Potopa. Vijest o spasenju Ëini im se smijeπnomkao πto se Ëinila ljudima u Sodomi i Gomori dokle za njihnije bilo prekasno.9

7 Psalam 50,3.8 2. Petrova 3,3.4.9 Postanak 19,14.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55156

Black

157

Ali ako je Gospodin vjerno ispunio sva obeÊanja kojaje u Starom zavjetu dao o prvom Kristovom dolasku, za-πto bi sad iznevjerio? Zar novozavjetna povijest nije stvar-no ispunjavanje biblijskih proroËanstava iz drugog pogla-vlja Knjige proroka Daniela? “Ne odustaje Gospodin od iz-vrπenja obeÊanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo pod-nosi jer neÊe da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraÊe-nju. Ali Êe doÊi dan Gospodnji kao lopov; u taj Êe dan nebe-sa iπËeznuti s velikom lomljavom, poËéla Êe se u ognju ras-topiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neÊe viπe naÊi.”10

Druga zabluda: “»ovjeËanstvo Êe svojim napretkomsámo stvoriti Boæje kraljevstvo mira”

U osamnaestom stoljeÊu ameriËki teolog Daniel Whit-by objavio je “revolucionarnu” teoriju o posljednjim doga-ajima pred Kristov dolazak. NauËavao je, suprotno Bibli-ji i prvom krπÊanstvu, da Êe prije drugog Kristovog dola-ska nastati tisuÊugodiπnje kraljevstvo mira. Nastat Êe “zla-tno doba”, kad Êe se svi Æidovi obratiti Kristu, a nestat Êesve ostale nekrπÊanske religije, poput budizma i islama.Ateizam, laæni nauk i filozofija sasvim Êe izgubiti utjecajna ljude. Ukratko, pred Ëovjekom Êe se otvoriti nesluÊenemoguÊnosti i on Êe uæivati mir, blaæenstvo i savrπenstvo.Tek nakon toga bi se Isus ponovno pojavio.

Ta teorija je naπla mnogo sljedbenika meu liberal-nim teolozima devetnaestog stoljeÊa. Pod dojmom napret-ka znanosti i tehnike i dugog razdoblja mira u Europi prijePrvog svjetskog rata, povjerovali su da se veÊ nalazimousred toga “zlatnog doba”. Ekstremno krilo tih moderni-sta otiπlo je tako daleko da je poËelo potpuno nijekati po-trebu Kristovog dolaska, a osnivanje Boæjega kraljevstvamira oËekivalo je od Ëovjeka, kojemu je moderni vijek sta-vio u ruke sredstva o kojima ljudi proπlih stoljeÊa nisumogli ni sanjati.

10 2. Petrova 3,9.10.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55157

Black


Prvi svjetski rat grubo je trgnuo te ljude iz njihovihslatkih snova. Stanje svijeta nije postajalo sve bolje, negosve gore. Viπe se nije moglo govoriti o polaganom nestaja-nju zla — naprotiv, inkvizicijske lomaËe iznova su slavilesvoj povratak plamteÊi joπ jarosnije u koncentracijskimlogorima i plinskim komorama Drugog svjetskog rata.

Borba pravog krπÊanstva s laænim vjerovanjima i poli-tiËkim doktrinama postala je u dvadesetom stoljeÊu joπteæa, a ateizam je na sve strane slavio pobjedu za pobje-dom.

Poznavatelji Biblije se tome nimalo ne Ëude, jer to jesamo doslovno ispunjenje boæanskih proroËanstava o raz-doblju kraja svijeta. Proroci nigdje ne spominju “zlatno do-ba” koje bi prethodilo Boæjem kraljevstvu. Baπ suprotno,Isus proriËe razdoblje velike nevolje: “... Jer Êe tada bititolika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada,niti Êe je biti.”11 On govori o razdoblju straπnih vjerskihzabluda i pomutnji: “... Jer Êe se pojaviti laæne mesije ilaæni proroci te Êe Ëiniti tolike Ëudesne znakove da bi zave-li, kad bi bilo moguÊe, i same izabranike!”12

I apostol Pavao govori o “teπkim vremenima” u posljed-nje doba13, Petar o izrugivaËima14 bez poπtovanja, a Ivano progonstvu pravednika.15

TreÊa zabluda: “Izlijevanje Svetoga Duha je drugiKristov dolazak”

Zastupnici toga glediπta oslanjaju se na rijeËi: “Ja sams vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.”16 Oni tvrde dase obeÊanje o drugom dolasku ispunjava svaki puta kadse djelovanjem Svetog Duha netko obrati.

11 Matej 24,21.12 Matej 24,24.13 2. Timoteju 3,1.14 2. Petrova 3,3.15 Otkrivenje 12,12.17.16 Matej 28,20.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55158

Black

159

S krπÊanskog glediπta to je velika zabluda. Treba shva-titi razliku izmeu duhovnog prebivanja Isusa Krista u na-πim srcima i Njegovog vidljivog dolaska u slavi. Da se IsusKrist moæe u nas useliti Svetim Duhom,17 omoguÊeno jeNjegovim odlaskom s ove Zemlje. To nije Njegov povratak,jer On sâm kaæe: “Ipak vam istinu velim: vama je bolje daja odem, jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odemli, poslat Êu ga k vama.”18

Iako su veÊ bili obraÊeni i primili su dar Svetoga Du-ha, apostol Pavao ohrabruje Solunjane da Ëekaju “njegovaSina s nebesa”.19 KonaËno, evanelist Luka jasno piπe:“Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êese vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na ne-bo.”20

Nijedan iskreni krπÊanin ne moæe reÊi da Krist nijena ovoj Zemlji nazoËan svojim Duhom, ali onaj tkonazoËnost Svetog Duha smatra Njegovim osobnim, vidlji-vim dolaskom u tijelu, sasvim sigurno nije u skladu s Bo-æjom rijeËju.

»etvrta zabluda: “Isus Êe opet doÊi, ali Ga neÊemovidjeti”

Ta se tvrdnja razlikuje od prethodnih samo po tomeπto njezini zastupnici tvrde da Êe Isus ipak doÊi u tijelu,ali da taj dolazak neÊe biti vidljiv svim stanovnicima Ze-mlje. Postoji vjerska sljedba koja zastupa to glediπte. Radiboljeg upoznavanja problema usporedit Êemo tvrdnje za-stupnika te teorije s izjavama Biblije:

17 Ivan 14,23; Efeæanima 3,17.18 Ivan 16,7.19 1. Solunjanima 1,10.20 Djela 1,11.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55159

Black


Zastupnici teorije kaæu:

“Krist se neÊe pojaviti kaoËovjek, nego kao slavnoduhovno biÊe.”21

“Taj ponovni dolazak bit Êeprepoznat oËima Razuma, jerÊe te oËi biti prosvijetljeneBoæjom rijeËju. ... Jasni doka-zi Kristove nazoËnosti vide sesvuda oko nas.”22

“‘Boæje kraljevstvo’ ... roenoje 1914. godine.”23

“RijeË ‘parusia’ ... ne znaËi daje Krist na putu ili da jeobeÊao da Êe doÊi, nego da jeveÊ doπao i da je meu na-ma.”24

Biblija kaæe:

“Potom sam imao ovo vienje:Bijel oblak i na oblaku opazihnekoga sliËna Sinu »ovjeËjemu...”25

“Evo, dolazi u pratnji oblaka!I vidjet Êe ga svako oko, i onikoji su ga proboli.”26

“Zato ga sabrani upitaπe:‘Gospodine, hoÊeπ li sadaobnoviti kraljevstvo u Izraelu?’‘Ne spada na vas — odgovoriim — da znate vrijeme ipriliku koje je Otac odrediosvojom vlasti.’”27

RijeË “parusia” znaËi jedinonazoËnost ili boravak nakonvidljivog dolaska u tijelu.28

Pavao govori o svojoj“parusiji”.29 U 2. Solunjanimaon govori i o pojavi(“epiphania”) Krista u tijelu(“parusia”).30 RijeË “epifanija”rabi se i za oznaËivanje prvog

21 J. F. Rutherford, Got bleibt wahrhaftig, Bern, 1946., 198.22 Isto, 200.202.23 Isto, 205.24 Isto, 201.25 Otkrivenje 14,14.26 Otkrivenje 1,7.27 Djela 1,6.7.28 2. KorinÊanima 7,6; 1. KorinÊanima 16,17; Filipljanima 1,26.29 2. KorinÊanima 10,10.30 2. Solunjanima 2,8.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55160

Black

161

31 2. Timoteju 1,10.32 1. KorinÊanima 15,22.23.33 1. Solunjanima 4,15-17.34 1. KorinÊanima 15,51-55.35 1. Solunjanima 4,16.36 Otkrivenje 16,17-21.37 Matej 24,31.38 Matej 25,31.32.39 Matej 25,46.

Kristovog dolaska.31 Kao πtoje prvi dolazak bio vidljiv i utijelu, tako Êe i drugi imatiiste osobine. Da Krist joπuvijek nije tako nazoËan,dokazuje i tekst po kojemuÊe se uskrsnuÊe vjernikadogoditi tek nakon “parusije”Isusa Krista.32

Moæe li ijedan trijeznikrπÊanin tvrditi da suAbraham, David, Izaija, Danieli drugi pravednici uskrsnuli1914. godine? Svi vjernici, ioni koji su uskrsnuli i onikoji su Ga æivi doËekali, bitÊe prigodom “parusije” IsusaKrista uzeti na oblake naNebo,33 a smrt koja je dotadvladala bit Êe pobijeena.34

Kristov dolazak neÊe se samo vidjeti, nego Êe se i Ëu-ti.35 Pratit Êe ga dogaaji u prirodi kakvi se nikad prijenisu zbivali.36 Aneli Êe okupiti sve vjernike,37 a Isus ÊekonaËno odvojiti dobre od zlih.38 Dobri i vjerni naslijeditÊe vjeËni æivot, a nevjerni i zli bit Êe osueni da budu“vjeËno odvojeni”, kako to piπe u izvorniku.39 Moæemo lireÊi da se to dogodilo 1874. ili 1914. godine? Sigurno nemoæemo! U Bibliji piπe da Êe Isus doÊi isto onako kao πto


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55161

Black


je i otiπao.40 Kako treba tumaËiti rijeËi da Êe se “... vratitiisto onako”? Krist neÊe doÊi tiho i neprimjetno, nego svi-ma vidljivo, u slavi i veliËanstvu!41 Taj isti Isus, koji seuznio na nebo tjelesno i vidljivo, vratit Êe se baπ takav.

Svrha Kristovog dolaska je dovrπiti djelo spasenja vjer-nih te osuditi greπnike i izreÊi im kaznu. Toga dana Êepravda pobijediti, a nepravda Êe zauvijek biti pobijeena.Pravednici Êe biti razluËeni od nepravednika i svijet Êe seponovno uskladiti s Bogom.42 Teolog Theodor Haarbeck ka-æe: “Svrha Kristovog dolaska moæe se usporediti sa svrhomuskrsnuÊa. Kristovo uskrsnuÊe trebalo je biti dokaz praved-nosti i pobjede Njegove misije. Ali ta spoznaja je uvijek ovi-sila o vjeri i tako Êe biti sve do svrπetka svijeta, jer su ljudiuvijek olako nijekali postojanje onoga πto je duhovno i ne-vidljivo. Drugi Kristov dolazak bit Êe vidljiv cijelom svijetu izato Êe biti neprijeporan dokaz.”43

Peta zabluda: “Drugi Kristov dolazak zapravo Êe bitiNjegova reinkarnacija”

Pojam “reinkarnacija”, ili ponovno roenje zbog prese-ljenja duπe, potjeËe od poganskog nauka o seobi duπa na-kon smrti. Prema tom nauku ljudska duπa se nakon smrtitijela moæe nanovo pojaviti u drugom tijelu, tako da istiËovjek opet dolazi na svijet u izmijenjenom tjelesnom ob-liku. Oduvijek je bilo pojedinaca koji su, pod okriljem toglaænog nauka, za sebe tvrdili da su ponovno roeni Krist,ili reinkarnacija Isusa Krista. BrojeÊi samo najpoznatije odtih samozvanaca, moæemo do naπih dana nabrojiti i dostotinjak takvih osoba. Isus je izriËito upozorio na pojavutih varalica44 te je krπÊaninu koji se oslanja na biblijskuobjavu lako prozreti njihove laæi.

40 Djela 1,11.41 Matej 24,30.42 1. KorinÊanima 15,28.43 Haarbeck, Biblische Glaubenslehre, Giessen, 1956., 211.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55162

Black

163

Biblija ne priznaje nauk o reinkarnaciji i kaæe da ÊeIsus doÊi osobno, u istom tijelu: “Ovaj isti Isus koji je uz-nesen na nebo izmeu vas opet Êe se vratiti isto onako ka-ko ste ga vidjeli da odlazi na nebo.”45 Krist dodaje: “Eto,kazah vam unaprijed! Zato, reknu li vam: ‘Eno ga u pusti-nji!’— nemojte izlaziti! ‘Eno ga u tajnim odajama!’ — ne-mojte vjerovati. Jer Êe dolazak Sina »ovjeËjega biti sliËanmunji πto sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada.”46

Odgovor na pitanje kako Êe Isus biti istodobno vidljiv pocijelom svijetu prepustimo Njemu, jer Bogu niπta nije ne-moguÊe!47

©esta zabluda: “Isus Êe doÊi tajno”Sljedbenici teorije o Isusovom tajnom dolasku rado se

pozivaju na Pavlove rijeËi: “... I sami dobro znate da ÊeDan Gospodnji doÊi kao lopov u noÊi.”48 Ako se prouËi cije-lo poglavlje, odmah se jasno vidi na πto je autor mislio.Naime, veÊ u sljedeÊem retku piπe: “Dok ljudi budu govo-rili: ‘Mir i sigurnost’, baπ tada Êe se iznenada na njih obo-riti propast kao poroajna bol na trudnu æenu, i nipoπto jojneÊe umaÊi.”49 Apostol nema na umu tajanstvenost, veÊpotpunu iznenadnost Kristovog dolaska. Zato i upozoravasvoje Ëitatelje: “Ne pripadamo noÊi niti tami, prema tome,ne spavajmo kao ostali, veÊ bdijmo i budimo trijezni!”50

Ne moæemo ipak zavrπiti poglavlje tim kratkim apolo-getiËkim navodima. »ovjek bi mogao poznavati svaki laæninauk, ne priznavati nijedan, a opet ne biti pravi sljedbenikIsusa Krista. Gospodin Isus Krist nas upozorava ne samona laæne nauke o svojemu drugom dolasku, nego ponaj-

44 Mateju 24,5.45 Djela 1,11.46 Matej 24,25-27.47 Matej 19,26.48 1. Solunjanima 5,2.49 1. Solunjanima 5,3.50 1. Solunjanima 5,6.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55163

Black


prije na nemarnost i ravnoduπnost nemoÊnog krπÊanstva.Zaslijepljeno laænim bljeskom takozvanog kulturnog na-pretka i zaokupljeno snovima o zemaljskoj moÊi, to krπ-Êanstvo ne osjeÊa viπe nikakvu potrebu uzviknuti zajednos apostolom Ivanom: “Amen! Doi, Gospodine Isuse!”51 Zatoje Krist usporedio taj oholi, samozadovoljni i ravnoduπnidio krπÊanstva s nerazumnim i zlim slugom koji kaæe: “Mojgospodar neÊe doÊi zadugo.”52 Umjesto da bude budan ida se skrbi o povjerenom dobru, kako to Ëini vjerni slu-ga,53 nevjerni sluga se odriËe Boga naËinom svojega æivlje-nja i progoni one koji se ne slaæu s njegovim nazorima.Ipak Êe i za te duhovne spavaËe doÊi dan okrutnog bue-nja: “... DoÊi Êe gospodar njegov u dan kad ga ne oËekujei u Ëas koji ne poznaje, pa Êe ga strogo kazniti i odreditimu sudbinu meu licemjerima, gdje Êe biti plaË i πkrgutzubâ.”54

Sveti Augustin smatra: “Bog nam nije otkrio taj jedandan da bismo svakoga dana ostali budni!” Svakoga danabiti trijezan i budan, svakoga dana æeljno Ëekati Njegovdolazak, svaku godinu æivjeti na pragu Boæjeg vjeËnog kra-ljevstva — to je prava vjera u Isusa Krista, to je bila vjeraprvih krπÊana, muËenika i svjedoka vjere u svim stoljeÊi-ma! Pravom vjerniku neÊe biti teπko osloboditi se beznad-nosti i neutjeπnosti ovoga svijeta i s apostolom Pavlom uz-viknuti: “A naπa je domovina na nebesima, odakle i Spa-sitelja postojano oËekujemo, Gospodina Isusa Krista ...”55

Sve je veÊ spremno za izvrπenje Boæjega velikog pla-na.56 On nije postavio sebi vremenskih ograniËenja57 pa je

51 Otkrivenje 22,20.52 Matej 24,48.53 Matej 24,45-47.54 Matej 24,50.51.55 Filipljanima 3,20.21.56 1. Petrova 4,5.57 1. Petrova 3,8.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55164

Black

165

zato Isus mogao obeÊati: “Da, dolazim uskoro!”58 Ipak, Bogje naπao za dobro uËiniti dolazak svojega Sina ovisnim oispunjenju velikog evaneoskog naloga koji je dao svojojCrkvi. Tako je izmeu prvog i drugog Kristovog dolaskanastalo razdoblje Ëije nam trajanje nije poznato. Pismo ka-æe: “Najprije se mora Radosna vijest navijestiti svim naro-dima.”59

Iako je dan i Ëas drugog dolaska tajna koju samo Bogpoznaje — Ëak ni Krist tijekom svojega zemaljskog æivotanije u nju zavirio60 — ipak nam razni tekstovi iz Novogzavjeta objavljuju da se Bog u ispunjavanju svojega planadræi odreenog reda:

1. Krist Êe doÊi tek kad bude zavrπenopropovijedanje Evanelja

“Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat Êe sepo svemu svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, i tadaÊe doÊi svrπetak.”61

2. Mora proÊi vrijeme koje je odreenoneznaboπcima

“A Jeruzalem Êe gaziti pogani dok se ne ispune vreme-na pogana.”62

3. Boæja rijeË se mora proπiriti po cijelom svijetu“Kraljevstvo je nebesko sliËno goruπiËinu zrnu koje ne-

tko uze i posija na svojoj njivi. Ono je, svakako, najsitnijeod svega sjemena, ali kad uzraste, bude veÊe od drugoga

58 Otkrivenje 22,20.59 Marko 13,10.60 Marko 13,32.61 Matej 24,14.62 Luka 21,24.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55165

Black


povrÊa, razvije se u stablo, tako da dolaze ptice nebeske ignijezde se u njegovim granama.”63

“Kraljevstvo je nebesko sliËno kvascu koji uzme æenate ga pomijeπa sa tri mjere braπna dok sve ne ukvasa.”64

4. Novozavjetno doba je vrijeme sazrijevanja“Ostavite oboje [pπenicu i ljulj] neka raste do æetve! U

vrijeme æetve reÊi Êu æeteocima: Pokupite najprije ljulj te gasveæite u snopove da se spali, a pπenicu saspite u mojuæitnicu!”65

5. Razdoblje Ëekanja neÊe biti kratko“Poslije dugo vremena doe gospodar tih sluga i zatra-

æi od njih raËun.”66

Sve πto je reËeno, niËim ne umanjuje vjerodostojnostËinjenice da Êe Isus uskoro doÊi.67 VeÊ od prvog Kristovogdolaska æivimo u posljednjem vremenu68 brojeÊi posljed-nje trenutke povijesti ovoga svijeta. Ono πto se sad doga-a samo je uvod u dogaaje prije Kristova dolaska. ©toviπe ulazimo u ta “posljednja vremena”,69 πto se viπe ispu-njavaju proroËanstva o “posljednjem doba”,70 to je ËvrπÊauvjerenost male skupine Ëekalaca drugog Kristovog dola-ska: naπ Gospodin je blizu!

Crkva mora biti spremna za kraj svijeta, ali dok Ëeka-mo, nije nam dopuπteno izraËunavati dan i Ëas. Kad godsu ljudi to pokuπali — uvelike pokretani dubokom religi-

63 Matej 13,31.32.64 Matej 13,33.65 Matej 13,30.66 Matej 25,19.67 2. Petrova 3,9.68 1. Ivanova 2,18.69 1. Timoteju 4,1.70 2. Timoteju 3,1.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55166

Black

167

oznoπÊu a ne lakomislenoπÊu — gorko su se razoËarali.Bog nam nije otkrio tu tajnu; On od nas zahtijeva vjeru,a ne nagaanja.

Od najpoznatijih osoba iz crkvene povijesti koji su po-kuπavali izraËunati dan Kristovog dolaska Ëini se da jeprvi bio Hipolit Rimski. “Hipolit je vjerojatno prvi upao upogreπku da pokuπa izraËunati dan Kristovog dolaska. Pro-naπao je da Êe to biti 500. godine poslije Krista.”71

71 L. E. Froom, The Prophetic Faith of Our Fathers, Washington,1950., I., 278.

“U vrijeme æetve reÊi Êu æeteocima: Pokupite najprije ljulj te gasveæite u snopove da se spali, a pπenicu saspite u moju æitnicu!”(Matej 13,30)


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55167

Black


Godine 418. poslije Krista biskup Hesychius iz Salo-ne u Dalmaciji obratio se pismom Augustinu i iznio musvoje nazore o skorom Kristovom dolasku. Sveti Jeronim,jedan od najpoznatijih crkvenih otaca, povjerovao je da seu dogaajima seobe naroda vide dokazi bliskog kraja, aopat Joakim od Flore tvrdio je da posljednje vrijeme poËi-nje od 1260. godine.

U 15. stoljeÊu kardinal Nikolaus von Cuza objavio jena zamolbu nekog duhovnika svoj spis “Razmiπljanja o su-dnjem danu”. U njemu zastupa jedinstveno spekulativnomiπljenje da se povijest Crkve moæe usporediti sa æivotomIsusa Krista te da se razdoblje izmeu dviju jubilarnih go-dina, dakle 50 godina, moæe izjednaËiti s jednom godinomIsusovog æivota. On doslovce piπe: “I tada Êe On suditi æi-vima i mrtvima i cijeloj Zemlji ognjem svojega gnjeva. SvojuZaruËnicu uzet Êe k sebi u slavu, i ona Êe s Njim vjeËnovladati. To Êe se dogoditi nakon 1700. godine poslije Kri-stovog roenja, ali svakako prije 1734. godine.”72

Kad Isus doe kao Æenik i Sudac, doÊi Êe do uzaπaπÊaCrkve. Ali kad Êe On doÊi, to nitko ne zna.

I Martin Luther je pokuπao izraËunati dan Kristovogdolaska. Trajanje povijesti sveo je na πest tisuÊa godina,po uzoru na πest dana stvaranja. U svojemu djelu “Izra-Ëun starosti svijeta”, koje se pojavilo izmeu 1536. i 1540.godine, on piπe: “Godine 1540. broj godina iznosi toËno5500. Stoga treba oËekivati svrπetak svijeta, jer se πestotisuÊljeÊe neÊe zavrπiti, kao πto ni Isus nije proveo u grobucijela tri dana!”73 Kao vjerojatnu godinu dolaska on uzima1590. godinu.

Pastor Michael Stiefel iz Lochaua objavio je 1532. godi-ne spis pod naslovom “Mali izraËun o Kristovom dolasku”74

72 E. Staehelin, Die Verkündigung des Reiches Gottes in derKirche Jesu Christi, Basel, 1955., III., 500.

73 Luther, Berechnung der Jahre der Welt.74 M. Stiefel, Ein Rechenbüchlein vom Ende Christi.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55168

Black

169

u kojemu izraæava uvjerenost da Êe se kraj svijeta zbiti15. listopada 1533. godine u 8 sati prijepodne. Pod doj-mom tih izraËunavanja mnogi poljodjelci su prodali svojaimanja i okupili se da doËekaju Spasitelja. RazoËaranje jebilo gorko.

©toviπe, i jedna od najnaprednijih osobnosti u povije-sti reformacije, Andreas Osiander, reformator iz Nürnberga,izraËunao je da Êe kraj doÊi 1688. godine, a trezveni teo-log, kao πto je bio Johann Bengel, predviao je kraj okosredine 1836. godine.

Nema nikakve sumnje da su svi ti ljudi imali najpo-πtenije pobude i da su i sami bili Ëvrsto uvjereni u svoja

Jedno jenepobitno

sigurno:Gospodin dolazi!

Evaneoskanada neÊe

iznevjeriti; BoæjaobeÊanja Êe se

zasigurnoostvariti!


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55169

Black


glediπta. U tome se razlikuju od mnogih varalica iz pro-πlosti i sadaπnjosti, koji su mnogo puta zlouporabili po-vjerenje svojih bliænjih, ili to joπ uvijek Ëine. Osim toga,mnogo je bolje oËekivati kraj i ne doËekati ga, nego æivjetibezbriæno sve dok ne bude prekasno. Ljudi kao Bengel injegovi istomiπljenici su zasigurno viπe ærtvovali za krπ-Êanstvo, unatoË svojoj zabuni, od “slobodoumnih” teologakoji naopako tumaËe Isusove rijeËi.

Samo trijezno, vjerno i iskreno prouËavanje BiblijesaËuvat Êe nas od zabluda. Ne moæemo izraËunati kad ÊedoÊi Isus Krist, ali se moæemo svakodnevno pripremati zataj sveËani trenutak. Sveto pismo nas hrabri da oËekuje-mo “dolazak dana Boæjega”,75 da se probudimo iz ravno-duπnog i greπnog sna, jer nam se spasenje pribliæava.76

Svaki krπÊanin treba neumorno raditi za svojega Gospo-dina,77 suzbijati zanesenjaπtvo i fanatizam78 i strpljivo Ëe-kati Njegov dolazak.79 Kolika bi se duhovna snaga poka-zala u æivotu svih krπÊana kad bismo postali svjesni daæivimo neposredno pred dolazak Sina »ovjeËjega!

Jedno je nepobitno sigurno: Gospodin dolazi! Evan-eoska nada neÊe iznevjeriti. Boæja obeÊanja Êe se zasi-gurno ostvariti!

Jeronim je pisao: “Dolazi, da, dolazi taj dan u kojemuÊe se sve prolazno i smrtno zamijeniti neprolaznim i bes-mrtnim! Blago sluzi kojega Gospodar nae da je budan! Ta-da Êe u zvucima truba uzdrhtati Zemlja i njezini stanovnici,a ti Êeπ se radovati!”80

“Tko god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od gri-jeha kao πto je on Ëist.”81

75 2. Petrova 3,12.76 Rimljanima 13,11.77 Luka 19,13.78 2. Solunjanima 2,12.79 Jakov 5,7.80 Jeronim, 14. pismo Heliodoru, Ëlanak 11.81 1. Ivanova 3,3.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55170

Black

171

11Vremena i znakoviVremena i znakoviVremena i znakoviVremena i znakoviVremena i znakovi

Iako je dan i Ëas Kristovog drugog dolaska tajna kojuje zadræao za sebe, Bog nam je ipak otkrio mnoge pojedi-nosti po kojima se jasno moæe prepoznati vrijeme u koje-mu Êe se taj sveËani dogaaj zbiti. Munja nikad ne sijevaiz vedrog neba, nego samo iz tamnih oblaka koji prethodeoluji. Oprezan promatraË moæe pravodobno zamijetiti pred-znake nadolazeÊeg nevremena i potraæiti siguran zaklon.Kao πto se pribliæavanje prvog Kristovog dolaska moglo na-slutiti po ispunjavanju starih proroËanstava, tako su seIsus i apostoli pobrinuli da nam objave znakove po koji-ma se moæe utvrditi blizina posljednjeg vremena i drugogKristovog dolaska.

Isus je nevjernim Æidovima svojega doba najviπe za-mjerio to πto nisu uoËili i prepoznali jasne boæanske zna-kove koji su ukazivali na Mesijin dolazak. “A mnoπtvu reËe:‘Kad vidite oblak da se diæe na zapadu, odmah kaæete: ‘Do-lazi kiπa’, i bude tako. Kad vidite da puπe juænjak, kaæete:‘Bit Êe sparina’, i bude. Licemjeri! Znate prosuditi izgledneba i zemlje. Kako onda ne prosudite ovo vrijeme?”1

Jednom su uËenici na Maslinskoj gori zapitali Isusa:“Kaæi nam kad Êe to biti i koji je znak tvoga dolaska i svr-πetka svijeta?”2 Isus ih nije odbio, veÊ im je ljubazno iopπirno odgovorio. Nabrojio im je mnoge znakove na kojene samo da smiju, veÊ moraju paziti, jer Êe o tome ovisiti

1 Luka 12,54-56.2 Matej 24,3.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55171

Black


njihova priprema: “Razumijte ovu usporedbu na primjerusmokve! »im joj granje postane njeæno i potjera liπÊe, znateda je ljeto blizu. Tako i vi, kad vidite sve ovo, znajte da jeblizu — na samim vratima!”3 DajuÊi predznake svojega dru-gog dolaska, Isus je htio pobuditi straæarsku revnost svo-je Crkve i ojaËati njezinu vjeru u Boæja obeÊanja.

Onaj tko kaæe da ne postoje znakovi s pomoÊu kojihse moæe ustvrditi blizina drugog Kristovog dolaska, padau istu zabludu kao i onaj tko pokuπava izraËunati dan iËas toga dogaaja. Oba su glediπta u oπtroj suprotnosti sjasnim izjavama Isusa Krista.

Boæanski plan spasenja sliËan je prirodnom tijeku stva-ri u naπemu æivotu. Kao πto nas poteπkoÊe i bolesti pod-sjeÊaju na prolaznost æivota i tako postaju vjesnici smrtikoja se pribliæava, i poremeÊaji u prirodi i na nebu, kojeje Isus nazvao posebnim znakovima posljednjeg vremena,trebaju nam biti vjesnici spasenja koje se pribliæava i osudekoja Êe biti izreËena nad grijehom i zlom.

Ti predznaci nisu novi i nepoznati dogaaji u prirodi,veÊ ono πto se i dosad u pojedinim sluËajevima dogaalo.Razlika je u tome πto Êe ti dogaaji poprimiti nevienerazmjere i postati poznati cijelom svijetu. Isus posebicespominje pupanje i listanje smokve, prirodne predznakeljeta koje se pribliæava. Ratovi, potresi, hlaenje vjerskogzanosa, kao i nagli porast evaneoske revnosti u krilukrπÊanstva — sve su to dogaaji koje poznajemo i iz povi-jesti. Ne Ëinjenica da se neπto dogaa, nego ponajprije kakose neπto dogaa predznak je svrπetka za nas, jer samo uporastu, zamahu i sazrijevanju dogaaja vidimo predzna-ke Kristovog dolaska. To nam ujedno objaπnjava bezbri-ænost i samouvjerenost svijeta koji te znakove slijepo i po-nosno proglaπava starim i dobro poznatim pojavama, uljulj-kujuÊi se u laænu sigurnost.4

3 Matej 24,32.33.4 1. Solunjanima 5,3.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55172

Black

173

Ti znakovi u biblijskoj objavi zauzimaju tako vaænomjesto da se prema tome koliko im pozornosti netko po-sveÊuje ili ne posveÊuje moæe lako ocijeniti njegova vjer-nost Kristu, Gospodaru Crkve. Teolog Karl Hartenstein ka-æe: “Samo ona Crkva koja je uvijek budna te pozorno pratiznakove vremena danomice vjerno oËekujuÊi svojega Go-spodina, moÊi Êe upoznati tajnu svoje buduÊnosti i poniznosagnuti glavu pred onim πto joj joπ nije otkriveno, a ipakradosno gledati prema nebu odakle oËekuje svojega Go-spodina. Jednako je Ëvrsto uvjerena u Njegov dolazak kaoπto sigurno zna da On dolazi da bi proveo i zavrπio svojveliËanstveni plan spasenja svih ljudi.”5

Zapitajmo se: 1. Koji su znakovi vremena? 2. Je linjihov odnedavni porast znak da se pribliæava drugi dola-zak Isusa Krista?

Mogli bismo nabrojiti Ëitav popis proreËenih znakovaKristovog dolaska, ali navest Êemo samo najvaænije.

1. Znakovi u ljudskom druπtvu

Ratovi i pripreme za ratove“»ut Êete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte

da se ne uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, alinije joπ svrπetak.”6

Ratova je uvijek bilo, i to, naæalost, toliko da se ratmoæe nazvati posve uobiËajenim dogaajem u ljudskoj po-vijesti. U posljednjih 3400 godina mir je vladao samo 268godina! Ipak, od Prvog svjetskog rata ratovi su potpunopromijenili svoj znaËaj. Pjeπak iz plaÊeniËke vojske KarlaV. (16. stoljeÊe) ne bi se osjeÊao neobiËno ni u vojskamaFriedricha Velikog ili Napoleona, unatoË velikoj vremenskojudaljenosti. Na bojnim poljima Asperna ili Leuthana u 19.

5 Hartenstein, Wann wird das geschehen, Stuttgart, 1952., 6.6 Matej 24,6.

VREMENA I ZNAKOVI •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55173

Black


stoljeÊu vojnici su se borili pjeπice ili na konjima, kao πtosu Ëinili i u doba Aleksandra Velikog i Cezara. Na prijelo-mu izmeu 18. i 19. stoljeÊa odluka je padala na raz-mjerno ograniËenom bojnom polju, kao i u doba Hanibalai Scipona AfriËkog. Puπke i topovi velike Napoleonove voj-ske vjerojatno bi zadivili vojnike Karla V., ali bi se vrlobrzo uæivjeli u obiËaje u doba Francuske revolucije. Vojsketoga doba joπ su uvijek brojile nekoliko stotina tisuÊa voj-nika, kao i vojska koju su Perzijanci suprotstavili Aleksan-dru Velikom.

Krajem 19. i poËetkom 20. stoljeÊa slika se iz osnovemijenja. Ratovi i naoruæanje poprimaju drukËiji izgled. Teh-nika otvara nova bojna polja i Ëovjek se sukobljuje ne sa-mo na kopnu i moru, nego i u zraku i pod morem. Bojiπ-nice su duge tisuÊe kilometara, ratni oganj plamti na ne-koliko kontinenata, milijunske vojske se sruËuju jedna nadrugu, flote se bore uz pomoÊ radara i ljudi ginu ni neugledavπi neprijatelja. Rakete iz stratosfere iznenada pa-daju na velike gradove duboko u pozadini, tisuÊe zrako-plova bombama sravnjuje naselja sa zemljom, podmornicepodmuklo traæe svoje ærtve po zvuku motora, a same odlazena dno sluæeÊi se sonarom. Jedna jedina bomba uniπtilaje 80.000 ljudi u Hiroπimi, razorila tri Ëetvrtine grada iotrovala tisuÊe preæivjelih radioaktivnim zrakama, tako dai danas, nakon toliko godina, ljudi joπ uvijek snose po-sljedice njezinog smrtonosnog djelovanja. Sablast rata oæiv-ljuje, a njezino lice je sve uæasnije.

Jedna jedina bitka iz Prvog svjetskog rata odnijela jeviπe ærtava nego cijeli Napoleonov bojni pohod na Rusiju.Dok je u Prvom svjetskom ratu bilo deset milijuna pogi-nulih vojnika, u Drugom je bilo dvadeset milijuna. Uspo-redbe radi, treba spomenuti da su svi ratovi u cijelom 19.stoljeÊu stajali æivota 3,5 milijuna vojnika. Ukupan brojpalih u Drugom svjetskom ratu (vojnici, civili i logoraπi)procjenjuje se na 57,5 milijuna! To je bilo 1945. godine.Od toga doba ratna tehnika je toliko napredovala da se

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55174

Black

175

za to ne bi mogla naÊi nikakva usporedba u ljudskojpovijesti. U nekom buduÊem atomskom ratu ne bi viπebili posrijedi milijuni, veÊ opstanak Ëitavoga ËovjeËanstva.

Atomske bombe kakve su baËene na Hiroπimu i Na-gasaki veÊ dugo su samo muzejski primjerci. Izmeu njihi usavrπenih hidrogenskih bombi velika je razlika. Atom-ska bomba iz Hiroπime imala je snagu od 20.000 tonatrinitrotoluola, pokusna bomba na otoku Bikini 1951. go-dine veÊ 50.000 tona, a prva hidrogenska bomba imala jerazornu snagu od 5.000.000 tona toga najrazornijeg kla-siËnog eksploziva. Ne tako davno iskuπane su superbom-be razorne snage od 50 do 100 milijuna tona trinitroto-luola. Joπ jedna usporedba jasno pokazuje kakva je uæa-sna razlika izmeu nekadaπnjih atomskih i sadaπnjih hi-

Danaπnja ratna tehnika daje ratovima potpuno drukËiji izgled;otvaraju se nova bojna polja i Ëovjek se sukobljuje ne samo nakopnu i moru, nego i u zraku i pod morem


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55175

Black


drogenskih bombi. Da bi se potpuno razorila zemlja veliËineFrancuske, koja ima viπe od 60 milijuna stanovnika, bilobi potrebno:

1944. godine: 100.000.000 klasiËnih bombi od jednetone;

1952. godine: 6.000 atomskih bombi;1962. godine: 16 hidrogenskih bombi!Danas: Tko to zna?7

Austrijski atomski fiziËar dr. Thirring naziva hidrogen-sku bombu “bombom kraja svijeta”! Profesor dr. Otto Hahn,koji je prvi u laboratoriju izazvao atomsku lanËanu reak-ciju, kaæe: “Samo deset hidrogenskih bombi presvuËenih ko-baltnim omotaËem izloæile bi cijelo ËovjeËanstvo uæasnomriziku i dovele u opasnost njegov opstanak, bez obzira nakojemu dijelu zemaljske kugle bi bile baËene!”8 Kao bojnaglava jedne interkontinentalne rakete, a danas ih svjetskesile posjeduju u velikom broju, hidrogenska bomba moæepogoditi bilo koji dio zemaljske kugle. Tim usavrπenim “ko-naËnim oruæjem” Ëovjek moæe sâm prouzroËiti taj nekadtoliko nijekani kraj svijeta. Ne dao Bog da tako bude!

Znanstvenike zabrinjava uporaba toga oruæja u nekombuduÊem ratu, ali joπ viπe njegovo iskuπavanje u doba mi-ra. Oslobaanje radioaktivnih Ëestica dovodi u opasnostzdravlje cijelog ËovjeËanstva danaπnjice i sutraπnjice. Toje osnovni problem. Danaπnji znanstvenici, koji najboljeznaju posljedice svojih izuma, nisu uzalud postali najæe-πÊi protivnici njihove uporabe. Jedan od najveÊih umovadvadesetog stoljeÊa, i sâm suradnik na projektu atomskebombe, fiziËar Albert Einstein, prije svoje smrti opominjaoje ËovjeËanstvo da se suzdræi od rada na razvijanju tihstraπnih sila; veliki Ëovjekoljub Albert Schweitzer priznaoje da ga nikad nije napuπtao strah od hidrogenske bom-

7 Viπe o najnovijem oruæju pogledajte na www.hr.wikipedija.org.8 Arbeiter Zeitung, Wien, 15. 2. 1955.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55176

Black

177

be, a filozof Karl Jaspers samo πto ne proriËe propast svi-jeta kad piπe: “O potpunoj propasti govore svi stari proroci.DoÊi Êe Jahvin dan kad Êe sve biti uniπteno. O kraju svije-ta govore i prvi krπÊani kao o neËemu πto neposredno pred-stoji. Razmiπljanje o takvim perspektivama danas je opetneizbjeæivo, ali sad kao realnost naπe tehniËke situacije.”9

UnatoË svim tim opomenama, prilike se nisu bitno promi-jenile. AmeriËki fiziËar Condon upozoravao je svoje suvre-menike: “Budemo li se i dalje sve viπe naoruæavali, budemoli i dalje stalno dræali prst na otponcu, veÊina nas neÊe pre-æivjeti konac ovoga desetljeÊa!”

9 K. Jaspers, Die Atom-Bombe und die Zukunft des Menchen,München, 1957., 26.

Oporavak nakonatomskog rata

ne bi biomoguÊ, kaæuznanstvenici;gospodarske,

ekoloπke isocijalne

poveznice, okojima ovisi

ljudski æivot, usluËaju

nuklearnog ratabile bi uniπtene


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55177

Black


Einstein, Schweitzer i Jaspers, veliki opominjaËi Ëovje-Ëanstva, viπe nisu æivi. Utrka u naoruæavanju supersilanastavlja se. Rakete srednjeg i dalekog dometa imaju viπenuklearnih glava. Stoga parola “ravnoteæa straha”, kao iodgoda serijske proizvodnje neutronske bombe, ne moæedanaπnjem Ëovjeku dati osjeÊaj sigurne buduÊnosti. S ob-zirom na Ëinjenicu da se nuklearni rat treba promatratikao racionalna moguÊnost, devet lijeËnika, meu njima do-bitnik Nobelove nagrade za medicinu 1969., Salvador Lu-ria, pozvalo je na kraju jedne konferencije na Harvard-skom sveuËiliπtu, 1980. godine, tadaπnjeg predsjednika Sje-dinjenih AmeriËkih Dræava, Cartera, i sovjetskog πefa dræa-ve, Breænjeva, da demontiraju nuklearne arsenale te dazabrane uporabu atomskog oruæja.

“Oporavak nakon atomskog rata nije moguÊ”, kaæuznanstvenici. Gospodarske, ekoloπke i socijalne poveznice,o kojima ovisi ljudski æivot, u sluËaju nuklearnog rata iz-meu supersila u velikom dijelu svijeta bile bi uniπtene.

Isto to poruËuje i Frank Barnabay, voditelj Institutaza mirovna istraæivanja u Stockholmu, u povodu objavlji-vanja jedanaestog godiπnjaka svojeg instituta. On je od-bacio sve teorije “o ograniËenom atomskom ratu” kao “pot-punu ludost”. Kad jednom eksplodira prva atomska bom-ba, atomski Êe se rat nezaustavljivo πiriti. “Na svaki veÊieuropski grad usmjereno je atomsko oruæje koje odgovarasnazi 2.000 puta veÊoj od bombe baËene na Hiroπimu.”

Naoruæanje na svim podruËjima poraslo je do gigant-skih razmjera. “Ludilo naoruæavanja poprimilo je apokalip-tiËke razmjere”, kaæe profesor James Botkin. Prema poda-cima s konferencije Ujedinjenih naroda 1979. u BeËu, sva-kog sata svijet ubrizga u vojnu industriju milijune dolara.10

Ako se brojevi, koje su objavile pojedine institucije,ne mogu svesti na zajedniËki nazivnik, onda je to zbogtoga πto najveÊi dio proraËuna za naoruæanje ostaje vojna

10 Kurier, 5. 11. 1979.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55178

Black

179

tajna. Meunarodni mirovni institut iz Stockholma proci-jenio je troπkove naoruæanja u cijelom svijetu za 1980. go-dinu na viπe od 500 milijardi dolara, od Ëega 70 postootpada na dvije velesile.

I na drugim podruËjima se vojno naoruæavanje pove-Êalo. LovaËki zrakoplovi iz Prvog svjetskog rata kruæili sunebom brzinom od 180—250 kilometara na sat, a glasoviti“Spitfire” u Drugom svjetskom ratu veÊ je dostizao 600km/h. Prvi mlazni lovac, M-262, koji se pojavio krajemrata, parao je nebo brzinom veÊom od 900 km/h. Probija-nje zvuËnog zida, zapreke na oko 1200 km/h, danas jedio uobiËajene letaËke obuke. Joπ 1956. godine ameriËkipokusni pilot Everest premaπio je na X-2 trostruku brzi-nu zvuka, a X-15 poletio je 1961. godine brzinom od gotovo7000 km/h, πto je skoro 2000 metara u sekundi! Danasastronauti lete viπe od 11.000 metara u sekundi!

Zrakoplovi iz Prvog svjetskog rata mogli su se uzdignutina visinu od 800 do 3000 metara. Lovac-bombarder “Mos-quito” imao je visinski domet od 11.000 metara, a pokusnipilot White je 1960. godine na svom X-15 dosegnuo visinuod 42.700 metara. DostiæuÊi sve veÊe visine, Ëovjek je umeuvremenu dospio na Mjesec i posiæe sve dalje u sve-mir. “LeteÊe tvrave” iz Drugog svjetskog rata imale suvrlo ograniËen akcijski radijus, a danaπnji ameriËki mlaznibombarder “Valkyrie”, nazvan B-70, moæe dospjeti do bilokoje toËke na Zemlji. Leti trostrukom brzinom zvuka navisini od 23.000 metara i ima akcijski radijus od 14.500kilometara.

Rakete polako zamjenjuju zrakoplove. Divovski top ko-jim su Nijemci bombardirali Pariz, nazvan “Debela Berta”,izazivao je zgraæanje u Prvom svjetskom ratu. Kako se toËini zastarjelo kad se samo sjetimo prve stratosferske ra-kete V-2, koja se s visine od 150 kilometara obruπavalana ciljeve udaljene stotinama kilometara. Napredak novijeratne tehnike odavno je bacio tu raketu u staro æeljezo iona je danas samo muzejski izloæak.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55179

Black


Ruska raketa srednjeg dometa tipa SS20 s tri nukle-arne glave, koja potjeËe joπ iz sovjetskog razdoblja, imadomet od 4.800 kilometara. Domet joj se moæe udvostruËitiuporabom treÊeg stupnja pogona.

Kao protuteæu tim mobilnim raketama Amerikanci sukonstruirali balistiËki navoene rakete “Pershing II” i noverakete “Cruise Missile”. Imaju domet od 3.000 kilometarate sigurno pogaaju ciljeve na toj udaljenosti, a polje raza-ranja iznosi 50 metara. Raketa “Cruise Missile” ima domet3.000 kilometara, leti brzinom zvuka, kompjutorski je na-voena i svoj let moæe prilagoditi terenu te je zato nevidljivaza radare. Moæe se lansirati s aviona te tako kao atomskatuËa uniπtiti cijeli kontinent.

©to se tiËe interkontinentalnih raketa, treba prije sve-ga spomenuti rusku raketu tipa SSN-18, s tri nuklearnebojne glave i dometa od 7.000 kilometara. Sa samo jed-nom montiranom glavom mogu se gaati ciljevi i do 9.200kilometara. Kao lansirne rampe koriste se podmornice.

AmeriËke mobilne interkontinentalne rakete tipa MXmogu se lansirati iz viπe kilometara dugih podzemnih hod-nika. Lansirne rampe neprestano mijenjaju svoj poloæaj,tako da ih neprijatelj ne moæe pogoditi. Raketa MX zamje-na je za raketu “Minuteman III”.

Prije viπe od pedeset godina, 5. listopada 1957., SSSRje sa “Sputnjikom I” zapoËeo eru svemirskih letova. Ovajsatelit je bio teæak 83,6 kilograma i kruæio je oko Zemljena visini od 900 kilometara. Raketa koja ga je nosila bilaje trostupanjska, a postizala je brzinu od 8 kilometara usekundi. Malo zatim svijetu je ponovno zastao dah kad jemoskovski radio javio da je u noÊi od 2. na 3. studenoga1957. Sovjetima uspjelo lansirati 500 kilograma teæak“Sputnjik II” na visinu od 1.700 kilometara.

Dana 12. travnja 1961. iznenaena svjetska javnostsaznala je da je ruskim znanstvenicima uspjelo poslati usvemir letjelicu s Ëovjekom. Major Jurij Gagarin obletio jeZemlju za 108 minuta i spustio se natrag na nju æiv i

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55180

Black

181

zdrav. Dana 19. oæujka 1965. sovjetska letjelica “Vostok”s pukovnikom Belajevim i natporuËnikom Leonovim doπlaje do visine od 495 kilometara te se po prvi put u povije-sti Ëovjek slobodno kretao po svemiru.

Ali ni Amerikanci nisu besposliËarili. S letjelicom “Ge-mini 7” (Bormann, Lovell) prevalili su viπe kilometara usvemiru nego svi sovjetski kozmonauti prije njih. Programza svemirska istraæivanja teæak 25 milijardi dolara, dvo-struko viπe od nacionalnog dohotka cijelog indijskog pot-kontinenta, ponio je ameriËke astronaute 1968. i 1969.na put do Mjeseca od 380.000 kilometara. Dana 21. srp-nja 1969. Amerikanci Armstrong i Aldrin spustili su sesvemirskim brodom “Apollo 11” na zemaljski satelit Mje-sec. “Mjesec pripada nama!” pisale su novine, iako je sva-ki razuman Ëovjek znao da nam ne pripada Ëak ni Zemljajer je istog dana bilo na stotine mrtvih u vijetnamskomratu, a za Sueski kanal su ratovali Arapi i Izraelci, dokse u Juænoj Americi vodio rat zbog jedne nogometne utak-mice. Zemljani se i nadalje svaaju viπe nego ikada panije za vjerovati da Êe osvajanje svemira moÊi promijenitinaπe stavove. Dok nosimo svoje probleme i na sam Mjeseci u svemir, ne prijete nam samo svjetski ratovi, nego isvemirski.

Imena prvih svemirskih putnika nikad neÊe biti zabo-ravljena. Ljudi Êe se uvijek sjeÊati Valentine Terjeπkove,prve æene u svemiru, prve ærtve svemira Komarova, prvihputnika oko Mjeseca Bormanna, Lowella i Andersa, prvogËovjeka koji je boravio u slobodnom svemirskom prostoruLeonova, prvog Ëovjeka koji je stupio na MjeseËevu povr-πinu Neala Armstronga, prvog Ëovjeka koji je u svemirupreπao iz jednog svemirskog broda u drugi Volinova, i mno-πtva drugih. Oni pripadaju Ëitavom ËovjeËanstvu, a njiho-va slava je jednaka Magellanovoj, Kolumbovoj ili Guten-bergovoj.

Njihova veliËanstvena dostignuÊa i drugi, joπ uzbud-ljiviji pothvati koji predstoje u buduÊnosti, Ëesto graniËe s


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55181

Black


nevjerojatnim i obuzimaju maπtu suvremenika. Koliko godbila Ëudesna sa znanstvene toËke glediπta, ta dostignuÊastvaraju zabrinutost ako se promotre s vojnog glediπta, jerpotpuno uklanjaju granice razaranjima koja bi mogao do-nijeti neki buduÊi rat. I najsmjeliji snovi pisaca utopistiË-kih romana danas postaju stvarnost. Napredak tehnike Ëe-sto nam oduzima dah, ali se tome gotovo nitko viπe neraduje.

Thomas Stafford, bivπi astronaut i πef Odjela za istra-æivanje i razvoj AmeriËkog ratnog zrakoplovstva, rekao jeu jednom intervjuu da bi velesile mogle voditi svemirskirat do uniπtenja. Lasersko oruæje moæe uniπtiti neprija-teljske satelite, a “sateliti ubojice” mogu uniπtiti neugodnekonkurentske πpijunske satelite. Za vojsku je samo po sebirazumljivo da se mirnodopski svemirski brodovi uvijek mo-gu prepraviti u mobilne vojne baze. Naoruæavanje i rat usvemiru naæalost nije nezamisliva utopija, jer se veÊ da-nas odræavaju takvi manevri.

Raketa “Atlas” (25 m) dovela je do razvoja rakete “Ti-tan” (33 m), a ova je opet bila odskoËna daska za raketu“Saturn” (110 m), koju je razvio Werner von Braun i skojom su vrπeni svi pokusi na Mjesecu. Teπka je 3.000tona, ima golemu razornu snagu te bi opskrbljena nu-klearnim bojnim glavama mogla biti razarajuÊe oruæje. Ova-kve brojke koriste se samo za nacionalni prestiæ i nao-ruæanje.

Upravo su letovi “Apolla” pokazali koliko je sudbinaËovjeËanstva ovisna o miru na naπem planetu, ovoj jedin-stvenoj velikoj “oazi” u svemiru. Ne moæemo se niËemunadati od hladnog i ubojitog svemirskog prostora! ZvuËaloje upravo proroËanski kad je protestantski pomoÊni pa-stor i zapovjednik na “Apollu 8”, Frank Bormann, usredkruæenja oko Mjeseca podigao svoj glas i rekao: “Neka vasBog blagoslovi na lijepoj Zemlji!”

Suvremena uniπtavajuÊa oruæja veÊ su pokazala svojurazornu moÊ. Nakon Drugog svjetskog rata svijet je neko-

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55182

Black

183

liko puta bio na rubu sukoba. Razaranja u Koreji, Alæiru,Indokini, Indoneziji, Nigeriji i na Bliskom istoku jasno po-kazuju kamo bi Ëovjeka mogla odvesti njegova ohola sa-mosvijest i æelja za vladanjem. Hvala Bogu πto joπ uvijekËvrstom rukom zadræava narode i time mnogim iskrenimsrcima daje prigodu da se predaju Kristu i tako postanustanovnici i graani nove nebeske domovine na kojoj Êeuvijek vladati mir, bratska suradnja i topla, srdaËna ljubavËovjeka prema Ëovjeku.

Imena prvihsvemirskih

putnika nikadneÊe biti

zaboravljena;oni pripadaju

ËitavomËovjeËanstvu, a

njihova slavajednaka je

Magellanovoj,Kolumbovoj iliGutenbergovoj


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55183

Black


Nestaπica hrane i pojava bolesti“Bit Êe gladi i potresa zemlje u raznim mjesti-

ma.”11

Okrutni ratovi neizbjeæivo izazivaju nestaπicu i bole-sti. UnatoË golemom tehniËkom napretku, dvadeseto sto-ljeÊe uπlo je u povijest kao epoha neimaπtine. Tijekom ve-like gladi u Rusiji 1921. godine dnevno je umiralo 30.000ljudi. Fridtjof Nansen, poznati polarni istraæivaË i pokre-taË tadaπnje akcije za pruæanje pomoÊi, morao je priznati:“Bez ikakve sumnje, to je najstraπniji dogaaj u povijestiËovjeËanstva!”12

U Kini je istodobno poumiralo od gladi 13 milijunaljudi, ali nezasitna smrt joπ nije bila zadovoljna svojomæetvom. Iako je neposredno prije Drugog svjetskog rata umore baËeno milijun vagona æita, 258.000 tona πeÊera i28.000 tona riæe, godine 1942. samo je u GrËkoj od gladiizgubilo æivote oko 200.000 ljudi.

U Bangladeπu, dræavi koja je nekad pripadala Paki-stanu, tiho i skriveno od svijeta umrlo je od kolovoza 1974.do kraja 1975. godine viπe od milijun ljudi od gladi. Nei-maπtinom su posebno pogoena djeca, koja umiru na uli-cama prenaseljenih gradova. U izvjeπÊu Unicefa za 1989.godinu navodi se da je na svijetu dnevno umrlo 40.000djece od posljedica politiËkih i gospodarskih neprilika. Sa-mo u Juænoj Africi zbog rata ili rasnih sukoba svakog sa-ta umire 25-ero djece. Godine 1988. na svijetu je od pot-hranjenosti umrlo 500.000 djece.13

Kakav je to svijet u kojemu smo prisiljeni æivjeti? Odsedam milijarda ljudi viπe nego jedna milijarda æivi u ve-likoj neimaπtini, a druga milijarda pliva u izobilju! Dokdobro uhranjeni Europejac i Amerikanac mogu oËekivati

11 Matej 24,7.12 R. Pache, Die Wiederkunft Christi, Wuppertal, 1953., 64.13 Zeichen der Zeit, 6, 1989., 23.24.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55184

Black

185

da Êe doæivjeti 63 godine æivota, poluizgladnjeli Azijat mo-æe doæivjeti samo 27 godina! U nerazvijenim dræavama godi-πnje umire od gladi 57 milijuna ljudi. Tome pridonosi iveliki porast stanovniπtva svijeta, prije svega u nerazvije-nim zemljama, gdje stanovniπtvo veÊ trpi od gladi. SvakeveËeri u Aziji odlazi na spavanje milijarda gladnih usta.Arnold Toynbee, jedan od najistaknutijih povjesniËara dva-desetog stoljeÊa, ne vidi najveÊu prijetnju opstanku Ëovje-Ëanstva u ratu, veÊ u gladi.

Tamo gdje je tijelo oslabljeno glau, uvijek se pojavlju-ju bolesti. Epidemija gripe odnijela je 1919. godine 12 mili-juna æivota; dva milijuna viπe negoli rat koji joj je pretho-dio.

Nove zastraπujuÊe poglede u buduÊnost izaziva i sveveÊe oneËiπÊavanje okoliπa. U proteklim stoljeÊima bilo je

Osim nestaπica hrane i pojavâ novih bolesti, dodatne zastraπujuÊepoglede u buduÊnost izaziva i sve veÊe oneËiπÊavanje okoliπa


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55185

Black


mnogo zaraznih bolesti koje su prorijedile stanovniπtvopojedinih zemalja. Napretkom medicine i higijene takve subolesti suzbijene, iako nisu posve iskorijenjene. Zbog ne-povoljnih æivotnih uvjeta i uniπtenja okoliπa ponovno nasmogu ugroziti pomori za koje smo mislili da su odavnoonemoguÊeni. Kapetan Jacques Cousteau, glasoviti istra-æivaË morskih dubina, iznio je u jednom svom predavanjusumorno predvianje da bi Sredozemno more u buduÊno-sti moglo postati mrtva smrdljiva bara, a gradovi na obalimogli bi biti napuπteni zbog prijeteÊe opasne zaraze.

Druge bolesti naπeg doba postale su za danaπnje na-predno ËovjeËanstvo novi biË. Meu njih spadaju bolestisrca i krvnih æila, rak, πeÊerna bolest, duπevne bolesti ipotiπtenost. One su takvih razmjera da ih svakako moæe-mo usporediti sa πibama prijaπnjih vremena.

Strah Êe obuzimati ljude po cijelom svijetu“Na zemlji Êe narodi biti u tjeskobi i neizvjesno-

sti. ... Ljudi Êe umirati od straha u oËekivanju onogaπto Êe zadesiti svijet ...”14

Tijekom Drugog svjetskog rata tadaπnji ameriËki pred-sjednik Franklin Delano Roosevelt izjavio je da je glavnicilj savezniËkih ratnih napora osloboenje ËovjeËanstva odnestaπice i straha. Nakon rata svijet je nastavio æivjeti uoËajniËkoj neizvjesnosti i grozniËavom strahu, i to viπe negoikad prije. Ugroæen masovnim sredstvima uniπtenja, zagu-πen tehniËkim dostignuÊima, izbaËen iz ravnoteæe materi-jalistiËkom civilizacijom, Ëovjek naπega doba viπe ne vidinikakvog izlaza. Postao je robot kojim upravlja strah odsutraπnjice. »ovjek uzdiæe strah na mjesto æivotnog naËe-la, πto je tipiËno za filozofiju egzistencijalizma, ili umrt-vljuje svoju savjest uæivanjem opojnih proizvoda gospo-darskog napretka, kao πto je to sluËaj na Zapadu. Nje-

14 Luka 21,25.26.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55186

Black

187

maËki filozof Karl Jaspers rekao je pred kraj Drugog svjet-skog rata: “Prikriveni pratitelj suvremenog ËovjeËanstva jestrah za æivot, strah kakvog dosad joπ nije bilo.” BeËki po-vjesniËar kulture Hans Sedlmayer priznaje “Svijetom u ko-jemu su Ëovjek i priroda postali strani jedno drugom, vla-daju oËaj i strah, æurba, nemir, jurnjava i nesigurnost. Uodnosu na buduÊnost svijet se koleba izmeu pretjerane na-de i potpunog beznaa.”15

Laæni osjeÊaj mira i sigurnosti“Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baπ ta-

da Êe se iznenada na njih oboriti propast ...”16

Ovaj tekst je samo u prividnoj suprotnosti s onim πtoje reËeno o ratovima. Tu izjavu treba usporediti s okolno-stima u kojima æivimo i vidjet Êemo koliko se istine krijeu njoj. Dok svijet klizi iz jedne krize u drugu i lovi ravno-teæu na rubu propasti, nikad se nije toliko govorilo o si-gurnosti i miru kao πto se govori danas. Ipak, i prije jebilo tih “proroka iz pustinje”, ali njihovi glasovi nisu bilitako mnogobrojni. Immanuel Kant je filozofirao o “vjeËnommiru”, pacifistica Berta von Suttner uzvikivala je “dolje oru-æje”, ali ljudi su se mahom smijali naporima tih fanatikakoji su htjeli “popraviti” svijet. Dvadeseto stoljeÊe donijeloje nove prilike i na tome polju, ali, naæalost, nije uËinilonikakav preokret. Nakon Haaπke mirovne konferencije1898. i 1907. godine, planuo je Prvi svjetski rat, nakonosnivanja Lige naroda i sklapanja Briand—Kellogovog paktao ukidanju rata kao sredstva za rjeπavanje sporova, raz-buktao se ratni poæar Drugog svjetskog rata. Tek πto jeosnovana Organizacija ujedinjenih naroda, izbili su ratoviu Koreji, Indokini, Alæiru i na Bliskom istoku.

15 Die Presse, Wien, 1949., 13.16 1. Solunjanima 5,3.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55187

Black


A koliko se tek danas govori o miru, poËevπi od “Go-luba mira” Pabla Picassa, pa sve do krilatice “Mir i napre-dak”. UnatoË lijepim rijeËima, samo je strah od uæasaatomskog rata zadræao ljude od zapoËinjanja TreÊeg svjet-skog rata. Moæe li se svjetski mir graditi na strahu? HoÊeli Ëovjek jednoga dana staviti i hidrogenske bombe i stra-tegijske rakete u muzejsku vitrinu? Tko zna, ali do danasje to ostala jedna od najveÊih ljudskih iluzija. Joπ je 1893.godine Hiram Maxim izjavio da njegov izum strojniceoznaËuje kraj ratovanja. Alfred Nobel, izumitelj dinamita iutemeljitelj zaklade koja dijeli nagrade nazvane po njemu,bio je duboko uvjeren da Êe njegov eksploziv prije donijetiæeljeni mir nego svi mirovni kongresi. Na to je poznatiknjiæevnik i povjesniËar Herbert George Wells odgovoriomalo grubo, ali iskreno: “Kao πto je sigurno da kokoπi nesujaja, tako je sigurno da Êe jednoga dana stupiti u akcijutopovi koje ljudi Ëuvaju u skladiπtima.”

Zaπto mora biti tako? Zaπto je trajni svjetski mir ostaoneostvaren san? Albert Schweitzer uoËio je bît problema:“»ovjeËanstvo mora shvatiti da spasenje nije u novim mje-rama, nego u novim mislima!” SliËno je glediπte poznatogvojskovoe Omara Bradleyja: “Imamo previπe znanstvenika,a premalo onih koji vjeruju u Boga! Otkrili smo tajne ato-ma, ali smo odbacili pouke iz Govora na Gori blaæenstva.NaËinili smo stvari koje je vrijedno vidjeti, ali nismo steklimudrost. Svi teæe za vlaπÊu guπeÊi u sebi prosvjede savje-sti. Naπe se druπtvo sastoji od giganata znanosti i patulja-ka morala. Znamo viπe o ratu nego o miru, viπe o smrtinego o æivotu!”

Biblija ovako zakljuËuje raspravu: “Nema mira opaki-ma ...”17

17 Izaija 48,22.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55188

Black

189

2. Znakovi u prirodi

Zemlja Êe se potresti“Bit Êe velikih potresa zemlje ...”18

Istina je da je oduvijek bilo potresa. Ali treba podsje-titi na Ëinjenicu da katastrofe same po sebi nisu znakovikraja svijeta, veÊ je to njihovo mnoæenje i zamah. Statisti-ka je neumoljiva: u posljednjih dvadeset godina u svijetuje bilo toliko potresa koliko ih je prije bilo u stotinu godi-na. Godina 1976. je bila godina najrazornijih potresa, amjerni instrumenti su ih zabiljeæili sveukupno milijun.Znanstvenik Jon Milne sastavio je za Britansko druπtvoza napredak znanosti izvjeπtaj o broju potresa koji su pro-uzroËili ljudske ærtve:19

X. stoljeÊe 32XI. stoljeÊe 53XII. stoljeÊe 84XIII. stoljeÊe 115XIV. stoljeÊe 137XV. stoljeÊe 174XVI. stoljeÊe 253XVII. stoljeÊe 378XVIII. stoljeÊe 640XIX. stoljeÊe 2119XX. stoljeÊe 2000 — samo do 1930. godine!

Prije polovice dvadesetog stoljeÊa bilo je veÊ gotovo istotoliko katastrofa kao u cijelom devetnaestom stoljeÊu! Be-Ëki Ëasopis “Neue Kurier” pisao je 21. listopada 1954. godi-ne pod sugestivnim naslovom: “Dolazi li razdoblje potre-sa?” da se broj prirodnih nepogoda stalno poveÊava. “Mje-renja preciznim aparatima, na kojima mnogobrojni znan-stvenici utemeljuju svoje tvrdnje, dokazuju da je broj potre-

18 Luka 21,11.19 John Milne za “British Association for the Advancement of

Science”.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55189

Black


sa odnedavno zastraπujuÊe narastao. Strahovita energijaosloboena je pokretima Zemljine kore posljednjih godina idesetljeÊa. Ako smijemo vjerovati struËnjacima, broj potresaÊe i dalje rasti. Ugledni znanstvenici se pitaju je li Zemljamoæda pred razdobljem potresa. Izmeu 1910. i 1935. go-dine aparati za praÊenje potresa registrirali su dvostrukoviπe potresa nego u razdoblju izmeu 1885. i 1910. godine.Nakon 1910. godine jedna katastrofa je slijedila drugu.”

Najsmrtonosniji potresi u svijetu od poËetka dvadesetogstoljeÊa20:

• Kolovoz 1906., Valaparais, »ile: 20.000 mrtvih.• Prosinac 1908., Messina, Sicilija u Italiji: od 70.000 do 100.000

mrtvih.• SijeËanj 1915., Avezzano, Italija: 29.980 mrtvih.• Prosinac 1920., Gansu, Kina: viπe od 100.000 mrtvih.• Rujan 1923., Jokohama, Japan: viπe od 143.000 mrtvih i ne-

stalih, uglavnom zbog poæara koji se brzo πirio zbog drvene kon-strukcije kuÊa.

• Svibanj 1927., Nanchang, Jiangxi, jug Kine: 200.000 mrtvih.• Prosinac 1932., Gansu, Kina: 70.000 mrtvih.• SijeËanj 1934., Bihar, Indija: 10.700 mrtvih.• Svibanj 1935., Quetta, Indija: 50.000 mrtvih.• SijeËanj 1939., Chillan, »ile: 28.000 mrtvih.• Prosinac 1939., Erzincan, Turska: od 35 do 40.000 mrtvih.• VeljaËa 1960., Agadir, Maroko: 12.000 mrtvih.• Rujan 1962., Qazvin, Iran: 12.000 mrtvih.• Kolovoz 1968., sjeveroistok Irana: 10.000 mrtvih.• SijeËanj 1970., Yunnan, Kina: 10.000 mrtvih (nema sluæbenih

podataka).• Svibanj 1970., peruanska obala: 66.800 mrtvih.• Prosinac 1972., Managua, Nikaragva: oko 10.000 mrtvih.• Svibanj 1974., Sechuan i Yunnan, jug Kine: od 10.000 do 20.000

mrtvih.• VeljaËa 1976., Gvatemala: 26.000 mrtvih.

20 Viπe: www.en.wikipedia.org/wiki/Earthquake i www.metro-portal.hr/vijesti/zivot/najstrasniji-potresi-u-svijetu-tijekom-posljed-njih-sto-godina.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55190

Black

191

• Srpanj 1976., Tangshan, Kina: oko 242.000 mrtvih prema sluæ-benim podacima, najmanje 650.000 mrtvih prema zapadnim izra-Ëunima.

• Rujan 1978., Tabass, istok Irana: 25.000 mrtvih.• Rujan 1985., Mexico, Meksiko: sluæbeno 5.000 mrtvih, prema fran-

cuskim procjenama od 10.000 do 30.000.• Prosinac 1988., Spitak, Armenija, grad potpuno uniπten: 25.000

mrtvih.• Lipanj 1990., pokrajine Ghilan i Zandjan, sjeverozapad Irana:

37.000 mrtvih.• Kolovoz 1999., sjeverozapad Turske: najmanje 20.000 mrtvih.• SijeËanj 2001., Gujarat, Indija: 25.000 mrtvih.• Prosinac 2003., jugoistok Irana: 31.000 mrtvih, potpuno razoren

grad Bam.

Pokretima Zemljine kore osloboena je posljednjih desetljeÊastrahovita energija, a ako moæemo vjerovati struËnjacima, brojpotresa Êe i dalje rasti


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55191

Black


• Prosinac 2004., potres snage 9,1 stupanj u Indoneziji uzrokovaogolemi tsunami koji je usmrtio 220.000 ljudi u desetak zemaljajugoistoËne Azije.

• Listopad 2005., najmanje 75.000 mrtvih u Kaπmiru; Pakistan iIndija.

• Svibanj 2008., uglavnom u pokrajini Sechuanu, jugozapad Kine,gotovo 87.000 mrtvih i nestalih.

• ... ... ...

»ile je 1960. godine pogodio potres o kojemu su medijiizvjeπÊivali kao o najveÊoj katastrofi u povijesti ËovjeËan-stva, uzme li se u obzir povrπina na kojoj se osjetio.

Ali najveÊi potresi tek dolaze, jer je proreËeno da Êedrugi Kristov dolazak biti praÊen takvim pomicanjima uZemljinoj kori kakva Ëovjek joπ nikad nije doæivio: “Utoudare munje, grmljavine, gromovi i veliki potres zemlje,kakav nikad ne bî otkada se ljudi pojaviπe na zemlji —tako velik bijaπe taj potres, tako snaæan! Veliki Grad pra-snu u tri komada i sruπiπe se poganski gradovi. ... Svi otociiπËeznuπe, a gorâ nestade.”21

3. Znakovi na moralnom polju

MaterijalistiËki naËin miπljenja“Ovo prije svega znajte: na koncu vremena pojavit

Êe se izrugivaËi ...”22

Naπe doba je razdoblje vjerske ravnoduπnosti i nevjer-stva. Ipak, ni ono nije “bez boga”, jer ima svoje bogove iboæice. Nisu to autoriteti kojima se Ëovjek podvrgava uspoznaji svoje ograniËenosti, nego proizvodi ljudskog ra-zuma, koji niËim ne djeluju na Ëovjekovu savjest. U njimaon ne traæi uzor, nego opravdanje za svoja djela. Postavπisâm sebi mjerilo i smatrajuÊi se neovisnim, Ëovjek nijeËeBoga. Sebe smatra bogom, a svoju umjetnost, svoju mu-

21 Otkrivenje 16,18-20.22 2. Petrova 3,3.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55192

Black

193

drost i sve u sebi “boæanskim”. Vjera je za Ëovjeka posta-la otrov, jer prava vjera je najveÊi neprijatelj oboæavanjaljudi. Geslo nevjernika nije osloboenje po Bogu, veÊ oslo-boenje od Boga, kako je to reËeno u “Internacionali”:

“Nitko nam neÊe dati slobodu,ni carevi, ni kraljevi, niti Bog;osloboenje iz trpljenja bit Êe djelo naπih ruku.”

I kako taj nauk o osloboenju nije smio biti nikakvafilozofija, veÊ strogo znanstveno otkriÊe, uskoro su raspo-lagali ispunjenim proroËanstvima novog mesijanizma: teh-nika Êe odbaciti vjeru u Boga. Kad je Sputnjik I. letio okoZemlje, uËenici ateizma su klicali: “Uspjeli smo preteÊi Boæjestvaranje i pobijediti Boga. ... Sa Sputnjikom se zaËeo osmidan stvaranja, koji je Zemlji podario joπ jedan Mjesec. Toje stvarni socijalistiËki dan stvaranja i s njim se Biblija nemoæe usporediti!”23

Ali tamo gdje se ne poπtuje Bog, ne poπtuje se ni Ëo-vjek. Gdje Boæje zapovijedi viπe nemaju vaænost, uskoroniπta neÊe imati vaænost. Bez Boga nema sreÊe!

MaterijalistiËki naËin æivljenja“U vrijeme kada doe Sin »ovjeËji bit Êe kao πto

je bilo u Noino doba, kad se jelo i pilo, æenilo i uda-valo sve do dana kada Noa ue u lau. I doe potopte ih sve uniπti. Bit Êe tada kao u Lotovo vrijeme,kad se jelo i pilo, kupovalo i prodavalo, sadilo i gra-dilo. Ali kad Lot izie iz Sodome, udari oganj i sum-por s neba te ih sve uniπti. Isto Êe se tako dogoditi uonaj Dan u koji se pojavi Sin »ovjeËji.”24

Proces izjednaËivanja krπÊanstva sa svijetom nije ni-kakva novost: tijelo je vladalo i nad prijepotopnim Ëovje-

23 F. Reinecker, Wenndies geschieht, Wuppertal, 1958., 57.24 Luka 17,26-30.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55193

Black


Ëanstvom. Novost je to πto ljudi postaju tako zaokupljenimaterijalnim da to postaje novi naËin æivljenja. Na bogatomZapadu se to potpuno ostvarilo. Duhovne vrijednosti supotisnute na drugo mjesto. Taj novi naËin zahtijeva da sva-tko tko dræi do sebe mora imati automobil, i to ne bilokakav; radijske i televizijske emisije odreuju πto je lijepoi dobro, kino i Ëasopisi propisuju πto je moralno, i takodalje. Suvremeni Ëovjek, htio-ne htio, posluπno prinosi ær-tve danaπnjem nezasitnom boæanstvu koje se zove moda,idolu koji mu proædire i zdravlje i obiteljsku sreÊu.

Tko se pritom ne bi sjetio skoro proroËanskih rijeËipjesnika Gerharta Hauptmanna, koji kaæe: “Iako je suvre-meni napredak uz pomoÊ znanosti naËinio automobil, kamobiste htjeli otputovati? Æelite otputovati k Ëovjeku! Stoga pa-zite da makar jedan ostane u civilizacijskom vrtlogu.”

Dok odrasli love ravnoteæu izmeu osjeÊajnosti i po-slovnosti, bezglavo slijedeÊi boga koji se zove æivotni stan-dard, mladeæ raste u druπtvu huligana, “crnih koπulja”,hipija, nasilnika i kako li se sve ne zovu ... Apostol Pavaoovako opisuje posljednje dane: “Ali ovo znaj: u posljednjeÊe doba nastati teπka vremena, jer Êe ljudi biti samoæivi,lakomi, umiπljeni, oholi, psovaËi, nepokorni roditeljima, ne-zahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, ra-zuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti,bahati, ljubitelji poæude mjesto ljubitelji Boga.”25

Biblija ne proklinje ovaj svijet; ona govori o umjerenostii samodisciplini. Smijemo se sluæiti dobrima i dostignuÊimacivilizacije, ali ih ne smijemo zlorabiti.

“Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuz-danosti, pijanstva i tjeskobnih briga za æivot, da vas neuhvati iznenada onaj dan kao zamka, jer Êe doÊi na svestanovnike cijele zemlje.”26

25 2. Timoteju 3,1-4.26 Luka 21,34.35.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55194

Black

195

Neumjerenost bogatih“Pazite sad, bogataπi! Udarite u plaË i jaukanje

nad nevoljama koje Êe vas zadesiti! Vaπe bogatstvoistrunu a vaπe haljine izgrizoπe moljci. Vaπe zlato isrebro uhvati ra; njihova Êe ra biti svjedoËanstvoprotiv vas i kao oganj progutat Êe vaπa tjelesa. Joπste u posljednje vrijeme skupljali blago! Evo viËe pla-Êa æetelaca vaπih njiva koju ste im uskratili, i vikatih æetelaca doπla je u uπi Gospodinu nad vojskama.Æivjeli ste na zemlji raskoπno i razvratno. Utovili stesvoja srca na dan klanja.”27

U Americi samo jedan posto stanovniπtva posjeduje viπe negoostalih devedeset devet posto; netko uopÊe ne zna πto ima, dokdrugi raspolaæu sredstvima koja jedva pokrivaju æivotne troπkove

27 Jakov 5,1-5.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55195

Black


Kad je Karl Marx u devetnaestom stoljeÊu propovije-dao komunizam, koji je za veÊinu bio straπilo, on je za-pravo prosvjedovao protiv bijede radniπtva. Njegov krik zapravdom protiv prisilnog rada djece i 17-satnog radnog vre-mena bio je u potpunosti opravdan. Nemojmo zaboraviti ito da je Crkva svojom neodgovornom πutnjom prouzroËilapojavu materijalistiËkog socijalizma. Kakav je bio æivot pro-sjeËnog radnika na poËetku 19. stoljeÊa? Evo jednog izvje-πtaja:

“Radni dan se produljio isprva na 13, a zatim na 14sati dnevno i nije se pravila nikakva razlika izmeu mu-πkaraca i æena. ... Sredinom Ëetrdesetih godina, radni danje izgubio sve granice: trajao je beskrajno, sve dok nijedostignuo 15, 16, 17 i viπe radnih sati. ... Sudbina tvor-niËkih πegrta bila je najæalosnija. Ta djeca, mnoga od njihsedmogodiπnjaci, morala su raditi 12, pa i 15 sati dnevno,πest dana u tjednu. ... Njihovi mladi æivoti u najboljem slu-Ëaju prolazili su u monotonom muËenju, a u najgorem u pa-klu ljudske okrutnosti. PlaÊa radnika nije se izraËunavalatako da moæe pokriti æivotne potrebe njegove obitelji. Sma-tralo se razumljivim da se njegova supruga i djeca samauzdræavaju. Ako supruga nije privreivala, obiteljski bi do-hodak bio nedovoljan. BuduÊi da muæeva plaÊa nije moglapodmiriti troπkove prehrane, jer tome nije bila ni prilagoe-na, a supruga nije mogla gledati da djeca gladuju niti jemogla ostaviti bez hrane hranitelja obitelji, sama je ostaja-la gladna.”28

RadniËki standard je danas znatno poboljπan, a u ne-kim zemljama je na zavidnoj visini. Marxov nauk o rizici-ma siromaπtva se nije ostvario. Je li Jakovljevo proroËan-stvo izgubilo vrijednost? Nikako! Sve dok vlada nepraved-na raspodjela bogatstava i sve dok su bogatstva u ruka-ma neznatne manjine, te rijeËi ne gube svoju oπtrinu. U

28 W. Köllmann, Die Industrielle Revolution, Stuttgart, 18.16.26.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55196

Black

197

Americi samo jedan posto stanovniπtva posjeduje viπe ne-go ostalih devedeset devet posto! Je li pravo da netko uop-Êe ne zna πto ima, dok drugi raspolaæe sredstvima kojajedva pokrivaju æivotne troπkove? Revolucija zasigurno ni-je izlaz iz te slijepe ulice, jer uglavnom samo dovodi dosmjene vladajuÊih ljudi i nikakvog pravednog rjeπenja.

Gdje je onda izlaz? Tko moæe naÊi rjeπenje? Krist, dr-vodjelja iz Nazareta, Pravednik koji je vlastitim rukama za-raivao svoj kruh, uklonit Êe svojim dolaskom svaku ne-pravdu i bol meu ljudima i uspostaviti pravedno rjeπe-nje!29

4. Znakovi na vjerskom podruËju

FormalistiËko krπÊanstvo posljednjeg vremena“Oni Êe saËuvati vanjski oblik poboænosti iako su

se odrekli njezine sile.”30

Danas u svijetu ima viπe od dvije milijarde krπÊana.Cijela zapadna hemisfera (Europa i Amerika) nosi peËatkrπÊanske kulture, a ipak æivimo meu poganima. Za dvijetisuÊe godina krπÊanstva joπ nismo postali krπÊani, negosmo to tek poËeli postajati. Tome nije krivo Evanelje! Ni-je podbacio Krist, nego su podbacili krπÊani. Dok je sred-nji vijek barem teæio krπÊanskim idealima — naæalost, pre-Ëesto padajuÊi u nekrπÊanske krajnosti — dok je u dobareformacije vladala takva teænja za Bogom da su obiËniljudi iz naroda bolje razumijevali evaneoske istine negomnogi danaπnji studenti teologije, danas je sasvim druk-Ëije. Æivimo u doba ravnoduπnosti i zamora. Ne pomaæuni veliki kongresi, crkvene proslave i evaneoski sastanci,jer je pojedinËev osobni æivot izvan njegova utjecaja. Kakoda svijet ozdravi kad je “sol svijeta” postala bljutava? Mno-

29 Jakov 5,8.30 2. Timoteju 3,5.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55197

Black


gima se mora priznati da imaju vanjski oblik krπÊanstva,ali gdje naÊi istinsku poboænost, svakodnevno prouËava-nje Biblije praÊeno molitvom, redovito pohaanje bogoslu-æja i æivo svjedoËenje za Krista? Zahtjeve koje “krπÊaninpo krsnom listu” ima prema Bogu nije teπko ispuniti. Onse zadovoljava krπtenjem, s neπto malo vjeronauka za dje-cu, raskoπnim crkvenim vjenËanjem i vjerskim pogrebom.Sve to plaÊa s mnogo gunanja, πkrtim prilozima i milo-darima.

Treba li nas onda Ëuditi πto od stotine novaka u bri-tanskoj mornarici jedva Ëetrdesetorica znaju poËetne rije-Ëi “OËenaπa”, a sedamnaestorica uopÊe nemaju pojma πtoje to! Tridesetorica ne znaju tko je bio Isus, a sedamdesetpetorica nisu nikad Ëuli πto se dogodilo na Duhove. Odtrideset Ëetiriju djevojaka u jednoj crkvenoj πkoli u Nürn-bergu dvadeset pet je znalo odgovoriti pod kojim je zodi-jakalnim znakom roeno, ali je zato svega pet neπto znaloo Deset zapovijedi. U Francuskoj, “najstarijoj kÊeri Crkve”,86 posto stanovnika je katoliËke vjeroispovijesti, ali vjerskiæivot je vrlo osiromaπen. “Godine 1952. svake nedjelje do-lazilo je na misu trideset sedam posto katolika, a danas ihdolazi samo sedamnaest posto. Katastrofalno nazaduje izareenje sveÊenika. Godine 1951. bilo ih je oko 2.500, aod godine 1977. broj zareenja kreÊe se oko 100.”31 U Pa-rizu samo tri posto stanovnika sudjeluje u bogosluæju, au Londonu pet posto. Jedan sveÊenik iz Pariza, Ëija æupaobuhvaÊa 70.000 duπa, priznao je: “Imam mnogo katolikakoji se dræe vjerkih obiËaja, ali ni deset krπÊana koji æivepo svojoj vjeri!”32

SliËno je i u ostalim zapadnim dræavama. U NjemaËkojje, prema jednom istraæivanju iz 1980. godine, tek svakitreÊi Nijemac krπÊanin. Jedno starije istraæivanje dokazaloje velik pad religioznosti. Samo 79 posto ispitanih, umje-

31 Kurier, Wien, 30. 5. 1980.32 R. Pache, Die Wiederkunft Christi, Wuppertal, 1953., 61.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55198

Black

199

sto 90 posto, smatralo je da postoji Bog ili neko “viπe biÊe”.»asopis “Der Spiegel” zakljuËuje da se tek svakog treÊegNijemca moæe smatrati krπÊaninom po crkvenim mjerilima.Za devet posto Nijemaca Isus nije Boæji Sin, a za daljnjihdevetnaest posto viπe nije uzor.

Da bi privukli vjernike na bogosluæja, æupnici u ©ved-skoj objavljivali su ovakve oglase u novinama: “Ako ne-djeljni izlet æelite uËiniti ugodnijim, uvrstite u svoj programi posjet nekoj crkvi!”33 U Austriji samo treÊina katolika po-sjeÊuje crkvu, a u glavnom gradu samo dvadeset dvojicaod svake stotine. Ipak, mnogi od onih koji su veÊ davnoistupili iz Crkve, æele da im djeca budu krπtena. Licemjerje,dvoliËnost i formalizam kamo god se Ëovjek okrene!

Laæne religije naπih dana“... Jer Êe se pojaviti laæne mesije i laæni proroci

te Êe Ëiniti tolike Ëudesne znakove da bi zaveli, kadbi bilo moguÊe, i same izabranike!”34

Tko je laæni prorok? Biblija govori o ljudima koji seodvajaju od Boga i od Njegovih zapovijedi, i to Ëesto pot-krepljuju mnogim znakovima i Ëudima,35 o ljudima kojinauËavaju vlastiti nauk36 i, ogrnuti plaπtem krπÊanstva,prikazuju sebe “anelima svjetla”.37

Svaki poπten Ëovjek, koji iskreno æeli sluæiti Bogu, du-æan je sve dobro preispitati. Ne smije biti zadovoljan sa-mo time πto pripada nekoj vjerskoj zajednici jer je to nasli-jedio od svojih roditelja.38 Kamen kuπnje svega jesu Bibli-ja, Boæji zakon i svjedoËanstvo proroka.39 Ono πto se s

33 Neuer Kurier, Wien, 11. 9. 1956.34 Matej 24,24.35 Ponovljeni zakon 13,2-5.36 Ezekiel 13,2.3.37 2. KorinÊanima 11,14.15.38 1. Ivanova 4,1.39 Izaija 8,19.20.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55199

Black


time ne slaæe nije od Boga, jer Boæji Duh ne moæe protu-rjeËiti samom sebi. Velike su opasnosti od upadanja u za-bludu. Uvijek je bilo laænih proroka, ali se njihova rev-nost pojaËava πto smo bliæe kraju.40 Najopasnije je to πtose oni ogrÊu plaπtem krπÊanstva i Ëine Ëuda. Iako se taËuda Ëine u Boæje ime, nije svako djelo, Ëudo i nauk onihkoji plove pod zastavom krπÊanstva zaista posljedica dru-æenja s Kristom. Postoje i laæne sile, laæni znakovi i laænaËudesa!41

»udesa sama po sebi nisu joπ nikakav boæanski znak.Vrijede samo ako onaj tko ih Ëini, æivi po Boæjoj volji.42

Boæja volja je najjasnije izraæena u Deset zapovijedi.43 Cr-kva, Ëije je vjerovanje izgraeno na Bibliji i Boæjem zako-nu, nikad ne moæe postati laæni prorok.

BuduÊi da danas ljudi malo poznaju pravi biblijskinauk, bolujemo od strahovite religijske podijeljenosti i ras-cjepkanosti. Kristove rijeËi i rijeËi apostolâ, koje nas do-vode k vjeri,44 zamijenjene su maπtovitim ljudskim izmi-πljotinama.

Meu njima su “spiritistiËki” pokreti i Crkve, kojimapripada viπe od 50 milijuna pristaπa. Oni uËe da postojimoguÊnost stupanja u vezu s duhovima pokojnika i takose izravno suprotstavljaju Bibliji.45 Boæja rijeË kaæe: “DuhizriËito veli da Êe u posljednja vremena neki otpasti od vje-re i pristati uz prijevarne duhove i avolske nauke ...”46

Tu je i takozvana “krπÊanska znanost”, koja nije nikrπÊanska niti znanost, jer u zlu vidi samo misaoni prije-stup, a u smrti samo ljudsku iluziju. Tom pokretu nijetemelj vjere Biblija, veÊ spisi njegove osnivaËice Mary Ba-

40 Otkrivenje 12,12.41 2. Solunjanima 2,8.9.42 Matej 7,21-23.43 Psalam 40,9.44 Ivan 17,20.45 Propovjednik 3,5.6.46 1. Timoteju 4,1.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55200

Black

201

ker-Eddy. Neki vjeruju u nauk mormona, koji u Biblijuvjeruju samo ukoliko je ona “ispravno prevedena” i na nje-zino mjesto stavljaju “Mormonovu knjigu” koju je napisaoJoseph Smith.

I laæni gnostiËki nauk iz prvih stoljeÊa krπÊanstva na-novo je uskrsnuo u uËenju teozofa i antropozofa. Za teo-zofe je Krist veÊ davno doπao u tijelu Indijca Kriπnamur-tija, a osnivaË antropozofije Rudolf Steiner rabi Biblijusamo kao odskoËnu dasku za vlastite misaone eksperi-mente u podruËju nekih “znanja iz viπih krugova”. On po-stavlja sebe, a ne Boga, na mjesto vrhovnog autoriteta.

Laæni uËitelji su se osobito pozavadili oko drugog Kri-stovog dolaska. Jehovini svjedoci tvrde da je On veÊ od1874. ili 1914. godine meu nama, dok je Gottfried Bi-schoff, apostol “novih apostola”, propovijedao da neÊe um-rijeti prije Kristovog dolaska. Preminuo je 1960. godine iakose Krist joπ nije pojavio.

U nekim “duhovnim” crkvama Sveti Duh se zaziva uz-vicima “Aleluja!”, pljeskanjem i udaranjem nogu o pod. Ne-ke sljedbe vjeruju da je bolest dokaz pomanjkanja vjere itvrde da su rijeËi molitve “neka bude volja Tvoja”47 izazi-vanje Boga. Ali sami “duhovni darovi” nisu joπ nikakvojamstvo za Nebo,48 jer ono πto je u njima Ëudesno, ne morapotjecati od Boga.49 Ima propovijedanja i bez pokazivanjaznakova i Ëuda,50 a svijet neÊe biti pokrenut Ëudima, veÊpropovijedanjem Ëistog Evanelja.51

Ni velike Crkve nisu niπta manje iskrivile Kristov nauk.U krilu protestantizma povedena je borba protiv liberali-zma stare πkole i tako je poËeo proces “demitologiziranja”religije. Suvremena teologija izrasla iz tog procesa viπe ne

47 Matej 26,39; Luka 22,42.48 Matej 7,21.49 Djela 8,9.10.50 Ivan 10,41.51 Rimljanima 10,17.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55201

Black


priznaje Kristovo uskrsnuÊe, ne nada se Njegovom dru-gom dolasku i ne smatra Ga Boæjim Sinom. Za nju su tosve samo “mitovi”! Time se potpuno nijeËe svaka stvarnauloga svemoguÊega Boga u naπem svijetu i odbacuje bîtvijesti o RijeËi koja je “tijelom postala”.52

I sama RimokatoliËka crkva se svojim novim dogma-ma udaljila od Kristovog Evanelja. To je, naravno, logiËnaposljedica nauka koji se dosljedno provodi. Tamo gdje setradicija uzdiæe iznad Biblije, tamo gdje samo jedan Ëovjek,vlaπÊu koju je sâm sebi dao, utvruje πto je tradicija isamim time ustanovljena dogma, tamo biblijski nauk mo-ra biti iskrivljen. Danas, naime, viπe ne æivimo u “krπÊan-skom razdoblju”, nego u “Marijinoj eri”!53 “Marija je spasi-teljica svijeta!” — izjavio je kardinal Tedeschini u Fatimi.54

Gotovo dvije tisuÊe godina nije se vjerovalo u Marijino uza-πaπÊe u tijelu, niti je to bilo proglaπeno sluæbenom dog-mom. U “Decretu Gelasianum” iz 6. stoljeÊa Marijino uza-πaπÊe proglaπeno je apokrifnim,55 a sve do 1584. godinestajao je u katoliËkom rimskom “Martirologiju” ovaj tekst:“Ali gdje taj poπtovanja dostojni hram Svetoga Duha (mislise na Marijino tijelo) po Boæjoj odluci i volji poËiva skriven,to Crkva u svojoj poboænoj budnosti radije ne bi htjela zna-ti, nego da o tome neπto drsko ili apokrifno vjeruje ili nau-Ëava.”56 Joπ 1903. godine objavio je katoliËki dogmatiËarJosef Pohle: “Kao ni smrt i pogreb, tako se ni Marijino uza-πaπÊe na Nebo u tijelu ne moæe potkrijepiti nekim valjanimpovijesnim dokazom. O tome ne postoji ni povijesno doka-zana tradicija, u najmanju ruku ne takve naravi da bi mo-gla posluæiti kao osnova dogmatskog priznanja.”57 Nepo-

52 Ivan 1,14.53 V. Valeske, Evangelisches zum Marienjahr, Gütersloh, 1954.,

15.54 Isto, 27.55 F. Heiler, Das neue Mariendogma, Basel, 1951., 20.56 Isto, 22.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55202

Black

203

sredno prije nego πto je papa Pio XII. 1950. godine progla-sio tu svoju novu dogmu, pisao je katoliËki patrist Bert-hold Altaner: “Neopozivost uËenja o Marijinom uzaπaπÊu naNebo ne moæe se utvrditi s glediπta znanstvene teologije,jer nedostaje bilo kakav pisani dokaz pa time i sama do-gma gubi utemeljenost.”58

Od bogobojazne i posluπne djevojke, njeæne i poniznemajke, koja katkad nije ni razumjela svojega Sina, od æenekojoj je i samoj bilo potrebno spasenje, od krπÊanske Ma-rije koju poπtuje svaki iskreni vjernik, RimokatoliËka cr-kva æeli naËiniti Nebesku Kraljicu, Izbaviteljicu, Premilo-stivu Posrednicu. U Bibliji se Marija pokorava Isusu, jersama kaæe: “©to vam god rekne, uËinite!”59 Isus se nije po-koravao nijednom Ëovjeku, jer je bio Bog i Boæji Sin. Marijije rekao: “©to hoÊeπ ti od mene, æeno?”60 Svoju majku svr-stava meu ostale vjernike i ne daje joj nikakvu posebnuulogu u planu spasenja: “Majka moja i braÊa moja — tosu oni koji sluπaju rijeË Boæju i vrπe je.”61 Na uzvik nekeæene: “Blago utrobi koja te nosila i prsima koja si sisao!”Isus je odgovorio: “VeÊma blago onima koji sluπaju rijeË Bo-æju i dræe je!”62 Dakle, i Marija je blagoslovljena i sveta,ali ne viπe od ostalih iskrenih Kristovih vjernika. Blago-slove koji su joj darovani ona uæiva samo zbog posluπnostiBoæjoj rijeËi. Novi zavjet poznaje samo jednog jedinog Po-srednika, a to je naπ Gospodin Isus Krist: “... Jedan jeBog, jedan je posrednik izmeu Boga i ljudi: Ëovjek KristIsus, koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju.”63 Iz-bavljenje, svu milost i spasenje primamo samo preko Nje-ga: “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod ne-

57 Isto, 12.58 Isto, 59.59 Ivan 2,5.60 Ivan 2,4.61 Luka 8,21.62 Luka 11,27.28.63 1. Timoteju 2,5.6.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55203

Black


bom jedino to ime dano ljudima po kojem nam se trebaspasiti.”64

Ne treba se oslanjati na Ëuda koja se dogaaju u Lur-du i Fatimi jer, prvo, Ëuda sama po sebi nisu joπ nikakavdokaz boæanskog podrijetla neke vijesti, buduÊi da postojei demonske sile. Drugo, boæanska Ëuda se uvijek Ëine uime Isusa Krista.65 Biblija izvjeπtava o mnogim Ëudimaapostolâ, ali ne spominje nijedno koje je uËinila Marija.Bog nam moæe pomoÊi uvijek i svugdje, a ne samo naodreenom mjestu.66 Kad Marija u Fatimi navodno izjav-ljuje: “Ja hoÊu ... æelim ... ako uËinite to πto vam kaæem ...æelim da se na ovome mjestu podigne kapela u moju Ëast... Gospodin prima molitve upuÊene mojemu preËistom sr-cu”67, posve je jasno da te rijeËi potjeËu iz izvora koji jeprotivan i stran Evanelju. Onaj tko govori kao sveti Al-fons de Liguori: “Marija je jedina nada greπnika!” i: “Kat-kad Êemo biti bræe usliπeni i izbavljeni ako se obratimo Ma-riji i prizovemo njezino sveto ime nego kad prizovemo imeIsusovo.”68 — taj nema vjeru koju je gajila Isusova majkai potpuno je smetnuo s uma biblijsku istinu.

PoveÊat Êe se razumijevanje proroËanskih objava“A ti, Daniele, zatvori ova objavljenja! ZapeËati ovu

knjigu do posljednjeg vremena! Mnogi Êe je pretraæivatii spoznaja Êe biti velika.” 69

Kao πto smo vidjeli, uvijek je bilo ljudi koji su pokla-njali veliku pozornost proroËanstvima. Vremena u kojima

64 Djela 4,12.65 Djela 3,6; 9,34.66 Ivan 4,21.23.67 Gonzaga da Fonseca, Maria spricht zur Welt, Innsbruck, 1954.,

24.32.44.48.68 Alfons de Liguori, Le glorie di Maria Santissima, Bassano,

1845., 86.10069 Daniel 12,4 — ©ariÊ.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55204

Black

205

se oËekivao drugi dolazak Isusa Krista uvijek su bila raz-doblja u kojima je krπÊanstvo doæivljavalo procvat. Ipak,treba reÊi da su proroËanstva prouËavali pojedinci i da tapojava nije uhvatila dubljeg korijena u Crkvi. »ak i u dobareformacije, kad je Svetom pismu vraÊeno njegovo pravomjesto, proroËanstvima se joπ uvijek poklanjalo malo po-zornosti. U to nas moæe uvjeriti i Ëinjenica da je, primje-rice, Jean Calvin napisao komentare svih knjiga Novog

“A ti, Daniele,zatvori ovaobjavljenja!

ZapeËati ovuknjigu do

posljednjegvremena!

Mnogi Êe jepretraæivati i

spoznaja Êe bitivelika.”

(Daniel 12,4)


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55205

Black


zavjeta osim Otkrivenja. Luther je Ëak izrazio sumnju uvjerodostojnost te knjige. SimboliËki jezik Otkrivenja ga jespreËavao — tako on kaæe — da u njemu prepozna Krista!“Moj se duh nikako nije mogao obratiti toj knjizi!” Istina,neπto prije svoje smrti, 1545. godine, povukao je te tvrd-nje, ali ih se nikad nije posve odrekao. Joπ 1799. godinenjemaËki pisac i lijeËnik Johann Heinrich Jung-Stilling op-tuæivao je teologe svojega doba: “Osobita je pojava kakose ljudi danas ponaπaju prema Otkrivenju. Ono stoji podkljuËem na kraju svake Biblije, a ljudi mu poklanjaju takomalo pozornosti kao da ga i nema!”70

Otprilike istodobno, ali neovisno o drugima, Amerika-nac William Miller (1782.—1849.) je nakon Ëetrnaestogo-diπnjeg prouËavanja uspio steÊi dublje razumijevanje bib-lijskih proroËanstava. Vjera i znanje toga jednostavnog Ëo-vjeka bili su tako veliki da su mu uskoro i veliki teolozipoËeli odavati priznanja. Miller se nije ustruËavao javnopropovijedati svoje uvjerenje da je Kristov dolazak blizu.Tijekom dvanaest godina govorio je na 4.500 sastanakapred viπe od pola milijuna sluπatelja. Iz svih vjerskih za-jednica okupio je viπe od pedeset tisuÊa sljedbenika prvogadventistiËkog pokreta. Svi su oni jednoduπno vjerovali dana ovoj Zemlji neÊe biti “zlatnog doba” i da su se ispunilisvi predznaci Kristovog drugog dolaska. Meutim, miπlje-nja su se razilazila kad je trebalo utvrditi vrijeme togadogaaja. Dok je William Miller, obuzet vatrenom revnoπ-Êu za Boga, povjerovao da je izraËunao dan i Ëas Kristovogdolaska, prvi predsjednik toga pokreta Henry Dana Ward,teolog koji je studirao na Harvardu, odmah je odbio pri-hvatiti Millerove zakljuËke. Iz ognja u kojemu je izgoriotaj pokret izrastao je drugi veliki adventistiËki pokret, kojii danas svojim poslanjem po cijeloj Zemlji πiri Radosnuvijest koju je Bog dao za naπe vrijeme.

70 L. R. Conradi, Das goldene Zeitalter, Hamburg, 1923., 562.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55206

Black

207

Propovijedanje Evanelja po cijelom svijetu“Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat Êe

se po svem svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, itada Êe doÊi svrπetak.”71

Prvi put u povijesti postalo je tehniËki izvedivo da seRadosna vijest o Kristovom dolasku objavi cijelom svijetuu samo jednom naraπtaju. Na naπemu planetu viπe nemanedostupnih krajeva. Radio, televizija i najnovija sredstvapriopÊavanja, ukljuËujuÊi internet, omoguÊuju jednom Ëo-vjeku da govori cijelom svijetu u istom trenutku. Helikop-teri mogu sletjeti na vrh svake planine, kao i u srce pra-πume.

Propovijedanje Evanelja po cijelom svijetu razmjernoje nova pojava. Ni u srednjem vijeku, a ni u doba reforma-cije nije se poklanjalo tako mnogo pozornosti Kristovoj za-povijedi: “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim!”72

Tek krajem osamnaestog i poËetkom devetnaestog stoljeÊamisionari polaze odnijeti neznaboπcima Radosnu vijest ospasenju. Godine 1705. otputio se Bartholomeus Ziegen-balg u Indiju, dok se Zinzendorfova bratska zajednica uËvr-stila na Karipskim otocima. Utemeljitelj misije meu nezna-boπcima bio je William Carey, izuËeni postolar, koji je govo-rio Ëak dvadeset i pet jezika. Godine 1793. uputio je cije-lom krπÊanstvu poziv u jednoj propovijedi na temelju tek-sta iz Knjige proroka Izaije: “Raπiri prostor svog πatora ...”73

Iste godine osnovao je BaptistiËko misionarsko druπtvo, ko-je ga je poslalo kao prvog misionara u Indiju. Nakon togasu jedno za drugim osnivana misionarska druπtva: 1795.u Londonu, 1796. u Edinburghu, 1810. u Bostonu, 1816.u Baselu, 1820. u New Yorku, 1823, u Berlinu, 1824. uParizu, 1828. u Bremenu i 1836. godine u Dresdenu. Go-dine 1865. “kineski apostol” James Hudson Taylor osno-

71 Matej 24,14.72 Matej 28,19.73 Izaija 54,2.3.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55207

Black


vao je Kinesku unutarnju misiju. Po nalogu Londonskogmisionarskog druπtva David Livingstone je propovijedao uAfrici od 1840. do 1873. godine. Tako je devetnaesto sto-ljeÊe uπlo u povijest Crkve kao stoljeÊe misije.

Od tih prvih dana misionarsko djelo znatno je napre-dovalo po cijelom svijetu. Oko 1500. godine poslije KristaBiblija je bila prevedena na samo 14 jezika, a danas ima-mo prijevode na viπe od dvije tisuÊe jezika i dijalekata.

Otprilike svaka dva i pol tjedna Britansko i inozemnobiblijsko druπtvo dovrπava i izdaje neki novi prijevod Bib-lije. Prema najnovijim lingvistiËkim istraæivanjima na Ze-mlji postoji 2.800 æivih jezika, a od toga je 865 meu va-ænijima.

Biblija je 1808. godine bila tiskana u 80.000 primje-raka, 1846. godine u viπe od 1.430.000 primjeraka, 1900.godine u 5 milijuna, 1915. godine u 10 milijuna, 1960.godine u 35 milijuna, a danas se godiπnje prodaje viπe odstotinu milijuna primjeraka te knjige.

NabrajajuÊi misionarska druπtva moramo spomenuti iAdventistiËku misiju, koja na osobit naËin objavljuje upravodrugi Kristov dolazak. Na otocima u Oceaniji broj vjernikate misije porastao je u posljednjih 50 godina za 14 puta;samo na Novoj Gvineji cijela sela se obraÊaju u krilo te“Ëiste misije”, kako je domoroci nazivaju. U Juænoj Africi iEtiopiji broj vjernika te misije udvostruËio se za samo Ëetiriposljednje godine. U Srednjoj i Juænoj Americi pred silombiblijske vijesti pada jedna tvrava za drugom. U posljed-njih deset godina AdventistiËka misija je utrostruËila brojsvojih vjernika i u Kolumbiji, iako su tamo sljedbenici Bib-lije bili progonjeni pravim inkvizitorskim metodama. Iz Ko-reje javljaju da je samo u jednoj godini krπteno toliko obra-Êenika kao u prethodnih 47 godina. Misija meu musli-manima, koja je uvijek bila najteæa, u Indoneziji postiæezadivljujuÊe rezultate. Knjiga Rifaija Burhanu’ddina “IsusKrist u Kur’anu” doæivjela je mnogo izdanja i prijevoda. Nahrvatskom jeziku objavljena je pod naslovom “Mesih Isa,

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:55208

Black

209

Sin Merjemin u Kur’anu”, joπ 1975. godine. AdventistiËkamisija πalje svake godine u razne krajeve svijeta nove mi-sionare. Ukupno ih je 3.700, a rade u 206 od 232 dræavasvijeta i zajedno s domaÊim vjerniπtvom obznanjuju Rado-snu vijest na 900 jezika.74 Moæemo li na kraju ovoga izla-ganja zakljuËiti da je Kristov dolazak blizu?

Dok zakljuËujemo da se danas moæe vidljivo pratitiumnaæanje znakova Kristovog dolaska, zaista moramo uz-viknuti: Krist stoji pred vratima! Taj zakljuËak nije nika-kva smiπljena strepnja, veÊ uvjerenje mnogih ozbiljnih krπ-Êana danaπnjeg vremena.

Prior Jänicke piπe: “©to kazaljke na svjetskom satu ne-umornije jure, to se sve jasnije pred nama ukazuju obrisidogaaja. Viπe nego ikad prije osjeÊamo posebne predzna-ke svrπetka. Djelovanje demonskih sila u ljudskoj povijestipostaje sve oËitije, i sve se jasnije Ëuju koraci Onoga kojidolazi. On nije uvijek jednako udaljen. On dolazi! Dolazisve bliæe, kao πto se olujni oblak pribliæava æednoj zem-lji.”75 Prof. dr. Künneth kaæe: “Svojim miπljenjem suprotsta-

Prvi put upovijesti postalo

je tehniËkiizvedivo da se

Radosna vijest oKristovom

dolasku objavicijelom svijetu u

samo jednomnaraπtaju; na

naπemu planetuviπe nema

nedostupnihkrajeva

74 Viπe: www.AdventistMission.org.75 Jänicke, Frölich in Hoffnung, Stuttgart, 1954., 38.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56209

Black


vljenim Bogu ËovjeËanstvo srlja prema kraju svijeta.”76 Pro-fesor Albert Osborn kaæe: “Uvjeren sam da je sat svjetskepovijesti veÊ otkucao ponoÊ!”77 Teolog Karl Hartenstein piπe:“Tko ti je dopustio misliti da su pred nama joπ stoljeÊa?!Straæari i pazi na znakove!”78

Dr. René Pache piπe: “Bez pretjerivanja moæemo reÊida se znakovi ispunjavaju kao nikad prije i da se najuvjer-ljivije meusobno dopunjuju. ... Na kakav zakljuËak nas na-vodi zbroj tih Ëinjenica? Sâm Isus nam kaæe: ‘Tako i vi,kad vidite sve to, znajte da je blizu — na samim vratima!’»ini se da se tome Ëasu brzo pribliæavamo!”79

Profesor Skovgaard-Petersen kaæe: “Kaæem samo toli-ko da se po mojemu uvjerenju gotovo svi znakovi, ili baremveÊina znakova, jasno ocrtavaju na obzorju svjetske povi-jesti!”80 Sve koji se dvoume æelim na kraju ovog poglavljapodsjetiti na rijeËi reformatora Johanna Albrechta Benge-la: “Ako su vjera, nada i ljubav u srcu, bolje je pri istra-æivanju vremena biti izloæen poruzi i podsmijehu, nego za-jedno s uËenim glavama ovoga svijeta ne zapaziti te tajan-stvene predznake i na kraju biti iznenaen neoËekivanimtijekom dogaaja!”81

Trenutak uspostavljanja Boæjeg kraljevstva je pred na-ma. Tko Êe uÊi u njega? Samo onaj tko veÊ sad iskreno ivjerno slijedi Krista. Ne smijemo propustiti ponuenu pri-liku! Vrijeme je kratko, i veliki Sudac je veÊ na putu.

“... Pripravi se, Izraele, da susretneπ Boga svoga!”82

76 Wort zur Zeit, Hamburg, 1954., br. 6.77 Der Kriegsruf, 1951., br. 9.78 K. Hartenstein, Wann wird das geschehen, Stuttgart, 1952.,

55.79 R. Pache, Die Wiederkunft Christi, Wuppertal, 1953., 75.76;

Matej 24,33.80 Skovgaars-Petersen, Die letzem Zeiten und des letze Ziel, Glad-

beck, 1950., 22.81 H. Lilje, Das letze Buch der Bibel, Hamburg, 1955., 51.82 Amos 4,12.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56210

Black

211

12Povijesni razvitak krπÊanstvaPovijesni razvitak krπÊanstvaPovijesni razvitak krπÊanstvaPovijesni razvitak krπÊanstvaPovijesni razvitak krπÊanstva

Neposredno prije svoje smrti sveti Bernard iz Clair-vauxa (1090.—1153.) uputio je rimskom biskupu poznatopismo “De consideratione ad Papam Eugenium”. To pismouπlo je u povijest kao dokaz da su se veÊ u mraËnomsrednjem vijeku, nekoliko stotina godina prije reformacije,Ëuli glasovi prosvjeda protiv posvjetovljenja i otpada Cr-kve. Isposnik Bernard uputio je papi Eugenu III. upozo-ravajuÊe, snaæne i prijeteÊe rijeËi: “Jasno je da apostolimanije dopuπteno vladati. Hajde, usudi se kao vladar obavlja-ti apostolsku sluæbu ili se kao apostol prikazivati Gospo-dinom! Nijedno ti nije dopuπteno. Æeliπ li oboje imati, obojeÊeπ izgubiti i naÊi Êeπ se meu onima koje i Bog optuæuje:‘Nisu po meni vladali, knezovi su, ne poznajem ih.’ Niπtane znamo o Petru koji bi hodao okolo u svilenim haljinamaili nakiÊen dragim kamenjem. Nije imao zlata, joπ manje jejahao na bijelom konju; nisu ga okruæivali knezovi, slugese nisu tiskale oko njega. ... U tome nisi Petrov, nego siKonstantinov nasljednik. Razmisli dobro ... da nisi gospo-dar nad biskupima, nego jedan od njih.”1

Pogled u razvitak krπÊanstva dovoljan je da zakljuËi-mo kako je otpad imao svoju povijest. ©to se broja i moÊitiËe, danas smo znatno nadmaπili rano krπÊanstvo. Ali mo-æe li se to reÊi i za vjeru i vjernost Kristu? “Kad bi krπÊan-stvo bilo onakvo kakvo je iziπlo iz Kristovih usta, bila bi to

1 K. Guggisberg, Die röm.-kath. Kirche, Zürich, 1946., 213.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56211

Black


drukËija religija od one koju danas poznajemo”, kaæe Car-men Sylva, πto je pseudonim rumunjske kraljice i izvan-rednog borca za ravnopravnost æena (1843.—1916). Nije lito isti bolni zakljuËak poznatog redovnika iz Clairvauxa,koji je navodno pred svoju smrt uzviknuo: “Tko Êe mi, prijenego πto umrem, pokazati Crkvu onakvom kakva je bila upoËetku?” Apostoli su prorekli pojavu otpada do kojega ÊedoÊi ubrzo nakon njihove smrti. Tako je Pavao rekao star-jeπinama efeπke Crkve: “Znam da Êe poslije moga odlaskaprovaliti meu vas okrutni vuci koji neÊe πtedjeti stada; iizmeu vas samih diÊi Êe se neki koji Êe nauËavati opakunauku da odvuku uËenike za sobom.”2

U izopaËivanju apostolskih istina Pavao vidi boæanskunuænost, jer otpad mora dosegnuti vrhunac prije ponov-nog Kristovog dolaska. On snaæno opominje Solunjane:“Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer ako prije ne doeonaj otpad i ne pojavi se »ovjek grijeha — Sin propasti,Protivnik koji sam sebe oholo uzdiæe protiv svega πto ljudinazivaju Bogom ili dræe za sveto, tako da sjedne u Boæjihram pokazujuÊi sebe kao da je Bog ...”3

Iz svega toga postaje jasno da se otpad sastoji od mi-jenjanja Boæjih zapovijedi i da dolazi iz same krπÊanskeCrkve. Naime, “grijeh” znaËi odbacivanje Boæjega zakona iuspostavljanje vlastitog. Pavao ovdje misli na DanielovoproroËanstvo, jer u njemu stoji: “On Êe huliti na Sveviπnje-ga ... pomiπljat Êe da promijeni blagdane i Zakon.”4 “Boæjihram”, u kojemu dolazi do otpada, krπÊanska je Crkva,jer u Pismu stoji: “... Nazidani na pravom temelju — naapostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus.U njemu sva zgrada, Ëvrsto povezana, raste u sveti hram uGospodinu.”5

2 Djela 20,29.30.3 2. Solunjanima 2,3.4.4 Daniel 7,25.5 Efeæanima 2,20.21.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56212

Black

213

S povlasticama koje je Konstantin u 4. stoljeÊu na-kon Krista dao krπÊanstvu, pojavila se pukotina u grae-vini Crkve. Pritjecanjem poganskih uËenja, sa spremno-πÊu na kompromis s dræavom, s pojavom nesnoπljivostikrπÊana koji su tek nedavno izbjegli progonstvo, naglo jeotpoËelo mijeπanje s poganstvom. O tome piπe Erich Schne-pel u svojoj knjizi “Krist u Rimskom Carstvu”: “Kako obja-sniti taj pogreπan razvitak? BuduÊi da je Crkva odavno pre-stala biti skromna Isusova Crkva, veÊ je prerasla u snaænuorganizaciju sliËnu dræavi, viπe uopÊe nije postojala bitnarazlika izmeu dræave i Isusove zajednice ili Crkve. Promje-ne u vijesti i izgradnji Crkve, kakve nalazimo u drugomstoljeÊu, iπle su dalje i donijele niz laænih oslonaca za æivotCrkve, koji viπe nije ovisio samo o Isusu, njezinom Gospo-dinu, i o Njegovom utjecaju na vjernike. Isusov utjecaj, uprakrπÊanstvu toliko sudbonosan za æivot Crkve, odavno jepotisnut daleko u pozadinu. Prevladali su vidljivi oslonci.Organizacijska izgradnja Crkve, poseban status sveÊenstva,snaæno izgraeno crkveno pravo i oËaravajuÊe shvaÊeni sa-kramenti postali su vanjska orua vladanja preko kojih seCrkva izgradila u moÊnu tvorevinu. Postala je dræava u dr-æavi, a skromna Isusova Crkva to nikad nije mogla postati.Pritjecanjem stranog mnoπtva i primjenom sila stranih nje-zinom biÊu omoguÊena je izgradnja takve moÊne tvorevinekoja je sliËila dræavi. BuduÊi da poniznost i skromnost Isu-sove Crkve viπe nisu bile poznate, a sama Crkva htjela jepostati moÊna i velika, nije shvaÊala opasnost koja joj pri-jeti povezivanjem s dræavom.”6

Franklin Arnold jednom je reËenicom obuhvatio uzrokotpada: “©to se krπÊanstvo u svim svojim obiËajima viπe od-vajalo od Biblije, lakπe je mnogo poganskoga uπlo u Cr-kvu.”7

6 E. Schnepel, Christus im Römerreich, Stuttgart, 1950., 58.59.7 F. Arnold, Geschichte der alten Kirche, Leipzig, 1919., 175.

POVIJESNI RAZVITAK KR©∆ANSTVA •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56213

Black


Starjeπine ili biskupi prve krπÊanske Crkve, koje su,kao i akone, birali iz redova Crkve8 — a oni ne samo πtosu mogli, veÊ su i trebali biti oæenjeni9 — bili su vezaniuz jednu jedinu mjesnu crkvu10 kojoj su skromno trebalisluæiti rijeËju11. Uskoro su se pretvorili u moÊne crkveneduænosnike koji su se Ëesto ogorËeno borili za prvo mje-sto. Na osnovi zemljopisnih, politiËkih i legendarnih razlo-ga u petom stoljeÊu je rimski biskup stekao takav utjecajda se od Leona I. (440.—461.) nadalje prvi put moæe go-voriti o stvarnoj prevlasti Rima nad zapadnoeuropskim krπ-Êanstvom. Rodilo se papinstvo, nepoznato prvom krπÊan-stvu!

Od Damasa (366.—384.) nadalje svaki se papa nazi-vao “Pontifex maximus” (to je prvobitno bila titula pogan-skog velikog sveÊenika u Rimskom Carstvu) i zahtijevaopoput, primjerice, Gelazija I. (492.—496.), vrhovnu vlastËak nad dræavom. Krist je govorio o kraljevstvu koje “nepripada ovomu svijetu”.12 Papa je u osmom stoljeÊu stvo-rio svoju crkvenu dræavu kojom je vladao kao svjetovnivladar i zbog koje je vodio i ratove, sasvim suprotno Kri-stovoj zapovijedi.13

Od Bonifacija VIII. nadalje (1294.—1303.) vjera u papusmatrala se nuænom i za spasenje, jer su mu morali bitipodloæni svi stanovnici Zemlje. Tako kaæe i Grgur VII.(1073.—1085.) u dokumentu “Dictatus Papae”: “Jedino serimski Pontifex s pravom moæe nazvati sveopÊim.” Ipak jestotinama godina prije, u jednom svijetlom trenutku, nje-gov imenjak Grgur I. odbacio titulu “SveopÊi biskup” kaoantikrπÊansku drskost. Napisao je istoËnorimskom caru:“Onaj tko se naziva, ili dopuπta nazivati se sveopÊim bi-

8 Djela 6,3.9 1. Timoteju 3,1-5.10 Titu 1,5.11 1. Timoteju 5,17.12 Ivan 18,36.13 Matej 20,25-28.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56214

Black

215

skupom, u svojoj je oholosti Antikristov preteËa.”14 Ali nje-gove nasljednike na “Petrovoj stolici” to nije ni najmanjebrinulo.

Sve to prorekao je prorok Daniel joπ u πestom stolje-Êu prije Krista, πto iznova potvruje da se moæemo oslo-niti na toËnost biblijskih proroËanstava.

U petom poglavlju ove knjige (Najsigurnija proroËkarijeË) upoznali smo proreËeni tijek svjetske povijesti, pri-kazan velikim kipom iz proroËanstva naËinjenim iz razli-Ëitih kovina, a svaka je prikazivala odreeno svjetsko kra-ljevstvo.

SliËno se proroËanstvo nalazi u sedmom poglavlju Knji-ge proroka Daniela, u kojemu su odreena kraljevstva pri-kazana nemanima. Dok je kralju Nabukodonozoru (uspo-redi Daniel 2. poglavlje) prikazana samo vanjska stranasvjetske povijesti — kip prikazuje ono πto je veliËanstvenoi junaËno u povijesti ËovjeËanstva — Danielu je dopuπte-no otkriti dublje povijesne povezanosti. On vidi povijestokrutnosti i lukavost, umnoæenu u otpadu poslijepogan-skog Rima. U toj Ëinjenici proroËanstvo sedmog poglavljabitno nadmaπuje ono u drugom poglavlju, jer nam otkrivada prijetnja krπÊanskoj istini ne mora doÊi samo izvana,nego moæe doÊi i iznutra.

Prorok je u viziji prvo vidio snaænu oluju na moru, izkojega su jedna za drugom iziπle Ëetiri nemani: “NoÊu uvienju pogledah, kad eno: Ëetiri vjetra nebeska uzbibaπeveliko more. »etiri goleme nemani izioπe iz mora, svakadrukËija.”15 U biblijskom slikovitom jeziku vjetrovi i nevri-jeme oznaËuju ratove,16 a vode i mora narode.17 Carstvaπto nastaju iz narodnih pokreta i ratova prikazana su kaokrvoæedne zvijeri koje jedna za drugom dolaze na pozor-

14 E. Caspar, Geschichte des Papsttums, Tübingen, 1933., II.,460.

15 Daniel 7,2.3.16 Jeremija 25,32-33.17 Otkrivenje 17,15.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56215

Black


nicu svjetske povijesti. U Bibliji jasno piπe: “One Ëetiri go-leme nemani jesu Ëetiri kralja koji Êe se diÊi na zemlji.”18

Prvo carstvo pojavljuje se u slici krilatog lava: “Prvabijaπe kao lav, a krila joj orlovska.”19 Kao πto se zlato sma-tra najplemenitijom kovinom, lav se smatrao najplemeni-tijom æivotinjom. UoËljiva je usporedba s drugim poglav-ljem Knjige proroka Daniela. Babilonsko Carstvo stvarnoje spojilo uzviπenost, snagu i ljepotu20 lava21 s brzinom iokretnoπÊu orla.22 To carstvo je 539. godine prije Kristapalo pod naletima Medijaca i Perzijanaca. O toj novoj siliDaniel je prorekao: “Kad eno druga neman: gle, sasvimdrukËija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri jojrebra u raljama, meu zubima. I bijaπe joj reËeno: ‘Ustani,naæderi se mesa!’”23 Medvjeda smatramo manje veliËan-stvenim od lava — kao πto je i srebro manje vrijedno odzlata — ali je snaæan i grabeæljiv. Medijci su pokazivaliupravo te osobine.24 Nadolaskom Perzijanaca premjestilose teæiπte Carstva, πto je prikazano uspravljenim medvje-dom. Tri rebra su tri velika osvajanja Medo-perzijskog Car-stva: osvajanje Lidije, Babilona i Egipta. Silno prostran-stvo drugog Carstva — od Indije do Europe — dobro od-govara nalogu: “Ustani, naæderi se mesa!” No Medo-perzij-sko Carstvo je propalo 331. godine prije Krista zahvaljujuÊiinteligenciji, spretnosti i snazi GrËko-makedonskog Carstva.

Upravo te oznake æestokog, mladenaËkog junaka Alek-sandra Velikog nalazimo utjelovljene u treÊoj nemani, uleopardu: “Gledah dalje, i evo: treÊa neman kao leopard,na leima joj Ëetiri ptiËja krila: imaπe Ëetiri glave, i danajoj je moÊ.”25

18 Daniel 7,17.19 Daniel 7,3.20 Izaija 13,19.21 Jeremija 50,17.22 Habakuk 1,6-8.23 Daniel 7,5.24 Izaija 13,17.18.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56216

Black

217

PobjedniËki Aleksandrov pohod — osvajanja za kojasu Perzijancima bila potrebna desetljeÊa, a on ih uspioostvariti u nekoliko godina — ne moæe se bolje prikazatinego leteÊim leopardom. Nespretni medvjed nije imao ni-kakve moguÊnosti pred leteÊom divljom maËkom. Ali brzoosvojeno carstvo nije dugo trajalo. Nakon Aleksandrovesmrti ono se raspalo na Ëetiri dijela, prikazana Ëetirimaglavama nemani. Rimljani su 168. prije Krista osvojili Alek-sandrovu zaviËajnu Makedoniju i komad po komad razbilinekoÊ tako slavno carstvo.

To Ëetvrto i najsilnije carstvo, koje je u drugom po-glavlju opisano tvrdim poput æeljeza, po svojoj okrutnostinema sliËnosti ni s jednim stvorom u æivotinjskom svije-tu. Za prispodobu je morala posluæiti krvoæedna bezimenaneman: “Zatim, u noÊnim vienjima, pogledah, kad eno: Ëe-tvrta neman, strahovita, uæasna, izvanredno snaæna: imaπevelike gvozdene zube; ona æderaπe, mrvljaπe, a πto preo-stade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijaπnjih ne-mani i imaπe deset rogova.”26

Æeljezna stopala kipa simboliziraju nezaobilaznu us-poredbu s gvozdenim zubima te nemani. Kao πto u drugompoglavlju æeljezo sve razbija, tako i ovdje nezasitna nemansve guta. Beskompromisnost, tvrdoÊa i surovost dosegnu-le su u Rimskom Carstvu dotad nevien stupanj. Herderkaæe: “»inilo se da bog rata æeljeznim nogama hoda zem-ljom i pri svakom njegovom koraku brizgaju potoci krvi.”27

Nedvojbeno je rijeË o Rimu. NajveÊi tumaËi Biblije svihvjeroispovijesti uvijek su to tvrdili. Neprekidni lanac svje-doka seæe od Josipa Flavija preko svetog Irineja do Auber-laina, Dächsela i Hengestenberga u 19. stoljeÊu. Luther otome kaæe: “U tome tumaËenju i miπljenju sloæan je cijeli

25 Daniel 7,6.26 Daniel 7,7.27 E. Sauer, Das Morgenrot der Welterlösung, Gütersloh, 1949.,

196.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56217

Black


svijet, i to jasno dokazuju postupci i povijesni izvjeπtaji.”28

U komentaru Knjige proroka Daniela Hipolit Rimski pisaoje iste godine kad je Irinej umro: “Svima je jasno da senakon GrËkog Carstva nije podignulo nijedno drugo osimovoga koje sad vlada i postoji. Ono ima æeljezne zube, jersve guta i mrvi svojom silom koja je kao æeljezo.”29

RimokatoliËki kardinal Manning kaæe o tome: “Rimskelegije osvojile su cijelu zemlju. Glavne ceste koje su izlazileiz Rima prolazile su cijelim svijetom. Moæe se reÊi da je ci-jeli svijet odræavan u miru zahvaljujuÊi prisutnosti toga sil-nog neznaboæaËkog Carstva. Bilo je ‘uæasno, strahovito sna-æno’, kako je to Daniel prorekao. Doslovce je bilo naËinjenood æeljeza i podjarmilo je sve narode.”30

StoljeÊima je trajalo takvo stanje, sve dok nije isteklovrijeme i Rimu. Tijekom seobe germanskih naroda (u 4. i5. stoljeÊu poslije Krista) razbijeno je Zapadno Rimsko Car-stvo. Time je slomljena moÊ Rimskog Carstva. Germanskivojskovoa Odoakar proglasio se 476. godine poslije Kri-sta “kraljem Italije”, ali je ubrzo (493.) odstupio pred Is-toËnim Gotom Teodorikom, dok su druga germanska ple-mena preplavila preostale dijelove Rimskog Carstva. Ta po-djela prikazana je s deset prstiju u Danielu 2. poglavlju is deset rogova u Danielu 7. poglavlju. Tu stoji izriËito:“Od ovoga kraljevstva nastat Êe deset kraljeva ...”31 BuduÊida su prema izvornom tekstu32 Ëetiri svjetska carstva na-zvana Ëetverim kraljevima, moæe se zakljuËiti da kod de-set rogova nije rijeË samo o deset vladara, veÊ o desetistodobno usporedno postojeÊih kraljevstava. Pritom ima-mo na umu okrugli broj, jer deset sadræi vrijednost cje-

28 E. Sauer, Das Morgenrot der Welterlösung, Gütersloh, 1949.,195.

29 E. Staehelin, Die Verkündigung des Reiches Gottes in derKirche Jesu Chirsti, Basel, 1951., sv. I, 161.

30 Manning, The temporal Power of the Pope, London 1862., 122.31 Daniel 7,24.32 Daniel 7,17.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56218

Black

219

line.33 U seobi naroda trebalo je doÊi do potpunog razbija-nja Rima.

Ali tek sad proroËanstvo dostiæe vrhunac, jer dok Da-niel gleda komadanje carskog Rima, iznenada se usred de-set rogova javlja jedanaesti, mali rog, koji Êe ubrzo vlada-ti nad ostalima: “Promatrah joj rogove, i gle: meu njimaporaste jedan mali rog; i pred tim se rogom iπËupaπe triprijaπnja roga. I gle, na tome rogu oËi kao oËi ËovjeËje, iusta koja govore velike hule. ... On Êe huliti na Sveviπnje-ga, zatirati Svece Sveviπnjega; pomiπljat Êe da promijeni

Iz ruπevina politiËkog Rima podignulo se veliko duhovno carstvou divovskoj prilici rimske Crkve; ono Êe ostati sve do kraja svijeta

33 Matej 25,1.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56219

Black


blagdane i Zakon, i Sveci Êe biti predani u njegove ruke najedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.”34 Za pre-poznavanje te sile treba imati na umu najvaænije znaËajkekako ih navodi proroËanstvo:

1. Zemljopisni poloæaj: ovdje moæe biti rijeË samo osili koja je nastala na tlu Rimskog Carstva, jer mali rogizrasta usred deset drugih rogova. Treba vremenski pro-motriti pojavu te nove moÊi ubrzo nakon rascjepa carskogRima.

2. Karakter: mora biti rijeË o politiËko-vjerskoj sili,jer s jedne strane ona silno utjeËe na preostale sile, a sdruge nastoji promijeniti Boæji zakon. Zahtjevi πto ih po-stavlja mali rog nemaju mjere, ali svojom lukavoπÊu us-pjet Êe ih ostvariti. Tko mu se suprotstavi, bit Êe nemilo-srdno progonjen. Njegovo najznaËajnije obiljeæje je vjerskanesnoπljivost.

3. Razvitak: od malih poËetaka jedanaesti rog usko-ro postaje vladajuÊa sila u Europi. U Bibliji piπe: “... Orogu koji imaπe oËi i usta πto govorahu velike hule i kojibijaπe veÊi nego drugi rogovi.”35 On ostaje do kraja svijeta.Bit Êe uniπten tek na posljednjem sudu.36

U kojemu su se obliku ta proroËanstva povijesno os-tvarila? Vrsni tumaËi srednjeg i novog vijeka daju nam otome odreene podatke. Salzburπki biskup Eberhard II.(1200.—1246.) bio je meu prvima koji je u zahtjevimaduhovnog Rima vidio ispunjenje proroËanstva o malom ro-gu. SliËno su razmiπljali mnogi tumaËi sve do naπega do-ba.37

Svatko se moæe uvjeriti da se crkvena povijest slaæe sproroËkim iskazima:

34 Daniel 7,8.25.35 Daniel 7,20.36 Daniel 7,26.37 Primjerice: John Wycliffe, Martin Luther, nadbiskup Cran-

mer, John Knox, engleski kralj Jakob I. i Isaac Newton.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56220

Black

221

1. ©to se tiËe zemljopisnog poloæaja i trenutka u ko-jemu se javlja, A. C. Flick kaæe: “Iz ruπevina politiËkog Ri-ma podignulo se veliko duhovno carstvo u divovskoj prilicirimske Crkve.”38 Dr. Döllinger piπe: “Iz kaosa selidbe naro-da i ruπevina Rimskog Carstva uzdiæe se potpuno novi dr-æavni poredak, kojemu srediπte postaje papinska stolica.”39

2. Duhovni Rim nije moguÊe definirati u nekoliko rije-Ëi. Prepun je proturjeËja i istodobno toliko dosljedan daje isusovac Tyrrell bio u pravu kad je rekao: “Nikad neÊemotoËno znati πto je katoliËanstvo u svojoj bîti.” Jedno je si-gurno: papinstvo nema mnogo zajedniËkog s Isusovom vi-jesti. Kako kaæe Adolf v. Karnack u svojoj knjizi “Bît krπ-Êanstva”, duhovni Rim je zapravo samo preobraæeni staripoganski Rim: “©to je od rimskog preostalo, spasilo se urimskoj Crkvi. ... Tako se rimska Crkva podignula umjestoRimskog svjetskog Carstva. U njoj je to carstvo doista na-stavilo æivjeti. Nije propalo, nego se samo preobrazilo.”40

a) “On Êe huliti na Sveviπnjega ...” Huliti znaËi prisvo-jiti boæanski autoritet i staviti se na Boæje mjesto.41 Isusse s pravom mogao usporediti s Bogom ne pohulivπi timena Boga, ali je odbio da Ga oslovljavaju s “OËe”;42 izrazom“Sveti OËe” sluæio se samo oslovljavajuÊi Boga.43 ©to ondamisliti o ovim zahtjevima: “Papa obnaπa toliku Ëast i tolikoje uzviπen da nije obiËan Ëovjek, veÊ je kao Bog. Okrunjenje trostrukom krunom kao kralj Neba, Zemlje i podruËja podzemljom. ... Papa je kao Bog na Zemlji. ... On posjedujetoliku vlast i moÊ da moæe mijenjati, objaπnjavati i objaviti

38 Seventh Day Adventist Bible Commentary, Washington 1955.,IV, 826.

39 L. R. Conradi, Weissagung und Weltgeschichte, Hamburg,1922., 110.

40 A. v. Harnack, Das Wesen des Christentums, München-Ham-burg, 1964., 151.

41 Ivan 10,33.42 Matej 23,9.43 Ivan 17,11.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56221

Black


Ëak i boæanske zakone.”44 Papa Leon XIII. (1878.—1903.)je rekao: “Mi na ovoj Zemlji zauzimamo mjesto svemoguÊe-ga Boga.”45 U tom smislu je sveta Katarina Sienska na-zvala papu Ëak “drugim Kristom”.

b) On Êe “zatirati Svece Sveviπnjega”. Istina, stoji: “Ec-clesia abhorret a sanguine” (“Crkva se gnuπa krvi”). Ali ka-ko izgleda stvarnost? VeÊ je Leon I. odobrio smaknuÊe “he-retika”. Grgur IX. osnovao je 1231. godine inkviziciju, naπto je Inocent IV. 1252. godine u svojoj ozloglaπenoj buli“Ad exstirpanda” pozvao na otkrivanje heretika, na pri-znanja iznuena silom i muËenjima i na predaju svjetov-nim vlastima zbog izvrπenja smrtne kazne. U ono dobavoeni su kriæarski ratovi protiv krπÊanskih albigenza, ukojima ih je na tisuÊe pobijeno. Koncil odræan u Toulouseu1229. godine zakljuËio je da heretike treba pronaÊi i osu-diti. To je vrijedilo i za njihove zaπtitnike. KuÊe heretikamorale su biti sravnjene sa zemljom, a njihove su oporukeproglaπene nepravomoÊnima. VeÊ i samo posjedovanje Bi-blije na narodnom jeziku smatralo se herezom. Smrt spa-ljivanjem bila je kraj mnogih muËenika. Sveti Toma Ak-vinski je rekao: “Otpale ne samo πto treba iskljuËiti iz cr-kvene zajednice, veÊ ih treba pravnim putom i smaknuti.”46

Nedostaje prostora da govorimo o muËenjima valden-za, o spaljivanju Husa i Jeronima Praπkog, o progonstvuengleskih protestanata pod kraljicom Marijom Stuart, od-nosno, kako su je zvali, Krvavom Marijom. Posebno je po-glavlje progonstvo hugenota u Francuskoj, koje je naπlotuæni vrhunac u Bartolomejskoj noÊi 1572., kad je naj-manje 10.000 evangelika ubijeno u jednoj noÊi. VeÊ je1569. godine papa Pio V. pisao Katarini Medici: “Ako se

44 Lucius Ferraris, Prompta Bibliotheca, Papa, Ëlanak 2, sv. VI,str. 25—29 (izd. 1772.—1777.).

45 Enciklika od 20. 6. 1894., u Great Encyclical Letters of LeoXIII, 304.

46 Wetzer-Welte, Kath. Kirchenlexikon, Freiburg, 1891., VI., 769.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56222

Black

223

Vaπe VeliËanstvo nastavi otvoreno i bez oklijevanja boritiprotiv neprijatelja katoliËke vjere dok svi ne budu poklani,moæete biti sigurni da neÊe nedostajati boæanske potpore.Samo Êe potpunim istrebljenjem heretika kralj ovoga ple-menitog kraljevstva vratiti stari kult katoliËke vjere.”47 Kadse u Rimu saznalo za Bartolomejsku noÊ, papa Grgur XIII.dao je sluæiti “Te Deum” i usto iskovati novac s natpisom“Uniπtenje hugenota”. U predvorju Sikstinske kapele daoje po slikaru Vasariju ovjekovjeËiti to krvoproliÊe, πto jefrancuskog knjiæevnika Stendhala navelo da usklikne: “U

47 R. Niesbeth, Mais L’Evangile ne dit pas cela, Neuchatel, 1954.,72.

Istrebljenje albigenza u Toulouseu, 1218. godine; crteæ premakamenom reljefu iz trinaestog stoljeÊa u crkvi u Carcassonneu


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56223

Black


Europi, dakle, postoji mjesto gdje se ubojstvo otvoreno sla-vi!”

Ono πto su protestanti morali pretrpjeti pod “svekrπ-Êanskim kraljem” Ludvigom XIV. ispunilo bi joπ jedno Ëi-tavo poglavlje. Ali u ©panjolskoj je inkvizicija dosegnulavrhunac. Pod velikim inkvizitorom Torquemadom u samosedamnaest godina osueno je viπe od 100.000 ljudi, aod toga ih je najmanje 9.000 osueno na smrt na loma-Ëi.48 Do 1783. u ©panjolskoj je spaljeno viπe od 30.000ljudi. Pa ipak se Pio a Langenio nije sramio 1895. godinereÊi: “O, vi, blagoslovljene vatre lomaËa koje su uklonile sa-mo mali broj nevrijednih ljudi, a zato stotine redova duπaspasile od ponora zabluda i moæda od vjeËne propasti, za-hvaljujuÊi kojima je graansko druπtvo bilo dobro zaπtiÊenood opustoπenja i uniπtenja zbog domaÊih borbi i ratova tije-kom niza stoljeÊa i ostalo postojati sretno i neozlijeeno!”49

Koliko je ljudi u Austriji moralo stradati zbog svojevjere? Sjetimo se samo protjerivanja Salzburæana 1731. iZillertalera joπ u 19. stoljeÊu.

Tek u 20. stoljeÊu, na Drugom vatikanskom koncilu(1962.—1965.), Rim je proglasio vjersku slobodu. Ali o re-habilitaciji ærtava ipak nije bilo rijeËi. Kako Êe Krist, jedi-ni sudac,50 suditi nedjelima poËinjenima u Njegovo ime?

c) “Pomiπljat Êe da promijeni blagdane i Zakon ...” Ispu-πtanjem druge zapovijedi, mijenjanjem Ëetvrte i podjelomdesete zapovijedi, suprotno Bibliji i premda na to nitkonema pravo, u katekizmima su promijenjene Boæje rije-Ëi.51

To je moguÊe dokazati usporedbom biblijskih Deset za-povijedi sa zapovijedima kako ih nalazimo u “KatekizmukatoliËke crkve”:

48 Weber Baldamus, Weltgeschichte, II, 679.49 K. Guggisberg, Die röm.-kath. Kirche, Zürich, 1946., 336.50 Ivan 5,22.51 Matej 5,17-19.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56224

Black

225

Deset zapovijedi u Bibliji

1. Ja sam Jahve, Bog tvoj,koji sam te izveo iz zemljeegipatske iz kuÊe ropstva.Nemoj imati drugih bogova uzmene.

2. Ne pravi sebi lika niobliËja bilo Ëega πto je gorena nebu, ili dolje na zemlji, iliu vodama pod zemljom. Neklanjaj im se niti im sluæi. Jerja, Jahve, Bog tvoj, Bog samljubomoran. Kaænjavam grijehotaca — onih koji me mrze —na djeci do treÊeg i Ëetvrtogkoljena, a iskazujem milosretisuÊama koji me ljube i vrπemoje zapovijedi.

3. Ne uzimaj uzlud imenaJahve, Boga svoga, jer Jahvene opraπta onome koji uzaludizgovara ime Njegovo.

4. Sjeti se da svjetkujeπ dansubotni. ©est dana radi iobavljaj sav svoj posao. Asedmoga je dana subota,poËinak posveÊen Jahvi, Bogutvojemu. Tada nikakva poslanemoj raditi; ni ti, ni sin tvoj,ni kÊi tvoja, ni sluga tvoj, nisluπkinja tvoja, ni æivinatvoja, niti doπljak koji se naeunutar tvojih vrata. Ta iJahve je πest dana stvaraonebo, zemlju i more i sve πtoje u njima, a sedmoga jedana poËinuo. Stoga je Jahveblagoslovio i posvetio dansubotni.

Zapovijedi u Katekizmu

1. Ja sam Gospodin, Bogtvoj, nemoj imati drugihbogova uz mene!

2. Ne izusti imena Gospodina,Boga svoga uzalud!

3. Sjeti se da svetkujeπ danGospodnji!

4. Poπtuj oca i majku dadugo æiviπ i dobro ti bude nazemlji!


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56225

Black


5. Poπtuj oca svoga i majkusvoju, da imadneπ dug æivotna zemlji koju ti dâ Jahve,Bog tvoj.

6. Ne ubij!

7. Ne uËini preljuba!

8. Ne ukradi!

9. Ne svjedoËi laæno nabliænjega svoga!

10. Ne poæeli kuÊe bliænjegasvoga! Ne poæeli æenebliænjega svoga; ni slugenjegova, ni sluπkinje njegove,ni vola njegova, ni magarcanjegova, niti iπta πto jebliænjega tvoga!52

5. Ne ubij!

6. Ne sagrijeπi bludno!

7. Ne ukradi!

8. Ne reci laænasvjedoËanstva na bliænjegasvoga!

9. Ne poæeli æene ni muæabliænjega svoga!

10. Ne poæeli nikakve stvaribliænjega svoga!53

52 Izlazak 20,2-17.53 Katekizam KatoliËke crkve, Zagreb 1994.; tekst preuzet prema:

www.hr.wikipedija.org (Deset Boæjih zapovijedi).54 Mansi, Amplissima collectio Conciliorum, 1902., XXXIII., 530.

RimokatoliËka crkva priznaje te promjene. Tako jeKaspar del Fossa, nadbiskup Reggia, 1562. godine na kon-cilu u Trientu rekao: “Subota, taj najpoznatiji dan u Za-konu, preπla je u Gospodnji dan. ... To i sliËno nije prestaloKristovom propovijedi — jer On je rekao da nije doπaoukinuti Zakon, veÊ ga ostvariti — nego je promijenjeno vla-πÊu Crkve.”54

U KatoliËkom narodnom katekizmu Franza Spiragoastoji: “Crkva je promijenila tekst æidovskih Deset Boæjih za-povijedi u krπÊanski smisao. Æidovski Dekalog, naime, obu-hvaÊao je:

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56226

Black

227

1. zapovijed: klanjati se samo pravome Bogu;2. zapovijed: zabrana klanjanja slikama;3. zapovijed: zabrana obesveÊenja boæanskog imena;4. zapovijed: zapovijed o svetosti subote;5. zapovijed: zapovijed o poπtivanju roditelja;6. zapovijed: zabrana ubojstva;7. zapovijed: zabrana preljuba;8. zapovijed: zabrana krae;9. zapovijed: zabrana laænog svjedoËenja;10. zapovijed: zabrana poæeljeti tue.

KatoliËka Crkva je pripojila drugu zapovijed o oboæa-vanju slika prvoj Boæjoj zapovijedi i zato desetu zapovijedrazdvojila u dva samostalna dijela da bi uzdignula poπto-vanje krπÊanske æene. ... Zapovijed o svetkovanju subote Cr-kva je promijenila u zapovijed svetkovanja nedjelje.”55

3. Na poËetku povijesti razvitka malog roga otkrivenaje njegova lukavost i oπtrina. »itamo: “... A iza njih [desetkraljevstava] Êe se podiÊi jedan drugi razliËit od onih prvih— i oborit Êe tri kralja.”56

a) Ta tri roga mogu biti samo tri germanska kraljevstvau doba seobe naroda, koji su kao zapreka stali na putupojavi papinstva, nasljednika Rimskog Carstva. U obzir do-laze samo Heruli, Vandali i IstoËni Goti, jer su samo oni,s politiËkog i vjerskog glediπta, mogli biti opasni za rim-skog biskupa. PolitiËki zato πto su nastojali zavladati Ri-mom i Italijom, a vjerski zato πto su bili arijanski krπÊanii time omrznuti od papinstva. Herule su 493. godine uklo-nili IstoËni Goti, a Vandale je 534. godine pobijedilo Isto-Ëno Rimsko Carstvo. Joπ je preostalo Teodorikovo Carstvo.Rimski biskup nije ga podnosio zbog njegove snoπljivostiprema onima koji su drukËije vjerovali. Papa je navaljivao

55 Franz Spirago, Kathol. Volkskatechismus, 2. izd., Trautenau,1895., 23.

56 Daniel 7,24.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56227

Black


na istoËnorimskog cara Justinijana da oduzme politiËkumoÊ Gotima. Rat je trajao gotovo dvadeset godina (534.—553.) dok nije skrπena moÊ IstoËnih Gota. Papa je postaojedini vjerski i politiËki vladar Rima. Justinijan ga je 533.godine priznao “Caput omnium ecclesarium” (“poglavaromsvih Crkava”), pa su 538. godine IstoËni Goti morali zau-vijek napustiti Rim. Tvrdnje da su poglavari svima, rim-ski biskupi su iznijeli joπ krajem drugog stoljeÊa, ali ihnisu mogli ostvariti. U πestom stoljeÊu papa je praktiËnopostao jedini vladar Rima i njegov je vjerski utjecaj dose-zao Ëak do Crkava IstoËnog Rimskog Carstva. Papu Sil-verija, koji je bio pod utjecajem Gota, njegov nasljednikVigilije (537.—555.), koji je opet bio miljenik istoËnorim-ske carice Teodore, prognao je na otok Ponzu, gdje je umrood gladi.

b) Razdoblje papinske prevlasti (prvo nad Rimom, za-tim nad dijelovima Italije, a poslije nad Europom i dijelo-vima svijeta) Daniel prikazuje brojkom od tri i pol vreme-na: “... I Sveci Êe biti predani u njegove ruke na jedno vri-jeme i dva vremena i polovinu vremena.”57 Izraz uporabljenza vrijeme u izvornom tekstu moæe znaËiti i godinu. Iz cje-lokupnog teksta je jasno da ne moæe biti rijeË o tri i poldoslovne godine, jer se sama promjena subote u nedjeljurazvijala nekoliko stotina godina. Nije drukËije ni s proga-njanjem poπtovatelja biblijskog nauka tijekom cijelog sre-njeg vijeka pa sve do novog doba. Crkveni oci Hipolit, Je-ronim i drugi shvatili su proroËanstvo o sedamdeset tje-dana u Danielu 9,24 simboliËno, pa je to proroËanstvo oKristu prema mjerilu proroËkog dana raËunano kao jednasunËana godina. Tako su veÊ vrlo rano mnogi rabini, pri-mjerice Akiba ben Josef (50.—132.), a u srednjem vijekuposebice Nahawendi, Saadja i Raschi, postupili i kod dru-gih proroËkih podataka prema istom sustavu (pri raËu-nanju 2300 veËeri i jutara iz Daniela 8,14). Monah Joa-

57 Daniel 7,25.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56228

Black

229

chim iz Flore, poznati tumaË Biblije iz dvanaestog stolje-Êa, prvi put je prenio to mjerilo na tri i pol godine iz Da-niela 7,25. To glediπte zastupa gotovo stotinu tumaËa, me-u kojima su Pierre d’Olivi, Walter Brute, Andreas Osian-der, Heinrich Bullinger, engleski kralj James, Josef Mede,Pierre Jurieu, Isaac Newton, Johann Petri i Adam Clarke.U novije doba su ih iz valjanih razloga slijedili Drummond,Josepf Wolff, Edward Irvin, Louis Gaissen i E. D. Elliot,jer je ta metoda primjerena sustavu, nadahnutom od Boga,koji nalazimo u Ezekielu: “Dajem ti po dan za godinegrijeha njihovih ... dajem ti po dan za svaku godinu.”58 Ako,dakle, kao poËetak uzmemo spomenutu godinu 538., kadsu IstoËni Goti morali napustiti Rim i kad je rimski biskupmogao slobodno koristiti povlastice πto ih je 533. godinedobio u proglasu “Decretum Justinianum”, onda 1260 go-dina-dana pokriva razdoblje progonstva u srednjem vijekui protureformacije do krize u kojoj se papinstvo naπlo udoba prosvjetiteljstva i tijekom Francuske revolucije.

U drugoj polovini 18. stoljeÊa u povijest ËovjeËanstvapoËeo je ulaziti novi duh. Ono πto je Isus pokazao svojimsavrπenim naËinom æivljenja, a πto je toliko Njegovih sljed-benika zaboravilo, sad su, na sramotu krπÊana, isticali za-stupnici prosvjetiteljstva: poËelo je doba snoπljivosti. U onodoba Voltaire je podignuo glas u prilog hugenotu Calasu,nevino muËenom na kotaËu. NjemaËki knjiæevnik i eruditGotthold Ephraim Lessing je u “Mudrom Nathanu” napi-sao uzviπenu pjesmu o snoπljivosti, a Friedrich Veliki je usvojemu carstvu proglasio toleranciju prema svim vjera-ma. U Austriji je 1781. godine car Josip II. izdao vjersko-politiËku odredbu “Patent o toleranciji”. Opseænim refor-mama zaustavljeno je vanjsko izraæavanje religije. Uzaludje Pio VI. svojim putovanjem u BeË (1782.) odvraÊao caraod njegovih reformi. Kakva suprotnost! Kralj Henrik IV.iπao je 1077. godine u Canossu. Sedamsto godina poslije

58 Ezekiel 4,5.6.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56229

Black


mogao je Josip II. uskliknuti: “Tempi passati” (“Vremenasu proπla”). U latinskim su se zemljama podignuli protivisusovaca, tako da je franjevac papa Klement XIV. bio pri-siljen 1773. godine raspustiti isusovaËki red, glavno oru-e protureformacije. Godine 1788. morao je Luj XVI. dativjersku slobodu hugenotima, a 1789. godine izbila je Fran-cuska revolucija. »inilo se da Êe papinstvo, kako je to Na-poleon rekao, propasti samo od sebe. Godine 1793., to-Ëno 1260 godina nakon proglasa “Decretum Justinianum”,narodna skupπtina Francuske revolucije zabranila je obav-ljanje svakog vjerskog Ëina, a 1798. godine — toËno 1260godina nakon preuzimanja rimske politiËke moÊi od ma-log roga — francuska vojska pod generalom Berthieromukida crkvenu dræavu. Francuzi su “posljednjeg papu” PiaVI. odveli u suæanjstvo u Valence, gdje je ubrzo umro, iosnovali Rimsku republiku.

U Otkrivenju, gdje se “mali rog” javlja kao “zvijer”, tajje dogaaj opisan kao smrtonosna rana zadana glavi.59 Tarana nije, prema proroËanstvu, trebala izazvati potpunupropast, nego samo privremeno oduzimanje vlasti, jer jemalom rogu dopuπteno djelovati do poËetka Boæjeg suda.60

Do æetve ne treba dozrijeti samo dobro, nego i ono πto jezlo. Zato Ivan govori o izljeËenju rane kojemu Êe se Ëuditicijeli svijet: “Ali njezina je smrtonosna rana bila izlijeËena.Sva se zemlja zanese za Zvijeri.”61

59 Otkrivenje 13,3.60 Daniel 7,26.27.61 Otkrivenje 13,3.

533. 538. 1793. 1798.

1260 godina

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56230

Black

231

Nakon napoleonskih ratova za papinstvo je doπao tre-nutak osloboenja. Pio VII. vratio se 1814. godine slavo-dobitno u Rim. Iste godine ponovno je uspostavljen isuso-vaËki red. Slikari i pjesnici romantizma poËeli su se opijatitradicijama rimske Crkve. U NjemaËkoj i Francuskoj napovrπinu su izbili ultramontanski elementi, koji su zastu-pali papin primat u pitanjima vjere i krπÊanskog æivljenja.Papinstvo se pojavilo sa zahtjevima koji nisu doπli do izra-æaja ni u srednjem vijeku.

1854: Proglaπenje dogme o Marijinom bezgreπnom za-ËeÊu bez koncila, na papinu vlastitu odluku.

1864: Proklinjanje suvremenih kulturnih ideja u popi-su naslovljenom “Syllabus”.

1870: Definicija papine nepogreπivosti na Prvom vati-kanskom koncilu.

Istina je da je 1870. papinstvo joπ jednom doæivjeloudarac kad su Talijani preuzeli Crkvenu dræavu, ali je1929. godine Lateranskim ugovorom izmeu Vatikana iMussolinija Crkvena dræava ponovno uspostavljena.

»ovjek mora biti slijep da ne vidi kako se od toga do-ba nalazimo usred novog preporoda duhovnog Rima. Opetse Ëuju rijeËi koje su se Ëule u srednjem vijeku: »im Crkvapreko pape objavi neku dogmu, “mora uπutjeti svaki glasosim njezinoga. Crkva uËi: svijet se duboko klanja i kaæe:Bog je progovorio”.62

A je li doista progovorio Bog? Tko je pozorno proËitaoovo poglavlje, ne moæe dvoumiti da Rim nauËava “drukËijeevanelje”. Ali ljudska nauËavanja ne mogu opstati predBogom. Moraju se razbiti i razbit Êe se na Stijeni Isusu.

62 W. v. Löwenich, Der moderne Katholizismus, Witten, 1956.,66.67.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56231

Black


13Spomenik stvaranjaSpomenik stvaranjaSpomenik stvaranjaSpomenik stvaranjaSpomenik stvaranja

Ljudima je danas strano sve πto je povezano s pra-vilnim odmaranjem i mirom. VeÊina ljudi se odriËe Ëak iredovitog tjelesnog odmora. Neprestano rade tijekom cije-log tjedna, a samo povremeno uzmu pokoji dan odmora.

Meutim, i od onih koji uviaju potrebu za tjelesnimodmorom, samo neznatan broj zna za dublje znaËenje danaodmora. Kad bi se provela anketa o danu odmora meuljudima koji tvrde da vjeruju u Boga, na svjetlo bi iziπleporazne Ëinjenice. Kad je provedeno takvo ispitivanje u jed-noj protestantskoj zemlji, pronaeno je da od tisuÊu ljuditek njih petnaest ima nekog pojma o moralno-religijskomznaËenju dana odmora, a samo jedna osoba svetkuje tajdan po odredbama Biblije.

Bog je pri stvaranju odredio Ëovjeku æivotni ritam, tojest zapovjedio mu je da prvih πest dana u tjednu radi, ada sedmi dan, subotu, posveti Gospodinu. Iskustvo nampokazuje da se taj boæanski æivotni ritam ne moæe nekaæ-njeno remetiti. Gdje je danas “dekada” (“décadrier”) iz do-ba Francuske revolucije, u kojoj je tjedan imao deset da-na?! I gdje je petodnevni tjedan s neprekidnim radnim vre-menom, kakvog su uveli u Rusiji 1929. godine? Svi ljudskipokuπaji reforme neslavno su propali. Godine 1932. po-novno je uspostavljen stari sedmodnevni tjedan s danomodmora, jer se uvidjelo da ljudsko druπtvo ne moæe beztakvog vremenskog ureenja.

Minhenski fiziolog Pettenkofer ustanovio je da Ëovjekdnevno izdahne 190 grama kisika viπe nego πto je udah-

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56232

Black

233

nuo. Tako dolazi do veËernjeg umora. Spavanjem se opetuspostavlja ravnoteæa, ali nepotpuna. Ostaje manjak oddvadesetak grama kisika, koji se tijekom tjedna tolikopoveÊa da je nakon πest radnih dana prijeko potreban je-dan dan odmora da ne bi doπlo do trajnih oπteÊenja orga-nizma. Kako se jasno pokazuje Boæja mudrost i u svako-dnevnim æivotnim sitnicama! Nije Ëudno πto je i MojsijezakljuËio: “I vidje Bog sve πto je uËinio, i bijaπe veoma do-bro.”1

Hebrejska rijeË “πabat” znaËi odmor. Iz Ëetvrte zapovi-jedi Boæjeg zakona doznajemo da se ona posebice odnosina sedmi dan tjedna, koji je i danas u mnogim jezicimazadræao stari naziv “subota”. Ako se prouËava problem na-stanka, znaËenja i trajanja tjednog subotnjeg odmora, trebauzeti u obzir tri vaæne Ëinjenice:

1. Vrijeme nastanka suboteSa subotom se prvi put susreÊemo u doba stvaranja.

U Bibliji izriËito stoji: “I sedmoga dana Bog dovrπi svojedjelo koje uËini. I poËinu u sedmi dan od svega djela kojeuËini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj danpoËinu od svega djela svoga koje uËini.”2 Vrijeme uspostav-ljanja je vrlo vaæno, jer ljudi danas rado mijeπaju boæan-sku ustanovu tjednog dana odmora s privremenim obre-dima i uredbama hebrejskog bogosluæja, koje su naπle svojeispunjenje i kraj Kristovom smrÊu na golgotskom kriæu.Ali Biblija nauËava baπ suprotno! Subota je jednako takomalo hebrejska ustanova kao i brak, koji je uspostavljenu Edenu.3 Obje ustanove dane su ljudima davno prije na-stanka hebrejskog naroda.

1 Postanak 1,31.2 Postanak 2,2.3.3 Postanak 2,18.24.

SPOMENIK STVARANJA •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56233

Black


Kad je izraelski narod bio izabran da bude Boæji misi-onarski narod, i te su zapovijedi — obvezatne za sve ljude,ali zaboravljene i prekrπene — ponovno objavljene na Si-najskoj gori. Subota se ne moæe ubrojiti u obredne propi-se Starog zavjeta zato πto je uspostavljena joπ prije pojavegrijeha. Obredni propisi o ærtvama i obrezivanju postalisu potrebni baπ zbog pojave grijeha i ukazivali su na krv-nu ærtvu Spasitelja koji Êe doÊi. Moæemo reÊi: da Adam iEva nisu zgrijeπili i da im nije bilo potrebno izbavljenje,Bog ne bi morao dati obredne propise. Obredni propisi suupozoravali na dogaaj koji treba uslijediti, a subota jeuspomena na dogaaj koji se veÊ odigrao. Obredni propisiupozoravaju na potrebu za Spasiteljem, a subota je dokazBoæje svemoÊne stvoriteljske mudrosti.

2. Utemeljitelj dana odmoraSveti spisi Novoga zavjeta jednoglasno tvrde da je Isus

uspostavio subotu.4 Zato je i nazvan “Gospodar subote”.5

Kad su u Kristovo doba Æidovi opteretili radosni dantjednog odmora dodavπi mu joπ trideset i devet svojih pro-pisa, Isus je izgovorio vaæne rijeËi: “Subota je stvorena radiËovjeka, a ne Ëovjek radi subote.”6 Time nije ukinuo subo-tu kao ustanovu, nego ju je samo oslobodio tereta fanati-Ëno strogih propisa æidovskog “Talmuda”.

3. Sedmi danAko se pitamo koji dan tjedna je dan odmora, moguÊe

je dati samo jedan odgovor: subota. Boæja zapovijed, nai-me, ne govori da treba svetkovati jedan od sedam dana,veÊ izrijekom kaæe da je to sedmi dan. Da je subota doi-

4 Ivan 1,3; Koloπanima 1,16; Hebrejima 1,1.2.5 Marko 2,28.6 Marko 2,27.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56234

Black

235

sta sedmi dan tjedna, potvruje ime srednjeg dana u tje-dnu, “srijede”, koje se s tim znaËenjem saËuvalo u mno-gim jezicima i mora biti u srediπtu tjedna. Tjedno uree-nje, kakvog poznajemo danas, postoji joπ od stvaranjasvijeta. Joπ su patrijarsi bili upoznati s takvom podjelomvremena.7 Bog je ozakonio taj isti poredak i kod starihIzraelaca, Ëiji potomci sve do danas poπtuju pravi dan od-mora.8 Do Kristovog prvog dolaska taj raspored dana utjednu ostao je nepromijenjen, jer su i Isusovi uËenici dr-æali subotu: “U subotu se nisu micale prema propisu (Za-kona)”.9 Iako je Bog tijekom povijesti Ëesto korio svoj iza-

7 Postanak 29,28.8 Usporedi: Postanak 2,2.3 i Izlazak 20,11.9 Luka 23,56.

Dan odmora uspostavljen je pri stvaranju Zemlje; on Êe sesvetkovati i u Boæjem kraljevstvu i razlikuje se od drugihstarozavjetnih blagdana


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56235

Black


brani narod, nikad mu nije predbacivao da je naruπio tajboæanski red. Za Isusa i Njegove apostole subota ima sa-svim isto znaËenje kao i za njihove sunarodnjake.

Reforma kalendara, koju je 1582. godine proveo papaGrgur XIII., nije unijela nikakve promjene, jer je predmetreforme bio slijed datuma, a ne tjedni raspored. NakonËetvrtka, 4. listopada 1582. godine — prema toj reformi— doπao je petak, 15. listopada iste godine. KrπÊani svihvjera slaæu se da je Isus uskrsnuo u prvi dan tjedna, unedjelju, i u mnogim jezicima se sedmi dan imenuje rije-Ëju hebrejskog podrijetla “subota” (talijanski “sabato”, πpa-njolski “sabado”, ruski “subbota” i tako dalje). Nema nika-kve sumnje da je naπa danaπnja subota, sedmi dan tjed-na, dan odmora koji je Bog uspostavio pri stvaranju.

Biblijska subota imala je u svim vremenima svoje po-πtovatelje. BuduÊi da vjerujemo da su starozavjetni patri-jarsi poπtivali sve Boæje zapovijedi, uvjereni smo da su svet-kovali Boæji dan odmora.10 Izraelski narod bio je svjestanvaænosti sedmoga dana i prije proglaπenja Boæjeg zakonana Sinaju.11 Biblijski izvjeπtaj o tome pokazuje da nije ri-jeË o novom propisu, veÊ samo o obnavljanju starih pravi-la.12 Starozavjetne objave pripisuju danu odmora opÊeljud-ski karakter, jer prorok Izaija kaæe: “Blago Ëovjeku koji Ëinitako i sinu ËovjeËjem πto se toga pridræava: koji poπtujesubotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje Ëuva od svakogazla djela. ... A sinove tuinske koji pristadoπe uz Jahvu damu sluæe i da ljube ime Jahvino i da mu budu sluæbenici,koji poπtuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezumome, njih Êu dovesti na svoju svetu goru i razveseliti usvojem Domu molitve.”13 U tom smislu je i Spasitelj rekaoda je subota “stvorena radi Ëovjeka”, a ne zbog Æidova.14

10 Postanak 26,5.11 Izlazak 16,23.12 Izlazak 16,4.5.13 Izaija 56,2.6.7.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56236

Black

237

Tko poπtuje subotu, taj πtuje i priznanje biblijskog Bo-ga Stvoritelja. Subota je znak izmeu pravog Boga i praveCrkve: “Neka je ona znak, zauvijek, izmeu mene i Izrae-laca. Ta Jahve je za πest dana sazdao nebo i zemlju, asedmoga je dana prestao raditi i odahnuo.”15 Dan odmora,uspostavljen u poËetku, koji Êe se svetkovati i u Boæjemkraljevstvu,16 bitno se razlikuje od drugih starozavjetnihblagdana. I oni se nazivaju subotama (danima odmora),ali nas ne podsjeÊaju na stvaranje, nego su bili pomiËniblagdani ovisni o poretku dana u tjednu i usmjeravali suna pojedinosti iz Boæjeg plana spasenja. Tih sedam blag-dana bili su: Pasha, koja se strogo praznovala prvi i sed-mi dan, Pedesetnica (Duhovi), Blagdan truba, veliki Danpomirenja i Blagdan sjenica, koji se strogo praznovao prvii osmi dan. Ti blagdani-subote, primjerice Pasha, upuÊivalisu na Krista te su zato u Novom zavjetu izgubili svojeznaËenje.17 Uvijek su se jasno razlikovali od “Jahvinih su-bota”.18 O pomiËnim blagdanima-subotama apostol Pavaokaæe: “Prema tome, neka vas nitko ne osuuje zbog jela ilipiÊa, ili zbog godiπnjih blagdana, ili mlaakâ ili subotâ!”Pritom dodaje jasno i odreeno: “To je samo sjena stvar-nosti koja je imala doÊi, a stvarnost je Krist.”19 Apostol ni-kako nije mogao misliti na nepomiËni tjedni subotnji bla-gdan, jer on ne usmjerava na Kristovu smrt na kriæu, ne-go uspomena na stvaranje: “Sjeti se da svetkujeπ dan su-botni. ... Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo, zemlju imore i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo.”20

Kad vjeËni subotnji blagdan usporedimo s drugim staro-zavjetnim blagdanima vidi se razlika:

14 Marko 2,27.15 Izlazak 31,17.16 Izaija 66,23.17 1. KorinÊanima 5,7.8.18 Levitski zakonik 23,37.38.19 Koloπanima 2,16.17.20 Izlazak 20,8-11.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56237

Black


21 Postanak 2,2.3.22 Izlazak 20,8-11.23 Marko 2,27.24 Izaija 66,23.25 Levitski zakonik 23.26 Koloπanima 2,16.17.27 Efeæanima 2,14.15.28 Koloπanima 2,17.

Tjedna subota iz Desetzapovijedi:

1. Ustanovljena je pristvaranju.21

2. PodsjeÊala je na stvaranjei prije nastanka Hebreja.

3. PosveÊena je uspomeni nastvaranje.22

4. Bog se odmarao u taj dani posebno ga blagoslovio.

5. NepomiËni je i stalniblagdan i uvijek pada sedmogdana u tjednu.

6. Ustanovljena je zbog svihljudi.23

7. Svetkovat Êe se i naobnovljenoj Zemlji.24

Godiπnje “subote” izobrednog Zakona:

1. Ustanovljene su na Sinaju,2.500 godina nakon stvara-nja.25

2. PodsjeÊaju na dogaaje izizraelske povijesti, kao Pashai blagdan Sjenica.

3. Simbol su buduÊegdogaaja — sjena Kristovogkriæa.26

4. Bog nije poËivao u tedane i nije im dao nikakavposeban blagoslov.

5. Bile su pomiËni blagdanikoji svake godine padaju dru-goga dana u tjednu.

6. Odreene su samoizraelskom narodu.27

7. Ukinute su KristovomsmrÊu na kriæu.28

Teolog Theodore Barnes kaæe o rijeËima iz PoslaniceKoloπanima 2,16: “Iz tih se rijeËi ne moæe zakljuËiti da Pa-vao nauËava da viπe ne postoje nikakvi blagdani, jer nepostoji ni najmanja osnova za vjerovanje da bi samo jednazapovijed iz Dekaloga mogla izgubiti svoju obvezatnu sna-

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56238

Black

239

gu. ... Apostol ima na umu mnogobrojne hebrejske svetko-vine koje su utemeljene na obrednom Zakonu, a ne na De-kalogu. Ni za jednu od Deset zapovijedi ne moæe se reÊi daje samo ‘sjena onoga πto Êe doÊi’. Sve zapovijedi su po svojojnaravi vjeËno i opÊenito obvezatne.”29 Mnogi poznati teolozismatraju da subota po svojemu nastanku u doba stvara-nja i po svojemu mjestu u srediπtu Dekaloga pripada propi-sima vjeËnog Boæjeg moralnog Zakona. Poznati teolog Jo-hann Lorenz von Mosheim kaæe: “Propis o suboti nikakone pripada onim Mojsijevim zakonima koji se nazivaju ob-redni ili levitski zakoni. On pripada vjeËnom i nepromje-njivom moralnom Zakonu.”30 Jednako odreeno izraæava sei dr. Philipp Schaff: “©to se tiËe svetkovanja jednog odre-enog dana u tjednu, u Dekalogu postoji propisana boæan-ska zapovijed o svetkovanju tjedne subote. Ta zapovijed jeuspostavljena u doba stvaranja i ima mnogo uzviπenije zna-Ëenje nego πto bi bilo samo nacionalno, privremeno ili ob-redno.”31

Stoga samo neobavijeπteni mogu misliti da su Isus iapostoli ukinuli subotu. Naime, proroËanstvo o Spasiteljuunaprijed kaæe da Êe On “uzveliËati i proslaviti Zakonsvoj”32 i da Êe ga “duboko u srcu nositi”.33 Tako nam jejasno pokazano Isusovo glediπte o propisima Boæjega za-kona. To i sâm kaæe u svojem govoru na Gori: “Nemojtemisliti da sam doπao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh daih ukinem, veÊ da ih ostvarim. Jer, zaista, kaæem vam, dokopstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica slovaiz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se sve ne ostvari. Sto-ga, tko god prekrπi i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i

29 Barnes, Notes on the Episteles to the Ephesians, Philippiansand Colossians, Edinburgh, 335.336.

30 H. H. Schmitz, Kennt die Heilige Schrift die Sonntagsfeier,Hamburg, 7.

31 Dr. P. Schaff, Geschichte der alten Kirche.32 Izaija 42,21.33 Psalam 40,9.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56239

Black


nauËi druge da tako rade, bit Êe najmanji u kraljevstvu ne-beskom; dok Êe onaj koji ih bude vrπio i nauËavao biti ve-lik u kraljevstvu nebeskom.”34

Novi zavjet nam govori o Isusovom obiËaju da subo-tom posjeÊuje sinagogu35 i da toga dana nauËava iz Pi-sma.36 Isus nikad nije obeπËastio boæanski dan odmora,veÊ je uËio ljude kako se on pravilno svetkuje: “Dakle, slo-bodno je subotom Ëiniti dobro.”37 »uda koja je Isus Ëiniosubotom, iako su po miπljenju pismoznanaca svrstana uprekrπaje subote, bila su po boæanskom planu ne samodopuπtena, veÊ su isticala pravi smisao dana odmora, jer“Otac moj neprestano radi, zato i ja radim”.38 Nebeski Otaci subotom odræava svijet pa je i naπa moralna obveza Ëi-niti subotom sve ono πto je prijeko potrebno za odræava-nje tjelesnog i duhovnog æivota. Evo πto o tome kaæe Theo-dor Zahn, jedan od najpoznatijih tumaËa Novoga zavjeta:“Uspostavivπi pravi odnos izmeu boæanske zapovijedi osuboti i odræanja Ëovjekova æivota, Isus nije ukinuo boæan-sku zapovijed, veÊ je nauËio svoj narod kako se ona pravil-no ispunjava. ... On je imao silu promijeniti posveÊeni redstvari kad viπe ne bude svrhovit, ali tijekom svoje zemalj-ske sluæbe nikad nije uporabio tu svoju moÊ, osim da bizapovijed o suboti ispunio po dubokom smislu i slovu Za-kona. U posljednjoj borbi s protivnicima uspio je tim svojimglediπtem da njihove teπke optuæbe propadnu same od se-be. Krist nije bio osuen na smrt zato πto je ‘krπio’ subotu,veÊ zato πto je ‘sramotio’ Boga istinito govoreÊi da je Nje-gov Sin. To Ga je odvelo na kriæ.”39

34 Matej 5,17-19.35 Luka 4,16.36 Luka 4,31.37 Matej 12,12.38 Ivan 5,17.39 T. Zahn, Geschichte des Sonntags, u L. R. Conradi, Geschichte

des Sabbats, Hamburg, 1912.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56240

Black

241

Kako su se apostoli odnosili prema suboti? U svemusu strogo slijedili primjer svojega UËitelja, pa su tako inakon Njegove smrti i uskrsnuÊa svetkovali taj dan. Isusim je to sâm posredno zapovjedio kad je proricao razore-nje Jeruzalema u 70. godini: “Molite da vaπ bijeg ne budezimi ili u subotu ...”40 Te rijeËi jasno potvruju da se uapostolsko doba, u prvom stoljeÊu, nije svetkovao nijedandrugi dan osim subote. BuduÊi da su apostoli i starjeπinesmatrali dræanje zapovijedi Dekaloga svojom obvezom,41 ni-kako se ne moæe govoriti o promjeni dana odmora ili oukidanju subote u prakrπÊansko doba. Subota je bila po-πtivana, jer su prvi krπÊani bili posluπni Boæjim zapovi-jedima, a ne zbog tradicije ili straha. Sveto pismo o tomekaæe: “U subotu se nisu micale prema propisu (Zakona).”42

Pavao, veliki apostol neznaboæaca, koji je inaËe Ëestogovorio protiv opravdanja djelima Zakona, nikad nije nipokuπao zanijekati bît Zakona, njegovu vjeËnost i obve-zatnost za sve ljude. Naprotiv, Ëesto se branio od optuæa-ba da njegove postavke o opravdanju vjerom vode porica-nju Zakona. Iz svih njegovih poslanica izvire duboko uvje-renje da svaki vjernik mora u svojemu æivotu pokazati po-πtivanje prema Boæjem moralnom Zakonu.43 Da apostol Pa-vao nije pomiπljao na ukidanje subote, svjedoËe nam i Dje-la apostolska, u kojima se spominje njegovo propovijeda-nje subotom. Tu nije rijeË o popuπtanju Æidovima, jer apo-stol subotom govori neznaboπcima44 ne spomenuvπi da bisvetkovanje toga dana bilo obvezatno samo za Æidove. Pa-vao se inaËe nije nimalo obazirao na gnjev Æidova kad jeizriËito odbacio opravdanje djelima Zakona.45

40 Matej 24,20.41 Jakov 2,10.42 Luka 23,56.43 Rimljanima 3,31; 8,4; 1. KorinÊanima 7,19; 9,21; GalaÊanima

6,2.44 Djela 13,42-48.45 Djela 13,38.39.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56241

Black


Da Pavao nije svetkovao nijedan blagdan osim subo-te, moæe se zakljuËiti iz opisa njegovog boravka u Korin-tu.46 Pavao tijekom cijelog tjedna marljivo izrauje πatore,a subotom propovijeda Evanelje Hebrejima i neznaboπci-ma nastojeÊi ih sve pridobiti za Krista. Dajmo opet rijeËprofesoru Zahnu: “Samo bi Jednome apostoli povjerovalikad bi im rekao da je doπlo vrijeme za promjenu propisakoje je objavio Mojsije. To je bio Sin »ovjeËji, koji je sebenazvao Gospodar subote. Ali oni su znali da nije ni ukinuoni krπio æidovsku subotu, nego ju je zaista dræao svetom.Znali su da je svojim uËenicima zaprijetio da se nitko neusudi ukinuti nijednu od najmanjih Mojsijevih zapovijedi.Zato se u apostolsko doba nitko nije usuivao mijenjatizapovijed o suboti. U mnoπtvu judeo-krπÊana nije se sigur-no naπao takav, jer su oni strogo dræali pravi dan odmora.... Ni od krπÊana iz neznaboπtva nitko nije mogao doÊi natakvu pomisao sve dok je apostol Pavao imao utjecaja nanjih.”47

One koji odriËu obveznost zapovijedi o suboti sve todovodi u bezizlaznu situaciju: one koji uvoenje svetkova-nja nedjelje æele pripisati Kristu i apostolima, zato πto senedjelja ne spominje nigdje u Boæjem zakonu, niti su Isusi apostoli bilo kome zapovjedili da je svetkuje. Nedjelja ta-ko nije dijete Boæje objave, veÊ proizvod ljudske tradicije,jer Biblija govori samo o suboti. U bezizlaznoj situaciji sui oni koji tvrde da je zapovijed o suboti ukinuta i da jepropis o nedjelji kao odredba Crkve stupio na njezino mje-sto, jer nikako ne mogu objasniti kako se moæe ukinutijedna zapovijed Boæjeg moralnog Zakona i na njezino mje-sto postaviti ljudski propis. Svjesni teæine problema, ljudisu stalno uzalud pokuπavali pripisati tu promjenu Biblijikazavπi da je “subota zamijenjena nedjeljom, jer je Isus u

46 Djela 18,1-4.47 T. Zahn, Geschichte des Sonntags, u L. R. Conradi, Geschichte

des Sabbats, Hamburg, 1912., 32.33.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56242

Black

243

nedjelju uskrsnuo”. Time svjesno zanemaruju Ëinjenicu dauskrsnuÊe nema nikakve veze s Ëetvrtom zapovijedi Deka-loga te da Isus i apostoli nisu rekli neπto πto bi upuÊivalona takvu promjenu. Za prva tri evanelista, koji su svojespise pisali u drugoj polovini prvog stoljeÊa, subota je joπuvijek subota, a nedjelja nije niπta viπe od obiËnog prvogdana tjedna.48

Isto vrijedi i za Ivana koji je svoje Evanelje pisao kra-jem prvog stoljeÊa.49 Zar krπÊani koji svetkuju subotu nepriznaju blagdan Kristovog uskrsnuÊa? Naprotiv! Oni sve-tkuju uskrsnuÊe na jedini ispravan naËin — krsteÊi se uvjeri krπtenjem uronjavanja.50 Zagovornici svetkovanja ne-djelje ne ispunjavaju ljudske zakone samo u svezi s da-nom odmora, veÊ i u svezi s krπtenjem.

Druga omiljena izlika onih koji opravdavaju promjenudana odmora jest da je Sveti Duh siπao na apostole nadan Pedesetnice, u nedjelju, i da je time nedjelja postalanovi dan odmora. Nije dokazano da se taj dogaaj zbio unedjelju. Ali da se i zbio u nedjelju, o Ëemu bi nas izvjestioLuka, nije se zbio zbog nedjelje, veÊ zato πto je to biopedeseti dan nakon Pashe, kad su i inaËe svi slavili Du-hove ili Pedesetnicu. Dakle, nikako se ne moæe znati ukoji su dan bili Duhovi. Meu tumaËima Biblije inaËe po-stoje razna miπljenja o tome kojega je dana u tjednu tegodine bila Pedesetnica. Zahn, Wieseler, Olshausen, Bar-nes i drugi smatraju da je to bila subota.

Neki rado tvrde da su apostoli posvetili prvi dan tjed-na svetkovanju VeËere Gospodnje i skupljanju darova. Po-zivaju se na biblijske tekstove u Djelima 20,7-11 i 1. Korin-Êanima 16,2. »ak i da se prihvati takvo tumaËenje tihrijeËi, time nije niπta reËeno protiv zapovijedi o suboti. Isti-canje prvog dana u tjednu i ukidanje zapovijedi o svetko-

48 Marko 16,1.2.49 Ivan 20,1.50 Rimljanima 6,4; Koloπanima 2,12.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56243

Black


vanju subote potpuno su razliËite stvari. BuduÊi da se izbiblijskih tekstova koje oni navode nikako ne moæe za-kljuËiti da je nedjelja svetkovana u smislu zapovijedi o tjed-nom danu odmora, nedjelja, dakle, u razdoblju od drugogdo Ëetvrtog stoljeÊa nikad nije bila svetkovana kao blag-dan koji bi imao subotnji karakter, veÊ je na nekim mje-stima dolazilo do pojave dvostrukog blagdana, to jest isto-dobno su poπtivane i subota i nedjelja.

Pomnjivije razmatranje teksta u Djelima u 20. poglav-lju navodi nas na pomisao da obred VeËere Gospodnje ni-je davao prvom danu tjedna osobito sveËano obiljeæje, jersu najstarije krπÊanske zajednice dijelile VeËeru Gospod-nju ne obraÊajuÊi pozornost na dane u tjednu.51 Zapravo,Isus je novozavjetnoj Crkvi ostavio potpunu slobodu u od-reivanju vremena kad Êe slaviti uspomenu na PosljednjuveËeru. Tko od te slobode æeli naËiniti ropski propis, mo-æe se s punim pravom nazvati “Ëovjekom zakona”. Osimtoga, moæda je sastanak o kojemu se govori u Djelima20,7-11 sasvim sluËajno bio odræan u nedjelju.

U svojem komentaru Novog zavjeta dr. Heinrich Me-yer kaæe o tom tekstu: “Ne moæe se povijesno dokazati daje nedjelja veÊ tada bila svetkovana redovitim vjerskim sa-stancima i odræavanjem ‘agapa’ (VeËere Gospodnje), jer jemoguÊe da je i u ovom naπemu sluËaju sastanak bio odr-æan u prvi dan tjedna sasvim sluËajno, jer je Pavao kaniosutradan otputovati. Niti u 1. KorinÊanima 16,2 niti u Ot-krivenju 1,10 nije spomenuto da je nedjelja bila redovitoposveÊena sluæbi Boæjoj.”

©to se tiËe skupljanja priloga za siromahe u 1. Korin-Êanima 16,2, ne moæe se uopÊe govoriti o nekom sastan-ku u nedjelju, niti o nekoj zajedniËkoj sluæbi Boæjoj, veÊ oodvajanju priloga za siromaπne, i to kod kuÊe, jer se sa-mo tako moæe prevesti grËka rijeË “per eauto”. Olshausentvrdi: “Iz ovoga teksta ne moæe se zakljuËiti da su ti prilozi

51 Djela 2,46

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56244

Black

245

prikupljani na nedjeljnim sastancima u crkvi, jer je, po Pav-lovim rijeËima, svatko odvajao svoj prilog i Ëuvao ga kodkuÊe.”52

I crkveni povjesniËar Neander priznaje: “Joπ se manjeto moæe dokazati iz teksta u 1. KorinÊanima 16,2. Sve senajjednostavnije objaπnjava ako se samo misli na poËetaktjedna, uobiËajen u naπemu graanskom æivotu.”53

Joπ nam preostaje tekst iz Otkrivenja 1,10 na koji semnogi pozivaju da bi dokazali svetost nedjelje. “Dan Go-spodnji”, grËki “kyriake hemera”, dan koji pripada Gospo-dinu, ne moæe se nikako odnositi na nedjelju ako se uz-mu u obzir biblijski propisi i nauk. Ili je taj izraz upo-rabljen kao istoznaËnica za “hemera Kyriu”, Dan Gospod-nji, koji oznaËuje dan drugog Kristovog dolaska,54 ili je ri-jeË o suboti koja je “sveti dan”.55 Ako se sjetimo da jeuobiËajeni naziv za Sudnji dan “hemera Kyriu”, a ne “heme-ra kyriake”, onda se drugo tumaËenje Ëini vjerojatnije. Uπestom poglavlju apokrifnog spisa iz drugog stoljeÊa, “Dje-la apostolska po Ivanu”, subota se naziva “hemera kyria-ke”. U svojemu Otkrivenju apostol Ivan sigurno nije takonazvao nedjelju kad u svojemu Evanelju — koje je vjero-jatno pisano tek nakon Otkrivenja — nedjelju naziva jed-nostavno prvim danom u tjednu.56

Tek u apokrifnom “Petrovom Evanelju”, spisu iz dru-ge polovine drugog stoljeÊa, pojavljuje se izraz “hemera ky-riake” da oznaËi godiπnjicu Kristovog uskrsnuÊa, Uskrs; atek u Ëetvrtom stoljeÊu poËinje se taj izraz rabiti kao isto-znaËnica za tjednu nedjelju. Kako se onda svetkovanje ne-djelje proπirilo u krπÊanskoj Crkvi? Theodor Zahn odgova-

52 L. R. Conradi, Der Sabbat der Bibel und der Sonntag derÜberlieferung, Hamburg, 1919., 32.

53 Isto, 32.33.54 1. Solunjanima 5,2 i 2. Petrova 3,1055 Izaija 58,1356 Ivan 20,1.19


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56245

Black


ra: “Nedjelja nije Kristova ustanova ili zapovijed. Koliko godbila tijesno povezana s povijeπÊu krπÊanstva, nedjelja nijeni tako stara kao krπÊanstvo.”57

Iz svega se vidi da nedjelja za krπÊane ne treba bitini blagdan ni dan odmora. Iako se poËela slaviti kao danradosti joπ u drugom stoljeÊu, ona iza sebe nema ni Kri-stovo ni apostolsko odobrenje. ©toviπe, uspostavljanje ne-djelje kao tjednog dana odmora, do kojeg je doπlo u Ëetvr-tom stoljeÊu, izravno je krπenje Boæje zapovijedi o subotikao o danu odmora, a time i otpad od biblijske istine.

Ako nas zanima kako se moglo dogoditi da se u dru-gom stoljeÊu svetkovanje nedjelje tako brzo proπirilo i po-primilo znaËenje neprijateljstva prema ustanovi subote —biblijski dan odmora je na mnogim mjestima svetkovansve do petog stoljeÊa — treba uzeti u obzir ove Ëinjenice:

1. Uvoenje svetkovanja nedjelje bilo je olakπano ne-krπÊanskim antisemitizmom nekih takozvanih Kristovihsljedbenika i svjesnim πirenjem laænog nauka da je subotahebrejska ustanova. “Barnabina poslanica” iz 120. godine(nema nikakve veze s apostolom Barnabom, veÊ ju je na-pisao neki krπÊanin iz Egipta pod oËitim utjecajem gno-stiËkih ideja) — sadræi ovakav apsurdni slijed misli: svakidan stvaranja simbol je jedne tisuÊe stvarnih godina povi-jesti. Tek u sedmom tisuÊljeÊu bit Êe omoguÊeno pravosvetkovanje subote. Nedjelja je “osmi dan” tjedna i takopostaje simbol osmog tisuÊljeÊa, to jest Boæjeg kraljevstva.BuduÊi da nedjelja nema svetost subote, moæe se svetko-vati veÊ sad. U toj zbrci zabluda iznenauje samo Ëinjenicada i danas ima krπÊanskih teologa koji Barnabinu posla-nicu smatraju dokazom opravdanosti uvoenja svetkova-nja nedjelje u krπÊanstvo.

2. Neki poganski obiËaji znatno su pomogli uvoenjusvetkovanja nedjelje meu krπÊanima, jer su toj ustanovi

57 T. Zahn, Geschichte des Sonntags, u H. H. Schmitz, Kenntdie Heilige Schrift die Sonntagsfeier, Hamburg, 17.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56246

Black

247

osigurali naklonost neznaboæaca. Kao πto je poznato, Rim-ljani su veÊ od prihvaÊanja sedmodnevnog tjedna posvetiliprvi dan Suncu. “Dies solis” ili “Dan Sunca”, dakle, ponaj-prije je poganska ustanova. To objaπnjava i zaπto je Ju-stin MuËenik oko 150. godine, u svojoj prvoj apologiji upu-Êenoj rimskom caru, prvi dan nazvao “hemera Heliou”, tojest “SunËev dan”. ZnajuÊi da je ustanova nedjelje bliskapoganima, mislio je da Êe tako osigurati njihovu potporu.OpÊenito je πirenje svetkovanja nedjelje kao dana “Solisinvictus” — dana “nepobjedivog Sunca”, πto je bilo rezultatuvoenja kulta perzijskog boga Mitre — iπlo je u prilogprihvaÊanju nedjelje i u krilu krπÊanske Crkve. Samo setako moæe objasniti Ëinjenica da je prvi zakon o svetko-vanju nedjelje, koji je proglasio car Konstantin 7. oæujka321. godine poslije Krista, bio zamiπljen kao zajedniËkoishodiπte za sjedinjenje krπÊanske i poganske Crkve da bise spasilo Rimsko Carstvo.

Iako je dao krπÊanstvu potpunu slobodu, Konstantinga je zauvijek i nepopravljivo obiljeæio æigom poganstva.Kako je duboko morala pasti Crkva kad je mogla iz rukepoganskog vladara spremno prihvatiti zavodniËki dar za-kona o nedjelji i bez srama ga uvrstiti meu temeljna na-Ëela krπÊanstva! Otad se otvoreno priznaje da se Ëovjekovautoritet mora poπtivati i u vjerskim pitanjima te ljudi ma-lo-pomalo postaju posluπniji Ëovjeku nego Bogu.

Evo πto objektivni povjesniËar kaæe o Konstantinu, ko-jega Crkva naziva “apostolskim vladarom” i proglaπava sve-cem: “On joπ nije bio krπÊanin, ni formalno ni stvarno ...kad je izdao svoj zakon o svetkovanju nedjelje od 7. oæuj-ka 321. godine. On se izriËito ni ne poziva na Crkvu, jer nidanu ne daje njegov krπÊanski naziv, veÊ ga na dobri staripoganski naËin naziva ‘Ëasnim danom Sunca’”.58

58 T. Zahn, Geschichte des Sonntags, u L. R. Conradi, Geschichtedes Sabbats, Hamburg, 1912., 357


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56247

Black


BuduÊi da se u potpunosti sloæila s Konstantinovimplanovima, Crkva je morala πutke prihvatiti i kompromiss poganstvom. Arthur Stanley kaæe o tome: “»vrsta vezasa starim bogom svjetlosti ostavila je tragove do danas ujednoj od najsvetijih i najopÊenitijih ustanova krπÊanstva.Zadræavanje starog poganskog imena ‘Dies solis’ (u mno-gim jezicima nedjelja se i danas zove SunËev dan) za ozna-Ëivanje tjednog krπÊanskog blagdana ponajprije pokazuje dasu se stopili krπÊanski i poganski obiËaji, πto je i bila otvo-rena Konstantinova nakana kad je svojim poganskim i krπ-Êanskim podanicima zapovjedio da svetkuju prvi dan u tje-dnu, ‘Ëasni dan Sunca’. Naredba kojom je to svetkovanjenareeno bila je stoga sasvim pravilno nazvana ‘novim raz-dobljem u povijesti Gospodnjega dana’. Konstantinov planbio je ujediniti protivniËke religije zajedniËkom ustanovom.”59

Ne bi ipak bilo pravedno tvrditi da je poticaj za tupromjenu potekao samo od cara Konstantina. Crkva je veÊna saboru u Elviri, 305. godine poslije Krista, donijela otome crkvene propise. Mora se priznati da je tek objavlji-vanje dræavnog zakona πirom otvorilo vrata opÊem prihva-Êanju propisa o svetkovanju nedjelje i u krilu krπÊanstva.Na Saboru u Laodiceji 343.—381. godine prvi put se jasnoi odreeno izriËe prokletstvo nad svim svetkovateljima su-bote, a nedjelji se oblaËi ruho subotnje svetosti. U 29. ka-nonu toga Sabora stoji: “KrπÊani ne smiju judaizirati i su-botom besposliËariti, veÊ toga dana moraju raditi. Ali danGospodnji, nedjelju, moraju posebno poπtivati i, ako je mo-guÊe, toga dana kao krπÊani poËivati. Ako se netko prona-e kao judaist, bit Êe od Krista iskljuËen.”60

U Wetzer-Welteovu “KatoliËkom crkvenom leksikonu” pi-πe: “PoËetkom Ëetvrtog stoljeÊa pojavljuje se crkvena zapo-

59 F. H. Yost, Der ursprüngliche christliche Sabbat, Brookfield,1947., 61.

60 L. R. Conradi, Der Sabbat der Bibel und der Sonntag derÜberlieferung, Hamburg, 1919., 357

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56248

Black

249

vijed o svetkovanju nedjelje.”61 Tako je od dana koji je bioblaga uspomena na uskrsnuÊe, stvoren blagdan sliËan su-boti. Biskup Euzebije iz Cezareje to potvruje: “Sve πto jetrebalo Ëiniti subotom, mi smo prenijeli na nedjelju.” Pro-mjena Boæjega zakona, πto bi za apostole i prve krπÊanebilo neËuvena hereza, sad je uzdignuta na razinu Boæjezapovijedi sa zahtjevom da se na temelju posluπnosti pre-ma tome ljudskom propisu odreuje vjeËno spasenje iliprokletstvo vjernika.

UnatoË svemu, biblijska subota je i dalje poπtivana.Bog je u svim vremenima imao svojih odanih svjedoka ivjernika. U prvom stoljeÊu, u doba apostola, Crkva je joπuvijek vjerno svetkovala biblijsku subotu, πto se moæe za-kljuËiti iz teksta u Evanelju po Mateju 24,20; ali u dru-gom stoljeÊu πiri se svetkovanje nedjelje, a subota se sveviπe potiskuje. “Dan odmora, koji je kod Hebreja i prvihkrπÊana padao sedmoga dana u tjednu, premjeπten je po-slije na Mitrin dan Sunca, prvi dan tjedna.”62 Joπ u dru-gom stoljeÊu javio se snaæan otpor protiv gnostiËko-anti-semitskih nagnuÊa o kojima je rijeË i u Barnabinoj posla-nici, πto se moæe zakljuËiti na temelju papirusa koji jepronaen 1897. godine u Egiptu: “Ako ne budete svetko-vali subotu, neÊete vidjeti Oca.”63

Dugo se po krπÊanskim zajednicama svetkovao dvo-struki, subotnje-nedjeljni blagdan. Profesor Brerewood ka-æe: “Stara subota je ostala i krπÊani istoËne Crkve poπtivalisu je viπe od 300 godina nakon Spasiteljeve smrti, zajednos ‘Gospodnjim danom’. Osim toga, sljedeÊih stotinu godinau Crkvi se nije znalo za drugi dan osim subote.”64

61 Wetzer-Welte, Kath. Kirchenlexikon, Freiburg, 1891., VII., 582.62 Powel-Davies, Der Fund von Qumran, Wiesbaden, 1957., 32.63 E. Hennecke, Neutestamentliche Apokryphen, Tübingen, 1924.,

36.64 J. N. Andrews, Geschichte des Sabbats und der ersten Wo-

chentags, Hamburg, 1891., 324.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56249

Black


PovjesniËar Crkve Joseph Bingham piπe: “Osim Gospod-njeg dana, prvi krπÊani su vrlo strogo svetkovali subotu,sedmi dan. ... Svi su se potpuno slagali da ga je potrebnosvetkovati kao sveti dan Boæje sluæbe i molitve.”65 I drugipoznati crkveni povjesniËar Giseler istiËe: “I nedjelja i subo-ta su svetkovane kao blagdani, posljednji ipak bez judej-skog praznovjerja.” U “Apostolskim konstitucijama”66 iz Ëe-tvrtog stoljeÊa stoji: “Dræite kao blagdane subotu i Dan Go-spodnji, jer je prvi uspomena na stvaranje, a drugi na uskrs-nuÊe.” U istom smislu treba razumjeti i opomenu crkve-nog oca Grgura iz Nise (umro 394. godine): “Kako moæeπpoπtivati nedjelju kad subotu krπiπ? Zar ne znaπ da su tidani braÊa? Tko jednoga manje poπtuje, i drugoga podcje-njuje!”67 OpisujuÊi stanje u Ëetvrtom stoljeÊu, povjesniËarT. Zahn govori o mnogobrojnim primjerima svetkovanja su-bote meu krπÊanima.68 Bilo bi pogreπno smatrati da jetu rijeË o sljedbenicima judaistiËkih sljedbi. Ne! Ti izvje-πtaji dolaze iz veÊine krπÊanskih zajednica. Sokrat Skola-stiËar, crkveni povjesniËar iz 5. stoljeÊa, izvjeπtava: “Iakosu gotovo sve zajednice po cijelom svijetu svetkovale sva-kog tjedna Svete tajne subotom, zajednice u Rimu i Alek-sandriji odbijale su to Ëiniti unatoË staroj tradiciji.”

Iz strogih proglasa papâ i koncilâ protiv svetkovateljasubote mora se zakljuËiti da su oni bili mnogobrojni. Usrednjem vijeku nalazimo tragove svetkovanja subote u Cr-kvi Irske i ©kotske, koje su dugo bile najistaknutije misio-narske Crkve meu krπÊanima Zapadne Europe, meu pa-saæirima i insabatima, koji su bili povezani u valdenzima,te u Crkvi u Armeniji i Etiopiji. Naæalost, mnogi reformatorinisu prihvatili istinu o suboti, a neki su se i borili protivnje. Tako Luther 1538. godine piπe traktat pod naslovom

65 J. Bingham, Antiquities of the Christian Church.66 Constitutiones apostolica, VII, 23.67 J. N. Andrews, Geschichte des Sabbats und der ersten Wo-

chentags, Hamburg, 1891., 343.68 T. Zahn, Geschichte des Sonntags.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56250

Black

251

“Protiv subotara”,69 u kojemu govori o krπÊanima koji suu to doba u »eπkoj svetkovali subotu. Mnogo toga πto re-formatori nisu spoznali, poπtivali su drugi krπÊanski uËi-telji: krπtenje priznanjem vjere, odvojenost crkve i dræave,odbacivanje oruæja, a neki su svetkovali biblijsku subotu.

U doba kraljice Elizabete I. (1558.—1603.) nastala jeu Engleskoj zajednica svetkovatelja subote, koja je poslijeu Americi uzela naziv “baptisti sedmoga dana”. Godine1661. jedan od propovjednika te zajednice, John James,bio je objeπen, a zatim raπËetvoren. Prvi misionar baptistasedmoga dana poslan je u Ameriku 1664. godine, a veÊ1671. osniva se njihova prva Crkva na ameriËkom tlu.

Danas, ponajviπe zahvaljujuÊi poærtvovnom radu ad-ventista sedmoga dana, po cijelom svijetu se Ëuje glasnipoziv na reformu i prihvaÊanje Boæjeg dana odmora u du-hu Svetoga pisma.

Da cijela ustanova svetkovanja nedelje stoji na vrloslabim temeljima, jasno se moæe vidjeti iz izjava kojima je

Danas, ponajviπezahvaljujuÊi

poærtvovnomradu adventistasedmoga dana,

po cijelomsvijetu se Ëuje

glasni poziv nareformu i

prihvaÊanjeBoæjeg dana

odmora u duhuSvetoga pisma


69 M. Luther, Wider die Sabbater.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56251

Black


pokuπavaju opravdati mnogi katoliËki i protestantski teo-lozi. KatoliËka crkva otvoreno priznaje da Biblija ne po-znaje ustanovu nedjelje niti je nareuje. U rimskom kate-kizmu jasno piπe: “Boæja Crkva je naπla za dobro premje-stiti blagdan odmora na Dan Gospodnji.”70

Joπ je otvoreniji isusovac Scheffmacher: “Ima li Crkvapravo uvoditi blagdane? Ona na to ima savrπeno pravo, jerje njezina duænost ureivati javno bogosluæje. Dokaæi tonekim primjerom! Da Crkva nema toga prava, zar bi moglaodrediti da se umjesto subote svetkuje nedjelja?”71

Takve drske izjave nisu mogle biti primljene bez pro-tivljenja. VeÊ su ih reformatori na temelju Biblije odluËnoodbacivali. Propis, obiljeæen poganskim æigom, koji su lju-di uveli u Ëetvrtom stoljeÊu, nikako nije mogao stati uisti red s Kristovim i apostolskim propisima. Gotovo daosjeÊamo kakvo je uzbuenje obuzimalo reformatora Me-lanchtona kad je u 28. poglavlju svoje augsburπke konfe-sije podignuo glas optuæbe protiv takve drskosti: “I tako,iz toga πto je subota promijenjena u nedjelju protivno Boæ-jem zakonu, oni zakljuËuju da im pripada poπtivanje, a ni-jedan drugi primjer ne uzdiæu tako visoko kao promjenusubote. Time æele pokazati silu Crkve koja moæe preinaËi-vati i mijenjati Deset zapovijedi!”72

KrπÊaninu koji se klanja jedino pred Boæjim autorite-tom, potpuno su neprihvatljivi propisi koje je takozvanakrπÊanska Crkva donijela stoljeÊima nakon Kristove smr-ti, i joπ uvijek ih donosi. Krist nije objavio nikakvu novuzapovijed u Ëetvrtom stoljeÊu. Za nas krπÊane mjerodavnasu samo svjedoËanstva Starog i Novog zavjeta! Crkva da-nas ne moæe propisivati ono πto nisu propisivali Krist iapostoli i πto nije zapisano u Bibliji. Moramo se sjetiti ri-jeËi svetog Augustina, koji u svojoj poslanici protiv Petu-

70 Catechismus Romanus, izd. F. Rauch, Insbruck, 1929.71 Scheffmacher, Kontroverskatechismus, Strassburg, 12272 Die Augsburgische Konfession, Gütersloh, 1917., 31.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56252

Black

253

lijana otvoreno izjavljuje: “Ne smije Ëovjek slijediti bisku-pe, iako su pravilno izabrani, ako grijeπe ili uËe i nareujuiπta πto se protivi svetim boæanskim spisima!”

Naæalost, ta savrπeno ispravna spoznaja posluæila jenekim reformatorima kao povod da zapadnu u joπ veÊezablude. “Scriptura Sabbatum abrogavit!” (“Pismo ukida su-botu!”) glasi prva zlokobna zabluda koju iznosi spomenu-ta augsburπka konfesija, jer je jednu vjeËnu zapovijed, kojuje u poËetku dao svim ljudima, mogao izmijeniti ili uki-nuti samo njezin Zakonodavac. Ali mi znamo da Krist iapostoli nisu ni pomiπljali ukinuti subotu i da se ona nesmije mijeπati s blagdanima obrednog Zakona.

Takvo stajaliπte je pogreπno, i veÊ u poËetku naËinje-na je sudbonosna pogreπka pri izboru usmjerenja. SâmLuther je tvrdio: “Tako dakle, dok naπ Gospodin ne doe,imamo slobodu. Ako nam se ne sviaju subota ili nedjelja,moæemo svetkovati ponedjeljak ili koji drugi dan u tjednu ipostaviti si ga za dan odmora.”73

BuduÊi bi to dovelo do zbrke, i Melanchton se izjasnioza nedjelju: “Ukazala potreba da se izabere neki odreenidan kako bi narod znao kad se treba okupljati, i krπÊan-ska Crkva je odredila nedjelju, imajuÊi za tu promjenu toviπe volje i æelje jer je ljudima bio potreban primjer krπ-Êanske slobode kako bi spoznali da nije potrebno ni dræa-nje subote niti nekog drugog dana.”74 U tim rijeËima sekrije jasno priznanje da nedjelja nije propisana Zakonomili Kristovim naukom, veÊ je samo ljudska ustanova. Topriznaje i povjesniËar J. Neander: “Svetkovanje nedjeljeoduvijek je bilo ljudska uredba, kao πto su to i sve drugesvetkovine.”75

73 J. N. Andrews, Geschichte des Sabbats und der ersten Wo-chentags, Hamburg, 1891., 425.

74 Augsburgische Konfession, 34.75 J. Neander, Allgemeine Geschichte der christlichen Religion und

Kirche, Hamburg, 1828., I., 239


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56253

Black


Iz toga je jasno da svetkovanje nedjelje nije obvezatnote da nitko nema pravo preuzimati ulogu Zakonodavca.Ali sad dolazi do prorjeËja! Kod protestanata augsburπkekonfesije treÊa zapovijed Dekaloga — koja je u Bibliji Ëe-tvrta zapovijed — glasi: “Svetkuj dan odmora!” Dakle, i lu-terani zahtijevaju svetkovanje tjednog dana odmora i pri-jestup te zapovijedi smatraju grijehom. Iako ta zapovijedu augsburπkoj konfesiji ne govori izriËito ni o jednom odre-enom danu u tjednu, na temelju te zapovijedi protestan-ti svetkuju nedjelju i zduπno brane njezino svetkovanje,mada sami izjavljuju da je ona samo ljudska tvorevina ida nema osnove u Bibliji. Joπ je naopakije glediπte prote-stanata helvetske konfesije. U “Heidelberπkom katekizmu”te konfesije stoji: “Kako glasi Gospodnji Zakon? SjeÊaj sedana subotnjeg da ga svetkujeπ!”76 Vrlo dobro! To se naprvi pogled Ëini mnogo odreenije nego bojaæljivo: “Svetkujdan odmora!” Ali tako se Ëini samo na prvi pogled, jer seodmah vidi da je ta “subota” zapravo tradicionalistiËka ne-djelja, koja je samo dobila stari biblijski naziv. A pitanjeje bilo: “Kako glasi Gospodnji Zakon?”

Nedjelja koju svetkuje KatoliËka crkva nije biblijska,ali je barem obrazloæena jasnim razlozima, dok protes-tantska nedjelja nema veze ni s Biblijom niti s logikom!Nazivati nedjelju subotom da bi se tom danu osiguralazakonska opravdanost posve je neuobiËajeno teoloπko ob-manjivanje! Cijeli taj problem dana odmora otkriva samoæalosnu nedosljednost protestantskih Crkava.

Teolog H. H. Schmitz sasvim opravdano pita: “Kad ÊekonaËno doÊi vrijeme da u evangeliËkim Crkvama pitanjedana odmora dobije svoj biblijski odgovor? Ne prihvatiti do-gmu o Mariji zato πto nema potvrde u Bibliji, odbaciti nauko besmrtnosti duπe zato πto je njegovo podrijetlo poganskoi strano Bibliji, zauzeti neutralno glediπte o krπtavanju dje-ce jer ni Sveto pismo u tome nije odreeno — to su odluke

76 Der Heidelberger Katechismus, Zürich, 1953., 58.59.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56254

Black

255

nadahnute pravim protestantskim duhom, koji prihvaÊasamo ono πto je utemeljeno na Bibliji. Ali zadræati svetko-vanje nedjelje, iako su nebiblijsku narav tog blagdana do-kazali i mnogi evangeliËki teolozi, to je Ëudnovata nedo-sljednost.”77

Stoga je potpuno opravdan prigovor koji se s katoli-Ëke strane upuÊuje protestantima da se ne dræe svojegaosnovnog pravila “sola scriptura” — “samo Pismo” i da bimorali biti mnogo “evangeliËkiji” ako æele zadræati to ime.

Nedjelja koju svetkuje KatoliËka crkva nije biblijska, ali je baremobrazloæena jasnim razlozima, dok protestantska nedjelja nemaveze ni s Biblijom niti s logikom

77 H. H. Schmitz, Kennt die Heilige Schrift die Sonntagsfeier.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56255

Black


78 J. J. Scheffmacher, Kontroverskatechismus, 70.71.79 Djela 5,29.80 Otkrivenje 14,12.

Isusovac Scheffmacher opravdano pita: “Je li istina dase protestanti toËno i u svemu dræe Biblije? Nije, jer kad bise toËno dræali Pisma, morali bi mnogo toga Ëiniti πto neËine i poneπto prestati Ëiniti πto Ëine! ... Morali bi umjestonedjelje svetkovati subotu, jer u Bibliji stoji: ‘Sjeti se dasvetkujeπ dan subotni’, a ne nedjeljni. ... ©to se moæe za-kljuËiti iz svega navedenog? Da se protestanti nezasluæenonazivaju evangelicima, jer ne postupaju po Evanelju, vje-rujuÊi i ËineÊi ono Ëega u Evanelju nema. S druge stranene Ëine dosta tog πto je u Evanelju napisano.”78

Iz cijelog toga labirinta postoji samo jedan izlaz: vra-timo se Boæjoj rijeËi! Ne moæemo se opravdavati zajedniË-kom krivnjom svih Crkava. Bog traæi da donesemo svojuodluku. “Treba se viπe pokoravati Bogu nego ljudima.”79 Du-blja spoznaja obvezuje na djelovanje i svjedoËenje. Svatkotko je proËitao ove razloge, moæe jasno vidjeti pravi put.Samo ono krπÊanstvo koje je posluπno Boæjoj rijeËi, imapravo nositi to Ëasno ime. Samo Êe posluπni uËenici moÊistati pred lice svojega UËitelja! Biti osloboen posluπnostiBoæjim zapovijedima i podrediti se ljudima najveÊa je So-tonina laæ posljednjeg vremena. Zbog toga Êe izbiti posljed-nja bitka izmeu svjetlosti i tame.

Blago onome tko u velikoj borbi izmeu dobra i zla,izmeu svjetla i tame, izmeu boæanskih propisa i ljud-skih zabluda pristupi onima “... Koji Ëuvaju Boæje zapovi-jedi i vjeru u Isusa.”80

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56256

Black

257

14Smrt — poËetak ili kraj?Smrt — poËetak ili kraj?Smrt — poËetak ili kraj?Smrt — poËetak ili kraj?Smrt — poËetak ili kraj?

“Sve πto znam jest da uskoro moram umrijeti!” — izja-vio je oæaloπÊeno francuski mislilac Blaise Pascal. Iako ljudivjeπto uspijevaju zatvarati oËi pred tom spoznajom, æiveÊiod danas do sutra i kujuÊi planove kao da Êe zauvijekostati na ovome svijetu, ipak se ne mogu otresti potresnogosjeÊaja da sve πto jesmo, πto imamo i Ëinimo nosi biljegprolaznosti. Niπta nije sigurnije od Ëinjenice da Êemo jed-noga dana svi umrijeti. Ta nesigurnost naπega krhkog iprolaznog postojanja — to uæasno pitanje kako, kad i gdjeÊemo umrijeti — koliko god se to proturjeËno Ëinilo, jedinoje sigurno u naπemu æivotu. Æivot stalno dokazuje istini-tost Jobovih rijeËi:

“»ovjek koga je æena rodilakratka je vijeka i pun nevolja.Ko cvijet je nikao i vene veÊ,poput sjene bjeæi ne zastajuÊ.”1

Smrt ne poπtuje ni dob ni poloæaj, ni Ëast ni novac.Pogaa mladiÊa u punoj snazi njegove mladosti, gasi æivo-tni plamen umornog starca; pribliæava se vjernom i nevjer-nom, ne zastaje ni pred nadniËarevom kolibom ni predkraljevom palaËom. Ona jest i ostaje “vladar strahota”.2

To πto u svemu tome najviπe uznemiruje nije stalnanazoËnost smrti, nego problem koji njezino postojanje sta-

1 Job 14,1.2.2 Job 18,14.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56257

Black


vlja pred naπ razum. ©to je smrt i πto Êe biti nakon nje?Milijuni civiliziranih i neciviliziranih, obrazovanih i neobra-zovanih ljudi uzalud je pokuπalo rijeπiti taj problem. Pa-scal kaæe: “Ali ono πto najmanje poznajem jest smrt kojojnikako ne mogu pobjeÊi.” Zar joj doista ne mogu pobjeÊi?

U ruπevinama staroga Soluna pronaene su dvije urnes pepelom pokojnikâ. Obje su potjecale iz istog doba. Jednaje nosila natpis: “Nema viπe nade!” a druga: “Krist je mojæivot!” Dva natpisa, dva svjetonazora! Prvi je izraz bolnogoËaja, a drugi je pun boæanske sigurnosti. Ako se obrati-mo Stvoritelju svijeta, postoji izlaz, postoji rjeπenje pro-blema smrti! Jedini On, u kojemu je poËetak i svrπetaksvega, u kojemu se sastaju sve nîti ljudske sudbine, mo-æe odgovoriti na naπe vjeËno pitanje: “Zaπto?” Jedini Onnas moæe osloboditi smrtne osude, jer samo poremeÊenum moæe u smrti gledati osloboenje. »ovjek se svim sila-ma svojega biÊa bori protiv umiranja, odbija ga prihvatitikao æivotnu stvarnost, sve dok se na kraju, svjesno ili ne-svjesno, s njime ne pomiri, jer se mora pomiriti.

Biblija zato kaæe da nam je smrt “neprijatelj”.3 Smrtnije bila predviena pri stvaranju, veÊ je do nje doπlo na-kon grijeha prvih ljudi.4 Ona nije konaËni rezultat nekogprirodnog procesa, niti nezasluæena, okrutno nametnutasudbina, veÊ pravedna osuda Ëovjeka pobunjenika, koji sesvjesno udaljio od Izvora æivota: “... Jer je plaÊa grijehasmrt ...”5 Taj nepromjenjivi zakon odnosi se na sve ljude,jer su svi sagrijeπili: “Prema tome, kao πto po jednom Ëo-vjeku ue grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prije-e na sve ljude jer svi sagrijeπiπe.”6

Ta se osuda odnosi na cijelog Ëovjeka; niπta u njemunije poπteeno smrti. Upravo je besmisleno i nekrπÊanski

3 1. KorinÊanima 15,26.4 Postanak 2,17.5 Rimljanima 6,23.6 Rimljanima 5,12.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56258

Black

259

vjerovati da smrt napada samo tijelo, dok je duπa, kaobesmrtna, toga poπteena. Po nauku Svetoga pisma samoje Bog besmrtan.7 PosluπnoπÊu je prvi Ëovjek mogao imatiudjela u toj Boæjoj osobini, ali je svojom neposluπnoπÊuizgubio svako pravo na besmrtnost. Zato je nad cijelimAdamom — nad njegovim tijelom, duhom i duπom — bilaizreËena osuda “Da ne bi sada pruæio ruku, ubrao sa sta-bla æivota pa pojeo i æivio navijeke!”8 “... Prah si, u prahÊeπ se vratit.”9

7 1. Timoteju 6,15.16.8 Postanak 3,22.9 Postanak 3,19.

Smrt nije bila predviena pri stvaranju, veÊ je do nje doπlo nakongrijeha prvih ljudi; Biblija govori o smrti kao o neprijatelju

SMRT — PO»ETAK ILI KRAJ? •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56259

Black


Stvorivπi Ëovjeka, Stvoritelj je tako uredio njegovo po-stojanje da mu se æivot zbiva, da se tako izrazimo, u trisloja. “I neka se cijelo vaπe biÊe — duh, duπa i tijelo — sa-Ëuva besprijekorno za dolazak Gospodina naπega IsusaKrista!”10 Duπa i duh ne mogu postojati neovisno o tijelu11

i odvojeno od njega jer, prvo, tjelesna egzistencija je neo-tuiv atribut Ëovjekovog postojanja i, drugo, sami po sebiduh i duπa nisu zasebna, besmrtna duhovna biÊa odvoji-va od tijela. Drugim rijeËima, raπireni nauk koji potjeËe izgrËke filozofije, da je Ëovjek sastavljen iz smrtnog tijela ibesmrtne duπe, potpuno je stran biblijskoj objavi. To semoæe zakljuËiti i iz Ëinjenice da “duπa”, iako se u Biblijispominje viπe od 800 puta, nikad nema pridjev “besmrt-na”. Baπ suprotno od toga, Ëovjek se uvijek naziva smrt-nikom.12

©to onda znaËe izrazi “duπa” i “duh”? U jednom biblij-sko-teoloπkom rjeËniku stoji: “Psiha ili duπa obuhvaÊa usebi jedinstvo funkcija unutarnjeg æivota: osjeÊaje, volju,shvaÊanje i razmiπljanje. Fizioloπki je potpuno srasla s ti-jelom i ne postoji izvan njega. »injenica da Ëovjek ima iduh upuÊuje nas na to da on sa svojim ‘bîti’ pripada joπjednoj kategoriji. Duh nije intelekt niti razum — za to Novizavjet rabi sasvim drukËiji grËki izraz ‘nous’ — intelekt irazum su duπevne funkcije. Duh oznaËuje Ëovjekovu osob-nost u smislu odgovornosti pred Bogom, njegovo ‘ja sam’pred Bogom.”13

Dakle, u trenutku smrti prestaju sve æivotne funkcije:Ëovjek prestaje postojati. Psalmist to ovako opisuje: “Izieli duh iz njega, u zemlju svoju on se vraÊa, i propadaju svemisli njegove.”14 Posljednji dio reËenice upuÊuje nas na to

10 1. Solunjanima 5,23.11 2. KorinÊanima 5,12.12 Psalam 90,3; Izaija 66,16; Daniel 2,30; Jakov 5,20.13 Osterloh-Engeland, Bibl.-Theologisehes Handwörterbuch zur

Lutherbibel, Göttingen, 1959., 169.14 Psalam 146,4.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56260

Black

261

da raspadanjem tijela prestaju i sve psihiËke funkcije. Sa-mo duh, ponekad nazvan dahom ili æivotnom silom, kojije osobitost i ljudi i æivotinja te, kao takav, potpuno razliËitod duha kojim se povezujemo s Boæjim Duhom,15 odlazinatrag k Bogu. Meutim, ta æivotna sila nema niπta zaje-dniËkog s besmrtnom duπom iz grËke filozofije. Biblija ka-æe: “Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako gi-nu oni, tako ginu i one; i diπu jednakim dahom, i ËovjekniËim ne nadmaπuje zvijer, jer sve je ispraznost.”16

U trenutku Ëovjekove smrti Bog uzima natrag æivotnidah koji mu je u poËetku dao da bi tvar mogla oæivjeti.Tako Ëovjek opet postaje prah od kojega je i bio naËinjen.17

To kaæe i psalmist: “... Ako dah im oduzmeπ, ugibaju, iopet se u prah vraÊaju.”18 BuduÊi da nijedan od triju os-novnih elemenata Ëovjeka — duh, duπa i tijelo — ne mo-æe postojati neovisno, Ëovjek stoji ili pada kao cjelina. Pre-ma tome, ne postoji nekakvo blaæenstvo æivljenja duπe od-vojene od tijela. Onaj tko poistovjeÊuje bezliËnu æivotnusilu s besmrtnom duπom, mora dosljedno tome vjerovati iu pretpostojanje duπe. Ako smatra da duh nakon smrtitijela nastavlja svjesno i neovisno postojati, onda mora vje-rovati da je i prije ulaska u tijelo negdje postojao kao svje-sno biÊe. I zaista, nakon Platona su mnogi filozofi dovo-dili u vezu basmrtnost duπe s njezinim pretpostojanjem.Ni jedno ni drugo nema oslonca u biblijskom nauku.

Kad bi duh æivota, o kojemu govori Biblija, bio nekaneumrla duπa, onda bi, po vjerovanju sljedbenika teorijeo postegzistenciji duπe, i dobri i zli zajedno morali iÊi naNebo, jer Sveto pismo kaæe da se duh æivota svih æivihbiÊa vraÊa Bogu koji ga je dao, i nikamo drugdje.19 Biblijasama odluËno odbacuje takve i sliËne poganske krivo-

15 Rimljanima 8,16.16 Propovjednik 3,19.17 Postanak 2,7.18 Psalam 104,29.19 Propovjednik 12,7.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56261

Black


tvorine! Iako Ëovjek ima dah ili duh æivota od Boga i svojosobni, individualizirani æivot, kao greπnik je ipak potpu-no u vlasti smrti. Nauk Svetog pisma je, prema tome, jed-nako udaljen od opasnog poganskog idealizma, koji je odËovjeka naËinio boga i tako prihvatio Sotoninu laæ: “Ne,neÊete umrijeti! ... I vi Êete biti kao bogovi”,20 i hladnog,ateistiËkog materijalizma koji promatra æivot kao dar slu-Ëaja i ne poznaje nadu u vjeËni æivot nakon uskrsnuÊa.“Svi ti starozavjetni i novozavjetni pojmovi koje prevodimorijeËima tijelo, duπa, duh, srce, razum, savjest, oznaËuju uvi-jek cijelog Ëovjeka kao æivo biÊe, odnosno dar æivota koji jeon dobio od Boga.”21

Ako je Ëovjek kao greπnik potpuno u vlasti smrti, nje-gov æivot ne moæe se nakon smrti nastaviti ni u kojemuobliku. Sveto pismo opisuje stanje mrtvih kao “spavanje”.22

Nakon smrti prestaju sve æivotne funkcije — miπljenje, os-jeÊanje, htijenje — i mrtvi viπe nikako ne mogu stupati ukontakt sa æivima. “Æivi barem znaju da Êe umrijeti, a mr-tvi ne znaju niπta, niti imaju viπe nagrade, jer se zaborav-lja i spomen na njih. Davno je nestalo i njihove ljubavi imrænje i zavisti, i viπe nemaju udjela ni u Ëem πto biva podsuncem.”23 Iste misli mogu se naÊi u mnogim drugim bi-blijskim redcima.24

Neko svjesno stanje duπe u razdoblju izmeu smrti iuskrsnuÊa — pa moæda Ëak i boravak u nekom nebeskomraju — u potpunoj je suprotnosti s naukom apostolâ iprorokâ. Nada vjernih nije u otkupljenju od tijela, nego uotkupljenju tijela.25 Apostol Pavao se ne raduje osloboe-nju duπe od tijela, veÊ æeli da se njegovo smrtno tijeloobuËe u neraspadljivost prigodom drugog Kristovog dola-

20 Postanak 3,4.5.21 Evang. Kirchenlexikon, Göttingen, 1959., II, 900.22 Ivan 11,11-14.23 Propovjednik 9,5.6.24 Psalam 6,6; 30,10; 88,11-13; 115,17; Izaija 38,18.25 Rimljanima 8,23.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56262

Black

263

ska.26 Prorok Daniel se tjeπi nadom u uskrsnuÊe,27 a tuutjehu daje i apostol zabrinutim Solunjanima28 koji su seteπko rastajali od svojih dragih. Zar to nije bio trenutakda im se kaæe neka rijeË o blaæenstvu koje na Nebunavodno uæivaju duπe umrlih? Zaπto umjesto toga apostolgovori o uskrsnuÊu vjernih i o Kristovom drugom dolaskukoji Êe se zbiti u dalekoj buduÊnosti? Apostol Pavao Ëvrstozastupa glediπte starozavjetne objave koja nam kaæe da jeBog u poËetku naËinio Ëovjeku savrπeno tijelo i da Êe onojednog dana biti osloboeno svih posljedica grijeha.

Platonov nauk, prema kojemu je tijelo samo nuæno zlo,zatvor za duπu, stran je krπÊanstvu. MuËenje tijela, ideali-ziranje djeviËanskih zavjeta, pozdravljanje smrti kao oslo-boenja i puta k nebeskim blaæenstvima, sve to moæe imatidugu tradiciju i krπÊansko ruho, ali je, unatoË tome, pot-puno suprotno biblijskom nauku i pravom krπÊanstvu. Svesu to samo ljudski domiπljaji. Iako znamo da Êemo jedno-ga dana postati plijen smrti, ipak se ne predajemo! “Neg-dje mora postojati iskra boæanstva u Ëovjeku, negdje morapostojati stanje u kojemu Ëovjek ne ovisi o Bogu, u kojemuje sâm sebi dovoljan!” — zamiπlja si Ëovjek. Zar se nisu,voeni istim mislima, i oholi Atenjani obruπili na Pavlakad im je poËeo govoriti o uskrsnuÊu tijela?29

Sokratu je umrijeti jednako vaæno kao i æivjeti. Poslje-dnjim dahom on uzvikuje: “Ærtvujte Asklepiju pijevca!” (As-klepije ili Eskulap bio je bog lijeËnika). On u smrti vidijedinu moguÊnost trajnog ozdravljenja, vjeËnog osloboe-nja. Meutim, za apostola Pavla i za druge apostole smrtje neprijatelj, pravedna kazna za uËinjeni grijeh, kazna kojase ne moæe izbjeÊi, koja ne zastaje pred duπom ni predËovjekovim zaslugama. Zato ni pravednici joπ ne æive u

26 1. KorinÊanima 15,51-53; 2. KorinÊanima 5,1.2.27 Daniel 12,13.28 1. Solunjanima 4,13-19.29 Djela 17,32.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56263

Black


blaæenstvu, niti greπnici u vjeËnim mukama.30 Svi oni, bilidobri ili zli, moraju Ëekati u svojim grobovima.31 »ekajudan uskrsnuÊa, dan nade i vjeËnog æivota za jedne i dansuda i vjeËnog prokletstva za druge.

StoljeÊima je krπÊanstvo Ëuvalo taj biblijski nauk. Otome nalazimo dosta svjedoËanstava u crkvenoj povijesti,ali se ulaskom mnogobrojnih neobraÊenih pogana u krilokrπÊanske Crkve u 3. i 4. stoljeÊu stopio grËki nauk obesmrtnosti duπe s krπÊanskom nadom u uskrsnuÊe. Udrugom stoljeÊu je crkveni otac Justin MuËenik joπ uvijekopominjao krπÊane: “Ako sretnete ljude koji sebe zovu krπ-Êanima, a ne vjeruju u uskrsnuÊe mrtvih i tvrde da Êe nji-hove duπe odmah nakon smrti biti uzete na Nebo, ne vje-rujte im da su krπÊani.”32

Meutim, nauk grËkih filozofa bio je tako zamamanda su ga i krπÊanski teolozi (mnogi od njih su joπ uvijekpotajno naginjali svojim starim filozofskim teorijama) poËelisve viπe prihvaÊati. Tako je krπÊanska eshatologija — uËe-nje o tome πto se dogaa nakon smrti — sve viπe gubilalogiËki smisao i cjelovitost. Jer ako se svakom Ëovjeku po-jedinaËno sudi odmah nakon smrti, Ëemu onda Sudnjidan? Navedeni “Biblijski rjeËnik” kaæe: “U treÊem stoljeÊuu katoliËanstvo se uvuklo Platonovo uËenje o besmrtnostiduπe, stopilo se s krπÊanskim vjerovanjem u uskrsnuÊe ina Petom lateranskom koncilu 1513. godine bilo uzdignutona razinu krπÊanske dogme. Dualizmom tijela i duπe ono jeu katoliËkoj etici dovelo do idealizacije djeviËanskog æivotasveÊenika i redovnika i do podcjenjivanja svjetovnih zani-manja i braËnog æivota. Samo se prihvaÊanjem toga uËenjamoæe objasniti uvoenje misa za pokojnike i πirenje naukao vjeËnom ognju.”33

30 2. Solunjanima 1,7-10; Hebrejima 11,39.40.31 Djela 2,29.34.32 Justin Martir, Dialog LXXX.33 Osterloh-Engeland, Bibl.-Theologisehes Handwörterbuch zur

Lutherbibel, Göttingen, 1959., 626.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56264

Black

265

KrπÊanska antropologija — znanost o ljudskim vjero-vanjima — danas je potpuno izgubila svoj biblijski karak-ter. Ali neπto nam mora biti jasno. Iako je mnogim krπÊa-nima vrlo privlaËna pomisao da ih odmah nakon smrti Ëe-ka novi æivot, iako je velik dio krπÊanske literature proæettim naukom, pred Bogom vrijedi samo istina. Bogu nisupotrebni bilo kakvi vjernici, On traæi biblijske krπÊane! Svi-ma nam je zato prijeko potrebno temeljito oËiπÊenje odsvih filozofsko-poganskih zabluda.

Gerard van der Leeuw kaæe: “Starija pouËna literaturai crkvene pjesme pune su toga. Joπ i danas se u kuÊi gdjese æaluje, ili na groblju, Ëesto Ëuje tuæaljka iz istog izvora,mada te predstave nisu nimalo krπÊanske. One su potpunogrËke i u potpunoj suprotnosti s krπÊanskom vjerom.”34

34 Gerardus van der Leeuw, Unsterblichkeit oder Auferstehung,München, 1956., 12.

“Ako sretnete ljude koji sebe zovu krπÊanima, a ne vjeruju uuskrsnuÊe mrtvih i tvrde da Êe njihove duπe odmah nakon smrtibiti uzete na Nebo, ne vjerujte im da su krπÊani.” (Justin MuËenik)


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56265

Black


Teolog Karl Barth iskreno priznaje: “Od Ëega se sastojikrπÊanska nada u ovom æivotu? Ima li æivota nakon smrti?©to se dogaa nakon smrti? Postoji li neka duπica, koja kaoleptiriÊ zaleprπa nad grobom i zatim odleti nekamo da vje-Ëno æivi? Tako su pogani predoËavali zagrobni æivot, ali tonije krπÊanska nada. Ja vjerujem u uskrsnuÊe tijela!”35

Samo onaj tko shvati sudbonosnu vaænost ispravnogodgovora na spomenuta pitanja, moÊi Êe razumjeti πto jenagnalo apostola Pavla da napiπe rijeËi opomene koje seodnose na sve — na naπ buduÊi æivot, krivovjerje i spaso-nosnu istinu: “Pazite da vas tko za sobom ne odvede ‘filo-zofijom’ — ispraznom prijevarom koja se oslanja na preda-ju Ëisto ljudsku, na ‘prirodne sile svijeta’, a ne na Krista.”36

U samome sebi Ëovjek ne moæe naÊi snage da se odupresmrti, jer nema onu slavu koju je imao kod Boga. Samoako se Stvoritelj milostivo sagne k njemu i pokaæe mu put,moÊi Êe naslijediti vjeËni æivot.

“Stanje u kojemu se nalazi svaki Ëovjek najbolje se mo-æe opisati rijeËima Anglikanskog katekizma: ‘Nema u namaniËega zdravog.’ »ovjek ne moæe sâm pribaviti vjeËni æivot,ali ga moæe dobiti, Moæe ga dobiti na dar zato πto je stvo-ren od Boga. Boæje stvaranje nije uËinjeno samo jednom inije zauvijek zavrπeno. Boæje stvaranje se nastavlja, ono jevjeËni pokret Njegove ljubavi naklonjene ljudima. Stvaranjese nastavlja u novo stvorenje, a novo stvorenje je ustajanjeu Bogu.”37

Poruka Evanelja je da svatko tko vjeruje u Krista,ima vjeËni æivot.38 Taj dar æivota osiguran je Ëovjeku Kri-stovom smrÊu na kriæu, smrÊu Onoga koji “... uniπti smrti obznani æivot i besmrtnost Radosnom vijesti ...”39 RijeË

35 Karl Barth, Dogmatik im Grundriss, Zollikon, 1947. 180.36 Koloπanima 2,8.37 Gerardus van der Leeuw, Unsterblichkeit oder Auferstehung,

München, 1956., 21.38 Ivan 3,1639 2. Timoteju 1,10.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56266

Black

267

“athanasia” (“besmrtnost”) rabi se u Novom zavjetu samotri puta, ali se samo dva teksta odnose na Ëovjeka. U timtekstovima apostol Pavao kaæe: “... jer treba da se ovo ras-padljivo tijelo obuËe neraspadljivoπÊu i da se ovo smrtnotijelo obuËe besmrtnoπÊu.”40 Iz konteksta se moæe zaklju-Ëiti da je rijeË o daru vjeËnog æivota prigodom drugogKristovog dolaska kad pravednici uskrsnu, jer u istompoglavlju apostol piπe: “Tako je i s uskrsnuÊem mrtvih: sijese u raspadljivosti, uskrπava u neraspadljivosti.”41

Na taj Ëudesni buduÊi dogaaj misle svi vjerni, i unjemu je sva njihova nada. Patrijarh Job uzvikuje u svo-joj boli: “Ali znam sigurno da moj Otkupitelj æivi i da Êe seonda dignuti nad prahom. Tada Êe ova moja koæa opet bitioko mene, iz svojeg vlastitog mesa gledat Êu Boga. Jest, jaisti, ja Êu ga gledati; moje vlastite oËi vidjet Êe ga, ne ka-kav stranac; to je sva Ëeænja srca mojega.”42 Prorok IzaijaproriËe: “Tvoji Êe mrtvi oæivjeti, uskrsnut Êe tijela. Probudi-te se i kliËite, stanovnici praha!”43 Prorok Daniel je primiovijest: “A ti idi i otpoËini; ustat Êeπ da primiπ svoju baπtinuna kraju danâ.”44

MoguÊnost uskrsnuÊa je za Isusa Krista bila sama posebi razumljiva.45 To se odnosi i za prvu krπÊansku Cr-kvu.46 VjerujuÊi u uskrsnuÊe, tisuÊe muËenika radosno suærtvovali svoje æivote. Svijest da Êe ih Bog uskrisiti u po-sljednji dan dala im je hrabrosti da podnesu sve ærtve.Milijuni krπÊana naπli su u nadi u uskrsnuÊe utjehu uËasu smrti. Otkud im ta sigurnost? Ponajprije iz povjere-nja u Boæju svemoÊ: “Ima li po vaπem sudu neπto nevjero-jatno u tom da Bog uskrisuje mrtve?”47 — pita apostol Pa-

40 1. KorinÊanima 15,53.41 1. KorinÊanima 15,42.42 Job 19,25-27.43 Izaija 26,19.44 Daniel 12,13.45 Ivan 5,28.29.46 Hebrejima 6,2.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56267

Black


vao. NajveÊu sigurnost ipak daje spoznaja da je i Kristuskrsnuo. Ako je Krist ustao — a u to ne smijemo sumnja-ti, jer imamo svjedoËanstva Starog i Novog zavjeta, Krista,Petra i ostalih apostola, Jakova, viπe od 500 vjernika prvekrπÊanske Crkve i apostola Pavla — onda Êemo i mi ustati,jer je Krist “prvijenac” ili “pripravitelj” naπega uskrsnuÊa.Bez tog Ëuda naπa vjera nema temelj ni cilj. KrπÊanstvokoje ne priznaje uskrsnuÊe, ne priznaje ni Krista, pa i nijekrπÊanstvo. “Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskrπavaju, niKrist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakveje vrijednosti vaπa vjera; vi ste joπ u svojim grijesima. Ta-da i oni koji u Kristu umrijeπe, izginuπe. Ako se samo uovome æivotu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih lju-di.”48

Naπemu razumu nisu dostupne Boæje tajne, ali nampostaju jasnije kad prouËavamo Bibliju. Apostol Pavao us-poreuje smrt i uskrsnuÊe sa sjetvom i æetvom u priro-di.49 Kao πto posijano sjeme mora najprije propasti da biproklijao novi æivot, tako i naπe tijelo mora pretrpjeti smrt.Kao πto sunce, voda i zemlja djeluju na razvijanje biljke,tako i Boæja rijeË donosi nov æivot i uskrsava tijelo. Aliuskrslo tijelo nije viπe ono prvo, nesavrπeno i smrtno tijelo,veÊ obnovljeno i posveÊeno tijelo, uzdignuto iznad svegazemaljskog. Ono prema onom prvome izgleda kao neznatnasjemenka prema dragocjenom plodu.

Nije ipak najvaænije da razumijemo “mehanizam” Bo-æjeg djelovanja, veÊ da vjerujemo u Njega i s Njim uskla-dimo svoj æivot. Pravi krπÊanin ne poznaje strah pred smr-Êu, za njega groblje nije mjesto oËaja, jer smrt nije kraj!Krist je pobijedio smrt, a mi smijemo sudjelovati u toj po-bjedi! Kristovom silom i mi moæemo svladati smrtni strah,jer nam je On rekao: “... Jer ja æivim i jer Êete i vi æivjeti”.50

47 Djela 26,8.48 1. KorinÊanima 15,16-19.49 1. KorinÊanima 15,36-38.50 Ivan 14,19.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56268

Black

269

Moramo se brinuti samo za jedno: Jesam li se pomirio sBogom? Ili, kako kaæe psalmist: “NauËi nas dane naπe bro-jiti, da steknemo mudro srce.”51

Tad neÊemo biti izgubljeni, tad nam zemaljsko trplje-nje neÊe biti niπta u usporedbi s buduÊom slavom, tadaÊe veliko mnoπtvo onih koji spavaju u grobovima za nasbiti samo predstraæa velike Crkve na dan uskrsnuÊa.

51 Psalam 90,12.

Pravi krπÊanin ne poznaje strah pred smrÊu i za njega groblje nijemjesto oËaja, jer smrt nije kraj; Krist je pobijedio smrt, a mimoæemo sudjelovati u toj pobjedi


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56269

Black


15Okultizam — prijevara, znanostOkultizam — prijevara, znanostOkultizam — prijevara, znanostOkultizam — prijevara, znanostOkultizam — prijevara, znanost

ili vjerovanje?ili vjerovanje?ili vjerovanje?ili vjerovanje?ili vjerovanje?

Dvadeseto stoljeÊe volimo nazivati atomskim stoljeÊemili stoljeÊem svemirskih putovanja. Ljudi naπega doba ne-maju mnogo poπtovanja prema spoznajama svojih otaca,jer su nauËili da se znanje iz godine u godinu poveÊava.Predrasude, miπljenja i izjave koje su do juËer primanekao nepogreπive dogme, danas su zastarjele, odbaËene izamijenjene novima.

Ipak, dogaa se da se πtoπta sa zaËuujuÊom tvrdo-glavoπÊu odræava stoljeÊima, iako je nastalo u potpunodrukËijim æivotnim uvjetima. Da, mora se Ëak priznati dase mnoga glediπta koja su ljudi joπ u antici ili u srednjemvijeku smatrali zastarjelima, upravo u naπe doba ponovnopojavljuju nalazeÊi u srcima “prosvijeÊenih” spremniji od-ziv nego πto su ga nalazili kod suvremenika babilonskihastrologa ili rimskih vraËara koji su proricali iz crijeva æi-votinja ærtvovanih bogovima.

Ovdje mislimo na mnogostruke i razgranate oblike o-kultizma. Izraz “okultizam” dolazi od latinske rijeËi “ocul-tum” (“skriven”). To je zbirni pojam koji obuhvaÊa svepojave Ëije uzroke danaπnja znanost ne moæe objasniti.Mnogima je taj izraz previπe neutralan i zato radije rabelatinski izraz “spiritizam” (“spiritus” — “duh”) dajuÊi takookultnim pojavama veÊ od samoga poËetka sasvim odre-eno znaËenje. Oni vjeruju da se sve te pojave mogu pri-pisati djelovanju duπa pokojnika. Broj sljedbenika okulti-

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56270

Black

271

zma osobito se poveÊava u doba krize. Nakon ratova uvi-jek se pojavljuje poveÊano zanimanje za sva pitanja po-vezana s tom “tajanstvenom znanosti”. Mnogi se nadajuda Êe preko spiritizma stupiti u vezu s nekom dragommrtvom osobom. To im je slamka za koju se hvataju soËajem utopljenika. Nekima je spiritizam postao religija.Smatraju da je vjerovanje u Krista nesuvremeno, ali imse okultizam svia jer se zaista majstorski zaklanja “znan-stvenim” plaπtem. »ak su i mnogi krπÊani, svjesno ili ne-svjesno, spiritistiËki usmjereni, jer se u nekim krπÊanskimcrkvama uvijek istiËe mistiËno i zagrobno.

Osim takozvanih “sluæbenih” pojavljivanja Marije uLurdu i Fatimi, spominje se uplakana Madona iz Siracu-se, govori se o prikazivanjima u La Salettu, Heedi, Pfaffen-hofenu pokraj Ulma, Tre-Fontani, Meugorju i tako dalje.Iako je takozvano “Ëudo” iz Heroldsbacha u NjemaËkoj“umrlo”, u psihi ljudi niπta se nije promijenilo. Oni i da-nas iznova hrle da vide nova “Ëuda” i nove privatne “ob-jave”. Tome se ipak ne smijemo Ëuditi, jer se ni mnogiugledni teolozi najrazliËitijih vjerskih zajednica ne ustru-Ëavaju dokazivati besmrtnost duπe dokazima koje im dajespiritizam.

Treba dodati da se ni mnogobrojni uvjereni ateisti ni-su uspjeli osloboditi praznovjerja, pa Ëesto slijepo padajuu naruËje spiritizma. VeÊ prvi dio Goetheovog Fausta gla-si:

“Tajanstveno, usred bijela dana,priroda ne dopuπta ukloniti svoj veo;i πto neÊe otkriti tvom duhu,ne moæeπ iz nje iznuditi silom.”

Iz toga proizlazi sljedeÊi zakljuËak:

“Zato sam se predao vraËanju,da bi mi se preko duhovnih sila i usanaotkrila barem kao tajna.”

OKULTIZAM — PRIJEVARA, ZNANOST ILI ...? •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56271

Black


Nije stoga nikakvo iznenaenje kad Ëujemo da se brojpristaπa spiritizma procjenjuje na 50 milijuna, dok sestvarni broj otvorenih ili potajnih pristaπa svih okultnihsmjerova ne moæe ni ustvrditi. Sigurno se penje na neko-liko stotina milijuna.

Takvo stanje nije rezultat novijeg razvoja dogaaja, jerspiritizam potjeËe iz prvih dana poznate nam povijesti. Odmagijskih obreda u Babilonu do grËkih misterija, od egi-patskih proricatelja do rimskih augura, od srednjovjekov-nih vjeπtica do suvremenih medija — sve to pripada πiro-kom spektru spiritistiËkih i okultnih strujanja. Prema svimtim tajnovitim pojavljivanjima duhova Biblija zauzima ja-san i odreen negativni stav. Izraelskom narodu je bilonajstroæe zabranjeno bavljenje spiritizmom: “Kad ueπ uzemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priuËavati naodvratne Ëine onih naroda. Neka se kod tebe ne nae nitkotko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kÊer; tko bi sebavio gatanjem, Ëaranjem, vraËanjem i Ëarobnjaπtvom; nitkotko bi bajao, zazivao duhove i duπe predaka ili se obraÊaona pokojnike. Jer, tko god takvo πto Ëini, gadi se Jahvi; zbogtakvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj!”1

Ljudi antike — osobito stoici i novoplatonisti — poka-zivali su veliko zanimanje za spiritizam. Povijesno je do-kazano, primjerice, da je rimski vladar Julijan Apostat (Ot-padnik), koji je pokuπao ponovno uspostaviti poganstvo,bio pod velikim utjecajem svojih spiritistiËkih savjetnika.Oni su ga i nadahnuli da odbaci krπÊanstvo i prihvati starureligiju.

Vjerovanje u duhove imalo je velik utjecaj na ljudesrednjeg vijeka. U teænji za Ëudesima na svakom su kora-ku vidjeli oËitovanja nadnaravnog svijeta. Po naredbi pa-pe Inocenta VIII. poËeo je progon vjeπtica. TisuÊe neduæ-nih æena izgubilo je æivote na stratiπtima πirom Europe.Ni “prosvijeÊeno” osamnaesto stoljeÊe nije zaustavilo πire-

1 Ponovljeni zakon 18,9-12.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56272

Black

273

nje okultizma niti ga raskrinkalo kao bajku. Veliki “vidov-njak” Swedenborg, kojega je Kant proglasio fantastom izanesenjakom, naπao je srodnu duπu u tako velikom umukakav je bio Goethe, koji 1781. godine piπe πvicarskomteologu Lavateru: “Sklon sam vjerovanju u neki svijet iz-van ovog naπega vidljivog i imam dovoljno snage za pje-sniπtvo i æivljenje, tako da cijelo svoje ograniËeno jastvo mo-gu uzdiÊi do swedenborπkog duhovnog svijeta.”

Ipak, suvremeni okultizam svoj pobjedonosni pohod iπirenje po cijelom svijetu zapoËinje tek u devetnaestom sto-ljeÊu.

Spiritizam potjeËe iz prvih dana povijesti: od magijskih obreda uBabilonu do grËkih misterija, od egipatskih proricatelja do rimskihaugura, od srednjovjekovnih vjeπtica do suvremenih spiritistiËkihmedija — sve to pripada πirokom spektru okultnih strujanja


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56273

Black


Godine 1847. objavio je Sweedenborgov pristaπa An-drew Jackson Davies djelo pod naslovom “Osnove prirode,njezine boæanske objave i poruka ËovjeËanstvu”,2 koje da-nas pripada klasiËnim djelima spiritistiËke literature. Pre-ma izjavi samog autora, djelo je nastalo “pod utjecajemsvijeta duhova”. Godinu dana nakon toga, 31. oæujka 1848.godine, veliku je senzaciju izazvalo Ëudesno kucanje “du-hova” u Hydesvilleu pokraj New Yorka, u Sjedinjenim Ame-riËkim Dræavama. John D. Fox, u Ëijoj se kuÊi dogaajodigrao, tek se doselio onamo. Imao je πestero djece, odkojih su samo dvije kÊeri, dvanaestogodiπnja Margareth idevetogodiπnja Catherine, æivjele s roditeljima. DjevojËicesu noÊu Ëule neobiËno kucanje. U noÊi 31. oæujka zvucisu se naglo pojaËali. Smjelija Catherine kucnula je u zidi uzviknula:

“Gospodine s kopitima, sad je na vama red!”Odmah je odjeknuo odgovor. Tada je i majka poËela

razgovor:“Koliko je stara Catherine?”Odjeknulo je devet udaraca.“Koliko je stara Margareth?”Dvanaest udaraca.“Koliko djece ukupno imam?”Sedam udaraca.“Zacijelo je pogrijeπio.” Pomislila je da mora joπ jed-

nom upitati.“Koliko djece je joπ uvijek æivo?”©est udaraca. Jedno dijete je zaista veÊ bilo umrlo.

Duh je poslije objasnio da pripada prijaπnjem stanaru ko-ji je prije pet godina ubijen i pokopan je u podrumu. Ko-stur koji je poslije pronaen potvrdio je toËnost te izjave.Policija je ustanovila da je prije pet godina zaista netra-gom nestao prijaπnji stanar.

2 A. J. Davies, Principles of Nature, her Divine Develations anda voice to mankind.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56274

Black

275

Iz kuÊe sestara Fox u Hydesvilleu spiritizam je zapo-Ëeo svoj uspjeπni pohod po cijelom svijetu. VeÊ 1849. go-dine imao je sljedbenike u Engleskoj i Francuskoj. Pozna-tiji mediji, kao πto je bila Eusapia Paladino, izvodili susvoje seanse u nazoËnosti znanstvenika svjetskog glasa.Od 1931. godine u Engleskoj postoji KrπÊanska spiritisti-Ëka liga koja ima ogranke po cijelom svijetu, a vodi jetajnoviti Zodijacs, navodni uËitelj u jeruzalemskom hra-mu. Preko molitvenih skupina raπirenih po cijelom svijetuoni ostvaruju izljeËenja na daljinu.

Pristaπe spiritizma nalazimo jednako u kolibama nad-niËara i u palaËama bogataπa. Kod lorencijana, lorberija-na i u Ivanovoj evaneoskoj crkvi to “laæno proroπtvo” odje-nulo je ruho krπÊanske svetosti. Odræavaju se i svjetskikongresi spiritista i objavljuju se Ëasopisi u kojima sura-uju ugledni ljudi. Samo u Brazilu je 1950. godine biloregistrirano viπe od milijun pristaπa spiritizma. U Njema-Ëkoj danas ima viπe astrologa i vraËara nego sveÊenika.Nije Ëudo da je sljedbenik spiritizma, knjiæevnik ConanDoyle, izrekao oholo proroËanstvo: “Spiritizam Êe osvojiticijeli svijet i uËiniti ga boljim!”

Sve mnogobrojne oblike okultnih pojava moæemo podi-jeliti u tri velike skupine:

1. Pojave izvanosjetilnog opaæanjaSkupini pojava izvanosjetilnog opaæanja pripada, pri-

mjerice, pojava da stol kucanjem o pod u posebno odree-nom ritmu, prenosi poruke iz svijeta “duhova”. SliËna je ipojava da Ëaπa πeta po staklenoj povrπini na kojoj su is-pisana slova. Istoj skupini pripada i “priËanje u transu” i“automatsko pisanje”. U prvom sluËaju rijeË je o izraæa-vanju izvanosjetilnih sila preko medija u transu. »esto seu takvim sluËajevima moæe ustanoviti pojava ksenoglosije— sposobnosti medija da govori stranim jezikom kojim seinaËe ne sluæi — primjerice kod Therese Neumann iz Kon-nersreutha, koja je govorila aramejskim jezikom. Pri pojavi


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56275

Black


“automatskog pisanja” medij, bez sudjelovanja svoje svi-jesti, piπe poruke koje mu diktira duh pod Ëijim je utje-cajem. U svojoj knjizi “Mrtvi æive” dr. Henrich govori o me-diju po imenu Mansfield, koji je u budnom stanju pisaoistodobno objema rukama na dva razliËita, njemu nepo-znata jezika, i pritom æivahno razgovarao.

Drugu pojavu izvanosjetilnog opaæanja nazivamo tele-patija ili vidovnjaπtvo. U svojoj knjizi “Geisterkunde” (“Nauko duhovima”) filozof Jung-Stilling opisuje sluËaj telepatije.Poljski kralj August II. bio je u velikom prijateljstvu s pru-skim kraljem Friedrichom Wilhelmom I. i s njegovim feld-marπalom von Glumbkowim. Oko tri sata u noÊi 1. veljaËe1733. godine von Glumbkow je pri svjetlu noÊne svjetiljkeugledao pojavu u kojoj je prepoznao kralja Augusta, kojimu je rekao: “Moj dragi Glumbkowe, ja sam upravo izdah-nuo u Varπavi!” Feldmarπal je odmah zapisao vijest i po-slao je pruskom kralju.

»etrdeset πest sati nakon toga dojahao je glasnik izVarπave noseÊi tuænu vijest o smrti poljskog kralja. Kadsu usporedili vrijeme u kojemu se pojavila prikaza i Ëassmrti, vidjelo se da se toËno podudaraju. I kod astrologije(odgonetanja sudbine ljudi prema poloæaju planeta i zvije-zda), rabdomantije (nalaæenja ruda ili vode pomoÊu raπa-lja), hiromantije (gatanja iz dlana), Ëitanja iz karata i sli-Ënog moæe se katkad, unatoË mnogim prijevarama, pro-naÊi i pojava izvanosjetilnog opaæanja.

2. Pojave izvanosjetilnog utjecanjaPodruËju izvanosjetilnog utjecanja pripada problem

“magnetskog lijeËenja”. BuduÊi da je jedan od njezinih pio-nira u osamnaestom stoljeÊu bio Franz Anton Mesmer, taznanost se naziva i mesmerizam. Za Mesmera je svakabolest bila stanje “nedovoljne osjetljivosti” i mogla se lije-Ëiti “æivotinjskim magnetizmom” koji poËinje djelovati kadmedij poloæi ruke na tijelo oboljelog. Mesmer je stekaomnogo pristaπa i oponaπatelja, ali je 1784. godine francu-

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56276

Black

277

ska vlada osnovala dva povjerenstva sa zadaÊom da ispi-taju njegovo djelovanje. Izvjeπtaj je bio tako porazan zaMesmera da je morao napustiti Francusku. Broj njegovihpristaπa naglo je opadao i on je uskoro zaboravljen.

Iako postoje sluËajevi ozdravljenja, do danas nitko nijeuspio znanstveno dokazati teoriju o lijeËenju zrakama “æi-votinjskog magnetizma”. Najbolje objaπnjenje tih sluËajevadao je Hans Schwendimann, i sâm pristaπa okultizma:“Nije rijeË o nekom fizikalnom djelovanju na organizam, veÊo duhovnom utjecaju na pacijentovu podsvijest. Dakle, pot-puno je jasno da je posrijedi sugestija.”3

I dr. Koch se u svojoj knjizi “Okultizam i duπebriæni-πtvo” protivi ozdravljivanju magnetizmom, jer je na svakihdeset primjera tek jedan uspjeπan. »ovjek koji je uvjerenu smisao Evanelja imat Êe, zbog tajnovitosti te metode,svoj stav i o tom jednom uspjeπnom primjeru.

3. Pojave izvanosjetilnih prikazaMeu najËudnijim pojavama okultizma neprijeporno su

takozvane “materijalizacije”. U svojemu djelu “Parapsiholo-πke spoznaje” profesor Gruber tvrdi: “Telekineza i materi-jalizacija su Ëinjenice koje priznaje prirodna znanost. Nekiljudi imaju u odreenim okolnostima sposobnost da bez su-djelovanja bilo koje poznate tjelesne funkcije djeluju na pred-mete u svojoj okolini pokreÊuÊi ih ili mijenjajuÊi im oblik.Osim toga, mogu stvarati nove oblike od nepoznate tvari,manje ili viπe visokoorganizirane, koje se mogu vidjeti i opi-pati. Ponekad svijetle vlastitim sjajem i u mnogo sluËajevaimaju oblik ljudskog tijela ili nekog njegovog dijela. Te ma-terijalizacije nastaju i nestaju vrlo brzo.”

Ta pojava najËeπÊe nastaje postupno. Dr. Kurt Kochpiπe: “Prvi stupanj je razvijanje i kovitlanje neke maglovite,sluzave supstancije, elastiËne poput kauËuka, koja izlazi iz

3 H. Schwendimann, Fernheilkunst, ein Aberglaube, St. Galen,1950., 15


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56277

Black


tijela medija.”4 UËenjak Schrenck-Notzing objavio je o tomeopseæno djelo ilustrirano slikama koje su naËinjene uz po-moÊ bljeskavog svjetla. U drugom stupnju bezobliËna tvarpoprima oblik. Osim slika, nekima je uspjelo naËiniti i pa-rafinske otiske tih tvorevina. TreÊi stupanj je zguπnjava-nje te tvari u pojave nalik utvari koja se kao fantom po-javljuje u blizini medija. U Ëetvrtom stupnju dolazi do fe-nomena telekineze, to jest pokretanja predmeta djelova-njem nepoznate sile, i do prenoπenja predmeta s mjestana mjesto.

Jedna od najglasovitijih seansa modernog spiritizma,koju je odræao medij Eusapia Paladino u nazoËnosti naj-veÊih znanstvenika svojega doba Henrija Bergsona, MarieCurie, Charlesa Richeta i drugih, bila je senzacionalna posvojemu sadræaju. Iako je medij bio okruæen elektriËnimpoljem Ëije bi probijanje smjesta pokazali najpreciznijielektroskopi, uspijevalo mu je prouzroËiti dizanje teπkihstolova, koji su doslovno letjeli zrakom zaobilazeÊi sve na-zoËne. KovËeg teæak sedam kilograma sâm je prelazio sastola na stol, prazne kutije od cigareta s hukom su letjeles kraja na kraj prostorije, Ëaπe su zveËale, a neka udaljenaharfa svirala je divnu melodiju.

Preko austrijskog medija Marije Silbert iz Graza jav-ljao se duh koji je sebe zvao Nell. Profesor Johann Fischlpiπe o tome: “Nell je stekao popularnost zato πto je davaoautograme urezujuÊi svoje ime na poklopcima satova,medaljona, kutija za cigarete i sliËno.”5

Tu je i sposobnost pojedinih medija da u stanju tran-sa prolaze kroz Ëvrstu tvar. Na seansama medija madamed’Esperance dogaalo se, primjerice, da se, dok medij sjediu kabinetu, izvan prostorije materijalizira prikaza koja ko-

4 Dr. K. Koch, Seelsorge und Okkultismus, Berghausen, 1956.,142.

5 J. Fishl, Christliche Weltanschauung, Graz—Wien, 1948.,186.187.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56278

Black

279

naËno dobije oblik æenskog biÊa koje se slobodno kreÊemeu posjetiteljima seanse.

©esti stupanj pojave je takozvana hijenomanija, to jestfenomen da medij fiziËki i psihiËki poprima oblik æivoti-nje. Iako je zaista teπko povjerovati da je takvo πto mogu-Êe, postoje svjedoËanstva mnogih znanstvenika, meu nji-ma Tischlera i Osterreicha, koji su promatrali tu pojavu.

Vrhunac tih pojava zasigurno je takozvano prikaziva-nje Isusa Krista. U svojoj knjizi o spiritizmu M. Schmidtopisuje Kristovu materijalizaciju kod ameriËkih spiritista:“U petak ujutro imali smo privatnu seansu kojoj je bilo na-zoËno samo osam osoba, ukljuËujuÊi i dr. Pencea. Medij jeuπao u dvoranu i za dvadesetak minuta pao u trans. Dok

Mogu li se objasniti svi raznovrsni oblici oËitovanja okultizma?Biblija nam daje najpouzdanije odgovore na sva pitanja oduhovnom i nadnaravnom


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56279

Black


je duh koji ga je nadzirao govorio, vrata su se ubrzo otvo-rila i pojavila se veliËanstvena pojava koja nas je ispunilastrahopoπtovanjem. U svoj veliËini svoje slave pojavio se Isusiz Nazareta, Gospodar nad gospodarima, Kralj nad kralje-vima, Ëisti i sveti Pomazanik Gospodnji. Doπao je ispunitisvoje obeÊanje i stajao je vidljiv pred naπim oËima. Gledaonas je nekoliko trenutaka i onda progovorio: ‘Vi ste vjerniborci i vidjet Êete i veÊa Ëuda od ovoga!’ Gospoi Lewis,koja je sjedila najbliæe vratima, pruæio je ruku. Ona ju jeprihvatila i dala Mu cvjetni vijenac. Pruæio je ruku gospoiCutter, koja je sjedila pokraj nje, a zatim gospoi Kline, ko-ja je stupila na podij. Uzeo ju je za ruku, a drugu joj jestavio na glavu, blagoslovio je i cjelivao. Tada se okrenuosvakome od nas, blagoslovio nas, cjelivao, a zatim se po-vukao. Bio je u bijeloj odjeÊi, a na glavi mu je stajala kru-na u kojoj se presijavao veliki dragulj. ... Bilo je to pravoremek-djelo materijalizacije.”6

Kako se mogu objasniti svi ti raznovrsni oblici oËito-vanja okultizma?

1. RacionalistiËko objaπnjenjeZastupnici ovoga glediπta smatraju da se sve te pojave

mogu objasniti potpuno prirodnim uzrocima te da je umnogim sluËajevima rijeË o obiËnim prijevarama.

Sasvim je sigurno da se tako mogu objasniti mnogisluËajevi. Treba se samo sjetiti osude izreËene “cvjetnommediju” Anni Rothe, a ni poznati mediji Eusapia Paladinoi Maria Silbert nisu bile poπteene kritike. Za budimpe-πtanskog medija Laszla tvrdilo se da svoje materijalizacijeizvodi rabeÊi vatu i guπËju mast.

Bilo bi potpuno pogreπno donositi sud o cjelini na os-novi izoliranih sluËajeva. Tako bi se sasvim neznanstvenoignorirali mnogobrojni sluËajevi i pojave koje se nikako ne

6 M. Schmidt, Spiritismus, Lübeck, 30.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56280

Black

281

mogu objasniti prirodnim uzrocima. Ponajprije mislimo nafotografiranje i mikroskopska promatranja materijalizaci-ja, koja je obavio Schrenck-Notzing, a odnose se na otkriÊas podruËja ljudske psihe. I Rhine, Driesch i Tischler sumeu znanstvenicima koji su utvrdili da psiha raspolaæesposobnostima o kojima obiËan Ëovjek ni ne sanja. Osimtoga, moderni psiholozi opet sasvim ozbiljno prouËavajupojavu opsjednutosti. Meu njima su i ozbiljni znanstve-nici poput Oesterreicha i Lechlera. Bruno-Gabinski kaæe:“Ne smijemo viπe sumnjati u realnost spiritistiËkih pojava.NijeËuÊi Ëinjenice, moæemo se samo izloæiti podsmijehu. Nijedostojno obrazovanog Ëovjeka da o tome bude tako slaboobavijeπten da πale na raËun spiritizma smatra duhovito-πÊu. Takvi ljudi ne misle da time pokazuju samo svoje du-hovno siromaπtvo i dokazuju da uopÊe ne poznaju temu okojoj govore.”7

2. Parapsiholoπko objaπnjenjePolazeÊi od Ëinjenice da racionalistiËko objaπnjenje ne

vodi dovoljno raËuna o stvarnom stanju stvari, mnogiznanstvenici (Driesch, Tischler, Rhine) uËinili su okultnepojave predmetom prouËavanja potpuno nove znanstvenegrane, parapsihologije, to jest psihologije koja se bavi po-javama πto se temelje na joπ neprouËenim psihiËkim pro-cesima, okultizmu, telepatiji i sliËno. Oni Ëvrsto vjeruju upostojanje okultnih pojava, ali ih dovode u vezu s viπimsposobnostima ljudske duπe. Nadaju se, osim toga, da Êejednog dana toliko znati o Ëovjekovoj duπi da Êe moÊi toË-no objasniti njezine funkcije.

Slaæemo se da naπa psiha raspolaæe sposobnostima okojima veÊina ljudi nema ni najosnovnijeg pojma. Sma-tramo da bi bilo pogreπno proglasiti cijelu pojavu djelomduhova prije nego πto bude znanstveno istraæena, ali se

7 J. Fishl, Christliche Weltanschauung, Graz—Wien, 1948., 189.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56281

Black


mora priznati da ima pojava koje se ne mogu objasniti niuz pomoÊ parapsihologije. Doktor Bovet to i priznaje: “Pre-ostaje ipak mali ostatak koji se ne moæe objasniti Ëisto pa-rapsiholoπki.”8

Misli se ponajprije na sposobnost neobrazovanih me-dija da se u transu sluæe stranim jezicima, meu kojimasu neki vrlo rijetki. Spomena vrijedna je i takozvana poja-va fiziËke varijacije — æenski mediji govore muπkim glaso-vima koji imaju strani naglasak; ili izmjene u miπiÊnoj sna-zi — desetogodiπnjeg djeËaka ne mogu svladati tri odraslaËovjeka i sliËno.

3. SpiritistiËko objaπnjenjeSpiritistiËko glediπte oslanja se na teoriju o besmrt-

nosti duπe. Sljedbenici te hipoteze objaπnjavaju mnogeokultne pojave djelovanjem duπa preminulih. Profesor Dri-esch nije nikako mogao objasniti pojavu vidovitosti negoutjecajem viπe inteligencije duπa preminulih.

S biblijske toËke glediπta to se objaπnjenje mora od-baciti kao potpuno pogreπno. Prema onome πto Biblija go-vori o Ëovjekovom stanju nakon smrti, spiritistiËko obja-πnjenje je u potpunosti u krivu. Mrtvi se ne mogu pojav-ljivati,9 ne mogu donositi nikakve vijesti10 i zato samo Bo-ga treba pitati da otkrije buduÊnost.11 Po nauku Biblijeokultizam nije igra, veÊ vrlo opasna pojava, na koju Bognajozbiljnije upozorava: “Ako se tko obrati na zazivaËe du-hova i vraËare da se za njima poda javnom bludu, ja Êu seokrenuti protiv takva Ëovjeka i odstranit Êu ga iz njegovanaroda.”12

8 K. Koch, Seelsorge und Okkultismus, Berghausen, 1956., 213.9 Job 7,9.10; Propovjednik 9,5.6.10 Luka 16,29-31.11 Izaija 8,19.20.12 Levitski zakonik 20,6.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56282

Black

283

Pitamo se, naravno, zaπto Bog tako ozbiljno upozoravana opasnost od spiritizma. Za to ima viπe razloga. Prvi jesasvim oËit: spiritizam, koji tvrdi da ljude moæe dovesti uvezu s mrtvima, velika je laæ, a otac laæi je Sotona, pro-

Prema naukuBiblije,

okultizam nijeigra, veÊ vrlo

opasna pojavana koju Bognajozbiljnije

upozorava


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56283

Black


tivnik Boga i ljudi.13 Samo to glediπte moæe objasniti sveono πto je u okultnim pojavama neobjaπnjeno i neobjaπ-njivo.

4. Spiritizam je oËitovanje sotonskih silaSotona je joπ u Edenu lagao ljudima da Êe postati be-

smrtni,14 i to je do danaπnjeg dana ostala njegova omilje-na prijevara. Na spomeniku sestara Fox uklesan je natpis:“There is no death, there are no dead!” (“Nema smrti, nemamrtvih!”) Svim tim tajanstvenim pojavama, u kojima seumjesto duπa preminulih pojavljuju demoni, Sotona po-kuπava, pretvarajuÊi se u anela svjetla15 i ËineÊi “silnadjela” i “varave i Ëudesne znakove”,16 uvjeriti mnoge dobro-namjerne i poboæne ljude da duπe umrlih æive svuda okonas i da sudjeluju u zbivanjima u svijetu.

Ipak, samo povrπni ili nenauËeni krπÊani mogu povje-rovati u tvrdnje spiritista. Pjesnik Emanuel von Geibel ka-æe:

“Zatvoriπ li vjeri vrata,praznovjerje se kroz prozor uvlaËi.Tjeraπ li od sebe Boga,duhovi se oko tebe okupljaju!”

Onaj tko ozbiljno prouËava Boæju rijeË, dobiva u rukesavrπeno oruæje protiv zablude.17 Da su zablude spiritistasame po sebi vrlo opasne ne samo s psiho-fiziËkog, veÊ is moralnog glediπta, potpuno je jasno. Spiritizam se posvojoj bîti suprotstavlja evaneoskoj istini, jer on nije no-va znanost, veÊ stara laæna religija.

13 Ivan 8,44.14 Postanak 3,4.5.15 2. KorinÊanima 11,14.16 2. Solunjanima 2,9.17 Matej 4,10; Efeæanima 6,12-17.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56284

Black

285

Andrew Jackson Davies, spomenuti pristaπa spiritiz-ma, kaæe: “Kristova smrt nije ni u kakvoj vezi s grijesimasvijeta. Grijeh, u opÊenitom smislu te rijeËi, uopÊe ne posto-ji; taj takozvani grijeh samo je zlouporaba Ëovjekovih tjele-snih i duhovnih sposobnosti.” U jednom spiritistiËkom Ëa-sopisu piπe: “Znate li neπto o duhu ili o osobi koju naziva-mo Sotonom? Naravno! Taj isti Sotona je naπ bog i naπotac!”18 I engleski knjiæevnik i spiritist Conan Doyle izjav-ljuje: “Spiritizam Êe podloæiti svijet svojoj vlasti i naËinitiod njega bolje mjesto za stan ljudima. Pod njegovom vla-πÊu Kristova Êe krv biti protjerana sa Zemlje.”

U svim tim primjerima moæe se zapaziti da je bitkakoju okultizam vodi protiv Boga sliËna oËajniËkom otporukoji poraæena vojska pri povlaËenju pruæa pobjedonosnimprotivniËkim jedinicama. Nema nikakve sumnje o tome tkoÊe iznijeti konaËnu pobjedu u toj velikoj borbi izmeu do-bra i zla. Bog pomaæe Ëovjeku koji se utjeËe Njemu.19 UKristu imamo na raspolaganju sve snage protiv sila tame.Zli duhovi zasluæuju “samo kratak i oπtar pogled” (KarlBarth); svim drugim iskazali bismo im preveliku Ëast.

BuduÊi da svaki dan dolazimo u dodir s razliËitim ob-licima okultizma, prijeko nam je potrebno biblijsko upo-zorenje: “Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom duhu, veÊ du-hove podvrgnite kuπnji da vidite jesu li od Boga.”20

18 Banner of Light, 4. 11. 1965.19 Jakov 4,7.8.20 1. Ivanova 4,1.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56285

Black


16Svijet na prekretniciSvijet na prekretniciSvijet na prekretniciSvijet na prekretniciSvijet na prekretnici

Nakon svega πto je reËeno, samo po sebi se postavljasudbonosno pitanje: koliko Êe Bog joπ trpjeti ovaj svijetkoji Ga odbija. Biblija nam kaæe da povijest naπe ZemljeneÊe uvijek biti samo vjeËito ponavljanje istoga: “... Jer jeodredio dan kada Êe pravedno suditi svemu svijetu ...”1

RijeË “sud” ima u Svetom pismu razliËita znaËenja,ali uvijek je rijeË o razliËitim fazama jednog te istog sue-nja, o fazama koje slijede jedna drugu. Najprije se spomi-nje “Ëas njegova Suda”, Suda koji zasjeda istodobno s ob-javljivanjem posljednjeg velikog poziva na obraÊenje, da-kle joπ prije Kristovog drugog dolaska.2 Zatim se govori osudu na kojemu se odvajaju dobri od zlih prigodom dru-gog Kristovog dolaska3 i, konaËno, o posljednjem suenjunakon tisuÊgodiπnjeg kraljevstva na Nebu, dakle poslijedrugog Kristovog dolaska, o suenju na kojemu se viπeneÊe odluËivati tko je kriv, a tko nije. Bit Êe to suenjena kojemu Êe Krist i pravednici izreÊi pravednu osudu gre-πnicima, koji tako dolaze do posljednje postaje na svoje-mu æivotnom putu, do “druge smrti”, nakon koje ih Ëekasamo vjeËno niπtavilo.4

Te biblijske istine nisu ljudima otkrivene tek u Novomzavjetu, veÊ je njihova bît bila poznata joπ mnogo prije.

1 Djela 17,31.2 Otkrivenje 14,6.7.3 Matej 25,31-34.4 Otkrivenje 20,4.11-15.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56286

Black

287

Kad su Izraelci, nakon izlaska iz Egipta, taborovali na Si-naju, dobili su, osim Zakona, i posebnu zapovijed o izgrad-nji Svetiπta koje je u najosnovnijim crtama zorno predoËa-valo osnovna naËela Boæjeg velikog plana spasenja ljudiod grijeha. Svetiπte je trebalo biti sagraeno — najprijeπator, a poslije zidani hram — po odreenom planu kojisu njegovi graditelji dobili od Boga: “Neka mi sagrade Sve-tiπte da mogu boraviti meu njima. Pri gradnji Prebivaliπtai svega u njemu postupi toËno prema uzorku koji ti poka-æem.”5

Plan zemaljskog Svetiπta bio je naËinjen po uzoru naSvetiπte koje se nalazi na Nebu, dakle zemaljsko je Sveti-πte bilo slika nebeskog. Pisac Poslanice Hebrejima kaæe ostarozavjetnim sveÊenicima: “Oni sluæe (samo) slici i sjeninebeskih stvarnosti ...”6

U Poslanici Hebrejima nalazimo kratak opis Svetiπta.7

Nakon πto proe kroz predvorje — u kojemu se nalazi ol-tar za spaljivanje æivotinja koje su prinoπene na ærtvu8 ibakrena umivaonica kojom su se sluæili sveÊenici9 — sve-Êenik je kroz zavjesu ulazio u prvi dio Svetiπta koji sezvao “Svetinja”.10 Ta prostorija bila je dvostruko veÊa odsljedeÊe, koja se zvala “Svetinja nad svetinjama”.11 Na lije-voj strani Svetinje nalazio se sedmerokraki svijeÊnjak,12 kojije simbolizirao Boæji narod obasjan Boæjim Duhom,13 a nadesnoj stol s dvanaest postavljenih kruhova,14 prema bro-ju izraelskih plemena. Kruhovi su simbolizirali duhovni

5 Izlazak 25,8.9.6 Hebrejima 8,5.7 Hebrejima 9,1-7.8 Izlazak 27,1-8.9 Izlazak 30,18-21.10 Hebrejima 9,2.11 Hebrejima 9,3.12 Izlazak 25,31-40.13 Otkrivenje 1,20.14 Izlazak 25,23-30.

SVIJET NA PREKRETNICI •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56287

Black


kruh, boæansku objavu koja je povjerena izraelskom naro-du.15 Pred drugim zastorom16 nalazio se kadioni ærtvenik.17

Mirisni kâd koji se uzdizao s njega simbolizirao je molitvevjernika koje se diæu prema Boæjem prijestolju.18

Dok su obiËni sveÊenici svakodnevno obavljali sluæbuu Svetinji, samo je veliki sveÊenik jednom godiπnje stupaou Svetinju nad svetinjama.19 Tamo se nalazio KovËeg za-vjeta sa SvjedoËanstvom, Boæjim zakonom.20 Na KovËeguje poËivalo Pomiriliπte,21 znak da je Bog milostiv i prave-dan i da je Boæja milost spremna pokriti naπe grijehe kojeje Zakon otkrio. S obiju strana Pomiriliπta bili su postav-ljeni kerubini22 koji su upirali pogled prema njemu poka-zujuÊi time da su i aneli pozvani sudjelovati u velikomdjelu spaπavanja ljudi i da to djelo zaokuplja svu njihovupozornost.23 Izmeu krilatih kerubina pokazivala se Boæjaslava, jer je Bog istodobno uzviπen i milostiv i smije Muse pristupiti samo s krvlju oËiπÊenja.

Tako je zadaÊa Svetiπta bila da razumljivo objasni glav-ne zamisli plana spasenja. Dijelovi Svetiπta otkrivali su obi-Ënim vjernicima tri velika stupnja duhovnog æivota:

1. Predvorje — pomirenje i posveÊenje;2. Svetinja — ljubav prema Bogu i posredovanje;3. Svetinja nad svetinjama — sud, spasenje i zajednicu

s Bogom.Gustav Friedrich Oehler kaæe: “Svetiπte je imalo zada-

Êu zorno nam prikazati osnovne zamisli plana spasenja.”24

15 Matej 4,4.16 Hebrejima 9,3.17 Izlazak 30,1-10.18 Otkrivenje 5,8.19 Hebrejima 9,6.7.20 Izlazak 25,10-16.21 Izlazak 25,18-22.22 Izlazak 25,22.23 1. Petrova 1,12.24 G. F. Öhler, Théologie de l’A. T., Neuchatel, 1876., 371.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56288

Black

289

Srediπte sluæbe u Svetiπtu bilo je prinoπenje krvnihærtava. Taj Ëin podsjeÊao je vjernike na dvije temeljne is-tine: 1. Greπniku je potreban Spasitelj.25 2. Bez prolijeva-nja krvi nema spasenja.26

TisuÊe nevinih ærtava koje su prinesene tijekom staro-zavjetne sluæbe proroËanski predoËavaju Kristovu ærtvu, ko-ja je djelom ærtvovanja ponudila svim ljudima spasenje ipomilovanje. Æivotinjske ærtve imale su, prema tome, vri-jednost samo kad su ukazivale na Krista,27 jer je Njegovajedinstvena smrt bila ispunjenje svih simbola koji su GapredoËavali.28

PolaæuÊi ruke na glavu ærtvovane æivotinje, starozavje-tni greπnici su simboliËki prenosili na nju svoje grijehe.Nakon prinoπenja ærtve na oltaru u predvorju, sveÊenik jeunosio njezinu krv u Svetinju29 i u posebnim prigodamanjome pomazivao rogove kadionog ærtvenika.30 Tako je igrijeh simboliËki prenoπen u Svetinju.

Vrhunac godiπnje sluæbe u izraelskom Svetiπtu bio je“Jom ha Kippur”, veliki Dan pomirenja, kad su Svetiπte inarod bili simboliËki oËiπÊeni od svih grijeha.31 BuduÊi dasu grijesi onih koji su prinosili ærtve cijele godine bili uno-πeni u Svetinju, trebalo je jednom godiπnje, radi konaË-nog oproπtenja grijeha, uËiniti izvanredan napor da se onizauvijek uklone iz Svetinje i iz naroda. Veliki Dan pomi-renja bio je i dan suda, kad su odvajani vjerni od nevjernihi pokajani od nepokajanih: “Povrh toga, deseti dan togasedmoga mjeseca pada Dan pomirenja. Neka vam to budeprigoda za sveti zbor; postite i prinesite u Ëast Jahvi palje-

25 Rimljanima 4,25.26 Hebrejima 9,22.27 Hebrejima 10,1.28 Hebrejima 10,10.14.29 Levitski zakonik 16,16.30 Levitski zakonik 4,16-18.31 Levitski zakonik 16,16.30.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56289

Black


nu ærtvu. Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je,naime, Dan pomirenja, kada Êe se za vas obaviti obred po-mirenja pred Jahvom, Bogom vaπim. Jest, tko god ne budepostio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda. A tkobi god radio kakav posao na taj dan, toga Êu ja istrijebitiiz njegova naroda.”32

Izraelci su dobivali oprost grijeha tijekom cijele godi-ne,33 ali taj privremeni oprost trebao je dobiti konaËnu po-tvrdu na veliki Dan pomirenja krajem godine. Ako se ne-tko nije ozbiljno pripremao za taj dan, nije mogao raËunatida Êe mu grijesi biti oproπteni te je tako na njega padaloprokletstvo i osuda.34 Veliki Dan pomirenja bio je dan ve-likog odvajanja i odluke.

Teolog Machsor o tome piπe: “Truba Êe zatrubiti po svi-jetu. ... Gle, danas je Jom Haddin, dan Boæjega suda i dansamoispitivanja. Istina je, Boæe, da si Ti Sudac i Tuæitelj,Vjeπtak i Svjedok, Onaj koji piπe i zapeËaÊuje. ... Ti otvaraπknjigu uspomena, tako da se svaki pojedinac moæe sjetitisvojega puta. Svi stanovnici svijeta prolaze ispred Tebe. ...Ti ih brojiπ, procjenjujeπ i odmjeravaπ, dijeliπ svakome za-sluæenu plaÊu i izriËeπ svakome pravednu osudu. Danas,na poËetku godine (Jom Haddin), sve Êe se odmjeriti, a naveliki Dan pomirenja (Jom ha Kippurim) bit Êe zapeËaÊenasudbina svih i tada Êe se konaËno znati tko Êe ostati æiv,a tko Êe biti istrijebljen. ... Samo iskreno obraÊenje, molitvai poboæna djela mogu pomoÊi da se izbjegne straπna osu-da.”35

Na taj veliki dan sva je pozornost bila usmjerena naono πto se zbivalo s dvama posebno izabranim jarcima.Jedan od njih je ædrijebom bio odreen Gospodinu, a drugiAzazelu. Teolog Henne objaπnjava njihovu ulogu: “Azazel

32 Levitski zakonik 23,27-30.33 Levitski zakonik 4,20.34 Levitski zakonik 16,19.35 Machsor, Festgebeten der Israeliten.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56290

Black

291

nije ime æivotinje niti oznaka mjesta na koje je jarac trebaobiti odveden, veÊ naziv jednog biÊa koje se suprotstavljaBogu, to jest naziv neprijatelja. Azazel je zasigurno Boæjiprotivnik, Sotona.” Iz toga se moæe zakljuËiti da je taj ja-rac simboliËka slika NeËastivog, dok drugi predoËava Kri-sta.

Nakon πto je ærtvovan prvi jarac koji je simboliziraoKrista,36 veliki sveÊenik je kroz zastor prelazio iz Svetinjeu Svetinju nad svetinjama i tako stupao pred Boæje lice.U znak savrπenog ËiπÊenja Svetinje i naroda od svih gri-jeha, veliki sveÊenik je krvlju ærtvovanog jarca sedam pu-ta prskao prijestolje milosti37 i kadioni ærtvenik.38 Nakontoga su grijesi bili simboliËki prenoπeni na drugog jarcapolaganjem ruku, koji je zatim odvoen u pustinju da ta-mo propadne.39 Taj jarac nije bio zaklan i njime nije posti-gnuto nikakvo pomirenje.

Tu sluæbu Novi zavjet naziva “sluæbom sjena” i timepokazuje da je ta sluæba samo sjena ili slika sluæbe kojase obavlja u nebeskom Svetiπtu, jer se prava, istinska slu-æba o kojoj govore proroci, obavlja u nebeskom Hramu.Samo je to “pravi ©ator”,40 a sve je zemaljsko samo “slika”ili “sjena”.41 Usporedimo nebesko i zemaljsko Svetiπte:

36 Levitski zakonik 16,9.37 Levitski zakonik 16,14.38 Levitski zakonik 16,18.19.39 Levitski zakonik 16,20-22.40 Hebrejima 8,2.41 Hebrejima 9,23.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56291

Black


42 Hebrejima 8,4.5.43 Hebrejima 9,11.12.44 Hebrejima 7,11.28.45 Hebrejima 7,17.23.24.28.46 Hebrejima 10,1.4.47 Hebrejima 9,12; 10,10-12.48 Hebrejima 9,1-3.49 Otkrivenje 1,12.13; 8,3.50 Otkrivenje 11,19; 15,5.51 1. Ivanova 2,1.2; Hebrejima 10,30.52 Hebrejima 9,6.7.53 Hebrejima 9,23.24.54 Daniel 8,14.

Zemaljsko Svetiπte

1. Pripada Starom zavjetu.42

2. U njemu sluæe greπni,zemaljski sveÊenici.44

3. Utemeljeno je na mnogimæivotinjskim ærtvama.46

4. Zemaljsko Svetiπte imalo jedva dijela: za posredovanje iopraπtanje grijeha.48

5. Sluæba se odvijala u dvijefaze.52

Nebesko Svetiπte

1. Pripada Novom zavjetu.43

2. U njemu sluæi Krist, BoæjiSin, kao Veliki sveÊenik.45

3. Utemeljeno je na jedinoj,savrπenoj Kristovoj ærtvi.47

4. Nebesko Svetiπte takoerima dva dijela: Svetinju49 iSvetinju nad svetinjama50 ukojoj je Krist Posrednik iSudac.51

5. I u nebeskom Svetiπtusluæba se odvija u dvijefaze.53

Na pitanje kad Êe doÊi taj veliki Dan oËiπÊenja nebes-kog Svetiπta, oËiπÊenja koje se odnosi na Boæji narod izsvih razdoblja, prorok Daniel odgovara: “Joπ dvije tisuÊe itri stotine veËeri i jutara; tada Êe Svetiπte biti oËiπÊeno.”54

Sve to ukazuje na oËiπÊenje na dan pomirenja. Da se toËiπÊenje odnosi na nebesko Svetiπte, vidi se iz ovih reda-ka: “Sine ËovjeËji, razumij: jer ovo je vienje za vrijeme po-

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56292

Black

293

55 Daniel 8,17.56 Usporedi: Daniel 8,16 i 9,21.23.

sljednje.”55 Time se potpuno iskljuËuje zemaljsko Svetiπte,jer su ga veÊ 70. godine poslije Krista razorili Rimljani.

KljuË za razumijevanje toga proroËanstva nalazi se udevetom poglavlju Knjige proroka Daniela, kojim zavrπavaopis dogaaja iznesenih u osmom poglavlju iste knjige.56


ZemaljskoSvetiπte

pripadalo jeStarom zavjetu,

a nebeskoSvetiπte pripada

Novom zavjetu

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56293

Black


Dvadeset Ëetvrti redak devetog poglavlja glasi: “Sedamde-set je sedmica odreeno tvom narodu i tvom svetom gradu...”57 U hebrejskom izvorniku umjesto “odreeno” stoji“hatak” — “odsjeËeno”, πto znaËi da je tih sedamdeset sed-mica “odsjeËeno” od veÊeg razdoblja od dvije tisuÊe tri sto-tine veËeri i jutara i da oba razdoblja imaju zajedniËkipoËetak. Podatak o tom zajedniËkom poËetku nalazimo uistom poglavlju: “Znaj i razumij: Od Ëasa kad izae rijeË‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’ pa do Kne-za Pomazanika: sedam sedmica, a onda πezdeset i dvijesedmice, i bit Êe opet sagraeni trg i opkop, i to u teπkovrijeme.”58

VeÊ su rani crkveni oci shvatili da je rijeË o mesijan-skom proroËanstvu Ëije se vrijeme ne smije uzeti doslovce.Dvije tisuÊe i tri stotine veËeri i jutara te sedamdeset tje-dana imaju proroËko trajanje. ProroËko mjerilo za raËu-nanje vremena otkriva nam prorok Ezekiel: “... Dajem tipo dan za svaku godinu.”59 Sedamdeset tjedana, to jestprvi dio razdoblja od dvije tisuÊe tristo veËeri i jutara, trajuprema tome mjerilu 490 stvarnih godina. Tako se obja-πnjava prorokova izjava da one seæu do mesijanskog vre-mena. Dvije tisuÊe i tristo veËeri i jutara oznaËuju dvijetisuÊe i tristo stvarnih godina, jer se svaki dan sastoji odveËeri i jutra.60 Da je i taj podatak toËan, dokazuje objavada se vizija odnosi na posljednje vrijeme. Obnavljanje Je-ruzalema i njegovo zidanje poËinje 457. godine prije Kri-sta,61 kad se knjiæevnik Ezra po odobrenju perzijskog vla-dara Artakserksa nastanio u razorenom Jeruzalemu.62 Na-kon “sedam sedmica” trebali su biti sagraeni “trgovi i op-kopi”. To nas dovodi do 408. godine prije Krista. Od te

57 Daniel 9,24.58 Daniel 9,25.59 Ezekiel 4,6.60 Postanak 1,5.61 Ezra 7,8.62 Ezra 7,13.25.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56294

Black

295

godine do pojave Pomazanika, Mesije, trebalo je proÊi 62tjedna ili 434 godine, πto je znaËilo da se 27. godine po-slije Krista morao pojaviti Knez Pomazanik. I zaista, u todoba je Isus nakon krπtenja u Jordanu primio dar Sveto-ga Duha.63

Posljednji, sedamdeseti tjedan, zauzima najvaænije mje-sto u prvom dijelu proroËanstva: “A poslije πezdeset i dvi-je sedmice bit Êe Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Na-rod jednog kneza koji Êe doÊi razorit Êe Grad i Svetiπte:svrπetak im je u propasti, a do svrπetka rat, i odreenapustoπenja. I sklopit Êe savez s mnogima za jednu sedmi-cu: a u polovici sedmice prestat Êe ærtva i prinos ...”64 Sre-

63 Djela 10,38.64 Daniel 9,26.27.


Molimo Isusa dabude naπ Kralj ida nam o svom

dolasku predakrunu pobjede i

vjeËni æivot

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56295

Black


dina tjedna — tri i pol godine — pada u proljeÊe 31. godineposlije Krista. Od jeseni 27. godine do proljeÊa 31. godinetoËno su tri i pol godine. To je bilo razdoblje zemaljskogposlanja Isusa Krista, πto se moæe zakljuËiti iz navoda Iva-novog Evanelja. Ukidanje krvnih i jestivih ærtava upozo-rava na Kristovu smrt na kriæu, koja je oznaËila kraj pri-noπenja æivotinjskih ærtava.65 Nakon Kristove smrti Evan-elje je joπ tri i pol godine propovijedano samo Æidovima,jer proroËanstvo govori o “sklapanju saveza” s njima zaodreeno vrijeme. Kamenovanje Stjepana, prvog muËeni-ka, i progonstvo krπÊana 34. godine poslije Krista, kad suse crkve “rasprπile”,66 dovelo je do propovijedanja Evane-lja neznaboπcima.67 Nedugo zatim obratio se apostol Pa-vao, kojemu je Bog namijenio ulogu “apostola poganâ” ilineznaboæaca.68 Time je isteklo razdoblje od sedamdeset tje-dana. Boæjem narodu otad ne pripadaju samo Æidovi, veÊi pripadnici svih naroda.69

Ako se od 2300 godina oduzme sedamdeset tjedanaili 490 godina, dobiva se 1810 godina. Ako se za polaznugodinu toga razdoblja uzme zavrπna godina razdoblja odsedamdeset sedmica (34. godina poslije Krista), dolazimodo 1844. godine kao zavrπne godine u tome velikom pro-roËkom lancu. Nakon 1810 godina, koje su bile odreenenovozavjetnom Izraelu, trebalo je 1844. godine zapoËeti ve-liko ËiπÊenje nebeske Svetinje. To ËiπÊenje zapravo je do-noπenje sudbonosne odluke o tome tko pripada Boæjemnarodu, a tko Êe vjeËno propasti.

Kao πto je veliki Dan ËiπÊenja zemaljskog svetiπta bioujedno i dan suda, tako je i ËiπÊenje nebeskog Svetiπta1844. godine oznaËilo poËetak vremena suda. Prorok Da-niel opisuje te dogaaje: “Gledao sam: Prijestolja bjehu po-

65 Matej 27,51.66 Djela 8,1-4.67 Djela 11,19-21.68 Rimljanima 11,13.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56296

Black

297

stavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega;vlasi na glavi kao Ëista vuna. Njegovo prijestolje kao pla-menovi ognjeni i toËkovi kao æarki oganj. Rijeka ognjena te-kla, izvirala ispred njega. TisuÊu tisuÊa sluæahu njemu, mi-rijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriπe.”70

BuduÊi da se taj dio velikog posljednjeg Suda odigra-va prije Kristovog drugog dolaska, najprimjereniji bi mubio naziv istraga ili istraæni sud. Taj dio suenja prethodiKristovom kraljevstvu71 i traje usporedno s posljednjim da-nima ljudske povijesti, u trenutku kad na ovom svijetu“mali rog” joπ govori drske hule. O tome Ëasu suda govorii apostol Ivan u Otkrivenju.72 KatoliËki teolog Duesterwaldpiπe: “Nije to, kako su mnogi stariji tumaËi Biblije mislili,neki opÊi Boæji sud svijetu, koji bi se odigravao na Zemlji,veÊ je mjesto toga suda Nebo. Iz svega se vidi da je tosvojevrsno ‘predsuenje’, zasjedanje, Ëije Êe odluke biti ob-javljene tek na sveopÊem posljednjem Sudu svijetu.”73

Ærtveno Janje nebeskog Svetiπta je Isus Krist,74 Otku-pitelj naπih grijeha.75 Uzvisivπi se na Nebo i primivπi sluæ-bu SveÊenika i naπega Zagovornika,76 Krist prenosi i naπegrijehe u nebesko Svetiπte, gdje se oni zapisuju u nebe-ske knjige o kojima govore prorok Daniel i apostol Ivan.77

Biblija spominje nekoliko takvih knjiga. Prva je Knjiga æi-vota,78 u kojoj su zapisana imena vjernih.79 Kad netko ot-

69 GalaÊanima 3,28.29.70 Daniel 7,9.10.71 Daniel 7,14.72 Otkrivenje 14,14.15.73 F. Düsterwald, Die Weltreiche und das Gottesreich, Freiburg,

1890., 177.74 Ivan 1,29.75 Izaija 53,5.6.76 Hebrejima 7,25.77 Daniel 7,10; Otkrivenje 20,12.78 Daniel 12,1.79 Filipljanima 4,3 (Luka 10,20).


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56297

Black


padne od Boga, njegovo ime se briπe iz Knjige æivota,80 aonaj tko ostane vjeran do kraja, neÊe se morati pojavitina posljednjem Sudu,81 jer mu je vjeËni æivot darovan Bo-æjom odlukom.82 Druga knjiga je Knjiga dobrih i zlih dje-la,83 u kojoj su zapisana sva djela svih ljudi koji su æivjelina Zemlji. KonaËno, treÊa knjiga je Knjiga Boæjeg zakona,pomagalo po kojemu Êe se suditi.84

Od 1844. godine na Nebu traje “predsuenje” ili istraganad svim pripadnicima Boæjeg naroda ili “kuÊom Boæjom”.85

Isus, naπ Veliki sveÊenik, ispituje pred Ocem nebeske iz-vjeπtaje, Ëisti Svetinju i narod i zauvijek briπe grijehe onihkoji su vjerom zatraæili oprost. Tako se ujedno utvrujebroj onih koji Êe imati udjela u prvom uskrsnuÊu, to jestu uskrsnuÊu æivota.86 Oni koji nisu ostali vjerni do kraja,i Ëija su imena stoga bila izbrisana iz Knjige æivota, bit Êeosueni i za one grijehe koji su im prije bili privremenooproπteni.87 Nitko se neÊe moÊi ispriËavati za svoja zla dje-la, jer Êe Radosna vijest biti svima objavljena prije negoπto Krist doe drugi put.88

Ne znamo kad Êe se zavrπiti to razdoblje ËiπÊenja Sve-tinje, to jest razdoblje milosti. Znamo samo da Êe na is-traænom sudu biti donesena konaËna, neopoziva odluka, ida Êe tako svijet biti podijeljen u dvije velike skupine: “Ne-ka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se neËisti idalje oneËiπÊuje; neka pravednik i dalje æivi pravedno; ne-ka se sveti i dalje posveÊuje!”89 Tada Êe Krist opet doÊi i

80 Izlazak 32,32.33; Otkrivenje 3,5.81 Otkrivenje 20,15.82 Otkrivenje 21,27.83 Izaija 65,6.7; Malahija 3,16 (“Knjiga spomenica”).84 Propovjednik 12,13.14.85 1. Petrova 4,17.86 Luka 20,35.87 Ezekiel 33,13.88 Matej 24,14.89 Otkrivenje 22,11.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56298

Black

299

ostvariti ono πto je bilo zakljuËeno na istraænom sudu: “Pa-zi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaÊu da svakome pla-tim prema njegovu djelu!”90

VeÊ danas moramo ispitati svoj æivot pred Bogom usvjetlu Boæjih zapovijedi. Moramo uvidjeti svoju krivnju irevno moliti Velikog sveÊenika da nas zastupa na BoæjemSudu. Sad se na Nebu odluËuje tvoja sudbina. Moli Isusada tvoje ime ostane upisano u Knjizi æivota.

“Pazite, braÊo, da se sluËajno u koga od nas ne naepokvareno, nevjerno srce, tako da otpadne od Boga æivoga.Naprotiv, opominjite se meusobno svaki dan sve dotle doktraje ovo ‘danas’ ...”91

90 Otkrivenje 22,12.91 Hebrejima 3,12.13.

Isus, naπ VelikisveÊenik,

ispituje nebeskeizvjeπtaje, Ëisti

Svetinju i narodi zauvijek briπe

grijehe onih kojisu vjerom

zatraæili oprost


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56299

Black


17Boæji posljednji pozivBoæji posljednji pozivBoæji posljednji pozivBoæji posljednji pozivBoæji posljednji poziv

U svim vremenima Bog je imao svoje vjerne svjedokena Zemlji. U staro doba su to bili patrijarsi, poput Noe,Abrahama i drugih, potom je to bio cijeli izraelski narod,a u poËetku naπe ere to su bili prvi krπÊani. U srednjemvijeku to su bili reformatorski pokreti, a danas je to Bo-æja Crkva ostatka.

Ta posljednja Kristova Crkva u Bibliji je opisana kaoveliki misionarski pokret Ëiji se glas razlijeæe po cijelomsvijetu: “Uto spazih nekog drugog anela gdje leti u naj-viπem dijelu neba noseÊi jednu neprolaznu radosnu vijestkoju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakomnarodu i plemenu, jeziku i puku.”1 Aneo u Bibliji predo-Ëava Boæjeg vjesnika,2 jer je osnovno znaËenje grËke rijeËi“angelos” — “glasnik, vjesnik”. BuduÊi da je Bog ljudimapovjerio propovijedanje Evanelja,3 i taj aneo predoËavavjerne Boæje svjedoke, ljude koji su posvetili æivot ispu-njenju toga velikog naloga. Boæja posljednja vijest ljudimapoËela se propovijedati 1844. godine po cijelom svijetu. Toje vijest iz Otkrivenja: “Bojte se Boga i zahvalite mu, jer jedoπao Ëas njegova Suda!”4

Nije to bio novi nauk, veÊ “staro Evanelje”, koje sepropovijedalo u svim vremenima. To je ona ista Radosna

1 Otkrivenje 14,6.2 Usporedi: Matej 11,10 i Luka 9,51.3 Izaija 52,7; Matej 28,19.20.4 Otkrivenje 14,7.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56300

Black

301

vijest koja je bila objavljena prvim ljudima,5 koju je pro-povijedao Noa6 i koju je Abraham vjerno prihvatio.7 Tuobjavu poznavali su Boæji proroci8 i izraelski narod.9 Izrae-lov Ostatak,10 koji je kao duhovni Izrael doπao iz pogan-stva, preuzeo je baklju istine.11

Bilo je to ono isto Evanelje koje su ljudi tijekom sto-ljeÊa krπÊanske ere polako zaboravili i odbacili zamijenivπiga praznom ljudskom filozofijom. Apostoli su to predvidje-li: “Duh izriËito veli da Êe u posljednja vremena neki otpa-sti od vjere ...”12 Da to neÊe biti samo osamljeni pojedinci,veÊ velik dio krπÊana, moæe se zakljuËiti iz rijeËi apostolaPavla: “Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer ako prijene doe onaj otpad ...”13 Taj otpad od Ëistog nauka doæivioje svoj vrhunac pojavom “malog roga” (usporedi poglavlje“Povijesni razvoj krπÊanstva”).

Reformacija u 16. stoljeÊu tek je djelomice uspjela ob-noviti poznavanje biblijskih istina. Iako je odvaæno ustalau obranu tako vaænih biblijskih istina kao πto su oprav-danje vjerom i “Pismo je jedini izvor vjere”, zanemarila jedruge, isto tako vaæne istine — krπtenje na temelju pri-znanja vjere, besmrtnost samo kroz Krista, svetkovanjesedmoga dana i tako dalje. Zato je reformaciju trebalo na-staviti i dovrπiti.

Bog je povjerio tu veliku zadaÊu svojoj posljednjoj Cr-kvi. Nalog za njezino izvrπenje nalazi se u Otkrivenju 14,7i simboliËki je prikazan porukama koje trojica anela upu-Êuju svim ljudima dobre volje. Bog je time jasno pokazao

5 Postanak 3,15.6 2. Petrova 5,2.7 Hebrejima 11,8-10.8 1. Petrova 1,10.11.9 Hebrejima 4,1.2.10 Rimljanima 9,27.11 Rimljanima 9,6-8.12 1. Timoteju 4,1.13 2. Solunjanima 2,3.

BOÆJI POSLJEDNJI POZIV •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56301

Black


kojim putom treba poÊi njegova Crkva u ovo posljednjevrijeme.

Vijest prvog anela“Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas

njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje,mora i izvora voda!”14

“Bojte se Boga i zahvalite mu” nije izraz ropskog stra-ha, veÊ strahopoπtovanja i divljenja. Poπtivanje Boæjeg neo-graniËenog autoriteta vrlo je vaæna karakterna osobina sva-kog pravog krπÊanina, osobito danas, kad suvremeni Ëo-vjek teæi za laænom samostalnoπÊu u vjerskom pogledu.Umjesto samovolje pravi krπÊanin pokazuje posluπnost pre-ma Boæjim zapovijedima i tako priznaje Boæji autoritet. PredBogom nije dovoljno formalistiËko priznavanje nekog “vi-πeg biÊa”. Boga istinski πtuje samo onaj tko u Njemu vidisvojega Stvoritelja i Zaπtitnika.

“Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvoravoda!” Oko te biblijske istine danas se sukobljuju zastup-nici mnogih suvremenih teorija o postanku Zemlje i æivo-ta na njoj. Mnogi teolozi pokuπavaju unijeti u krπÊanstvozamisli Darwinove teorije o evoluciji vrsta, dokazujuÊi dau poËetku nije sve bilo “veoma dobro”, nego je tek poslijepostalo savrπeno. Najbolja zaπtita od zabluda toga “suvre-menog krπÊanstva” je svetkovanje dana sjeÊanja na stva-ranje, biblijske subote,15 u duhu Evanelja.

Vijest drugog anela“Pade, pade veliki Babilon koji vinom srdæbe i vi-

nom svoga bluda napoji sve narode!”16

14 Otkrivenje 14,7.15 Izlazak 20,8-11.16 Otkrivenje 14,8.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56302

Black

303

Naziv “Babilon” predstavlja tajnu.17 Ovdje je nesum-njivo rijeË o istoznaËnici koja nikako ne moæe predoËavatidrevni mezopotamski grad na Eufratu, jer je on u dobaapostola Ivana bio samo gomila ruπevina.18 Naziv “Bab-ilu”na babilonskom jeziku znaËi “vrata bogova” i trebao je iz-raziti misao da Babilon vlada svijetom po odobrenju bo-gova. Izraelci su naziv toga grada izvodili iz rijeËi “balal”,koja znaËi “pomutnju” ili “zbrku”.

»injenica da Biblija rabi ime toga davno nestalog gra-da da bi njime oznaËila silu koja se svojim nemoralom ineËistim djelovanjem suprotstavlja pravom krπÊanskom na-uku, navodi nas na pomisao da mora postojati velika sliË-nost izmeu karakternih osobina starog Babilona i no-vovjekovne sile koja nosi to ime kao simbol. I zaista, Svetopismo navodi nekoliko osobina u kojima se ta sliËnost ja-sno pokazuje: samopouzdanje i oholost,19 bogatstvo i lje-pota,20 utjecaj na cijeli svijet,21 sluæenje laænim bogovima,22

proganjanje onih koji sluæe pravom Bogu.23 U oba sluËajaBog je pozvao svoj narod da izie iz Babilona.24

Treba dodati da se simboliËki Babilon u Bibliji nazivai “bludnicom”,25 πto nas upuÊuje u sasvim odreenom smje-ru. Slikom nemoralne æene proroci uvijek prikazuju otpa-lu Crkvu koja je iznevjerila Boga, svojega Gospodina i Za-ruËnika.26 Prava se Crkva uvijek opisuje kao Ëista zaruË-nica.27

17 Otkrivenje 17,5.18 Izaija 13,19.19 Daniel 4,27 i Otkrivenje 18,7.20 Izaija 13,19 i Otkrivenje 17,4.21 Jeremija 51,7 i Otkrivenje 17,4.22 Izaija 46,6,7 i Otkrivenje 18,2.23 Izaija 14,3-6 i Otkrivenje 17,6.24 Jeremija 51,6 i Otkrivenje 18,4.25 Otkrivenje 17,1.26 Jeremija 3,8.9.27 Otkrivenje 19,7.8.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56303

Black


Drugi opis Babilona nalazi se u Otkrivenju 17,9.18,gdje je opisan kao grad koji vlada svijetom i izgraen jena sedam breæuljaka. Grci i Æidovi su odavna Rim smatralisimboliËkim Babilonom. Iz æidovskih izvora moæemo spo-menuti “Petu knjigu Sibilinih proroËanstava” i æidovska tu-maËenja (“Midraπ rabah”) u kojima izriËito piπe: “Grad Rimnazvan je Babilonom.” U krπÊanskim izvorima najprije iza-ziva pozornost mjesto u Prvoj Petrovoj poslanici28 koje senajvjerojatnije odnosi na Rim, kao i izjave starih crkvenihotaca Ireneja i Tertulijana.

Neki ugledni katoliËki pisci smatraju da apostol Ivanovdje simboliËki opisuje pogansko Rimsko Carstvo. Kar-dinal Bellarmin piπe: “Rim se u Otkrivenju naziva Babilo-nom”, a biskup Bossuet smatra: “Navodi su tako jasni dase u slici Babilona s lakoÊom moæe prepoznati Rim.”29

Meutim, ovdje nikako ne moæe biti rijeË o starom,poganskom Rimskom Carstvu, jer po Bibliji simboliËki Ba-bilon traje sve do Kristovog dolaska.30 Uzevπi u obzir svenavedeno, sigurno neÊemo pogrijeπiti ako Babilon poisto-vjetimo s duhovnim Rimom, otpalom Crkvom, krπÊanskomzajednicom koja je izgubila prvobitnu ËistoÊu i svetost.

Da se suvremeno krπÊanstvo udaljilo od svojega prvo-bitnog izvora, moæe se primijetiti veÊ na prvi pogled. Izne-nauje otvorenost kojom teolozi velikih krπÊanskih Crka-va priznaju tu Ëinjenicu, izraæavajuÊi pritom teænju da uda-ljivanje od biblijskog krπÊanstva prikaæu kao izraz veliËinei moÊi suvremene Crkve i njezine nadmoÊnosti nad krπ-Êanstvom prvih stoljeÊa. KatoliËki teolog Karl Adam piπe:“Mi katolici s ponosom potvrujemo, ne crveneÊi se pritom:katoliËanstvo se ne moæe jednostavno i u svakom pogledupoistovjetiti s prakrπÊanstvom ili Ëak s Kristovom vijeπÊu;to je isto tako nemoguÊe kao πto se ni razgranati hrast ne

28 1. Petrova 5,13.29 R. Pache, Die Wiederkunft Christi, Wuppertal, 1953., 164.30 Otkrivenje 16,17-19.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56304

Black

305

moæe usporediti s malim æirom. ... I dodajemo: za tisuÊu ijoπ tisuÊu godina katoliËanstvo Êe biti neusporedivo boga-tije, raskoπnije i raznovrsnije u dogmama, obiËajima, pravui kultu od danaπnjeg katoliËanstva. Neki buduÊi povjesni-Ëar Crkve u petom tisuÊljeÊu poslije Krista vrlo Êe lako ibez truda pronaÊi u katoliËanstvu pojmove, slike i forme πtopotjeËu iz Indije, Japana ili Kine. ... Da, Crkva se nije ustru-

Velika zadaÊapozivanja

stanovnikaZemlje u sluæbuBogu povjerena

je posljednjojCrkvi, a nalog

za njezinoizvrπenje nalazise u Otkrivenju14,7 i prikazan

je porukamatrojice anela


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56305

Black


Ëavala preuzeti Ëak ni poganske kultne obiËaje i simbolekad god ih je bilo moguÊe prilagoditi i nadahnuti krπÊan-skim duhom. ... To je pravo ‘posloviËno’ katoliËanstvo.”31

“Bludnica” ne predstavlja samo otpad, jer Otkrivenjegovori i o materinskoj ulozi Babilona.32 Postoje i kÊeri (cr-kve) na koje se prenose spomenute osobine Babilona, ia-ko nisu izravno podreene Rimu. Nije teπko dokazati vezes dræavom, oholu samouzviπenost, progonstvo onih kojivjeruju drukËije, kao i nebiblijske nauke kod protestanata,pravoslavaca i drugih Crkava.

ProroËanstva najavljuju moguÊi vjerski savez svih ot-palih crkava u zadnjim danima,33 koji Êe imati velik utjecajna svijet. Time Êe Babilonu i njegovim kÊerima biti osigu-rano veliko podruËje djelovanja. Prije viπe od dva stoljeÊareformator protestantizma Ph. J. Spener je pisao: “Uvjerensam da Êe rimski Babilon, prije nego πto ga zadesi njegovazla sudbina, opet dosegnuti svoju nekadaπnju moÊ. Bojimse da Êe si veÊina dræava, bojeÊi se njegove snage i strahu-juÊi pred njegovim grozotama, opet dopustiti nametanje jar-ma πto su ga zbacile prije dva stoljeÊa.”34

Bog æeli saËuvati svoju vjernu djecu od ljudskih za-bluda i laænih nauka. On poziva ozbiljno, ljubazno i uvjer-ljivo: “Iziite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionici-ma njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!”35

Vijest treÊeg anela“Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi

æig na svoje Ëelo ili na svoju ruku, pit Êe vino Boæje

31 K. Adam, Das Wesen des Katholizismus, Düsseldorf, 1931.,11.195

32 Otkrivenje 17,5.33 Otkrivenje 13,11-18.34 R. Pache, Die Wiederkunft Christi, Wuppertal, 1953., 175.35 Otkrivenje 18,4.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56306

Black

307

srdæbe koje stoji natoËeno, Ëisto, u Ëaπi njegova gnje-va.”36

TreÊa aneoska vijest upozorava nas na opasne za-blude, jer u protivnom Bog ne bi ljudima upuÊivao takostroge i prijeteÊe rijeËi. Prije svega se moramo pitati naπto se odnose pojmovi “zvijer”, “kip” i “æig”. Kratak pogledna druga poglavlja Otkrivenja pokazat Êe nam da se ovdjemisli samo na zvijer iz 13. poglavlja. “Potom opazih gdjeizlazi iz mora Zvijer sa deset rogova i sedam glava. Nosilaje na rogovima deset kruna, a na svojim glavama bogopo-grdne naslove. Ta zvijer koju sam vidio sliËila je na leopa-rda; noge su joj bile kao u medvjeda, a usta kao u lava.Zmaj joj predade svoju moÊ, svoje prijestolje i veliku vlast.”37

Objaπnjenje ove slike nalazimo u samoj Bibliji. Zmajje Sotona,38 a zvijer je u 2. poslanici Solunjanima spome-nuta kao protuboæanska sila koja Êe snagom zla vladatisvijetom.39 VeÊ pri samom Ëitanju gore navedenih redakasigurno smo se prisjetili proroËanstava iz Daniela 7(usporedi poglavlje “Povijesni razvitak krπÊanstva”). Dakle,mora se raditi o sili koja posjeduje ponos Babilona (lav),æelju za ekspanzijom Perzijanaca (medvjed) i inteligencijuGrka (leopard). Deset rogova upuÊuje na Ëetvrtu zvijer kodDaniela. Ta sila posjeduje ËvrstoÊu poganskog Rima injezinih dræava nasljednica. Sada identifikacija viπe nijeteπka jer sve ostale znaËajke ove zvijeri upuÊuju jedno-znaËne paralele prema malom rogu iz Daniela 7.

1. Obje zvijeri nastupaju s velikom oholoπÊu: Daniel7,20 — Otkrivenje 13,5.2.

2. Obje zvijeri hule na Boga: Daniel 7,25 — Otkrivenje13,5.

36 Otkrivenje 14,9.10.37 Otkrivenje 13,1.2.38 Otkrivenje 12,9.39 2. Solunjanima 2,3.4.7-10.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56307

Black


3. Obje zvijeri imaju moÊ jednako dugo bez prekida:Daniel 7,25 — Otkrivenje 13,5 (3,5 godine = 42 mjeseca= 1260 dana = 1260 godina.40

4. Obje zvijeri progone prave vjernike: Daniel 7,25 —Otkrivenje 13,7.

5. Obje zvijeri su osuene na Boæjem sudu: Danijel 7,26— Otkrivenje 13,10.

Tako postoji samo jedan zakljuËak: zvijer je ona istasila koju je opisao Daniel kao “mali rog”. IzlijeËena rana41

je priznanje dræavne crkve Lateranskim ugovorima iz 1929.godine, nakon πto je 1789. i 1870. Rim doæivio dva teπkaali prolazna poraza. Za vrijeme pontifikata “papâ diplo-mata” Leona XIII. i Pija XII. te za vrijeme reformatora IvanaXXIII. i “pape putnika” Ivana Pavla II. utjecaj Rima je toli-ko porastao da danas cijeli svijet ponovno gleda sa zani-manjem na Vatikan. Znanstvenici, dræavnici, protestant-ski crkveni voe i okrunjene glave, svi oni sluπaju s divlje-njem πto Êe reÊi Rim. Opet se rimskom biskupu iskazujeËast. “Sva zemlja se zanese za zvijeri”42 i “ljudi se pokloni-πe Zmaju πto je Zvijeri predao vlast”43. Uvaæeni crkvenipovjesniËar Harnack joπ je poËetkom 20. stoljeÊa rekao:“Tko bi rekao da Êe u 20. stoljeÊu papinstvo opet dobitipuninu moÊi kao u doba Inocenta III. i Bonifacija VIII.?”44

U tom procesu oporavka papinstva udjela ima jednadruga velesila, a to je zvijer koju je opisao apostol Ivan udrugom dijelu 13. poglavlja Otkrivenja: “Potom opazih druguZvijer gdje izlazi iz zemlje: imala je dva roga kao u janjeta,a govorila je kao zmaj. Svu vlast prve Zvijeri ona vrπi unjezinoj sluæbi i Ëini da se zemlja i njezini stanovnici kla-

40 Ezekiel 4,6.41 Otkrivenje 13,3.42 Otkrivenje 13,4.43 Otkrivenje 13,4.44 Karl Eder, Rom, Idee und Wirklichkeit, Linz, 1947, 9.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56308

Black

309

njaju prvoj Zvijeri kojoj bî izlijeËena smrtonosna rana. OnaËini velika Ëudesa, tako da i vatru s neba spuπta na zemljunaoËigled ljudi, i zavodi stanovnike zemlje Ëudesima kojasu joj dana da ih Ëini u sluæbi Zvijeri, svjetujuÊi stanovni-cima zemlje da naprave kip Zvijeri koja bî ranjena maËem,ali ostade na æivotu. »ak joj je bilo dopuπteno da udahneæivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri progovori i prouzroko-va da se pobiju svi koji se ne htjedoπe pokloniti kipu Zvi-jeri. Ona Ëini da svi — mali i veliki, bogati i siromaπni, slo-bodni i robovi — udare sebi æig na desnicu ili na Ëelo i danitko ne moæe ni kupiti ni prodati ako nema udaren æig ...”45

45 Otkrivenje 13,11-17.

Protestantska Amerika Êe, prema biblijskom proroËanstvu, postatinajvjerniji zagovornik Rima; mi æivimo u vrijeme ispunjenja ovogproroËanstva


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56309

Black


Da bismo odredili identitet druge zvijeri, vaæno je znatida njezina djelatnost pada u doba zadobivanja rane i is-cjeljenja prve zvijeri. Ugledni tumaËi u njoj su vidjeli Sjedi-njene AmeriËke Dræave koje su se konstituirale krajemosamnaestog stoljeÊa. Tako je znameniti propovjednik JohnWesley veÊ 1754. rekao: “To se joπ nije ostvarilo, iako nje-zina pojava nije daleko jer se treba pojaviti krajem 42. mje-seca postojanja prve zvijeri.”

Protestantska Amerika Êe, dakle, postati najvjerniji za-govornik Rima. Joπ prije nekoliko desetaka godina to jezvuËalo kao πala; danas, meutim, æivimo u vrijeme ispu-njenja ovog proroËanstva. KatoliËka crkva danas je u Ame-rici, zemlji koja je bila utoËiπte progonjenih zbog vjere, nesamo najveÊa vjerska zajednica u kojoj je prvi put jedankatolik postao predsjednik, nego je joπ vaænija Ëinjenicada je takozvanom zapadnom svijetu osobita Ëast πto semoæe u pitanjima svjetonazora i politike sve viπe ravnatiprema Rimu. Ruku pod ruku s time idu i nebrojeni poku-πaji gradnje “mostova” od jedne konfesije prema drugoj.Nakon Drugog svjetskog rata s protestantske je straneosnovano druπtvo “Sammlung”, a s katoliËke strane “UnaSancta”. Na otvorenju koncila 1962. papa Ivan XXIII. ja-sno je rekao: “Jedinstvo Crkve smatramo najvaænijim, akone i jedino vaænim.”

Pio X. nazvao je 1910. protestantizam “kugom” i “za-raznim porokom”. Danas se govori o “odvojenoj braÊi” (IvanXXIII.) i o “krπÊanima koji traæe Boga u Svetom pismu” (Pa-vao VI.).

“Vrata su otvorena”, rekao je Pavao VI. patrijarhu Ate-nagori u Betlehemu. Od tog se trenutka viπe ili manje in-tenzivno vode razgovori i kontakti s pravoslavnima. Rimvabi na povratak. Æeli se stvoriti svjetska Crkva. Jedanprotestantski crkveni sabor dao je prijedlog da se uvedeispovijed, a katoliËkim teolozima, kao πto su Küng (koje-mu je 1980. Crkva oduzela pravo uËenja zbog njegovihkritiËkih izjava o nepogreπivosti pape) i Schütte, uspjelo

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56310

Black

311

je suprotnosti svesti na minimum. Teolog Karl Adam dræipred tisuÊama ljudi u protestantskoj crkvi predavanja omoguÊim zbliæavanjima u drugorazrednim pitanjima, kaoπto su crkvena disciplina, celibat i priËest. Ali protestan-tima treba biti jasno da suradnja s Rimom znaËi odu-stajanje od najvaænijih reformatorskih toËaka vjere, jer Rimu tim pitanjima neÊe uzmaknuti niti centimetar.

Nadbiskup Barcelone, Modrego, rekao je prilikom os-nivanja tajniπtva za jedinstvo krπÊana, pod vodstvom kar-dinala Bee: “Papin primat je naËelo jedinstva. Jedinstvo krπ-Êana ostvarit Êe se u krilu KatoliËke crkve ili ga uopÊe neÊebiti.” No, luteranski teolozi, kao primjerice Asmussen, ipakse nadaju da je moguÊe pribliæavanje Ëak i u podruËjuvjere. Ali kocke padaju na podruËju politike. Rimska crkvase prikazuje kao predvodnik zapadne civilizacije, a prote-stantizam u toj borbi ne æeli zaostati. To je jasno izrazioGeoffry Fisher, nadbiskup Canterburyja, nazivan “ujedini-teljem”, kad je kao poglavar Anglikanske crkve 1960. poprvi put u povijesti posjetio papu. Njega je slijedio njegovnasljednik u sluæbi Michael Ramsey. Svrha posjeta bila jejasna: “Izgraditi most izmeu Rima i Canterburyja koji jebio sruπen.”

Kad je Robert A. K. Runcie bio ustoliËen za stotognadbiskupa Canterburyja i time za duhovnog poglavara 65milijuna anglikanaca u cijelom svijetu, ceremonija ustoli-Ëenja bila je zamiπljena da prikaæe krπÊansko jedinstvo.Po prvi put je na sveËanosti sudjelovao jedan rimokatoliË-ki crkveni dostojnik, kardinal Basil Hume, kako bi nagla-sio vaænost razgovora za ujedinjenje ovih dviju crkava.46

ProroËanstvo je, dakle, predvidjelo suradnju Vatikanai protestantizma jer Êe druga zvijer, protestantska Ameri-ka, stvoriti sustav — Ivan ga naziva “kip Zvijeri” — premamjerama vjersko-politiËke diktature Rima. Dræava i Crkvaponovno Êe se ujediniti te Êe se protiv svih onih koji se

46 Los Angeles Times, 26. 3. 1980.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56311

Black


pokuπaju suprotstaviti toj prisili poduzeti mjere. Pritom nasne smiju zavarati odluke koncila koje govore o slobodi sa-vjesti, jer Êe tek buduÊnost otkriti πto treba razumjeti podpojmom “neËisti prozelitizam”, koji neÊe postojati u pojmuvjerske slobode. Nekadaπnji bedem slobode, SjedinjeneAmeriËke Dræave, postat Êe predvodnik u vjersko-politiËkojnetoleranciji koja Êe imati svjetske razmjere. R. Jung jejoπ 1954. pisao sljedeÊe: “Sada probija kroz fasadu ‘novogsvijeta’ neπto drugo πto ja nazivam ‘najnoviji svijet’. To jeAmerika koja se viπe ne moæe uskladiti s postavkama svojedosadaπnje povijesti i koja sve viπe pokazuje crte totali-tarnosti.”

Most prema Rimu je “æig”. Kao i kod svih zvijeri, iovdje je rijeË o simbolu. Kao πto pravi krπÊani odraæavajuBoæji karakter, tako se i protivnici poistovjeÊuju iz uvjere-nja ili samo formalno sa znaËajkama i namjerama prvezvijeri. ZnaËajke ove zvijeri oËituju se u sklonosti premavlastitim zakonima.47 Boæji zakoni trebaju biti ukinuti, auspostavljeni ljudski zakoni. Subota, znak autoriteta sa-mog Stvoritelja,48 treba ustuknuti pred “æigom zvijeri”, ne-djeljom.

No, oduvijek je bilo iskrenih krπÊana koji su savjesnosvetkovali nedjelju misleÊi da pritom slijede Boæju zapovi-jed. Danas postoji mnoπtvo vjernih ljudi koji iskreno svet-kuju nedjelju kao dan Gospodnji. Njima nitko nikad nijedovoljno dobro objasnio Ëetvrtu zapovijed. Za ove ljude se,naravno, ne moæe reÊi da su prihvatili “æig zvijeri”. Samooni koji Êe se naÊi pred moguÊnoπÊu biranja izmeu Bo-æjeg zakona i ljudskih zakona, i koji Êe sukladno tome idalje ostati pri svetkovanju nedjelje, primit Êe “æig zvijeri”.

Nasuprot ovom savezu protuboæanskih sila stajat Êemali broj ljudi, Boæji posljednji narod. “Na tome se temeljipostojanost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u

47 Daniel 7,25.48 Ezekiel 20,20.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56312

Black

313

Isusa.”49 Usprkos ruganju i progonima, oni Êe uspravnodræati stijeg istine. Njihov pokliË se neÊe preËuti jer piπeovako: “Poslije toga opazih nekoga drugog anela gdje si-lazi s neba. Imao je veliku moÊ, i zemlja se rasvijetli odnjegova sjaja.”50 Vijest treÊeg anela koja nas poziva dane sudjelujemo u religijskoj zbrci posljednjih dana, trebaglasno odjeknuti i obasjati Zemlju po zadnji put jasnombiblijskom porukom. To je djelo adventista sedmoga dana,posljednjeg Boæjeg stada na Zemlji. Odluka je u naπim ru-kama. Bog sada sveËano poziva ljude da iziu iz Babilonaljudskih zakona i pristupe redovima onih koji “Ëuvaju Bo-æje zapovijedi i vjeru u Isusa”.

Bog joπ uvijekpoziva ljude da

iziu iz Babilonaljudskih zakona

i pristuperedovima onih

koji “ËuvajuBoæje zapovijedii vjeru u Isusa”

49 Otkrivenje 14,12.50 Otkrivenje 18,1.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56313

Black


18Sudbonosna odlukaSudbonosna odlukaSudbonosna odlukaSudbonosna odlukaSudbonosna odluka

»ovjek se ne raa kao krπÊanin, nego postaje krπÊa-nin. Bog je od samoga poËetka prepustio Ëovjekovoj slo-bodnoj volji da izabere izmeu æivota i smrti. Tako Êe iostati do kraja. BuduÊi da je Ëovjek kruna stvaranja, biÊeobdareno razumom i voljom kojemu je dana sloboda izbo-ra u vaænim æivotnim pitanjima, poput izbora zvanja ilibraËnog druga, isto se tako moæe odluËiti za Boga ili pro-tiv Njega. Crkveni otac Hilarije iz Poitiersa pravo kaæe:“Svaka je nametnuta religija odurna. Pravoj vjeri pripada iosvjedoËenost, a ona se ne moæe postiÊi prisilom.”1

»ovjekova odluka da sluæi Bogu i da se priprema zaNjegovo kraljevstvo javno se izraæava krπtenjem, jer Isuskaæe: “Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit Êe se.”2 Posvojemu vanjskom obliku krπÊansko krπtenje nije niπta no-vo, jer ima korijen u Ivanovom krπtenju. Ivan Krstiteljkrstio je sve one koji su dolazili k njemu i kajuÊi se pri-znavali svoje grijehe. Time su izraæavali svoju vruÊu æeljuza vjeËnim æivotom u kraljevstvu koje Êe Mesija uskoroosnovati. “Obratite se — govorio je — jer je blizu kraljev-stvo nebesko! ... Tada je k njemu dolazio Jeruzalem i svaJudeja zajedno s jordanskom okolicom. Oni ispovijedahusvoje grijehe, a on ih je krstio u rijeci Jordanu.”3

1 Johannes Warns, Die Taufe, Bad Homburg, 1913., 54.2 Marko 16,16.3 Matej 3,3.5.6.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56314

Black

315

Time se Ivanovo krπtenje bitno razlikovalo od obred-nog ËiπÊenja uobiËajenog kod Hebreja i pogana. Ivanovokrπtenje nije bilo tajanstveni obred, veÊ javno izraæavanjepokajanja i priznanja grijeha. Od obrednog ËiπÊenja kakvosu provodili eseni razlikovalo se po tome πto je to bio jed-nokratni Ëin. Nisu mu pristupali samo pogani, kao kodrabinskog krπtenja prozelita, veÊ i Izraelci. U usporedbi skrπÊanskim krπtenjem ono je bilo samo priprema za nje-ga. Sâm Ivan Krstitelj priznaje: “Ja vas krstim vodom uznak obraÊenja, ali onaj koji dolazi poslije mene jaËi je odmene. ... On Êe vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.”4 IvanKrstitelj je krstio one koji se kaju5 i ispovijedaju grijehe,dok su apostoli krstili one koji vjeruju.6 Ivanovo krπtenjepripremalo je ljude za Mesijin dolazak, a krπÊansko krπ-tenje je simbol smrti i uskrsnuÊa Mesije koji je veÊ doπao.7

Ivanovo krπtenje bilo je samo vodom, dok je krπÊanskokrπtenje vodom i Duhom. Uskrsli Krist je sâm rekao: “Ivanje krstio vodom, a vi Êete domalo biti krπteni Duhom Sve-tim.”8 “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krs-tite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπesve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijemedo svrπetka svijeta.”9

Jedini ispravan biblijski oblik krπtenja je uronjavanje,jer jedino ono moæe pravilno predoËiti ono πto pravo krπ-tenje simbolizira, naime “umiranje starog Ëovjeka” i “oæiv-ljavanje novog Ëovjeka”. Samo se tako slijedi primjer veli-kog UËitelja i Njegovih apostola. KatoliËki bibliËar Röschovako komentira tekst iz Poslanice Rimljanima 6,4: “Apo-stol ovdje govori o krπtenju uronjavanjem. Uronjavanje krπte-

4 Matej 3,11.5 Matej 3,66 Djela 8,36.37.7 Rimljanima 6,4.8 Djela 1,59 Matej 28,19.20.

SUDBONOSNA ODLUKA •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56315

Black


nika simbolizira Kristovu smrt i pogreb, ali istodobno i us-mrÊivanje i pokopavanje grijeha u trenutku krπtenja. Krπ-tenikovo ustajanje nakon krπtenja simbolizira Kristovo us-krsnuÊe, a istodobno i unutarnju obnovu i moralno uskrs-nuÊe krπÊanina koji se krπtenjem oËistio od grijeha.”10

GrËka rijeË “baptizein”, koja u Novom zavjetu oznaËu-je krπtenje, znaËi “uronjavanje” i upuÊuje nas na Ëinjeni-cu da se pri krπÊanskom krπtenju krπtenik potpuno uro-njavao u vodu.

Do istog se zakljuËka dolazi kad se pobliæe upoznajuobiËaji prve krπÊanske zajednice. Za Ivana Krstitelja jeznano da je “krπtavao u Enonu, blizu Salima, jer ondje bija-πe mnogo vode”,11 Isus Krist je krπten “u Jordanu”,12 a a-kon Filip je s obraÊenim Etiopljaninom siπao “u vodu”.13

Ne moæe se, dakle, govoriti o krπtenju πkropljenjem u pr-voj krπÊanskoj zajednici. Jedino uronjavanje moæe stvarnosimbolizirati pokop, dok πkropljenje sámo po sebi dovodido laænog sakramentalizma, to jest do tvrdnje da πkrop-ljenje svetom vodom — a ne vjera onoga tko se krsti —donosi novi æivot.

Teolog Louis Secretan kaæe: “Mi vjerujemo da obiËajuronjavanja ima svoju duboku vrijednost; to je uvjerljiv ividljiv znak. Sa πkropljenjem je sasvim drukËije. Promije-nivπi naËin krπtenja, Crkva je iskrivila i njegov pravi smi-sao. ©kropljenje, naime, navodi na pomisao da sâm Ëin kr-πtenja na neki Ëaroban naËin spaπava Ëovjeka i da vode-ne kapljice donose spasenje.”14

Izvorno krπÊanstvo poznavalo je samo jedan oblik krπ-tenja — uronjavanje. Crkveni povjesniËar Neander jasno

10 Rösch O. M. Cap., Das Neue Testament, St. Florian, 1947.,382.

11 Ivan 3,23.12 Marko 1,9.13 Djela 8,38.14 L. Secretan, Baptême des croyants ou baptême des enfants,

1946., 22.23.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56316

Black

317

kaæe: “Krπtenje se prvobitno obavljalo uronjavanjem.”15 Po-vjesniËar Goguel to potvruje: “Prvobitni uzor krπtenja biloje krπtenje uronjavanjem.”16

KrπÊanska Crkva se Ëvrsto dræala tog apostolskog na-putka sve do srednjeg vijeka. Spomenuti teolog Secretan

15 Neander, Allgemeine Geschichte der christlichen Religion,Hamburg, 1828., I., 2, 361.

16 Goguel, L’eglise primitive, Paris, 1947., 309.


Bog je odsamog poËetka

prepustioËovjekovoj

slobodnoj voljida izabere

izmeu æivota ismrti; Ëovjekovaodluka da sluæi

Bogu i da sepriprema za

Njegovokraljevstvo

javno seizraæava

krπtenjem

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56317

Black


piπe: “Biblijsko krπtenje se obavljalo uronjavanjem. GrËkarijeË ‘baptizein’ oznaËuje potapanje, uronjavanje. Taj oblikkrπtenja krπÊanska Crkva je rabila sve do srednjeg vijekaradije od πkropljenja. ... Na Zapadu je tek nakon sabora uRaveni 1311. godine uronjavanje zamijenjeno πkropljenjem.... Erazmo svjedoËi da su u Engleskoj joπ u 16. stoljeÊukrπtenike uronjavali u vodu. Tek 1643. godine, na jednomcrkvenom saboru u Westminsteru, prihvaÊeno je πkropljenjes 25 glasova ‘za’, a 24 glasa ‘protiv’.”17

BuduÊi da je krπtenje Ëin priznanja grijeha i vjere uOtkupitelja, i uronjavanje u vodu ima samo simboliËkoznaËenje. Misao da se novoroenje moæe izazvati nekomËarobnom formulom ili uronjavanjem u vodu, dok je krπte-nik sasvim pasivan, nije krπÊanskog podrijetla, veÊ potjeËeod poganskog tajanstveno-magijskog svjetonazora. Voda joπnikoga nije uËinila krπÊaninom, jer samo vjera moæe udah-nuti novi æivot! Apostol Petar kaæe: “... Krπtenje ... nije ukla-njanje tjelesne neËistoÊe, nego Bogu upravljena molitva zadobru savjest ...”18 Tamo gdje nedostaje ta osobna æelja,osobno obeÊanje, osobni trud da se postane Boæje dijete,nema ni pravog krπtenja. BuduÊi da se ta divna ljudskateænja za dobrom i za spasenjem najbolje simboliËki izra-æava uronjavanjem u vodeni grob, krπÊanska Crkva trebazadræati samo takav naËin krπtenja.

O vjeri ovisi je li krπtenje istinsko ili ne.19 Stoga vjeranije ljudsko, nego Boæje djelo. Po vjeri Ëovjek postaje novostvorenje20 koje viπe ne pripada sebi,21 veÊ Kristu.22 Grije-si su mu oproπteni,23 ne mora se pojaviti na posljednjem

17 L. Secretan, Baptême des croyants ou baptême des enfants,1946., 21.

18 1. Petrova 3,21.19 GalaÊanima 3,26.27.20 1. KorinÊanima 5,17.21 2. KorinÊanima 5,15.22 1. KorinÊanima 6,19.23 Djela 2,38.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56318

Black

319

Sudu24 i stjeËe pravo na æivot u vjeËnom nebeskom kra-ljevstvu.25 Vjernik time postaje istinski dio Kristovog tije-la, Crkve,26 prima dar Boæjega Duha27 i poËinje donositiduhovne plodove.28

Kad prihvatimo Ëinjenicu da je pravo krπtenje samoono koje Ëinimo na temelju priznanja vjere, oËito je dasvaki krπtenik mora ispuniti neke uvjete prije nego πto sekrsti. Apostol Matej piπe o tome: “Zato idite i uËinite svenarode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Du-ha Svetoga!”29 Netko postaje uËenikom joπ prije krπtenja,na temelju evaneoskog poziva, ali uËenik ostaje ipak sa-mo onaj tko povjeruje.30 Vjera se javlja razumnim prihva-Êanjem onoga πto uËi Boæja rijeË.31 Tako krπtenju uvijekprethodi:

1. primanje evaneoskog nauka,32

2. pokajanje i promjena misli,33

3. vjera kao plod predanja Bogu.34

BuduÊi da krπtenje nije sakrament koji djeluje sâmpo sebi, buduÊi da Ëovjeka nitko ne primorava na krπtenje,veÊ ga on sâm traæi, buduÊi da voda ne pere naπe grijehe,nego smo oprani Kristovom krvlju — krπtenje novoroen-Ëadi ne moæe biti ispravno. Niti jedna jedina rijeË u cije-lom Svetom pismu ne daje ni najmanjeg nagovjeπtaja da

24 Marko 16,16.25 Koloπanima 1,13.26 1. KorinÊanima 12,13.27 Djela 2,38.28 GalaÊanima 5,22.29 Matej 28,19.30 Ivan 8,31; Djela 19,9.31 Rimljanima 10,14.17.32 Djela 8,5.6; 10,36-43; 16,13.14.32.33 Djela 2,38; 10,48-11,18.34 Marko 16,15.16; Djela 8,12.27; 15,9; 16,15.31; 18,8; Koloπa-

nima 2,12.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56319

Black


je u apostolsko doba postojao takav ili sliËan obiËaj. Teo-log Eugène Menegoz to potvruje: “U cijelom Novom zavje-tu ne nalazimo ni najmanjeg nagovjeπtaja krπtenja nekognovoroenËeta.”35 Teolog Karl Barth piπe: “Novozavjetna os-nova za krπtenje novoroenËadi viπe je nego sumnjiva.”36

Neki bibliËari spominju “krπtenje cijelog doma” da bi doka-zali opravdanost krπtenja djece, ali je sigurno da je u timsluËajevima rijeË samo o krπtenju svih onih u nekoj obiteljikoji su povjerovali. Primjer tamniËara iz Filipa to dokazu-je:

1. TamniËar je najprije upitao πto treba Ëiniti da sespasi.37

2. Zatim su apostoli propovijedali Boæju rijeË svima unjegovom domu.38

3. Potom su krstili njega i njegove ukuÊane.39

4. Na kraju su se svi radovali πto su tako sklopili za-vjet s Bogom.40

Isus nije iskljuËio djecu iz nebeskog kraljevstva, jer jesâm rekao: “Pustite djeËicu k meni; nemojte im prijeËiti, jertakvima pripada kraljevstvo Boæje! Zaista, kaæem vam, tkone primi kraljevstva Boæjega kao malo dijete, taj sigurnoneÊe uÊi u nj. Tada ih je zagrlio i blagoslivljao, stavljajuÊina njih ruke.”41

Poznat je i pokuπaj da se krπtenje novoroenËadi op-ravda hebrejskim obiËajem obrezivanja djece. Ta zabludapoËiva na mijeπanju pojmova nacionalne i vjerske zajed-

35 E. Menegoz, Le baptême des enfants d’après les principes dela théologie paulinienne, u Revue chretienne, XXXI, Paris, 1884., 240.

36 K. Barth, La doctrine ecclésiastique du baptême, Paris, 1949.,33.

37 Djela 16,30.38 Djela 16,31.32.39 Djela 16,33.40 Djela 16,34.41 Marko 10,14-16.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56320

Black

321

nice. U Starom zavjetu obrezanje je bilo znak pripadanjahebrejskom narodu, ali su prava Boæja djeca i tada mora-la “obrezati” svoja srca.42 BuduÊi da u Novom zavjetu ni-tko ne postaje pripadnik Boæjega naroda na temelju po-drijetla, veÊ se samo oni koji vjeruju, bez obzira na nacio-nalnost, imaju pravo nazvati djecom Boæjom,43 krπtenju,kao vanjskom znaku te pripadnosti, mogu pristupiti samooni koji vjeruju.44

Glediπte da se krπtenjem djece mora oËistiti naslije-eni grijeh temelji se na pogreπnom nauku o istoËnom gri-

42 Ponovljeni zakon 10,16.43 GalaÊanima 3,26-29.44 Koloπanima 2,11.12.


Krπtenju, kaovanjskom znaku

pripadnostiBogu, mogu

pristupiti samooni koji vjeruju

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56321

Black


jehu i nebiblijskom pojmu o krπtenju. Nasljedna je samosklonost prema grijehu,45 a uraËunavaju se samo osobnigrijesi.46 KonaËno, voda ne moæe oprati nijedan grijeh, veÊto moæe samo Kristova ærtva koju primamo vjerom i nakoju se oslanjamo u teænji za spasenjem.47

Zbog krπtenja novoroenËadi danas u svijetu ima takomalo pravih krπÊana, a tako mnogo onih koji su to samona papiru. Poznati krπÊanski mislilac Søren Kierkegaardnije bez razloga rekao: “Uzmemo djecu, izlijemo svakomeod njih nekoliko kapljica vode na glavu i time ona postajukrπÊani. ... Tako ubrzo imamo viπe krπÊana nego haringa urazdoblju lova, milijune krπÊana, i tako smo postali najveÊasila koju je svijet ikad vidio. To krivotvorenje krπÊanstvazaista je uæasno.”

Krπtenje male djece, kao i zapovijed o svetkovanju ne-djelje ili nauk o besmrtnosti duπe, izdanak je tradicije kojaje potpuno liπena apostolske ËistoÊe. Tu pojavu, u bîti ne-krπÊansku, prvi put susreÊemo krajem drugog stoljeÊa. Cr-kveni otac Tertulijan (150.—220. poslije Krista) u svojimspisima æestoko napada krπtenje male djece. U svojem dje-lu “De baptizmo” on kaæe: “Doduπe, Gospodin govori da imse ne brani dolaziti k Njemu. Pa dobro! Djeca mogu doÊi —kad odrastu. Mogu doÊi — kad nauËe. ... Mogu postati krπ-Êani — tek kad budu mogla prepoznati Krista. Zaπto nago-nite one koji joπ nisu sagrijeπili da traæe oprost grijeha? ZarËovjek u zemaljskim poslovima ne pokazuje viπe oprezno-sti? Zar se onima kojima se joπ ne povjerava zemaljskoblago, moæe veÊ povjeriti nebesko? Djeca moraju najprijerazumjeti da bi mogla traæiti spasenje i da bi im ono nanjihovu molbu bilo darovano.”48

45 Postanak 8,21.46 Ezekiel 18,20.47 1. Ivanova 1,7.48 Tertulijan, De baptismo, 18. poglavlje.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56322

Black

323

Evo joπ nekoliko navoda iz djela poznatih teologa: Jo-achim Neander piπe: “Potpuno je jasno da Krist nije uveokrπtenje male djece. ... A da su to apostoli uËinili, u naj-manju ruku se ne moæe dokazati!”49 Profesor dr. Hahn kaæe:“Ni u Bibliji, a niti u prvih 150 godina povijesti krπÊanskeCrkve, nema nijednog sigurnog i dokazanog primjera krπte-nja djece. Moramo priznati da se tvrdnje mnogobrojnih pro-tivnika krπtenja djece ne mogu pobiti s evaneoske toËkeglediπta.”50 Profesor dr. Heussi piπe: “Iako je magijsko-sa-kramentalistiËko glediπte iπlo na ruku pojavi krπtenja djece,krπtenje odraslih ostalo je pravilo u cijeloj starijoj povijestiCrkve ... Tek od πestog stoljeÊa polako poËinje prevladavatikrπtenje djece.”51

Pravo kaæe protestantski pisac Secretan: “Povijest ob-reda krπtenja u krπÊanstvu pokazuje kako se Crkva brzoudaljavala od istine. Morala je biti sol zemlji, svjetlost svi-jetu; bilo joj je povjereno neizmjerno blago, ali πto se viπeudaljivala od Ëistog Kristovog nauka, to se sve viπe zarob-ljavala ljudskim tradicijama kojih se viπe nikako nije moglaosloboditi. Umjesto da ispunjava zadaÊu koju joj je Kristdao i da krsti one koji vjeruju, krstila je djecu, πto joj nisuzapovjedili ni Krist niti apostoli. Ono πto je Krist zapovjediopolako je ustupalo mjesto onome πto je uvodila Crkva.”52

Krπtenje na temelju priznanja vjere i naπa je prijekapotreba. Nije to nevaæno, jer u Bibliji piπe: “Zaista, zaista,kaæem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj nemoæe uÊi u kraljevstvo nebesko.”53 Ako smo krπteni nekoli-ko dana nakon roenja, joπ nismo ispunili taj uvjet. Mo-

49 Neander, Allgemeine Geschichte der christlichen Religion,Hamburg, 1828., I., 2, 362.

50 J. Warns, Die Taufe. Bad Homburg, 1913., 25.51 Heussi, Kompendium der Kirchengeschichte, Tübingen, 1949.,

75.112.52 L. Secretan, Baptême des croyants ou baptême des enfants,

1946., 47.48.53 Ivan 3,5.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56323

Black


ramo se krstiti onako kako se Krist krstio. BezgreπnomSpasitelju nije bilo potrebno krπtenje, ali je htio pokazatida je jedno s nama i tako nam dati primjer. Krstio se kaoodrastao Ëovjek i dao nam nalog da idemo Njegovim tra-gom!

Dok zakljuËujemo ovo poglavlje, postavimo si ova osob-na pitanja: Jesam li i ja krπten po uzoru na Isusa Krista?Æelim li iziÊi iz babilonske zbrke ljudskih zabluda i pri-stupiti onima koji “... Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isu-sa”?54

Odgovore na ta pitanja ne smijemo odlagati i ne smi-jemo ih uzimati olako, jer o njima ovisi naπ vjeËni æivot.Bog nam danas nudi vjeËni æivot, a Njegove pruæene rukene smijemo odbiti jer bi sutra moglo biti prekasno. Stogadanas za sve koji traæe Boæju istinu vrijedi stari poziv: “Asada na πto joπ Ëekaπ? Ustani, primi krπtenje i oËisti se odsvojih grijeha zazivljuÊi njegovo ime!”55

54 Otkrivenje 14,12.55 Djela 22,16.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56324

Black

325

19Nebo Ëeka tebe!Nebo Ëeka tebe!Nebo Ëeka tebe!Nebo Ëeka tebe!Nebo Ëeka tebe!

Cijeli svemir teæi uspostavljanju Boæjeg vjeËnog kra-ljevstva. “... Da bude Bog sve u svemu.”1 — to je æelja svihstvorenja. Patrijarsi i proroci su teæili za tim, prvi krπÊanii muËenici nadali su se tome, a Boæja posljednja Crkvana Zemlji æeljno Ëeka taj veliki dan. Kad opet doe, Spa-sitelj Êe ponovno uspostaviti onaj savrπeni red koji je bionaruπen pojavom grijeha i zla.

To posljednje razdoblje na pragu vjeËnosti moæe se po-dijeliti na nekoliko manjih razdoblja. Sveto pismo govorio “novoroenju” ili o mesijanskom preureenju svijeta. UOtkrivenju se to prvo razdoblje vjeËnosti naziva “chilia ete”— vladavina od tisuÊu godina ili tisuÊgodiπnje kraljev-stvo.

Naæalost, taj prakrπÊanski nauk pretrpio je mnoge pro-mjene. Crkveni oci, po uzoru na kasnoæidovske apokalip-tiËke spise, smatraju da Êe tisuÊgodiπnje Boæje kraljevstvobiti na Zemlji. Nasuprot tomu, aleksandrijski teolozi, pri-mjerice Origen, misle da to proroËanstvo treba shvatiti du-hovno. Tako je zamisao o tisuÊugodiπnjem kraljevstvu za-dugo zamagljena. Nakon uzdizanja krπÊanstva na poloæajdræavne religije, pojavila se misao da je vladavina Crkvena Zemlji ispunjenje proroËanstva o Boæjoj tisuÊgodiπnjojvladavini. Najpoznatiji zastupnik toga glediπta bio je cr-kveni otac Aurelije Augustin. Zamisao o “Civitas Dei”, iliBoæjoj dræavi, odvela je neke teologe tako daleko da je To-

1 1. KorinÊanima 15,28.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56325

Black


ma Akvinski smatrao starokrπÊansko biblijsko shvaÊanjetisuÊljeÊa — krivovjerjem.

Naæalost, ni u πesnaestom stoljeÊu, koje je inaËe doni-jelo mnoge pozitivne reforme, nije ponovno prihvaÊen bib-lijski nauk o tisuÊgodiπnjem kraljevstvu. Kad je u osam-naestom stoljeÊu anglikanski teolog Daniel Whitby objaviosvoje glediπte da je tisuÊgodiπnje kraljevstvo povijesno raz-doblje koje prethodi drugom Kristovom dolasku, poËele sujedna za drugom nicati razliËite teorije o nekom “zlatnomdobu” ovdje na Zemlji. Od pravog biblijskog nauka te suteorije posudile samo ime. Ali Biblija kaæe jasno i odree-no: tisuÊgodiπnje kraljevstvo prostire se s one strane gra-nice zemaljske povijesti ËovjeËanstva i ono je vrijeme sue-nja, a ne neko “zlatno doba”.

To razdoblje poËinje drugim dolaskom Isusa Krista. OnÊe doÊi kao “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara”2 i tajdogaaj Êe oznaËiti poËetak tisuÊgodiπnjeg suenja svemuπto je greπno i zlo na ovome svijetu.3 Kad osvane taj velikidan, koji svi vjernici æeljno oËekuju, ispunit Êe se aposto-love rijeËi: “Ovo vam velimo pouËeni od Gospodina: mi æivi,mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno neÊemo preteÊiumrlih, jer Êe sam Gospodin sa zapovjedniËkim zovom, sglasom arkanela i sa zvukom trube Boæje siÊi s neba, inajprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mipreostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacimau susret Gospodinu. I tako Êemo zauvijek biti s Gospodi-nom.”4

Apostol ne govori o nekom opÊenitom uskrsnuÊu, veÊsamo o uskrsnuÊu vjernih, o uskrsnuÊu koje se u Otkri-venju naziva prvim uskrsnuÊem: “Blaæen i svet tko je dio-nik ovoga prvog uskrsnuÊa! Nad ovima druga smrt nemavlasti, nego Êe biti sveÊenici Boæji i Kristovi i s njime Êe

2 Otkrivenje 19,11-16.3 Otkrivenje 20,4.4 1. Solunjanima 4,15-17.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56326

Black

327

kraljevati tisuÊu godina.”5 Nakon toga prvog uskrsnuÊa pre-obrazit Êe se vjerni koji su æivi doËekali Krista.6 Obje sku-pine Êe se pridruæiti Kristu i zajedno s Njim suditi Sotonii nepokajanim greπnicima.7

Umrli greπnici neÊe imati udjela u prvom uskrsnuÊu,a greπnici koji budu æivi doËekali Krista poginut Êe od slaveNjegova dolaska i moÊi Njegove rijeËi. “... VeÊ po pravdi Êesudit ubogima i sud prav izricat bijednima na zemlji. ©i-bom rijeËi svoje oπinut Êe silnika, a dahom iz usta ubit bez-boænika.”8

Tada Êe naπa Zemlja ostati pusta i nenastanjena. Do-gaaji tijekom drugog Kristovog dolaska izazvat Êe na Ze-

5 Otkrivenje 20,6.6 1. KorinÊanima 15,51.52.7 1. KorinÊanima 6,2.3.8 Izaija 11,4.

Cijeli svemir teæi uspostavljanju Boæjeg vjeËnog kraljevstva; iBoæja posljednja Crkva na Zemlji æeljno Ëeka taj veliki dan

NEBO »EKA TEBE! •

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56327

Black


mlji teπka razaranja i æivot Êe zamrijeti. Tako rijeËi proro-ka Jeremije nalaze svoje ispunjenje: “Gledam zemlju: pu-sta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iπËezla. Gledambrda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. Gledam: evoËovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plo-dno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve æestinomgnjeva svoga.”9

Nakon odlaska pravednika na Nebo, na opustjeloj Ze-mlji ostat Êe samo Sotona i njegovi pali aneli. “Potomopazih anela gdje silazi s neba dræeÊi u ruci kljuË od Bez-dana i velike verige. On uhvati Zmaja, staru zmiju — a toje avao, sotona — i sveza ga za tisuÊu godina te ga baciu Bezdan, koji nad njim zakljuËa i zapeËati, da viπe ne za-vodi narodâ dok se ne navrπi tisuÊu godina. Poslije togaima biti odvezan kratko vrijeme.”10

GrËka rijeË za bezdan, “abyssos”, koja ovdje oznaËujedubinu bez dna, uporabljena je u istom znaËenju u grË-kom prijevodu teksta iz Postanka 1,2. Stoga zakljuËujemoda je taj “bezdan” naπa Zemlja. Sotona Êe biti osuen napotpunu neaktivnost dok Êe Krist i pravednici tijekom ti-suÊu godina suditi njemu i njegovim sljedbenicima. “Veri-ge” kojima je vezan treba shvatiti simboliËki, kao “lanacokolnosti” koji sputava njegovu aktivnost, jer nema niko-ga na kome bi mogao iskuπavati svoje zavodniËke sposob-nosti — jer Êe vjernici biti kod Boga na Nebu, a svi ne-vjernici mrtvi, pa tako viπe neÊe moÊi “zavoditi narode”.

Dok Êe Sotona boraviti na opustjeloj Zemlji potpunorazvlaπten, Krist i vjernici sudit Êe na svemirskom sudu.Sud koji Êe se odræavati na Nebu neÊe viπe odluËivati oæivotu i smrti — to je bila svrha prethodnog, istraænogsuda — veÊ Êe odreivati veliËinu kazne svakom greπni-ku. Na Ëelu toga suda bit Êe Krist11 koji Êe suditi u OËevo

9 Jeremija 4,23-26.10 Otkrivenje 20,1-3.11 Ivan 5,22.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56328

Black

329

ime.12 Svjedoci Êe biti pravednici svih vremena, osobito mu-Ëenici,13 a mjesto odræavanja suda bit Êe Nebo.14

Po isteku tisuÊgodiπnjeg razdoblja bit Êe izvrπene izre-Ëene presude. Pred duhovnim oËima Ëitatelja Otkrivenjaniæu se veliËanstvene i uzbudljive scene koje se odigrava-ju u tome posljednjem dijelu Apokalipse. Ivan vidi nebe-ski Jeruzalem kako se spuπta s neba na Zemlju, vidi po-javljivanje boæanskog Suca i tisuÊâ spaπenih. “I opazih kakoSveti grad — novi Jeruzalem — silazi od Boga s neba,opremljen poput zaruËnice koja je nakiÊena za svoga mu-æa.”15 Nakon toga se na sudu pojavljuju optuæeni, to jestuskrsavaju greπnici koji su tisuÊu godina Ëekali na taj tre-nutak. “Ostali mrtvaci ne oæivjeπe dok se nije navrπilo tisu-Êu godina.”16

Sotona Êe opet ugledati nepregledno mnoπtvo svojihsljedbenika, koji su ustali iz svojih grobova, i znat Êe damu je to posljednja prilika da se odupre Bogu. BuduÊi dasad viπe neÊe biti vezan “verigama”, meu uskrsnulim sil-nicima, tiranima i neprijateljima svakog dobra, on Êe za-poËeti svoj stari posao i dobiti oduπevljenu potporu. “Akad proe tisuÊu godina, sotona Êe biti puπten iz svoje ta-mnice. IziÊi Êe da zavodi narode na Ëetiri kraja zemlje —Goga i Magoga — da ih skupi za rat tako mnogobrojne kaopijesak morski. I oni uzioπe na πiroku povrπinu zemlje iopkoliπe tabor svetih — ljubljeni grad.”17 Dakle, cilj njiho-va napada bit Êe novi Jeruzalem.

Taj napad neÊe biti uspjeπan, jer Êe ga Bog dopustitisamo da bi greπnike okupio na presudu. Iznenada Êe sneba pasti oganj stvarajuÊi na Zemlji pravo ognjeno jeze-ro u kojemu Êe naÊi smrt svi zli, i ljudi i demoni. “Tada

12 Daniel 7,22.13 1. KorinÊanima 6,2.3; Otkrivenje 20,4.14 Otkrivenje 15,2.3.15 Otkrivenje 21,2.16 Otkrivenje 20,5.17 Otkrivenje 20,7-9.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56329

Black


sie vatra s neba i proguta ih.”18 Taj zavrπni stupanj uni-πtenja zla Biblija naziva “drugom smrÊu”.19 Sve zlo bit Êeuniπteno kao da ga nikad nije ni bilo,20 planut Êe kao sla-ma i nestati kao pepeo.21 “A greπnici bit Êe svi iskorijenje-ni, istrijebit Êe se zlikovaËko sjeme.”22

18 Otkrivenje 20,9.19 Otkrivenje 21,8.20 Obadija 1,16.21 Malahija 3,19.21.22 Psalam 37,38.

Kao uNoino doba

Zemlja opustoπena tisuÊu godinaNova Zemljai obnovljeni

rajOstvaren Boæjiplan spasenja

Posljednjevrijeme

Sotona sa svojim demonimai mrtvim greπnicima na Zemlji

Ognjenojezero

VJE»NOST

KRISTOV DRUGI DOLAZAK

UskrsnuÊe pravednika(prvo uskrsnuÊe)

Preobraæenje æivihpravednika

Greπnici su mrtvi — Sotonaje svezan

Sveti grad sa spaπenimaspuπta se na Zemlju

UskrsnuÊe greπnika(drugo uskrsnuÊe)

Sotona je osloboeni s greπnicimauniπten u ognjenomjezeru

NOVAZEMLJA

SADA©NJAZEMLJA

TISU∆GODI©NJICA

Boæji narod boravi na Nebu

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56330

Black

331

Sve to neÊe se dogoditi u jednom trenutku, veÊ Êe tra-jati u “vijeke vjekova”, kako piπe u Bibliji.23 Time se nemisli na neku beskrajnu, vjeËnu kaznu, jer i sama grËkarijeË “aeon”, koja se prevodi kao “vjeËnost”, vrlo Ëesto ozna-Ëuje ograniËeno, iako dugo razdoblje. Tako treba razum-jeti i mnoge druge tekstove u Bibliji.24 Naravno, rijeË “vjeË-nost” moæe se uporabiti i u apsolutnom smislu kad se,primjerice, govori o Bogu ili o beskrajnom vjeËnom æivotuspaπenih. Kako Êemo je razumjeti, ovisi, dakle, o kontek-stu. Ovaj put upravo nas kontekst nagoni na zakljuËakda nije rijeË o vjeËnoj, beskrajnoj kazni, jer na obnovlje-noj Zemlji neÊe i ne moæe biti boli, patnji, stradanja i smr-ti.25 Tamo Êe Bog biti “sve u svemu”.26

U jednom biblijskom rjeËniku stoji: “Ta, u grËkom pra-tekstu Novog zavjeta uporabljena rijeË, koja oznaËuje vje-Ënost — aeon — u prijekrπÊanskom grËkom jeziku znaËi sveprije nego pustu vjeËnost. GrËki jezik imao je za ‘bezgraniË-nost’ druge izraze ... koji se u Novom zavjetu samo usput-no ili nikako ne rabe. Ono πto je vjeËno, ne mora beskrajnotrajati — Ëak ni toliko koliko svijet postoji.”27

Iako govori o “ognjenom sudu”, Bibliji nije poznato onoπto ljudi obiËno nazivaju “paklom”. Predodæba o sadaπnjemi vjeËnom paklu poËiva na zabludi o besmrtnosti duπe ieventualnim pogreπkama prevoditelja. Hebrejsku rijeË “πeol”mora se prevoditi rijeËju “grob”, a nikako “pakao”.28 Tovrijedi i za novozavjetnu rijeË “hades”.29 RijeË “gehena” zna-

23 Otkrivenje 14,11.24 Izlazak 21,6; Izaija 32,14.15; Jona 2,7 — (“trajno”, “dovijeka”,

“zauvijek”).25 Otkrivenje 21,4.5.26 1. KorinÊanima 15,28.27 Osterloh-Engelland, Bibl.-Theologisches Handwoerterbuch, Göt-

tingen, 1959., 131.132.28 Usporedi: 1. Samuelova 2,6; Job 14,13; Hoπea 13,14; Jona

2,3 — (“©eol”, “Podzemlje”).29 Usporedi: Psalam 16,10 i Djela 2,27.31.


Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56331

Black


Ëi samo “ognjeni sud”30 u kojemu Êe i tijelo i æivot bitiuniπteni. U Bibliji je samo oganj — zato πto za sobom os-tavlja vjeËne, nepopravljive posljedice — nazvan “vjeËnim”,a nikako æivot koji Êe nestati u njemu. Biblija, prema tome,ne nauËava da Êe muke greπnika vjeËno trajati, nego daÊe oni biti uniπteni za svu vjeËnost.

Kad Sotona, greπnici i grijeh nau u “geheni” svojukonaËnu propast, ova Êe Zemlja opet dobiti peËat boæan-skog sklada. Stvaranje Êe se vratiti Gospodinu i krug pla-na spasenja bit Êe zatvoren. “Potom opazih novo nebo inovu zemlju, jer su iπËezli prvo nebo i prva zemlja ....”31

Nova Zemlja Êe zauvijek biti prebivaliπte svetih.32 Tako ÊepoËetak i kraj povijesti biti isti, jer Sveto pismo poËinjerajem, a njime Êe i zavrπiti. Ipak, kraj Êe biti joπ ljepπi odpoËetka!

Boæje kraljevstvo neÊe biti samo ponovno uspostavljeniraj, veÊ ponajprije posveÊeno i proslavljeno prebivaliπte sve-tih. Umjesto sadaπnjeg smrtnog tijela, imat Êemo preobra-æeno tijelo,33 umjesto boli i briga ovoga svijeta, pratit Êenas vjeËno veselje,34 umjesto nesavrπenstva naπe sadaπnjespoznaje, uæivat Êemo u poznavanju Boga.35 Svu tu vjeË-nost neÊe ugroæavati nesigurnost i promjenjivost, koje suobiljeæja ovoga svijeta. Iz prolaznog svijeta naπega doba bitÊemo preseljeni u novi vjeËni Jeruzalem, Ëija slava36 nadi-lazi ljudske sposobnosti poimanja. Tamo Êemo se opet vi-djeti s naπim srodnicima i prijateljima od kojih nas je smrtgrubo rastavila. Tamo neÊe biti nepravde,37 nestaπice, bo-lesti, ni smrti.38

30 Matej 10,28 (“pakao”).31 Otkrivenje 21,1.32 Daniel 7,27; Otkrivenje 5,10.33 Filipljanima 3,21.34 Izaija 35,10.35 1. KorinÊanima 13,12.36 Otkrivenje 21,10-27.37 Izaija 65,21.22.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56332

Black

333

Ali sve je to tek poËetak, jer je blaæenstvo nad svimblaæenstvima æivot u stalnoj Boæjoj nazoËnosti i u zajed-nici s Isusom Kristom.39 “Evo stana Boæjeg meu ljudima!On Êe stanovati s njima: oni Êe biti njegov narod, i on sam,Bog, bit Êe s njima. On Êe otrti svaku suzu s njihovih oËiju.Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli,jer stari svijet proe.”40

Tako Êe boæanski plan spasenja ljudi od grijeha bitipotpuno ostvaren, i Bog Êe kroz svu vjeËnost voditi svojnarod iz spoznaje u spoznaju.

38 Otkrivenje 7,16.17.39 Otkrivenje 22,3.4.40 Otkrivenje 21,3.4.


Krist poziva sve ljude da postanu dræavljani Njegovog vjeËnogkraljevstva; On kuca na vrata svakog srca i svakoga moli da neodbije ponueni dar spasenja

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56333

Black


Sveti Augustin je izrekao poznate rijeËi:

“Tamo Êemo se odmarati i promatrati,promatrati i æivjeti, æivjeti i zahvaljivati.Gle, to Êe biti kraj kojemu nikakav kraj ne slijedi!”

Povijest ovoga svijeta brzo se pribliæava svrπetku. Kristpoziva sve ljude da postanu dræavljani Boæjega kraljevstva.On kuca na vrata svakog srca i svakoga moli da ne odbijevjeËni dar spasenja koji mu se nudi. Krist je spreman op-rostiti sve naπe grijehe i dati nam snagu za putovanje pre-ma naπoj nebeskoj domovini.

“Onaj koji ovo jamËi izjavljuje: ‘Da, dolazim uskoro!” —Amen! Doi, Gospodine Isuse!”41

41 Otkrivenje 22,20.21.

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56334

Black

335

KazaloKazaloKazaloKazaloKazalo

Predgovor hrvatskom izdanju ............................................5

1. Vaænost danaπnjice .......................................................7

2. Moæe li suvremeni Ëovjek vjerovati u Boga? ............19

3. »ovjekovo podrijetlo i njegova svrha .........................31

4. Knjiga Boæje promisli .................................................46

5. Najsigurnija proroËka rijeË ........................................67

6. Isus iz Nazareta .........................................................88

7. UtoËiπte u Bogu .......................................................106

8. Prosvjetljenje i milost ...............................................121

9. Deset Boæjih zapovijedi ............................................132

10. Isus Êe opet doÊi ...................................................152

11. Vremena i znakovi .................................................171

12. Povijesni razvitak krπÊanstva.................................211

13. Spomenik stvaranja................................................232

14. Smrt — poËetak ili kraj? .......................................257

15. Okultizam — prijevara, znanost ili vjerovanje? ....270

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56335

Black


16. Svijet na prekretnici ..............................................286

17. Boæji posljednji poziv .............................................300

18. Sudbonosna odluka ...............................................314

19. Nebo Ëeka tebe! ......................................................325

Heinz.SCB9ok 13.10.2011, 09:56336

Black

1 hans heinz suvremeni ¨ovjek i biblija...6 ¥ suvremeni ¨ovjek i biblija shvaæanje stvoritelja i...

Documents