VISOKA ŠKOLA ZA POSLOVANJE I UPRAVLJANJE„Baltazar Adam Krčelić“

Zaprešić

Financijske institucije i tržišta

Zdravko Lešić - Miroslav Gregurek

Zaprešić, srpanj 2013. godine

SADRŽAJPREDGOVOR...........................................................................................................................I

1. UVOD.....................................................................................................................................1

2. FINACIJSKE INSTITUCIJE..............................................................................................32.1. Uvodno o financijskim institucijama...................................................................................3

2.1.1. Povijest bankarskih (depozitnih) institucija......................................................................................32.1.2. Uloga financijskih institucija............................................................................................................4

2.2. Kreditne (depozitne) institucije.................................................................................................52.2.1. Poslovne banke..................................................................................................................................62.2.2. Štedna Banka...................................................................................................................................112.2.3. Štedionice........................................................................................................................................122.2.4. Kreditne Unije.................................................................................................................................14

2.3. Financijske (nedepozitne) institucije – institucionalni ulagači.............................................162.3.1. Osiguravajuća društva.....................................................................................................................172.3.2. Leasing............................................................................................................................................202.3.3. Factoring.........................................................................................................................................222.3.4. Fondovi...........................................................................................................................................232.3.4.1. Investicijski Fondovi..................................................................................................................262.3.4.1.1. Otvoreni investicijski fondovi...............................................................................................272.3.4.1.2. Mirovinski fondovi................................................................................................................392.3.4.1.3. Banka skrbnik........................................................................................................................442.3.4.1.4. Zatvoreni investicijski fondovi..............................................................................................452.3.5. Financijska poduzeća......................................................................................................................462.3.5.1. Mirovinsko društvo....................................................................................................................472.3.5.2. Društva za upravljanje investicijskim fondovima......................................................................492.3.5.3. Bankovna holding poduzeća......................................................................................................502.3.5.4. Zajednička poduzeća (Joint Ventures).......................................................................................51

2.4. Financijske institucije države..................................................................................................512.4.1. Ministarstvo Financija........................................................................................................................522.4.2. Centralna Banka (HNB)..................................................................................................................542.4.3. Agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ( DAB )...................................................662.4.4. HAMAG – Hrvatska agencija za malo gospodarstvo.....................................................................662.4.5. Hrvatska banka za obnovu i razvitak - (HBOR)...........................................................................672.4.6. Financijska Agencija - ( FINA )......................................................................................................672.4.7. Hrvatska Agencija za nadzor financijskih usluga - ( HANFA ).....................................................682.4.8. Središnje klirinško depozitarno društvo - ( SKDD ).......................................................................69

2.5. Institucije međunarodnog financijskog sustava...............................................................702.5.1. Međunarodno bankarstvo................................................................................................................712.5.2. Međunarodni monetarni fond..........................................................................................................732.5.2.1. MMF u Republici Hrvatskoj......................................................................................................762.5.2.2. Dug Središnje države i Ukupni vanjski dug RH........................................................................782.5.3. Svjetska banka.................................................................................................................................802.5.4. Aktivnosti Svjetske banke...............................................................................................................832.5.5. REPUBLIKA HRVATSKA I SVJETSKA BANKA.....................................................................842.5.6. Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank For Reconstruction And Development - IBRD)...................................................................................................................................872.5.6.1. IZVORI FINANCIRANJA........................................................................................................882.5.6.2. KREDITI IBRD-a......................................................................................................................89

3. TEHNIKE POSLOVANJA BANAKA............................................................................943.1. Pojam i vrste bankarskih poslova...........................................................................................................943.2. Pasivni poslovi........................................................................................................................................953.3. Aktivni poslovi.......................................................................................................................................983.4. Osnovni rizici.....................................................................................................................................1023.4.1. Kreditni rizik.....................................................................................................................................105

3.4.2. Tržišni rizik...................................................................................................................................1053.4.2.1. Rizik kamatne stope.................................................................................................................1063.4.2.2. Rizik valutnog tečaja................................................................................................................1063.4.3. Rizik likvidnosti............................................................................................................................1073.4.4. Operativni rizik.............................................................................................................................1083.5. Neutralni poslovi.................................................................................................................................1093.5.1. Platni promet.....................................................................................................................................1093.5.1.1. Hrvatski sustav velikih plaćanja.....................................................................................................1113.5.1.2. Nacionalni klirinški sustav NKS....................................................................................................1113.5.1.3. Sustav međunarodnih plaćanja.......................................................................................................1123.5.2. Otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih pisama............................................................................1133.5.3. Čuvanje i upravljanje vrijednostima – depo poslovi.........................................................................1163.5.4. Kupovanje i prodaja vrijednosnih papira, deviza, valute i dragocjenih kovina za tuđi račun...........1173.5.5. Preuzimanje jamstava i posredovanje kod izdavanja vrijednosnih papira........................................117

4. FINANCIJSKA TRŽIŠTA..............................................................................................1194.1. Pojam, vrste i sudionici financijskih tržišta..................................................................................1194.2. Tržište novca.................................................................................................................................1224.3. Devizno tržište (FOREX)..............................................................................................................1294.4. Eurovalutno tržište (eurodolarsko)...............................................................................................1324.5. Međunarodna tržišta obveznica.....................................................................................................133

5. TRŽIŠTE KAPITALA...................................................................................................1365.1. Pojam i vrste tržišta kapitala.........................................................................................................1365.2. Primarno i sekundarno tržište kapitala..........................................................................................1395.3. Tržište vlasničkih i dužničkih vrijednosnica.................................................................................1435.4. Tržište rizičnog kapitala................................................................................................................1445.5. Institucije tržišta kapitala..............................................................................................................1455.6. Hrvatsko tržište kapitala................................................................................................................1465.6.1. Organizacija Hrvatskog tržišta kapitala........................................................................................1485.6.2. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA).........................................................1485.6.3. Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD).........................................................................1505.6.4. Investicijska društva......................................................................................................................151

6. BURZE.............................................................................................................................1546.1. Vrste burzi.....................................................................................................................................1546.2. Burze za vrijednosne papire (efektne burze).................................................................................1556.3. Institucionalni okvir......................................................................................................................1606.3.1. Temeljni kapital, nadzorni odbor i uprava....................................................................................1626.3.2. Bitne institucije na Zagrebačkoj burzi..........................................................................................1636.3.3. Instrumenti kojima se trguje na burzi............................................................................................1646.3.4. Sustavi trgovanja – kotacije..........................................................................................................1666.3.5. Indeksi...........................................................................................................................................1686.4. Novčane i devizne burze...............................................................................................................1746.5. Robne ili produktne burze.............................................................................................................1766.6. Burze za usluge.............................................................................................................................182

7. FINANCIJSKO TRŽIŠTE KAO DIO GLOBALNOG TRŽIŠTA............................1887.1. Devizna tržišta i međunarodne financije.......................................................................................1887.2. Tečaj domaće valute......................................................................................................................1897.3. Funkcije, sudionici i transakcije na deviznom tržištu...................................................................1927.4. Terminska i spot tržišta.................................................................................................................1937.5. Tržišta deviznih futuresa i opcija..................................................................................................1947.6. Devizni rizik i osiguranje od deviznog rizika...............................................................................1957.7. Vrste deviznog rizika....................................................................................................................1951.1. Globalizacija financijskih tržišta...................................................................................................1987.8. Akvizicije i spajanja......................................................................................................................201

8. ISTRUMENTI FINANCIJSKIH TRŽIŠTA................................................................2058.1. Nekompleksni financijski instrumenti..........................................................................................2058.1.1. Obveznice......................................................................................................................................2058.1.2. Dionice..........................................................................................................................................222

8.2. Kompleksni financijski instrumenti..............................................................................................2368.2.1. Forward.........................................................................................................................................2368.2.2. Opcije............................................................................................................................................2368.2.3. SWAP ugovori..............................................................................................................................2398.3. Instrumenti pokrića deviznog rizika..............................................................................................2398.3.1. Devizni swap.................................................................................................................................2408.3.2. Futures poslovi..............................................................................................................................2408.3.3. Sekuritizacija.................................................................................................................................241

LITERATURA......................................................................................................................243

POPIS GRAFIKONA...........................................................................................................246

POPIS SLIKA.......................................................................................................................246

POPIS TABLICA..................................................................................................................246

PREDGOVOR

U suvremenim uvjetima poslovanja, širina i značaj financijskih institucija i tržišta postaje sve značajnije. Gotovo da nije moguće zamisliti današnji život bez funkcioniranja financijskih tržišta i institucija, a tema je osobito značajna i zbog toga jer se stalno pojavljuju novi oblici i istrumenti financijskih tržišta.

U novije doba nacionalno tržište postaje dio globalnog tržišta, pa se sve više stiče dojam da postoji samo jedno svjetsko tržište. S druge strane, financijske institucije često mjenjaju instrumente kako bi se prilagodile potražnji i onima koji prikupljaju kapital. Garancija uspjeha je sposobnost prilagodbe promjenama, sposobnost pronalaženja izvora financiranja, investiranja i upravljanja imovinom.

Ova knjiga „Financijske institucije i tržišta“ je namjenjena studentima VŠPU „Baltazar Adam Krčelič“ Zaprešić kao osnovna literatura za studiranje kolegija financija na stručnom i specijalističkom studiju. Knjiga je skroman pokušaj dvojice autora, dugogodišnjih djelatnika u bankarstvu a sada i predavača na VŠPU da svojim znanjem i iskustvom pomognu studentima u svladavanju građe predviđene na stručnim i specijalističkim studijima.

Pisanjem ove knjige (temeljene na domaćoj i svjetskoj literaturi, vlastitim istraživanjima i iskustvima iz prakse) pokušaj je omogućavanja studentima učinkovitijeg studiranja financijskih institucija i tržišta i na stručnom i specijalističkom studiju VŠPU „Baltazar Adam Krčelić“ u Zaprešiću.

Knjiga se sastoji od osam dijelova koji su razrađeni po poglavljima. Prvo poglavlje predstavlja uvod u kojem se obrađuje financijski sustav, a u drugom poglavlju financijske institucije i to depozitne, nedepozitne i financijske institucije države. Budući da našim financijskim sustavom dominiraju banke, jedno poglavlje je posvećeno bankovnom poslovanju, platnom prometu i njegovim instrumentima. Funkcioniranje financijskih sustava je nezamislivo bez financijskih tržišta, pa je posebno poglavlje predviđeno za financijska tržišta i burze, a također u knjizi se obrađuje institucije međunarodnog financijskog sustava i financijsko tržište kao dio globalnog tržišta.

Zahvaljujemo svim onima koji su na bilo koji način pomogli i sudjelovali u izradi ove knjige, a najveće zahvale i i priznanja odajemo Upravi VŠPU koja je prihvatila prijedlog za izdavanje ove knjige.

Izradom ove knjige, sve ono što je sadržano u njoj podvrgnuto je ocijeni i kritičkom sudu javnosti. U skladu s tim, unaprijed zahvaljujemo na svim sugestijama i kritičkim primjedbama, koje ćemo uvažiti kod drugog izdanja ove knjige, ako ga bude.

Nadamo se da će knjiga biti zanimljiva za čitanje i da će pomoći našim studentima kod pripreme ispita iz kolegija za koje je pisana.

Nadajući se da će knjiga pobuditi interes studenata za teme koje se obrađuju u njoj, želimo im puno uspjeha u radu i karijeri u budućnosti.

I

1. UVOD

Riječ financiranje koja potječe od riječi „finire“ ima etimološko značenje završiti, okončati spor pomoću novca. Uz financiranje se povezuje sve u svezi s prihodima i rashodima, odnosno odnosi u društvu koji nastaju kod prikupljanja sredstava za podmirenje određenih potreba i raspodjele novčanih sredstava.

Izravno financiranje se u tom smislu naziva distributivna ili brokerska funkcija, gdje financijski posrednici vrše transfer postojećih financijskih potraživanja bez stvaranja bilo kakvih novih ili mijenjanja karakteristika originalnih potraživanja. Posrednik u spajanju zajmoprimaca i zajmodavaca prima naknadu za usluge. Investicijske banke i brokeri/trgovci vrše takvo posredovanje, odnosno djeluju kao agenti između zajmoprimaca i zajmodavaca. Ne ulažu vlastitu imovinu u objavljene primarne vrijednosnice, a kada je posao dovršen, ispadaju iz igre. Komparativna prednost izravnog financiranja su dvije troškovne prednosti. Prva je vještina u interpretiranju suptilnih tržišnih signala, a druga, ponovno korištenje tih informacija na kros-sekcijskoj (među klijentima) i bezvremenskoj (kroz vrijeme) osnovi1. Ukupna učinkovitost financijskog sustava raste kroz redukciju troškova potražnje i rizika. Međutim, izravno financiranje ipak ne može ispuniti sve zahtjeve. Primarne vrijednosnice ne mogu udovoljiti zahtjevima u terminima denominacije, prikladnosti, dospijeća, transfernosti, kapitalne sigurnosti ili tržišnosti. Tome udovoljava neizravno financiranje.

Neizravno financiranje djeluje drugačije od agencijskog financiranja, jer akteri posla koriste svoju imovinu u transakcijskom procesu. Zajmodavci preferiraju proces gdje financijski posrednik pokriva nedostatak imovine. Zajam koji zajmoprimci dobivaju je zamjena zajma, odnosno zamjena obveza financijskog posrednika i zajmoprimca. Postoje dva nivoa supstitucije zajma koje vrše različite financijske institucije: Zajmodavac se dogovara s financijskim posrednikom, a on je u odvojenim dogovorima sa

zajmoprimcem. Taj proces je supstitucija ugovora za izravno financiranje, pa nastaje mala ili nikakva promjena u rokovima i uvjetima. Financijske institucije koje provode ovu aktivnost žele centralizirati skup informacija te nadzirati provođenje, pa smanjuje troškove transakcija i troškove traženja. Ovaj oblik supstitucije redukicira rizik jer su financijska potraživanja zajmoprimaca ujedinjena, te stvaraju efekt diversifikacije. Zajmodavci imaju potraživanja od financijskog posrednika umjesto heterogenih potraživanja od drugih pojedinaca, pa postoji veća motivacija za razvoj sekundarnog tržišta, čije aktivnosti obično provode nedepozitarne institucije (institucijski ulagači).

Druga vrsta supstitucije duga čine financijski posrednici s različitim ugovorima za zajmodavce i zajmoprimce. Financijski posrednik koristi vlastita sredstva (obveze) kako bi oplemenio višak štednje zajmodavaca po odgovarajućoj cijeni. Ta cijena je kamatna stopa koju plaćaju financijski posrednici, npr. na štedni račun. Visina plaćanja kamata varira s likvidnošću držanog proračuna, odnosno neposrednim pristupom potencijalnim plaćanjima uz nižu varijabilnu kamatnu stopu od one ugovorene s fiksnim rokom (obveznice). Financijski posrednici koriste sredstva zajmodavaca kako bi kreirali imovinu, odnosno obveze (financijska potraživanja) zajmoprimaca2. Takvi financijski posrednici su komercijalne banke, kreditne udruge, štedne i kreditne institucije i štedne banke.

1 Na primjer, velika kompanija želi svježi kapital kroz objavu primarnih vrijednosnica i ugovara investicijskog bankara koji upravlja sindikatom. Sindikat donosi objavu tržištu, trgujući prvo primarnim vrijednosnicama, a potom ih prodajući ulagačima. Primarne vrijednosnice završavaju u portfeljeima zajmodavaca.2 Na primjer financijski posrednik daje dugoročni kredit zajmoprimcu koji se treba vratiti u ratama, kroz određeni vremenski period i s određenom kamatnom stopom.

1

Financijski sustav se definira kao skup svih financijskih institucija, financijskih oblika i istrumenata. Financijski sustav zadaće ispunjava preko brojnih i različitih financijskih tržišta na kojima se prema specifičnim pravilima i uvjetima trguje ne samo bankovnim depozitima i kreditima već i vrijednosnicama državnog duga ili zadužnicama poduzeća, dionicama, izvedenim, deriviranim financijskim oblicima, devizama i sl. Struktura financijskog sustava je različita u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Što je zemlja razvijenija, financijsko posredovanje je razvijenije, pa su financijski tokovi dublje u privrednim tokovima. Zato se kaže da je produbljivanje financijskog sustava veće, što je zemlja razvijenija. Najvažniji razlog za razlike u stupnju privrednog razvoja pojedinih zemalja ne leži u njihovim prirodnim bogatstvima, nego u efikasnosti njihova korištenja. To pokazuje primjer Rusije koja je vrlo bogata prirodnim resursima, ali ih neefikasno koristi, i nasuprot tome Japana, koji je siromašan resursima. Razvijeni i efikasni financijski sustav može bitno utjecati na povećanje efikasnosti upotrebe oskudnih resursa, a time i na privredni razvoj.

Zadaća financijskog sustava je prikupljanje štednje od suficitarnih sektora i davanja kredita deficitarnim sektorima. Bez štednje nema investicija, a bez investicija nema rasta. Efikasna alokacija štednje na pojedine investicijske projekte utječe na povećanje rasta. Zato financijski sektor svojom alokativnom i tehničkom efikasnošću utječe na ubrzanje privrednog razvoja. Davanje zajmova implicira rizik da zajmoprimac neće otplatiti zajam (credit risk), rizik da će realna vrijednost zajmova biti smanjenja zbog inflacije (price risk) i rizik likvidnosti (liqudity risk), tj. rizik da zajmodavac neće moći kreditni instrument brzo unovčiti. Važan je i tzv. sistemski rizik, rizik da jedan ili više velikih dužnika neće otplatiti dug i da će tako ugroziti cjelokupni financijski sustav. Financijski sektor preuzimajući na sebe neke vrste rizika, smanjuje rizik zajmoprimcima i utječe na povećanje investicija, pa time i na povećanje rasta. Bez postojanja efikasnog financijskog sustava pozajmljivanje sredstava može biti skupo i riskantno. U situaciji nepostojanja efikasnog sustava, investicije se ili samofinanciraju ili ih obavlja država. Problem koji se javlja u samofinanciranju je da vlastita sredstva (u ta sredstva mogu biti uračunana i sredstva posuđena od rodbine i prijatelja) često nisu dovoljna za financiranje velikih investicijskih projekata, dok je problem u investiranju države taj, što se sredstva za financiranje prikupljaju porezima, a ne dobrovoljnim ulaganjem štediša radi ostvarivanja zarade.

Financijski sektor ima komparativne prednosti u smanjivanju asimetričnosti informacija i transakcijskih troškova. Zato on može mobilizirati štednju i usmjeriti je u projekte. Razvoj tržišta kapitala u nerazvijenim zemljama je potreban ne samo zbog diversifikacije rizika, nego i zbog privlačenja stranog kapitala radi povećanja investicija i stope rasta. Postojanje efikasnog sustava financijskih posrednika omogućuje lakše financiranje investicija zajmovima. Zbog toga je zajednička karakteristika razvijenih zemalja i veći stupanj financijskog produbljivanja (financial deepening), koje se mjeri odnosom tekućih obveza prema BDP-u, ili kao odnos M2/BDP. Doprinos financijskog sektora privrednom razvoju ovisi o njegovoj efikasnosti u davanju kvalitetnih usluga ostalim sektorima privrede. Nema dobrog financijskog posredovanja bez dobrih financijskih posrednika. Zato je razvoj sustava dobrih financijskih posrednika nužan za stabilni privredni razvoj. U razvijenim zemljama postoji puno vrsta financijskih institucija, od zalagaonica i pojedinačnih posuđivača novca do banaka, mirovinskih fondova, osiguravajućih društava, brokerskih kuća, investicijskih trustova, do burze.

Skup financijskih instrumenata u razvijenim zemljama je velik: gotovi novac (kovani i papirnati), čekovi, hipoteke, mjenice, obveznice, dionice te u novije vrijeme terminski ugovori i swapovi. U nerazvijenim zemljama je skup financijskih instrumenata nerazvijeniji kao i skup financijskih institucija. Zato je financijski sustav u ovim zemljama neefikasniji, a stupanj financijskog produbljivanja manji, što utječe na manju efikasnost investicija. Sve to utječe na smanjivanje stope rasta nerazvijenih zemalja.

2

2. FINACIJSKE INSTITUCIJE

Ovo poglavlje je fokusirano na različite vrste financijskih institucija koje omogućuju usluge primarnog posredništva. Te institucije su široko klasificirane kao kreditne3 (depozitne) i ostale financijske (nedepozitne) institucije.

2.1. Uvodno o financijskim institucijama

Financijske institucije obavljaju funkciju prijenosa financijskih sredstava od suficitarnih prema deficitarnim subjektima. Povijesno gledano, financijske institucije su nastale u trenutku kada je društvo shvatilo nepogodnost direktne zamjene roba i usluga (bartera).

2.1.1. Povijest bankarskih (depozitnih) institucija

Nakon bartera, ljudi su za razmjenu kao mjerilo vrijednosti koristili kovine koja nisu bile u obliku kovanica. Međutim takav oblik je imao ozbiljene nedostatke, bio je potreban pribor za vaganje i ispitivanje, a zakidanje na vagi i prijevare bile su učestale pojave.

Kovanice su predstavljale rješenje za probleme korištenja kovine kao novca. Pečat utisnut na određenoj masi kovine potvrđivao je njezinu specifičnu težinu za danu čistoću. Imena mnogih današnjih monetarnih jedinica (funte, lire i šekeli) nekada su bile jedinice za težinu. Premda su kovanice predstavljale napredak u razvoju novca, ostali su im i dalje određeni nedostatci, a najznačajniji su transportni troškovi i mogućnost krađe novca koji se transportira i uskladištuje. Uglavnom kao rezulatat opasnosti od krađe, došlo je do običaja ostavljanja plemenitih kovina i kovanica na čuvanje zlatarima. S obzirom na to da su zlatari radili s tim plemenitim kovinama, oni su iz potrebe razvili načine njihove zaštite. To je zlatare učinilo prirodnim izborom za primanje i skladištenje monetarnog zlata i srebra (uz naknadu) za različite vlasnike.

U tom ranom razdoblju povijesti bankarstva, depozitar koji je želio izvršiti plaćanje za neku transakciju otišao bi čuvaru, uzeo od njega nekoliko svojih kovanica, i iskoristio ih kako bi obavio plaćanje. Kako bi se pojednostavilo, ljudi su za plaćanje počeli koristiti skladišne priznanice, odnosno papire koji su dokumentirali postojanje uskladištenih kovanica plemenitih kovina, a potpisivali su ih zlatari koji su ih čuvali. Ti rani „zlatarski zapisi“ bili su prihvatljivi za onog što plaća, jer je on vjerovao kako se ti zapisi mogu zamjeniti za zlatne kovanice kod zlatara. Ljudi su počeli koristiti papirna potraživanja umjesto izravnog korištenja kovanica od plemenitih kovina, ili zlatnog novca kao sredstvo razmjene.

Slijedeći korak u razvoju bankarstva bilo je otkriće da zlatari ne moraju u svojim blagajnama držati sve kovanice koje su kod njih deponirane. Shvatili su da su dnevna povlačenja obično jednaka dnevnim depozitima. Pa ipak, postojali su dani kad su povlačenja manja od depozita. Kad bi zlatari mogli predvidjeti iznos za koji bi povlačenja vjerojatno premašivala depozite, tada bi mogli održavati pričuvu kovanica. Zlatari su ispisivali skladišne priznanice za mnogo veće vrijednosti nego što je bila vrijednost kovanica od plemenitih kovina koje su čuvali. Zato je „vrijednost novca“ (ili rezervi) koje zlatari imaju pri ruci kako 3 Prema u važećem Zakonu o kreditnim institucijama NN br. 117/2008,

3

bi udovoljili povlačenjima zlatnih i srebrenih kovanica predstavljala samo dio vrijednosti svih skladišnih priznanica koje su izdali. Tako je rođen koncept bankarstva uz djelomične pričuve, a pri tome su se zlatari transformirali od običnih čuvara kovanica u bankare.

Kad se ta praksa prečesto ponavlja, kao što se to i događalo, tajna brzo prodire u javnost, koja se ipak mogla uvjeriti u zajedničku prednost koja je postojala unutar takvog sustava bankarstva. Bankar je javnosti pružao sigurnost, pogodnost, lakoću transfera i knjigovodstvene usluge za malu ili čak nikakvu naknadu. U zamjenu za to, bankaru se dopušta korištenje depozita koji su pripadali javnosti kao pričuve za aktivnost plasiranja sredstava. Kao i u slučaju kod mnogih interesentnih zajednica, to je način za ostvarivanje zajedničkih koristi. Dugo se nakon toga objašnjavalo zbog moralnih ili etičkih implikacija držanja manje od 100% pričuva kako bi se povećeli profiti da je jedini problem mogućnost povremenog pada povjerenja i „napada“ na banku, što se događa kad ljudi hrle u banku kako bi povukli svoj novac iz banke prije nego što se pričuve isprazne. Zdravi, konzervativni poslovni običaji banaka i ukočeno ponašanje bankara potpomogli su odagnati strahove javnosti i tako se pojavilo bankarstvo uz djelomične rezerve.

U današnje je vrijeme nemoguće zamisliti obavljanje svih transakcija na nivou globalne ekonomije prilikom kojih se koristi gotovinski novac. U takvim uvjetima svaka bi transakcija zahtijevala puno više vremena i aktivnosti vezanih uz prijenos sredstava. Uz funkciju ubrzanja poslovnih transakcija i smanjenja troškova poslovanja, financijske institucije predstavljaju bitan faktor u osiguranju financijskih sredstava od ukupnih rizika, primjerice rizika likvidnosti, rizika promjene cijena i sl. Temeljem ovih funkcija financijskih institucija možemo zaključiti da je njihovo postojanje u modernoj ekonomiji neophodno.

2.1.2. Vrste financijskih institucija

Uloga financijskih institucija u modernom društvu postala je osnovom za obavljanje svih poslovnih transakcija. Njihova organizacijska struktura, opseg djelovanja i funkcije značajno variraju među nacionalnim ekonomijama, ovisno o ekonomskoj razvijenosti, političkom uređenju i mnogim drugim faktorima. Međutim, u osnovi financijske institucije dijelimo u četiri kategorije:

I. središnje monetarno financijske institucije II. kreditne (depozitne) financijske institucije

III. ostale financijske (nedepozitne) institucije IV. financijske posrednike

Tablica 1 : Pregled i grupiranje financijskih institucijaPregled i grupiranje financijskih institucija u SAD i Velikoj Britaniji

Pregled i grupiranje financijskih institucija u Republici Hrvatskoj

I SREDIŠNJA (CENTRALNA) BANKAII DEPOZITNE INSTITUCIJE Banke Depozitne štedne institucije (štedne banke, štedionice, kreditne ili potrošačke

zadruge i sl.)III NEDEPOZITNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE1. Ugovorene štedne institucije

(osiguravatelji imovine i života, privatni i državni mirovinski fondovi, institucije

I SREDIŠNJA BANKA – HNBII KREDITNE INSTITUCIJE Banke Štedne banke Stambene štedionice Kreditne unijeIII OSTALE FINANCIJSKE

INSTITUCIJE1. Ugovorne štedne institucije

(osiguravajuće institucije, obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi kapitalnog

4

zdravstvenog osiguranja)2. Fondovi zajedničkog investiranja –

investicijski fondovi (UT, ITC, Uzajamni fondovi, Fondovi za ulaganja u nekretnine, Uzajamni fondovi novčanih tržišta)

3. Financijske kompanije (interne banke) i konglomerati

4. Državne i specijalne financijske institucije (eksportne, poljoprivredne, razvojne, stambene, studenske i sl.)

5. Investicijske banke, brokeri i dealeri Društva za poslovanje s vrijednosnicama

6. Ostale mješovite financijske institucije

tipa)2. Investicijski fondovi (otvoreni i zatvoreni

investicijski fondovi)3. Državne financijske institucije (Hrvatska

banka za obnovu i razvoj - HBOR, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga – HANFA, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo – HAMAG)

4. Brokerska društva– društva za poslovanje s vrijednosnicama

5. Ostale financijske institucije (leasing tvrtke, izdavači kreditnih kartica)

6. Ostalo (Financijska agencija-FINA, Zagrebačka burza, Tržište novca, Kreditne unije, SKDD, REGOS)

Izvor: Leko, V.: Upravljanje bankama, Ekonomski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2005., str.17. i 140.

Središnja banka predstavlja krovnu banku nacionalne ekonomije. Ona je banka banaka i predstavlja najznačajniju financijsku instituciju jedne države. Ovisno od države, njene uloge su višestruke, a među osnovne uloge spadaju: emisijska funkcija, ovlaštena je za emisiju novih količina novca, u skladu sa

monetarnom politikom države; provođenje monetarno-kreditne politike, u koje ubrajamo eskontnu politiku, obvezne

rezerve, operacije na otvorenom tržištu, tj. ekspanzivnu i restriktivnu monetarnu politiku;

valutna politika, stabilnost valute, tečaja, likvidnost, ravnoteže platnog prometa i sl.; nadzor i kontrola banaka; kreditiranje određenih nacionalnih interesantnih projekata.

U različitim ekonomijama postoje različite funkcije središnjih banaka, tako da u financijskom sustavu SAD-a središnja banka ima istaknutu ulogu na sekundarnom tržištu kapitala (posebno se ističe kupovinom i prodajom državnih vrijednosnih papira), te u sustavu Velike Britanije središnja banka ima značajnu ulogu u primarnoj emisiji državnih obveznica i tu djeluje kao agent vlade. U Hrvatskoj je to Hrvatska narodna banka.

2.2. Kreditne (depozitne) institucije

U podpoglavlju su prikazane:

1. poslovne banke2. štedne banke3. štedionice4. kreditne unije (štedno kreditne zadruge)

Poslovne banke i štedne institucije zajedno čine veliku i dobro razvijenu djelatnost depozitarnih financijskih usluga. U novije su se vrijeme smanjile razlike između tih dvaju grupa institucija, pa ipak postoji dovoljno različitosti da možemo prikazati svaku grupu posebno. Počet ćemo s poslovnim bankama.

5

2.2.1. Poslovne banke

Kreditne financijske institucije najvećim dijelom čine banke mjereno veličinom aktive. Banke obavljaju funkcije slične funkcijama štednih institucijama i kreditnih unija – primaju depozite (pasivu) i daju kredite (aktivu)4. Poslovne banke su najvažnije od svih depozitnih financijskih ustanova. Rangirane su na prvom mjestu po veličini imovine (aktive), i najviše su diverzificirane u odnosu i na imovinu (aktivu) i na obveze (pasivu). Tradicionalno, njihov su glavni izvor sredstava depoziti po viđenju. Situacija za poslovne banke se mijenja tijekom proteklih 30 godina, štedni i oročeni depoziti (uključijući certifikate o depozitu nazvane CDs) postaju im sve važniji izvor sredstava.

Poslovanje banaka u najvećoj mjeri ovisi o razvijenosti financijskog tržišta, jer ono omogućava bankama plasman sredstava kojima ostvaruju prihode, te služi kao izvor u slučaju nedostatka sredstava.

Na tržištu kapitala banke imaju funkciju transformiranja kratkoročnih sredstava u dugoročna i obrnuto, te imaju pristup informacijama koje su nužne za očuvanje likvidnosti, cijene aktive, te za opću uspješnost poslovanja banke. Razvijeni bankarski sektor uvelike pomaže tržištu kapitala u smislu očuvanja likvidnosti i ubrzanja razvoja.

Generalno, banke možemo podijeliti na komercijalne i investicijske. Investicijske banke imaju značajnu ulogu na tržištu kapitala, jer su po svojoj osnovnoj djelatnosti predodređene za usku suradnju s tržištem kapitala.

Komercijalne banke su tradicionalno omogućavale pozajmljivanje kredita i polog sredstava deponenata uz određenu kamatu, neovisno o fluktuacijama na svjetskom tržištu. Još nedavno je bankarstvo bilo spread business, tj. banke su ostvarivale dobit održavajući kamatne stope za kredite većima nego su bile kamatne stope na depozite. Kako je funkcioniranje bankarskog sustava bitno za cjelokupni gospodarski sustav jedne zemlje, vlada države je omogućavala bankama zaštitu od konkurencije u prikupljanju depozita i povlašteni pristup sustavu platnog prometa. Vlada je također bankama davala implicitne i eksplicitne garancije, što im je omogućavalo da svojim klijentima daju bolje garancije nego konkurenti. Uloga takvih garancija je važna u zemljama s nestabilnim burzovnim tržištima kapitala gdje su banke glavne institucije u koje klijenti mogu sigurno ulagati.

Kod odluke za izbor tržišta kapitala postoji izbor između gospodarstva na bazi bankovnog sustava (bank-based economy) kao npr u Njemačkoj ili za gospodarstvo bazirano na burzovnom tržištu (stock-market based economy) kao npr. SAD obzirom na funkciju efektivne alokacije resursa. Znanstvene studije pokazuju da banke mogu imati isti efekt alokacije resursa kao i tržište kapitala. Kod obaju sustava značajni su mehanizmi kojima se alociraju resursi s utjecajem na investicijske odluke i s osiguranjem nadzora i kontrole poslovanja gospodarskih subjekata.

Promjene u tradicionalnom bankarstvu su nastale zbog utjecaja na dva bitna čimbenika: revoluciju informatičke tehnologije i deregulaciju monopola banaka. Nove baze podataka, agencije za proizvodnju i prijenos informacija (npr.Reuters) i ostale agencije za prijenos vijesti (news services) oduzimaju bankama primat u raspolaganju informacija.

Banke (komercijalne banke) uključuju se u financijsko posredovanje (neizravno financiranje ili institucionalno posredovanje) i u domaćem i u međunarodnom poslovanju, te u maloprodajnim i transakcijama trgovine na veliko. Depozitarne banke posluju s depozitima (objavljivanjem sekundarnih vrijednosnica) i širenjem zajmova (kupnjom primarnih vrijednosnica). Maloprodajno bankarstvo općenito se odnosi na domaća djelovanja depozitarnih banaka koje obično rade kroz ponekad prilično široku mrežu filijala. Profiti su praktički razlika između kamatnih stopa od zajmova i onih plaćenih depozitorima (manje

4 Sounder A.& Cornett M.M. Financijska tržišta i institucije, Masmedia d.o.o. Zagreb, 2006.

6

radnih troškova i taksa). Bankarstvo trgovine na veliko s druge strane se bavi sa visoko vrijednim bankarskim transakcijama – tj. visoko vrijednim depozitima i zajmovima. Velik dio takvog bankarstva uključuje transakcije na financijskom tržištu, poput tržišta Eurovalute, i velik njegov dio je međunarodni. Bankarstvo trgovine na veliko ima drukčiji set karakteristika maloprodajnog bankarstva. Postoji nekoliko karakteristika koje identificiraju djelovanje veleprodajnog bankarstva:

djeluje na globalnom međubankovnom tržištu i u domaćoj i u stranim valutama. Imovina se nabavlja kroz objavu financijskih instrumenata poput domaćih i stranih valutnih certifikata depozita (CD-a), promjenjivih vremenskih depozita s fiksnim dospijećem. Vlasništvo CD-a se može prenijeti ovisno o njihovom datumu otkupa i nudi dodatne prednosti za kupca (posebno likvidnost). Nadalje, CD-i se mogu upotrijebiti kao kolateral za dobivanje bankarskih zajmova.

Visina denominacije je velika, a minimalna vrijednost za veleprodajne depozite i zajmove iznosi između 250.000 £ i 500.000 £. Veleprodajno bankarstvo ima visoko volumne transakcije u odnosu na maloprodajno, no ima manji broj klijenata. Klijenti su korporacijski koncerni, vlade, vladine agencije i visoko budžetni pojedinci.

Granice između kamatnih stopa davanja i primanja zajmova su uske zbog relativno niskih troškova veleprodajnog bankarstva (nema infrastrukture filijala) i ekstremno kompetitivnih troškova tržišta.

Srednjoročni zajmovi su derivirani na varijabli kamatne stope kroz revolving kredite (gdje je kamatna stopa fiksna za jedan dio trajanja zajma, a fleksibilna za pad cijena, održavajući privremene troškove depozitne stope) i sindicirane zajmove (gdje različite banke sudjeluju u jednom zajmu, diverzificirajući tako profil rizika zajma).

Veleprodajne banke općenito ne rade sa širokim mrežama filijala. Rezultat je više specijalizirano osoblje.

Veleprodajne banke ne nude usluge transmisije novca, npr. čekove. One posreduju između zajmodavca i zajmoprimca na vrlo kompetitivnom tržištu, i izravno se natječu s tržištem vrijednosnica.

Veleprodajne banke mogu uskladiti svoju imovinu i obveze, npr. 250.000 £ CD-a (obveze) mogu financirati komercijalnim papirima u vrijednosti 250.000 £ (u imovini). Ako veleprodajne banke usklade imovinu i obveze, djeluju kao brokeri. Komparativna prednost ležala bi u njihovoj mogućnosti da reduciraju troškove distribucije likvidnosti (u usporedbi sa scenarijem pod kojim veleprodajne banke ne postoje). Reducirani troškovi distribucije likvidnosti jesu produkt stupnja tržišne specijalizacije i znanja o posrednicima veleprodajnih banaka i njihove mogućnosti da transformiraju rizik kroz diverzifikaciju. Veleprodajne banke su ipak kreatori likvidnosti iako u manjoj mjeri nego maloprodajne banke. Studija Engleske banke koja je dana u izvještaju Lewisa i Davisa (1987) te Bucklea i Thomspona (1995) pokazala je da veleprodajne banke stvaraju likvidnost transformiranjem karakteristika dospijeća imovine. Od 1980-tih, veleprodajne banke su stvorile likvidnost kroz inovativne aktivnosti i izvanbilančne stavke. Razvoj prakse upravljanja likvidnosti bilance praćen je evolucijom međubankovnog tržišta. Upravljanje obvezama omogućuje bankama da kupuju veleprodajnu likvidnost kada ju trebaju po pravoj cijeni. Banke mogu otići na međubankarsko tržište i posuditi dovoljno imovine da pokriju bilo kakve nedostatke uzrokovane pogrešnim usklađivanjem.Uobičajeno je za banke da posuđuju kratkoročnu imovinu na međubankarskom tržištu kako bi uskladile likvidnost u depozitnom ili zajmovnom profilu. Element rizika postoji, i to pridonosi odluci da mnogi bankari žele biti kontinuirano aktivni na tržištu kako bi imali opcije za uzimanje zajma.

Ključno područje rasta za banke posljednjih godina su izvanbilančne aktivnosti. Praktički od sredine 1980-tih, banke su se uključivale u sekuritizaciju imovine tj. dio imovine

7

iz bilance, pretvoren u proizvode koji su više tržišni i prodani trećim osobama. U UK oblik vrijednosnica pokrivenih imovinom (ABS) stvoren je na temelju rezidencijalnih hipoteka. U UK prvi ABS je objavljen 1985. godine; od tog datuma UK tržište je raslo i danas je drugo najveće tržište na svijetu. Očekuje se daljnji rast tržišta za ABS. Sekuritizacija pokrivena imovinom nudi bankama prednost oslobađanja kapitala u bilanci. Izvanbilančne aktivnosti povećale su stupanj profita koje su banke zaradile. Rast u izvanbilančnom poslovanju, ipak, postavlja pitanja i izazove za bankovne regulatore.

Razlika između veleprodajnog i maloprodajnog bankarstva se smanjila, tako da te dvije aktivnosti nisu više u potpunosti odvojene. Univerzalna priroda modernog bankarstva karakterizirana je bankovnim kombinacijama maloprodajnih i veleprodajnih operacija, i to na međunarodnoj razini. Udružene beneficije uključuju primjerice, pooling zajmovnih kredita različitih karakteristika, izjednačavanje nezgrapnih veletrgovačkih poslovanja sa čvrstim maloprodajnim depozitnim poslovanjem. Unatoč tome što banke operiraju kao multi-produktivne kompanije, postojalo je nekoliko ne-posredničkih učinaka u kretanju na tržištu tijekom posljednjih 10-15 godina. Velike korporacije počele su premošćivati banke kao izvore financiranja i umjesto toga ići izravno na kapitalno tržište. Korporativne tvrtke počele su izdavati više tržišne dužnosničke vrijednosnice, obveze, dionice i komercijalne papire, te manje se oslanjati na bankovne zajmove. Kompanije su počele sekurizirati svoje dugove. Sekuritizacija dugova (poput sekuritizacije bankovne imovine) dala je korporacijama priliku da transformiraju svoje dugove. Tren prema sekuritizaciji stvoren je slijedećim faktorima:

Velike korporacije shvatile su da izravno ugovaranje sa kapitalnim tržištima za sobom donosi jeftinije financiranje u odnosu na ugovaranje putem banaka (koje također posluju prema mark-up politici)

Rangiranja bankarskih kredita oštećena su krizama poput međunarodne kreditne krize ranih 1980-tih, i u nekim slučajevima, pretjerana izloženost rezidencijalnih zajmova, što je dovelo do porasta obujma ne-izvedenih aktiva. Stoga, visoko rangirane kompanije mogu pozajmljivati po nižoj stopi nego banke. Prema tome, prednosti koje banke imaju vezano za podizanje fondova (prvenstveno

stvorene zbog brige vlasti oko stabilnosti bankarskog sustava) više ne postoje. Uz perspektive banaka, korporativno davanje zajma postalo je jednostavno manje profitabilno tijekom 1980-tih godina, a širenje kamatne stope nedovoljno da pokrije troškove. Kao rezultat, banke su se okrenule ka poslovanju koje donosi zaradu kako bi podmirile gubitke u njihovim tradicionalnim aktivnostima posredovanja u davanju zajmova. Porast izvanbilančnog poslovanja je odraz tog trenda. Paradoksalno, banke sada zarađuju ogromne sume honorara i punomoći kroz pomaganje korporacijama prilikom podizanja financija iz objavljivanja dužnosničkih vrijednosnica i drugih papira. To je, naravno, najveća investicijska bankarska aktivnost.

Zanimljiv razvoj tijekom novijih godina je kontroverza kod definicije poslovne banke. Sve do sedamdesetih godina ovog stoljeća i donešenja važnog bankovnog zakonodavstva 1980. godine, bilo je lako razlikovati poslovne banke od ostalih financijskih institucija zbog toga što su to bile jedine institucije koje su pravno mogle izdavati čekovne račune kao obveze. Ta je razlika, pak ostala izvan uporabe nakon legalizacije S&L i štedioničkih NOW računa i dioničkih čekovnih računa kreditnih unija. Sadašnje definicije poslovnog bankarstva, prema tome usmjeravaju se na imovinu poslovnih banaka kao i na njihove obveze. Iako ta razlika blijedi, poslovne banke ostaju jedine financijske institucije koje imaju tek nekoliko zakonskih ograničenja na posjedovanje poslovnih zajmova (onih zajmova koji su povezani s poslovanjem) i istodobno nude čekovne depozite kao obveze. Prema tome poslovnu banku može se definirati kao depozitnu ustanovu koja je relativno neograničena u svojoj mogućnosti odobravanja poslovnih zajmova i kojoj je zakonski dopušteno izdavati čekovne račune.

8

Kreditnom institucijom smatra se pravna osoba koja je dobila odobrenje za rad od Hrvatske narodne banke, a čija je djelatnost:

primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita za svoj račun (bankovne usluge) ili

izdavanje sredstva plaćanja u obliku elektroničkog novca.

Pojam kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj obuhvaća banke, štedne banke, stambene štedionice ili institucije za elektronički novac. Temeljni kapital kreditnih institucija iznosi:

za banke najmanje 40 milijuna kuna, za štedne banke najmanje 8 milijuna kuna, za stambene štedionice najmanje 20 milijuna kuna.

Kreditne institucije su dionička društva, a obavljaju bankovne ili financijske usluge,osnovne i dodatne financijske usluge, te uzajamno priznate usluge. U osnovne financijske usluge ubrajaju se:

- primanje depozita ili drugih povratnih sredstava,- odobravanje kredita i zajmova,- otkup potraživanja s regresom ili bez njega,- financijski najam,- izdavanje garancija ili drugih jamstava,- trgovanje za svoj račun ili za račun klijenta instrumentima tržišta novca, prenosivim vrijednosnim papirima, stranim sredstvima plaćanja,financijskim ročnicama i opcijama i valutnim i kamatnim instrumentima,- platne usluge,- usluge vezane uz poslove kreditiranja,- izdavanje drugih instrumenata plaćanja i upravljanje njima,- iznajmljivanje sefova,- posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu,- sudjelovanje u izdavanju financijskih instrumenata te pružanje usluga vezanih uz to,- upravljanje imovinom klijenata i savjetovanje u vezi s tim,- poslovi skrbništva nad financijskim instrumentima te usluge vezane uz skrbništvo nad njima,- savjetovanje pravnih osoba glede strukture kapitala, poslovne strategije i sličnih pitanja te pružanje usluga koje se odnose na poslovna spajanja i stjecanje dionica i poslovnih udjela u drugim društvima,- izdavanje elektroničkog novca, - investicijske i pomoćne usluge I aktrivnosti propisane posebnim zakonom kojim se uređuje tržište kapitala.

Dodatne financijske usluge obuhvaćaju:- poslove vezane uz prodaju polica osiguranja u skladu s propisima koji uređuju osiguranje,- pružanje usluga upravljanja platnim sustavima,- druge usluge koje kreditna institucija može pružati u skladu s odredbama posebnog zakona,- druge usluge slične financijskim uslugama a koje su navedene u odobrenju za rad kreditne institucije.

Uzajamno priznate usluge su uzajamno priznate bankovne i uzajamno priznate financijske usluge. Bankovne usluge na području Republike Hrvatske može pružati

9

kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga,

kreditna institucija države članice koja osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili je ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske,

podružnica kreditne institucije iz treće države koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske.

Kreditna institucija može, uz odobrenje Hrvatske narodne banke pružati bankovne i financijske usluge u trećoj državi preko podružnice i osnovati predstavništvo izvan Republike Hrvatske. Također i kreditna institucija druge države članice može pružati uzajamno priznate usluge u Republici Hrvatskoj preko podružnice. U tom je slučaju dužna u matičnoj državi osigurati depozite u podružnicama koje posluju na području Republike Hrvatske. Uz prethodnu obavijest i odobrenje Hrvatske narodne banke, kreditne institucije iz drugih država članica mogu osnovati i predstavništva u Republici Hrvatskoj. Registar predstavništava kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj vodi Hrvatska narodna banka. Jedna od obveza kreditne institucije je da u svakom trenutku osigura iznos kapitala adekvatan vrstama, opsegu i složenosti usluga koje pruža i rizicima kojima je izložena. Radi sigunosti poslovanja, mora održavati odgovarajuću visinu jamstvenog kapitala koji se sastoji od osnovnog i dopunskog kapitala te ne smije biti manji od propisanog iznosa temeljnog kapitala. Poslovanje kreditnih institucija temelji se na načelu likvidnosti i načelu solventnosti, odnosno moraju u svakom trenutku biti sposobne pravodobno ispunjavati dospjele novčane obveze i trajno biti sposobne ispunjavati sve obveze. Između ostalog, kreditne institucije su još dužne:

utvrditi primjerene politike i postupke upravljanja kreditnim rizikom te osigurati njihovo provođenje,

uspostaviti primjeren sustav upravljanja i stalnog praćenja portfelja i pojedinačnih izloženosti koje nose kreditni rizik ,

utvrditi primjerene politike i uspostaviti postupke za upravljanje rizicima koji proizlaze iz poslova sekuritizacije,

upravljati rezidualnim rizikom u skladu s unaprijed određenim politikama i postupcima,

utvrditi primjerene politike i uspostaviti primjerene postupke procjenjivanja upravljanja svim značajnim činiteljima tržišnih rizika te osigurati njihovo provođenje,

uspostaviti primjeren sustav upravljanja kamatnim rizikom i osigurati njegovo provođenje,

propisati primjerene politike i postupke upravljanja likvidnosnim rizikom, donijeti i osigurati provođenje primjerenih politika i postupaka upravljanja

operativnim rizikom, provoditi politike i postupke upravljanja koncentracijskim rizikom i osigurati njegovo

provođenje, javno objavljivati opće informacije iz područja svojega poslovanja.

Kreditna institucija dužna je izvješćivati Hrvatsku narodnu banku o svim činjenicama koje se upisuju u sudski registar, sazivanju glavne skupštine dioničara i svim odlukama donesenim na toj skupštini, svakoj planiranoj promjeni u temeljnom kapitalu kreditne institucije od 10 ili više posto i o prestanku pružanja pojedinih bankovnih ili financijskih usluga. 5

5 Zakon o kreditnim institucijama (NN 117/2008, 74/2009, 153/2009)

10

Banka je novčani zavod, kreditna institucija čija osnovna aktivnost je prikupljanje sredstava i davanje kredita. Prema Zakonu o kreditnim institucijama (26.09.2008.) banka je kreditna institucija. Poslovanje banaka:

- prikupljanje novčanih sredstava- davanje kredita- davanje i primanje garancija- izdavanje vrijednosnih papira (promet vrijednosnih papira)- poslovi platnog prometa u zemlji i inozemstvu- devizno poslovanje- mjenjačko poslovanje- poslovi s građanima (štednja, tekući računi, žiro računi i dr.)

Prve banke osnovane su krajem srednjeg vijeka u pojedinim talijanskim gradovima.Osnove suvremenog bankarstva položene su 19 stoljeću kada se osnivaju prve banke akcionarskog tipa.Banke su akcionarska društva (dionička društva), osnovana radi ostvarivanja profita.Banke skupljaju slobodan kapital i uštede uz nižu (pasivnu) kamatu i na osnovi tih sredstava daju kredite uz veću (aktivnu) kamatu. U toma poslu nastoje postići što veću razliku između aktivne i pasivne kamate i time ostvariti što veću dobit (profit) radi čega su i osnovane.Prema Zakonu o kreditnim institucijama banka je dioničko društvo. (jedan ili više dioničara)Minimalni temeljni kapital je 40,000.000 kuna.Za uplaćeni temeljni kapital izdaju se dionice na ime sa nominalnom vrijednošću utvrđenom u aktu o osnivanju.Banka ima temeljni kapital, pričuve i jamstveni kapital. Organi upravljanja bankom su uprava, nadzorni odbor i glavna skupština. Banka svoje poslove vod u aktivi banke - poslovi plasmana sredstava i u pasivi banke - poslovi prikupljanja sredstava.

2.2.2. Štedna Banka

Štedne institucije-štedionice, štedno-kreditne udruge i kreditne unije-zapravo predstavljaju dvije grupe institucija, premda su uobičajeno svrstane zajedno. Sve te institucije slične su jedne drugima i poslovnim bankama, u tome što izdaju čekovne i druge depozite kao obveze, posjeduju vrijednosne papire i odobravaju zajmove. Pa ipak, te se institiucije bitno razlikuju po strukturi svoje imovine. Štedionice i S&Ls su odvojile značajne dijelove svoje ukupne imovine na hipotekarne zajmove i na posjedovanje financijskih instrumenata koji su povezani s hipotekama.Suprotno tome, kreditne unije specijaliziraju se u potrošačkim zajmovima za svoje članove.

Prema Zakonu o kreditnim institucijama ( NN 117/2008, 74/2009, 153/2009), štedna banka je kreditna institucija koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad kao štedna banka i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Štedna banka može pružati bankovne i financijske usluge za koje je dobila odobrenje Hrvatske narodne banke, kako slijedi:- izdavanje garancija ili drugih jamstava,- kreditiranje, uključujući odobravanje potrošačkih i hipotekarnih kredita, - trgovanje za svoj račun instrumentima tržišta novca i ostalim prenosivim vrijednosim papirima te stranim sredstvima plaćanja uključujući mjenjačke poslove,- platni promet u zemlji,- usluge povezane s poslovima kreditiranja (prikupljanje podataka, izrade analiza i davanja informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba koje samostalno obavljaju djelatnost),- obavljanje poslova vezanih uz prodaju polica osiguranja,

11

- izdavanje instrumenata plaćanja i upravljanje njima, - iz najmljivanje sefova,- posredovanje pri sklapanju poslova na novčanom tržištu i druge usluge. Za razliku od kreditnih institucija, štedna banka ne smije poslovati izvan Republike Hrvatske niti osnivati podružnice i predstavništva izvan Republike Hrvatske. Da bi mogla poslovati kao banka, mora dobiti odobrenje Hrvatske narodne banke za rad kao banka.Štedna banka je kreditna institucija koja je od HNB dobila odobrenje za rad.To je banka sa „malim“ ovlaštenjem jer ne može obavljati devizne poslove sa inozemstvom, već devizno poslovanje može obavljati samo u zemlji.Razlika između poslovne banke (banke sa velikim ovlaštenjem) nije samo u obavljanju deviznih poslova sa inozemstvom već i u cenzusu koji je potreban za osnivanje. Za poslovnu banku potreban je temeljni kapital od 40,000.000,00 kuna a za štednu banku 8,000.000,00 kuna.Štedna banka obavlja sve poslove kao i poslovna banka i ni po čemu se ne razlikuje od poslovne banke izuzev cenzusa i deviznog poslovanja.

2.2.3. Štedionice

Osim poslovnih banaka, druga su glavna kategorija depozitnih ustanova štedne institucije. One uključuju štedionice, štedno-kreditne udruge i kreditne unije. Kao i poslovne banke, te institucije izdaju depozite po čekovnim računima koji su dio nominalne količine novca. Upravo je ta karakteristika njihova djelovanja ono što ih čini, zajedno s poslovnim bankama, od posebne važnosti na području novca i bankarstva. Štedionice su se prve organizirale kao institucije s namjerom poticanja štednje kod osoba s ograničenim sredstvima plaćanjem dividendi (kamata) na „udjele“ u štednji (depozite). Danielu Defoeu, britanskom piscu Robinsona Crusoa i drugih knjiga pripada zasluga za prijedlog iz 1697. godine da se organiziraju „prijateljska društva za opće navike štedljivosti“, no prvo je od tih predloženih „prijateljskih društava“ za štednju organizirano tek 1765. godine. Naziv „štedionica“ prvi je put upotrebljen u Škotskoj 1810. godine, a prva štedionica u USA oformljena je 1816. Nakon početnog razdoblja sporog rasta, štedionice su brzo rasle, posebno u sjeveroistočnim državama unije, prije i poslje Građanskog rata. Do godine 1900. postojale su 492 štedionice u USA. Mnoge štedionice oformljene su uz „zajedničke“ dozvole prema kojima su deponenti bili opći kreditori tih institucija koji nisu izdavali dionice kao udjele vlasništva. To je značilo da su deponenti proporcionalno dijelili zarade zajedničkih štedionica kao što bi se to činilo s udjelom dioničara u zaradi nekog poduzeća. Stambene štedionice su kreditne institucije koje se osnivaju i posluju prema odredbama Zakona o kreditnim institucijama. Mogu primati novčane depozite i odobravati kredite samo u domaćoj valuti. Osnovna svrha stambenih štedionica je organizirano prikupljanje novčanih sredstava – depozita od domaćih fizičkih i pravnih osoba radi rješavanja stambenih potreba građana odobravanjem kredita za stanogradnju hrvatskim državljanima, uz financijsku potporu države na području RH. Stambeni štediša može biti samo hrvatski državljanin te općina i grad, a sredstva odobrenog stambeno kredita mogu se koristiti samo u Republici Hrvatskoj. Stambene štedionice mogu obavljati sljedeće poslove: 1. primati novčane depozite u domaćoj valuti radi namjenske stambene štednje,2. primati državna poticajna sredstva i upisivati ih na štedne račune stambenih štediša, 3. odobravati kredite radi namjene rješavanja stambenih potreba uz potporu države,4. izdavati vrijednosne papire, prvenstveno obveznice s rokom dospijeća do šest

12

godina u skladu sa Zakonom o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima,5. sudjelovati u kapitalu trgovačkih društava do 30% temeljnog kapitala društva i do 10% temeljnog kapitala stambene štedionice. Veća kvota sudjelovanja dopuštena je ako se trgovačko društvo bavi poslovima koji potiču poslove stambene štedionice. 6

Štedionica je financijska institucija kojoj je svrha da potiče i ohrabruje male štediše.Štedionica se bavi prikupljanjem sredstava građana u obliku štednih uloga i depozita po tekućim i žiro računima, a prikupljena sredstva koristi prvenstveno za davanje kredita građanima.ŠTEDNJA je nepotrošeni dohodak ( Š = D – P )Š = štednja, D = dohodak, P = potrošnjaŠTEDNJA je razlika između novčanog dohotka i potrošnje u istom vremenskom razdoblju.Termin „štednja“ upotrebljava se za novčanu štednju građana.Prve štedionice se pojavljuju prije 200 godina, s pojavom industrijskog radništva i stalnih novčanih prihoda.Štedionice prikupljaju manje ušteđevine širokog sloja građana, pružajući im financijske usluge, sigurnost, ukamaćivanje i kredit.Prve štedionice posluju na principu uzajamnosti i s motivom međusobne pomoći.Danas se štedionice pretvaraju u kapitalske organizacije.Najviše štedionica se bavi kreditiranjem stambene izgradnje svojih članova.EU je 1997 godine imala 997 štedionica.Slično štedionicama, najveći dio štedno-kreditnih udruga ili „S&Ls“ uobičajeno je bio u zajedničkom vlasništvu deponenata. Kao dodatak tome, prva štedno-kreditna udruga isto je tako oformljena u Philadelphiji, 1831.; to je bilo zatvoreno društvo koje je imalo 40 članova i svi su se složili štedjeti određen iznos svakog tjedna i združivati svoja sredstva za stambene zajmove za svoje članove. Ta organizacijska struktura oblikovana je prema uzoru „društva za izgradnju“ iz Engleske, i odražavala je primarne ciljeve tih udruga: poticanje štednje i združivanja sredstava za zajmove kako bi se financirala stambena izgradnja i vlasništvo. Već 1850. godine, najveći dio „S&Ls“ bio je otvoren za poslovanje bilo kojemu članu iz opće javnosti koji bi htio deponirati sredstva. To je vodilo brzoj ekspanziji te djelatnosti pa su do 1890. godine već postojale štedno-kreditne udruge u svakoj državi u SAD-u. Zemljopisna raznolikost „S&Ls“ nakon toga je urodila isto takvom organizacijskom raznolikošću. Dok je najveći dio „S&Ls“ ostao zajedničkim institucijama, mnoge su se pretvorile u korporacije što izdaju svoje dionice i što kontroliraju dioničari. Zapravo, postupan trend prema dioničkom vlasništvu štedno-kreditnih udruga koji je počeo rano u 20. st. ubrzao se tijekom posljednjih godina kako je ta djelatnost suočena sa značajnijim teškoćama. Stambena društva imaju višestoljetnu tradiciju. Pojavljuju se pod različitim imenima. Postoje Building Societies u Velikoj Britaniji, Bausparkassen u Njemačkoj i Austriji, a u Hrvatskoj su takve financijske institucije poznate kao Stambene štedionice.«Stambeno društvo je financijska ustanova nekih financijskih sustava koja kao financijski posrednik prikuplja kratkoročne oblike osobne štednje i plasira ih u dugoročne stambene kredite, osigurane hipotekama7.» Danas se opseg njihova djelovanja povećava, a sredstva se prikupljaju raznovrsnim štednim planovima namijenjenima stanovništvu i emisijama certifikata o depozitu namijenjenima korporacijama te pozajmicama na financijskom tržištu. Stambena društva spadaju u nebankovne depozitne financijske institucije jer u svojoj pasivi drže depozite koji po svojoj prirodi predstavljaju novac. Rad ovakvih financijskih institucija je usmjeren na sektor stanovništva. U Njemačkoj u sustavu stambene štednje mogu sudjelovati i poduzeća, ali za račun njihovih zaposlenika, a u Hrvatskoj mogu štedjeti i

6 Zakon o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje (NN 109/1997, 117/1997, 76/1999, 10/2001, 92/2005, 21/2010)7 Leko, V. i Mates, N.: Rječnik bankarstva i financija, Masmedia, Zagreb, 1993.

13

poduzeća i tijela lokalne države, iako način i svrha njihova sudjelovanja nije potpuno zakonski determinirana.Država u mnogo slučaja stvara komparativne prednosti stambenim društvima, davanjem državnih subvencija na stambenu štednju, u odnosu na ostale depozitne financijske institucije. Razlog je u njenoj zainteresiranosti za pružanjem elementarne potrebe stanovanja, što bi u suprotnom dovelo do velikih socijalnih nemira. Pokazalo se kako je državna pomoć najveća pri osnivanju i u prvim godinama djelovanja financijskih institucija koje se bave prikupljanjem stambene štednje, ali da se kasnije povlaštenost takvih financijskih institucija sve više smanjuje. Jedina iznimka je Velika Britanija koja nikad nije provodila pozitivnu diskriminaciju stambenih društava.Razvijene države nemaju univerzalno riješen problem stambenog pitanja. Velika je raznolikost u pristupu problematici stanovanja, u državnom uplivu u tržišno rješenje, ali i u financijskim institucijama čija je primarna djelatnost prikupljanje stambene štednje i davanje hipotekarnih kredita svojim komitentima. U Velikoj Britaniji postoje Building Societies, u Njemačkoj i Austriji Bausparkassen, u Hrvatskoj Stambene štedionice, a u SAD-u ne postoje takve specifične institucije.

2.2.4. Kreditne Unije

Kreditna unija je financijska institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad, a smije obavljati djelatnost koja obuhvaća samo navedene poslove:

- primati novčane depozite članova kreditne unije u domaćoj valuti,- odobravati kredite članovima kreditne unije u domaćoj valuti,- obavljati mjenjačke poslove za članove kreditne unije,- dodjeljivati novčanu pomoć članovima kreditne unije, - davati jamstva za obveze članova kreditne unije u domaćoj valuti.

Kreditna unija može biti osnovana na načelu zaposlenja, načelu zanimanja (profesije) ili na teritorijalnom načelu, odnosno na drugom načelu koje osigurava ostvarivanje zajedničkog interesa i financijske uzajamnosti članova kreditne unije. Načelo na kojem je osnovana mora biti određeno statutom. Može ju osnovati 30 ili više osoba koje imaju zajednički interes i zajedno djeluju u cilju unapređenja i zaštite međusobnog interesa na načelu financijske uzajamnosti. Članovi mogu biti trgovci pojedinci i obrtnici sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, te fizičke osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj ako ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

- da su zaposleni kod istog poslodavca, odnosno u istoj djelatnosti, ili- pripadaju određenom zanimanju, odnosno profesiji, ili- prebivaju na istom području, ili - su međusobno povezane na drugi način kojim ostvaruju zajednički interes.

Temeljni kapital kreditne unije je ukupan iznos članskih udjela, a ne može biti manji od 500.000,00 kuna. Prava i obveze članova određuju se primjenom jednakih uvjeta i mjerila. Tijela kreditne unije su uprava, nadzorni odbor i skupština.Rizici kojima je izložena u poslovanju su rizik likvidnosti, kreditni rizik, operativni rizik, kamatni rizik, valutni rizik, rizik izloženosti prema jednoj osobi i ostali rizici. Nadzor poslovanja kreditne unije provodi Hrvatska narodna banka, koja je ujedno i nadležna za prikupljanje i obradu podataka o činjenicama i okolnostima bitnim za obavljanje poslova i nadležnosti kreditnih unija. 8

8 Zakon o kreditnim unijama (NN 141/2006, 25/2009)

14

Kreditne unije, kao i rane štedno-kreditne udruge, predstavljaju vrstu „zatvorenih“ financijskih asocijacija; organizirane su kao kooperative za članove koji imaju zajednički interes-kao što su to djelatnici nekog poduzeća, sindikata, bratovštine, ili crkve. Članovi kupuju dionice koje im omogućuju posuđivanje od kreditne unije. Zamisao o kreditnoj uniji nastala je u Njemačkoj 1848. i proširila se na Italiju, gdje je doživjela poseban uspjeh. Prve sjevernoameričke kreditne unije pojavile su se u Kanadi 1900. godine, a prva kreditna unija u SAD-u oformljena je 1909, godine. Najveći dio rasta kreditnih unija u SAD-u dogodio se nakon 1930.godine. Godine 1934. donesen je Federalni Zakon o kreditnim unijama; prema tom Zakonu, kreditne unije moraju imati nacionalnu dozvolu za rad. Kreditna unija je financijska institucija koju može osnovati 30 ili više fizičkih osoba s ciljem da zajednički štede novac i jedan drugome odobravaju kredite s niskim kamatama.Kreditna unija može biti osnovana na jednom od slijedećih načela:

načelo zaposlenja načelo zanimanja teritorijalno načelo

Temeljni kapital kreditne unije je ukupan iznos članskih udjela.Najniži iznos temeljnog kapitala kreditne unije je 500.000 kunaNajviši iznos članskog udjela pojedinog člana kreditne unije i s njim povezanih osoba ne smije biti veći od 5% ukupnog iznosa članskih udjela.Članski udjeli moraju biti jednaki i uplaćeni u novcu.Kreditna unija posluje na načelu ravnopravnosti. To znači da je pravo člana na odlučivanje jednako, odnosno da su članovi ravnopravni neovisno o broju uplaćenih udjela.Svaki član ima pravo na jedan glas.Osnivači kreditne unije postaju članom kreditne unije uplatom članskog udjela.Članovi kreditne unije mogu biti samo osobe koje imaju zajednički interes i zajedno djeluju s ciljem unapređenja i zaštite međusobnih interesa na načelu financijske uzajamnosti.Kreditna unija smije obavljati djelatnost koja obuhvaća samo slijedeće poslove:

primati novčane depozite članova kreditne unije u domaćoj valuti odobravati kredite članovima kreditne unije u domaćoj valuti obavljati mjenjačke poslove za članove kreditne unije dodjeljivati novčanu pomoć članovima kreditne unije davati jamstva za obveze članova kreditne unije u domaćoj valuti.

Temeljna načela na kojima mora počivati poslovanje kreditne unije jesu: Načelo pravovremenosti u ispunjavanju dospjelih obveza Načelo sigurnosti poslovanja Načelo transparentnosti poslovanja

Tjela kreditne unije čine Uprava (jedan ili više članova), Nadzorni odbor ( 3 do 9 članova) i Skupština.Opći uvjeti poslovanja:

važeće nominalne godišnje stope redovne i zatezne kamate način obračuna kamata uvjeti po kojima se mogu mjenjati stope redovne i zatezne kamate tijekom korištenja

kredita naknade uvjeti štednje i novčanog pologa ako je to uvjet za odobravanje kredita mogućnost i uvjeti prijeboja kredita i štednih uloga, odnosno pologa instrumenti osiguranja otplate kredita i drugi uvjeti koje postavlja kreditna unija.

Kreditna unija može osnovati podružnicu, poslovnicu i udružiti se u savez kreditnih unija.Nadzor nad kreditnim unijama ima HNB.U RH na dan 15. rujna 2009. godine posluje 32 kreditne unije

15

2.3. Financijske (nedepozitne) institucije – institucionalni ulagači

Financijska institucija je u smislu Zakona o kreditnim institucijama, svaka pravna osoba koja nije kreditna institucija i čija je isključiva ili pretežna djelatnost stjecanje udjela u kapitalu odnosno pružanje jedne ili više osnovnih financijskih usluga.

U prijašnjim vremenima, vjerovnici su morali pomno paziti na bonitet svojih dužnika. Međutim, previranja nastala krajem 1980-ih i tijekom Azijske krize inspirirala su financijske alkemičare. Prema njihovom mišljenju, odgovor na problem ležao je u boljem upravljanju rizikom, odnosno sekuritizacijskoj revoluciji. Ideja je začeta u bankarskoj kući J.P Morgan Chase. Pojedinačne ugovore o zajmu lako se je moglo zapakirati u financijske proizvode pod imenom CDO (Collateralized Debt Obligation) ili CMO (Collateralized Mortgage Obligation) i preprodati kao vrijednosne papire temeljene na različitim oblicima imovine (Asset Backed Securities). Operacije su se odvijale preko poduzeća-kćeri (SPV ili SIV) velikih banaka koja su preuzimale zajmove i pretvarale ih u ulagačke instrumente.

Institucionalni investitori kupuju višak fondova štediša i kolektivno investiraju te štednje na svoje vlastito ime. Oni su glavni oprečni agentu. Institucionalni ulagači slažu zajmovne fondove (štednje) u fond koji se koristi za financiranje akvizicije diverzificiranog portfelja imovine. Svaki zajmodavac drži frakcionalni stup u diverzificiranom portfelju, umjesto da izravno drži svoje imovinske komponente. Zajmodavci primaju beneficije nižeg stupnja rizika kroz velike imovinske portfelje, po nižem financijskom trošku zajmodavcu nego troškove potrebne za izravno investiranje u svaku imovinu portfelja. U Ujedinjenom kraljevstvu tijekom 1950-tih godina, vlada M. Thatcher potakla je šire dioničko vlasništvo, prvenstveno kroz privatizaciju nacionalizirane industrije. Taj cilj je postignut: broj odraslih dioničara narastao je sa 3 milijuna 1979. godine na približno 11 milijuna 1990. godine. Iako se tržište proširilo, nije se produbilo: proporcija dionica koje su držali pojedini investitori pala je sa 30 posto ukupnog tržišta u 1979. godini na 19 posto u 1992. godini. Konkurentno, tržišni udio institucionalnih ulagača narastao je sa 55 posto u 1979. godini na 60 posto u 1992. godini. Tržišni udio institucionalnih ulagača stvarno se udvostručio u posljednjih 25 godina. Zapravo, UK kapitalno tržište sada dominira među institucionalnim ulagačima. Postoje 4 osnovne vrste investicijskih institucija:

Mirovinski fondovi Kompanije životnog osiguranja Investicijske zaklade Investicijski uzajamni fond na udjele

Postoje dvije moguće vrste financijskog posredovanja: prvo, financijsko posredovanje koje se ponaša isključivo kao agent između zajmodavca i zajmoprimca (često se naziva izravno financiranje); i drugo, gdje se financijsko posredništvo ponaša kao glavno te koje je predano korištenju svojih vlastitih fondova u posredničkog procesu (poznato kao neizravno financiranje) – to jest, držanje jedne vrste financijskih potraživanja (primarne vrijednosnice izdane od strane zajmoprimaca), dok u isto vrijeme nude druge (sekundarne vrijednosnice) zajmodavcima. Za financijsko posredovanje u toj drugoj instanci kaže se da djeluje u procesu nazvanom „Kvalitativna transformacija imovine“ (QAT). Postoje dvije vrste financijskog posredovanja, usluge koje omogućuju brokeri/trgovci i investicijske banke te glavna obilježja financijskih posrednika koji omogućuju QAT. QAT može imati dva oblika supstitucije duga (vidi poglavlje »neizravno financiranje«, niže). Iako je moguće identificirati dvije vrste financiranja, razlika između primarnih financijskih institucija postala je sve manje obilježena. To je zbog financijskih reformi, koje su stvorile trend pojave utemeljenja globalnih investicijskih bankarskih mogućnosti među vodećim komercijalnim bankama. I komercijalne

16

i investcijske banke su aktivne na primarnom tržištu. Tradicionalno, središnje aktivnosti te dvije vrste financijskih institucija bile su odvojene (u Ujedinjenim državama, primjerice, Glass-Steagallov zakon iz 1933 pojačao je tu podjelu). Komercijalne banke su posredovale na primarnom kreditnom tržištu omogućujući javnosti visoko likvidnu imovinu (uglavnom depozite). Depoziti bi se izravno davali, umjesto što bi se investirali u tržišne vrijednosnice. Većina zajmova držala bi se do dospijeća, pa bi imovinski preokret bio relativno spor. Suprotno tome, investicijske banke su djelovale na investicijskom tržištu. Njihova središnja aktivnost na primarnom kreditnom tržištu odnosila se na potpisivanje novih objava vrijednosnica. Investicijske banke pak, djeluju uglavnom za kratko vrijeme; preokret imovine (u usporedbi s komercijalnim bankama ) je relativno visok. Investicijske banke samo pretpostavljaju glavne rizike za kratko vrijeme (duljina vremena koje im je potrebno da prodaju vrijednosnice ulagačima). Postoje dva oblika potpisivanja: »meko« potpisivanje (češće u praksi) javlja se kada investicijske banke dobivaju naknadu na temelju najboljih napora (tj. prema volumenu vrijednosnica koje polažu sa ulagačima); »tvrdo« potpisivanje je relativno riskantnije za investicijske banke jer trebaju pristati u potpunosti potpisati objavu vrijednosnica. Sa tvrdim potpisivanjem moguće je da investicijske banke prestanu držati ne-položene vrijednosnice. Profil rizika investicijskih i komercijalnih banaka vrlo je različit. Investicijske banke djeluju na kratkoročnoj mjeri – trgovanje je stalno, arbitraže mogu potrajati i do nekoliko dana a potpisivanje danima ili čak tjednima. Investicijske banke stoga mogu brzo prilagoditi svoje profile rizika. Komercijalne banke, s druge strane, su izložene i kreditnom i kamatnom riziku na dugoročnijoj poziciji imovine i obveze, što može varirati s obzirom na ekonomske uvjete i cikluse poslovanja. Financijska liberalizacija i deregulacija (posebno u 1980-tima) napravile su mnogo promjena, značajno dopuštajući usvajanje univerzalnih bankarskih praksi. Banke se sada mogu specijalizirati širom financijskih tržišta – svjedočeći o rastućem trendu traženja utemeljenja globalne investicijske bankarske sadašnjosti komercijalnih banaka. Obje vrste institucija imaju dugo utemeljene uloge agenata. Investicijske banke djeluju kao brokeri, one uređuju prodaju i kupnju vrijednosnica na sekundarnom tržištu za svoje klijente. Također treba napomenuti da obje vrste institucija omogućuju usluge čuvanja za klijente.

Nedepozitne financijske institucije čine osiguravajuća društva, fondovi i financijska poduzeća.

2.3.1. Osiguravajuća društva

Osiguravajuća društva predstavljaju pravne osobe koje osiguravaju od određenog štetnog događaja za određeni iznos, a u slučaju nastanka osiguranog događaja osiguraniku su dužne isplatiti naknadu. Najnoviji trendovi u osiguravajućim društvima su: Koncentracija kapitala (spajanja i akvizicije) Proširenje usluga Internalizacija (diversifikacija rizika disperzijom na inozemna tržišta)

Mirovinski fondovi predstavljaju najvećeg institucionalnog investitora na razvijenim tržištima kapitala. Karakterizira ih velika količina kapitala, a osnivači mirovinskih fondova mogu biti država ili kompanije. Stoga ih dijelimo na javne i privatne mirovinske fondove. Investicijski fondovi predstavljaju posrednike jer prikupljaju sredstva od individualnih investitora kojima zauzvrat daju dionice fonda ili potvrde o učešću u financijskoj aktivi. Kupnjom ovih udjela investitori kupuju sposobnost i znanje financijskih posrednika koji upravljaju fondom. Ova vrsta investicije je dosta niskog rizika, što naravno, znači i da je manje isplativa.

17

Osiguravajuća društva su financijske institucije čija se djelatnost bazira na načelu uzajamnosti i solidarnosti u pružanju ekonomske zaštite od određenih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Osiguravajuća društva prikupljaju visoke iznose premija osiguranja koje plasiraju na financijskom tržištu. Prodajom polica osiguranja i uplatama premija osiguravajuće institucije zaštićuju pojedinca i pravne osobe od ekonomskog gubitka i nadoknađuju štete zbog materijalnih gubitaka, zdravlja i života. Zaključeni ugovori o osiguranju jamče predvidiv priljev novca (životno osiguranje) ili priljev koji je uz neredovitost ipak predvidiv (osiguranje imovine), pa se prikupljena sredstva mogu ulagati u dugoročne oblike aktive, ali i na novčana tržišta.Pri tome se pod pojmom osiguranik smatra ugovarateljem osiguranja, a pod pojmom osigurani slučaj događaj onaj koji je pokriven osiguranjem, a koji uzrokuje štetu i dovodi do obveze isplate odštete ili ugovorenog iznosa. Osigurani slučaj mora biti budući događaj, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja. Pojam osiguravajuća organizacija podrazumijeva instituciju koja obavlja poslove osiguranja. Poslove osiguranja ili reosiguranja mogu obavljati:

- dionička društva- javna društva- drušva za uzajamno osiguranje- vlastita društva- mješovita društva

Samo dionička društva mogu obavljati sve poslove osiguranja i reosiguranja u zemlji i inozemstvu. Oblici osiguranja mogu biti:

1. Osiguranje osoba- osiguranje života- osiguranje života bez liječničkog pregleda- osiguranje malog života- osiguranje na dva života- osiguranje za slučaj doživljenja- osiguranje od bolesti

2. Osiguranje imovine- osiguranje imovine i interesa- osiguranje imovine poduzeća na ugovorenu vrijednost- osiguranje od odgovornosti- osiguranje dugova- osiguranje novčanih gubitaka- osiguranje depozita- osiguranje depozita- osiguranje rente- osiguranje stvari od požara, poplava (elementarnih nepogoda)- osiguranje kaska- osiguranje objekata u izgradnji- osiguranje tereta u zrakoplovima, brodovima, željeznici i dr.- osiguranje putnika- osiguranje strojeva od loma itd.Osiguranje osoba obuhvaća isplate za doživljenje, smrt, nezgodu i bolest. Osiguranje

života je najvažnije svotno osiguranje. To je ugovor kojim se osiguratelj za određenu naknadu obvezuje isplatiti korisniku osiguranja (osiguraniku) ugovorenu svotu kad (i ako) osigurana osoba umre (osiguranje za slučaj smrti) ili kad (i ako) doživi ugovoreni rok (osiguranje za slučaj doživljenja). Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja su jedina

18

osiguranja koja u sebi sadrže štednu komponentu. Ovo osiguranje je nepresušni izvor sve veći novčanih sredstava za dugoročno investiranje.

Osiguranje imovine obuhvaća sve vrste osiguranja koja osiguranika štite od gubitaka koji direktno proizlazi iz uništenja materijalnih dobara. Požarna osiguranja su prvo nastala osiguranja (rizik od požara).

Tržište osiguranja se u krizi bori s padom bruto premija, no usprkos tome osiguravatelji se pregrupiravaju i osiguravaju pozicije prije nego što počne oporavak. Pregrupiranje i konsolidacija na tržištu u Hrvatskoj na kojem se bori 26 osiguravajućih društava svakodnevno znači novu konkurenciju. U 2010. su, npr. unatoč negativnom trendu osnovana dva nova osiguravajuća društva. No ulazak u Europsku uniju, za osiguravatelje znači izazove. Prema zahtjevima direktive Solvency II pred njima je primjena novog sustava upravljanja rizicima i jačanja kapitala od početka 2013. godine. To će donijeti nove troškove društvima, ali će se djelomično preliti i na korisnike osiguranja u vidu skupljih polica. Pripreme se provode, no zasad je barem što se tiče boljeg upravljanja rizicima većina još na općim strategijama, a morat će se konkretizirati načini upravljanja specifičnim rizicima, kao što je slučaj u bankama. Stroži kapitalni zahtjevi kojima se mora udovoljavati izravno su povezani s potrebama za konsolidacijom i sinergijom. Tako bi se na meti onih većih mogla naći manja društva koja se teže nose s (pre)niskim premijskim prihodima.

Usporedbe radi, premija devet autoosiguranja u Sloveniji iznosi oko 400 milijuna eura, dok u Hrvatskoj iznosi 300 milijuna eura, ali je podijeljena na 15 osiguravatelja koji se bave tim segmentom. Neovisno o kutu gledanja, u osiguravajućoj branši drže da problem nije prevelik broj društava, već preniski premijski prihod, zbog čega se domaće tržište i dalje percipira kao ono s potencijalom za rast.

U 2011. godini prihod osiguravatelja, odnosno bruto premija je iznosila 9,2 milijarde kuna. Od toga na neživotna osiguranja otpada 6,8 milijardi, dok je u životnom segmentu prikupljeno 2,4 milijarde kuna. Oba segmenta poslovanja osiguravatelja pokazuju da se oni i dalje bore s padom premije. Upravo je štednja na premijama osiguranja najviše pogodila taj dio financijskog sektora. Konkretno, premija u neživotnim osiguranjima pala je 1,9% u 2011. godini, a u životnom segmentu niža je za 1,2%. Pad premijskih prihoda nastavljen je i 2012. godine; statistika Hrvatskog ureda za osiguranje (HUO) pokazuje da je do kraja svibnja zaračunato 4,14 milijardi kuna ili 1,5% manje u odnosu na prošlu godinu.

Konkurencija je pred vratima pa se osiguravatelji okreću regulatoru kako bi se stvorili uvjeti za bolji rast premije, odnosno kako bi se poradilo na visokim naknadama koje opterećuju društva. Gorka pilula koju i dalje ne mogu prihvatiti, odredba je da 7% svoje premije plaćaju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO), što je iznos od 190 milijuna kuna godišnje. Zbog tog je HUO pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti, a odluka Ustavnog suda čeka se već dvije godine. Osim dizanja prihoda druga strana medalje je borba s troškovima. Za tržište osiguranja to znači provođenje stroge kontrole nad brojnim prijevarama i lažnim odštetnim zahtjevima koji su u porastu od početka krize. Lažni zahtjevi, međutim, nisu samo domaći fenomen, nego su i tema osiguravatelja i izvan granica jer su kreativan način popravljanja kućnih budžeta na teret osiguranja. U otkrivanju lažnih zahtjeva društva ekipiraju interne odjele, ali i usko surađuju s policijom i drugim osiguravajućim kućama.

S druge strane, zabrinjava broj neriješenih tužbi u segmentu auto osiguranja koji je u 2010. porastao za više od 10%, a broj novih tužbi veći je za 16,1%. To ukazuje da pri nesuglasicama oko isplate šteta korisnici osiguranja radije biraju pomoć sudova, nego Centra za mirenje pri HUO-u, za razliku od razvijenijih tržišta osiguranja, ali i da je riječ o problemu domaće osiguravajuće branše, koji traži brzu reakciju jer sudsko rješavanje šteta ne može biti poslovna politika osiguravatelja. Kao i na bankarskom tržištu, bolje rezultate osiguravatelji će pričekati do oporavka i smirivanja nesigurnosti na tržištu rada. Pozitivne brojke se očekuju već 2012. godine, no za to je potreban jači rast, što znači da će se situacija na tržištu

19

osiguranja početi stabilizirati u 2013. godini. Budući da je najveći izvor premije onaj iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, veći priljev tog prihoda ovisit će o rastu prodaje automobila.

2.3.2. Leasing

Lease, leasing je engleska riječ i predstavlja pojam za najam, zakup. prema tome, vrste leasinga su definirane prema mrs-u 17 najmovi. ukoliko ugovornim odredbama leasing posao ima obilježja najma (zakupa) govorimo o operativnom leasingu. ukoliko ugovornim odredbama leasing posao poprima obilježja kupoprodaje, govorimo o financijskom leasingu. Dakle, kad je riječ o financijskom leasingu, više ne govorimo o najmu, stoga prijevod riječi “to lease” kao “uzeti/dati u najam”više ne možemo primjeniti u oba tipa ugovora. Kod klasičnog najma imamo dvostrani odnos (najmodavac i najmoprimac), a kod leasinga trostrani odnos (proizvođač ili dobavljač, primatelj leasinga i leasing društvo). Kod leasing posla primatelj leasinga pronalazi, bira odgovarajuću opremu kod proizvođača (dobavljača), s njim ugovara cijenu i elemente ugovora, a onda umjesto da plati ugovorenu cijenu obraća se leasing kući da ju ona kupi i da izabranu opremu na određeno vrijeme prenese korisniku uz plaćanje naknade.

Počeci leasing poslova sežu u 19. stoljeće, u USA kod leasinga telefonskih aparata Bell telephone Company; a u Velika Britaniji financiranjem britanskih željeznica. Prvo leasing društvo u USA je osnovano tek 1952. Godine, a značajniji razvitak u Europi je tek 70-ih godina. Posljednih godina udio leasinga u cjelokupnim inveasticijama u gospodarstvu konstantno raste, i u SAD-u iznosi preko 30%, a slično je i u Velikoj Britaniji i Irskoj, gdje je je leasing iznad 15 % europskog prosjeka. Na godišnjij razini govorimo o nekoliko stotina milijardi EUR-a leasinga pokretnina. Prosječno trajanje ugovora je 2 do 5 godina, a prosječna stopa rasta leasinga pokretnina je oko 9% godišnje, a leasing nekretnina 20 % godišnje. U Hrvatskoj je u 2007. udio leasinga na financijskom tržištu iznosio 7% i u stalnom je porastu.

Podjela leasing poslova se može vršiti s više aspekata: Prema vrsti na financijski i operativni. Financijski leasing ima obilježja kupoprodaje;

pravno vlasništvo prelazi na kupca na kraju trajanja leasinga; ugovorom se većim dijelom prenose sve koristi i rizici na primatelja leasinga, jamči se ekskluzivni pravo korištenja u slučaju redovnog plaćanja. Radi se o kombinacijei kupoprodaje i kreditiranja. Operativni leasing ima obilježja klasičnog najma, davatelj leasinga ostaje pravnim i gospdarskim vlasnikom i nakon isteka ugovora . Ugovor se sklapa na razdoblje kraće od očekivanog vijeka trajanja opreme, suma otplate iz ugovora nije dovoljna da pokrije trošakstjecanja, ugovor se može otkazati. Ovim se ugovorom ne prenose gotovo svi rizici i koristi povezani vlasništvom.

Prema modelu razlikujemo leasing s punom amortizacijom kao vrstu financijskog leasinga tijekom trajanja kojeg se amortiziraju svi troškovi nabave, dakle korisnik otplaćuje kroz rate UKUPNO dugovanje uključujući kamate i leasing s djelomičnom amortizacijom ili leasing s ostatkom vrijednosti. on se dogovara kao fiksni iznos, ostatak vrijednosti koji se za vrijeme trajanja ugovora ne otplaćuje. Po isteku leasing ugovora korisnik ima mogućnost otplatom ostatka vrijednost postati vlasnikom – niža rata ( leasing obrok), ali ukupno zaduženje kao i ukupni troškovi viši no u leasingu s potpunom amortizacijom.

Prema vrsti objekta leasinga razlikujemo leasing nekretnina – nepokretna privredna dobra – poslovne zgrade, športske dvorane, trgovački centri i leasing pokretnina:

20

informatička i uredska oprema, strojevi za proizvodnju, građevinski strojevi, plovila, medicinska oprema; te posebna podvrsta leasinga pokretnina – leasing motornih vozila.

Prema vlastitom učešću korisnika leasing s avansnim plaćanjem (akontacijom) odnosi se na akontaciju mjesečnih obroka. Za iznos primljene akontacije umanjuje se iznos financiranja i proporcionalno mjesečno umanjuje se iznos akontacije s dospijećem leasing obroka. Leasing s plaćanjem depozita (jamčevinom) je posebna vrsta leasinga s ostatkom vrijednosti u kojem upravo iznos plaćenog depozita predstavlja i buduću vrijednost objekta na kraju ugovornog razdoblja. Ovisno o vrsti objekta leasinga i trajanju leasing ugovora varira i postotak ostatka vrijednosti koji je u korelaciji s prosječnim padom vrijednosti objekta leasinga na tržištu. Razlika između neto kupovne cijene i ostatka vrijednosti predstavlja temelj za izračun leasing obroka. Iznos depozita po isteku ugovora vraća se primatelju leasingaukoliko se nije isti koristio za pokriće neplaćenih potraživanja ili nastalih šteta. Leasing s akontacijom i jamčevinom: ugovaranje plaćanja, akontacije i jamčevine po jednom leasing ugovoru. Zbroj akontacije i jamčevine ne bi smio biti veći od 49% ukupnih nabavnih troškova. Leasing s plaćanjem učešća: kod financijskog leasinga ugovara se prijenos vlasništava na kraju leasing ugovora , te primatelj leasinga može stoga sudjelovati na početku ugovora u kupnji objekta leasinga – plaćanjem učešća. Plaćanjem učešća smanjuje se iznos financiranja. Iznos učešća ne smije biti veći od 50% ukupnih troškova nabave objekta leasinga.

Prema načinu iznajmljivanja može biti izravni leasing kada proizvođači opreme (dobavljači) izravno daju u leasing (iznajmljuju) opremu primatelju leasinga i neizravni leasing kada proizvođač opreme (dobavljač) prodaje opremu leasing društvu. Leasing društvo tu opremu daje u operativni leasing primatelju leasinga uz plačanje ugovorenog leasing obroka u ugovorenom vremenu , ili ugovara financijski leasing.

Prema sjedištu ugovornih strana razlikuje se domaći leasing, kada davatelj i primatelj leasinga imaju sjedište u istoj državi i prekogranični, kada davatelj leasinga (leasing društvo) i primatelj leasinga ne nalaze se u istoj državi.

Postoje i posebne vrste leasinga kao prodaja i povratni leasing ( sale and lease back), kada primatelj leasinga je ujedno i dobavljač, prodaje leasing društvu neki objekt iz dugotrajne imovine u svom vlasništvu, da bi neposredno nakon toga leasing društvo s istom strankom sklopilo ugovor o leasingu za dotični objekt. Primatelj leasinga na taj način dolazi do dodatnih likvidnih sredstava. Kupoprodajna cijena objekta leasinga treba odgovarati tržišnoj cijeni ( u praksi se traži mišljenje sudskog vještaka). Leasing uz korištenje financijske poluge (leveraged leasing) je poseban oblik leasinga kod financiranja imovinskih objekata velikih vrijednosti i dugog ekonomskog vijeka tajanja (30 i više godina). Obično sudjeluju 4 osobe: dobavljač, primatelj leasinga, davatelj leasinga te kreditor. Davatelj leasinga u ovom slučaju je ujedno i kreditor koji financira stjecanje imovine koju daje u leasing korištenjem kredita uz upis založnog prava u korist kreditora na imovinu koju daje u leasing

2.3.3. Factoring

Faktoring je moderna financijska usluga, koja je marketinški konstruirana na osnovi potreba klijenata, koji prodaju na otvoreno bez dodatnih osiguranja. Na jednome mjestu, sa jednim ugovorom riješavaju se sve poteškoće u vezi prodaje na otvoreno. Na prvi je pogled skuplja kao ostala parcijalna rješenja (kredit, osiguranje) ali možemo tvrditi, da je u odnosu na to što u paketu nudi možda najpovoljnije rješenje za prodavatelja.

21

FAKTOR

SERVISI USLUGA

KOMPONENTE USLUGA KOMPONENTE FINANCIRANJA

SERVISI OSIGURANJA

AVANS OD 80% D0 90%

Iako na prvi pogled izgleda jednostavna usluga, ne smijemo zaboraviti, da faktor ima mnogo klijenata, koji imaju još više kupaca i da preuzima na godišnjem nivou masu faktura. Administrativna pratnja je jako zahtjevna, a osobito je zahtjevan risk management, puno boniteta i limita koji se stalno mjenjaju.

Za prodavatelja je na prvi pogled skupa usluga, no potrebno mu je prezentirati cijelu sliku. Faktoring donosi i uštedu na vremenu, zbog toga što preuzima upravljanje faktura (knjigovodstvo, unovčavanje) i smanjuje otpise potraživanja. Brza kalkulacija dosta puta pokaže, da klijent dobije uslugu i još uštedi na troškovima.

Prvo pismeno spominjanje, faktoringa je u 17. stoljeću prije naše ere, za vrijeme Hamurabijeve vladavine u Babilonu. Trgovci-agenti vršili su otkup poljoprivrednih artikala za diskontirani iznos te ih prodavali za višu cijenu konačnim kupcima. Može se definirati, kao oblik otkupa potraživanja bez regresnog prava. Agenti su prodavatelju omogućili avansno financiranje, osiguranje i unovčavanje potraživanja. Prva široka upotreba faktoringa je bila u 16 stolijeću naše ere. Engleski faktori su financirali nabavu sirovina (pamuk, drvo, koža, itd…), iz amerčkih kolonija. Financirali su i prodaju konačnih proizvoda iz Engleske u Ameriku. Tada faktoring još nije bio tako razvijen kao što je danas, ali je faktor ili poslovni agent (koji termin su tada upotrebljavali) obavljao za svoje komitente slijedeće usluge:- uvoz i prodaju robe;- avansno financiranje; - "del credere" jamstvo komitentu za plaćanje potraživanja;- upravljanje potraživanja (vođenje knjigovodstva, utjerivanje i unovčavanje potraživanja).Industrijska revolucija doprinjela je dinamičnijem poslovno-ekonomskom razvoju. Brži rast, veliki broj novih poduzeća, rađanje novih djelatnosti-grana, propadanje starih grana itd. Broj poslova na osnovu osobnog poznanstva se smanjuje, potreba za faktoring uslugama se povećava, osobito brzi rast faktoringa zabilježen je u SAD poslije osamostaljenja, 1890. godine. Razvoj telekomunikacija i informacijske tehnologije, omogućio je brz razvoj modernog faktoringa, kakvog poznajemo danas. Nakon ustupanja potraživanja (prije njegove dospjelosti) prodavač - ustupatelj potraživanja ima pravo na trenutno plaćanje predujma od kupovne cijene potraživanja. Kupovnu cijenu potraživanja predstavlja iznos na računu umanjen za možebitne dobropise i ostale dogovorene popuste.

Financiranje kojega u okviru usluga faktoringa nudi faktor vrlo je slično tzv. obnovljivim (revolving) kreditima za obrtna sredstva. Ustupatelj potraživanja se kod faktora uvijek može zadužiti do unaprijed određene visine (obično 80% kupovne cijene potraživanja) koju ne smije prijeći, s time da nije nužno da se služi i prijevremenim financiranjem, ako mu ono nije potrebno. Na taj način poduzeće uporabom faktoringa može sniziti troškove svojega poslovanja i financiranja.

Financiranje poduzeća uporabom faktoringa ne tereti limite koje poduzeća imaju kod banaka, a pomoću faktoringa poduzeća uspješno ovladavaju i svojim novčanim tijekovima i osiguravaju potrebnu likvidnost za svoje poslovanje. Na taj način poduzeća pomoću upotrebe faktoringa poboljšavaju svoju kreditnu sposobnost i bonitet. Klijenta treba upozoriti, da je faktoring izričito kratkotrajni izvor za plaće, sirovine, a za ostale namjene su krediti kod banaka, kratkotrajni i dugotrajni. U primjeru nenamjenske upotrebe faktoring-izvora poduzeće može zapasti u ozbiljne poteškoće. Sa tog stajališta faktoring je dopunjujuća-komplementarna usluga bankarskim produktima.

Slika br.1 Grafička prezentacija usluga faktoringa

22

2.3.4. Fondovi

Fondovi su financijske institucije registrirane kao tvrtke koje prikupljaju novčana sredstva široke javnosti – individualnih investitora, ali manjim dijelom i poduzeća i financijskih institucija i plasiraju ih u dugoročne, nekad i kratkoročne financijske instrumente. Fondovi su financijske institucije za financiranje javne potrošnje, čija su sredstva odvojena od budžeta i namjenski predodređena (npr. mirovinsko osiguranje, znanost itd.).

Investicijski su fondovi organizacije, udruženja ili specifične tvrtke osnovane isključivo sa svrhom prikupljanja sredstva od svojih članova (investitora) i onda ta sredstva ulažu u različite strane i/ili domaće vrijednosnice, financijske instrumente i nekretnine. Pojedini investicijski fondovi mogu također ulagati i u druge fondove, osobito prema načelu da određeni domaći fondovi ulažu u strane fondove. Investicijski se fondovi značajno razlikuju od svih instrumenata koje smo do sada analizirali i oni, iako se smatraju "investicijskim instrumentom ili mehanizmom" sami po sebi nisu vrijednosnice. Ti fondovi mogu izdavati vrijednosnice, mogu ih kupovati i prodavati, međutim, oni su pravno uvijek odvojeni od sredstava koje prikupljaju i ulažu u različite svrhe. Zbog toga su svi investicijski fondovi, bez obzira na njihov tip i specijalizaciju, profesionalno upravljane grupe vrijednosnica organizirane kao jedan ili više portfelja. Kad ulagač ulaže svoja sredstva u investicijski fond, on ne ulaže ni u jednu posebnu vrijednosnicu koju fond drži, već u sve njih zajedno i to uglavnom tako da on kupuje ulog u fondu (koji može biti izražen dionicom) i na taj način stječe indirektno pravo vlasništva nad fondom i njegovim portfeljem.

Postoji nekoliko podjela investicijskih fondova, prema vrsti ponude investicijski fondovi mogu biti s javnom ponudom i privatnom ponudom, ali osnovna podjela je na otvorene i zatvorene investicijske fondove, slijedi podjela prema vrsti vrijednosnih papira u koje se ulaže, a to su novčani, obveznički, dionički i mješoviti

Slika br.2 Podjela Investicijskih fondova

23

INVESTICIJSKI FONDOVI

DIONIČKII

otvoreni investicijski fond zatvoreni investicijski fondcijski fond

otvoreni investicijski fond s privatnom ?ponudomotvoreni investicijski fond rizičnog kapitala s privatnom ponudom

JAVNA PONUDA PRIVATNA PONUDA

NOVČANI

MJEŠOVITI

OBVEZNIČKI

Otvoreni fondovi imaju promjenjiv broj udjela. Ulaganjem novca u fond kreiraju se novi udjeli i povećava se veličina fonda. Fond je na zahtjev člana društva dužan reotkupiti prodane udjele pa svaki takav reotkup znači smanjenje broja udjela i veličine fonda. Kod otvorenog fonda ne postoji ograničenje broja udjela. U svakom trenutku fond je spreman prodati nove, ali i reotkupiti emitirane udjele po tekućoj tržišnoj cijeni. Emitirajući dodatne udjele fond prikuplja sredstva kojima kupuje nove vrijednosnice i dodaje ih postojećem skupu (portfelju). U svijetu su 2001 godine u 38 zemalja egzistirali fondovi sa ukupnim kapitalom od 11.000 milijardi $, od čega na SAD otpada 6.625 Milijardi $ ili 60%.

Zatvoreni fondovi imaju fiksan broj udjela. Kod zatvorenog fonda se stvara skup točno određenih vrijednosnica. Udjeli se prodaju po ponudbenoj cjeni. Fond ne reotkupljuje udjele već se oni prodaju na burzi ili organizatoru fonda. Fond rijetko ulaže u realna dobra. Interes investitora u fond je u kapitalnom dobitku od mogućeg porasta cijene udjela i u dividendi koja se obično isplaćuje polugodišnje i godišnje.

Fondove organiziraju tvrtke za upravljanje fondovima, investicijske kuće, banke i osiguravajuća društva. Investicijski fond se osniva u skladu sa Zakonom o investicijskim fondovima. osnivanje fonda se vrši „Ispravom o povjerbi“. Osnivači fonda preuzimaju profesionalno upravljanje fondom. društvo za upravljanje može biti d.d. ili d.o.o. društvo za upravljanje osniva fond i upravlja fondom. društvo za upravljanje može osnovati i biti njegovim članom fizička ili pravna osoba. Temeljni kapital za društvo je u RH minimalno 1,000.000 kuna. Temeljni kapital za fond je u RH minimalno 5,000.000 kuna. Aktiva fonda su birane a ponekad i propisane vrijednosnice. Novčana sredstav fondova su udjeli u fondu (udjelni certifikati). Udjeli daju pravo na dobit ali ne daju pravo upravljanja. Fondovi su skup udjela u skupu različitih vrijednosnica. Naknade fonda može biti pristupnina (do 5%) i naknada administriranja (godišnja članarina (1 do 1,5%). depozitna banka je banka koju izabere društvo za upravljanje i koja na temelju ugovora s društvom i po njegovom nalogu obavlja poslove depozitne banke. skrbnik fonda je povjerbena kuća koja drži ili kontrolira aktivu, vodi računovodstvo, vodi administraciju, prodaju ili reotkup udjela i sl. nadzorno tijelo za poslovanje fondova je u Republici Hrvatskoj Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga ( HANFA ).

Investicijski fondovi predstavljaju posrednike jer prikupljaju sredstva od individualnih investitora kojima zauzvrat daju dionice fonda ili potvrde o učešću u financijskoj aktivi.

24

Kupnjom ovih udjela investitori kupuju sposobnost i znanje financijskih posrednika koji upravljaju fondom. Ova vrsta investicije je dosta niskog rizika, što naravno, znači i da je manje isplativa.

Slika br.3: Odnosi sudionika investicijskog fonda

Izvor: Bloch, E., 'Inside Investment Banking', Dow Jones Ivres Irwing , 1980.

Na osnovu više kriterija dijelimo investicijske fondove:- Prema načinu kupnje i povlačenja sredstava iz fonda (otvoreni i zatvoreni),- Prema vrsti ulaganja (fondovi koji ulažu u vlasničke vrijednosne papire, fondovi koji

ulažu u dugovne vrijednosne papire, fondovi koji ulažu u hibridne vrijednosne papire i fondovi koji djeluju isključivo na tržištu novca),

- Prema ciljevima (rastući, fondovi rasta i prihoda, fondovi prihoda i rasta, uravnoteženi fondovi),

- Prema motivima (indeksni, međunarodni, granski, socijalno odgovorni, neoporezivi, multifondovi),

- Prema proviziji koju plaćaju investitori (opterećeni i neopterećeni fondovi).

25

Upravlja ulaganjem

Provizija

Upravljačka kontrola

Depozitari

Fond

Osigurava dohodak i provizije

Osigurava aktivuOdluka o emisiji i otkupu dionica

Kontrola postojećih dionica i kontrola ulaganja i upravljanjaK

Dohodak informacije

Emisija dionica

InvestitoriUlaganje i kontrola Restitucija

dionica Informacije

- Danas se u svijetu nude vrlo različiti fondovi i gotovo možemo reći da za svaku investicijsku potrebu (npr. spekulativnu, agresivnu ili konzervativnu) danas postoji jedan ili više tipova fondova koji pokrivaju taj dio financijskog tržišta i udovoljavaju tom zahtjevu. Zapravo iz suvremene perspektive oštre konkurencije među fondovima da privuku redstva ulagača može se reći da za svaku potrebu (zahtjev) ulagača postoji najmanje desetak fondova, a ne samo jedan koji pokriva te potrebe.

2.3.4.1. Investicijski Fondovi

Povijest investicijskih fondova seže u početak 19. stoljeća, točnije 1822. godinu, s prvim pokušajima osnivanja investicijskog fonda u Nizozemskoj, a nešto kasnije i u Škotskoj. Prvotno zvani "investicijski trustovi" imali su neke od karakteristika današnjih investicijskih fondova. "Foreign and Colonial Government Trust", osnovan 1868.godine u Londonu, smatra se prvim stvarnim (zatvorenim) investicijskim fondom. Osnivači fonda obećavali su investitorima skromnih sredstava iste prednosti kao i velikim kapitalistima, pomoću, disperzije sredstava na veći broj različitih dionica.

Prvi investicijski fond u Americi bio je "New York Stock Trust", osnovan 1889. godine. "Massachusettts Investor’s Trust", osnovan 1924. godine, bio je prvi otvoreni investicijski fond, s revolucionarnim konceptom, kontinuiranom ponudom novih dionica (udjela) i bezuvjetnim otkupom istih na temelju trenutne tržišne vrijednosti imovine fonda. Počeo je sa skromnim portfeljem od 45 dionica i 50.000 USD imovine pod upravljanjem. Dvadesetih godina prošlog stoljeća u Bostonu je, osim "Massachusettts Investor’s Trusta", osnovano još nekoliko fondova, State Street Fund, Fidelity, Scudder, Pioneer, itd. koji danas predstavljaju vodeće globalne investicijske grupacije.

Krah burze 1929. godine i velika svjetska ekonomska kriza koja je uslijedila nakon toga, usporili su razvoj fondovske industrije i istodobno prisilili američki Kongres da izglasa zakone koji će regulirati financijsko tržište i na primjeren način štititi investitore. Prvi od njih bio je "Securities Act", izglasan u Kongresu 1933.godine, prema kojem su se fondovi morali registrirati kod Komisije za vrijednosne papire (Security Exchange Comission), a također su bili obvezani investitorima ponuditi prospekt fonda prilikom prodaje udjela u fondu. Najznačajniji zakoni vezani za investicijske fondove i zaštitu interesa investitora usvojeni su 1940. godine, donošenjem dvaju zakona: "Investment Company Act" i "Investment Advisers Act". Osnovne odredbe "Investment Company Act" su: obveza da se cijena udjela fonda bazira na tržišnoj vrijednosti svakoga dana, zabrana transakcija između fonda i menadžera fonda, ograničenja ulaganja, obveza bezuvjetnog otkupa udjela u fondu na temelju cijene bazirane na neto obračunskoj jedinici i isplate imatelja udjela na njegov zahtjev, te mnoge druge odredbe koje su postale jedinstvene za fondovsku industriju i primjenjuju se sve do danas9. Od 50-ih godina prošlog stoljeća pa sve do danas, veličina i popularnost investicijskih fondova raste proporcionalno rasponu i sofisticiranosti njihovih proizvoda, usluga i distribucijskih kanala, kako bi zadovoljili potrebe svojih klijenata. Dok je krajem dvadesetih godina egzistiralo desetak investicijskih fondova, a šezdesetih godina nekoliko stotina, danas postoji na tisuće različitih fondova različitog tipa, vrsta i strategija ulaganja. Investicijski fondovi danas su nositelji aktivnosti i jedni od najvažnijih sudionika i pokretača financijskog tržišta10.

9 Portal Fondovi.hr, http://www.fondovi.hr/edukacija/news_1335, (05.11.2007.)10 Portal Fondovi.hr, http://www.fondovi.hr/edukacija/news_1335, (05.11.2007.)

26

2.3.4.1.1. Otvoreni investicijski fondovi

Društvo za upravljanje fondovima osniva otvoreni investicijski fond, koji je zasebna imovina bez pravne osobnosti, i njime upravlja isključivo radi prikupljanja novčanih sredstava i njihovih ulaganja u prenosive vrijednosne papire i depozite u financijskim institucijama.

Osnovna podjela razlikuje otvorene i zatvorene fondove. Otvoreni (open-end funds) imaju promjenjiv broj udjela. Ulaganjem u fond povećava se broj udjela i veličina fonda. Fond je na zahtjev investitora dužan reotkupiti prodane udjele pa svaka takva kupovina znači smanjenje broja udjela i veličine fonda. Kod ovog tipa fonda ne postoji ograničenje u broju udjela, a fondovi se šire ili smanjuju ovisno o potražnji.

Kod zatvorenog fonda (closed-end fund) stvara se skup vrijednosnica, emitiraju se i prodaju udjeli u kratkom roku, po ponudbenoj cijeni. Broj udjela je fiksan i fond ih ne reotkupljuje, već se preprodaju na otvorenom tržištu ili se prodaju organizatoru fonda.Otvoreni investicijski fondovi na financijskom tržištu mogu se podijeliti i prema vrsti investitora koji u njih mogu ulagati i to na fondove s javnom ponudom i na fondove s privatnom ponudom.

Otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom posebna su vrsta investicijskih fondova s neograničenim brojem udjela gdje vlasnici udjela stječu pravo na razmjerni udio u dobiti fonda. Predmet poslovanja ove vrste investicijskih fondova je prikupljanje novčanih sredstava izdavanjem udjela te njihovom javnom prodajom u fondu.11 Otvoreni fondovi s javnom ponudom imaju visok stupanj likvidnosti jer vlasnici udjela imaju pravo u svakom trenutku zatražiti od društva za upravljanje isplatu udjela ili djela udjela u fondu. Društvo za upravljanje dužno je za otvoreni investicijski fond utvrditi vrijednost njegove imovine, te svih obveza i naknada fonda prije utvrđivanja neto vrijednosti imovine po udjelu, odnosno cijene udjela. Vrijednost neto imovine otvorenoga investicijskog fonda s javnom ponudom izračunava se svakog dana. Društvo za upravljanje dužno je narednoga radnog dana obavijestiti Nadzorno tijelo o vrijednosti imovine otvorenoga investicijskog fonda, stanju obveza i naknada, te cijeni udjela investicijskog fonda za datum izračuna.

Privatna ponuda je bezuvjetni poziv za kupnju udjela ili dionica u fondu upućen određenom broju osoba. U slučaju privatne ponude, kvalificirani ulagatelji svoj status dokazuju pisanom izjavom. Društvo za upravljanje ne odgovara za potpunost i istinitost izjave niti za naknadno promijenjene okolnosti koje se odnose na ispunjavanje uvjeta za stjecanje statusa kvalificiranog ulagatelja. Kao fondove s privatnom ponudom, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga može odobriti otvoreni investicijski fond s privatnom ponudom i otvoreni investicijski fond rizičnog kapitala s privatnom ponudom.

Otvoreni investicijski fond s privatnom ponudom jest zasebna imovina bez pravne osobnosti, koju uz odobrenje Nadzornog tijela osniva društvo za upravljanje, s ciljem prikupljanja novčanih sredstava privatnom ponudom udjela u fondu, čija se sredstva ulažu u skladu s ciljevima ulaganja i ograničenjima ulaganja utvrđenim prospektom fonda, te čiji imatelji udjela imaju pravo, pored prava na razmjerni udio u dobiti fonda, zahtijevati isplatu udjela i na taj način istupiti iz fonda. Otvoreni investicijski fond s privatnom ponudom može se osnovati na određeno ili neodređeno vrijeme. Prilikom osnivanja otvorenoga investicijskog fonda s privatnom ponudom, udjeli u fondu smiju biti nuđeni privatnom ponudom isključivo osobama kojima se, priznaje status kvalificiranih ulagatelja. Društvo za upravljanje može prospektom i statutom fonda odrediti najveći dopušteni broj ulagača u fond, s time da ukupan broj vlasnika udjela u fondu niti u jednom trenutku ne smije prijeći gornju granicu od 200. Otvoreni investicijski fond s privatnom ponudom može izdavati samo jednu vrstu udjela i ne smije izdavati niti jednu drugu vrstu vrijednosnih papira koji nose prava na bilo koji dio

11 http://www.hpb-invevst.hr, svibanj 2009.

27

imovine fonda. Imovina otvorenoga investicijskog fonda s privatnom ponudom isključivo se može sastojati od:

- prenosivih vrijednosnih papira,- udjela ili dionica investicijskih fondova,- instrumenata tržišta novca,- depozita kod ovlaštenih banaka u Republici Hrvatskoj ili državi članici, ili nekoj

drugoj državi,- terminskih i opcijskih ugovora i drugih financijskih izvedenica, kojima se trguje na

uređenim tržištima i/ili financijskih izvedenica kojima se trguje na drugim organiziranim tržištima (OTC),

- novčanih sredstava, te- instrumenata izdanih na temelju plemenitih metala i drugih robnih burzi.

Otvoreni investicijski fond rizičnog kapitala s privatnom ponudom jest zasebna imovina bez pravne osobnosti, koju uz odobrenje Nadzornog tijela osniva društvo za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima rizičnog kapitala s privatnom ponudom sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava i privatnom ponudom udjela u fondu, čija se sredstva ulažu u skladu s ciljevima ulaganja i ograničenjima ulaganja utvrđenim prospektom fonda, te čiji imatelji udjela imaju pravo, pored prava na razmjerni udio u dobiti fonda, zahtijevati isplatu udjela i na taj način istupiti iz fonda. Otvoreni investicijski fond rizičnog kapitala s privatnom ponudom može se osnovati samo na određeno vrijeme koje ne može biti kraće od deset godina. Veličina fonda mora iznositi najmanje 75.000.000,00 kuna. Pod veličinom fonda podrazumijeva se upisana maksimalna obveza uplate svih ulagatelja po svim osnovama kroz cijelo vrijeme trajanja fonda. Pristup novih ulagatelja fondu nije moguć nakon isteka dvije godine od dana osnivanja fonda. Prilikom osnivanja otvorenoga investicijskog fonda rizičnog kapitala s privatnom ponudom, udjeli u fondu smiju biti nuđeni privatnom ponudom isključivo osobama kojima se priznaje status kvalificiranih ulagatelja u fondove rizičnog kapitala. Društvo za upravljanje može prospektom i statutom fonda odrediti najveći dopušteni broj ulagatelja u fond, s time da ukupan broj vlasnika udjela u fondu niti u jednom trenutku ne smije prijeći gornju granicu od 20 ulagatelja. Najniži iznos maksimalne obveze uplate pojedinog ulagatelja u fond iznosi 10.000.000,00 kuna koju je ulagatelj dužan izvršiti po pozivima društva za upravljanje sukladno odredbama Prospekta. U slučaju da ulagatelj po pozivu društva ne izvrši uplate do maksimalnog iznosa, ulagatelj ne može zahtijevati iskup svojih udjela sve do konačnog isteka roka na koji je fond osnovan odnosno likvidacije fonda i iskupa svih udjela. Imovina otvorenoga investicijskog fonda rizičnog kapitala s privatnom ponudom isključivo se može sastojati od udjela i dionica trgovačkih društava, novčanih sredstava i danih zajmova.

Otvoreni investicijski fondovi izdaju udjele i u svakom trenutku su spremni na kupnju i prodaju udjela iz svog portfelja. Obzirom da otvoreni investicijski fondovi direktno investitoru prodaju, ili od njega kupuju, udjele, investitor se ne registrira na burzi. Ovdje je dakle riječ o permanentnoj kupnji i prodaji udjela, tako da je kapital otvorenih investicijskih fondova varijabilan i ovisan o stalnim kupnjama i prodajama.

Investicijski fondovi su vrijedni pažnje zato što mogu ne samo sačuvati vrijednost, već mogu umnožiti novac koji imamo. Drugim riječima, ulaganjem u fondove, naš novac radi za nas. U investicijske fondove mogu ulagati svi, bez obzira na stupanj znanja o burzama, obveznicama i dionicama i oni su jednako atraktivni iskusnim znalcima svijeta financija i potpunim početnicima. Za razliku od samostalnog investiranja koje u mnogo čemu pogoduje velikim igračima, u slučaju investicijskih fondova razlike u pristupu velikom i sasvim malom investitoru svedene su na gotovo istu mjeru. Još nešto, svaki investitor može naći svoj fond. Veliki broj i raznolikost investicijskih fondova daju svakom investitoru priliku da izabere fond skrojen po vlastitoj mjeri. Ulaganje u investicijske fondove treba započeti s analizom

28

vlastitih financijskih potreba i ciljeva. Dovoljno je imati tek nekoliko stotina kuna, a sve ostalo može se vrlo brzo naučiti.

Najpopularniji i najbrojniji investicijski fondovi u svijetu su tzv. otvoreni investicijski fondovi. Riječ otvoreni naglašava jednu od najvažnijih karakteristika. Društvo za upravljanje fondovima dužno je svakom vlasniku udjela koji to zatraži isplatiti dio ili sve udjele obračunane po njihovoj aktualnoj vrijednosti u bilo kojem trenutku. Vlasnik udjela će, u praksi, svojim novcem moći raspolagati najkasnije dva do tri dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu udjela. Investicijski fond ne pretpostavlja vezanje kapitala tijekom određenog vremena, kao primjerice oročena štednja. Štoviše, za razliku od oročene štednje gdje se prijevremenim raskidom gubi dio ugovorenih kamata, povlačenjem udjela iz fonda, bez obzira na trajanje investicije, investitor dobiva sav do tada ostvaren prinos. Poslovanje investicijskog fonda se, slično poslovanju banke, oslanja na pretpostavku da štediše, odnosno investitori neće povlačiti kapital istodobno. Fond stoga manji dio imovine uvijek čuva u banci kao depozit po viđenju, spreman za investitore koji zatraže povlačenje svojih udjela. Veći dio imovine fond kontinuirano ulaže s ciljem ostvarivanja što većeg prinosa, u okviru postavljenih ograničenja koja se razlikuju od fonda do fonda. U skladu sa strogim pravilima, čak i taj dio imovine fonda mora biti lagano i brzo unovčiv.

Grafikon.1. Broj otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom u RH

2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007. 2008. 2009. 30.06.2010.

14

2737 41

5662

86

98103 100

Izvor: HANFA

Što se mogućnosti povlačenja uloga tiče, investicijski fondovi su slični štednji po viđenju. Dok je kod štednje veću kamatu moguće ugovoriti uz povećanje roka oročenja, dakle odricanjem od mogućnosti raspolaganja novcem na duži rok, kod investicijskih fondova očekivani prinos moguće je povećati promjenom strukture, odnosno vrste, imovine u koju fond investira. Drugim riječima, investitor koji traži veći prinos treba izabrati fond kod kojega je u većoj mjeri zastupljena financijska imovina kojoj se vrijednost s vremenom mijenja, odnosno čiji povrat nije unaprijed poznat. Postoje fondovi kod kojih je realno očekivati i prinose višestruko veće od kamata na dugogodišnju oročenu štednju. No, ulaganjem u takve fondove investitor se nužno odriče dijela stabilnosti pa i sigurnosti ulaganja. Naime, uvijek kada se računa na rast, ne smije se zanemariti ni mogućnost pada vrijednosti. Vrijedi općenito pravilo: što su veća očekivanja rasta, potrebno je biti spreman i na mogućnost većih korekcija vrijednosti.Slika br.4: Investiciona piramida

29

Za razliku od štednje u banci, kod koje je moguće unaprijed ugovoriti fiksnu kamatu, važna karakteristika investicijskih fondova je unaprijed nepoznat povrat. Ipak, barem kod nekih fondova moguće je, temeljem vrste financijske imovine u koju fond investira, manje ili više točno ocijeniti mogući prinos. Bitno je zapamtiti da kretanje vrijednosti imovine fonda, dakle prinos, ovisi isključivo o kretanju vrijednosti svih investicija fonda, uključujući i primitke temeljem kamata i dividendi.

Tablica.2. Imovina pod upravljanjem investicijskih fondova u EU  Država Imovina pod upravljanjem Imovina po stanovniku Broj stanovnika

(mlrd EUR) (EUR) (mln)Austrija 84,885 10.153,71 8,36Češka 4,505 429,87 10,48Grčka 7,063 627,26 11,26Mađarska

9,148 912,06 10,03

Slovačka 3,392 626,99 5,41Portugal 9,845 926,15 10,63Slovenija 1,874 915,15 2,05Turska 15,044 210,35 71,52Njemačka

228,137 2.782,16 82

Italija 183,99 3.058,34 60,16Hrvatska 1,937   436,26 4,44

Izvor: Efama, podaci od 31.6.2010.,  www.wikipedia.org

Ako prinos fonda ovisi isključivo o rezultatu investicija kojima upravljaju fond menadžeri, koliko je investicijski fond zapravo siguran? Treba li se bojati ulagati u fondove koji imovinu investiraju u kompanije, kada čak i najveće kompanije, poput Enrona, mogu iznenada bankrotirati? Bez obzira na to što vlasnici dionica i obveznica kompanije koja završi u bankrotu u pravilu gube sve, fond koji je investirao u tu istu kompaniju izgubit će najviše nekoliko postotaka svoje imovine. Razlog tome leži u podijeli ukupne imovine fonda na mnogo, više desetaka, pa čak i stotina malih investicija. Diverzifikacija ulaganja, koja je i zakonska obveza svakog fonda, najveće je jamstvo sigurnosti imovine fonda. Čak i u crnom scenariju, ako fond bude prisiljen posve otpisati jednu investiciju, sva preostala imovina fonda u drugim investicijama ostat će netaknuta.

Nažalost, analogno tome, čak ni u slučaju značajnijeg skoka vrijednosti jedne investicije fonda, ukupna imovina fonda neće se bitnije povećati. Dakle, fondovi nikad ne

30

stavljaju sva jaja u istu košaru, već naprotiv, cilj svakog fond menadžera je što bolje obuhvatiti raspoloživu kvalitetnu financijsku imovinu, u skladu s limitima i pravilima fonda.

Što je diverzifikacija fonda veća, kretanje vrijednosti imovine sve više podsjeća na prosjek kretanja dijela financijskog tržišta u koje fond investira. Tako će se, primjerice, većini fondova koji imovinu investiraju u dionice vrijednosti udjela povećavati u vrijeme rasta cijena na tržištima dionica, dok će se vrijednost udjela istih fondova uglavnom smanjivati u razdobljima korekcija na burzama.

Kretanja na financijskim tržištima izmjenjuju se u ciklusima. Tržišne cikluse posebno je lako uočiti kod dionica. Fazu rasta prekida faza korekcije, iza koje ponovno slijedi rast. Bez obzira na nekoliko dužih razdoblja stagnacije i korekcije, tržište dionica je u zadnjih stotinjak godina zabilježilo dvoznamenkasti prosječan godišnji rast. No, tržišni ciklusi uglavnom su nepravilni i nepredvidivi, nije im moguće precizno odrediti ni početak ni trajanje. Stoga, što je veći očekivani prinos, trebalo bi biti i duže razdoblje držanja udjela fonda.

Duži rok znači i veću sigurnost investicije u fond. Jer, što je veći broj tržišnih ciklusa obuhvaćen razdobljem investicije, veća je vjerojatnost da će konačan rezultat investiranja u fond biti usporediv s povijesnim, prosječnim prinosom tog fonda, odnosno sličnih fondova. Osim što fondovi, u pravilu, prate ciklička kretanja na financijskim tržištima, vrijednost imovine fonda oscilira i iz dana u dan. Učestalost te veličinu oscilacija vrijednosti udjela uvjetuju vrsta i struktura imovine fonda.

Primjerice, fond koji imovinu ulaže isključivo u depozite ili državne zadužnice bilježit će, u pravilu, samo blagi kontinuirani rast vrijednosti imovine. Nasuprot tome, fond koji imovinu ulaže uglavnom u dionice, može ostvariti iznenadan skok vrijednosti imovine i za više postotaka, ali i podjednako velik neočekivan pad. U skladu s time, rizičnost fonda moguće je procijeniti upravo po veličini i učestalosti oscilacija vrijednosti udjela fonda. Što su moguće promjene vrijednosti udjela veće, veća je i rizičnost fonda. Važno je razumjeti da veća rizičnost nije nužno negativna karakteristika. Jer, bez veće rizičnosti, dakle većih promjena vrijednosti udjela, nije moguće ostvariti ni veće prinose. Utjecaj oscilacija na konačan prinos postaje sve manji što je duži rok investiranja.

Investicijski fondovi oblik su okrupnjivanja pojedinačnih, obično malih uloga u jedan veliki iznos, kojim se na financijskom tržištu mogu postizati navedene prednosti. Iako se pravno vode kao kompanije, treba ih shvaćati kao skup udjela u velikom broju vrijednosnica organizacijski i upravljački objedinjenih u fondu. U pravilu fondovi ne ulažu u realne plasmane, već im se aktiva sastoji od vrijednosnica. Također postoji podjela prema vrstama vrijednosnih papira u koje ulažu, tako da razlikujemo novčane, obvezničke, uravnotežene (ili mješovite) i dioničke fondove.

Postoji nekoliko osnovnih vrsta otvorenih investicijskih fondova, a dijele se prema imovini u koju fond investira:

- Novčani fondovi namijenjeni su upravljanju viškovima likvidnosti, odnosno ponajprije kratkoročnim ulaganjima. Novčane fondove obilježava najviša sigurnost i polagan, ali kontinuiran rast vrijednosti uloga. Po karakteristikama novčani su fondovi najsličniji štednji po viđenju. Pritom je prinos koji novčani fondovi ostvaruju nekoliko puta veći od kamata na štednju po viđenju. Kunski novčani fondovi ne naplaćuju ni ulaznu ni izlaznu naknadu, a novac je na raspolaganju već idući dan nakon slanja zahtjeva za prodaju udjela.

- Obveznički fondovi namijenjeni su ponajprije investitorima na srednji rok kod kojih je sigurnost važnija od visokog prinosa. Obveznički fondovi u Hrvatskoj imovinu i dalje ponajviše ulažu u državne obveznice i druge vrijednosne papire s fiksnim prinosom. Fondove obilježava visoka sigurnost, odnosno relativno mala volatilnost, nepredvidive promjene kretanja vrijednosti uloga. Prinos obvezničkih fondova trebao bi biti

31

konkurentan dugoročnoj oročenoj štednji. Obveznički fondovi u pravilu naplaćuju naknade pri kupnji, odnosno prodaji udjela.

G r a f i k o n 2 . U s p o r e d b a p r i n o s a f o n d o v a

- Uravnoteženi fondovi primjereni su investitorima kojima je uz sigurnost ulaganja podjednako važan i natprosječno visok prinos. Odnosno, investitorima koji traže veće prinose nego što je realno očekivati od obvezničkih fondova. Potencijalno viši prinos redovito vodi do veće volatilnosti kretanja udjela fonda koja je kod uravnoteženih fondova u pravilu značajna. U skladu s time, a radi smanjivanja rizika ulaganja, preporučeni rok ulaganja u uravnotežene fondove je dvije do tri godine i duže. Uravnoteženi fondovi imovinu u različitim omjerima ulažu u obveznice i dionice. Obveznice donose sigurnost i relativno stabilan rast vrijednosti imovine, dok bi dionice trebale osigurati viši prinos. No, dionice pritom uključuju i rizik te stoga ni negativan rezultat uravnoteženih fondova ne smije iznenaditi. Uravnoteženi fondovi u pravilu naplaćuju naknade pri kupnji, odnosno prodaji udjela.

- T a b l i c a 4 . S t r u k t u r a u l a g a n j a m j e š o v i t i h f o n d o v a

- Dionički fondovi - Investitorima u dioničke fondove visok je prinos važniji od velike sigurnosti ulaganja. Za razliku od fondova koji ulažu u vrijednosne papire s fiksnim prinosom, sigurnost kod dioničkih fondova u prvom redu proizlazi iz diverzifikacije portfelja, uspješnosti upravitelja fonda i dužeg roka ulaganja, minimalno tri do pet godina. Uspješno diverzificiran portfelj je onda kada je skup svih investitorovih ulaganja podijeljen na visokorizična ulaganja i ona manje rizična, ako jedne investicije zakažu, druge investicije koje su ostvarile prinos spašavaju investitora od potpunog gubitka novca.

32

Dioničke fondove obilježava vrlo velika volatilnost vrijednosti udjela koja je posljedica volatilnosti cijena dionica. Uz rizik ulaganja u dionice općenito ne treba zaboraviti ni valutni rizik. Bez obzira na povremene lomove na tržištima dionica i duga razdoblja korekcije, upravo dionički fondovi u prosijeku ostvaruju primjetno najviše prinose na dugi rok. Kod ulaganja u dioničke fondove valja posebno obratiti pažnju na naknade pri kupnji, odnosno prodaji udjela koje nisu zanemarive.

T a b l i c a 3 . S t r u k t u r a u l a g a n j a d i o n i č k i h f o n d o v a

Na hrvatskom tržištu postoji 71 aktivan otvoreni investicijski fond čija je neto imovina krajem srpnja iznosila 28,42 milijarde kuna. Od toga 27,64 milijardi kuna otpada na fondove s javnom ponudom, a samo 0,77 milijardi kuna na otvorene fondove s privatnom ponudom.

T a b l i c a 4 . S t r u k t u r a u l a g a n j a d i o n i č k i h f o n d o v a

Kunski novčani fondovi namijenjeni su za kratkoročni plasman viška likvidnosti pa su toj namjeni prilagođene i naknade. Kunski novčani fondovi, naime, ne naplaćuju ni ulaznu ni izlaznu naknadu. Indirektni troškovi su samo naknada za upravljanje i naknada za depozitnu banku. Pomalo specifični su nekunski novčani fondovi koji, pod određenim uvjetima, naplaćuju naknade radi sprečavanja špekulacija na tečajnim razlikama. ZB europlus tako naplaćuje i ulaznu i izlaznu naknadu od čak 1% za ulaganja veća od 300 tisuća kuna te iznose povlačenja veće od dva milijuna kuna. PBZ Euro Novčani naplaćuje samo izlaznu naknadu od 1% za iznose povlačenja veće od 500 tisuća kuna unutar 30 dana od uplate. PBZ Dollar također naplaćuje izlaznu naknadu od čak 2% na iznose povlačenja unutar 30 dana od uplate te 0,5% unutar godinu dana, dok nakon godinu dana izlazne naknade nema.

Domaći obveznički fondovi vrlo su raznoliki po strukturi ulaznih i izlaznih naknada koje naplaćuju. Za većinu fondova vrijedi da su naknade relativno niske, odnosno da se mogu izbjeći te da društva za upravljanje strukturom naknada stimuliraju ulaganje većih svota na

33

duži rok. Tako, primjerice PBZ Bond ne naplaćuje ulaznu naknadu, dok izlaznu naknadu u visini 0,5% naplaćuje samo u slučaju ulaganja kraćeg od godinu dana. Raiffeisen Bonds ulaznu naknadu od 0,5% naplaćuje samo za iznose ulaganja manje od 50 tisuća kuna, dok će izlaznu naknadu platiti samo investitori koji povlače svote manje od 500 tisuća kuna nakon ulaganja kraćeg od godinu dana. Investitori koji će ulog u ZB bond povući minimalno godinu dana nakon uplate neće platiti izlaznu naknadu, u suprotnom će platiti 0,5%.

Kod ulaganja u uravnotežene fondove naknade se mogu posve izbjeći. PBZ Global naplaćuje izlaznu naknadu od 0,5% samo u slučaju ulaganja kraćeg od godinu dana. Raiffeisen Balanced ulaznu naknadu od 1% naplaćuje samo za iznose ulaganja manje od 50 tisuća kuna, dok se izlazna naknada naplaćuje samo investitorima koji povlače svote manje od 500 tisuća kuna nakon ulaganja kraćeg od godinu dana. Uravnoteženi fondovi ZB Investa, ZB global i ZB trend, izlaznu naknadu naplaćuju investitorima koji povlače iznose manje od 300 tisuća kuna nakon ulaganja kraćeg od dvije godine.

Ulaganje u dionice podrazumijeva veći rizik, ali i mogućnost većih prinosa, pa stoga ulaganje u dioničke fondove u pravilu podrazumijeva i veće naknade. Pritom se naknade po strukturi znatno razlikuju od fonda do fonda, a ulaganje je i kod dioničkih fondova moguće bez ulaznih i izlaznih naknada. PBZ Equity neće naplatiti izlaznu naknadu, koja varira od 2 do 1% ovisno o trajanju, u slučaju ulaganja dužeg od tri godine. Dionički fondovi Raiffeisen Investa, RBA Active i RBA Central Europe, ulaznu naknadu od 1,5% naplaćuju za svote ulaganja manje od 50 tisuća kuna, dok se izlazna naknada od 1% naplaćuje samo investitorima koji povlače iznose manje od 500 tisuća kuna nakon ulaganja kraćeg od godinu dana. ZB euroaktiv izlaznu naknadu naplaćuje investitorima koji povlače iznose manje od 300 tisuća kuna nakon ulaganja kraćeg od dvije godine.

Ulazne odnosno izlazne naknade kod mnogih domaćih otvorenih investicijskih fondova i dalje su osjetno niže od prosječnih naknada koje naplaćuju slični fondovi u svijetu. Ipak, prije ulaganja je preporučljivo proučiti visinu i strukturu naknada. Veći dio domaćih fondova nižim naknadama stimulira veće iznose ulaganja, odnosno duže razdoblje investiranja. Minimalna svota ulaganja kod većine fondova je tek nekoliko stotina kuna pa je time prilagođen i malim ulagačima. Konačno, svi fondovi naplaćuju naknadu za upravljanje od 1% kod novčanih do 3,5% kod dioničkih i naknadu za depozitnu banku od 0,1% do 0,3% godišnje. Naknade za upravljanje i depozitnu banku fondovi kontinuirano obračunavaju i naplaćuju prije iskazivanja neto vrijednosti udjela fonda.

Investicijski fondovi u Republici HrvatskojInvesticijski fondovi relativno su nova pojava na hrvatskom financijskom tržištu, budući da sve do 1995. nije postojao zakonski okvir koji bi regulirao rad takvih institucija. Osnivanje i način djelovanja investicijskih fondova, te društava za upravljanje fondovima u Hrvatskoj, propisani su Zakonom o investicijskim fondovima iz 1995., te novim Zakonom o investicijskim fondovima iz prosinca 2005. Investicijski fondovi osnivaju se na temelju odobrenja državnog regulatornog tijela, što je u Hrvatskoj regulirano od strane HANFA-e. Radom investicijskih fondova upravljaju društva za upravljanje fondovima. Kroz osnivanje PBZ Investa d.o.o., PBZ d.d. uvelike pridonosi pokretanju i razvoju fondovske industrije u Hrvatskoj. Prema podacima HANFA-e otvoreni investicijski fondovi upravljaju sa 13,306 mlrd.kn imovine. Kretanje imovine pod upravljanjem društava za upravljanje, prikazano je na slijedećoj slici:

T a b l i c a 5 . S t r u k t u r a u l a g a n j a d i o n i č k i h f o n d o v aNa kraju godine Otvoreni investicijski fondovi Zatvoreni investicijski fondovi

Broj Neto imovina Broj Neto imovina1999. 2 23.951 4 1.006.8632000. 5 168.835 4 1.163.699

34

2001. 14 1.306.652 6 1.210.1732002. 27 2.462.855 7 1.208.8362003. 37 2.941.801 4 976.9962004. 41 4.527.735 5 1.120.2732005. 56 8.834.460 6 1.537.3562006. 72 16.038.989 7 2.443.4312007. 100 30.056.247 9 3.682.360

2008. 126 9.890.231 11 1.895.576

2009. 130 12.034.941 10 1.840.765

2010. 131 13.674.365 8 1.917.555

2011. 128 11.928.895 7 1.670.814

Izvor:www.hanfa.hrObrada:HGK, Sektor za bankarstvo i druge financijske institucije

Iz prikazane slike, vidljiv je nagli rast imovine u razdoblju 2005-2007. Osnovni razlozi intenzivnog rasta imovine pod upravljanjem u otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom su, uz visoko ostvarene prinose, svakako i afirmacija tržišta kapitala kroz prodaju Plive, te kroz IPO (inicijalne javne ponude) dionica INA-e i T-HT-a. Krajem 2007. godine i pogotovo tokom prvog polugodišta 2008. g. domaće i inozemna tržišta prolaze kroz korekciju cijena, što je utjecalo na znatno smanjenje imovine pod upravljanjem zbog pada cijena vrijednosnica, pritom uzrokujući naglo, gotovo panično povlačenje udjela iz investicijskih fondova s javnom ponudom u razdoblju od veljače do travnja 2008. godine.Sukladno razvoju fondovske industrije, rasla je i potreba za osnivanjem novih fondova, različite vrste i različitih strategija ulaganja. Kako pokazuje gornja tablica, vidljivo je iznimno povećanje broja fondova. Bitno je naglasiti kako su prvih godina razvoja domaće fondovske industrije novčani fondovi dominirali i brojem i imovinom. Tijekom 2006. mješoviti i dionički fondovi preuzimaju primat, ne toliko brojkom koliko imovinom pod upravljanjem. Broj otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom u RH prikazan je u slijedećoj tablici: T a b l i c a 6 . S t r u k t u r a u l a g a n j a d i o n i č k i h f o n d o v a  Fondovi2001 142002 272003 372004 412005 562006 622007. 862008. 982009. 10330.11.2010. 101

Izvor: www.hanfa.hr

Sukladno razvoju fondovske industrije, rasla je i potreba za osnivanjem novih fondova, različite vrste i različitih strategija ulaganja. Kako pokazuje gornja tablica, vidljivo je iznimno povećanje broja fondova. Prosječan domaći ulagač ulaganje u fondove započeo je s nerizičnim ulaganjem u novčane fondove. Padom kamatnih stopa, sredstva iz novčanih fondova počela su se prelijevati u obvezničke i mješovite fondove. Investicijski fondovi sadrže različite tipove vrijednosnih papira u svom portfelju i svaki od njih ima svoj individualni rizik obzirom na samu bit određenog vrijednosnog papira. Velika

35

izloženost nekog investicijskog fonda spram određenog vrijednosnog papira stavlja u prvi plan rizik za taj određeni vrijednosni papir. Investicijski fond koji ulaže u obveznice ima u pravilu manji rizik nego neki dionički fond ali loša kompozicija (portfelj) i loš odabir obveznica pojedinog obvezničkog investicijskog fonda mogu utjecati na to da ovaj fond ima čak i veći rizik od nekog uravnoteženog Value-fonda koji ulaže izrazito konzervativno. Zbog toga kod ocjene investicijskih fondova nije prinos jedini parametar koji se uzima u obzir pri odabiru fonda. Uz to uvijek ide i rizik kojem je izložen ulagač kada kupuje udjele u nekom određenom investicijskom fondu. Općenito se izbor između dvije investicije koje imaju isti očekivani prinos obavlja temeljem averzije prema riziku nekog investitora. Kako obje investicije imaju identičan očekivani prinos, čini se logičnim dati prednost investiciji s manjim stupnjem rizika. Standardna devijacija (volatilnost) je mjera rizika određene investicije, što je ona manja veća je sigurnost (manji je rizik) te investicije. Pretpostavka je da je ulagač nesklon riziku. Između dvije investicije koje imaju isti prinos veću korisnost ima ona investicija koja ima manji rizik za ulagača koji nije sklon riziku.Drugo pravilo govori o tome koju investiciju odabrati ako ponuđene investicije imaju isti rizik (volatilnost). Između investicija istog rizika bira se ona koja ima viši očekivani prinos. I ovo je pravilo uvjetovano načelom korisnosti – između dvije investicije istog rizika veću korisnost ima ona investicija koja ima viši očekivani prinos. Portfelj određenog investicijskog fonda sastoji se od mnogo vrijednosnih papira istog tipa (obveznice, dionice, novčani instrumenti...) i kod njih se ne gleda samo individualni rizik određenog vrijednosnog papira nego kakav je utjecaj tog vrijednosnog papira na ostale vrijednosne papire u portfelju i da li on podiže ili smanjuje rizik ukupnog portfelja.Korelacija je pojam koji se uvodi da se procjeni istovrsnost promjene 2 vrijednosna papira, tj. da li se ona mijenjala istim intenzitetom i istim smjerom kada se tržište promjeni za određeni iznos. Korelacija ima vrijednosti između – 1 i + 1. Korelacija ima vrijednost + 1 onda kada se 2 vrijednosna papira promjene u istom smjeru i istim intenzitetom pri promjeni tržišta. Korelacija je – 1 kada je taj intenzitet promjene isti ali je smjer promjene suprotan. Primjer dva ulaganja koja imaju negativnu korelaciju je ulaganje u zlato i američki dolar. U principu kada dolar pada cijena zlata raste i obrnuto.Ako je koeficijent korelacije 0 onda ne postoji veza između kretanja prinosa na dvije investi-cije. Pravilnim odabirom određenog vrijednosnog papira može se smanjiti rizik portfelja uz istu performansu ili povećati performansu portfelja uz isti rizik. Tako npr. ako ulažemo 70% sredstava u dionice DJIA, a 30% sredstava u dionice iz NASDAQ-a performansa portfelja se ne mijenja u odnosu na portfelj koji 100% sredstava ulaže u dionice DJIA ali se rizik tog portfelja reducira. Općenito je dobro imati u portfelju par vrijednosnih papira čija je međusobna korelacija negativna jer takvi papiri djeluju stabilizirajuće na portfelj na način da smanjuju rizik. Izolirana imovina (vrijednosni papir) ima veći rizik od skupine vrijednosnih papira (portfelja) kod kojih dolazi do izražaja efekt diverzifikacije. Promjena koja se dešava na tržištu ne djeluje na isti način i u istom iznosu na sve vrijednosne papire pa se ti eventualni gubici kod određenih vrijednosnih papira kompenziraju dobicima na drugim vrijednosnim papirima. Portfelj od 20 različitih dionica iz različitih zemalja i branši već se može smatrati kao dobro diverzificiran portfelj sa relativno malim rizikom.Dakle rizik nekog portfelja općenito ovisi o individualnom riziku svakog vrijednosnog papira u portfelju i o međuovisnosti tih vrijednosnih papira sa ostalim u portfelju (korelaciji). Dalje poboljšanje sigurnosti nekog portfelja se može postići promjenom udjela određene imovine u portfelju. Uzmimo jedan konkretan primjer:Neka imamo u portfelju 2 dionice – dionicu A i dionicu B. Očekivani prinos za dionicu A je 10% uz standardnu devijaciju (volatilnost) 8 a očekivani prinos za dionicu B je 16% uz standardnu devijaciju 20. Sada ćemo pogledati kako utječe udio investicija A i B u portfelju

36

na prinos i na rizik čitavog portfelja uz određeni koeficijent korelacije (odnos 0,75 A i 0,25 B znači u portfoliu je udio dionice A je 75% a dionice B je 25%).Tablica 4. Stupnjevi korelacije pojedinih udjela

u d j e l i d i o n i c a u p o r t f e l j u

s l u č a j 1k o r e l a c i j a j e + 1

s l u č a j 2k o r e l a c i j a j e 0

s l u č a j 3k o r e l a c i j a j e – 1

A ( W ) B ( 1 - W ) p r i n o s s t . d e v . p r i n o s s t . d e v . p r i n o s s t . d e v .1 , 0 0 0 , 0 0 1 0 , 0 0 8 , 0 0 1 0 , 0 0 8 , 0 0 1 0 , 0 0 8 , 0 00 , 7 5 0 , 2 5 1 1 , 5 0 1 1 , 0 0 1 1 , 5 0 7 , 8 1 1 1 , 5 0 1 , 0 00 , 5 0 0 , 5 0 1 3 , 0 0 1 4 , 0 0 1 3 , 0 0 1 0 , 7 7 1 3 , 0 0 6 , 0 00 , 2 5 0 , 7 5 1 4 , 5 0 1 7 , 0 0 1 4 , 5 0 1 5 , 1 3 1 4 , 5 0 1 3 , 0 00 , 0 0 1 , 0 0 1 6 , 0 0 2 0 , 0 0 1 6 , 0 0 2 0 , 0 0 1 6 , 0 0 2 0 , 0 0

m o g u ć i p o r t f o l i o s n a j m a n j o m r i z i k o m1 , 0 0 0 , 0 0 1 0 , 0 0 8 , 0 00 , 8 6 0 , 1 4 1 0 , 8 4 7 , 4 30 , 7 1 0 , 2 9 1 1 , 7 5 0 , 0 0

Kao drugi važni parametar u ocjeni rizika vrijednosnih papira se javlja koeficijent β. Beta koeficijent mjeri intenzitet promjene prinosa na dionicu prema promjenama prinosa na ukupno tržište dionica. Ako je beta nekog vrijednosnog papira jednaka 1 to znači da će se njegov prinos kretati proporcionalno prinosu na ukupno tržište vrijednosnih papira. Što je beta > 1 to će se i prinos na neku dionicu mijenjati brže od prinosa na cjelokupno tržište. Obrnuto, što je beta < 1 to će i promjene prinosa na dionicu biti manje od promjena prinosa cjelokupnog tržišta. Konačno ako bi beta bila < 0 prinos na neki vrijednosni papir kretao bi se u suprotnom smjeru od kretanja prinosa na cjelokupno tržište vrijednosnih papira. Iz ovoga proizilazi da se beta može posmatrati kao mjera tržišnog rizika. Sistematski rizik samog tržišta se izražava kao beta = 1 a ostali čimbenici koji utječu na pojedinu dionicu dovode do toga da neke od njih imaju manji rizik od tržišta (beta < 1).Sve ovo naprijed navedeno ukazuje na potrebu uvođenja određenih pokazatelja koji bi mogli služiti za komparaciju portfelja (investicijskih fondova). Na ovom mjestu navest ćemo samo 3 najosnovnija.Suvremene vrste otvorenih investicijskih fondovaOsnovna podjela fondova na otvorene i zatvorene polazi od mogućnosti kupnje ili prodaje udjela u fondu, odnosno načina na koji se prikuplja kapital u fond. Takva podjela prisutna je u većini zemalja u kojima se javljaju investicijski fondovi i koriste se razni izrazi: npr. Unit Trust u Velikoj Britaniji, odnosno Open-end Mutual Fund u SAD-u za otvoreni, a Investment Trust u Velikoj Britaniji, tj. Closed-end Fund u SAD-u za zatvoreni fond. Najčešći i najpopularniji fondovi koji ulažu gotovo isključivo u dionice, s osnovnim ciljem – rastom vrijednosti portfelja fonda su tzv. dionički fondovi (equity funds). Ti su fondovi ujedno i najrizičniji, ali nose i najveće dobitke, a na njima se najbolje uočava i sposobnost pojedinog

37

-1 -0,5 -0,2 0 10,50,3

nemaredukcije

rizika

neznatnaredukcija

rizika

određenaredukcija

rizika

značajnaredukcija

rizikaekstremnaredukcija

rizika

Veličina redukcije rizika prema koeficijentu korelacije

fond menadžera da ostvaruje natprosječne rezultate. Fondovi koji ulažu u kratkoročno unovčive vrijednosnice, tzv. novčani fondovi (money market funds) namijenjeni su ulagačima konzervativne strategije ulaganja kao najbolji način kratkoročnog plasmana novca uz nešto skromnije ali još uvijek više prinose od prosječnih bankarskih prinosa na depozite.

Suvremeni “hedge investicijski fondovi”Suvremeni hedge investicijski fondovi vežu se uz alternativne investicije (izvedeni

financijski instrumenti). Hedge fond je privatno investicijsko partnerstvo odnosno offshore investicijska korporacija u kojem glavni partner čini i glavnog investitora koji sastavlja memorandum (prospekt) na osnovi kojeg mu se pridružuje u partnerstvo najviše 99 partnera s ograničenim pravima. Uspješnost alternativnih oblika ulaganja prvenstveno ovisi od sposobnosti menadžera fonda, a u manjoj mjeri od tržišnih kretanja. Za cijelu skupinu karakteristična je upotreba kompleksnih strategija investiranja, niska likvidnost, slaba transparentnost poslovanja. Osnovna karakteristika je niska korelacija s tradicionalnim oblicima ulaganja, zbog čega je takav oblik investiranja pogodan za diverzifikaciju portfelja. Zato, a i zbog visokih prinosa koje ti  fondovi ostvaruju volumen novca koji prelazi u alternativne oblike investiranja konstantno se povećava.

Poslovanje hedge fondova je moguće upravo zbog nevezanosti na zakonske propise koji ograničavaju politike investiranja običnim investicijskim fondovima. Svoje proizvode mogu nuditi samo: ovlaštenim investitorima (engl. Accredited Investors)  i u određenim prilikama samo kvalificiranim investitorima (engl. Qualified Investors). Uglavnom su vezani za offshore centre, koji su odlučni u ohrabrivanju otvaranja novih hedge fondova. Glavni centri uključuju Kajmanske otoke, za koje je procijenjeno da su «dom» oko 75% svjetskih hedge fondova, Dublin, Luxembourg, Britanske djevičanske otoke i Bermudsko otočje.

Hedge fondovi postaju sve važnija alternativa tradicionalnim investicijskim fondovima, vrijednost njihove imovine nadmašuje vrijednost običnih fondova, a u budućnosti se može očekivati da će se njihova važnost još više povećati

Iako mnogi strani hedge fondovi aktivno sudjeluju i na našem tržištu kapitala, hrvatskim investitorima hedge fondovi su još nepoznat koncept ulaganja što će se zasigurno promijeniti daljnjim razvojem tržišta kapitala.

“Indeksni fondovi” su vrsta otvorenih investicijskih fondova čiji je prvenstveni cilj investiranja postizanje otprilike istog prinosa kao što ga ostvaruje određeni tržišni (burzovni) indeks, kao što su npr. S&P 500 Composite Stock Price Index, Russell 2000 Index ili Wilshire 5000 Total Market Index. Indeksni će fond pokušati ostvariti svoj investicijski cilj prvenstveno ulažući u vrijednosnice (dionice i obveznice) kompanija koje su uključene u indeks12. Najvažnija prednost indeksnog fonda su niži troškovi upravljanja budući da nisu potrebni visokostručni analitičari, jer fond menadžeri kupuju dionice i/ili obveznice unutar odabranog indeksa, čija je struktura poznata. Npr. Vanguard 500 Indeksni fond, ima vrlo nisku godišnju naknadu od samo 0.18% investicije.13 Druga prednost je jednostavnost. Ulagačke ciljeve indeksnog fonda lako je za razumjeti. Kada investitor zna ciljani indeks indeksnog fonda, izravno može odrediti koje će dionice fond držati. Treća prednost jest porezna prilagodljivost, budući su indeksni fondovi «pasivne» investicije. Nedostaci se u prvom redu ogledaju u činjenici da indeksni fond «prati» vrijednosnice pojedinog burzovnog indeksa, te može imati znatno manju prilagodljivost nego li ne-indeksni fond, posebice ukoliko dođe do pada vrijednosnica koje čine indeks. Drugi bitan nedostatak je u ograničenosti na dugoročnije investiranje zbog ostvarivanja učinka sličnog povezanom burzovnom indeksu, umanjenog za troškove. Indeksni fond više teži pratiti određeni burzovni indeks nego ga nadmašiti.

12 http://www.sec.gov/answers/indexf.htm13 http://www.obveznice.com/testfonddetalji.html

38

Burzovno utrživi fondovi - ETF (Exchange Traded Funds) su slični indeksnim investicijskim fondovima jer drže svoje ulagačke portfelje koji odgovaraju izabranim burzovnim indeksima te pokušavaju postići isti prinos kakav ostvaruju burzovni indeksi. No, oni su usmjereni na pojedine tržišne sektore ili određene robe. Započinju rad sa sponzorom (glavni pokrovitelj, distributer) koji odabire ETF-ov ciljani indeks, određuje koje vrijednosnice će biti uključene u «košaru» vrijednosnica i odlučuje koliko će ETF udjela biti ponuđeno investitorima. ETF udjeli nastaju kada institucionalni investitor kao depozit uloži u fond unaprijed određenu «košaru» vrijednosnica, gotovo ili sasvim jednaku vrijednosnicama u ETF-ovu ciljanom indeksu. U zamjenu za deponirane vrijednosnice fond izdaje institucionalnom investitoru blok koji se sastoji od dogovorenog broja udjela. Institucionalni investitor koji drži blok vrijednosnica može zadržati ETF udjele ili ih prodati na burzi.14

Upravo u navedenom postupku izdavanja udjela te ponovne zamjene leži značajna razlika između ETF fondova i običnih otvorenih fondova. Također, udjeli običnih fondova ne kotiraju na burzama za razliku od ETF fondova.

Fond fondova (multifond) je otvoreni investicijski fond koji investira u ostale otvorene fondove. Obzirom da to znači dvostruku diverzifikaciju ulaganja, najčešće se za investiranje u takve fondove odlučuju investitori kojima je sigurnost prvi kriterij kod odabira fonda.15 No, takva sigurnost ima i svoju cijenu, pa fondovi fondova imaju u pravilu više troškove jer ulagači u multifondove moraju snositi indirektno troškove fonda u koji ulaže njegov multifond i troškove multifonda. U Hrvatskoj je osnovan prvi fond fondova - dionički fond fondova - Prospectus Global Equity koji se nalazi pod upravljanjem Prospectus investa.

2.3.4.1.2. Mirovinski fondovi

Najvažniji i najznačajniji fondovi su mirovinski fondovi kao vrsta ugovorne štedne organizacije i najznačajniji su investitori na financijskim tržištima. U mirovinskim fondovima se novčana sredstva pribavljaju uplatama (doprinosima) članova za njihova radnog vijeka, obećavajući im redovne mjesečne isplate tako ušteđenih sredstava zajedno s prinosima poslije njihovog odlaska u mirovinu. Prikupljena sredstva ulažu u:

- dionice poduzeća- korporacijske obveznice- državne vrijednosnice- hipotekarne vrijednosnice- depozite kod banaka.

Jednako kao i izvori i priljevi od uplata glavnica kao i ostali prinosi predvidivi su im u budućnosti pa lako održavaju likvidnost i ulažu u dugoročne instrumenta tržišta kapitala. Strukturom svog portfelja oni se pojavljuju kao vlasnici i financijeri gospodarstva i kreditori države. Ulagači su članovi, očekuju da im fond do odlaska u mirovinu ne samo očuva realnu vrijednost uloga već i ostvari određeni prinos. Odlazak u mirovinu je financijsko, emocionalno, socijalno pa čak i političko pitanje. Stoga je poseban interes države i nadzor koji ona uspostavlja nad mirovinskim fondovima, a posebice nad njihovim ulaganjima.

Prvi mirovinski fond osnovan je u SAD-u na željeznici (American Expres Company). Doživljavaju nagli razvoj nakon drugog svjetskog rata. U SAD-u privatnih mirovinskih fondova je preko 60%. Mirovinski fondovi su u biti planovi ili modeli štednje za starost. U RH egzstira fond na bazi „generacijske solidarnosti“, a to znači da se uplate osiguranika koriste za isplate mirovina trenutnih umirovljenika.

U RH je provedena reforma mirovinskog sustava temeljem koje je uveden:

14 http://www.icifactbook.org/fb_sec3.html15 http://appsrv1.to-one.com/pls/b21web/vijesti

39

- I. stup mirovinskog osiguranaja (obvezan)- II. stup mirovinskog osiguranja (obvezan)- III. stup mirovinskog osiguranja (dobrovoljan)Ovi fondovi imaju sve osobine financijske institucije koja nastoji uvećati primljene uplate plasmanima na financijskom tržištu. Mirovinski fondovi predstavljaju najvećeg institucionalnog investitora na razvijenim tržištima kapitala. Karakterizira ih velika količina kapitala, a osnivači mirovinskih fondova mogu biti država ili kompanije. Stoga ih dijelimo na javne i privatne mirovinske fondove.

Zadaća i obveznih i dobrovoljnih fondova je ulaganje prikupljenih sredstava s ciljem povećavanja njihove vrijednosti. Radi ulaganja uz razumno nizak rizik propisana su načela ulaganja (sigurnost i raznolikost ulaganja, održanje odgovarajuće likvidnosti), kao i ograničenja u pogledu vrsta imovine u koje se može ulagati imovina mirovinskog fonda te najviši opseg (postotak) ulaganja u pojedinu vrstu imovine. Postoci ograničenja kreću se od 5% vrijednosti fonda (kratkoročni bankarski depoziti i ostali kratkoročni vrijednosni papiri) pa do 30% (vrijednosni papiri koji kotiraju na organiziranim tržištima kapitala). Zakonom je također propisana obveza da se najmanje 50% imovine fonda mora ulagati u dugoročne obveznice ili druge dugoročne vrijednosne papire Republike Hrvatske ili Hrvatske narodne banke.16 Naime, državne obveznice smatraju se najmanje rizičnim ulaganjem, a prodajom obveznica mirovinskim fondovima državni proračun će osigurati dio sredstava za financiranje tranzicijskog troška mirovinske reforme. Imovinu fonda zabranjeno je ulagati u vrijednosne papire kojima se ne trguje na organiziranom tržištu, imovinu koja je po zakonu neotuđiva, nekretnine, vrijednosne papire mirovinskog društva ili povezane osobe mirovinskog društva, opcije i terminske poslove.17 Stručnjaci su mišljenja da je štednja za starost isplativija u fondovima i osiguranjima nego u bankama.

Mirovinski sustav jedan je od najznačajnijih sustava socijalne sigurnosti u Republici Hrvatskoj. U okviru toga sustava svoju socijalnu sigurnost ostvaruje više od milijun umirovljenika i članova njihovih obitelji za rizike starosti, invalidnosti, smrti hranitelja obitelji ili tjelesnog oštećenja.

Stalno rastući troškovi mirovinskog sustava značajno ugrožavaju mogućnost stabilnog i značajnog gospodarskog rasta Republike Hrvatske. Rat, tranzicija od socijalističkog k tržišnom gospodarstvu, loše oblikovan mirovinski sustav i starenje stanovništva doveli su hrvatski mirovinski sustav u tešku krizu, pa je zbog toga tijekom 1998. i 1999. otpočela njegova opsežna reforma.

1.2. Tri stupa mirovinskog sustavaUvođenjem novog sustava smanjuje se ovisnost o budućim generacijama, jer će se dio

sredstava za buduće mirovine ulagati u razvoj gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta, a zarada od tih ulaganja vraćat će se budućim umirovljenicima. U novom mirovinskom sustavu visina mirovine nije unaprijed određena, već ovisi o visini uplaćenih doprinosa tijekom radnog vijeka. Uplaćeni doprinosi se ne troše, već se štede i služit će za isplatu mirovina sadašnjeg zaposlenika, a budućeg umirovljenika. Ovaj sustav se naziva sustavom kapitalizirane štednje: štednja+kapital (zarada ili prinos) = mirovina.

Uvođenjem novog sustava mirovinskog osiguranja, uz obvezno mirovinsko osiguranje po načelu generacijske solidarnosti, sudionici reforme će za vrijeme svog radnog vijeka izdvajati novac (štedjeti) za svoju buduću mirovinu. Ukupan iznos koji se izdvaja iz bruto plaće u novom sustavu je ostao nepromijenjen, ali je zato podijeljen na dva dijela: 15% se uplaćuje kao u dotadašnjem mirovinskom sustavu i 5% se uplaćuje u privatni mirovinski fond na osobni račun.

16 Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima (NN 49/99), Glava IX. Ulaganje imovine mirovinskih fondova, čl. 69. – 71.17 Isto, čl. 72.

40

Drugi stup mirovinske reforme uveden je 1. siječnja 2002. godine. To je obvezno mirovinsko osiguranje temeljeno na individualnoj kapitaliziranoj štednji, odnosno mirovinskim fondovima. Drugi stup bio je obvezan je za sve zaposlene do 40 godina života, dok su zaposlenici između 40 i 50 godina života mogli izabrati hoće li se uključiti u drugi stup mirovinskog osiguranja. Glavna značajka tog stupa je da se u njega uplaćuje 5% od bruto plaće svakog zaposlenika (što je obveza poslodavca), a sami zaposlenici mogu izabrati fond među registriranim mirovinskim fondovima u Hrvatskoj.

Uz osnovnu mirovinu iz prvog stupa, koja vrlo malo ovisi o visini plaće, a više o dužini staža, mirovina koju osiguranici ostvaruju iz drugog stupa izravno ovisi o uplaćenim doprinosima i sposobnosti fonda da ih dodatno uveća.

Treći stup je dobrovoljno mirovinsko osiguranje, temeljeno na kapitaliziranoj individualnoj štednji uz državna poticajna sredstva. Svi građani, pa i oni koji nisu zaposleni, mogu dobrovoljno štedjeti u dobrovoljnom mirovinskom fondu. Svaki takav fond nudi razne vrste mirovinskih programa, a svatko zainteresiran može se odlučiti za visinu uloga i rok štednje koji naviše odgovara njegovim potrebama i mogućnostima. Država takvu štednju potiče dodajući 25% na uštedu, a najviše 1.250 kuna godišnje. Da bi ostvario maksimalni državni poticaj, član dobrovoljnog mirovinskog fonda mora godišnje uplatiti 5.000 kuna (što mjesečno iznosi 416,67 kuna).U tom novom trodijelnom mirovinskom sustavu prvi stup mirovinskog sustava i dalje ostaje obvezni i javni mirovinski sustav utemeljen na tekućem financiranju mirovinskih izdataka i unaprijed određenim mirovinskim davanjima. Drugi stup mirovinskog sustava također je oblik obveznog mirovinskog osiguranja, na načelu kapitalnogfinanciranja i određenih doprinosa, a nositelji osiguranja su privatnopravne osobe. Treći je stup oblik dobrovoljnog mirovinskog osiguranja.

Izvor: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje

Kretanje imovine mirovinaca u 2008. god.u milijardama

41

20,5

21

21,5

22

22,5

23

sječanj veljača ožujak travanj svibanj lipanj

Obvezni mirovinski fondoviMirovinsko osiguravajuće društvo osniva se kao dioničko društvo ili društvo s

ograničenom odgovornošću. Prije osnivanja, osnivač mora dobiti odobrenje za rad od Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga na osnovi dokumenata kojima dokazuju financijsku i poslovnu sposobnost, te pravila o mirovinama koje će isplaćivati u sklopu obveznog i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja. Temeljni kapital mirovinskog društva iznosi najmanje 40 milijuna kuna ako upravlja obveznim fondom. Imovina mirovinskog društva vodi se odvojeno od imovine fonda, jer je i vlasništvo nad tom imovinom različito.

Mirovinski fond osniva i njime upravlja mirovinsko društvo radi prikupljanja doprinosa od članova fonda i ulaganja tih sredstava u cilju povećanja njihove vrijednosti, a u skladu s temeljnim načelima ulaganja propisanim Zakonom.Vrijednost mirovinskog fonda ovisi o tržišnoj vrijednosti njegove imovine na dan vrednovanja, a odbitkom obveza koje se mogu zaračunati mirovinskom fondu (naknade mirovinskom društvu) dobije se neto vrijednost fonda. Sredstva mirovinskog fonda zabranjeno je ulagati u imovinu kojoj nije moguće odrediti vrijednost na organiziranom tržištu što osigurava realno (tržišno) vrednovanje fonda.

Svaki mirovinski fond čuva svoju mirovinu kod banke-skrbnika. Imovina mirovinskog fonda mora biti pohranjena na posebnom računu u banci-skrbniku što osigurava veću sigurnost i objektivnost vrednovanja imovine fonda, kao i odvojenost te imovine od imovine mirovinskog društva. Uloga banke-skrbnika je utvrđivanje vrijednosti imovine fonda, vrijednosti obračunske jedinice, a može pružati i druge usluge mirovinskom društvu.

Svaki član fonda sudjeluje u vlasništvu fonda razmjerno visini sredstava na osobnom računu. Odlaskom u mirovinu odabrano mirovinsko društvo u koje se uplaćivao novac tijekom godina počinje isplaćivati mirovinu prema ušteđenim sredstvima.

U Republici Hrvatskoj postoje četiri obvezna mirovinska fonda: AZ obvezni mirovinski fond, Erste Plavi obvezni mirovinski fond, PBZ Croatia osiguranje obvezni mirovinski fond i Raiffeisen obvezni mirovinski fond.

Struktura ulaganjaZakonske odredbe u Hrvatskoj propisuju strukturu ulaganja OMF-ova, gdje oni u

inozemne vrijednosne papire mogu uložiti najviše 15% svoje imovine. Propisane su količina i vrsta domaćih i inozemnih vrijednosnih papira u koje OMF-ovi mogu ulagati.

U domaće vrijednosnice OMF-ovi moraju najviše ulagati u državne obveznice i to najmanje do 50% imovine fonda, u municipalne i korporativne obveznice najviše do 30% imovine fonda u svaku vrstu, u dionice domaćih tvrtki i zatvorene investicijske fondove najviše do 30% imovine fonda, dok najmanji udio portfelja čine ulaganja u kratkoročne zapise i druge kratkoročne dužničke vrijednosne papire izdane o strane RH i HNB-a te kratkoročne bankovne depozite i repo poslove što čini do 15% imovine fonda.

42

Obvezni mirovinski fondovi imaju vrlo malo slobode u kreiranju svoji portfelja iz razloga što država brine za sigurnu buduću isplatu mirovina. Iz tog razloga OMF ulažu daleko najveći dio svoj portfelja u sigurne vrijednosnice kao što su državne obveznice (dugoročne i kratkoročne) trezorske zapise RH i sl., dok vrlo mali dio mogu ulagati u dionice i to samo one koje su u prvoj kotaciji. Zato OMF ostvaruju manje prinose u odnosu na dobrovoljne mirovinske fondove ili pak investicijske fondove, ali isto tako nose i daleko manji rizik. Na slijedećoj slici prikazana je struktura ulaganja Erste

Raiffeisen OMF

31,06%

AZ OMF

36,00%

PBZ/CO OMF

17,73%

Erste PlaviOMF

15,21%

Izvor: HANFAGrafikon pokazuje broj članova po pojedinom fondu u srpnju 2008

U trenutku uvođenja novog mirovinskog sustava (01.01.2002.) djelovalo je 7 obveznih mirovinskih fondova. Procesom pripajanja i spajanja (Plavom fondu 18.09.2003. pripojeni su Erste i Helios – novi naziv Erste Plavi OMF; AZ fondu 19.12.2003. pripojen je HA jedan) broj obveznih mirovinskih fondova sveden je na 4.

1. AZ obvezni mirovinski fond 2. ERSTE PLAVI obvezni mirovinski fond 3. PBZ CROATIA OSIGURANJE obvezni mirovinski fond 4. RAIFFEISEN obvezni mirovinski fond

DOBROVOLJNI MIROVINSKI FONDOVINa tržištu trenutno djeluju 6 otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova,

1. AZ BENEFIT dobrovoljni mirovinski fond 2. AZ PROFIT dobrovoljni mirovinski fond 3. CROATIA OSIGURANJE dobrovoljni mirovinski fond 4. RAIFFEISEN dobrovoljni mirovinski fond 5. ERSTE PLAVI EXPERT dobrovoljni mirovinski fond 6. ERSTE PLAVI PROTECT dobrovoljni mirovinski fond

te 14 zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova.1. AZ VIP zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond 2. NOVINAR zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond 3. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond HRVATSKOG LIJEČNIČKOG SINDIKATA 4. CROATIA OSIGURANJE zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond 5. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond SINDIKATA POMORACA HRVATSKE 6. AZ DALEKOVOD zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond 7. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond ERICSSON NIKOLA TESLA 8. AZ HKZP zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond 9. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond HEP grupe 10. T-HT zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond 11. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond Sindikata hrvatskih željezničara

43

12. AZ Zagreb zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond 13. Zatvoreni dobrovoljni mirovinski fond Hrvatskih autocesta 14. Zatvoreni dobrovoljni cestarski mirovinski fond

Dobrovoljni mirovinski fondoviDobrovoljni mirovinski fond je vrsta mirovinskog fonda u koji se dobrovoljno

osiguravaju osobe na temelju individualne kapitalizirane štednje. Slično kao i kod obveznog mirovinskog fonda, i dobrovoljni fond je zasebna imovina bez pravne osobnosti, u vlasništvu njegovih članova, koja se osniva radi prikupljanja novčanih sredstava uplaćivanjem doprinosa članova fonda i ulaganja tih sredstava sa ciljem povećanja vrijednosti imovine fonda radi osiguranja isplate mirovina ili drugih mirovinskih davanja.

Dobrovoljni mirovinski fond mogu osnovati dobrovoljno mirovinsko društvo ili pokrovitelj dobrovoljnog mirovinskog fonda. Dobrovoljnim mirovinskim fondom upravlja dobrovoljno mirovinsko društvo, u skladu sa Zakonom o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Najniži temeljni kapital dobrovoljnog mirovinskog društva iznosi 15 milijuna kuna. Prije upisa mirovinskog društva u sudski registar trgovačkog suda osnivači društva moraju dobiti od HANFE autorizaciju, a nakon registracije na nadležnom trgovačkom sudu odobrenje za rad, čime se tom društvu omogućuje osnivanje i upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Pokrovitelj dobrovoljnog mirovinskog fonda mogu biti pravne ili fizičke osobe, sindikati, poslodavci te udruge pripadnika samostalnih djelatnosti koje na bilo koji način sudjeluju u osnivanju dobrovoljnog mirovinskog fonda ili plaćanju doprinosa u dobrovoljni mirovinski fond u ime svojih članova. Dobrovoljni mirovinski fond mora imati najmanje 200 članova koje mora sakupiti, u roku od dvije godine od početka rada.

Dobrovoljni mirovinski fondovi mogu biti otvorene i zatvorene naravi. Članovi otvorenog dobrovoljnog mirovinskog fonda mogu biti sve punoljetne osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Članstvom u dobrovoljnom mirovinskom fondu uspostavlja se obveza plaćanja doprinosa u taj fond, no ako se povremeno prestaje s uplatama u fond, članstvo ne prestaje. Zatvoreni fond osniva se za potrebe određenih poslodavaca, sindikata i udruga pripadnika samostalnih djelatnosti (pokrovitelja), a njime upravlja dobrovoljno mirovinsko društvo. Ako je dobrovoljni mirovinski fond zatvorene naravi, on može prihvatiti zahtjeve za članstvo samo od osoba koje su radnici kod poslodavca, članovi sindikata ili članovi udruge samostalnih djelatnosti, koji su pokrovitelji dobrovoljnog mirovinskog fonda.Podsjećamo da država dobrovoljnu mirovinsku štednju potiče dodajući 25 posto na uštedu do najviše 1.250 kuna godišnje. Pored poticajnih sredstava, članovi dobrovoljnih mirovinskih fondova mogu računati i na prinos svog dobrovoljnog fonda kao i na porezne olakšice za uplate do 12.500,00 kuna godišnje. U Hrvatskoj trenutno posluje šest dobrovoljnih mirovinskih fondova otvorene naravi. To su Raiffeisen DMF, AZ Profit DMF, AZ Benefit DMF, Croatia osiguranje DMF, Erste Plavi Expert DMF te Erste Plavi Protect DMF.

2.3.4.1.3. Banka skrbnik

Banka skrbnik može se definirati kao financijska institucija, koja u ugovornom odnosu pruža usluge čuvanja imovine klijenta, uobičajeno materijaliziranih i ili dematerijaliziranih vrijednosnih papira.18 Pri tome skrbnik djeluje kao agent, u ime i za račun klijenta, ili u svoje ime a za račun klijenta, a osim uloge čuvanja imovine, pruža i ostale administrativne usluge u vezi s imovinom stranke. Imovinu svog klijenta banka skrbnik vodi na posebno otvorenom

18 www.poslovni.hr

44

skrbničkom računu, koji se uobičajeno dijeli na račun vrijednosnih papira i račun novčanih sredstava.Mirovinsko društvo dužno je izabrati jednu banku skrbnika kojoj će povjeriti imovinu mirovinskog fonda i sa kojom će sklopiti ugovor o čuvanju imovine. Poslovi banke skrbnika nad imovinom mirovinskog fonda su:

- poslovi pohrane i čuvanja imovine mirovinskog fonda na posebnom računu, - utvrđivanje vrijednosti imovine mirovinskog fonda i izvješćivanje Agencije,

mirovinskog društva i Središnjeg registra osiguranika o provedenom postupku utvrđivanja te vrijednosti, kao i o vrijednosti imovine mirovinskog fonda te o stanju na posebnom računu,

- izvješćivanje javnosti o vrijednosti obračunske jedinice putem dnevnih novina najmanje jednom mjesečno,

- izvješćivanje o isplati dividende, isplati kupona ili dospijeću ostalih instrumenata na naplatu,

- obavješćivanje o godišnjim skupštinama dioničara i pravima vezanim uz imovinu mirovinskih fondova kao i izvršenje naloga mirovinskog društva u svezi ostvarivanja tih prava,

- pružanje usluga glasanja na godišnjim skupštinama dioničara, - ostale usluge koje se odnose na imovinu mirovinskog fonda, ugovorene između

mirovinskog društva i banke skrbnika. Od kvalitete rada banke skrbnika ovisi kvaliteta rada mirovinskih društava, a i snižavanje sustavnog rizika ukupnog sustava.

2.3.4.1.4. Zatvoreni investicijski fondovi

Zatvoreni investicijski fondovi emitiraju fiksan iznos dionica javnom prodajom na primarnom tržištu. Iako imaju sve karakteristike kompanije, nisu rasprostranjeni kao otvoreni investicijski fondovi. Zatvoreni investicijski fondovi obzirom na svoju organizacijsku strukturu, moraju biti registrirane kod SEC-a, a plasman svojih dionica na primarnom tržištu vrše uz pomoć investicijskih banaka. Formiranje fonda završava se plasmanom dionica, gdje svaki investitor dobiva odgovarajući broj dionica fonda.

Ovisno o vrijednosnim papirima u koje fond ulaže, definira se vrijednost fonda i kotacija dionica fonda na burzi. Investitori u zatvorene investicijske fondove mogu uložiti jedino na sekundarnom tržištu, za razliku od otvorenih fondova gdje investitor kupuje udjele fonda. Također za izlazak iz fonda, investitor ne može fondu vratiti dionice, već ih mora prodati na sekundarnom tržištu. Zatvoreni investicijski fondovi ovisni su o investicijskim bankama u sljedećim aktivnostima: prilikom osnivanja i upravljanja fondom, za savjetodavne usluge, za usluge poreznog zastupanja stranih investicijskih fondova. Dosta je čest slučaj u praksi da iza zatvorenih investicijskih fondova stoje banke, u većoj ili manjoj mjeri.

Nekoliko faktora utječe na rast aktive zatvorenih investicijskih fondova. Kao najbitniji možemo navesti investicijske mogućnosti uslijed financijskih reformi, privatizacije, te ekonomskog rasta, zatim, investiranje u investicijske fondove postaje popularno kao postizanje cilja unaprijeđenog životnog stila i kao sigurnost u budućnosti. Na koncu treba spomenuti i da relativan rast srednje klase vodi većoj globalnoj ekspanziji investiranja u investicijske fondove.

45

2.3.5. Financijska poduzeća

Financijska poduzeća su poduzeća (korporacije) koja se bave prikupljanjem sredstava „na veliko“ i plasiranjem tih sredstava „na malo“ u obliku kredita stanovništvu ili poslovnim poduzećima. Financijske kompanije osnivaju velike proizvođačke i trgovačke korporacije, banke, osiguravajuća društva i druge financijske institucije.Banke osnivaju financijske kompanije da bi ulazile u nebankovne poslove koji su im obično zabranjeni ili ograničeni.Financijska poduzeća ne uzimaju depozite široke javnosti, već sredstva pribavljaju „na veliko“ kao i poduzeća – emisijama komercijalnih papira i dugoročnim obveznicama (3/4 izvora), uzimanjem kredita i emisijom vlastitih dionica. Tako prikupljene izvore plasiraju „na malo“ u obliku kredita stanovništvu i poslovnim poduzećima.U novije vrijeme financijska poduzeća su i neto ktreditori banaka. Velike korporacije (General motors, Chrysler) velike naftne kompanije i farmaceutske tvrtke, lanci robnih kuća, osnivaju financijske kompanije da bi ušle u financijske poslove.Motiv osnivanja ovakvih financijskih kompanije je:

- prodaja proizvoda korporacije osnivača- kreditiranje kupaca- financiranje vlastite proizvodnje- zarada na financijskom tržištu

Financijska poduzeća sve više preuzimaju poslove:- leasinga- faktoringa- forfeitinga- kreditnih kartica - stambene izgradnje (kuća, stanova)- ost. fin. poslovi koji nose dobit

U svom poslu financijska poduzeća su odvojena od poslovanja korporacije koja ih osniva ali ostvaruju njezine interese.Sve veći dio potraživanja financijskih korporacija SEKURITIZIRA se na način da se ona koriste kao „COLLATERAL“ pri emisiji zadužnica čime se „izbacuju“ iz bilance financijske kompanije.SEKURITIZACIJA je praksa kreiranja utrživih financijskih potraživanja – zadužnica na temelju nekih oblika aktive.Bit sekuritizacije je u zaduživanju pomoću utrživih vrijednosnica emitiranih na osnovi uglavnom neutrživih dijelova aktive.Tehnike sekuritizacije razvile su financijske institucije i velike korporacije da bi iz bilance izbacile potraživanja koja su podložna promjenama kamatnih stopa, kreditnom riziku ili su općenito nepovoljnih i rizičnih karakteristika.

Nelikvidna ili „zaleđena“ potraživanja (dijelovi aktive) pretvaraju se u utržive instrumenta duga, čime se pribavljaju nova sredstva nužna za poslovanje ili za održavanje likvidnosti.General motorsova financijska kompanija GMAC, osnovana je još 1919 godine, najveći je američki pozajmljivač sa stotinjak milijardi USA $ potraživanja po odobrenim kreditima.Ford motor credit = Fordova financijska kompanija koja ostvaruje 15 – 20% ukupne dobiti Forda.VRSTE FINANCIJSKIH KOMPANIJA

- potrošačke- poslovne- prodajne

46

Potrošačke financijske kompanije izravno odobravaju kredite potrošačima uglavnom za kupovinu robe.Poslovne financijske kompanije financiraju posebne potrebe poduzeća ka npr. leasing ili faktoring.Prodajne financijske kompanije financiraju kupce uglavnom otkupom kreditnih ugovora od maloprodaje ili dealera koji prodaju proizvode tvrtke osnivača.Kroz financijska poduzeća – poduzeća odvajaju financiranje od proizvodnje ili prodaje, osiguravaju novčani kapital za vlastite potrebe, ali obavljaju i one profitabilne financijske poslove koje inače ne bi obavljala kao proizvođačka poduzeća.Financijske kompanije stoga često nazivaju „Korporacijskim bankama“ ili kućnim bankama.

Obavljanje poslovnih aktivnosti koje sadrže transfer financijskih sredstava, izvršavaju se na dva načina: direktno i posredno. Kod direktnog prijenosa financijskih sredstava riječ je o skupom i dugotrajnom procesu, koji se u modernim ekonomijama sve manje koristi. Postojanjem financijskih institucija koje imaju ulogu intermedijatora, omogućen je indirektan prijenos financijskih sredstava.

Uloga financijskih institucija ne svodi se samo na prijenos sredstava sa računa na račun, to je najjednostavnija i samo operativna funkcija. Ostale funkcije, među koje ubrajamo i troškovni nadzor, očuvanje likvidnosti, te rizici promjene cijene, su kompliciranije stoga ih pojedinci i kompanije prepuštaju financijskim institucijama.Grafikon 11: Prijenos financijskih sredstava indirektnim putem

Izvor: Bloch, E., 'Inside Investment Banking', Dow Jones Ivres Irwing , 1980.

Ekonomske funkcije koje obavljaju financijske institucije dijelimo u dvije skupine:- funkcije koje su namijenjene individualnim i institucionalnim investitorima i

- funkcije koje djeluju na financijski sustav u cjelini.

Usluge namijenjene individualnim i institucionalnim investitorima diktiraju trendovi na tržištu kapitala i globalizacijski procesi.

2.3.5.1. Mirovinsko društvo

Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, donešen 13. svibnja 1999. godine, uređuje:

- osnivanje obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, u sklopu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje i dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje;

- osnivanje i poslovanje mirovinskih društava za upravljanje mirovinskim fondovima;

47

Korisnici sredstava

Dobavljači sredstava

FI (brokeri)

FI (transformacija aktive)

Financijska potraživanja (vlasnički i dužnički vrijednosni papiri)

Financijska potraživanja (depoziti i police osiguranja)

- osnivanje Središnjega registra osiguranika, te osnivanje Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja.

Mirovinskim fondom upravlja mirovinsko društvo, koje može biti dioničarsko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću.Predmet poslovanja mirovinskog društva jest isključivo osnivanje mirovinskog fonda i upravljanje tim fondom, te aktivnosti koje su izravno povezane s obavljanjem poslova upravljanja mirovinskim fondom.Obvezno mirovinsko društvo može osnovati i upravljati samo jednim obveznim fondom.Najniži temeljni kapital obveznog mirovinskog društva iznosi 40 milijuna kuna, a dobrovoljnoga mirovinskog društva 15 milijuna kuna. Limiti ulaganja imovine

- maksimalno 15 % izvan Republike Hrvatske- do 15 % u kratkoročne vrijednosnice RH i HNB i depozite- minimalno 50 % u obveznice RH- do 30 % u obveznice lokalne uprave i samouprave- do 30 % u obveznice hrvatskih korporacija- do 30 % u dionice domaćih izdavatelja- do 15 % u obveznice država OECD-a- do 10 % u obveznice inozemnih nedržavnih subjekata- do 10 % u dionice stranih dioničkih društava- do 5 % u dionice/udjele fondova- najviše 5 % u vrijednosnice jednog izdavatelja

Izračun NAV-a i NAV-a po obračunskoj jediniciRedni broj Oznaka Vrijednosnica Količina Cijena Vrijednost1. Račun novčanih sred. 2.490,21

Obveznice

2. DAB-O-03C Obveznice DAB-a 2003 150.000 1,0375 1.176.176,25

3. DAB-O-05C Obveznice DAB-a 2005 144.500 1,0665 1.164.720,57

Dionice

4. PLVA-R-A Pliva 1.250 425,00 531.250,00

5. PODR-R-A Podravka 400 156,00 62.400,00

6. KOEI-R-A Končar 2.765 51,00 141.015,00

7. KRAS-R-A Kraš 3.010 175,00 526.750,00

Kratkoročni instrumenti

8. MinFin 1.395.197,97

UKUPNO: 5.000.000,00

48

Naknada za upravljanje 0,8 % 77.243,28Obračunata ulazna naknada 0,8 % 46.711,12Naknada banci skrbniku 0,1 % 26.045,60

Obveze

Ukupne obveze 150.000,00NAV 4.850.000,00Broj obračunskih jedinica 45.928,0000NAV po obračunskoj jedinici 105,6001

ORGANIZACIJA RADA DRUŠTVA

2.3.5.2. Društva za upravljanje investicijskim fondovima

Društva za upravljanje prema tržišnom udjelu na dan 31.12.2010. godine:- ZB Invest 31,75%- PBZ Invest 19,72%- Raiffeisen Invest 16,09%- Erste Invest 15,02%- HPB Invest 3,03%- OTP Invest 2,98%- Hypo Alpe-Adria-Invest 1,97%- Allianz Invest 1,71%- Agram Invest 1,65%- Ilirika Investments 1,51%- VB Invest 1,50%

49

NADZORNI ODBOR

UPRAVA

FRONT OFFICE

Portfolio construction Research & strategy Risk analisis

MIDDLE OFFICE

Performance measurement- Risk Management

BACK OFFICE

Settlement Valuations Corporate actions Reconciliation Reports

ODJEL POSLOVAPODRŠKE

IT Marketing Accounting Client relations Office administr. Legal & compliance

- NFD Aureus Invest 0,92%- KD Investments 0,85%- ST Invest 0,50%- ICAM 0,40%- Adriatica Capital 0,49%- FIMA Global Invest 0,22%- MP Invest 0,19%- Platinum Invest 0,19%- Ceba Invest 0,14%

Promatrano po društvima za upravljanje najveći tržišni udio i dalje drži ZB Invest koji je pod upravljanjem krajem prosinca 2010. godine imao 4,132 milijarde kuna što je 31,75 posto tržišta (pad od 0,19 posto). Na drugom mjestu nalazi se PBZ Invest sa 2,567 milijarde kuna što je tržišni udjel od 19,72 posto (pad od 0,51 posto) dok treće mjesto, s tržišnim udjelom od 16,09 posto zauzima Raiffeisen Invest te njegova imovina pod upravljanjem iznosi 2,094 milijarde kuna. Sa više od milijardu kuna upravlja još i Erste Invest čija imovina iznosi 1,955 milijarde kuna. Od neovisnih društava najveću imovinu pod upravljanjem što se tiče fondova sa javnom ponudom, ima Ilirika Investmenst koja upravlja sa 195,9 milijuna kuna. Na drugom mjestu nalazi se NFD Aureus Invest sa 120,2 milijuna dok treće mjesto sa 111,2 milijuna kuna imovine zauzima KD Investment.

2.3.5.3. Bankovna holding poduzeća

U nedavnim desetljećima, trend koji je prevladavao u organizacijskoj strukturi depozitnih institucija bilo je holding poduzeće. lako ono posjeduju sve vrste depozitnih institucija, ekonomisti i političari obično ih nazivaju bankarskim holding poduzećima. Kao što ćemo to detaljnije raspraviti, prvotni motiv porasta organiziranja banaka i ostalih depozitnih institucija kao holding poduzeća bio je zaobilaženje raznih ograničenja djelatnosti koje te institucije mogu obavljati i mjere do koje mogu otvarati podružnice unutar i među državama.Postoje dvije osnovne vrste bankarskih poduzeća: bankarska holding poduzeća s nekoliko banaka i bankarska holding poduzeća s jednom bankom. lmena sama označuju kakva je razlika izmedu tih dviju vrsta holding poduzeća. Bankarska holding poduzeća s nekoliko banaka su poduzeća koja kontroliraju dvije ili više zasebno osnovanih banaka — relativno su novije razvojno dostignuće. Oblik organizacije bankarskog holding poduzeća omogućuje bankama da zaobiđu ograničenja osnivanja podružnica.Dok su bankarski holdinzi od nekoliko banaka relativno noviji, bankarski holding koji se sastoji od jedne banke to nije. Bankarski holding od jedne banke deflnira se kao organizacija poduzeća koja se bavi raznim djelatnostima, uključujući i bankarstvo. Na primjer, robna kuća Macv's već mnogo godina posjeduje banku. Također i Goodyear Tire & Rubber Companz, Motgomerez Word i United Mine Workers (rudarski sindikat). Originalna svrha jednobankovnog holdinga bila je omogućiti nebankarskom poduzeću da se zakonski bavi bankarstvom. Od sedamdesetih godina, to su koristile poslovne banke kako bi se bavile nebankarskim djelatnostima.Više od polovice djelatnosti "nebankarskih" podružnica bankarskih holdinga odnose se na tradicionalne bankarske aktivnosti, poput poslovnog financiranja, hipo-teka, leasinga i financiranja potrošača. Bez obzira na to, zakonska ograničenja nisu izričito zabranila bankama bavljenje nebankarskim djelatnostima. Kao posljedica toga, kao jednobankovni holdinzi, poslovne banke su se mogle okušati u uslugama knjigo-vodstva i obrade podataka, osiguranju, uslugama prijenosa informacija, uslugama upravljanja, posredovanjem pri kupoprodaji vrijednosnica i sličnom. Još je važnije od toga bilo što su sada, kao jednobankovni holdinzi, poslovne banke mogle lakše pribavljati sredstva (umjesto privlačenja depozita) izdavanjem

50

komercijalnih papira holding poduzeća. Tako su jednobankovna holding poduzeća mogla pribaviti sredstva na nereguliranom tržištu komercijalnih papira i proslijediti ta sredstva matičnoj banci, čime su mogla zaobići (djelomično) restriktivne akcije sustava kojima se smanjuju bankovne poslovne rezerve, davanje zajmova i ponuda novca.Naravno, glavni je motiv stvaranja bankarskih holdinga zaobilaženje državnog reguliranja bankarskih djelatnosti. Postoji, međutim, staromodan motiv osnivanja holding poduzeća a to je profit. Posljednjih godina, prosječni omjer neto prihoda i ukupnih sredstava angažiranih u nebankarskim aktivnostima bankarskih holdinga premašio je taj omjer za bankarska sredstva. Jedan od razloga bio je taj da tradicionalne bankarske djelatnosti u većini nisu bile osobito profitabilne tijekom posljednjih nekoliko godina. Viša je relativna profitabilnost nebankarskih djelatnosti, kao rezultat toga, značajno potaknut rast broja bankarskih holding poduzeća.

2.3.5.4. Zajednička poduzeća (Joint Ventures)

Postoje brojne djelatnosti u kojima se depozitne institucije mogu zakonski udružiti slijedeći zajedničke interese. Jedan je od uobičajenih primjera sudjelovanje u zajmu, kod kojeg nekoliko banaka sudjeluju u velikom zajmu pojedinačnom zajmoprimcu. U nekim slučajevima, sudjelovanja u zajmu mogu biti strogo formalizirana i ponekad banke mogu samo kupiti ili prodati dionice velikog zajma.U drugim, pak, slučajevima, aranžmani su zajedničkog davanja zajma manje formalni; ugovori jednostavno specificiraju kako će sve uključene banke raspodijeliti gubitak ukupnog zajma ako zajmoprimci ne otplate zajam prema planu otplate. Primjer je takvog aranžmana bio veliki zajam koji je nekoliko banaka dalo multimilijunašu Donaldu Trumpu kasnih osamdesetih. Ukupna svota što je posudio g. Trump, kojom je financirao izgradnju kasino-hotela i ostalih investicijskih projekata, bila je prevelika za samo jednu banku, pa ih je nekoliko sudjelovalo u zajmu. Kad se 1990. pokazalo da mnoge investicije g. Trumpa nisu uspjele, banke su morale zajedno s g. Trumpom izraditi zajednički sporazum, mijenjajući plan otplate kamata i glavnice zajmova koje su dale. Slična je situacija nastala posljednjih godina pri zaduživanju zemalja Latinske Amerike koja su bili "prevelika" za bilo koju banku, ali su ostvarena sudjelovanjem nekoliko banaka odjednom.Još je jedan oblik sudjelovanja banaka u zajmu u poslovanju s kreditnim karticama. Visa International i MasterCard International, Inc, predstavljaju zapravo poslovanje s kreditnim karticama kojima upravljaju zajednice banaka, koje se često nazivaju franšizama. Pojedinačne banke produljuju revolving račune komitentima, ali se plaćanja na računu obično obrađuju za sve banke u zajednici u centrima obračuna plaćanja. Taj instrument centraliziranog obračuna štedi banku koja izdaje kreditne kartice troškova uspostavljanja vlastitog obračunavanja za sve svoje transakcije s kreditnim karicama.Još jedan primjer zajedničkog pothvata depozitnih institucija jesu mreže bankomata. Mreže bankomata su bankomati povezani s računalom koji omogućuju da komitenti različitih banaka i štedionica koriste iste bankomate za elektronsko ulaganje depozita i podizanje novaca sa svojih računa. Iako ima nekih izuzetaka, depozitne institucije obično sudjeluju u grupnim mrežama bankomata umjesto da stvaraju svoje vlastite, kako bi sudjelovale u troškovima uspostavljanja i održavanja mreža. Većina tih mreža ograničena je državnim granicama, premda se početkom 1991. vodila otvorena rasprava između Visa International i MasterCard International, Inc, o uspostavljanju mreže bankomata diljem Amerike tijekom devedesetih što bi olakšalo depozitne transakcije i transakcije "na mjestu prodaje" — automatskim smanjenjima maloprodajnih kupovina s računa depozitara.Treba naglasiti, da zakonska ograničenja, koja se nazivaju antitrustovski zakoni značajno ograničavaju formalno povezivanje depozitnih institucija. Iako depozitne institucije mogu

51

oformiti zajednički neke vrste informacijskih centara i centara za obradu podataka, one ne mogu zajednički odredivati cjenik usluga kako bi maksimizirale zajedničke profite. Stvaranje takvih otvorenih koalicija, ili kartela, zakonski je zabranjeno u Sjedinjenim Državama. Međutim, ostaje otvoreno pitanje jesu li postojali prešutni kartelski dogovori u sektoru depozitnih institucija ili ne.

2.4. Financijske institucije države

Financijske institucije države u Republici Hrvatskoj su:1. Ministarstvo financija2. Centralna banka – HNB3. Državna agencija osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka – DAB4. Hrvatska agencija za malo gospodarstvo – HAMAG5. Hrvatska banka za obnovu i razvoj – HBOR6. Financijska agencija – FINA7. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga – HANFA

2.4.1. Ministarstvo Financija

Ministarstvo je najviša ustanova koja upravlja stanovitom granom državne uprave u nekoj zemlji. Ministarstvo financija je najviša institucija države koja upravlja financijama u državi. Vlada RH je Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija, a na temelju zakona o sustavu državne uprave osnovala Ministarstvo financija RH. Ministarstvo financija ima slijedeće upravne organizacije i jedinice:

- Zavod za makroekonomske analize i planiranje- Državna riznica- Uprava za međunarodne financijska institucije i europske integracije- Uprava za financiranje programa i projekata pomoći Evropske unije.- Uprava za gospodarstvo- Uprava za financijski sustav- Uprava za nabavu- Uprava za unutarnji nadzor- Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak - Kabinet ministra - Tajništvo ministarstva

Upravne organizacije u sastavu ministarstva osnovane po posebnim zakonima:- Porezna uprava- Carinska uprava- Devizni inspektorat- Ured za sprečavanje pranja novca

1. Zavod za makroekonomske analize i planiranje izrađuje godišnje i višegodišnje projekcije i prognoze proračunskih agregata, prati i analizira makroekonomska kretanja u RH i svijetu, prati i analizira i planira fiskalnu politiku na razini državnog proračuna i prati i analizira monetarnu politiku i politiku tečaja. Odjeli unutar Zavoda su Odjel za planiranje proračuna i Odjel za makroekonomske analize i prognoze.2. Državna riznica priprema, konsolidira i izvršava državni proračun, državno računuvodstvo i upravlja gotovinom i javnim dugom. Ona se sastoji od Sektora za pripremu državnog

52

proračuna, Sektora za izvršavanje državnog proračuna, Sektora za upravljanje javnim dugom, Odjela za unapređenje sustava i Odjela proračunskog nadzora.3. Uprava za međunarodne financijske institucije i europske integracije priprema nacrte prijedloga zakona i drugih propisa i vrši poslove multilateralne financijske suradnje i obveza iz članstva RH u međunarodnim financijskim institucijama.ona ima odjel za međunarodne financijske institucije i odjel za evropske integracije.4. Uprava za financiranje programa i projekata pomoći Europske unije obavlja poslove u vezi sa financiranjem, nabavom, plaćanjem, nadzorom i revizijom provedbe svih programa i projekata pomoći EU – RH.5. Uprava za gospodarstvo planira i prati naplatu neporeznih i kapitalnih porihoda, analizira i unapređuje njihov sustav, a osobito prihode od dobiti društava u državnom vlasništvu, upravne pristojbe, naknade za ceste, prihode od prodaje zemljišta i građevinskih objekata u državnom vlasništvu i prihode od privatizacije. Prati realizaciju gospodarskih programa, prati i analizira poslovanje određenih trgovačkih i javnih poduzeća od državnog interesa, te velike infrastrukturne objekte i njihove razvojne programe koji imaju utjecaj na ukupna gospodarskan kretanja i izvore proračunskih prihoda. Prati posljedice elementarnih nepogoda i posljedice ratnih šteta. Vodi registar koncesija. Ima odjel za analizu financijskog stanja gospodarstva, praćenje koncesija i neporeznih prihoda i Odjel za ocjenu i analizu praćenja stanja društava s državnim jamstvima.6. Uprava za financijski sustav izrađuje odnosno sudjeluje u izradi nacrta prijedloga zakona i provedbenih propisa iz područja bankarstva, deviznog sustava, sustava osiguranja, platnog prometa, tržišta novca i tržišta kapitala, analizira i predlaže mjere za poboljšanje ovih sustava i obavlja inspekcijski nadzor određenih financijskih institucija. Ima Odjele za sustav financijskih institucija i financijskih tržišta, za devizni sustav i sustav osiguranja i za nadzor financijskih institucija.7. Uprava za nabavu nadzire nabavu tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne samouprave. Ima Odjel za upravno pravne poslove i nadzor nabave i Odjel za izgradnju i održavanje graničnih prijelaza.8. Uprava za unutarnji nadzor obvalja poslove nadzora u ostvarivanju cjelovitih zadaća i funkcija Ministarstva financija. Ima Odjele za unutarnji nadzor ministarstva, za unutarnji nadzor Porezne uprave i za unutarnjiu nadzor Carinske uprave.9. Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak rješava o žalbama protiv prvostupanjskih rješenja porezne uprave, Carinske uprave i provodi sve ostale drugostupanjeke postupke iz djelokruga MF.10. Kabinet ministra obavlja protokolarne poslove Ministra, poslove pristavki i pritužbi, te odnose sa sredstvima javnih priopćavanja.11. Tajništvo ministarstva obavlja administrativno upravne i tehničke poslove Ministra.

Upravne organizacije u sastavu Ministarstva financija osnovane prema posebnim zakonima su:1. Porezna uprava koja zaprima porezne prijave, vrši naplatu i povrat poreza, utvrđuje pravodobnost, zakonitost i pravilnost podnijetih poreznih prijava, porezne osnovice i porezne obveze, provodi inspekcijski nadzor,ovrhe radi naplate poreza. Porezna uprava podnosi prijave za prekršejni, prijestupni i kazneni postupak, daje odobrenja i nadzor igara na sreću, izdaje odobrenja i markice, te druge oznake za obilježavanje, praćenje proizvodnje, prometa i uporabu pojedinih proizvoda u skladu s posebnim zakonima. Vrši nadzor nad naplatom i ovrhom doprinosa i nadzor i naplata poreza za jedinice lokalne samouprave. Odjeli porezne uprave su središnji ured, područni uredi, služba za porezni sustav, služba za informacijski sustav i unapređenje rada, služba za nadzor, služba za otkrivanje porezno kaznenih dijela,

53

služba za ovršni postupak i porezne evidencije, služba za igre na sreću, služba za zajedničke poslove i samostalni odjel za prekršajni postupak drugog stupnja.2. Carinska uprava je upravna organizacija Ministarstva financija koja priprema i predlaže sustavna rješenja i mjere tekuće ekonomske politike na području carinskog sustava, sustava carinske i izvančarinske zaštite, te slobodnih zona, organizira i nadzire rad carinske službe, prati i obrađuje podatke o izvozu, uvozu i provozu te obavlja carinski nadzor u robnom i putničkom prometu s inozemstvom. Odjeli su joj središnnji ured i carinarnice, služba za carinske i porezne postupke, služba za reviziju, naknadnu kontrolu, carinsku tarifu, laboratorij i kontrolu naplate trošarina, služba za suzbijanje krijumčarenja i analitiku, služba za informatički sustav i carinske objekte i služba za međunarodnu carinsku suradnju i porjeklo robe. Carinarnice su carinske jedinice carinske uprave koje su locirane na terenu i pokrivaju određeno carinsko područje.RH ima 10 Carinarnica: Zagreb, Osijek, Koprivnica, Pula, Rijeka, Split, Šibenik, Zadar, Ploče i Dubrovnik.3. Devizni inspektorat obavlja inspekcijski nadzor i vodi prekršajni postupak u prvom stupnju u oblasti deviznog i vanjskotrgovinskog poslovanja, te kreditnog poslovanja s inozemstvom. Odjeli su mu sektor za devizni nadzor i odjel za devizne prekršaje.4. Ured za sprečavanje pranja novca prikuplja, analizira, analitički obrađuje i pohranjuje zakonom propisane podatke o transakcijama dobivenih od zakonom određenih obveznika. Odjeli su mu odjel za prevenciju i odjel za analitiku.

2.4.2. Centralna Banka (HNB)

Temeljem Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (NN 75/2008), Hrvatska narodna banka

je središnja banka Republike Hrvatske. U obavljanju svojih poslova je samostalna i neovisna, a odgovorna je Hrvatskom saboru. Pravna je osoba u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske. Pri donošenju i provođenju svojih odluka ne traži niti je vezana na upute Republike Hrvatske, a svojim djelovanjem podržava ciljeve ekonomske politike zemlje, ne ugrožavajući pri tom stabilnost valute i opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu što ju čini odgovornom za stabilnost ukupnog financijskog sustava države. Osnovni cilj Hrvatske narodne banke jest održavanje stabilnosti cijena. Da bi ostvarila taj cilj, ona podupire gospodarsku politiku Republike Hrvatske djelujući u skladu s načelima otvorenoga tržišnog gospodarstva i slobodne konkurencije. Temeljni joj je kapital 2.500.000.000 kuna. Hrvatska narodna banka može biti član međunarodnih institucija i organizacija nadležnih za područja iz njezina djelokruga, te zastupati Republiku Hrvatsku u tim institucijama. Također može surađivati s Vladom Republike Hrvatske i drugim tijelima državne vlasti, ne dovodeći u pitanje svoj cilj, samostalnost i neovisnost.Funkcije hrvatske središnje banke se ne razlikuju od funkcije ostalih središnjih banaka kako u zemljama razvijenog tržišnog sustava tako i onih u tranziciji. Jedina razlika je u stupnju samostalnosti i instrumentima koje koristi te u njihovoj zastupljenosti. Temeljna funkcija podržavanja ciljeva ekonomske politike je svakako u uskoj svezi s njenom samostalnošću. Naime, postoji uska, pozitivna korelacija između samostalnosti središnje banke i brzog gospodarskog rasta i niske inflacije pri čemu veća samostalnost središnje banke to omogućuje. Primjena instrumenata monetarno-kreditne politike uvjetovana je ukupnim stanjem i razvijenošću gospodarstva, običajima, navikama i preferencijama gospodarskih subjekata, institucija financiranih iz proračuna i izvanproračunskih fondova te stanovništva. Međutim, u određenim razdobljima razina robno-novčanih odnosa uvjetuje poduzimanje određenih mjera glede prevladavanja toga stanja.19 Zakonom su utvrđeni njeni osnovni zadaci:

19 Srb V., Matić B., Bankarstvo, Grafika d.o.o. Osijek, 2002. god. str. 61

54

1. utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike;2. držanje i upravljanje međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske;3. izdavanje novčanica i kovanog novca;4. izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti za poslovanje kreditnih institucija,

kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava za namiru platnih transakcija te devizno poslovanje i poslovanje ovlaštenih mjenjača;

5. obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava za namiru platnih transakcija;

6. vođenje računa kreditnih institucija i obavljanje platnog prometa po tim računima, davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstava kreditnih institucija;

7. uređivanje i unapređivanje sustava platnog prometa;8. obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku; 9. donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti kao i obavljanje

ostalih, zakonom utvrđenih poslova.Ad a) utvđivanje i provođenje monetarne devizne politike je jedan od najvažnijih

zadataka Hrvatske narodne banke, budući o njemu ovisi ostvarenje njezinog osnovnog cilja, a to je stabilnost gospodarstva. Taj zadatak ona izvršava određivanjem mjera i instrumenata kojima regulira kreditnu aktivnost i likvidnost kreditnih institucija, količinu novca u optjecaju, kontrolu deviznog poslovanja, zatim utvrđuje metode za određivanje vrijednosti kune prema drugim valutama, odobrava kredite solventnim bankama, izdaje vlastite vrijednosne papire itd. Jedno od najvažnijih sredstava monetarne i devizne politike je propisivanje obvezne pričuve kreditnih institucija, čime HNB neposredno utječe na obujam novčanih sredstava u optjecaju.

Ad b) držanje i upravljanje međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske – međunarodne pričuve su dio bilance Hrvatske narodne banke, a sastoje se od raznih oblika imovine, kao što su zlato, plemenite kovine, drago kamenje, novčanice i kovani novac u konvertibilnoj stranoj valuti, mjenice, potvrde o depozitu, obveznice i ostali dužnički vrijednosni papir i sl. Držati i upravljati međunarodnim pričuvama znači odabrati onaj oblik pričuve koji je najbolje prilagođen monetarnoj i deviznoj politici koju provodi Hrvatska narodna banka, istodobno respektirajući načelo likvidnosti i sigurnosti ulaganja.

Ad c) izdavanje novčanica i kovanog novca – Hrvatska narodna banka je jedina institucija u Republici Hrvatskoj koja ima pravo izdavati novčanice i kovani novac, a uz to ona određuje i nominalni iznos novčanica i kovanog novca, njihovu mjeru, težinu, izgled i druga obilježja.20

Što se tiče ovlasti nad kreditnim institucijama, Hrvatska narodna banka izdaje i oduzima odobrenja za njihov rad, obavlja superviziju i nadzor poslovanja kreditnih institucija, te donosi podzakonske propise kojima se uređuje bankarsko poslovanje i utvrđuju standardi stabilnoga i sigurnog poslovanja kreditnih institucija. Svojim podzakonskim propisima određuje podatke i izvješća koje su joj kreditne institucije dužne dostavljati i rokove za njihovu dostavu.

Radi unapređivanja supervizije i nadzora nad poslovanjem kreditnih institucija, Hrvatska narodna banka surađuje s drugim inozemnim institucijama te s njima razmjenjuje iskustva, dobivene podatke i prosudbe o kreditnim institucijama koje su predmet supervizije i nadzora. Nadalje, ovlaštena je izdavati i oduzimati odobrenja za pružanje usluga platnog prometa, donositi podzakonske propise kojima uređuje obavljanje tih usluga. Također otvara račune i prima sredstva kreditnih institucija, prikuplja i obrađuje statisitčke podatke, obavlja

20 Jelčić B., Lončarić-Horvat O., Šimović J., Arbutina H., Mijatovijć N., Hrvatski fiskalni sustav, Narodne novine d.d., Zagreb, veljača 2004., str. 401

55

poslove fiskalnog agenta za Republiku Hrvatsku, te donosi podzakonske propise za poslove iz svoje nadležnosti.

Hrvatska narodna banka ne može kreditirati javni sektor, a Ministarstvo financija dužno je barem jednom polugodišnje savjetovati se s njom o planovima koji se odnose na domaće i vanjsko zaduživanje Republike Hrvatske.

Što se tiče odnosa s Europskom unijom, Hrvatska narodna banka sastavni je dio Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i obvezna je raditi na ostvarivanju ciljeva i izvršavanju zadataka ESSB-a. Ne dovodeći u pitanje ostvarivanje svoga osnovnog cilja, podupire opću gospodarsku politiku i ciljeve Europske zajednice, te obavlja slijedeće zadatke:- sudjeluje u provođenju monetarne politike Europske zajednice,- izvršava devizne poslove u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice,- drži i upravlja dijelom međunarodnih pričuva Republike Hrvatske koji nije prenesen

ESB-u,- osigurava nesmetano funkcioniranje platnog sustava.21

Uz to, obaviještava Europsku komisiju o tijelima koja su nadležna za nadzor nad tijelima koja obavljaju poslove u postupku likvidacije ili stečaja kreditne institucije, tijelima koja su nadležna za nadzor nad revizorima kreditnih i financijskih institucija, izdavanju i oduzimanju odobrenja za rad kreditnim institucijama, odbijanju zahtjeva kreditne institucije za osnivanje podružnice u drugoj državi članici, preuzimanju i prijenosu nadležnosti za superviziju na konsolidiranoj osnovi, o svakom odobrenju za rad podružnice izdanom kreditnoj instituciji sa sjedištem u trećoj državi i postojanju i sadržaju bilateralnih sporazuma.22

Centralna banka (engl. central bank, njem. Zentralbank, Notenbank) je temeljna financijska institucija novčanog sustava; banka koja u suvremenim tržišnim gospodarstvima ima zakonski monopol za izdavanje zakonskog sredstva plaćanja, ili primarnog novca (koji se često naziva i rezervni novac), kao i pravo da poslovne banke kod nje moraju držati određene rezerve. Primarni novac pritom postoji u dva oblika, kao banknote koje izdaje centralna banka, te kao obveze centralne banke po tekućim računima koje kod nje drže poslovne banke te državni organi. Monopol na stvaranje primarnog novca centralnoj banci omogućava obavljanje ostalih funkcija koje se odnose na reguliranje novčanog sistema, kao što su kontrola ponude novca i kredita u bankarskom sustavu, održavanje stabilne vrijednosti novca, upravljanje tečajem domaće valute u odnosu na svjetske valute, upravljanje deviznim rezervama zemlje, održavanje stabilnosti domaćeg bankarskog sustava, obavljanje platnog prometa među bankama, držanje računa državnih organa te druge.

- razvile su se od univerzalnog tipa banaka- uz ostale poslove izdavale su i novčanice- razvojem novčanog sustava specijaliziraju se za emisiju novca - rade temeljem posebnog ovlaštenja države- danas zauzimaju centralno mjesto u kreditno-monetarnom sustavu- imaju sve snažniji utjecaj na privredna i novčana kretanja jedne zemlje- središnja (centralna, emisiona) banka je najvažnija monetarna institucija i vrhovna

novčana vlast svake moderne države- kontrolira zakonima uspostavljeni jedinstveni novčani, kreditni i bankovni sustav, a

sve više i sustav depozitno-kreditnih financijskih institucija, pa ju stoga zovemo i „banka banaka“

- temeljni zadatak je održavanje STABILNOSTI CIJENA

21 Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci (NN 75/2008)22 Zakon o kreditnim institucijama (NN 117/2008, 74/2009, 153/2009)

56

- pored toga ona mora pružati potporu ostvarivanju ciljeva opće ekonomske politike: zaposlenost, stabilni tečaj, razvoj, konkurentnost gospodarstva i dr., ali pod uvjetom da ne ugrožava s tim temeljni zadatak – STABILNOST CIJENA

Hrvatska narodna banka (HNB) prihvatila je ovaj cilj po uzoru na Evropski sustav centralnih banaka 2001. godine.Prva centralna banka: 1668 god. Švedska, Engleska 1694, a u SAD-u tek 1913 godine.Središnje banke osnivane su kao privatne banke koje su između ostalog i emitirale novac.Svjetska ekonomska kriza 1929/32. uvjetovala je intervencionizam države u privredna kretanja kako u uemlji tako i u odnosima s inozemstvom.Slomom „zlatnog standarda“ i uvođenjem papirnog novca centralna banka preuzima na sebe vrlo odgovornu i osjetljivu funkciju čuvara vrijednosti nacionalne valute i njezinog garanta.Od tog vremena uloga i značaj Centralne banke postaje dominantna u svim kreditno-monetarnim sustavima, što se neposredno odrazilo na njezin status, organizaciju i funkcije.Centralna banka u suvremenom kreditno-monetranom sustavu ima slijedeće funkcije:

- regulira opticaj novca i emisiju kredita- brine se o likvidnosti sustava- brine za platnu bilancu zemlje- izdaje novčanice i kovani novac- obavlja raznovrsne financijske transakcije u ime i za račun države i društva- prati i analizira novčana kretanja na međunarodnom financijskom tržištu i surađuje s

vodećim međunarodnim financijskim institucijama i centralnim bankama drugih zemalja

- obavlja i ostale bankovne poslove propisane zakonomSvrha djelatnosti centralnih banaka nije stjecanje profita već ostvarenje monetarno-političkih ciljeva određene ekonomske politike jedne zemlje. Centralna banka je neovisna od državne administracije. Samostalnost središnje banke osigurava se kroz funkcionalnu (odabir mjera i instrumenata za postizanje ciljeva), institucionalnu (samostalno odlučivanje), osobnu (samostalnost uprave) i financijsku neovisnost. Samostalnost osigurava središnjoj banci neovisnost u vođenju novčane politike ali isto tako uskraćuje državi mogućnost da svoje potrebe financira iz primarne emisije središnje banke – bez stvarnog pokrića. Središnja banka je neprofitna institucija. Višak prihoda nad rashodima je emisijska dobit. Emisijska dobit je prihod državnog proračuna, a ukoliko dođe do gubitka tada se pokriva iz državnog proračuna. Reguliranje količine novca u opticaju i kreditna aktivnost banaka provodi se:1. Instrumentima novčane politike

- eskontno-diskontnom politikom- kupnjom i prodajom vrijednosnica na otvorenom tržištu- politikom obveznih rezervi- selektivnom kreditnom politikom- izravnim kvantitativnim određivanjem kreditne aktivnosti banaka

2. Održavanjem likvidnosti - odluke o emisiji - odluke o raznim limitima - odluke o imobilizaciji novčanih sredstava i dr.3. Održavanjem međunarodne likvidnosti - monetarne mjere u svezi s platnom bilancom - formiranje deviznih pričuva - sudjelovanje na deviznom tržištu - reguliranje i kontrola platnog prometa i kreditnih poslova s inozemstvom - devizna kontrola

57

4. Emisijom novca - kreditiranjem banaka - kupnjom državnih vrijednosnica - kupnjom deviza (politika otvorenog tržišta)5. Suradnjom s međunarodnim i regionalnim monetarnim institucijama, ostvaruje i realizira međunarodne financijske sporazume i suradnju6.Obavljanjem poslova analize, statistike, pribavlja razne informacija i sl.HNB obavlja određene poslove za račun države. HNB osnovana uredbom RH u prosincu 1991. god. osnovni i glavni cilj HNB-a = postizanje i održavanje stabilnosti cijena HNB treba podupirati gospodarsku politiku na način i u mjeri koja neće ugroziti ostvarivanje osnovnog cilja – STABILNOST CIJENA. Djelovanje HNB-a se zasniva na načelima otvorenog tržišta i slobodne konkurencije. Centralna banka hrvatske – HNB = samostalna, neovisna i odgovara Saboru. HNB je član međunarodnih financijskih institucija( MMF, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj EBRD, banka za međunarodno poravnanje, međunarodno udruženje za razvoj IDA, multinacionalna agencija za gospodarstvo MIGA i dr.) HNB je obvezna najkasnije u roku 5 mjeseci po završetku financijske godine Saboru podnijeti izvješće o financijskom stanju, ostvarenju cilja stabilnosti cijena i o monetarnoj politici.Centralna banka SAD-a - FEDVrlo važna komponenta uspješnog funkcioniranja federalnog sustava rezervi jest upravo njegova struktura. Vijeće Guvernera koje je smješteno u Washingtonu pruža vodstvo cijelog sistema. Ono se nalazi na vrhu hijerarhije sustava. Još se naziva Vijeće federalnih rezervi. Sastoji se od 7 članova odabranih od predsjednika države i potvrđenih od senata. Guverneri služe 14 godina, s time da se predsjednik i potpredsjednik izabiru svakih 4 godine i mogu se ponovno izabrati ovisno o vremenskim ograničenjima izdržavanja mandata.Neke od dužnosti tog vijeća su vođenje monetarne politike, analiza domaćeg i međunarodnog gospodarstva, vođenje povjerenstva koja proučavaju izdavanje novca, kao što su zakoni o komercijalnom bankarstvu i elektroničkom poslovanju. Vijeće također kontrolira industriju financijskih servisa, administrira određene regule o zaštiti potrošača, i nadgleda nacionalni platni sistem. Također nadgleda aktivnosti banaka rezervi, te određuje razinu diskontne stope. Najvažnija uloga Vijeća guvernera jest provođenje politike operacija na otvorenom tržištu ( FOMC ) koja određuje monetarnu politiku SAD-a. Vijeće čini glasačku većinu uz još 5 glasova koji dolaze od članova preostalih banaka rezervi. Predsjednik podnosi izvještaj kongresu dva puta godišnje o ciljevima Fed-ove monetarne politike, govori o raznim drugim pitanjima, te se redovito sastaje sa tajnikom državne riznice. Vijeće financira svoje operacije kroz procjenu banaka za savezne rezerve radije nego kroz raspoređivanje od strane kongresa. Njegovi financijski računi se jednom godišnje revidiraju od strane nezavisne revizorske tvrtke, a također ih revidira i Glavni računovodstveni ured.Mreža 12 banaka federalnih rezervi i 25 ogranaka su pod nadzorom Vijeća guvernera. One su objekti preko kojih upravlja Centralna banka. Svaka od 12 banaka služi jednoj od 12 regija u kojima su smještene. Svaka je dobila naziv po gradu u kojem se nalazi. Tako imamo slijedeće banke: Boston, New York, Philadelphia, Cleveland, Richmond, Atlanta, Chicago, St. Louis, Minneapolis, Kansas City, Dallas, i San Francisco. One služe državnoj riznici, i ,indirektno, javnosti. Još ih nazivaju '' banka bankara''. Banka rezervi pohranjuje kovanice i valute, obrađuje čekove i elektronička plaćanja. Također nadgleda poslovne banke u regiji, uplate i isplate iz državne riznice, prodaje državne obveznice. Banke rezerva sudjeluju u regionalnim, nacionalnim i internacionalnim istraživanjima spornih ekonomskih pitanja. Istraživanje ima važnu ulogu u provođenju buduće monetarne politike jer pruža predsjednicima informacije o nekim gospodarskim kretanjima. Te informacije njima služe kao podloga za donošenje odluka i glasanje na sastancima

58

FOMC-a. Banke članice drže dionice u Bankama rezervi i za to primaju dividende. Za razliku od dioničara u javnim kompanijama, te banke ne mogu prodati te Fedove dionice. Banke rezervi djeluju međusobno sa poslovnim bankama u regiji kroz ispitivanje i pružanje financijskih servisa i tako pomažu saveznom sistemu da obavlja svoj posao efikasnije.

Oko 38% od 8039 poslovnih banaka u SAD-u su članovi Saveznog sustava rezervi(tzv. banke članice). Nacionalne banke moraju biti članovi, ovlaštene državne banke mogu biti članice ako ispune određene zahtjeve. Banke članice su dioničari Banaka rezervi u svojoj rezervi i kao takve moraju držati 3% svojega kapitala u tim dionicama.Uz otprilike 3000 banaka članica, oko 17000 drugih depozitarnih institucija osiguravaju američkim građanima kontrolu depozita i ostale bankarske servise. Te ostale depozitarne institucije sačinjavaju poslovne banke koje nisu članice saveznog sistema, štedionice, štedno-kreditne zadruge i kreditne udruge. Iako formalno nisu dio Saveznog sustava rezervi te institucije su dio regulativnog sistema, uključujući propisane rezerve, a također imaju pristup servisu za platni promet.Grafikon 1. Prikazuje strukturu Feda. Struktura je hijerarhijska s time da postoji velika međuovisnost između različitih razina hijerarhije. FOMC je zasebni entitet koji čini tijelo monetarne politike Feda, a u čine ga članovi 1. i 2. razine hijerarhije.

59

Slika 1. Prikaz sjedišta regionalnih Fedova i regija za koje su zaduženi.

V.

Banke saveznih rezervi

Banke članice/Ostale depozitarne institucije

Američko građanstvo

FOMC

FOMC. Operacije na otvorenom tržištu čine glavni instrument djelovanja Sustava federalnih rezervi. Njima se služi kako bi se provodila politika kojoj je cilj osigurati stabilnu inflacija, te gospodarski razvoj. Pomoću FOMC-a se određuje ponuda novca na tržištu. Glasački tim u FOMC-u čine članovi Vijeća guvernera, predsjednik Banke federalnih rezervi New Yorka, i članovi preostalih četiri Banaka federalnih rezervi koji se redovito izmjenjuju. Predsjednik Vijeća guvernera predsjeda FOMC-om. Oni se obično sastaju 8 puta godišnje u Washingtonu gdje diskutiraju o stanju Američke ekonomije i monetarnoj politici. FOMC je primjer međuovisnosti koja je ugrađena u Fedovu strukturu. Kombinira stručnost Vijeća i 12 Banaka rezervi. Regionalne informacije od direktora Banke za rezerve i savjetničkih skupina donosi privatnom sektoru poglede FOMC-a i osigurava temeljne inpute za odluke o monetarnoj politici.

Struktura HNB-a

SAVJET HNB-a. Savjet Hrvatske narodne banke nadležan je i odgovoran za ostvarivanje ciljeva i zadataka Hrvatske narodne banke te utvrđuje politike koje su vezane uz djelovanje Hrvatske narodne banke. Zadaci Savjeta Hrvatske narodne banke su:

- utvrđivanje monetarne i devizne politike - donošenje financijskog plana Hrvatske narodne banke - donošenje financijskih izvješća HNB-a i izvješća o monetarnoj politici iz čl. 58. Zakona o

HNB-u - donošenje Statuta Hrvatske narodne banke - utvrđivanje uvjeta odobravanja kredita bankama - utvrđivanje kamatnih stopa Hrvatske narodne banke i naknada za usluge Hrvatske narodne

banke - utvrđivanje osnovice za obračunavanje obvezne rezerve i stope obvezne rezerve, kao i

načina, uvjeta i rokova udovoljavanja obvezi izdvajanja i održavanja obvezne rezerve i uvjeta korištenja obveznom rezervom

- izdavanje i oduzimanje odobrenja za rad banaka i podružnica stranih banaka i za obavljanje pojedinih poslova

- utvrđivanje insolventnosti banaka i odlučivanje o davanju prijedloga za pokretanje stečajnog postupka nad bankama ili o oduzimanju odobrenja za rad banaka

- davanje suglasnosti za pripajanje banaka i za stjecanje dionica banaka u skladu sa zakonom koji regulira poslovanje banaka

- davanje suglasnosti za imenovanje predsjednika i članova uprava banaka - donošenje odluka kojima se regulira devizno poslovanje pravnih i fizičkih osoba i

poslovanje ovlaštenih mjenjača - izdavanje odobrenja za rad međubankovnih platnih sustava i donošenje odluka kojima se

propisuje način njihova rada - odlučivanje o apoenima i obilježjima novčanica i kovanog novca i njihovu puštanju u

optjecaj i povlačenju iz optjecaja - određivanje strategije i politike upravljanja međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske - odlučivanje o članstvu Hrvatske narodne banke u međunarodnim organizacijama - odlučivanje o osnivanju i zatvaranju podružnica i predstavništava Hrvatske narodne

banke. Savjet Hrvatske narodne banke čine 14 članova. To su guverner Hrvatske narodne banke, zamjenik guvernera, četiri viceguvernera po svom položaju te osam vanjskih članova(nezavisnih stručnjaka).

60

O poslovima iz svoga djelokruga Savjet Hrvatske narodne banke odlučuje na sjednicama. Statutom Hrvatske narodne banke određuje se koje poslove iz svoje nadležnosti Savjet Hrvatske narodne banke može prenijeti na guvernera Hrvatske narodne banke. Predsjednik Savjeta Hrvatske narodne banke je guverner Hrvatske narodne banke. Sjednice Savjeta Hrvatske narodne banke saziva i njima predsjedava guverner Hrvatske narodne banke. Predsjednika Savjeta Hrvatske narodne banke u odsutnosti zamjenjuje zamjenik guvernera. Za valjano održavanje sjednice Savjeta Hrvatske narodne banke potrebno je sudjelovanje dvotrećinske većine svih članova Savjeta Hrvatske narodne banke. Savjet Hrvatske narodne banke odlučuje dvotrećinskom većinom nazočnih članova. Savjet Hrvatske narodne banke održavat će sjednicu najmanje deset puta u jednoj kalendarskoj godini. Ako Savjet Hrvatske narodne banke kad odlučuje ne donese odluku, a guverner Hrvatske narodne banke ocijeni da se bez nje ne može osigurati provedba zadataka ili normalan rad u Hrvatskoj narodnoj banci, guverner Hrvatske narodne banke ovlašten je donijeti odluku. Članovi Savjeta Hrvatske narodne banke primaju naknadu za svoj rad. Guverner Hrvatske narodne banke odgovoran je za provođenje odluka Savjeta Hrvatske narodne banke. Guverner Hrvatske narodne banke ima slijedeće dužnosti i ovlasti:

- upravlja i rukovodi poslovanjem Hrvatske narodne banke - organizira rad Hrvatske narodne banke - predstavlja i zastupa Hrvatsku narodnu banku - propisuje pobliže uvjete i način obavljanja kontrole, vrste, rokove, redoslijed i postupak

poduzimanja mjera prema bankama - donosi rješenja u postupku kontrole nad bankama - donosi akte o funkcioniranju i razvoju informacijskog sustava Hrvatske narodne banke - imenuje i razrješuje osobe s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u Hrvatskoj

narodnoj banci - donosi opći akt o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u Hrvatskoj narodnoj

banci te opće akte kojima se utvrđuju prava, obveze i odgovornosti zaposlenika Hrvatske narodne banke

- donosi odluke i opće akte iz djelokruga Hrvatske narodne banke koji zakonom nisu stavljeni u nadležnost Savjeta Hrvatske narodne banke

- odlučuje o drugim pitanjima za koja je prema ovom Zakonu, drugim zakonima i propisima nadležan kao i o pitanjima za koja ga ovlasti Savjet Hrvatske narodne banke.

Guvernera Hrvatske narodne banke imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove uz mišljenje Odbora za financije i državni proračun. Hrvatska narodna banka ima jednog zamjenika guvernera i najviše četiri viceguvernera. Zamjenika guvernera i viceguvernere imenuje Hrvatski sabor na prijedlog guvernera Hrvatske narodne banke.Vanjske članove Savjeta Hrvatske narodne banke imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove uz mišljenje Odbora za financije i državni proračun.Članovi Savjeta Hrvatske narodne banke moraju biti državljani Republike Hrvatske s priznatim osobnim ugledom i profesionalnim iskustvom na monetarnom, financijskom, bankarskom i pravnom području .Članovi Savjeta Hrvatske narodne banke imenuju se na šest godina. Tijekom obnašanja dužnosti guverner Hrvatske narodne banke, zamjenik guvernera i viceguverneri Hrvatske narodne banke imaju pravo na plaću i ostala materijalna prava u skladu s općim aktima Hrvatske narodne banke. Na ostale njihove obveze i prava primjenjuje se Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika.

Monetarna Politika

61

HNB provodi monetarnu (novčanu) politiku kroz mjere i instrumente za reguliranje kreditne aktivnosti banaka i mjere i instrumente za određivanje količine novca u opticaju. Za provođenje monetarne politike HNB se služi određenim aktivnostima i politikama:1. Politika otvorenog tržišta - kupnjom i prodajom domaćih i inozemnih vrijednosnih papira i izdavanjem i povlačenjem vlastitih blagajničkih zapisa.2. Odobravanjem kratkoročnih kredita- kreditiranjem banaka uz zalog vrijednosnica (lombard).3. Diskontnom politikom - diskontiranjem visokokvalitetnih vrijednosnica s rokom do tri mjeseca, određivanjem visine eskontne-diskontne stopa i drugih kamatnih stopa na kredite koje odobrava.4. Politikom obveznih rezervi- propisivanjem obveze bankama da izdvajaju i održavaju obveznu rezervu u blagajni ili na izdvojenom računu kod HNB-a-

Održavanje likvidnosti banaka

HNB utječe na likvidnost banaka, a time i bankovnog sustava putem slijedećih odluka:- utvrđuje visinu, uvjete i način održavanja minimalne likvidnosti banaka- utvrđuje obvezne okvire ročne strukture plasmana banaka- propisuje način korištenja obvezne rezerve radi održavanja likvidnosti banaka- propisuje uvjete korištenja kratkoročnih kredita banaka kod HNB-a za održavanje

dnevne likvidnosti- propisuje minimalne opće uvjete kreditne sposobnosti banaka- utvđuje datume nelikvidnosti banaka- utvrđuje način formiranja posebnih rezervi banaka za osiguranje likvidnosti

DEVIZNA POLITIKA I ODRŽAVANJE LIKVIDNOSTI U PLAĆANJIMA S INOZEMSTVOM

- HNB utvrđuje i provodi deviznu politiku u RH i održava međunarodnu likvidnost zemlje

Ovu politiku provodi donošenjem odluka kojima uređuje ovo područje:- kupnjom i prodajom deviza na deviznom tržištu- određivanjem tečaja domaće valute- formiranjem i rukovođenjem deviznim pričuvama- reguliranjem kreditnih odnosa i platnog prometa s inozemstvom- kontrolom deviznog poslovanja – DDK

Mjere i aktivnosti kojima HNB osigurava opću likvidnost prema inozemstvu mjere devizne politike, politika obveznih rezervi i kupnja i prodaja deviza na deviznom tržištima.Mjere devizne politike su sadržane u odlukama kojima se kao podzakonskim aktima detaljnije uređuju određena područja i u pisanim tumačenjima (okružnice, cirkulari) kojima se banke, a preko njih i poduzeća i šira javnost upućuju na određeno ponašanje i postupke. Odluke:

- obveze držanja određenog iznosa u devizama ili likvidnim deviznim plasmanima - o valutnoj strukturi deviznih potraživanja- o obvezi određenog postotka deviznih depozita u inozemstvu- o ograničenjima plaćanja ili naplate s inozemstvom i sl.

DEVIZE su potraživanja koja glase na stranu valutu. VALUTA je efektivni novac.DEVIZNO TRŽIŠTE - čine sve organizrane kupnje i prodaje deviza koje se u RH obavljaju između ovlaštenih banaka, ovlaštenih banaka i HNB-a, ovlaštenih banaka i drugih osoba, te ministarstva financija i HNB-a. Devizno tržište čine i sve kupnje i prodaje efektivnog stranog novca koje obavljaju ovlaštene banke, štedionice, mjenjačnice i druge ovlaštene osobe.MEĐUNARODNE DEVIZNE PRIČUVE - osiguravaju likvidnost zemlje u uvjetima interne konvertibilnosti kune tj. slobodne kupoprodaje deviza za domaće osobe i nepostojanja obveza

62

cesija (prodaja) deviza državi. HNB upravlja međunarodnim rezervama RH. Ukupne devizne pričuve su državne pričuve – HNB i pričuve banaka. Međunarodne pričuve RH čine:

potražna salda u konvertibilnojn stranoj valuti na računima HNB-a kod stranih središnjih banaka, međunarodnih financijskih institucija ili kod stranih banaka

mjenice, potvrde o depozitu i ostale zadužnice koje glase na konvertibilnu valutu koje drži HNB

specijalna prava vučenja kod MMF-a monetarno zlato i plemenite kovine novčanice i kovani novac u konvertibilnoj stranoj valuti terminski, opcijski i repo ugovori

Devizne pričuve poslovnih banaka služe za premošćivanje neusklađenosti međunarodnih plaćanja. Devizne pričuve HNB-a formiraju se iz:

- otkupa deviza na aukcijama od banaka- otkupom od ministarsva financija- povlačenjem tranši od MMF-a- iz prihoda na kamate na depozite i vrijednosnice- prodajom efektivnih kuna stranim bankama- devizni blagajnički zapisi HNB-a- priljev deviza po izdvojenoj obveznoj rezervi banaka

Devizne pričuve se ne mogu koristiti za razvoj, obnovu, financiranje izvoza i sl.Pri plasiranju deviznih pričuva osnovni kriteriji ulaganja su sigurnost, likvidnost, pa tek na kraju rentabilnost. Devizne pričuve ulažu se u najveće svjetske banke s kreditnim rejtingom najmanje AA. RH ne drži pričuve u obliku monetarnog zlata. Monetarno zlato je zlato, platina (iridij, osmij, paladij, rodij, rutenij), srebro i drago kamenje

Kreditni odnosi

HNB prati i kontrolira zasnivanje kreditnih odnosa s inozemstvom, te utvrđuje mjere za ostvarivanje opsega i strukture zaključivanja i korištenja inozemnih kredita.HNB kreditne odnose regulira na slijedeći način:

- propisuje obvezu obavještavanja o namjeri zaključivanja kreditnog posla s inozemstvom

- propisuje obvezu podnošenja prijava o zaključenom kreditnom poslu s inozemstvom- propisuje obvezu podnošenja određene dokumentacije- prati korištenje, otplate i raskide ugovora- utvrđuje opseg i namjenu zaduživanja i odobravanja financijskih kredita itd.

Reguliranje načina plaćanja s inozemstvom i organizacija međunarodnog platnog prometa:- HNB sklapa ugovore o plaćanjima i poravnanjima i osigurava provedbu platnih i

financijskih ugovora s inozemstvom- Izdaje bankama ovlaštenja za obavljanje platnog prometa i kreditnih odnosa s

inozemstvom (veliko ovlaštenje)- Odobrava poslovanje sa stranim sredstvima plaćanja u zemlji (malo ovlaštenje)- Propisuje način i uvjete iznošenja i unošenja u zemlju domaće i strane valute, čekova i

drugih vrijednosnica- Propisuje način obavljanja mjenjačkih poslova- Odobrava posebne načine plaćanja i naplate s inozemstvom- Prodaje i kupuje kune u inozemstvu

- Organizira međunarodni platni prometDEVIZNA KONTROLA

63

Devizna kontrola je kontrola poštivanja odredbi deviznog sustava – režima, a obuhvaća kontrolu:

- vanjskotrgovinskog poslovanja- kreditnih odnosa sa inozemstvom- i svih drugih gospodarskih djelatnosti s inozemstvom kako pravnih tako i fizičkih

osoba.Deviznu kontrolu provodi – DDK Deviznu dokumentarnu kontrolu HNB provodi kroz kontrolu izvoza i uvoza roba i usluga, pregledom dokumentacije koja se podnosi na uvid i evidentiranje.IZDAVANJE NOVČANICA I KOVANOG NOVCADo 30.svibnja 1994 god. u opticaju je bio hrvatski dinar (HRD) kao privremena valuta, a od ovog datuma uvodi se novčana jedinica KUNA koja se dijeli na sto LIPA.Poslove izdavanja novčanica i kovanog novca obavlja Direkcija trezora HNB-a.PLATNI PROMETHNB donosi odluke i druge podzakonske akte kojima se uređuju oblici plaćanja i način obavljanja platnog prometa.Banke sa sjedištem u RH dužne su otvoriti račun u HNB-u.HNB obavlja platni promet po tim računima, propisuje i nadzire sustave za obračun međubankovnih putnih transakcija.HSVP – hrvatski sustav „velikih plaćanja“, za izvršenje i knjiženje na računima banaka i štedionica u HNB-u, počeo je sa radom u travnju 1999 godine.Sudionici ovog sustava su – banke, štedionice i HNB.NKS – nacionalni klirinški sustav = međubankovni sustav za izvršenje „malih plaćanja“, počeo je sa radom 5. veljače 2001 godine. Sudionici NKS su banke i štedionice, HNB, FINA i treće strane.KONTROLA BANAKASektor nadzora i kontrole obavlja kontrolnu funkciju HNB-a.Kontrola obuhvaća:

- bonitetni nadzor- kontrolu provedbe mjera monetarne i devizne politike- deviznu dokumentarnu kontrolu

Bonitet banaka utvrđuje se temeljem tromjesečnih izvještaja kojima se kontrolira:- visina jamstvenog kapitala banaka- koeficijent adekvatnosti kapitala- ponderirana rizična aktiva- korištenje tzv. „velikih“ i „najvećih“ mogućih kredita- ulaganja u banke, trgovačka društva i druge subjekte- ulaganja u materijalnu, nematerijalnu i drugu imovinu itd.

Kontrola provedbe mjera monetarne politike obuhvaća praćenje:- kretanje sredstava na žiro računu banaka- kretanja izdvajanja obvezne rezerve- korištenje kredita za likvidnost kod HNB- korištenje međubankovnih kredita za likvidnost- minimalna likvidnost banaka

Sektor nadzora i kontrole obrađuje zahtjeve za odobravanje osnivanja banaka i za izdavanje suglasnosti odobrenja za imenovanje članova uprave banaka i prosljeđuje ih na odlučivanje Savjetu HNB-a.HNB ima pravo poduzimanja sankcija prema bankama kod kojih su utvrđene nepravilnosti.ODNOSI SA DRŽAVOM

64

HNB je depozitar proračuna RH, proračunskih sredstava ostalih jedinica državnog sektora i jedinica lokalne samouprave i uprave.HNB je fiskalni agent države pri emisijama i plasmanu zadužnica države.HNB je dužna najmanje jednom polugodišnje savjetovati se sa Ministarstvom financija o problematici unutarnjeg i vanjskog zaduživanja RH. HNB obavlja poslove u ime i za račun RH. HNB ne može biti financijer države. HNB-om upravlja Savjet i Guverner. Savjet čini 14 članova i to guverner, zamjenik guvernera i 4 viceguvernera, 8 članova koje iz redova nezavisnih stručnjaka imenuje i razriješava Sabor na rok od 6 godina. Guverner je predsjednik Savjeta. Guverner i članovi savjeta neovisni su o vladi RH ali su prema zakonu s njom obvezni surađivati. Temeljni kapital HNB-a je 2,5 milijardi kuna.

Hrvatskim financijskim sustavom još uvijek dominiraju banke, iako se u razvijenim financijskim tržištima pojavljuju mnogobrojne financijske institucije. U tom smislu često se u literaturi za financijski sustav koristi izraz "bankovni sustav", a to je prvenstveno zbog uloge banaka u kreiranju novca, alokaciji kredita i vođenju platnog sustava zemlje.

S obzirom na takvo značenje banaka u nacionalnom gospodarstvu, vlade svih zemalja nastoje osigurati utjecaj na banke i uspostaviti mehanizme za praćenje i kontrolu njihovih aktivnosti.

Zbog toga je neizbježna uloga nadzora i kontrole nad bankovnim sustavom, jer se zdravo, sigurno i stabilno poslovanje ne može postići i osigurati samo po sebi. Problemi u bankovnom sustavu mogu dovesti i do propasti banaka, a to izaziva niz negativnih posljedica, gospodarskih, socijalnih i drugih, što je potvrđeno u razdoblju velikih kriza. Upravo su krizne situacije ukazale na potrebu poduzimanja odgovarajućih mjera, kako bi se spriječili problemi i očuvala stabilnost banaka.

Intervencija države ogleda se, s jedne strane, u donošenju odgovarajućih propisa ili regulaciji poslovnih banaka, a s druge strane stalnim nadziranjem njihovih aktivnosti putem odgovarajućih metoda i postupaka.

Interes države, koji se ogleda u očuvanju zdravog stanja i pojedinačnih banaka i cijelog bankovnog sustava, mnogo je širi i veći od interesa vlasnika/ulagača. Međutim, nije država jedina kojoj je cilj da banke budu stabilne, zdrave i sigurne. I svakoj pojedinačnoj banci je u interesu vlastita stabilnost, razvoj, napredak i rast. Istovremeno se javljaju i interesi ulagača. Stoga je prilikom regulacije potrebno uzeti u obzir sve ove najčešće konfliktne interese te naći i postići primjerenu ravnotežu. Tek tako se može osigurati poslovanje banaka u okvirima sigurne i solidne bankovne prakse, kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini, u zajedničkom cilju osiguranja stabilnosti, poticanja učinkovitosti, razvijanja konkurencije među bankama, a također osiguranja zaštite ulagača. Prema navedenim parametrima usmjereni su regulacijski okviri u većini tržišnih gospodarstava.

Suvremena koncepcija nadzorne funkcije uzima u obzir sve gore navedene čimbenike, u cilju osiguranja razboritog poslovanja te u cilju zadovoljavanja i širih i pojedinačnih interesa. U literaturi se koriste različiti pojmovi: "prudencijalna regulacija" (engl. prudent: razborit, oprezan, mudar, promišljen), "bonitetna kontrola", "kontrola razboritosti poslovanja", "supervizija", "nadzor i kontrola". U ovoj knjizi korištimo termin "nadzor i kontrola" jer obuhvaća i regulaciju poslovanja banaka i provođenje nadzora, tj. praćenje poslovanja banaka.

Drugim riječima: da bi se razvilo zdravo tržište, jačala konkurencija među bankama omogućila tržišna demokracija i da bi financijski sustav bio regularan, mora biti i reguliran. To znači da svi sudionici moraju biti upoznati s pravilima poslovanja, a tih se pravila prilikom svojih aktivnosti trebaju i pridržavati. Regulacija je time prva pretpostavka osiguranja zdravog i stabilnog financijskog sustava. Međutim, ona nije sama po sebi dovoljna niti je sama sebi svrha. Stoga je u sklopu sustava nadzora i kontrole potrebno odrediti institucije za nadzor i dati im pune ovlasti za provođenje njihovih aktivnosti.

65

Ukoliko je regulacija poslovanja razborita, ukoliko se i same banke ponašaju razborito te ako je nadzorni organ djelotvoran, poteškoće i problemi u praksi trebali bi biti svedeni na najmanju moguću mjeru. I rizici u poslovanju banaka su na neki način sastavni dio svih aktivnosti, ali razboritim poslovnim ponašanjem i oni se mogu kontrolirati i svesti u razumne okvire. Da bi problemi kod banaka bili što manji i da bi bili uočeni i na primjeren način riješeni u što ranijoj fazi, zahtijeva se djelotvornost nadzornih organa. U tom smislu, nadzorni organ bi trebao imati moto: "bolje spriječiti nego liječiti".

2.4.3. Agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ( DAB )

DAB je specijalizirana financijska institucija koja osigurava štedne uloge u bankama i štedionicama i provodi postupak sanacije banaka. Osnivač agencije (DAB-a) = državaIzvori sredstava za poslovanje: premije osiguranja što ih banke i štedionice plaćaju agenciji za osiguranje štednih uloga prihodi što ih agencija ostvari svojim poslovanjem sredstva državnog proračuna – ako je potrebnoPoslovi agencije osiguranje štednih uloga i sanacija i restrukturiranje banka.Osigurane štedne uloge ukoliko banka dođe u stečaj agencija isplaćuje štedišama do zakonom utvrđenog osiguranog iznosa. U postupku sanacije i restrukturiranja banaka agencija provodi postupak sanacije banaka pri čemu obavlja slijedeće poslove:- izdaje obveznice i ulaže druga sredstva za sanaciju banaka.- upravlja dijelom rizičnih plasmana banke u kojima su sadržani potencijalni gubici banke a koji su joj preneseni na temelju odredaba zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka.- prodaje rizične plasmane banaka.- daje naloge banci za naplatu dijela rizičnih plasmana u kojima su sadržani potencijalni gubici koji su preneseni na agenciju i za koje agencija odlučila povjeriti banci provođenje mjera za njihovu naplatu.- obavlja kontrolu rada nad bankom koja je u sanaciji.- odobrava kredite bankama nad kojima je proveden postupak sanacije.- obavlja tekuće poslove upravljanja bankom u sanaciji.- organizira prodaju dionica, odnosno poslovnih udjela što je stekla u postupku sanacije.Agencijom upravlja uprava – predsjednik i šest članova. Predsjednika imenuje i razrješava Vlada RH, iz redova stručnjaka i to na prijedlog Ministra financija i HNB-a na šest godina. Predsjednika i tri člana predlaže HNB. Ostala tri člana predlaže MF

2.4.4. HAMAG – Hrvatska agencija za malo gospodarstvo

HAMAG je neprofitna financijska institucija čiji je osnivač RH, a posloje od 1995 godine.Cilj HAMAG-a je poticanje i unapređivanje razvitka malog i srednjeg privatnog poduzetništva – trgovačkih društava, obrtnika, individualnih poljoprivrednika i zadruga te poduzetnika slobodnih zanimanja. Djelatnost obavlja davanjem garancija i dodjelom bespovratne financijske potpore.HAMAG = omogućuje da kredit dobiju poduzetnici koji inače ne bi uspjeli dobiti kredit jer ne ispunjavaju uvjete poslovnih banaka u pogledu vrijednosti instrumenata osiguranja povrata kredita. Korištenjem garancija HAMAG-a bitno se smanjuje rizik kreditora, što rezultira povoljnim uvjetima kredita.Bespovratne financijske potpore – 10% od iznosa kredita, a najviše do 18.500 kuna, služe za smanjenje troškova realizacije kredita. Za garancije HAMAG-a jamči RH, pa stoga ove garancije imaju prvoklasnu vrijednost. Programi za izdavanje garancija:

- za unapređenje malih poduzetnika

66

- za poticanje gospodarskih aktivnosti na područjima od posebnog interesa RH- „Razvitak“ za uspješne poduzetnike- „Start“ za poduzetnike početnike- za trajna obrtna sredstva (TOS)

HAMAG daje garacije do najviše 80% od glavnice kredita.

2.4.5. Hrvatska banka za obnovu i razvitak - (HBOR)

Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) je državna investicijska i razvojna banka koja je u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske. Cilj HBOR-a je poticanje razvitka hrvatskoga gospodarstva. Temeljni kapital HBOR-a iznosi 7 milijardi kuna i čini jedan poslovni udio koji se ne može dijeliti, prenositi niti zalagati. Pravna je osoba osnovana posebnim zakonom i ne upisuje se u sudski registar, a s radom može prestati samo na temelju posebnog zakona. Nad njom se ne može provoditi stečaj niti likvidacija, a Republika Hrvatska jamči za njene obveze bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv te bez izdavanja posebne jamstvene isprave. HBOR u hrvatskom bankarskom sustavu ima ulogu razvojne banke, a njene osnovne aktivnosti su financiranje obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva i infrastrukture, poticanje izvoza, potpora razvitku malog i srednjeg poduzetništva, poticanje zaštite okoliša i osiguranje izvoza hrvatske robe i usluga od netržišnih rizika. U svrhu provedbe navedenih djelatnosti, HBOR odobrava kredite i druge plasmane, izdaje bankarska i druga jamstva, zaključuje ugovore o osiguranju i reosiguranju, ulaže u dužničke i vlasničke instrumente te obavlja i druge financijske poslove i usluge. Hrvatska banka za obnovu i razvitak ne posluje s ciljem ostvarivanja dobiti, već dobit raspoređuje u rezerve.23 HBOR je specijalna financijska institucija (nedepozitna) čiji osnivač je država. Izvori sredstava za financiranje su proračun RH i kredit drugih banaka (INO). Svoju aktivnost HBOR obavlja temeljem posebno donesenih kreditnih programa. Kreditni programi iskaz su kreditne politike HBOR-a. Aktivnost HBOR-a se provodi:

- kreditiranjem krajnjih korisnika posredstvom poslovnih banaka- refinanciranjem kredita koje su poslovne banke isplatile krajnjim korisnicima kredita- kreditiranjem krajnjih korisnika kredita posredstvom javnih poduzeća (ustanova)- direktnim kreditiranjem korisnika kredita

Vrste kredita HBOR-a su krediti za investicije za osnovna sredstva i obrtna sredstva, te krediti za izvoz i pripremu izvoza. HBOR odobrava isključivo namjenske kredite. HBOR kreditira u pravilu do 80% predračunske vrijednosti investicijskog projekta. Pored kreditiranja HBOR obavlja poslove u ime i za račun drugih a također obavlja i garancijsko poslovanje od interesa za RH i one poslove za koje je RH spremna dati jamstvo.

2.4.6. Financijska Agencija - ( FINA )

FINA je financijska institucija nastala na osnovama SDK i kasnije ZAP-a, radi obavljanja djelatnosti propisanih zakonom o financijskoj agenciji. Osnivač agencije je RHDjelatnost agencije se odnosi na informatičko-tehnološke podrške financijskim institucijama i državi, a također obavlja i neke komercijalne poslove. Poslovi agencije:1. Informatičko-tehnološke podrške- sustavu državne uprave- sustavu prikupljanja javnih prihoda- REGOS-u (prijam i kontrola naloga za plaćanje vezanih uz RS obrasce

23 Zakon o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (NN 138/06)

67

- drugim registrima osiguranika- prikuplja, obrađuje i dostavlja podatke iz različitih izvora za potrebe državne statistike i javnosti.2. Obavlja statistiku financijskih tokova- prikuplja, obrađuje, objavljuje i dostavlja podatke iz propisanih statističkih izvješća- prikuplja i obrađuje podatke iz poreznih bilanci- prikuplja i obrađuje podatke o dioničkim društvima i velikim poduzećima- prikuplja i obrađuje podatke o novčanim primicima i izdacima poslovnih subjekata- prikuplja i objedinjuje podatke o nepodmirenim obvezama evidentiranim na računima poslovnih subjekata i banaka3. prikuplja i obrađuje podatke utvrđene programom statističkih istraživanja RH4. Vodi odgovarajuće registreKOMERCIJALNE DJELATNOSTI FINA-e

1. usluge u ime i za račun banaka2. distribucija i obrada gotovine u ime HNB-a3. vodi sustav za međubankovne obračune (NKS)4. vodi nacionalni sustav za izdavanje javnih ključeva – registar digitalnih certifikata

(RDC)5. vodi druge javne i komercijalne registre

FINA = 0snovana 01.01.2002. godine i pravni je slijednik ZAP-a.FINOM upravlja i rukovodi nadzorni odbor i uprava.FINA obavlja poslove putem organizacijskih jedinica:

- poslovni sektori- sektori podrške- sektor poslovne mreže

2.4.7. Hrvatska Agencija za nadzor financijskih usluga - ( HANFA )

HANFA je osnovana 01.siječnja 2006. godine stupanjem na snagu Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga. Osnivanjem HANFE objedinjuju se slijedeće nadzorne institucije nebankovnog financijskih institucija:

- Komisija za vrijednosne paprire RH- Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja- Direkcija za nadzor društava osiguranja

HANFA je samostalna pravna osoba s javnim ovlastima i odgovorna je saboru.Temeljni ciljevi agencije su:

- promicanje i očuvanje stabilnosti financijskog sustava- nadzor zakonitosti poslovanja subjekata nadzora.

Djelatnost agencija obuhvaća donošenje zakona i propisa:- o provedbi Zakona o HANF-i- Zakona o tržištu vrijednosnih papira- Zakona o investicijskim fondovima- Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima- Zakona o preuzimanju dioničkih društava- Zakona o Fondu hrvatskih branitelja- Zakona o Umirovljeničkom fondu- Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima- Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima- Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju

individualne kapitalizirane štednje

68

- Zakona o osiguranju- Zakona o posredovanju i zastupanju u osiguranju i dr.

HANFA obavlja nadzor nad poslovanjem:- burzi i uređenih javnih tržišta, ovlaštenih društava i izdavatelja vrijednosnih papira- društava za upravljanje fondovima- brokerskih društava, brokera i investcijskih savjetnika- institucionalnih ulagatelja- Središnje depozitarne agencije- Središnjeg registra osiguranika- društava za osiguranje- pravnih osoba koje se bave poslovima leasinga, faktoringa i forfejtinga ukoliko se ti

poslovi ne obavljaju u okviru banke- nalaže mjere za otklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti- izdaje i oduzima: dozvole, odobrenja, suglasnosti, licence, autorizacije i dr.

HANFA jedanput godišnje podnosi Vladi RH i Hrvatskom saboru izvješće o svom radu i stanju financijskih institucija i tržišta iz njene nadležnosti.Organizacijska struktura agencije:

- Sektor za licenciranje i provođenje zakonskih mjera- Sektor za superviziju I (osiguranje, fondove, lesing, fektoring, forfejting,javni registri)- Sektor za superviziju II ( tržište kapitala, invest. fondovi, analiza i izvještaji) - Sektor za procjenu rizika, istraživanje i statistiku- Sektor za suradnju i unapređivanje poslova

HANFA se financira iz:- Državnog proračuna- naknada od imovine i prihoda subjekta nadzora- naknada za pružene usluge iz nadležnosti HANFA-e.

2.4.8. Središnje klirinško depozitarno društvo - ( SKDD )

Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. (u daljnjem tekstu: SKDD) je društvo koje posluje kao središnji depozitorij odnosno registar nematerijaliziranih vrijednosnih papira, gdje se, u obliku elektroničkih zapisa, vode podaci o izdavateljima, vrijednosnim papirima i vlasnicima tih vrijednosnih papira, kao i drugi podaci predviđeni zakonom. SKDD, osim usluga depozitorija, pruža i usluge prijeboja i namire za transakcije s nematerijaliziranim vrijednosnim papirima. SKDD primarno posluje na temelju Zakona o tržištu kapitala (NN 88/08; NN 146/08), a njezin rad nadzire Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, sukladno Zakonu o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (NN 140/05). Članovi SKDD-a dijele se na: članove izdavatelje vrijednosnih papira i članove sudionike (u koje spadaju brokerska društva, skrbničke i poslovne banke, članovi novčanog tržišta, institucionalni ulagatelji i sl.). Korporativne akcije uključuju održavanje glavne skupštine dioničkog društva ili skupštine obvezničara, obračun i isplatu dividende u novcu, povećanje ili smanjenje temeljnog kapitala, podjelu ili spajanje dionica, konverziju vrijednosnih papira, nova izdanja dužničkih vrijednosnih papira, obračun i isplatu kamata i glavnice za dužničke vrijednosne papire, preuzimanje dioničkih društava, opću ponudu za kupnju dionica društva koje nije javno dioničko društvo ili za kupnju dionica bez prava glasa, javnu ponudu vrijednosnih papira, prijevremeni iskup dužničkih vrijednosnih papira, istiskivanje manjinskih dioničara, pripajanja i spajanja društava, podjelu društava, preoblikovanje društava, povlačenje vrijednosnih papira, prijenos imovine dioničkih društava, restrukturiranje poslovanja društva, izdavanje prava i varanata, kao i sve ostale aktivnosti koje se odnose na ostvarivanje prava iz

69

vrijednosnih papira, na promjene vezane uz vrijednosne papire ili na statusne promjene izdavatelja.U skladu sa Zakonom o tržištu kapitala, članovi izdavatelji su obvezni obavijestiti SKDD o korporativnoj akciji koju provode kako bi SKDD izvršila odgovarajući obračun prava ili ovlaštenja prema stanju u depozitoriju na dan kada se utvrđuju prava ili ovlaštenja koja proizlaze iz korporativne akcije.U skladu s odredbama Zakona o tržištu kapitala (NN 88/08, 146/08) te Pravila i Upute SKDD-a, SKDD: upravlja središnjim depozitorijem nematerijaliziranih vrijednosnih papira upravlja sustavom poravnanja i namire transakcija vrijednosnim papirima sklopljenih na uređenom tržištu i multilateralnoj trgovinskoj platformi (MTP) ili izvan uređenog tržišta i MTP-a (OTC transakcije) određuje jedinstvene identifikacijske oznake nematerijaliziranih vrijednosnih papira (ISIN i CFI oznake) SKDD (Središnje klirinško depozitarno društvo d.d.) je osnovan 18. travnja 1997. Na temelju članka 84. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima (NN 107/95) i članka 177. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93) kao dioničko društvo s nazivom tvrtke Središnja depozitarna agencija d.d. Promjena naziva tvrtke u Središnje klirinško depozitarno društvo provedena je 13. ožujka 2009. godine. Zakon o tržištu vrijednosnih papira bio je na snazi od 25. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2008. godine, zamjenivši Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima Zakon o tržištu kapitala stupio je na snagu 1. siječnja 2009. godine. Temeljem članka 593. istog Zakona, Središnje klirinško depozitarno društvo koje ima dozvolu za obavljanje poslova depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira te poslova prijeboja i namire sklopljenih pravnih poslova s tim papirima u skladu sa ZTVP-om, nastavlja poslovanje kao središnje klirinško depozitarno društvo u skladu s odredbama ovog Zakona, koje je dobilo odobrenje za obavljanje djelatnosti iz članka 506. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovog Zakona s vrijednosnim papirima i trezorskim, blagajničkim i komercijalnim zapisima. Isti članak, stavak 2. navodi da sustav za obavljanje poslova prijeboja i namire sklopljenih pravnih poslova s nematerijaliziranim vrijednosnim papirima kojim upravlja Središnje klirinško depozitarno društvo nastavlja djelovati kao sustav poravnanja i namire za vrijednosne papire iz članka 501. ovog Zakona. Imatelji redovnih dionica SKDD-a su:

Imatelj Postotak (%) KoličinaRepublika Hrvatska   62,30 37.380 Financijska agencija (FINA)  16,61 9.964 Sudionici tržišta kapitala (banke, brokerske kuće, izdavatelji, organizirana tržišta)

21,09 12.656

Ukupno 100,00 60.000

2.5. Institucije međunarodnog financijskog sustava

Vanjskotrgovinske politike kakve je većina država primjenjivala za prevladavanje Velike svjetske gospodarske krize 1929.-1932. i poslije, dovele su do djelomičnog oporavka nacionalnih privreda ali su i ozbiljno narušile tadašnji svjetski trgovinski i financijski sustav. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata sustav je praktički potpuno srušen.

Postupno je prihvaćena činjenica kako zatvaranje u trgovačke blokove, carinski ratovi i konkurentske devalvacije nikome ne nose dugoročne koristi nego da su samostalan izvor tenzija i sukoba koji, kao što je praksa pokazala, potiču i izbijanje krvavih ratnih sukoba. Opći je zaključak bio da zemlje moraju surađivati i na političkom i gospodarskom planu. Kao odraz takvih političkih stajališta stvorena je Organizacija ujedinjenih naroda dok je za

70

ostvarenje željenih gospodarskih ciljeva trebalo stvoriti i odgovarajući svjetski gospodarski sustav.

Taj se novi svjetski gospodarski sustav, poznat još pod nazivom Bretton-woodski sustav, započeo stvarati još za trajanja Drugoga svjetskog rata, a dovršen je do početka pedesetih godina prošloga stoljeća. Ime je dobio po američkom gradu Bretton-VVoodsu u kojemu su započeti pregovori o stvaranju sustava. Kao i uvijek u povijesti, sustav je stvoren na osnovi spoznatih pogrešaka iz prošlosti i uz maksimalno poštivanje interesa najmoćnijih. Zato su glavnu riječ u njegovu stvaranju imale SAD koje su odredile osnovna pravila novog svjetskoga gospodarskog i financijskog sustava. Sustav, zamišljen kao globalan, trajan i stabilan, trebao se temeljiti i čvrsto oslanjati na tri, također globalne, organizacije.1. Prva organizacija iz tog sustava je trebala pribaviti sredstva i osmisliti načine i

mehanizme za obnovu i održanje sustava stabilnih deviznih tečajeva valuta zemalja članica, donijeti opća pravila za njihovu korekciju te stvarati uvjete za obnovu konvertibilnosti nacionalnih valuta članica. Za tu je svrhu osnovan Međunarodni monetarni fond - MMF (International Monetarv Found - IMF).

2. Druga je organizacija trebala najprije osmisliti načine i pribaviti jeftina dugoročna sredstva za brzu poslijeratnu obnovu ratom opustošenih zemalja, a nakon toga financirati i promicati gospodarski razvitak svih članica. Za te je zadaće osnovana Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development- IBRD).

3. Treća je organizacija trebala postupno otkloniti prohibitivna i opće prisutna ograničenja koja su drastično smanjila međunarodnu trgovinu, te efikasno sprečavati njihovu obnovu. Trebala je i obnoviti sustav multilateralne trgovine, te iznaći mehanizme za trajni proces njezine liberalizacije. Uz to, brinula bi se i za stvaranje uvjeta i načina za ravnopravno i trajno uključivanje svih zemalja u međunarodnu trgovinu, rješavala bi nastale sporove, itd. Osnivanje Međunarodne trgovinske organizacije, treće iz zamišljene trijade organizacija, u to se vrijeme pokazalo neostvarivim. Nije stvoreno ono što se htjelo već ono najviše oko čega se međunarodna zajednica u tom trenutku uspjela usuglasiti. Bio je to GATT, Opći sporazum o carinama i trgovini.

2.5.1. Međunarodno bankarstvo

Do globalizacije tj. udruživanja banaka dolazi zbog ostvarivanja više profitabilnosti, zbog lakšeg obavljanja poslova, boljeg poreznog tretmana, lakšeg obavljanja međunarodnog poslovanja, izbjegavanja zakonskih propisa i sl.Oblici udruživanja ( ili okrupnjavanja ) banaka su:

Bankovni holding Konzorcij Multinacionalna banka Sindikat banaka

Bankovni holding je takav oblik okrupnjivanja banaka u kojem jedna banka („vršna“ banka ili banka „majka“) posjeduje kontrolni paket dionica s pravom glasa ili većinski udjel u drugoj ili u više drugih banaka ili financijskih institucija („kćeri“, podružnice, subsidijarije).Time vršna banka stječe odlučujući utjecaj na izbor rukovodstva banke – subsidijarije i kontrolira njenu politiku. Banka – subsidiarija pri tom zadržava nezavisni pravni status i djeluje kao posebna organizacija. Ovisno o ciljevima koji se žele postići i o zakonodavstvu, kontrolni paket dionica varira od nekog znatnijeg udjela do 100%. Osnivanje bankovnog holdinga redovito je regulirano zasebno od regulacije osnivanja i djelovanja industrijskih holding tvrtki.

71

Banke osnivaju holding zbog izbjegavanja zakonskih propisa, zbog obavljanja onih nebankovnih financijskih poslova koji su im zabranjeni ili čije im je obavljanje ograničeno, zbog ostvarivanja poreznih olakšica, koncentracije kapitala, uspješnijeg prikupljanja depozita, veće konkurentnosti, smanjivanja troškova i racionalizacije poslovanja i sl.

Bankovni holding čest je oblik organizacije banaka i uobičajeno podrazumijeva grupiranje samo banaka i njihovo povezivanje pod centraliziranom upravom vršne banke. Zbog stroge regulacije banaka i zabrana njihovog sudjelovanja u nebankovnim ali financijskim i obično vrlo profitabilnim poslovima, u novije vrijeme banke se povezuju i sa drugim financijskim institucijama kako bi ušle u sve financijske poslove: osiguranje, leasing, potrošačko kreditiranje, poslovanje s vrijednosnicama na primarnom i sekundarnom tržištu, financijsko savjetovanje i informiranje, povjerbene poslove, factoring, porezno savjetovanje i sl.Dvije trećine banaka u SAD uključeno je u bankovne holdinge koji drže preko 90% bankovnih depozita. Oko 80% njih su jednobankovni holdinzi.Prema američkom zakonu, bankovna holding kompanija ( BHC ) je bilo koja kompanija, korporacija ili pravna osoba ( ali ne i pojedinci ) koja kontrolira banku:

a) izravnom ili posrednom kontrolom najmanje 25% dionica s pravom glasab) na bilo koji način utječe na izbor većinskog dijela uprave bankec) drugim načinima utječe na upravu ili politiku banke, ako tako prosudi FED

Jednobankovni holding nastaje kada tvrtka – majka kontrolira jednu banku i više nebankovnih financijskih podružnica.Multibankovna holding grupa nastaje kada jedna banka ili nebankovna tvrtka posjeduje više banaka i nebankovnih financijskih institucija.Ovi oblici bankovnog holdinga posebnost su SAD-a, a rezultat su brojnih ograničenja koja su bankama bila postavljena nakon Velike krize. Kroz bankovne holdinge banke izbjegavaju takva ograničenja.Npr. ako banka ne smije obavljati nebankovne financijske poslove ili biti vlasnikom nebankovnih financijskih institucija, izlaz će se pronaći u formiranju holdinga: vršna banka bit će nebankovna institucija koja će u holdingu povezivati jednu ili više banaka i jednu ili više nebankovnih institucija ( osiguravateljne ili brokerske kuće, leasing institucije i sl. ) jer je to holdingu za razliku od pojedinačnih banaka dozvoljeno. U okviru holding grupe bit će moguće obavljati sve financijske poslove, što pojedinačnoj instituciji pa i banci nikako nije moguće.Bankovni konzorcij je način okrupnjivanja kapitala ugovornim udruživanjem banaka radi ostvarivanja nekog značajnog projekta što ga one pojedinačno nisu u stanju izvesti ili ga mogu ostvariti tek uz teškoće ili uz više troškove.Ciljevi konzorcija mogu biti kratkoročni ( organizacija distribucije vrijednosnica, izdavanja jamstva, odobravanje kredita i sl. ) ili trajni ( npr. međusobno održavanje likvidnosti ). Temeljna osobina konzorcija jest da se osniva zbog točno definiranog cilja i traje samo dok se taj cilj ne ostvari. Za trajanja konzorcija banke zadržavaju samostalnost, a u konzorcij udružuju dio potrebnog kapitala, kadrove, tehniku, poslovne veze. Konzorcijem rukovodi banka-gestor. Osim nacionalne postoje i međunarodni konzorciji u koje se udružuju banke iz dvije ili više zemalja.Na istom principu konzorcije osnivaju i velika poduzeća, obično radi zajedničkog izvođenja investicijskih radova u zemlji i u inozemstvu i sličnih krupnijih pothvata.Poznati slučajevi konzorcijalnog nastupa banaka su konzorcij hrvatskih i slovenskih banaka za izdavanje garancija američkoj EXIM banci pri izgradnji nuklearne centrale Krško, konzorcij slavonskih banaka za financiranje izgradnje osječkog aerodroma, konzorcijalno financiranje izgradnje turističkih naselja na jadranskoj obali i sl.

72

Multinacionalne banke su širi oblik udruživanja banaka i kapitala iz više zemalja i one pridonose globalnoj ekonomskoj integraciji. Preko mreže podružnica u više zemalja obavljaju financijske transakcije na nacionalnim i međunarodnim tržištima, ostvarujući dobit na razlikama u uvjetima na pojedinim tržištima. Tražeći priliku da zarade, diljem svijeta obavljaju sve bankovne poslove.Bankovni sindikat ( bank syndicate ) je grupa banaka koje odobravaju sindikalizirani kredit, kada svaka od njih participira u dijelu takvog velikog kredita. Sindikat organizira banka voditelj sindikata.Bankovnim sindikatom naziva se i grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika ( underwriters ) kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem rasprodaje investitorima na primarnom financijskom tržištu. Grupa krupnih investicijskih banaka naziva se kupovnom grupom ( Purchase Group ), a ako su angažirane i investicijske banke za rasprodaju široj javnosti, one se nazivaju prodajnom grupom ( Selling Group ).Prva organizacija iz tog sustava je trebala pribaviti sredstva i osmisliti načine i mehanizme za obnovu i održanje sustava stabilnih deviznih tečajeva valuta zemalja članica, donijeti opća pravila za njihovu korekciju te stvarati uvjete za obnovu konvertibilnosti nacionalnih valuta članica. Za tu je svrhu osnovan Međunarodni monetarni fond - MMF (International Monetarv Found - IMF).Druga je organizacija trebala najprije osmisliti načine i pribaviti jeftina dugoročna sredstva za brzu poslijeratnu obnovu ratom opustošenih zemalja, a nakon toga financirati i promicati gospodarski razvitak svih članica. Za te je zadaće osnovana Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development- IBRD).Treća je organizacija trebala postupno otkloniti prohibitivna i opće prisutna ograničenja koja su drastično smanjila međunarodnu trgovinu, te efikasno sprečavati njihovu obnovu. Trebala je i obnoviti sustav multilateralne trgovine, te iznaći mehanizme za trajni proces njezine liberalizacije. Uz to, brinula bi se i za stvaranje uvjeta i načina za ravnopravno i trajno uključivanje svih zemalja u međunarodnu trgovinu, rješavala bi nastale sporove, itd. Osnivanje Međunarodne trgovinske organizacije, treće iz zamišljene trijade organizacija, u to se vrijeme pokazalo neostvarivim. Nije stvoreno ono što se htjelo već ono najviše oko čega se međunarodna zajednica u tom trenutku uspjela usuglasiti. Bio je to GATT, Opći sporazum o carinama i trgovini.Multinacionalne banke karakterizira poslovanje u više zemalja preko mreže podružnica koje su osnovane u raznim zemljama sa osloncem na sofisticiranoj informacijskoj tehnologiji. Po svom karakteru one su slične univerzalnim bankama zbog toga što pružaju sve vrste bankarskih usluga, ali sa naglaskom na platnom prometu sa inozemstvom, poslovanju sa raznim valutama na raznim financijskim tržištima i kreditiranju međunarodnih privrednih transakcija. Raspolažu velikim potencijalom koji im omogućava da financiraju i najveće poslove.

Osnivači i djelatnici multinacionalnih banaka su stanovnici različitih država, s tim da su to uglavnom privatne fizičke i pravne osobe, za razliku od međunarodnih razvojnih banaka koje su multinacionalne po karakteru svojih osnivača (koji su pretežno države) i koje posluju u više država, ali i karakter njihovih transakcija ima razvojnu, a ne komercijalnu dimenziju.

2.5.2. Međunarodni monetarni fond

73

MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (International Monetarv Found, IMF) osnovan je u prosincu 1945. Statutom je definiran kao međunarodna monetarna organizacija za međusobnu suradnju Članica s ciljem:

1. obnove i očuvanja stabilnih tečajeva, postupnog ukidanja ograničenja na tekuće transakcije, obnove i razvoja multilateralnih plaćanja i postizanja konvertibilnosti valuta članica u tekućim transakcijama,

2. davanja zajmova Članicama u privremenim teškoćama s bilancama plaćanja radi sprečavanja devalvacija ili ograničenja u plaćanjima i trgovini, i

3. definiranja pravila za znatnije promjene tečajeva valuta onih zemalja koje su u trajnijim neravnotežama.

Krajnji su ciljevi bili pomoć pri obnovi i rastu multilateralne međunarodne trgovine, zaposlenosti, nacionalnog dohotka i ukupnog razvoja članica. Da bi ih mogao ostvariti, Statut Fonda je odredio izvore potrebnih financijskih sredstava, mogućnosti dobivanja relevantnih informacija o privredama članica kao i potrebne ovlasti za vlastito djelovanje. Početna sredstva Fonda formirana su uplatom kvota članica. Kvota se određivala za svaku zemlju pojedinačno, ovisno o njezinu udjelu u svjetskoj trgovini, veličini zemlje i raspoloživim resursima. Pri tome ja 25% kvote uplaćivano u zlatu, a ostatak u nacionalnoj valuti. O visini kvote ovisio je i broj glasova pri upravljanju i odlučivanju i visina mogućih zajmova. Tako su razvijene zemlje i stekle odlučujuću ulogu u upravljanju i politici Fonda.

Osnovne značajke izvornog Bretton-woodskog zlatno-dolarskog sustava bile su:

1. fiksni paritet dolara za zlato (35 $ za uncu zlata) i konvertibilnost dolara za zlato u službenim transakcijama,

2. fiksni pariteti nacionalnih valuta izraženi u zlatu ili dolarima te obveza članica da drže tečaj unutar +/- 1 % oko pariteta,

3. zabrana devalvacija i revalvacija većih od 10% bez suglasnosti Fonda,4. obveza Fonda da financira povremene neravnoteže u bilancama članica. To se čini

odobravanjem kredita u željenoj valuti, a na osnovi pologa domaće valute koja se, u zadanom roku, mora otkupiti.

Zapazimo da ovako definiran monetarni sustav može opstati samo dotle dok američka privreda zadovoljava implicitan uvjet, po kojemu je njezina valuta izjednačena sa zlatom. Međutim, obnova i jačanje Europe i Japana, te brzi rast gospodarstva niza azijskih zemalja (tzv. azijski tigrovi) smanjuje američku dominaciju u svjetskom gospodarstvu, pojavljuju se i ubrzano rastu trgovački deficiti, te dolazi do brzog odljeva zlatnih rezervi u inozemstvo. Već sredinom 1960-ih godina američka je inflacija veća od europske, počinje američko zaostajanje u produktivnosti i opadanje trgovinskih suficita. U inozemstvu je sve više dolara, zbog čega onda i povjerenje u tu valutu sve više opada. Monetarne vlasti stranih zemalja sve češće traže konverziju dolarskih rezervi u zlato, zbog čega se smanjuju i američke zlatne rezerve. Zbog toga opadaju i američke devizne rezerve i započinje bijeg stranih deviznih rezervi iz američkih banaka.

Kad se pojavila opasnost da zlatne rezerve padnu niže od, tadašnjih, 11 mlrd. $, predsjednik Nixon donosi 15. kolovoza 1971. odluku o devalvaciji dolara i o ukidanju konvertibilnosti dolara za zlato. Stanje u američkom gospodarstvu nije se time bitno promijenilo, pa je 1973. uslijedila nova devalvacija i prijelaz na sustav tzv. plivajućih tečajeva. Time je, faktički, označen i kraj izvornoga Bretton-woodskoga zlatnodolarskog sustava.

U skladu s novim prilikama, 1976. se u Kingstonu na Jamajci usvaja novi statut Fonda u kojemu je i službeno utvrđeno:

74

A. ukida se funkcija zlata kao monetarnog medija (zlato se demonetizira)B. ukida se fiksna i uvodi tržišna cijena zlataC. ukida se konvertibilnost dolara za zlato u službenim transakcijamaD. ukidaju se fiksni tečajevi i zlatni paritet valutaE. uvode se fluktuirajući (plivajući) tečajevi valutaF. određuju se načela za određivanje plivajućih tečajevaG. određuje se nova vrijednost i nova uloga specijalnih prava vučenja.

Dakle, od 1976. niti jedna valuta u svijetu nije vezana za zlato, fiksni tečajevi su zamijenjeni plivajućim koji se mijenjaju prema ponudi i potražnji, a zlato je postalo samo skupi obojeni metal, čiju cijenu određuje tržište.

Od tada, pa do kraja stoljeća bitno se promijenila i gospodarska i politička karta svijeta. Propao je komunistički sustav planske ekonomije, Japan je postao svjetska gospodarska sila, "azijski tigrovi" su još jači, stvorena je EU i niz novih zona slobodne trgovine, Kina je na velika vrata ušla u svjetsko gospodarstvo, itd.

Međunarodni monetarni fond je još uvijek zadržao sve svoje ključne funkcije, zbog kojih ga mnogi i nazivaju svjetskim financijskim policajcem. On i nadalje kontrolira i prati sve ključne pokazatelje ekonomskog stanja svojih članica, donosi ocjene i preporuke o tome kakve mjere gospodarske politike treba poduzimati i, u skladu s tim, odobrava im i različite vrste zajmova. Visina njegovih zajmova Članicama obično nije jako velika, ali se cijeni njegov autoritet, njegova stručnost i njegove preporuke po kojima se ravnaju i svi drugi bitni faktori svjetskih financija i svjetskoga kapitala. Zbog toga je i iznimno važna svaka njegova ocjena o stanju i perspektivama gospodarstva u pojedinim zemljama, a zato je važno i biti njegovim članom.

Međunarodni Monetarni Fond - MMF (na engleskom International Monetary Fund - IMF) je međunarodna organizacija zadužena za nadzor globalnog financijskog sistema nadziranjem kamatnih stopa i bilanci plaćanja, kao i za pružanje tehničke i financijske pomoći. „Slogan" MMF-a glasi: "zategnite pojas".

MMF je osnovan na svjetskoj konferenciji o monetarnim i financijskim problemima održanoj u Bretton Woodsu 1944. godine. Osnovu za njegovo funkcioniranje činili su planovi sačinjeni u Velikoj Britaniji i SAD-u.

Trenutno MMF ima 184 zemlje članice. Republika Hrvatska je postala članicom MMF-a 14. prosinca 1992., prilikom čega je stekla kvotu od SDR 261.600.000 (388,26 milijuna američkih dolara). MMF je 1969. kreirao SDR – specijalna prava vučenja kao potporu Bretton Woods fiksnom sustavu deviznih tečaja. SDRimaju ulogu novca Međunarodnog Monetarnog Fonda, fiktivno ili umjetno kreiranog, zapravo svjetskog novca kao sredstva plaćanja u međunarodnim financijskim transakcijama (uz Američki dolar i zlato), pa se zato i zove papirno zlato. Od 1970. – 1974. vrijednost SDR bila je vezana uz US dolar; 1974. – 1981. vrijednost SDR-a bila je vezana uz košaricu od 16 valuta; od 1999. vrijednost SDR je vezana uz US dolar, japanski yen, britansku funtu i euro. Vrijednost jednog SDR u smislu United States dolara dnevno se određuje prema MMF-u, na temelju tečaja valute od izrade do koš, kao što citirani u podne u Londonu tržištu. (If the London market is closed, market rates are used; if both markets are closed, reference rates are used.) (Ako je tržište u Londonu zatvoreno, New York tržišne stope se koriste, ako su zatvorena oba tržišta, Europska središnja banka referentni stope se koriste). Tečaj za 11.11.2008. je 1 USD = SDR 0.674357

MMF je osnovan 1946. godine s ciljem promoviranja međunarodne monetarne suradnje, sigurne razmjene i pouzdanih dogovora o razmjeni te kako bi poticao ekonomski rast i povećanje zaposlenosti, i osigurao privremenu financijsku pomoć zemljama kojima je potrebno olakšati izravnanje platnih bilanci.

Tri su glavna područja aktivnosti: promatranje, financijska i tehnička pomoć. Nadzor se sastoji od procjene propisa o novčanoj razmjeni zemalja članica s obzirom na uvjerenje kako

75

jaka i dosljedna ekonomska politika vodi stabilnom deviznom tečaju te pogoduje rastu i razvoju svjetske ekonomije. Financijska pomoć uključuje kredite i zajmove članicama MMF-a s platnim bilancom koja podupire politiku prilagodbe i reforme. Što se tiče tehničke pomoći, MMF pruža stručnu i inu pomoć svojim članicama pri kreiranju i provedbi financijske i monetarne politike, osnivanju institucija, dogovorima s MMF-om te statističke podatke.

Kao i u prošlosti MMF i dalje predstavlja međudržavnu i monetarnu financijsku instituciju, ali danas s gotovo univerzalnim članstvom. Njegova se aktivnost i politika provodi temeljem Sporazuma (Articles of Agrement), a izvršava se putem organiziranog vodstva u formi Odbora guvernera (A Board of Governors), zatim Izvršnog odbora (An Executive Board) i Upravljačkog direktora (A Managing Director) s timom od oko 2000 zaposlenika.

2.5.2.1. MMF u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska je postala članicom MMF-a 14. prosinca 1992., prilikom čega je stekla kvotu od SDR 261.600.000 (388,26 milijuna američkih dolara).

Nalazi se u Konstituenci MMF-a, kojoj je na čelu Nizozemska. Uz Nizozemsku i Hrvatsku, zemlje članice još su Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Crna Gora, Gruzija, Izrael, Makedonija, Moldavija, Rumunjska i Ukrajina. Ova Konstituenca ima glasačku snagu od ukupno 105.937 glasova, što relativno izraženo iznosi 4,769% glasačke snage (hrvatski udio iznosi 0,176% glasačke snage).

Financijski aranžmani Najvažnije vrste zajmova MMF-a:

Stand-by aranžmani: sklapaju se sa zemljama članicama s privremenim ili cikličkim problemima u

BP dogovoreni ekonomski ciljevi moraju se ostvariti u razdoblju 18-24 mjeseca zajmovi se moraju vratiti u roku 3¼ do 5 godina kamatna stopa je prosječna k.s. na tržištu novca u najvećim industrijaliziranim

zemljama plus mala premija. Proširena mogućnost financiranja:

daje se zemljama članicama, primarno, zemljama u razvoju s održivim, strukturnim deficitom tekućeg računa.

ciljevi se moraju ostvariti u 3-4 godine, dospijeće 4½ do 10 godina ista kamatna stopa kao i kod stand-by aranžmana

Dopunsko financiranje: zajmovi dopunski prethodno spomenutim namijenjeni zemljama s velikim

problemima u BP i pritiskom na devizne rezerve zbog iznenadnog kolapsa povjerenja

dospijevaju u roku 2-2 ½ godine, ista k.s. kao na stand-by aranžmane plus 3-5% premije.

Zajmovi za strukturno prilagođavanje: uvjet za dobivanje ovih zajmova su strukturne reforme kao temelj za održivi

rast kamatna stopa 0,5-1%, dospijevaju u razdoblju do 10 godina.

a) Stand by aranžman odobren je Hrvatskoj 14. listopada 1994. godine u iznosu SDR 65,40 milijuna (25% tadašnje kvote), na rok od 18 mjeseci. Povučena je samo jedna tranša u iznosu od SDR 13,08 milijuna - dana 19. listopada 1994. Aranžman otplaćen 18. listopada 1999.

76

* Aranžman nije ispunjen u cijelosti, tj. nije uspješno okončan te je istekao 13. travnja 1996. godine.

b) Zajedno sa Stand by aranžmanom, Hrvatskoj je dana 14. listopada 1994. odobrena i Olakšica za pretvorbu gospodarskog sustava (Systemic Transformation Facility - STF) u iznosu od SDR 130,80 milijuna.Sredstva po ovoj Olakšici povučena su u cijelosti (u dvije rate: 19. listopada 1994. i 13. travnja 1995.). Aranžman otplaćen 27. prosinca 2002.

c) Prošireni aranžman (Extended Fund Facility-EFF) odobren je Hrvatskoj 12. ožujka 1997. godine u iznosu od SDR 353,16 milijuna (135% tadašnje kvote), na rok od 3 godine.Povučena je samo jedna tranša (17. ožujka 1997.) u iznosu od SDR 28,78 milijuna.Aranžman otplaćen 27. prosinca 2002. * Aranžman nije ispunjen u cijelosti, tj. nije uspješno okončan te je istekao 11. ožujka 2000. godine.

d) Stand-by aranžman: Aranžman u iznosu od 200 milijuna SDR-a (55% kvote) Odbor izvršnih direktora MMF-a odobrio je Republici Hrvatskoj 19. ožujka 2001. godine na rok od 14 mjeseci, do 18. svibnja 2002. godine. Ovaj aranžman je zaključen kao mjera opreza (precautionary arrangement), s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače. * Ovaj SBA aranžman Republika Hrvatska je okončala uspješno i u predviđenim rokovima te nije bilo povlačenja sredstava. Trošak (commitment fee) po ovom stand-by aranžmanu plaćen je u ukupnom iznosu od SDR 583.562.

e) Stand-by aranžman kojeg je Odbor izvršnih direktora MMF-a odobrio Republici Hrvatskoj 3. veljače 2003. godine na rok od 14 mjeseci, u visini 105,88 milijuna SDR (29% kvote), također je dogovoren kao mjera opreza, tj. s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače. *Aranžman nije uspješno okončan te je istekao 2. travnja 2004.godine.Po ovom je stand-by aranžmanu plaćen trošak (committment fee) u iznosu od SDR 298.966.

f) Stand-by aranžman kojeg je Odbor izvršnih direktora MMF-a odobrio Republici Hrvatskoj 4. kolovoza 2004. godine u iznosu SDR 97 milijuna (26,6% kvote), na rok od 20 mjeseci, također je dogovoren kao mjera opreza, tj. s namjerom da se odobrena sredstva ne povlače. Prilikom druge provjere aranžmana u ožujku 2006. godine, odobreno je njegovo produženje do 15. studenog iste godine, i povećanje iznosa korištenja na 99 milijuna SDR-a.* Ovaj aranžman uspješno je okončan, nakon što je treća i konačna provjera aranžmana zaključena 29. rujna 2006. bez formalne rasprave na Odboru izvršnih direktora, te je istekao 15. studenoga 2006. godine.Po ovom stand-by aranžmanu plaćen je trošak (commitment fee) u iznosu od SDR 552.005.

g) Neto kumulativna alokacija: Kao članica Odjela specijalnih prava vučenja (pri MMF-u), Hrvatska uredno servisira i obveze koje proizlaze iz sukcesijom naslijeđenih obveza po alokaciji specijalnih prava vučenja. Naime, prihvaćanjem članstva u MMF-u temeljem sukcesije bivše SFRJ, Republika Hrvatska naslijedila je i neto kumulativnu alokaciju (NKA) u iznosu od SDR 44.205.369. Kako je SDR račun NBJ kod MMF-a u trenutku sukcesije bio prazan (alocirana sredstva bivša NBJ je ili potrošila ili konvertirala u neku drugu valutu), Republika Hrvatska je de facto naslijedila samo obvezu plaćanja troškova po NKA. Ovisno o

77

visini kamatne stope, troškovi po neto kumulativnoj alokaciji godišnje iznose između 1 i 2 milijuna SDR-a (u 2006. godini plaćeno je primjerice ukupno SDR 1,55 mil.; u 2007 godini plaćeno je SDR 1,83 mil). Od početka članstva u MMF-u (1992. godine) do 1. travnja 2008. godine, plaćeno je ukupno SDR 23.966.313 na ime ovih troškova.

Međunarodni monetarni fond predstavio je u srijedu 30. svibnja 2007. studije 'Gospodarski rast u Hrvatskoj: mogućnosti i ograničenja' i 'Inozemni dug i bilančne ranjivosti u Hrvatskoj'.

U studijama se ističe kako bi Hrvatska, uz postojeće politike, mogla ostvarivati stopu gospodarskog rasta od 4 do 4,5 posto, a za veće stope rasta nužan je nastavak reformi u pravosuđu, poboljšanje poslovnog okruženja i daljnje smanjenje administrativnog opterećenja, pravne nesigurnosti i korupcije. Isto tako u Hrvatskoj je potrebno smanjiti utjecaj države na gospodarstvo putem fiskalne konsolidacije i brže privatizacije.

Analiza MMF-a o mogućnostima i ograničenjima gospodarskog rasta upozorava uz ostalo na nepovoljno poslovno okruženje, mikrorizike kao što su problemi vezani uz vlasnička prava, probleme uzrokovane veličinom države, administrativne barijere, posebice na lokalnoj razini, te korupciju.

Studija o hrvatskom inozemnom dugu upozorava na brz rast inozemnog duga koji je u proteklih šest godina porastao je za više od 25 posto BDP-a te je na kraju 2006. godine dosegnuo oko 86 posto BDP-a. Povećanje duga bilo je uglavnom izazvano privatnom potražnjom za kreditima, međutim poduzeća i stanovništvo stvorili su velike neto obveze koje su osjetljive na promjene tečaja i kamatnih stopa.

Na prezentaciji je istaknuto kako Hrvatska prolazi slično razdoblje kao što su ga prolazile i primjerice Slovačka, Češka ili baltičke zemlje tri do četiri godine prije ulaska u EU te kako će proces pridruživanja i članstva u Uniji otvoriti nove prilike za investitore i nove šanse za tržište.

2.5.2.2. Dug Središnje države i Ukupni vanjski dug RH

DUG SREDIŠNJE DRŽAVE 

Krajem srpnja je dug središnje države iznosio 113,5 milijardi kuna, što je 2,4 milijardi kuna ili 2,1% više nego godinu dana ranije. U prvih sedam mjeseci ukupan je dug povećan za 1,4 milijarde kuna pri čemu je unutarnji dug povećan za nešto manje od 2 milijarde kuna, dok je istodobno inozemni dug smanjen za 0,5 milijardi kuna.

78

Povećanje unutarnjeg duga središnje države u prvih sedam mjeseci rezultat je povećanja duga Republike Hrvatske za 1,4 milijarde kuna kao i povećanja duga republičkih fondova za 588,1 milijuna kuna. Smanjenje inozemnog dijela duga središnje države rezultat je smanjenja inozemnog duga Republike Hrvatske za 1,7 milijardi kuna uz istodobno povećanje duga republičkih fondova za 1,2 milijarde kuna.

INOZEMNI DUG REPUBLIKE HRVATSKE

Krajem srpnja je bruto inozemni dug iznosio 35,4 milijardi eura što je 13,6% više nego godinu dana ranije. U prvih sedam mjeseca inozemni je dug povećan za 2,2 milijarde eura ili za 6,7%. To je neznatno viši rast nego u prvih sedam mjeseci prošle godine kada je iznosio 6,6%. Pritom je, identično kao i prošle godine, porast inozemnog duga isključivo rezultat povećanja duga ostalih domaćih sektora, odnosno poduzeća čiji je dug u sedam mjeseci povećan za 2,2 milijarde eura, odnosno za ukupno 2,9 milijardi eura ako se tome pribroje i izravna ulaganja vlasnički povezanih poduzeća u iznosu od 678 milijuna eura. Istodobno je smanjen dug banaka za 544,1 milijuna eura kao i inozemni dug države za 86,1 milijun eura.

79

Smanjivanje inozemne zaduženosti bankarskog sektora rezultat je djelovanja mjera monetarne politike praćenih dokapitalizacijom banaka te uobićajenim sezonskih smanjenjem inozemnih obveza pri povećanom priljevu deviznih depozita u turističkoj sezoni. Na kraju srpnja je bruto inozemni dug banaka iznosio 8,3 milijarde eura ili 23,5% ukupnog bruto inozemnog duga Hrvatske. Iako se međugodišnji rast duga ostalih sektora u posljednja tri mjeseca lagano usporava, ipak je njegov rast i dalje viši od 30%. Unutar ostalih domaćih sektora u prvih sedam mjeseci najviše su se zadužila ostala trgovačka društva čiji je dug povećan za 1,6 milijardi eura ili 19,3%. Pozitivno je što je istodobno porast inozemnog duga javnih trgovačkih društava i mješovitih trgovačkih društva bio znatno niži i iznosio 9,3% odnosno 7%.Smanjenje bruto inozemnog duga države na razinu od 6,6 milijardi eura ili na 18,7% ukupnog inozemnog duga rezultat je otplate samurajske obveznice i redovitih otplata Londonskom i Pariškom klubu, dok se najveći dio novih korištenja odnosio na sindicirani kredit odobren HBOR-u u iznosu od 250 milijuna eura. Krajem srpnja se 13,2% ukupnog bruto inozemnog duga odnosilo na kratkoročni dug, a 86,8% na dugoročni. U odnosu na kraj prošle godine ročna struktura duga je blago pogoršana s obzirom da je udio kratkoročnog duga povećan za 1,9 postotnih bodova. Najveći dio kratkoročnog bruto inozemnog duga odnosi se na bankarski sektor (49,5%), ali se sve značajniji dio (trenutno 34,8%) odnosi na ostale domaće sektore (poduzeća).Blanchard je upozorio kako međunarodna financijska institucija nema novaca za rješavanje svakog gospodarskog problema ni svih financijskih pitanja, ponajprije problema s likvidnošću.Povlačenje kapitala koje je dovelo do problema u likvidnosti može biti toliko značajno da im se MMF neće moći sam suprotstaviti, tumači Blanchard, dodajući da bi golemo povlačenje ulaganja iz zemalja u nastajanju moglo dosegnuti iznose od stotina milijardi dolara."Mi nemamo toliko novaca. Nikada nismo ni imali", kazao je.MMF je petinu svoga 250 milijardi dolara vrijednog fonda utrošio tijekom posljednje dvije godine, tumači Blanchard. Nadalje, pozvao je središnje banke diljem svijeta da snize kamatne stope, nakon što ih je za golemi jedan postotni bod prošli tjedan snizila švicarska središnja banka.Središnje banke moraju sniziti kamatne stope što je bliže moguće nultoj razini.

2.5.3. Svjetska banka

Svjetska banka je druga institucija nastala kao rezultat Bretton-woodske konferencije. Prvo Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development - IBRD), kasnije poznata kao SVJETSKA BANKA (World Bank - WB). Naziv Svjetska banka (World Bank - WB) uključuje i njezine afilijacije: - Međunarodnu financijsku korporaciju (International Finance Corporation - IFC),- Međunarodno udruženje za razvoj (International Development Association-IDA)- Agenciju za mulitilateralno jamstvo investicija (Multilateral Investment Cuarantee

Agency - MIGA). Afilijacije su osnovane s ciljem privlačenja i privatnoga kapitala u financiranje

razvojnih projekata u nerazvijenim zemljama, promicanja privatnih investicija u slabije razvijene zemlje s ciljem pribavljanja što jeftinijih kredita najsiromašnijim zemljama.

Kako joj i ime govori, početni cilj svjetske banke je bila pomoć članicama pri obnovi i prestrukturiranju na mirnodopsku proizvodnju, te pomoć u dugoročnim razvojnim projektima. Počela je djelovati 1947., a već početkom pedesetih godina težište svoga djelovanja prenosi s obnove, na financiranje razvitka. Članstvo u Banci je uvjetovano članstvom u MMF-u, dakle sve članice MMF-a su i članice Svjetske banke.

80

(eng. The World Bank Group) predstavlja specifičnu multilateralnu financijsku instituciju utemeljenu na konferenciji u Bretton Woods-u 1944. godine, s ciljem kreditiranja zemalja s niskim dohotkom, a u svrhu poticanja njihova dugoročnog ekonomskog rasta i smanjivanja siromaštva. Svjetska banka je formalno Grupa koja obuhvaća pet samostalnih, ali istovremeno međusobno povezanih institucija: Međunarodnu banku za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development – IBRD), Međunarodnu razvojnu organizaciju (eng. International Development Association, IDA), Međunarodnu financijsku korporaciju (International Finance Corporation – IFC), Multilateralnu garancijsku agenciju (Multilateral Investment Guarantee Agency – MIGA), i Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (Internatinonal Center for Settlement of Investment Disputes – ICSID).

Svjetska banka djeluje kao zajmodavac, jamac i organizator velikih razvojnih projekata. Posluje po komercijalnim načelima. Zajmove odobrava iz kapitala prikupljenog uplatama članica ali i iz zajmova koje sama uzima na svjetskim tržištima kapitala. Kako ima visok kreditni ugled, u stanju je relativno jeftino pribavljati dodatna sredstva, pa onda i odobravati vrlo povoljne kredite.

Banka vrlo kvalificirano i rigorozno kontrolira sve projekte koji se natječu za njezina sredstva. Da bi mogli dobiti njezinu minimalnu pomoć i odobrenje, oni moraju imati iznimno dobre izglede, lako su dakle krediti koje Banka odobrava relativno maleni i po pravilu nisu dostatni za cjelovito financiranje projekata, njezina ocjena je dovoljno jamstvo privatnom kapitalu da se i on usmjeri u takve investicije i pokrije nedostajuća sredstva. Upravo zato je i njezina uloga vrlo važna.3. Opći sporazum o carinama i trgovini i Svjetska trgovinska organizacija je u pregovorima oko osnivanja Međunarodne trgovinske organizacije (International Trade Organisation - ITO), treće željene organizacije Bretton-woodskog sustava, u razdoblju 1946.-1947. sudjelovale su 23 zemlje. Bezbrojne rasprave rezultirale su dogovorima o međusobnom smanjivanju carina, ujednačivanju carinskih postupaka, te o uklanjanju nekih drugih necarinskih prepreka trgovini. Na kraju je, na Konferenciji UN-a za trgovinu i zapošljavanje u Havani, usvojen i statut (Havana Charter) zamišljene organizacije. Za stupanje povelje (statuta) na snagu, a time i za stvaranje ITO-a, nedostajala je još samo njezina ratifikacija u parlamentima 12 zemalja sudionica pregovora. Za to je određen rok od 18 mjeseci. Kako prethodno usuglašene koncesije ne bi u tom roku "procurile" u javnost, i tako zaustavile trgovinu u razdoblju do stupanja na snagu novih, nižih, carina, bilo je potrebno što prije iznaći mehanizam za njihovu primjenu i zaštitu. Zato je utanačeno da se postignuti dogovori objedine s poglavljem o trgovačkoj politici iz Havanske povelje u jedan privremeni multilateralni sporazum koji je nazvan Opći sporazum o carinama i trgovini, General Agreement on Tariffs and Trade, skraćeno GATT. GATT je usvojen u listopadu 1947. potpisivanjem Protokola o privremenoj primjeni (Protocol of Provisional Appliccation).

Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization - WTO) je nastala sporazumom koji je 15.travnja u Marrakeshu, u maroku, potpisali ovlašteni predstavnici zemalja sudionica Urugvajskog kruga multilateralnih pregovora. Po tom sporazumu, ona počinje djelovati početkom 1995.godine, od kada joj pristupa više od 50 zemalja, a još 30-tak je bilo u različitim fazama pregovora za pristup. Ključne razlike između WTO i GAT-a su:

WTO je organizacija s jasnim ciljevima, načelima, strukturom i izvorima financiranja, dok je GATT skup privremenih pravila s provizornom organizacijskom strukturom.

WTO regulira trgovnu robom, uslugama, i trgovinu povezanu s pravima intelektualnog vlasništva, dok GATT sadržava samo pravila za trgovinu robom.

Rješavanje sporova između članica WTO je precizno definirano, institucionalizirano i brzo, a osiguran je i mehanizam za provedbu donesenih odluka.

81

Svjetska banka predstavlja skupinu pet međunarodnih organizacija (MIGA – Multilateral Investment Guarantee Agency; IFC – International Finance Corporation; IDA – International Development Association; ICSID – International Centre for Settlement of Investment Disputes; IBRD – International Bank for Reconstruction and Development) u čijoj odgovornosti je pružanje financijske pomoći zemljama u svrhu ekonomskog razvoja i smanjenja siromaštva te ohrabrenja međunarodnih investicija. Grupa i njoj pridruženi entiteti imaju sjedište u Washingtonu.

Zajedno s Međunarodnim Monetarnim Fondom, organizacije Svjetske banke se nekad nazivaju institucijama Bretton Woodsa, prema Bretton Woodsu gdje je Monetarna i financijska konferencija Ujedinjenih naroda (1.7. - 22.7. 1944.) dovela do njihovog stvaranja.Banka je formalno osnovana 27.12. 1945. nakon međunarodne ratifikacije sporazuma iz Bretton Woodsa. Djelovanje je otpočela 25.6. 1946., a 9.5. 1947. je odobren prvi zajam (250 miliona US$ Francuskoj za poratnu obnovu, u realnom iznosu najveći zajam ikad izdan od banke). Iako se vlade siromašnih država često oslanjaju na nju kao izvor financija za razvoj, Banka i njene podružnice bile su često kritizirane zbog podrivanja nacionalnog suvereniteta zemalja primateljica pomoći kroz politiku Banke koja promovira ekonomski liberalizam i garancije za međunarodne investicije.Aktivnosti Svjetske banke su trenutno usredotočene na ekonomski manje razvijene zemlje u poljima kao što su obrazovanje, poljoprivreda i industrija. Pruža zajmove po povoljnim stopama zemljama koje imaju poteškoće. Zauzvrat se od njih traži da preduzmu političke mjere kojima se, na primjer, suzbija korupcija i promovira demokracija.Djelovanje Banke je predmet dugotrajne i oštre kritike od strane raznih nevladinih organizacija i akademika, a u nekim slučajevima i internih studija Banke. Optužuju je da predstavlja oruđe SAD i drugih zapadnih država kojima one nameću ekonomske politike u zapadnom interesu. Kritičari tvrde da politika reforme u smjeru slobodnog tržišta - za koju se Banka zalaže - u praksi često dovodi do štetnih posljedica ako se provodi loše, prebrzo, pogrešnim redoslijedom i u slabim, nekompetitivnim privredama. Kada su 1944. godine osnovani, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond bili su zamišljeni kao ustanove koje

82

će zajamčiti stabilnost svjetskog monetarnog sustava. Svjetska je banka, uz to, imala zadaću da pomogne u obnovi Europe i Japana.  Današnji je svijet znatno drugačiji – kaže ekonomist Kent Hughes iz Centra Woodrow Wilson u Washingtonu. Svjetska banka, kojoj je sjedište u Washingtonu, danas pomaže zemljama u razvoju da se još više i brže – razviju.  Od rujna 2007. godine Banka je reorganizirala svoje odjele kako bi povećala svoju efikasnost u radu sa zemljama članicama. Hrvatska je svrstana u Odjel za Srednju Europu i baltičke zemlje. Svrstavajući Hrvatsku u grupu sa zemljama članicama Europske unije Svjetska banka je pokazala kako doživljava napredak i reforme koje se provode u Hrvatskoj. Novi odjel obuhvaća 10 zemalja članica EU iz zadnja dva kruga proširenja te Hrvatsku.

2.5.4. Aktivnosti Svjetske banke

Svjetska banka pruža svoje usluge u više od stotinu država u razvoju i tranziciji. Njena je misija da državama korisnicama svojih usluga pruži najkvalitetniju moguću potporu na putu njihova razvoja. Banka insistira na slijedećim temeljnim odrednicama: Ulaganju u ljude, prvenstveno kroz pružanje kvalitetnih usluga u zdravstvu i obrazovanju. Zaštiti prirode. Poticanju razvoja privatnog sektora. Jačanju efikasnosti i transparentnosti državnog pružanja usluga građanima i privredi. Strukturnim reformama, u cilju ostvarenja makroekonomske stabilnosti, kao temelja za

investiranje i dugoročno planiranje.U velikom broju slučajeve projekti u koje se Banka uključi privlače i druge investitore - privatne, državne, multilateralne, i nevladine. Ona također služi kao administrator mnogih fondova razvijenih zemalja za pomoć zemljama u razvoju, koje koriste njeno iskustvo i znanje za razvojno što produktivnije projekte. U 1999. godini je Banka administrirala USD 1.5 milijardi takvih fondova.U definiranju svojih projekata Banka izrazito pazi na standarde zaštite prirode. Svi projekti prolaze kroz stroge procjene o mogućem ugrožavanju prirode. U projektima kod kojih postoji mogućnost ugrožavanja prirode, izvode se detaljne studije zaštite. Direktno u projekte zaštite prirode Banka je do danas uložila oko USD 11 milijardi kroz 166 projekata. Što je najvažnije za temu ovog rada je da institucije Svjetske banke u gospodarskoj sferi podupiru države u unapređenju gospodarske i socijalne politike, sa svrhom da ih učine transparentnijim i ravnopravnijim za sve učesnike. Jedna četvrtina ukupnih plasmana Svjetske banke usmjerena je na podršku vladama u kreiranju gospodarskih reformi koje su usmjerene na smanjivanje deficita buđeta, inflacije, liberalizaciju trgovine i investiranja, privatizaciju, uspostavljanje "zdravih" financijskih sustava, jačanje pravosudnih sustava, osiguravanje vlasničkih prava, itd.. Navedene reforme pomažu državama u privlačenju inozemnog kapitala i povećanju nacionalne štednje. Međutim, kako takve reforme mogu imati, a u pravilu i imaju, kratkoročno negativne socijalne implikacije (npr. povećanje nezaposlenosti zbog zatvaranja neprofitabilnih poduzeća, zamrzavanje plaća zbog uvođenja fiskalnog reda, itd.), Banka uz takve reforme u pravilu potiče kreiranje i programa socijalne reforme (npr. zdravstvene, mirovinske, itd.).

83

Grafikon 10/11: Kreditiranje Svjetske banke po regijama i sektorima u 1998. godini

Izvor: The World Bank Annual Report 1999.

Razvoj privatnog sektora je prema mišljenju Banke generator dugoročnog razvoja. Stabilno i za ulaganje otvoreno poslovno okruženje neke zemlje, sa zdravim financijskim sustavom, nužno je za razvoj privatnog poduzetništva, odnosno za povjerenje domaćih i inozemnih investitora. Tehnička pomoć Svjetske banke u kreiranju razvojne politike u tom području usmjerena je na:

definiranje temeljnih zakona i regulative, te institucija potrebnih za razvoj privatnog sektora,

investiranje u razvoj infrastrukture, kao npr. transporta i telekomunikacija, te privatizaciju državnih poduzeća i uklanjanje monopola.

Uz takve ustaljene razvojne projekte, Svjetska banka dodatno potiče dugoročne privatne investicije u državama koje koriste njena sredstva putem odobravanja garancija privatnim investitorima, time umanjujući njihov investicijski rizik, ali i cijenu kapitala za dužnike. One su posebno važne u poticanju privatnih investicija u infrastrukturu. Trenutna je procjena Svjetske banke da države njeni klijenti za željeni način ulaska u 21. stoljeće trebaju otprilike USD 250 milijardi investicija godišnje u slijedećih nekoliko godina. Vezano uz Hrvatsku u razvojnom je smislu posebno važna uloga Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Međunarodne financijske korporacije, čije su organizacije i djelovanje u daljnjem tekstu detaljnije objašnjeni.

2.5.5. REPUBLIKA HRVATSKA I SVJETSKA BANKA

Republika Hrvatska postala je punopravna članica Svjetske banke 25. veljače 1993. godine. Banka je emitirala sveukupno 1.571.412 dionica od čega Hrvatska ima u njenom ukupnom kapitalu 2.293 dionice. Upisani kapital Hrvatske iznosi USD 276,64 milijuna. Temeljem broja dionica i uplaćenog udjela u kapitalu Hrvatska ima pravo na 2.543 glasa što čini 0,16% glasačke snage.

84

Hrvatska se nalazi u nizozemskoj konstituenci kojoj je na čelu izvršni direktor Svjetske banke g. Herman Wijffels (od 1. studenoga 2006.). Nizozemska konstituenca uključuje 13 zemalja: Armenija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Gruzija, Izrael, Hrvatska, Makedonija, Moldova, Nizozemska, Rumunjska, Ukrajina i Crna Gora. Konstituence održavaju se dan prije godišnjeg i proljetnog zasjedanja Banke i MMF-a. Od 1. siječnja 1998. u Zagrebu djeluje i stalni Ured Svjetske banke, koji je 1. listopada 2001. prerastao u Regionalni ured Svjetske banke za Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku. Krajem studenoga 2006. godine, u sklopu svoje reorganizacije, Svjetska banka je preselila Regionalni ured u Washington, a u Zagrebu je ostao Ured za Hrvatsku, na čelo kojeg je izabran voditelj ureda g. Andras Horvai. IBRD je za Republiku Hrvatsku najvažnija međunarodna financijska institucija koja kontinuirano i svestrano podupire ekonomsko-socijalni razvitak i reforme na putu prema tržišnoj ekonomiji. Značajna financijska sredstva IBRD-a Hrvatska koristi u vidu investicijskih i strukturnih zajmova po najpovoljinijim financijskim uvjetima koje IBRD postiže na međunarodnom financijskom tržištu. Također, Republika Hrvatska koristi brojne darovnice, tehničku pomoć i savjetodavne usluge IBRD-a putem kojih se podupire ekonomski napredak i provedba strukturnih reformi na raznim područjima, od infrastrukture, poljoprivrede, zdravstva do bankarskog, mirovinskog i pravosudnog sustava. Suradnja Republike Hrvatske s IBRD-om ima veliko, ne samo financijsko, nego i šire značenje za održavanje makroekonomske stabilnosti, postizanje održivog i ubrzanog gospodarskog rasta i ostvarivanja uvjeta za približavanje Europskoj uniji. U Republici Hrvatskoj također postoji suradnja između IBRD-a i MMF-a u nekoliko područja kao što su: upravljanje javnim rashodima, reforma mirovina, sektor zdravstva i socijalne skrbi, te tržište rada. Navedene aktivnosti, koje se uzajamno nadopunjuju, usko se koordiniraju s Europskom komisijom, koja uvažava sposobnost IBRD-a da Republici Hrvatskoj ponudi savjete o politici, strukturnim i institucionalnim reformama. Resorno tijelo ovlašteno za suradnju sa Svjetskom bankom je Ministarstvo financija. Ministarstvo financija koordinira planiranje, predlaganje i ugovaranje novih zajmova.

Zajmovi Svjetske banke

Od 1993. godine do travnja 2008. godine Banka je Hrvatskoj odobrila 41 zajam (od čega 28 izravnih i 13 zajmova uz državno jamstvo) vrijednosti 1,7 milijardi EUR. Za provedbu projekata i korištenje aktivnih zajmova zadužena su resorna ministarstva odnosno vladine agencije (HBOR, Hrvatske vode i dr.). Ministarstvo financija:

koordinira, planira, predlaže i ugovara nove zajmove i darovnice prati i evidentira njihovo korištenje, te izvršava otplatu dospjelih obveza prema Banci

temeljem izravnih javnih zajmova, dok obveze temeljem zajmova sklopljenih uz državno jamstvo otplaćuju izravno dužnici

Zajmovi u pripremi

  Projekti u pripremi (zajmovi IBRD) Valuta Predviđeni iznos zajma (visoki scenarij)

1. Projekt Luka Rijeka II EUR 115.000.000 2. Projekt reforme zdravstva EUR 35.000.000 3. Projekt reforme pravosuđa EUR 35.000.000 4. Projekt zaštite od onečišćenja obalnih voda EUR 60.000.000

UKUPNO EUR 245.000.000

85

Darovnice (bespovratna sredstva)

Od 1995. do travnja 2008. godine Republici Hrvatskoj odobreno je 49 darovnica u vrijednosti preko 59,6 milijuna USD. Sredstva tih darovnica koriste se putem Banke kao provedbene agencije, a odobrena su iz međunarodnih fondova tehničke pomoći:

Globalnog fonda za zaštitu okoliša (Global and Environmental Facility - GEF) Fonda za institucionalni razvoj (Institutional Development Fund - IDF) Fonda za razvoj politike i ljudskih resursa (Policy and Human Resources

Development Fund - PHRD) te iz sredstava donacija vlada Japana, UK Velike Britanije i Sjeverne Irske, Nizozemske,

Švedske i Norveške te iz Programa CARDS Europske Unije.

U ožujku je potpisana darovnica GEFa u iznosu od 5 mil. USD za Projekt kontrole onečišćenja u poljoprivredi. Pregovori za darovnicu GEFa za Projekt upravljanja slivom rijeka Neretve i Trebišnjice u iznosu od 2 mil USD održani su 3. travnja 2008. godine.Trenutno se provodi Strategija suradnje Svjetske banke s Republikom Hrvatskom od 2005. do 2008. godine (Country Assistance Strategy - CAS). Vlada Republike Hrvatske poduprla je Strategiju u studenome 2004. godine, a potom ju je jednoglasno prihvatio i Odbor izvršnih direktora Svjetske banke u Washingtonu u prosincu 2004. godine Budući da fiskalna godina u Svjetskoj banci započinje 1. srpnja, a završava 30. lipnja., predviđeno je da se ova strategija primjenjuje do kraja lipnja ove godine, a u pripremi je nova Strategija partnerstva Svjetske banke i Republike Hrvatske za novo četverogodišnje razdoblje 2009-2012. Svjetska banka je izradila prvi nacrt nove Strategije partnerstva i predala ga Vladi RH, odnosno Ministarstvu financija koje je zaduženo za suradnju sa Bankom te se trenutno provode konzultacije SB i Vlade RH odnosno resornih ministarstava, kao i konzultacije sa ostalim zainteresiranim sudionicima - MMF-om, Europskom komisijom, drugim regionalnim razvojnim institucijama, nevladinim udrugama, znanstvenicima i javnošću putem niza seminara i razgovora. Na temelju rezultata obavljenih konzultacija Banka će ažurirati Strategiju partnerstva te dostaviti Ministarstvu financija kao instituciji nadležnoj za suradnju sa Svjetskom bankom konačni nacrt Strategije, koji će Ministarstvo financija uputiti na mišljenja resornim ministarstvima i relevantnim Vladinim uredima i agencijama, te će se dokument uputiti Vladi RH na usvajanje, a od Banke će se zatražiti da u dokument unese izmjene. Nakon toga Strategiju će odobriti i Odbor izvršnih direktora Svjetske banke.

86

2.5.6. Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank For Reconstruction And Development - IBRD)

Svjetska banka, čije se ime u medijima i javnosti često spominje, podrazumijeva Grupu Svjetske banke kao krovnu instituciju, a u najvećem se broju slučajeva taj naziv poistovjećuje s Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj (IBRD) ili Međunarodnom agencijom za razvoj (IDA), dvije institucije unutar Grupe koje, iako pravno i financijski neovisne jedna o drugoj, djeluju prema istim ciljevima i načelima. Ovisno o kojoj se per capita razini bruto društvenog proizvoda radi u određenoj zemlji, u njoj djeluje jedna od navedene dvije institucije24.

IBRD je utemeljena 1945. godine. Nalazi se u vlasništvu 181 države članice, a da bi neka država postala članicom IBRD, ona mora zadovoljiti temeljni preduvjet, a to je članstvo u Međunarodnom monetarnom fondu, pri čemu vlasnički udjel svake odražava njenu kvotu pri Međunarodno monetarnom fondu odnosno njenu relativnu gospodarsku snagu u ukupnom svjetskom gospodarstvu. Financira projekte u čitavom sektorskom spektru, od infrastrukturnih razvojnih programa, kao što su izgradnja cesta, škola, bolnica i sl., do, primjerice, projekata reforme financijskog ili socijalnog sektora.

24 Linija razdvajanja između zemalja u kojoj djeluje jedna, odnosno druga institucija, je bruto društveni dohodak od USD 925 po stanovniku. Ispod te razine per capita bruto društvenog dohotka djeluje IDA, a iznad nje IBRD, iako ta linija razdvajanja nije tako čvrsta, pa u nekim državama (npr. Grenada (USD 3.410), Đorđija (USD 930), itd.) djeluju obije institucije zajedno, dok u nekima ispod linije razdvajanja, zbog određenih specifičnosti, djeluje samo IBRD (npr. Kina (USD 750)), a u nekima iznad linije razdvajanja, također zbog određenih specifičnosti, djeluje samo IDA (npr. Tongo (USD 1.690), Maldivi (USD 1.230), itd.).

87

Dvadeset i šest zemalja koje su tijekom svog gospodarskog razvitka koristile kredite IBRD-a su do danas prekoračile gornju granicu nacionalnog dohotka po stanovniku koja im dozvoljava pristup sredstvima IBRD-a i na taj su način završile fazu razvoja pod okriljem IBRD-a. Poredane prema fiskalnoj godini posljednjeg odobrenog kredita, to su sljedeće zemlje: Francuska (1947.), Luksemburg (1948.), Nizozemska (1957.), Belgija (1958.), Australija (1962.), Austrija (1962.), Danska (1964.), Malta (1964.), Norveška (1964.), Italija (1965.), Japan (1967.), Tajvan (1971.), Novi Zeland (1972.), Irak (1973.), Island (1974.), Finska (1975.), Izrael (1975.), Singapur (1975.), Irska (1976.), Španjolska (1977.), Grčka (1979.), Oman (1987.), Bahami (1989.), Portugal (1989.), Cipar (1992.), i Barbados (1994.). Iako toj skupini pripada i Južna Koreja (1994.), nju je Banka 1997. godine nastavila kreditirati zbog azijske financijske krize.U slijedećih nekoliko točaka predočen je način funkcioniranja IBRD-a, od prikupljanja izvora do načina plasiranja prikupljenih sredstava:

2.5.6.1. IZVORI FINANCIRANJA

Uz temeljni kapital, najveći dio izvora financiranja IBRD-a temelji se na srednjoročnim i dugoročnim zaduživanjima na tržištima kapitala, najčešće u vidu obveznica denominiranih u različitim valutama, ovisno o potrebama kreditiranja. IBRD ima AAA kreditni rejting i njene su vrijednosnice izuzetno atraktivne, posebno za velike institucionalne investitore.

2.1.1 DIONIČKI KAPITAL I ZADRŽANA DOBIT

Struktura i iznos dioničkog kapitala IBRD-a na dan 30. lipnja 1999. i 1998. godine prikazani su u tabeli 18:

Tabela 1: Struktura kapitala IBRD-a

u USD milijunima 1999 1998

Uplaćeni kapital 11.395,00 11.288,00 Neto obveze (869,00) (944,00) Ograničeni uplaćeni kapital (2.509,00) (2.603,00)Temeljni kapital 8.017,00 7.741,00

Posebne pričuve 293,00 293,00 Redovite pričuve 15.409,00 14.659,00 Mirovinske pričuve 294,00 112,00 Neraspoređena dobit 1.713,00 1.669,00 Usklađivanja (637,00) (960,00)Zadržana dobit 17.072,00 15.773,00Ukupni raspoloživi kapital 25.089,00 23.514,00

Izvor: The World Bank Annual Report 1999.

2.1.2 ZADUŽIVANJE NA TRŽIŠTIMA KAPITALA

Tabela 19 pokazuje usporedbu iznosa i karakteristika financijskih sredstava pribavljenih prodajom obveznica u 1998. i 1999. godini:

88

Tabela 2: Karakteristike obveznica emitiranih u 1998. i 1999. godini

Ukupan iznos prodanih dužničkih vrijednosnica (USD mlrd)

1999 1998

22.44 28.01Prosječno dospijeće (broj godina) 6.7 5.8Broj transakcija 186 195Broj valuta 12 21Izvor: The World Bank Annual Report 1999.

IBRD diverzificira izvore sredstava prodavajući svoje obveznice ulagačima na globalnom tržištu kapitala. Prema svom pravilniku, IBRD smije prodavati obveznice samo uz odobrenja države članice na čijem tržištu se emisija namjerava plasirati, te države članice u čijoj valuti su obveznice denominirane.

2.5.6.2. KREDITI IBRD-a

Cilj IBRD-a nije uvećanje i izvlačenje dobiti od strane vlasnika, nego ostvarivanje prihoda i profita koji će omogućiti kontinuirano financiranje razvojnih projekata diljem svijeta, dakle održavanje zadovoljavajućeg financijskog potencijala same Banke kako bi i u budućnosti mogla nastaviti s kreiranjem novih razvojnih projekata.Od svog utemeljenja do kraja fiskalne 1999. godine Međunarodna je banka za obnovu i razvoj kumulativno odobrila 338.5 milijardi USD2 5 kredita. Samo u 1999. godini ova je institucija odobrila USD 22.2 milijardi novih kredita, s ukupnim aktivnim kreditnim potraživanjima od USD 117 milijardi. Novac plasira ne samo u vidu kredita, već i u vidu tehničke pomoći, odnosno savjetodavstva vezanog uz određeni razvojni projekt države, u područjima kao što su procjene stupnja siromaštva zemlje (eng. Poverty Assesment), definiranja politike javnih prihoda i rashoda (eng. Public Expediture Review), i slično, a u cilju definiranja strategije dugoročnog gospodarskog razvoja. Ponekad, krediti služe i kao potpora stabilnosti bilance plaćanja određene zemlje, međutim primarno su usmjereni na strukturne promjene.Krediti IBRD-a ne financiraju ukupan iznos projekata, jer obvezna davanja prema državi (carine, porezi, takse, itd.) uvijek snosi korisnik kredita. Taj se preostali dio financiranja priskrbljuje iz državnih proračuna ili od strane nekog trećeg sufinancijera (npr. Europske banke za obnovu i razvoj, Europske unije, bilateralnih donatora, itd.). Na taj način sredstva koja odobrava IBRD mogu mobilizirati dodatna financijska sredstva i u pravilu povećavaju efikasnost projekta dodavanjem znanja i iskustva sufinancijera razvoju projekta. Trenutno, treće strane godišnje sufinanciraju projekte Banke u iznosu od otprilike USD 11 milijardi, odnosno dodatnih više od jedne trećine njenih ukupnih godišnjih ulaganja. Da bi takva suradnja bila što efikasnija, Banka često preuzima ulogu koordinatora između zemlje klijenta i ostalih uključenih strana u izradi, izvedbi, i praćenju projekata. U tu svrhu Banka uobičajeno predsjedava savjetodavnim projektnim tijelima, u sklopu kojih se, s jedne strane, susreću predstavnici bilateralnih donatora, te, s druge strane, predstavnici zemalja koje koriste donirana sredstva, i razmatraju aktualne probleme vezane uz zajedničke projekte, a i teme od šire gospodarske važnosti za dotičnu državu.

3.1 Temeljna načela dodjele kredita

25 The World Bank Annual Report 1999, strana xii u uvodnom dijelu publikacije.

89

IBRD se prilikom dodjele kredita pridržava slijedećih pet temeljnih načela koja su propisana pravilnikom kreditiranja:

1. IBRD dodjeljuje kredite samo državama članicama.2. Krediti se dodjeljuju samo ukoliko se dogovori da će se dodjeljena sredstva koristiti u

produktivne svrhe, pa se stoga mora zadovoljiti tehničke, ekonomske, financijske, kao i standarde očuvanja okoliša.

3. Prilikom odlučivanja o dodjeli kredita, IBRD mora voditi politiku razboritog kreditiranja. To znači da se odluka o dodjeli kredita donosi po završetku studije o procjeni ekonomske strukture određene države, te njene sposobnosti generiranja sredstava za otplatu dugova.

4. IBRD donosi odluku o dodjeli kredita samo ukoliko procjeni da je situacija na tržištu takva da tražilac kredita ne može drugdje naći sredstva po njemu prihvatljivim uvjetima.

5. Korištenje odobrenih i dodjeljenih sredstava podliježe nadzoru IBRD-a, s ciljem provjere da li se korištenje dodjeljenih sredstava obavlja u skladu s dogovorom između primatelja kredita i IBRD-a.

Razdoblje od identifikacije potrebe za kreditom do konačnog odobrenja i dodjele sredstava često se proteže i do nekoliko godina. Procjenu opravdanosti i svrsishodnosti projekta, za čije financiranje se kredit dodjeljuje, provode IBRD-ovi timovi sastavljeni od stručnjaka različitih profesionalnih profila. Taj proces rijetko traje ispod šest mjeseci.

3.2 Kategorizacija kredita

Dvije su temeljne kategorije kredita koje IBRD dodjeljuje, a to su investicijski krediti i krediti za restrukturiranje. Gledano kroz proteklo vrijeme, većina IBRD-ovih kredita su krediti za investicijske projekte, međutim posljednjih godina na važnosti sve više dobivaju krediti za restrukturiranje.

3.2.1 Investicijski krediti

Postoji sedam vrsta investicijskih kredita:1.1. Prilagodljivi programirani krediti (eng. Adaptable Program Loans, APLs) - krediti koji su namijenjeni faznom financiranju dugoročnih investicijskih projekata. Financiranje svake naredne faze ovisi o uspješnosti prethodne.1.2. Hitni krediti za obnovu (eng. Emergency Recovery Loans, ERLs) - dodjeljuju se članicama koje zadesi velika nepogoda, kao što su na primjer poplava ili epidemija, čije posljedice ugrožavaju funkcioniranje čitavog lokalnog ili nacionalnog gospodarstva. Kredit se dodjeljuje u svrhu hitne obnove normalnog stanja.1.3. Krediti za razvoj financijskih posrednika (eng. Financial Intermediary Loans, FILs) - krediti usmjereni na razvoj lokalnih ili nacionalnih financijskih institucija. Krediti su kreditne linije koje se najčešće usmjeravaju u kreditiranje malog i srednjeg poduzetništva i kojima se povećava kreditni potencijal financijskih posrednika.1.4. Krediti za pronalaženje novih rješenja (eng. Learning and Innovation Loans, LILs) - krediti prvenstveno namijenjeni financiranju tzv. pilot projekta, odnosno projekata kojima se

90

u rješavanju problema, najčešće strukturnih, prilazi na posve novi, zemlji jedinstven način, i u pravilu se očekuje testiranje određenih modela ili zamisli, razrada i definiranje potreba i strategija većih reformi, itd.. Ti su krediti karakteristični po tome što se odobravaju do iznosa USD 5 milijuna i po tome što je iskustvo polučeno tijekom pripreme tih projekata temelj za dodjelu većih kredita. Ovi krediti postaju sve značajnije oruđe IBRD-a.1.5. Investicijski sektorski krediti (eng. Sector Investment and Maintenance Loans, SIMLs) - krediti koji imaju za cilj provođenje strateških investicijskih projekata pojedinih sektora i podsektora.1.6. Investicijski krediti s određenom namjenom (eng. Specific Investment Loans, SILs) - krediti koji se koriste za izgradnju ili održavanje ekonomske, socijalne, i institucionalne infrastrukture, kada se navedene sfere isprepliću.1.7. Krediti za tehničku pomoć (eng. Technical Assistance Loans, TALs) - u pravilu služe za potporu institucionalnim reformama, na primjer za definiranje potrebe za određenim institucijama, njihovog pravnog okvira, obrazovanju njihovih djelatnika, itd.. Vrlo su "radno intenzivni", što znači da se u većini koriste za kupovanje znanja (tzv. tehničke pomoći), dakle konzultantskih usluga. U pravilu su manjih iznosa i koriste se za projekte koji su IBRD-u već dobro poznati iz iskustva u drugim zemljama.

3.2.2 Krediti za restrukturiranje

Krediti za restrukturiranje stimuliraju provođenje strukturnih promjena u gospodarstvu.Dinamika isplate po odobrenim kreditima za restrukturiranje ovisi o tome da li je zemlja u pojedinoj fazi procesa restrukturiranja ispunila dogovorene ciljeve. U fiskalnoj godini 1999. veći broj (cca. 60%) odobrenih kredita su bili krediti za restrukturiranje. IBRD klasificira kredite za restrukturiranje na slijedeći način:

2.1. Krediti za strukturno prilagođivanje (eng. Structural Adjustment Loans, SALs) - krediti koji podupiru šire i međusobno povezane strukturne reforme u državi. Preduvjet za njihovo odobravanje je usaglašenje između države i IBRD-a o temeljnim makroekonomskim odrednicama u doglednom vremenu. U praktičnom smislu to znači da se IBRD oslanja na usaglašenje stavova države i MMF-a vezano uz makroekonomsku situaciju i vođenje makroekonomske politike, kao uvjet za odobravanje kredita. Kredit se odobrava na takav način da se država i IBRD, pored postojanja dogovora o vođenju makroekonomske politike, dogovore i o konkretnim aktivnostima koje država treba učiniti u sferi strukturnih prilagodbi, odnosno da će se pristupiti određenim reformama u određenim vremenskim intervalima.

2.2. Krediti za sektorsko prilagođivanje (eng. Sector Adjustment Loans, SADs) - krediti koji se odobravaju sa svrhom podupiranja reformi pojedinih sektora. Kao i kod prethodno spomenute kategorije kredita, preduvjet za dodjelu ovih kredita je sastavljanje i provođenje makroekonomske politike koja je u skladu sa stajalištima IBRD-a, odnosno MMF-a.

2.3. Krediti za restrukturiranje gospodarstva (eng. Rehabilitation Loans, RLs) - krediti koji se dodjeljuju u slučajevima kada su sredstva neophodna za reformu privatnog sektora, kao faktora konsolidacije ukupnog gospodarskog sustava.

2.4. Krediti za financijsko restrukturiranje (eng. Debt and Debt-Service Reduction Loans, DDSRLs) - krediti koji se dodjeljuju visoko zaduženim državama. Cilj im je restrukturiranje strukture zaduženosti određene države, tako da jeftiniji krediti IBRD zamijene skupe kredite po kojima se država prethodno zadužila.

2.5. Posebni krediti za strukturno prilagođivanje (eng. Special Structural Adjustment Loans, SSALs) - krediti čija je primjena prvi puta uvedena u drugoj polovici fiskalne

91

1999. godine. Karakteristika ovih kredita je brza dinamika isplate kako bi se pomoglo zemljama koje se nalaze u ekonomskoj krizi i velikim strukturnim problemima.

3.3 Financijske karakteristike otplate kredita

Svi krediti koje IBRD odobri dobivaju državnu garanciju. Čak i slučajevima kada se krediti, primjerice, usmjeravaju u vidu kreditnih linija kroz komercijalne banke i kada država nema nikakvog utjecaja na plasiranje tih sredstava, njena garancija je nužna.Postoji mogućnost biranja između tri vrste kredita, što korisnicima daje fleksibilnost u odabiru modaliteta otplate u skladu s njihovim kapacitetima i strategijom zaduživanja. Na raspolaganju su slijedeće kategorije kredita: Krediti vezani uz valutne košare (eng. Currency Pool Loans, CPLs), Jednovalutni krediti temeljeni na LIBOR-u (eng. Variable Spread Single Currency Loans, VCLs), i Krediti s fiksnom kamatnom maržom (eng. Fixed-Spread Loans, FSLs).

3.3.1 Krediti vezani uz valutne košare (eng. Currency Pool Loans)

IBRD nudi svojim državama korisnicama, a one imaju pravo kombinirati, određenu košaru valuta uz koju se veže kreditno zaduženje. Kompozicija košare valuta nekog kredita jednaka je za sve krajnje korisnike kredita za koje se sredstva osiguravaju iz tog kredita. Kamatna stopa je varijabilna i rekalkulira se svakih šest mjeseci. Određuje se na temelju prosječnog troška prikupljanja sredstava, potrebnih za kreditiranje, a na taj se iznos još dodaje standardna kamatna marža u visini od 0.75%2 6 . Jednokratna naknada2 7 zaračunava se i naplaćuje odmah po odobrenju kredita u visini od 1% od iznosa kredita. Naknada za kreditna rezerviranja2 8 u iznosu od 0.75% godišnje odnosi se na odobreni, a neiskorišteni dio kredita (eng. undisbursed amount). Otplata rate po odobrenom kreditu se izvršava u šestomjesečnim intervalima svakog 1. i 15. u mjesecu.3.3.2 Jednovalutni krediti temeljeni na LIBOR-u odnosno promjenjivoj kamatnoj marži (eng. Variable Spread Single Currency Loans)Zaduženja vezana uz ove kredita vrše se u pravilu u američkom dolaru, jenu, i euru, međutim i u ostalim valutama u kojima se Banka može zadužiti po potrebi. Korisnik kredita ima slobodu odabira valute u kojoj će realizirati kredit. Kamatna stopa se određuje fiksno za razdoblje od šest mjeseci i zaračunava se na iznos iz kredita koji je predviđen za isplatu u navedenom razdoblju. Kamatu određuju šestomjesečni LIBOR i marža, koja se sastoji od dvije prethodno spomenute komponente: ponderiranih prosječnih troškova2 9 prikupljenih sredstava, te standardne kamatne marže u visini od 0.75%, odnosno 0.5% za kredite odobrene prije 31. srpnja 1998. Jednokratna naknada u visini od 1% od svote kredita se zaračunava i naplaćuje po odobrenju, dok se naknada za odobrena, a neisplaćena sredstva zaračunava u stopi od 0.75% godišnje. Otplata rate po dodjeljenom kreditu se izvršava šestomjesečno svakog 15. u mjesecu, nakon čega se pristupa rekalkulaciji kamatne stope. Do sada je Hrvatska koristila uglavnom ovaj tip kredita.

3.3.3. Krediti s fiksnom kamatnom maržom (eng. Fixed-Spread Loans)

26 Za sve kredite odobrene prije 31. srpnja 1998. kamatna marža je iznosila 0.5%.27 Eng. Front-End Fee.28 Eng. Commitment fee.29 Eng. Weighted average cost margin.

92

Krediti s fiksnom kamatnom maržom su novi financijski instrumenti IBRD-a, koji su od 01. prosinca 1999. godine (zbog svoje fleksibilnosti odnosno mogućnosti dužnika da mijenja niz karakteristika kredita - valutu, rokove otplate, kamatnu stopu, itd.) zamijenili Jednovalutne kredite s fiksnom kamatnom stopom (Fixed-Rate Single Currency Loans). Daju se u istim valutama kao što je slučaj s jednovalutnim kreditma s promjenjivom kamatnom maržom. Kod ovog se kredita kamatne stope određuju na principu LIBOR plus kamatna marža koja je fiksna u cijelom razdoblju trajanja kredita, uz dodatne standardne naknade kako je to objašnjeno pod točkama 1. i 2., i uz dodatni trošak od 0,1% za neisplaćeni dio kredita u prve četiri godine, te dodatnu korekciju standardne kamatne marže za premiju rizika države koja prima kredit i premiju koja odražava relativnu razliku razine kamatne stope valute u kojoj je denominiran kredit u odnosu na američki dolar. Ako se otplata kredita veže uz dinamiku isplatnih tranši, tada se na njega ne primjenjuju u sljedećem poglavlju spomenute standardne karakteristike otplate kredita po kategorijama država (koje se uz ovaj tip kredita vežu u slučaju ako se ritam otplate definira kod ugovaranja) , već otplata za prve dvije kategorije država ne smije preći 14, za treću kategoriju 11, a za posljednje dvije kategorije država 10 godina prosječne otplate, kada se gleda zbir svih odobrenih kredita za određenu državu, s tim da je apsolutna moguća granica otplate 25 godina. Ovaj tip kredita Hrvatska još nije koristila.

Pitanja: Navedite nekoliko definicija poreza Koje su karakteristike poreza Objasnite prisilnost poreza Objasnite derivativnost poreza Objasnite nepovratnost poreza Objasnite odsutnost neposredne naknade Objasnite nedestiniranost poreza Što znači da se porezi ubiru u javnom interesu Što znači da su porezi novčani prihod države.

93

3. TEHNIKE POSLOVANJA BANAKA

U ovom poglavlju upoznat će se bankarsko poslovanje: pojam bankarstva vrste bankarskih poslova pasivni, aktivni i neutraslni bankarski poslovi rizici u bankarstvu kreditni rizik tržišni rizik rizik kamatne stope rizik valutnog tečaja rizik likvidnosti operativni rizik.

3.1. Pojam i vrste bankarskih poslova

Pojam „bankarstvo“ u osnovi obuhvaća izučavanje bankarskog sistema i bankarske prakse, kao i izučavanje općih pitanja kreditnog sistema i kreditne prakse. Znanost o bankarstvu je dio ukupne ekonomske znanosti. Ona, kao jednu posebnu grupu primjenjenih ekonomskih znanosti, obuhvaća: prvo, izučavanje funkcije i uloge bankarskog sustava i načina organizacije bankarstva u jednoj nacionalnoj ekonomiji; drugo, kreditno, depozitno i ostalo bankarsko poslovanje sa pogleda načela, strukture i sadržaja tih poslova; treće, refleks teorije i prakse monetarno – kreditne i devizne politike na kreditno – bankarski sustav, sa pogleda utjecaja na ekonomsku politiku zemlje i međunarodne ekonomske i financijske odnose. Kao znanstvena disciplina bankarstvo u prvom redu treba ispitati opća ekonomska djelovanja koja proizlaze iz funkcije banaka u kreditnom i bankarskom sustavu jedne zemlje. Učenje o bankarstvu istovremeno je posebna disciplina znanosti o financijama i organski je povezana sa ostalim financijskim disciplinama.

Polazeći od činjenice da su banke monetarne ustanove i novćana poduzeća, čije je osnovna posrednička funkcija snabdjevanje reprodukcije potrebnom količinom novca i kredita, bankarstvo kao podsustav u okviru financijskog, monetarnog i kreditnog sustava predstavlja jasno determiniran sklop odrednica kojima se bavi znanost o bankarstvu. Ova znanastvena disciplina u istraživanju sfere bankarstva primarno se bavi:

1. teorijskim prikazom argumenata koji determiniraju funkciju banaka u bankarskom i kreditnom sustavu;

2. izučavanjem načina organizacije banaka i bankarskog kredita u ekonomiji zemlje;3. istraživanjem funkcije i uloge bankarskog sustava u privrednom sustavu i

reprodukciji;4. sagledavanjem depozitnog, kreditnog i ostalog bankarskog poslovanja, sa pogleda

načela i kriterija racionalnosti i efikasnosti u privređivanju banaka;5. sagledavanjem utjecaja teorije i empirije na ukupnu ekonomsku politiku zemlje,

posebno na međunarodne ekonomske i financijske odnose;6. analizom sadržaja i strukture bankarskih poslova definiranih poslovnom politikom i

materijalnim mogućnostima banke (financijskim i kreditnim potencijalom banke);

94

7. analizom parametara i agregata (vrste plasmana, kamatne stope, rokovi plasmana, oblici jamstava, kvaliteta pasive i aktive bilance banke i dr.) koji su odlučujući za poslovnu politiku i rezultate banke.Prema navedenom djelokrugu istraživanja, znanost o bankarstvu daje objašnjenja

sadržaja i strukture bankarskog sustava i bankarskog poslovanja. Isto tako, objašnjava princip i način obavljanja bankarskih transakcija i operacija, te funkcionalnih odnosa u poslovanju banke, koje imaju odraza na financiranje komitenata banke i cjelokupne reprodukcije.

Bankarsko poslovanje izučava se sa stanovišta sadržaja, funkcije i odnosa u privrednom životu zemlje, gdje je u suvremenim uvjetima banaka, preko novca i kredita, brojnim nitima povezana sa procesom financiranja društvene reprodukcije. Cilj tog izučavanja je upoznavanje karaktera, funkcionalnih osobina i tehnike rada po poslovima udruživanja i racionalnog korištenja novčanih sredstava društvene akumulacije, kreditnih poslova, poslova mobilizacije, koncentracije i ubrzanja cirkulacije novčanih sredstava, monetarnog i kreditnog reguliranja, poslova platnog prometa i određenih uslužnih poslova, kao i kontrolnih funkcija.Bankovne poslove dijelimo na vrste po:

1. po bilančno analitičkom obilježju - pasivni - aktivni - neutralni (komisijski poslovi)2. po načelo funkcionalnosti

- poslovi mobilizacije i koncentracije novčanih sredstava- kreditni poslovi- posrednički – komisijski poslovi- vlastiti poslovi- kontrolno upravni i administrativno planski poslovi

3. po ročnosti izvora i plasmana- kratkoročni poslovi - dugoročni poslovi

4. emisija novca – posao centralne banke

Emisija novca znači puštanje novca u opticaj, a to je ustvari stvaranje novca, izdavanje novčanica i kovanog novca ili stvaranje žiralnog novca. Žiralni novac je novčano potraživanje. Obujam novca (novčana masa) se regulira se monetarno-kreditnom politikom ili nekim drugim politikama (otvoreno tržište, rezervi, dohotka itd.), što ovisi o ekonomskoj politici zemlje.

3.2. Pasivni poslovi

Poslovi mobilizacije i koncentracije novčanih sredstava su pasivni bankovni poslovi, odnosno poslovi izvora sredstava. To su poslovi pologa poduzeća ili sredstva građana i poslovi stvaranja depozita putem odobravanja kredita. Podjela depozita se vrši:

po porjeklu novčanih sredstava- depozitni ulozi

- depoziti iz kreditnih aktivnosti - depoziti koji nastaju prodajom deviza, zlata i dr. po imovinsko pravnom obilježju

- ulozi bančinih komitenata ( r – n – r, n – r – n )

95

- ulozi stanovništva po ročnosti

- depoziti po viđenju – a vista depoziti - ograničeni depoziti - oročeni depoziti - neaktivni depozitiulozi stanovništva

- štedni ulozi- kunski

- devizni- žiro računi- tekući računi

a) kratkoročni pasivni bankovni poslovi1. emisija novca, novčanica i kovanog novca2. depoziti po viđenju i depoziti oročeni do 1. godine3. krediti drugih banaka4. izdavanje blagajničkih i komercijalnih zapisa5. eskontiranje vlastitih mjenica

b) dugoročni pasivni bankovni poslovi1. emisija dionica i drugih dugoročnih vrijednosnih papira2. oročeni depoziti od 1. godine na više3. dugoročni depoziti države4. izdavanje obveznica5.dugoročni krediti banaka i drugih kreditnih institucija6. vlastiti fondovi, sredstva rezervi i dr.

Pasivni bankovni poslovi počeci bank. poslovanja je primanje novč. depozita banka se javlja kao dužnik:1. primanje uloga na viđenje2. primanje depozita3. izdavanje obveznica i drugih vrijedn. papira4. reeskontiranje mjenica5. primanje kredita drugih banaka6. ostali poslovi koji po svojim obilježjima pripadaju u pasivne bankarske poslovePasivne bankovne poslove dijelimo na kratkoročne i dugoročne kratkoročni:1. emisija novčanica2. mobiliziranje i držanje kratkoročnih sredstava depozita po viđenju3. zaduživanje kod drugih banaka4. izdavanje blagajničkih zapisa5. eskontiranje vlastitih mjenica

Dugoročni bankovni poslovi su:1. emisija dionica i drugih vrijedn. papira2. novčani depoziti3. dugoročni depoziti države i javnih ustanova4. izdavanje obveznica5. dugoročni krediti iz inozemstva6. formiranje vlastitih fondova7. akumuliranje dugoročnih sredstava poduzeća

Pasivni bankarski poslovi vezani su za:1. prikupljanje novč. sredstava (depozita)

96

2. potraživanja prema središnjoj banci – primarna emisija novca3. kreditnu aktivnost posl. banaka jer depoziti (pravi – regulare) ili (nepravi –

irregulare) čine osnovicu za odobrenje kredita4. likvidnost novč. sredstava

Kratkoročni pasivni bankovni poslovi uz primarnu emisiju novca, primanje depozita je od izuzetnog značenja za svaku banku, jer ta sredstva čine osnovicu za odobravanje kredita, tj. služe kao temelj za multiplikaciju depozita, što zovemo sekundarna emisija novca u kratkoročne depozite (a vista depozita) spadaju i poslovi vezani za pribavljanje slobodnog novca pojedinaca, gosp. subjekata i države, a to su: štedni ulozi; depoziti na tekuće i žiro račune; ostali depoziti- štedni ulozi prikupljanje štednih uloga stanovništva (fizičkih osoba) je vrlo značajan

pasivni bank. posao, a sama štednja proizlazi iz ljudske potrebe za osiguranjem budućnosti, svoje i svojih najbližih

- depoziti na tekuće i žiro račune kratkoročni ulozi koji čine novč. sredstva trgovačkih društava, javnih poduzeća, institucija, države i fizičkih osoba, a služe za sva plaćanja među njima i to uglavnom knjižnim putem (depozitni novac) a rjeđe gotovinom

- ostali depoziti ulozi na raznim računima bez otkaznog roka, a najčešće su to sredstva raznih fondova

Zaduživanje kod drugih banaka kratkoročni pasivni bank. posao putem kojeg banke povećavaju svoj kreditni potencijal, ali ne i novčanu masu budući da dolazi do drukčije alokacije novca zaduživanje može biti: kod središnje banke; između poslovnih banaka najčešći oblici zaduživanja kod središnje banke: reeskont; relombard; likvidnosni kredit; blagajnički zapisi; drugi certifikati o depozitu - reeskontni kredit je pasivni bank. posao kod kojeg poslovna banka mjenice iz svog

portfelja eskontira kod središnje banke i time dolazi do sredstava prije njihova dospijeća sličan je i relombard samo što je predmet transakcije neki drugi vrijednosni papir

- likvidnosne ili kredite za održavanje likvidnosti odobrava središnja banka poslovnim bankama u skladu sa Zakonom, kako bi one u svakom trenutku mogle izvršavati svoje dospjele obveze u hrv. bankarstvu sličnu ulogu imaju tzv. interventni i predsanacijski krediti

- blagajnički zapisi su vrlo učinkovit oblik mobiliziranja novč. sredstava izdaju se na okrugle svote, mogu biti denominirani u domaćoj ili u stranoj valuti, a njihov kupac sam odlučuje o visini upisane svote prilikom upisa središnja banka se obvezuje upisniku blagajničkog zapisa isplatiti u određenom roku upisani iznos uvećan za ugovorenu kamatu blagajnički zapisi HNB denominirani su u iznosima od 100.000 kn s rokom dospijeća 35, 91 ili 182 dana, a od travnja 1999. HNB izdaje i blagajničke zapise denominirane u DM i USA dolarima s rokom dospijeća 63, 91, 182 i 364 dana

Dugoročni pasivni bankovni poslovi radi se o sredstvima nižeg stupnja likvidnosti, a uspješnost ovog posla ima znatan utjecaj na investicije, a time i na ukupan gosp. rast to su oročeni depoziti te izdavanje vlastitih dionica i obveznica- oročeni depoziti dugoročni depoziti su svi depoziti s otkaznim rokom dužim od godine

dana bez obzira na osobu deponenta donose veću kamatu od kratkoročnih i stoga imaju značaj za ulagača (veća zarada)

- obveznice i dionice obveznica je fiksno ukamativi vrijednosni papir kojim se njezin izdavatelj obvezuje da će osobi naznačenoj u obveznici, ili po njenoj naredbi, odnosno donosiocu obveznice, isplatiti u određenom roku svotu navedenu u obveznici i pripadajuće kamate

97

3.3. Aktivni poslovi

Najvažniji aktivni bankarski poslovi su kreditni poslovi. Riječ kredit je nastala od riječi credo = vjerujem, odnosno credere = vjerovati. Kredit je posudba novca s uvjerenjem da će se u dogovorenom roku vratiti. Veresija su prva posuđivanja vlastitih proizvoda i druge robe temeljena na međusobnom povjerenju (veresiji).Novčana veresija - pojavom novca i tržišta stvara se novčana veresijaNovčani zajam, novčani kredit - kada osoba koja raspolaže novčanim sredstvima (vjerovnik, povjerilac, zajmodavac, kreditor) ustupa drugoj osobi (dužniku, zajmoprimcu) određeni iznos novca uz obvezu vraćanja posuđenog novca u ugovorenom roku.Profesionalni kredit - kada vjerovnik ustupa dužniku određeni iznos novca uz uvjete da mu ga on vrati u točno ugovorenom roku zajedno s ugovorenim kamatama i osiguranjem za povrat novca ( zalog, garancija, pismena obveza, lombard).Pojavom profesionalnog kredita pojavljuju se i lihvari – zelenaši. Oni ostvaruju velike zarade na račun dužnika, koje su ponekad i nekoliko puta veće od važećih kamatnih stopa.Lihvar – zelenaš, oduzima dužniku cjelokupan rezultat njegovog rada i potčinjava dužnika svojim interesima.No bez obzira na lihvarstvo, kredit je odigrao posebnu ulogu u procesu nastajanja i razvitka kapitalizma, pridonoseći širenju robno novčanih odnosa i tržišta, koncentraciji kapitala i stvaranju klase najamnih radnika.U uvjetima kapitalističkog načina proizvodnja kredit postaje osnovni uvjet za reprodukciju kapitala.U kružnom toku kapitala dolazi do usporavanja kruženja kapitala i potrebe za novim kapitalom koji treba osigurati nesmetani tok proizvodnje i prometa.U takvim uvjetima bankovni kapital ( kredit ) postaje osnovni uvjet za reprodukciju koji ubrzava zatvaranje proizvodnog ciklusa i pretvara proizvedene robe u novac.Sve veća koncentracija kapitala u bankama i sustav bezgotovinskog plaćanja, omogućio je bankama da odobravaju kredite iznad kod njih koncentriranih depozitnih sredstava i da se na taj način udvostručuju, utrostručuju ista depozitna sredstva – odnosno da iste depozite koriste za više plaćanja. Taj postupak kojim banke kreiraju novu novčanu masu nazivamo multiplikacija kredita i depozita. Na ovaj način banka dolazi u dominantan položaj i ima široke mogućnosti da putem kredita neposredno utječe na reguliranje proizvodnje, potrošnje i da usmjerava razvoj prema svojim željama i interesima. Vrste kredita su podijeljene:1. po predmetu na koji glase i u kojem mogu biti podmireni2. po subjektima koji odobravaju kredit3. po duljini trajanja4. po svrsi za koju su odobreni5. prema pravnoj formi6. prema načinu osiguranja7. prema državi davaoca kredita itd.

- po predmetu na koji glase i kojem mogu biti podmireni krediti se dijele na:- naturalni krediti su robni krediti, odobravaju se i naplaćuju u robi.- novčani krediti se odobravaju u novcu i naplaćuju u novcu.

- prema subjektima koji odobravaju kredit krediti se dijele na:- komercijalni krediti- bankovni krediti

komercijalni kredit se odobrava se u robi a naplaćuje u nocubankovni kredit se odobrava se u novcu i naplaćuje u novcu

98

- po duljini trajanja krediti se dijele na:- kratkoročni ( do 1. godine)- srednjoročni ( od 1 – 10 godina)- dugoročni ( reko 10 godina )

- prema svrsi za koju se daju krediti se dijele na:- proizvođački- potrošački

- prema pravnoj formi krediti se dijele na:- u pismenom obliku- u usmenom obliku

- prema načinu osiguranja krediti se dijele na:- otvoreni kredit = na osnovi povjerenja, bez pokrića i garancije- pokriveni kredit = na osnovi pokrića, (lombard nekretnine i dr.)

- prema državi osiguranja krediti se dijele na:- tuzemni krediti- inozemni krediti

bankovni kreditni poslovi – aktivni bankovni poslovia) kratkoročno kreditiranjeb) dugoročno kreditiranje

Ova podjela bankovnog kreditiranja rezultira iz različite kvalitete akumuliranih sredstava. Odobravanjem kratkoročnih kredita banka kreira novu količinu novca i njome povećava novčanu masu koja direktno utječe na robno novčane odnose na tržištu. Odobravanjem dugoročnih kredita iz sredstava stvorene akumulacije obavlja se samo preraspodjela tih sredstava koja ne utječe na visinu postojeće novčane mase.

a) Kratkoročni bankovni krediti = odobravaju se iz depozita po viđenju, kratkoročnih depozita i dobivenih kratkoročnih kredita. Kod odobravanja kratkoročnih kredita za banku je osnovno da vodi računa o:

- načelu likvidnosti- načelu sigurnosti

U tu svrhu banka ispituje: - bonitet tražioca kredita - kreditnu sposobnostS tim u svezi ispituje se: - cjelokupno poslovanje (analiza poslovanja) - likvidnost - rentabilnost - urednost u izvršavanju obvezavrste kratkoročnih kredita

1. kontokorentni krediti2. akceptni krediti3. eskontni krediti4. lombardni krediti5. rambursni krediti6. avalni krediti

1. Kontokorentni kredit Kredit po tekućem računu2. Akceptni kredit Kredit kojim banka ne odobrava sredstva svom komitentu, već mu akceptira mjenicu povećavajući joj time bonitet i kvalitetu, što omogućuje tražiocu (bančinog akcepta) trasantu mjenice sigurnije i brže dobivanje eskontnog kredita druge domaće ili strane banke.

99

3. Eskontni kredit Kredit odobren na podlozi nekog budućeg potraživanja Jedan od najstarijij i najčešćih bankovnih kratkoročnih kredita Bankovni posao kod kojeg banka kupuje određeno potraživanje prije njegovog dospjeća. Vrijednost kupljenog potraživanja se diskontira.4. Lombardni kredit Kredit koji banka odobrava na podlozi založenih realnih vrijednosti kao što je zlato i druge dragocjenosti, vrijednosni papiri, novac, roba i druga pokretna dobra. Prvi krediti bili su na temelju „ručnog“ zaloga. Porijeklo nose iz talijanske pokrajine Lombardije.5. Rambursni kredit Akceptni kredit koji banka otvara uvozniku robe za plaćanje uvoza robe uz pokriće robnih dokumenata koji su na nju preneseni. (rambourser = isplatiti)6. Avalni kredit Poseban oblik bankovnog kredita kojim banka osigurava tražiocu kredita davanje avala – jamstva na njegove mjenične obveze. Ovdje se ne radi o odobravanju klasičnog bankovnog kredita u novčanim sredstvima već o davanju bezuvjetnog i neopozivog jamstva, da će banka u slučaju neisplate mjenice od strane tražioca avalnog kredita-mjeničnog dužnika isplatiti mjenicu kao aval – jamac.

b) Dugoročno kreditiranje se svojim specifičnostima i funkcijama temeljito se odvaja od kratkoročnog bankovnog kreditiranja. Kratkoročni krediti vezani su za povremena obrtna sredstva i novčani promet. Imaju svrhu da osiguraju tekuću likvidnost proizvodnje i prometa.Dugoročno kreditiranje redovito je vezano za ulaganje novčanih sredstava za financiranje investicija odnosno za proširenu reprodukciju. Izvori sredstava za dugoročno kreditiranje točno su određeni, neangažirani u proizvodnji i slobodni za dulji rok.Bit dugoročnog bankovnog kredita jeste u posredovanju banke između ekonomskih jedinica koje ostvareni dohodak ne troše u cijelosti već njegovu potrošnju odlažu za kasniji rok i ekonomskih jedinica kojima nedostaju financijska sredstva za financiranje investicija koje u obliku kredita uzimaju od banke.Banka u ovom slučaju prenosi kupovnu snagu prvih suficitarnih ekonomskih subjekata na druge deficitarne ekonomske subjekte ne dirajući kreditnim poslom u postojeću visinu novčane mase. Dugoročni krediti se odobravaju za:

- visokoproduktivnu proizvodnju- kvalitetnu proizvodnju- rentabilnu proizvodnju- za proizvodnju koja će imati sigurnu realizaciju na tržištu

Izvori sredstava za financiranje investicija:- akumulirana sredstva poduzeća- sredstva fondova poduzeća- sredstva od prodaje dionica- sredstva od prodaje obveznica- sredstva od drugih vrijednosnih papira

Stupanj štednje je veoma bitan za visinu sredstava za ulaganje u investicije.O stupnju štednje ovisi i apsolutna veličina akumuliranih sredstava koja se mogu uložiti u kreditiranje investicija.Kreditno poslovanje banaka je zadatak banaka na snabdjevanju poduzeća i drugih komitenata potrebnim novčanim sredstvima.Kreditna služba – obavlja sve poslove u okviru odobravanja, korištenja i naplate kreditaKreditna politika – politika kreditiranja banke koja je vezana za politiku sredstava i politiku formiranja sredstava kreditnog potencijala. Kreditna aktivnost banke odvija se kroz:

100

1. Faza odobravanja kredita2. Faza korištenja kredita3. Faza naplate kredita

Faza odobravanja kredita:- svi postupci od prijema zahtjeva do donošenja odluke- provjera poslovne i kreditne sposobnosti- utvrđivanje visine kredita- sklapanje ugovora o kreditu

Poslovno sposobnim smatra se ono poduzeće koje ostvaruje tekuće ekonomske i financijske rezultate koji omogućuju sigurnu ekonomsku egzistenciju.Kreditno sposobnim smatra se ono poduzeće koje će ostvarivati takve ekonomske i financijske rezultate koji će omogućiti urednu otplatu kredita.Odobravanje kredita je posljedni zadatak banke u okviru prve faze njene kreditne aktivnosti.

- donošenje odluke o odbravanju kredita- utvrđivanje kreditnog odnosa- osiguranje odobrenog kredita- stavljanje odobrenog kredita u tečaj.

Bitni elementi ugovora o kreditu:- Ime banke (kreditora) koja kredit odobrava- Ime korisnika kredita- Iznos odobrenog kredita- Rok vraćanja kredita- Uvjeti korištenja kredita

- svrha i namjena- kamatna stopa- naknada- način isplate- način otplate

- Tehnička dokumentacija korištenja - Način osiguranja - Način korištenja i dr.Druga faza – korištenje kredita

- aktivnost banke u fazi korištenja kredita- svi elementi koji čine bazu poslovne i kreditne sposobnosti pa i bazu odobravanja

kredita predstavljaju varijabilne kategorije- ako je poduzeće u jednom poslovnom periodu poslovalo rentabilno u drugom periodu

može završiti s gubitkom- zato čekanje na rok isteka kredita da se vidi postoji li mogućnost naplate ili ne, često

može biti prekasno.Treća faza – naplata kreditaTo je razrješenje kreditnog odnosa, koji je zasnovan ugovorom o kreditu između banke i korisnika kredita. Naplata kredita može usljediti:

- o dospjeću kredita- prije dospjeća kredita- nakon dospjeća kredita

Naplata o dospjeću je redovna naplataNaplata prije i poslije dospjeća je izvanredna naplataKod redovne naplate inicijativa potječe od kreditnog dužnika

101

Izvanredna naplata nastaje ako u poslovanju korisnika kredita nastupe okolnosti koje ugrožavaju sigurnost sredstava ili ako kreditni dužnik nije u ugovorenom roku udovoljio svojoj kreditnoj obvezi.

3.4. Osnovni rizici

U bankarstvu, ali i u drugim financijskim institucijama rizik, između ostalog, predstavlja mogućnost financijskog gubitka koji može imati mnoštvo uzroka. Poznavanje rizika kojim je izložena je od ključne važnosti za svaku financijsku instituciju.

Banke koje izbjegavaju svaki rizik će prestati biti financijske institucije te se s vremenom i ugasiti. S druge strane, uspješna banka, odnosno njen menadžment, je upoznat s bankarskim rizicima, te ih na vrijeme identificira, umanjuje ili otklanja. To naravno podrazumijeva adekvatan način upravljanja i zaštite od rizika. U ovoj knjizi su obrađena četiri osnovna rizika s kojima je banka svakodnevno suočena. Svaki od njih karakteriziraju posebna svojstva, okolnosti i načine ispoljavanja, a zajednička karakteristika im je da mogu ozbiljno ugroziti solventnost banke i njen opstanak na duži rok.

Basel II poseban naglasak stavlja upravo na bankarske rizike, pa donosi niz odluka i standarda o načinu upravljanja i zaštite od rizika. Ovom aspektu je posebna pažnja dana i u knjizi, kako bi se što više naglasio značaj bankarskih rizika, posebno u današnjem turbulentnom okruženju.

Izloženost banaka određenim rizicima prvenstveno zavisi od dominantne djelatnosti banke. npr. tržišni rizik je bitna komponenta rizika kod investicijskih banaka ili kod banaka kod kojih je veliki dio aktivnosti vezan za trgovačku knjigu. Njegovi osnovni pokretači su kamatne stope, devizni tečajevi, burzovni indeksi itd. Tržište brzo reagira na različite signale korekcijom cijena vrijednosnih papira i time se utječe na vrijednost portfolia banaka.

Nemoguće je da banka u potpunosti izbjegne gubitke koji nastaju iz rizika. Međutim, poštivanjem odluka, standarda i procedura te uz dobar risk management, koji obuhvaća kako identifikaciju tako i upravljanje i zaštitu od rizika, banke su u poziciji da svoje gubitke proizišle iz djelovanja rizika svedu na minimum.

Za stvaranje uvjeta za identifikaciju i praćenje rizika usklađenosti poslovanja banke i za upravljanje tim rizikom, banka je dužna formirati organizacijsku jedinicu. Organizacijska i kvalifikacirana struktura, kao i veličina organizacijske jedinice odgovaraju veličini banke, odnosno obujmu i vrsti poslova koje banka obavlja. Treba uspostaviti odgovarajući broj i strukturu zaposlenih, da bi se rizikom upravljalo efikasno. Zaposlenici trebaju imati odgovarajuće kvalifikacije, iskustvo, profesionalne i osobne kvalitete. Moraju poznavati i pratiti izmjene u zakonima i internim aktima banke, kao i pravila struke i dobre poslovne običaje te posedovati sposobnost da procjene njihovu međusobnu usklađenost i utjecaj na poslovanje banke.

U procesima financijskih aktivnosti, banke se suočavaju sa različitim vrstama financijskih i nefinancijskih rizika, kao što su kreditni rizik, rizik promjene kamatne stope, rizik valutnog tečaja, rizik likvidnosti, cjenovni rizik, operativni rizik, itd. Različite vrste rizika su međusobno visoko zavisne, tako da događaj koji utječe na jednu vrstu rizika, također može utjecati i na ostale kategorije rizika. Zato je od velikog značaja za menadžment banke da stalno teži poboljšanju sposobnosti identificiranja, mjerenja, monitoringa i sveukupne kontrole rizika koje banka preuzima.

Četiri su osnovne vrste bankarskog rizika: kreditni rizik, tržišni rizik, operativni rizik i rizik likvidnosti. Kreditni rizik kao rizik nepodmirenja ugovornih obveza prema banci, u novije vrijeme zahtijeva od banaka sve veći angažman u upravljanju istim. Isto tako značajan

102

je i rizik likvidnosti kojim se upravlja kako bi banke na vrijeme ispunile svoje obveze i kako bi mogle neometano provoditi svoje poslovanje. Kao osnovne sastavnice tržišnog rizika uklapaju se rizik kamatne stope i rizik valutnog tečaja. Postoje i razne vrste operativnog rizika kao što su kompjuterski i tehnološki rizici, pravni rizici itd. U centru pažnje bankarskog menadžmenta su kreditni i tržišni rizici koji presudno utječu na solventnost banke posebno u uvjetima pojačane konkurencije na bankarskom i financijskom tržištu. Sve volatilnija financijska tržišta dovela su do jačanja financijskih rizika. Ostvarenje profitabilnosti u uvjetima povećane konkurencije kao i rasta rizika postaje izazov za menadžment banaka.

Bitno je naglasiti da poremećaji u sektoru bankarstva mogu imati loš utjecaj na cijelu ekonomiju. Različiti socijalni procesi se mogu izazvati bankarskim odstupanjem od uobičajenih uvjeta i načina poslovanja. Sa stajališta ekonomskog razvoja i sa stajališta profitabilnosti banake, potrebo je ustrajati u pronalaženju ravnoteže između visine bankarskih plasmana i rizika koji se preuzimaju, a da se ne ugrozi sigurnost izvršenja obaveza banaka.„Kad preuzimamo rizik na sebe, u stvari se kladimo na iznos koji će rezultirati iz odluke koju smo donijeli, a da u stvari nismo sigurni kakav će to biti iznos.30

Banke mogu biti izložene čitavom spektru rizika u svom poslovanju. Sa ekonomskog stajališta rizik predstavlja vjerojatnost nastupanja nekog štetnog događaja. Rizici se obično definiraju kao štetan utjecaj na profitabilnost nekoliko odvojenih izvora nesigurnosti. Mjerenje rizika zahtjeva razmatranje kako nesigurnosti tako i potencijalnog lošeg utjecaja na profitabilnost.

Financijske institucije na suvremenim financijskim tržištima izložene su brojnim rizicima. Razlozi za to mogu biti brojni: od nedovoljne diverzifikacije poslovanja i sklonosti ulaženju u rizične, a profitabilne aranžmane, do poremećaja na burzama i globalnih financijskih kriza. Međutim, sve veća izloženost djelovanju brojnih rizika, zahtjeva od banka njihovo upravljanje i kontrolu.

Suvremena poslovna strategija počiva na tri važna činioca: novac, vrijeme i rizik. Izvještaji financijskih institucija predstavljaju najvrijedniji izvor saznanja o tome što financijske institucije, odnosno preduzeća i banke rade kako bi identificirale rizike i što sve poduzimaju da bi njime, što efikasnije upravljali.

Financijski rizik se ispoljava dvostruko, u materijalnom i nematerijalnom obliku. Materijalna komponenta predstavlja gubitak dijela ili cjeline iznosa ulaganja, a nematerijalna komponenta predstavlja gubitak poslovnog ugleda (reference i imidž). Dakle, u financijskom poslovanju, rizik bi mogao precizno definirati kao mogućnost da plasirana sredstva neće zaraditi očekivanu stopu prinosa, odnosno da će nastati gubitak u konkretnom poslu. U raznim literaturama susrećemo se s različitim definicijama rizika. Evo nekoliko kratkih definicija rizika: - vjerojatnost gubitka ili izloženosti riziku, - opasnost koja može prouzrokovati gubitak, - imovina ili pojedinac izložen gubitku, - odstupanje od stvarnih gubitaka, - psihološka neizvjesnost u odnosu na gubitak, - gubitak potencijalnog iznosa novčane mase, - odstupanje od realnih gubitaka i slično. Uglavnom, povećana izloženost jednom od financijskih rizika, može značajno povećati utjecaj i drugih rizika zbog njegove međuzavisnosti, odnosno efekta sinergije.

Na suvremenom tržištu banke su izložene veoma oštroj konkurenciji. Konkurencija potiče kako od samih banaka, tako i od nebankarskih financijskih institucija. Preklapaju se kako po proizvodno-uslužnom programu tako i po geografskoj pokrivenosti. Banke su sve

30 Izvor: Bernstain P.L.: Against the gods, Remarkable story of risk, John Wiley&son Inc., New York, 1966

103

više primorane da pribegavaju raznim inovacijama kako bi opstale na rizičnom bankarskom tržištu.

U slučaju normalnih stabilnih tržišnih uvjeta, postoji rizik niskog intenziteta. Tada banka može računati da poslove na financijskom tržištu može obavljati u uvjetima velike izvjesnosti. Neizvjesni ishodi su gotovo isključeni. Izvjesnost na tržištu je velika, a promjene su zanemarljive. Međutim, moguća su odstupanja od unaprijed predviđenih mogućnosti promjena na tržištu. Upravo ta odstupanja predstavljaju rizik. Zbog toga je intenzitet rizika često nepredvidljiv.

Predviđanje je uvijek stvar procjene budućih događaja. Ne postoji instrumenti mjerenja za sigurno predviđanje budućnosti. Nepredviđene promjene i nepredviđeni događaji prouzrokuju neizvjesnost. Neizvjesnost je sinonim rizika. Prema tome, uvijek se kod rizika mora računati kako na očekivane promjene koje se mogu predvidjeti, tako i na one promjene i kretanja koja su nepredvidiva. Upravljati rizikom, znači upravljati rizikom izvjesnosti događaja i rizikom neizvjesnosti. Znači, rizik nosi sa sobom faktor predviđenih promjena i faktor nepredviđenih promjena, neizvjesnosti. Neizvjesnost je glavni faktor rizika.

Danas, uspješno upravljati bankom, znači prije svega uspješno upravljati rizikom poslovanja. Osnovni tipovi rizika u bankarstvu su kreditni rizik, tržišni rizik, rizik likvidnosti i operativni rizik. Pored njih se javljaju i dodatni rizici koji utječu na poslovanje banaka i kojima se može upravljati primjenom odgovarajućih metoda. Osnovne vrste rizika koje valja procjenjivati u bankarstvu: kreditni rizik nastaje neispunjavanjem ugovornih obveza, prema banci od strane dužnika

ili napuštanje onog što je dogovoreno rizik kamatne stope nastaje neočekivanim promjenama kamatne stope rizik likvidnosti nastaje zbog nesposobnosti banke da na vrijeme ispuni svoje obveze bez

da pretrpi neprihvatljive gubitke (prema vjerovnicima) cjenovni (tržišni) rizik nastaje promjenama u vrijednosti portfelja financijskih

instrumenata rizik valutnog tečaja zbog neočekivanih promjena deviznog tečaja transakcijski rizik radi problema u isporuci proizvoda ili izvršenju usluga rizik “od podudaranja” nastaje radi povrede ili neusklađenosti sa zakonima, pravilima,

propisima, preporučenim praksama ili etičkim standardima strateški rizik radi nepovoljnih poslovnih odluka ili pogrešne implementacije tih odluka reputacijski rizik radi negativnog mišljenja javnosti o banciSve navedene vrste rizika više ili manje uzrokuju negativne učinke na račun dobiti i gubitka, na novčane tijekove i na vrijednost bankeZbog toga ih treba poznavati, a potom utvrditi i provoditi strategiju upravljanja s rizicima.

Slika 2. Osnovni bankarski rizici

104

Izvor: www.google.hr/images, svibanj, 2011

3.4.1. Kreditni rizik

Kreditni rizik je najstarija vrsta rizika prisutna u svim institucijama koje su na neki način pozajmljivale novac. Ovaj rizik se još popularno naziva default rizik i definira se kao rizik neplaćanja obaveza nastalih uzimanjem zajmova ili obveznica. Banka kao najjača institucija za davanje zajmova pristupa izradi specifičnog načina upravljanja rizicima u skladu sa međunarodnim standardom, Baselom (I i II). 

Kreditni rizik ili rizik druge ugovorne strane određuje se kao vjerojatnost da dužnik ili izdavatelj financijskog sredstva neće biti sposoban platiti kamatu ili otplatiti glavnicu prema uvjetima utvrđenim u sporazumu o kreditiranju- sastavni je dio bankovnog poslovanja.

Među rizicima s kojima se banka suočava, ovo je najvažnija vrsta. Neizvršavanje obaveza od strane klijenata banke, kao druge strane u kreditnom poslu, ima za rezultat gubitak cjelokupnog potraživanja. Osim klasičnih kreditnih poslova, kreditni rizik nastaje kod trgovanja različitim financijskim instrumentima na tržištu. Unatoč inovacijama u području financijskih usluga kreditni je rizik još najznačajniji pojedinačni uzrok stečajeva banaka. Razlog tome jest što se više od 80% bilance banaka u načelu odnosi na ovaj oblik upravljanja rizicima.

Kreditni rizik se javlja kad god su bankovna sredstva investirana, izložena. Kreditni rizik se može pronaći u: kreditima, investicijskom portfoliu, bankovnim prekoračenjima, kreditnim pismima. Kreditni rizik također postoji u različitim bankovnim proizvodima, aktivnostima i uslugama kao što su: derivati, devizni tečaj, gotovinske usluge, trgovinske financije. Ovaj rizik ne postoji kad je riječ o ulaganju u državne vrijednosne papire ili bankovne depozite čiju isplatu jamči država. Za kreditni rizik se u engleskoj terminologiji često koristi izraz default risk pri čemu default nastaje u tri slučaja:

ako dužnik ne izvrši plaćanja po kreditnom ugovoru ni poslije najmanje tri mjeseca od trenutka dospijeća

ako dužnik prekrši neku od zaštitnih klauzula u kreditnom ugovoru tada se automatski pokreću pregovori između banke i dužnika u protivnom banka zahtjeva da dužnik trenutno vrati cijeli dug.

ekonomski default nastaje kada ekonomska vrijednost aktive dužnika padne ispod vrijednosti njegovog duga.

Ekonomska vrijednost duga predstavlja vrijednost očekivanih budućih novčanih tokova diskontiranih na sadašnji trenutak putem odgovarajuće diskontne stope. Naime, ako tržišna vrijednost aktive dužnika padne ispod tržišne vrijednosti obaveza to znači da su sadašnja očekivanja budućih novčanih tokova takva da se dug ne može vratiti.

3.4.2. Tržišni rizik

Tržišni je rizik rizik koji neka banka može snositi uslijed nepovoljnih kretanja tržišnih cijena. Izloženost takvom riziku može nastati uslijed bankovnog poduzimanja namjernih špekulativnih pozicija ili može proizaći iz bankovne aktivnosti trgovanja devizama. Svaki sastavni dio rizika uključuje opći tržišni rizik i specifični rizik koji nastaje uslijed specifične strukture portfelja neke banke.

Sve veća izloženost banaka tržišnom riziku uzrokovana je tendencijom raznolikosti bankovnog poslovanja i njenim razvojem od tradicionalno posredničke uloge prema

105

aktivnostima „stvaranja tržišta“ i špekulativnog trgovanja tj. aktivnosti u kojoj banke raspodjeljuju određeni iznos kapitala za aktivnosti namjernog preuzimanja rizika. VAR je modelirajuća tehnika koja obično mjeri sveukupnu izloženost banke tržišnom riziku te uz određeni nivo vjerojatnosti, procjenjuje iznos koji bi banka izgubila da mora držati neku aktivu tijekom određenog vremenskog razdoblja. Vrste tržišnog rizika su: rizik kamatne stope, rizik valutnog tečaja i rizik vlasničke pozicije, robe kojom se trguje ili se može trgovati na tržištu.

3.4.2.1. Rizik kamatne stope

Rizik kamatne stope predstavlja osjetljivost kapitala i prihoda banke na promjene u kamatnim stopama. Kada se kamatne stope na financijskom tržištu promjene, to utječe na prihod banaka kao što su prihodi od kamata po kreditima i vrijednosnicama i na trošak kamata na depozite i ostala sredstva koja je banka posudila. Također se mijenja tržišna vrijednost aktive i pasive banke mijenjajući tako neto vrijednost banke.

Kamatna stopa bilo kojeg određenog kredita ili vrijednosnice je određena financijskim tržištem gdje se banke prilikom odobravanja kredita nalazi na strani ponude a na strani potražnje se pojavljuju kada nude usluge depozita javnosti ili kad izdaju nedepozitne zadužnice IOU (pisane dokumente koji daju dokaz o dugovanju) kojim pribavljaju sredstva za plasmane i različita ulaganja. Većina pojedinih banaka mora biti ona koja prihvaća cijene, a ne tvoritelj cijena i mora prihvatiti nivo i trend kamatnih stopa kakvim one jesu te stvarati planove primjereno tomu. Kada se tržišne kamatne stope kreću, bankari su suočeni sa dvjema osnovnim vrstama rizika kamatne stope: rizikom cijena i reinvesticijskim rizikom.

Rizik cijena pojavljuje se kada tržišne kamatne stope rastu, uzrokujući pad tržišne vrijednosti većine obveznica i kredita s nepromjenjivom kamatnom stopom koju banka posjeduje. Ako banka želi prodati te financijske instrumente u periodu kad kamatne stope rastu, mora biti spremna prihvatiti kapitalni gubitak.

Reinvesticijski rizik pojavljuje se kad tržišne kamatne stope padaju, forsirajući banku na ulaganje sredstava koja u nju pritječu u manje profitabilne kredite, obveznice i drugu prihodonosnu aktivu, smanjujući tako očekivane buduće prihode.

3.4.2.2. Rizik valutnog tečaja

Valutni rizik je rizik mogućnosti nastanka negativnih efekata na financijski rezultat i kapital banke uslijed promjene valutnog tečaja. Rizik valutnog tečaja nastaje kada dođe do promjene deviznih tečajeva kada se u aktivi i pasivi bilance nalaze viševalutne kompozicije, s tim da je ova vrsta rizika došla do punog izražaja uvođenjem fluktuirajućih (plivajućih) deviznih tečajeva početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovaj rizik je posebno značajan za banke koje posluju na globalnom planu s više valuta, tj. za međunarodne i multinacionalne banke. Izloženost banke ovoj vrsti rizika pretpostavlja postojanje neto kratke ili duge otvorene pozicije u datoj valuti. Banka ima kratku poziciju kada su njene devizne obveze veće u odnosu na deviznu aktivu, a dugu deviznu poziciju kada je njena devizna aktiva veća od devizne pasive. U praksi valutni rizik se sastoji od slijedećeg:

transakcijskog rizika ili utjecaja promjena tečaja na strana potraživanja i dugovanja koja se temelje na cijeni tj. razlika u cijeni po kojoj se oni naplaćuju ili plaćaju i cijeni po kojoj su priznati u lokalnoj valuti u financijskom izvještaju neke banke

106

ekonomskog ili poslovnog rizika vezanog za utjecaj promjene tečaja na dugu poziciju neke države npr. deprecijacija u lokalnoj valuti može uzrokovati pad uvoza i veći izvoz

rizika revalorizacije ili rizika konverzije koji nastaje kada se devizna pozicija neke banke revalorizira u domaćoj valuti ili kad matična institucija provodi financijsko izvještavanje. Ovaj rizik je također prisutan i u vanbilančnim kreditnim obavezama i garancijama

denominiranim u stranim valutama. Banke koje ne sprovode poslovanje u stranim valutama direktno ne preuzimaju ovaj rizik. Većina banaka mjeri devizni rizik mjerenjem neto izloženosti svake valute. Neto izloženost banke je iznos aktiva umanjen za iznos pasiva denominiranih u istoj valuti. Potencijalna dobit ili gubitak od izloženosti naznačena je povezivanjem svake neto pozicije sa potencijalnom promjenom deviznog tečaja za tu valutu u odnosu na domaću valutu.

3.4.3. Rizik likvidnosti

Rizik likvidnosti nastaje, kada banka nije u stanju da podmiruje svoje dospjele obveze. Tada nastaje stanje deficita likvidnosti, a banka je prinuđena da pozajmljuje sredstva na financijskom tržištu po visokim kamatnim stopama. Kako su likvidnost i profitabilnost suprotni principi bankovnog poslovanja, menadžment banke mora pronaći ravnotežu između ova dva suprostavljena interesa.

Rizik likvidnosti je rizik mogućnosti nastanka negativnih efekata na financijski rezultat i kapital banke uslijed nesposobnosti te banke da ispunjava svoje dospjele obveze. Većina bankovnih aktivnosti ovisi od sposobnosti neke banke da osigura likvidnost svojim klijentima. Banke su posebno osjetljive na probleme likvidnosti kako na nivou pojedine institucije, tako i sa stajališta cijelog tržišta.

Važnost likvidnosti se očituje i jasno raspoznaje tek u kriznim situacijama. Banka sa adekvatnom likvidnošću će puno lakše premostiti krizne situacije i šokove. Rizik likvidnosti je «derivirani» oblik rizičnosti i kako je posljedica izloženosti drugim rizicima, banke rizik likvidnosti često marginaliziraju. Naime, jedno od istraživanja pokazalo je da čak 67 posto risk managera američkih banaka smatra da likvidnost uopće nije problem u njihovim bankama te ju stoga niti naročito ne istražuju.

Ovaj rizik može biti rezultat ili problema financiranja ili tržišni likvidnosti rizik. Rizik financiranja likvidnosti predstavlja nemogućnost likvidiranja potraživanja ili dobijanja adekvatnog financiranja novim zaduživanjem.

Tržišni likvidnosti rizik predstavlja nemogućnost banke da lako kompenzira specifična ulaganja bez značajnih gubitaka zbog neadekvatne dubine tržišta ili tržišnih poremećaja. Rizik likvidnosti je najveći kad banka ne može da anticipira nove zajmovne zahtjeve i nema pristup novim izvorima gotovine. U suvremenim uvjetima ovaj rizik ima sekundarni značaj zato što se obično pokriva drugim instrumentima. Kod ovog rizika banka se suočava sa dva problema, manjkom likvidnih sredstava ili mogućnošću da na tržištu mobilizira likvidna sredstva.

U funkciji planiranja potrebnog nivoa likvidnih sredstava, banke trebaju planirati izvore i strukturu adekvatnog likvidnog potencijala, i uvezi s tim planirati i kreditnu politiku. Ročnost plasmana, odnosno kreditnog portfolia je determinirana upravo ročnošću izvora. S obzirom da je ročna transformacija sredstava kod banaka inherentno povezana sa funkcionalnim karakteristikama bankarskog poslovanja, banke kontinuirano kontroliraju i drže ročne debalanse između izvora i plasmana u okviru propisanih minimalnih limita.

107

3.4.4. Operativni rizik

Operativni rizici često predstavljaju rezultat neadekvatnog rada menadžmenta u banci i interne kontrole. Operativni rizici direktno utječu na financijski gubitak i to: bilo greškom, prijevarom ili propuštanjem prilike da se pravovremeno reagira na određenu poslovnu aktivnost. Osoblje banke koje prekoračuje svoja ovlaštenja ili obavlja bankarske poslove netočno i visokorizično u suprotnosti su s interesima banke. Primjeri iz prakse kažu da na operativni rizik mogu utjecati:

ljudski faktori, tehnički faktori, procesne radnje, informacijske tehnologije.

Tendencije kao što su povećano korištenje visoko automatizirane tehnologije, porast poslovanja sa stanovništvom i rast elektronskog bankarstva, sve veće oslanjanje na vanjske izvore i povećano korištenje razrađenih tehnika za smanjenje izloženosti kreditnom i tržišnom riziku utjecali su na povećanje izloženosti operativnom riziku.

Operativni rizik banke je usko povezan s njenim operativnim politikama i procesima i da li ima adekvatne kontrole. Ovaj rizik je teško mjeriti direktno ali je vjerojatno veći što je veći broj odjeljenja i filijala, zaposlenih ili kredita insajderima.

Vrste operativnog rizika su: unutarnja prijevara, vanjska prijevara, radno pravo i sigurnost na radu, odnosi sa klijentima i proizvodi, oštećenja fizičke imovine, prekidi u poslovanju i pad sustava, izvršenje isporuka i upravljanje procesima.

a) Unutarnja prijevaraUnutarnja prijevara je neovlaštena aktivnost krađe ili prijevare koja uključuje neovlašteno vršenje transakcija, insajdersko trgovanje (putem vlastitog računa uposlenika), te pljačku, pronevjeru ili krivotvorenje.

b) Vanjska prijevaraVanjska prijevara se odnosi na krađu ili prijevaru koju izvrši treća strana izvan organizacije.Primjeri su pljačka, krivotvorenje, šteta nanesena kompjuterskim napadom ili krađa informacija.

c) Radno pravo i sigurnost na raduOva kategorija odnosi se na događaje u vezi sa odnosima uposlenika, sigurnog radnog okruženja i diskriminacije. Primjeri mogu biti zahtjevi uposlenika za nadoknadu, nepravedno raskidanje ugovora, kršenje zdravstvenih i sigurnosnih propisa, tužbe u vezi diskriminacije, zastrašivanje i slično.

d) Odnosi s klijentima i proizvodiOperativni gubici u ovoj kategoriji nastaju neuspjehom da se ispuni obaveza prema klijentu u vidu prirode ili dizajna proizvoda. Primjeri su zloupotreba povjerljivih informacija klijenata, pranje novca, nedostatak ili greška proizvoda.

e) Oštećenje fizičke imovineOva kategorija odnosi se na gubitke kao rezultat katastrofa i drugih događaja. Primjeri su

prirodne katastrofe, terorizam ili vandalizam.f) Prekid u poslovanju i pad sustava

Primjeri su kvarovi hardvera i softvera, telekomunikacijski problemi ili nestanak električne energije i slične situacije.

g) Izvršenje isporuka i upravljanje procesimaOva kategorija pokriva rizične događaje u vezi sa obradom transakcija. Primjeri su pogrešna komunikacija, greške u unosu podataka, računovodstvene greške, neodobren pristup računima klijenata, outsourcing i slično.

108

Benchmark test je izrađen na osnovu Basela II QIS rezultata sa stanovišta operativnih rizika. Analiza je napravljena na osnovi rezultata 30 banaka iz 11 zemalja u Europi, Sjevernoj Americi, Aziji i Africi. Pri analizi ovih banaka uzimao se u obzir njihov gubitak sa stajališta operativnih rizika u periodu od 12 kvartala– tri godine (od 1998-2000.godine).

3.5. Neutralni poslovi

Posrednički poslovi, neutralni ili komisijski poslovi su najstariji bankovni poslovi. Tu banka nije ni dužnik niti vjerovnik, banka je posrednik-opunomoćenik ili jamac svoga komitenta. Za posao koji obavlja ubire proviziju ili drugu ugovorenu naknadu.Posrednički bankarski poslovi (neutralni, komisijski) bankarski poslovi kod kojih se banka javlja kao posrednik odnosno komisionar, a pripada joj provizija ili neka druga ugovorena naknada.

Porast komisionih poslova uvjetovan je razvojem robnog i nerobnog prometa.Najznačajniji posrednički posao je platni promet. Banka svojim uslugama u

financijskom poslovanju ubrzava novčani promet i pruža mu sigurnost, brzinu i ažurnost što se pozitivno održava na efikasnos poslovanja kako privrednih tako i neprivrednih organizacija i ustanova.

Posrednički poslovi lančano su povezani sa aktivnim i pasivnim poslovima.Kvaliteta, ažurnost i brzina u obavljanju posredničkih poslova neposredno utječa na

intenzitet, kvalitetu i kvantitetu pasivnih i aktivnih bankovnih poslova i zajedno se njima stvara onu snagu i ulogu banke koju ona ima u suvremenim gospodarskim uvjetima.Podjela Posredničkih Poslova

1. Posredovanje u platnom prometu2. otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih pisama3. Čuvanje i upravljanje vrijednostima – depo poslovi4. Kupovanje i prodaja vrijednosnih papira, deviza, valute i dragocjenih kovina5. Preuzimanje jamstava i posredovanje kod izdavanja vrijednosnih papira

3.5.1. Platni promet

platni promet (PP) su sve vrste plaćanja između različitih subjekata temeljem međusobnog pravnog osnova gotovinski PP obuhvaća sva plaćanja u gotovini putem blagajni banke, i sve isplate u gotovini bez obzira da li su one učinjene na teret depozita bezgotovinski PP karakterizira izostanak plaćanja u gotovini, i tu se radi o jednostavnom knjiženju dugovanja i potraživanja između različitih sudionika platnog prometa u suvremenim trž. gospodarstvima je, osim u posebnim slučajevima, zabranjeno plaćanje u gotovini između pravnih i fizičkih osoba, čime se postiže transparentnost svih novč. transakcija prema kriteriju domicila sudionika u platnom prometu, platni promet dijelimo na: platni promet unutar jedne zemlje; platni promet unije zemalja; međunarodni platni prometPlatni promet su sva plaćanja koja se obavljaju između pravnih i fizičkih osoba, a nastaju kao rezultat materijalno pravnog odnosa. Kao bankovni posao, platni promet obuhvaća sva plaćanja koja fizičke i pravne osobe obavljaju preko banke. Platni promet je posrednički, neutralni bankovni posao u kojem banka ima posve posredničku ulogu plaćanja između osoba koje se pojavljuju u tom poslu. Oblici platnog prometa:

- Gotovinski- Bezgotovinski

109

- Polugotovinski (inkaso poslovi)Gotovinski platni promet su sve uplate i isplate na blagajni banke.Bezgotovinski platni promet je plaćanje bez upotrebe gotovine, prijenosom određenog iznosa s jednog računa otvorenog u banci na drugi bilo u jednoj banci, bilo u jednom mjestu kod više banaka, bilo na raznim mjestima kod više banaka.Banka dakle prenosi – preknjižava određeni iznos s jednog računa na drugi bez upotrebe gotovine.Podjela platnog prometa:

- Tuzemni- Inozemni

Polugotovinski platni promet su plaćanja koja se provode surogatima novca, kao što su mjenica, ček, uputnica i dr. Kod ove vrste plaćanja dolazi ipak do upotrebe gotovog novca.

Platnim prometom smatrju se sva plaćanja između pravnih i fizičkih osoba, a nastaju kao rezultat materijalno pravnog odnosa. Kao bankovni posao, platni promet obuhvaća sva plaćanja koja fizičke i pravne osobe obavljaju preko banke.To je za banku izrazito posrednički – neutralni bankovni posao u kojem banka ima posve posredničku ulogu plaćanja između osoba koje se pojavljuju u tom poslu. Platni promet preko banke pojavljuje se u nekoliko oblika:

- gotovinsko plaćanje- bezgotovinsko plaćanje- polugotovinsko plaćanje

Gotovinsko plaćanje je plaćanje s upotrebom gotovine ( uplate, isplate).Bezgotovinsko plaćanje je plaćanje bez upotrebe gotovine, prijenosom određenog iznosa s jednog računa otvorenog kod banke na drugi račun bilo u istoj bance, bilo u jednom mjestu kod više banaka, bilo u raznim mjestima kod više banaka.Kod bezgotovinskog plaćanja banka prenosi (preknjižava) određeni iznos s jednog računa na drugi bez upotrebe gotovine.Vrste platnog prometa:

- tuzemni- inozemni

Podjela platnog prometa na tuzemni i inozemni nije samo formalna već se zasniva na različitoj kvaliteti novčanih sredstava, specijalnoj organizaciji pojedinih vrsta platnog prometa i posebnim instrumentima plaćanja u njima.Polugotovinsko plaćanje su plaćanja koja se vrše surogatima novca, kao što su mjenica, ček, uputnica i dr.Karakteristika ove vrste plaćanja je u tome što ono zahtjeva ipak upotrebu gotovog novca, bilo pri uplati (uplatnica), bilo pri isplati (gotovinski ček).Značaj i uloga bankovnog posredovanja u platnom prometu.U prvim fazama razvoja banaka, posredovanje banaka u plaćanju rezultiralo je iz potrebe sigurnosti plaćanja.Razvoj kapitalističkog bankovnog sustava i sve većom akumulacijom i centralizacijom novčanih sredstava u banci, bankovno poslovanje u plaćanju pretvara se od povremenog u stalni, a bezgotovinsko plaćanje postaje stalni sustav plaćanja.Ekonomski značaj brzog, urednog i funkcionalnog platnog prometa odražava se pa privredna kretanja u nekoliko pravaca: 1. Suvremena banka postaje blagajnik svojeg komitenta koji na teret raspoloživih kod nje deponiranih sredstava na računu obavlja sva plaćanja po nalogu i za račun komitenata a u korist računa korisnika kod nje ili kod druge banke.

2. Posredujući u bezgotovinskom plaćanju svojih komitenata banka ubrzava realizaciju proizvedenih roba i time neposredno utječe ma povećanje koeficijenta obrtaja uloženog kapitala, čime smanjuje potrebnu količinu kapitala za određeni obujam proizvodnje i

110

prometa.1. Omogućava i ubrzava mobilizaciju i koncentraciju novčanih sredstava.2. Smanjuje prometne troškove oko plaćanja.3. Ubrzava opticaj novčane mase i omogućava kompenzacijom plaćanja višestruka

plaćanja istom količinom novca.Platni promet u RH obavlja se putem dva sustava plaćanja:

1. Hrvatski sustav velikih plaćanja HSVP2. Nacionalni klirinški sustav NKS

3.5.1.1. Hrvatski sustav velikih plaćanja

Sudionici HSVP su banke, štedionice i HNB.HNB je vlasnik i operativni upravitelj HSVP-a i ima status posebnog sudionika.Svaki direktni sudionik HSVP-a ima otvoren jedan račun za namirenje u HNB-u.Direktni sudionik može zadavati plaćanja samo na teret svog računa za namirenje.Plaćanja se izvršavaju do visine pokrića na računu za namirenje.Pokriće na računu za namirenje direktnog sudionika predstavlja raspoloživo stanje na računu za namirenje u trenutku primitka plaćanja u HSVP, uvećano za limit kojim se određuje dozvoljeno negativno stanje na računu direktnog sudionika.Limit na računu za namirenje direktnog sudionika određuje HNB.Sve poruke koje se razmjenjuju putem HSVP-a prenose se SWIFT-om.SWIFT je telekomunikacijska mreža.Direktni sudionik dobiva na kraju radnog dana izvješće o stanju i izvršenim plaćanjima na svom računu za namirenje za tekući dan.Transakcijski proces preko HSVP

3.5.1.2. Nacionalni klirinški sustav NKS

Sudionici NKS-a su:- banke i štedionice- HNB

111

Klijent

“A”Broker

“A”

Tržište

Platni sustav

Broker

“B”Skrbnik

SKDD

Klijent

“B”

- FINA- Treće strane

Treće strane su institucije koje temeljem ugovornog odnosa dostavljaju platne transakcije u NKS radi obračuna u ime i za račun banke ili HNB-a.Sudionici obračuna putem NKS-a su banke i HNBObračun platnih transakcija putem NKS-a provodi se preko obračunskih računa banaka i HNB-a. Banka ima jedan obračunski račun u NKS-u. HNB ima jedan ili više obračunskih računa.Obračunski račun banke je vodeći broj depozitne institucije ( VBDI ).Banka može zadavati platne transakcije samo na teret svog obračunskog računa.FINA zadaje platne transakcije na teret obračunskih računa banaka i HNB-a u cilju izvršenja međubankovnih plaćanja po računu sudionika platnog prometa koji se vode u FINI.Obračun putem NKS-a obavlja se na neto multilateralnom načelu.Neto multilateralno načelo obračuna predstavlja izračun neto pozicija na obračunskim računima, koje su razultat kontinuiranog obračuna platnih transakcija zadanih na teret i u korist obračunskih računa tijekom radnog dana u NKS-u.U tijeku obračunskog dana provodi se više obračunskih ciklusa – svaki ciklus je konačan.Namirenje neto pozicija na obračunskim računima obavlja se na kraju obračunskog dana.NKS dostavlja podatke o neto pozicijama na obračunskim računima na kraju obračunskog dana HNB-u.HNB, putem sustava velikih plaćanja ( HSVP ), obavlja namirenje neto pozicija, proizašlih kao rezultat obračuna putem NKS-a, na računima za namirenje u HNB-u. HNB izvješćuje NKS o provođenom namirenju, nakon čega se završava obračunski dan u NKS-u.

3.5.1.3. Sustav međunarodnih plaćanja

1. Sustav klirinškog plaćanja2. Sustav konvertibilnog plaćanja

Međunarodna plaćanja do svjetske ekonomske krize (1929 – 1932) s izuzetkom perioda prvog svjetskog rata i godina neposredno iza rata, obavljala su se slobodno na temelju zlatnog pariteta uz potpunu zamjenjivost (konvrtibilnost) valuta za zlato.Nastupom sjetske krize, na svjetskom tržištu dolazi do velikih poremećaja koji se odražavaju na deficit platne bilance.Također nastaju velike oscilacije u vrijednosti nacionalnih valuta.Dolazi do odliva zlata i deviza, a zatim do naglog opadanja novčanih rezervi zemalja sudionica u međunarodnim plaćanjima.U novonastaloj situaciji međunarodna se plaćanja temelje na bilateralnim platnim sporazumima, kojima se reguliraju sva plaćanja između dviju zemalja.Kao najpodesniji sustav bilateralnih plaćanja i obračuna između suugovarača izabran je sustav KLIRINGA po uzoru na „Londonsku klirinšku kuću“ – obračunsko mjesto londonskih banaka na kojem su svakodnevno prebijana međusobna dugovanja i potraživanja londonskih klirinških banaka.Sustav plaćanja u konvertibilnim valutamaPod konvertibilnom valutom smatraju se strane valute odnosno devize koje su od značaja za održavanje likvidnosti u međunarodnim plaćanjima.Konvertibilnim valutama (devizama) obavljaju se sva plaćanja i naplate sa zemljama s kojima je zaključen bilateralni sporazum s plaćanjima u konvertibilnim valutama (devizama).To su najčešća plaćanja predviđena u članku XIX Statuta MMF.

112

Sustav multilateralnog plaćanja je najprikladniji i najefikasniji način plaćanja u međunarodnoj trgovini i međunarodnom platnom prometu. On se temelji na valutnoj konvertibilnosti, koja omogućuje da se određena valuta odnosno potraživanje u jednoj zemlji može po određenom paritetu koristiti za plaćanje u bilo kojoj drugoj valuti.Devizna tržišta i međunarodne financijeU mnogim zemljama a naročito malim međunarodna trgovina je veoma značajna.Male zemlje relativno više izvoze i uvoze od velikih zemalja.Područje novca i bankarstva unaprijedilo je međunarodnu integraciju, razvoj čvrstih spona, veza i međuovisnosti između svjetskih ekonomija, tako da je ona najjača u posljednji nekoliko desetljeća.Od „Rimskog sporazuma“ 1957. g. Zemlje zapadne Evrope postupno se približavaju ekonomskoj i financijskoj integraciji osnivanjem i razvojem Evropske ekonomske zajednice.EZ je osnovana od šest zemalja:

- Belgija- Francuska- Njemačka- Italija- Luksemburg- Nizozemska

Kasnije im se priključuje još 6 zemalja:- Danska- Grčka- Irska- Španjolska- Portugal- Velika Britanija

Za mnoge članice EZ krajnji je cilj nadmašiti koliko god je moguće federalni sustav SAD-a, stvarajući tako ekonomskog giganta u Evropi ravnog SAD-u. Kretanje k tom cilju pojačano je naporima za koordinacijom europskih monetarnih i financijskih politika. Osnovan je europski monetarni sustav čiji je cilj razvoj zajedničke valute koju će emitirati Evropska centralna banka. Taj cilj je ostvaren 2002. godine. Neki analitičari su predviđali da će € po vrijednosti biti iznad $, da će biti dominantna europska valuta, te da će parirati $ kao dominantna svjetska valuta.

3.5.2. Otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih pisama

Otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih pisama ovi poslovi obavljaju se putem instrumenata platnog prometa koji zahvaljujući svojim osobinama izuzetno odgovaraju plaćanjima u trgovačkom prometu Akreditiv je pismeni dužnikov nalog banci da na nalog vjerovnika i uz njegovu prezentaciju dokumenata određenih u dužničkovom nalogu izvrši plaćanje određenog iznosa.Kreditno pismo je instrument koji se izdaje na temelju već odobrenog kredita u banci i njime banka izdavatelj kreditnog pisma, preuzima obvezu da će kupljenu robu od strane navedenog korisnika platiti prodavatelju u određenom roku do iznosa raspoloživih sredstava na pismu.

Instrumenti platnog prometa su instrumenti plaćanja, kojima se obavlja platni promet. Instrumenti platnog prometa u zemlji dijele se prema vrsti platnog prometa na:

- instrumente gotovinskog platnog prometa- instrumente bezgotovinskog platnog prometa- instrumente polugotovinskog platnog prometa

113

Gotovinski instrumenti:- uplatnica ( HUB obrazac )- isplatnica ( HUB obrazac )- ček

Ovi instrumenti služe za uplatu i isplatu gotovine u korist bilo kojeg računa kod depozitnih, odnosno institucija platnog prometa i prilikom plaćanja u gotovom u korist određenog žiro računa. Bezgotovinski instrumenti:

- nalog za plaćanje ( HUB 1 obrazac )Nalog za prijenos je nalog za plaćanje kojim korisnik – nalogodavac nalaže banci (FINI) da na teret njegovog računa izvrši prijenos sredstava na račun drugog korisnika.Ovaj instrument se koristi za sva plaćanja kod kojih inicijativa podmirenja obveza potječe od dužnika – obveznika.Polugotovinski instrumenti:

- ček- akreditiv- kreditno pismo- mjenica- kompenzacija- asignacija- cesija

Ček je vrijednosni papir izdan u formi propisanoj zakonom, kojim izdatnik čeka (trasant) izdaje bezuvjetni nalog (trasatu) banci, da na teret kod njega deponiranih novčanih sredstava isplati osobi u korist koje je izdan ček (remitentu) u čeku označenu svotu novca.Bitni sastojci čeka:

1. Naziv „ČEK“ – treba da se nalazi u samom tekstu čeka na istom jeziku na kojem je ček ispisan

2. Bezuvjetni nalog da se plati određeni iznos3. Ime onoga koji treba platiti ček – trasat4. Mjesto gdje treba platiti ček5. Mjesto, dan, mjesec i godina izdanja čeka6. Potpis izdatnika čeka – trasanta

Naredba trasanta trasatu glasi „Platiti po ovom čeku na teret našeg računa“.Vrste čeka prema načinu određivanja korisnika:

- ček na ime – remitent označen na samom čeku- ček po naredbi – ispred imena korisnika čeka (remitenta) stavlja se klauzula „Po

naredbi“- Ček na donosioca – prenosi se predajom- Rekta ček – klauzula „A ne po naredbi“- Vlastiti trasirani ček – u kojem je trasant i trasat ista osoba

Vrste čeka po vrsti plaćanja i namjeni:- gotovinski ček – trasant izdaje nalog trasatu da iz njegovog pokrića isplati remitentu- prijenosni ček – trasant izdaje nalog trasatu da sa njegovog računa prenese korisniku

čeka na njegov račun iznos naveden u čeku- barirani ček – precrtani ček, korisnik ne može sam naplatiti nego to može učiniti preko

neke banke- putni ček – podvrsta cirkularnog čeka koji se koristi u putničkom prometu i može se

naplatiti kod svih trasatovih korespodenata- certificirani ček – trasat stavlja potvrdu o osiguranju pokrića isplate čeka „Garantiram

isplatu“Podnošenje čeka na naplatu:

114

- u roku 8 dana, ako je isto mjesto izdavanja i plaćanja čeka- u roku 15 dana, ako se mjesto izdavanja razlikuje od mjesta plaćanja- u roku 20 dana, ako je ček izdan u jednoj evropskoj državi- u roku 40 dana, ako je ček izdan u zemlji izvan Evrope na obalama sredozemnog i

crnog mora- u roku 70 dana, ako je ček izdan u drugim zemljema izvan Evrope

Opoziv čeka:Izdatnik čeka može ga opozvati kada istekne rok za podnošenje čeka na naplatu.Indosiranje čeka:Remitent – vlasnik čeka može prenijeti prava iz čeka na drugu osobu.Protest čeka:Kada dođe do odbijanja isplate čeka ili djelomične isplate, korisnik čeka mora podnijeti protest zbog neisplate, da bi sačuvao svoja regresna prava prema trasantu i indosantima čeka.Akreditiv:Vrlo praktičan instrument u platnom prometu kojim pravna ili fizička osoba stavlja na raspolaganje određenom korisniku stanoviti iznos sredstava kod bilo koje banke.Vrste akreditiva:

- osobni akreditiv- dokumentarni akreditiv- opozivi i neopozivi akreditiv- akreditiv s određenim rokom trajanja- permanentni akreditiv

Kreditno pismo:Instrument plaćanja pomoću kojeg osoba koja je u njemu navedena, može podignuti novac do iznosa koji je također označen u pismu.Kreditno pismo se izdaje temeljem pokrića u odobrenom kreditu a akreditiv temeljem pokrića u depozitu.Mjenica:je bezuvjetni pismeni nalog izdatnika mjenice (trasanta) adresiran na drugu osobu (trasata) da u određeno vrijeme i na određenom mjestu isplati određeni iznos novca osobi označenoj u mjenici (remitentu) ili drugoj osobi po njegovoj naredbi.Odlike mjenice su: sigurnost i brzina plaćanja.Bitni elementi mjenice:

- označenje da je mjenica- bezuvjetni uput da se plati određena suma novca- ime onog koji treba platiti (trasat)- označenje dospjelosti- mjesto gdje se plaćanje treba izvršiti- ime onoga kome se ili po čijoj naredbi mora platiti (remitent)- označenje dana i mjesta izdanja mjenice- potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant)

Vrste mjenica prema načinu izdanja:- vlastita- trasirana ili vučena

Vlastita ima jednog mjeničnog obveznika koji je ujedno i trasant i trasat. Obveza glasi „Platit ću“ Trasirana mjenica je ona kojom trasant nalaže trasatu da prihvati mjeničnu obvezu i isplati je remitentu. Vrste mjenica prema načinu dospjeća:

- mjenica po viđenju- mjenica na određeno vrijeme po viđenju- mjenica na određeno vrijeme od dana izdanja

115

- mjenica na određeni danPravne radnje povezane sa mjenicom:

- indosiranje mjenice – prijenos mjeničnih prava- akceptiranje mjenice – potpisuje je trasat- aval mjenice – njime se osigurava mjenica (avalist – jamac)- regres mjenice – pravo mjeničnog vlasnika da od mjeničnih dužnika naplati mjenicu- protest mjenice – pismena isprava kojim se dokazuje da su izvršeni određeni mjenično

pravni poslovi uz oznaku s kakvim uspjehom. Temeljem ovog dokumenta ide se na utuživanje neisplaćene mjenične svote.

Kompenzacija (izjadnačenje, prijeboj) je reguliranje međusobnih dugovanja i potraživanja putem prijeboja ovih obveza. Kompenzirati se mogu samo istovrsna, dospjela i utuživa potraživanja. Asignacija (uputa) je prebijanje dugovanja i potraživanja između tri ili više osoba koje jedna drugoj duguju i potražuju iznos novčanih sredstava.Asignant: osoba koja je vjerovnik i dužnikAsignatar: osoba koja samo potražujeAsignat: osoba koja samo dugujeCesija (ustupanje potraživanja) je reguliranje međusobnih dugovanja i potraživanja između tri ili više osoba ustupanjem tražnje prijenosom tražbine na drugu osbu.Cedent: vjerovnik koji ustupa svoju tražbinuCesionar: osoba na koju se prenosi tražbinaCessus: dužnik tražbine koja se prenosi po nalogu cedenta na cesionara.Vrijednosni papiri kao instrumenti platnog prometa.Vrijednosni papiri se mogu po određenim uvjetima prenositi.Na taj način i vrijednosni papiri služe kao instrumenti plaćanja.

3.5.3. Čuvanje i upravljanje vrijednostima – depo poslovi

- primanje nenovčanih depozita-poslovi s depoima- mjenice- obveznice- police osiguranja- štedne knjižice- zlato- nakit i ostale vrijednost- iznajmljivanje sigurnosnih pretinaca- iznajmljivanje sefova u trezoru i dr.

Primljene nenovčane depozite banka čuva i brine se o deponiranim stvarima prema ugovoru s deponentom. Pored čuvanja banka obavlja i poslove rukovođenja takvim depozitima (obveznice-naplata kupona i dr.)Čuvanje i upravljanje vrijednostima predmet ovih bankarskih poslova su različite vrijednosti kao što su zlato i druge plemenite kovine, nakit, numizmatički novac, razni vrijedn. papiri i drugo vrijedn. papiri mogu biti povjereni banci osim na čuvanje i na upravljanje, a tada je banka dužna skrbiti o rokovima njihova dospijeća banke mogu svojim deponentima iznajmljivati posebne pretince (trezore) za pohranu nenovčanih depozita.

116

3.5.4. Kupovanje i prodaja vrijednosnih papira, deviza, valute i dragocjenih kovina za tuđi račun

je čisti komisioni posao u kojem se banka javlja kao čisti posrednik koji za svog komitenta kupuje ili prodaje vrijednosti na burzi.Ove poslove obavlja sama ili preko burzovnih posrednika – brokera, mešetara.Kupovanje i prodaja vrijedn. papira, deviza, valute i dragocjenih (plemenitih) kovina za tuđi račun u najrazvijenijim trž. gospodarstvima najzastupljenije je posredovanje pri kupnji, odnosno prodaji vrijedn. papira, a banke taj posao obavljaju za tuđi račun i uz naplatu provizije dok osobe koje vode te poslove nazivamo brokerima ili posrednicimaVlastiti bankarski poslovi poslovi koje banka obavlja u svoje ime i za svoj račun s ciljem ostvarivanja profita

1. Arbitražne poslovi poslovi kupnje i prodaje prvenstveno deviza, a manje valuta, te sve više vrijednosnih papira s ciljem ostvarenja dobiti na razlici između kupovnih i prodajnih cijena

2. Burzovne špekulacije banka kupuje i prodaje vrijedn. papire na burzi s ciljem zarade na razlici između prometne i terminske kotacije vrijedn. papira najpoznatiji su SWAP31, report poslovi i dr.

3. Osnivanje industrijskih poduzeća ili sudjelovanje u dioničarskim društvima kod nas je ovaj bank. posao čest, ali u nešto izmijenjenom obliku, jer banke postaju vlasnikom nelikvidnih, nerentabilnih poduzeća zbog naplate svojih potraživanja

Ugovorno-kontrolni poslovi radi se o određenim poslovima kontrole te poslovima za potrebe uprave (državnih organa), a ti najčešće su u domeni središnje banke, a odnose se na poslove izvršavanja državnog proračuna i sl. ove poslove mogu obavljati i posl. banke ali na razini nižih političkih zajednica u RH, npr. Županija

3.5.5. Preuzimanje jamstava i posredovanje kod izdavanja vrijednosnih papira

Preuzimanje jamstva = takav bankovni posao u kojem se banka obvezuje da će na temelju jamstva-garancije izdane određenom korisniku isplatiti određeni iznos naveden u garanciji, ukoliko to ne učini njen komitent. Garancija je vrlo česta pojava u poslovanju s inozemstvom.Posredovanje kod izdavanja vrijednosnih papira = takav bankovni posao u kojem banka obavlja emisiju vrijednosnih papira (dionica, obveznica i dr.) za račun svog komitenta.Kod emisije vrijednosnih papira banka posreduje između emisionog dužnika (osobe koja stavlja u opticaj vrijednosnice) i kupaca emitiranih vrijednosnih papira.Veoma često obavlja kompletan posao izdavanja vrijednosnica, pripremu emisije i prodaja emisije.Preuzimanje jamstva i posredovanje kod izdavanja vrijedn. papira preuzimanje jamstva, odnosno davanje garancije je neutralni bankarski posao kod kojega banka preuzima izvršenje obveze svojega komitenta prema trećem, ukoliko on to ne učini ovaj posao je neutralan jer komitent da bi osigurao bank. garanciju mora na svom računu kod banke imati pokriće za nju, stoga ako i dođe do naplate garancije, ona se izvršava na teret komitenta posredovanje kod izdavanja vrijedn. papira je neutralni bank. posao kod kojeg banka u ime i za račun komitenta obavlja poslove izdavanja, upravljanja i prodaje vrijedn. papira

Pitanja:

31 SWAP – burzovna terminska transakcija

117

Što je platni promet Kako se dijeli platni promet Što su istrumenti platnog prometa Koje su karakteristike hrvatskog sustava velikih plaćanja Objasnite nacionalni klirinški sustav Što su istrumenti platnog prometa Objasnite sustav međunarodnih plaćanja

Pitanja:

Što su bankarski poslovi Navedite vrete bankarskih poslova Što su to pasivni poslovi Što su to aktivni poslovi Koje su rizici u bankarstvu Objasnite kreditni rizik Objasnite tržišni rizik Objasnite rizik kamatne stope Objasnite valutnog tečaja Što znači rizik likvidnosti Objasnite operativni rizik.

118

4. FINANCIJSKA TRŽIŠTA

U ovom poglavlju upoznat će se podjela i vrste financijskih tržišta: Pojam, vrste i sudionici financijskih tržišta Tržište novca Devozno tržište Eurovalutno tržište Vrste tržišta kapitala Primarno i sekundarno tržište kapitala dopunski porezi neposredni i posredni porezi

4.1. Pojam, vrste i sudionici financijskih tržišta

Financijsko tržište, najopćenitije, može se definirati kao mjesto na kojem se susreću ponuda i potražnja financijskih sredstava32. Financijska tržišta čine osobe, financijski instrumenti, tokovi i tehnike koji na posebnim mjestima ili u uređenim sustavima trgovanja omogućavaju razmjenu novčanih viškova i manjkova, tj. novca, kapitala i deviza i određuju cijene po kojima se ta razmjena obavlja.33 Na financijskom tržištu trguje se specifičnom univerzalnom robom, novcem, i njegovim surogatima. Novac kao predmet kupoprodaje na financijskom tržištu formira svoju cijenu, prema zakonu ponude i potražnje, kao i sve druge robe na tržištu. Ta cijena novca je kamatna stopa, odnosno stopa tržišne kapitalizacije.34

Kupoprodaja financijskih sredstava, najčešće se, obavlja na osnovi različitih certifikata (pismenih isprava, potvrda o autentičnosti i sl.) nastalih pri uspostavljanju financijskih odnosa, koji predstavljaju tražbine prema onima koji su pribavili financijska sredstava na tržištu, koji se nazivaju vrijednosni papiri. To su tzv. obligacijski vrijednosni papiri, budući da sadrže neku financijsku (novčanu) tražbinu. Iz toga pak slijedi da je financijsko tržište ono tržište na kome se obavlja promet vrijednosnih papira. U širem smislu riječi financijsko tržište obuhvaća tržište kredita, tržište novca i devizno tržište.Osnovni sudionici na financijskom tržištu su početni (primarni) ponuditelji i krajnji tražitelji financijskih sredstava. Između tih osnovnih sudionika financijskih tržišta može se uspostaviti odnosno ostvariti direktan i indirektan (neizravan) novčani tok. U većini slučajeva među njima uspostavlja se indirektan novčani tok, na taj način što se između njih financijski odnosi uspostavljaju uz posredovanje različitih financijskih institucija (banke, burze i druge financijske institucije). Financijska tržišta mogu se podijeliti polazeći s različitih stajališta, ali najčešća podjela polazi od organiziranosti tržišta, dubine trgovanja i vremena korištenja financijskih sredstava.S obzirom na to da li se na financijskom tržištu trguje vrijednosnim papirima po prvi put (tzv. papiri iz emisije) ili se trguje već postojećim vrijednosnim papirima, razlikuju se primarna i sekundarna financijska tržišta. Financijska tržišta s gledišta vremenskog trajanja tražbine iz određenog financijskog instrumenta (vrijednosni papir i sl.) obično se dijele na: tržišta novca, tržišta kapitala te devizno tržište, što je prikazano u slici 1.

32 Orsag S.: „Vrijednosni papiri“, Revikon, 2003., str. 433 Leko V.,: „Financijske institucije i tržišta“, Mikrorad, 2008.,str.8334 Orsag S.,:“Financiranje emisijom vrijednosnih papira“, Rifin, 2002., str. 4

119

Slika 1. Financijsko tržište s gledišta vremenskog trajanja

Izvor: Orsag S.:“Financiranje emisijom vrijednosnih papira“, Rifin, 2002., str.7

Iako je granica među ovim tržištima dosta blijeda (jer novac može i ne mora biti kapital, a i kapital može i ne mora biti novac, što je predmet za posebnu knjigu iz područja političke ekonomije financija), a i sama tržišta postaju vrlo složena, osobito kad dođemo do pitanja eurotržišta (valuta i kapitala), ipak, može se reći, sa strogo financijskog aspekta, da su tržišta novca ona financijska tržišta na kojima se trguje financijskim instrumentima i vrijednosnicama s kratkim rokom dospijeća (do 12 mjeseci). Instrumenti tog tržišta su doista mnogobrojni i različiti poput, na primjer, kratkoročnih korporacijskih obveznica, deviza te financijskih izvedenica (derivatives) koje se na njih oslanjaju. S druge strane, tržišta kapitala su onaj dio financijskih tržišta na kojem se obavljaju transakcije dugoročnijeg karaktera, osobito duže od dvanaest mjeseci. Dva glavna tipa vrijednosnica na ovim tržištima su dionice i dugoročne obveznice. Ova se tržišta često nazivaju burzom u užem smislu riječi. Međutim, treba još jedanput upozoriti da je ova podjela samo uvjetna kao i to da se tržišta dionica uvijek smatraju tržištima kapitala, bez obzira na rokove njihovih transakcija. Primjerice, ako netko danas kupi jednu dionicu, a već sutra je proda, to je nepobitno kratkoročna transakcija, ali karakteristika te vrijednosnice (dionice) nas upućuje da taj tip transakcija spada u tržišta kapitala. Cilj financijskih tržišta je efikasna alokacija35 financijskih sredstava od suficitarnih prema deficitarnim subjektima.

35 Istraživanje McKinsey & Co. za 2005. godinu daje podatak o 140.000 milijardi dolara vrijednosti svjetskih dionica, obveznica i ostale financijske imovine, odnosno tri puta veći iznos od ukupne vrijednosti proizvedenih roba i usluga u toj godini. Cross-border tijek imovine je bio 6.000 milijardi dolara.

120

FINANCIJSKO TRŽIŠTE

TRŽIŠTE NOVCA TRŽIŠTE KAPITALA DEVIZNO TRŽIŠTE

FINANCIJSKO

TRŽIŠTE

Bilateralno-

kratkoročni

krediti

Tržište dugoroč

nih kredita

Tržište dugoroč

nih vrijednos

nih papira

TRŽIŠTE

NOVCA

TRŽIŠTE KAPITAL

AMultilateralno-kratkor

očni vrijedno

sni papiri

Sekundarno tržište

Primarno tržište

Burze OTC

FINANCIJSKA IMOVINA

121

122

IZDAVATELJI1. Multilateralne organizacije (World Bank, EBRD,...)2. Države (Central governments)3. Državne agencije (Javni sektor)4. Lokalna uprava5. Banke6. Korporacije (privatni sektor)INSTRUMENTI

1. Instrumenti novčanih tržišta2. Dužnički vrijednosni papiri (fiksni prihod)3. Vlasnički vrijednosni papiri (varijabilni prihod)4. Izvedenice

TRŽIŠTA1. Burze

1. Robne ili produktne burze2. Novčane ili devizne burze3. Burze vrijednosnih papira4. Burze usluga

Over the counter (OTC)INVESTITORI

1. Individualni investitori (retail)2. Institucionalni investitori

1. Centralne banke2. Mirovinski fondovi3. Investicijski fondovi4. Osiguravatelji5. Banke

KorporacijeOSTALI SUDIONICI

1. Posrednici1. Brokerske kuće2. Banke

2. Depozitne institucije (Euroclear, Clearstream, SDA, DTC,..)3. Skrbnici4. Regulatori (SEC, HANFA, HNB.....)

4.2. Tržište novca

Tržište novca je ukupnost odnosa ponude i potražnje za kratkoročnim financijskim sredstvima, s rokom dospijeća do jedne godine, koje podrazumijeva tržište novca i tržište kratkoročnih dužničkih instrumenata. Osnovni zadatak je trajna i svakodnevna opskrba banaka novcem kao prometnim i platnim sredstvom. Dio je ukupnog financijskog tržišta na kojem se trguje instrumentima koji nose kamatni prinos i s rokom dospijeća do jedne godinena njemu se privremeni viškovi financijskih sredstava suficitarnih subjekata ustupaju na kratak rok deficitarnim subjektima, uz odgovarajuću cijenu, tj. kamatnu stopu.

123

Postoji radi prijenosa sredstava pojedinaca, korporacija i jedinica vlasti s kratkoročnim viškom sredstava ekonomskim subjektima s kratkoročnom potrebom za sredstvima. Glavne sastavnice tržište novca:

Sudionici novčanog tržišta: središnja banka ministarstvo financija komercijalne banke ostali financijski intermedijari i velike multinacionalne kompanije

Središnja banka je središnja monetarna ustanova u nekoj državi koja ima monopol emisije novca i vrijednosnih papira. Središnja banka jedina ima pravo obavljati velike mjenjačke poslove. Njen je zadatak motrenje deviznog tečaja. Ovisno o državi, središnja banka ima pravo regulirati devizni tečaj. Kontroliranje banaka jedna je od najvažnijih funkcija središnje banke. Središnje banke najčešće propisuju određene zakone koje ostale banke moraju poštivati. Najveći dio obavljanja poslova za državu se odnosi na državni proračun.Ministarstvo financija je središnje tijelo državne uprave u Republici Hrvatskoj koje obavlja upravne i stručne poslove. Ministarstvo obavlja upravne i stručne poslove koji se odnose na uspostavu i razvoj sustava unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru, na državnoj i lokalnim razinama. Ministarstvo obavlja poslove financijskog upravljanja u okviru decentraliziranog sustava provedbe pomoći Europske zajednice u Republici Hrvatskoj.Komercijalne banke ili depozitne kreditne banke. Iz samih naziva proizlaze i njihova obilježja i funkcije. Ovo su banke kreditiranja gospodarstva ali i stanovništva. Temelj ove aktivnosti čine kratkoročni depoziti iz svih izvora. Infrastruktura tržišta novca: 1. sustavi malih plaćanja ili NKS2. sustavi velikih plaćanja ili HSVP3. sustav korespodentnih banaka 4. načini obavljanja transakcija 5. prijeboj i namira vrijednosnih papira 1. sustavi malih plaćanja ili NKS središnji sustav za multilateralni obračun po neto načelu s garantiranim limitima velikog broja međubankovnih transakcija koje glase na relativno male iznose

124

TRŽIŠTE NOVCA

Kratkoročni krediti

Međubankarsko tržište novca

Kratkoročni vrijednosni

papiri

kroz NKS se realiziraju sve međubankovne transakcije na način da se u paketu prenosi veliki broj manjih transakcija. 2. sustavi velikih plaćanja ili HSVP platni sustav za namiru naloga za prijenos novčanih sredstava u realnom vremenu na bruto načelu, pri čemu se namira na računima sudionika tijekom obračunskog dana u HSVP-u provodi pojedinačno, u trenutku kada je pojedinačni nalog zaprimljen-sudionici su banke i HNB te Središnja depozitarna agencija kao poseban sudionik 3. sustav korespodentnih banaka klasični način suradnje, svaka ju zemlja ima tamo gdje ima i svoje klijenteprednosti su što nema troškova ni angažiranja vlastitih resursa korespodentne banke najbolje poznaju svoje tržište pa se smanjuje i rizik4. načini obavljanja transakcija telefonreuters dealing ili dr.terminalitrgovinske platforme e-MID, EuroMTS, BrokerTec, CLS5. prijeboj i namira vrijednosnih papira Poslove prijeboja i namire ovlaštena je obavljati Središnja depozitarna agencijaPrijeboj (u tom smislu) je uspoređivanje podataka po sklopljenim pravnim poslovima s nematerijaliziranim vrijednosnim papirima, utvrđivanje rokova podmirenja pravnih poslova te izračun obveza za podmirenje.Namira (u tom smislu) je posredovanje i nadzor plaćanja i/ili prijenosa vrijednosnih papira u svezi s pravnim poslovima s vrijednosnim papirimaINSTRUMENTI NOVČANIH TRŽIŠTA U RH

1. Trezorski zapisi MinFin (364, 182, 91 dan)2. Blagajnički zapisi HNB3. Komercijalni zapisi (Podravka, Pliva, Belišće, Kraš)

Instrumentima tržišta novca trguje se više nego dugoročnim vrijednosnicama, pa su ti instrumenti likvidnijiKratkoročne vrijednosnice bilježe manje promjene cijena što ih čini sigurnijima za ulaganjaBanke i poduzeća aktivno koriste instrumente novčanoga tržišta kako bi ostvarili kamatni prihod na povremene viškove novčanih sredstava Kratkoročni vrijednosni papiri na tržištu novca

blagajnički ili trezorski zapisi potvrde o depozitu komercijalni zapisi ili trgovački papiri

125

bankovni akcepti sporazumi o reotkupu ili repo krediti

Blagajnički ili trezorski zapisi su specifični kratkoročni vrijednosni papiri s rokom dospijeća od 3 mjeseca do godinu danaZa njihovo izdavanje zadužene su državne institucije, kao što su centralne banke, državne agencije, te ministarstvo financija s ciljem ponovnog uspostavljanja ravnoteže između državnih prihoda i rashodaCertifikati o depozitu spadaju u grupaciju najtraženijih vrijednosnih papira koje izdaje depozitna banka kao potvrdu za primljena oročena sredstvadepozitna banka se obvezuje da će po isteku vremena oročenja isplatiti donosiocu certifikata o depozitu oročena sredstva zajedno s kamatama koje su utvrđene pri potpisivanju tog vrijednosnog papiraSastavljaju se na vremenski period od 30 do 180 danaBankovni akcept (mjenica)Vrijednosni papir u obliku mjenice koji banku stavlja u dužnički odnos prema imaocu takve mjeniceKomitent banke vukao je mjenicu na banku koja ju je u svojstvu dužnika potpisala, odnosno akceptirala Svojim potpisom banka se obvezuje da će akceptiranu mjenicu na dan dospijeća isplatiti donosiocu mjenice. Komercijalni ili trgovački papirvrijednosni papir s rokom dospijeća do 6 mjeseci, a koji banku ili poduzeće koje ih izdaje stavljaju u dužnički odnosPoduzeća i banke ih koriste radi pribavljanja kratkoročnih novčanih sredstavaNeosigurani kratkoročni instrument koji izdaje korporacija radi dobivanja kratkoročne gotovine Sporazumi o reotkupu ili repo kreditipredstavljaju kratkoročne kredite koje uzima VladaElement osiguranja takvih kredita su vrijednosni papiri čija se prodaja odnosno kupnja odvija putem brokera ili investicijskih banaka na neki unaprijed određeni datum po unaprijed dogovorenoj cijeniSudionici tržišta novcaUsporedba ktnih stopa trezorskih zapisa i štednih depozita

U skladu sa Zakonom o tržištu novca, sudionici tržišta novca mogu biti:

126

banke i ostale financijske institucije (stambene štedionice, osiguravajuća društva, društva za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima, fondovi i ostali), Hrvatska narodna banka i

Ministarstvo financija. Komercijalne bankenajraznolikija skupina na tržištu novcaSudjeluju kao izdavatelji ili kao investitori gotovo svih instrumenata na tržištu novcaVažnost banaka na tržištima novca potječe od njihove potrebe za pokrivanjem obveza za rezervama koje su određene propisimaOstale financijske institucijeS obzirom da je plaćanje obveza relativno nepredvidljivo, tvrtke za osiguranje imovine moraju održati veliki saldo likvidnih sredstavaDa bi to mogle, te tvrtke ulažu u visoko likvidne vrijednosne papire na tržištu novcaInvesticijski fondovi kupuju velike količine vrijednosnih papira na tržištu novca i prodaju udjele u fondovima na temelju vrijednosti njihovih osnovnih vrijednosnih papira Europska tržišta novcaDepoziti u dolarskoj denominaciji u bankama izvan SAD-a nazivaju se eurodolarski depoziti, a tržište na kojem se njima trguje eurodolarsko tržište. Eurodolarski depoziti su na velike iznose i većinom su oročeni depoziti s dospijećem kraćim od 6 mjeseciEurodolarske potvrde smatraju se manje likvidnima i rizičnijima od domaćih potvrda, pa stoga daju i veće prinoseTvrtke stalno izdaju eurodolarske obveznice, tj. obveznice u Europi denominirane u dolarima, iako takve obveznice nisu ulaganja novčanog tržišta zbog svojih dugih dospijeća

= skup institucija, financijskih instrumenata i mehanizama pomoću kojih se trguje novcem, kratkoročnim vrijednosnim papirima i kreditnim instrumentima do jedne godine.Zadatak novčanog tržišta je svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem u funkciji transakcijskog sredstva kako bi one postigle likvidnost kojom se omogućavaju tekuća plaćanja njihovih komitenata.Trguje se bankovnim likvidnim rezervama i kratkoročnim vrijednosnicama.Likvidne rezerve banaka ( iznad obveznih rezervi) pozajmljuju se na tržištu novca na kratke rokove od jednog do nekoliko dana i na više dana, do opoziva, na mjesec dana ili do godine dana.Često se novčano tržište naziva i međubankovno tržište jer na njemu dominiraju banke sa međusobnim pusuđivanjem novca.Tržište kratkoročnih vrijednosnica = drugi dio novčanog tržišta, još se naziva i diskontno tržište, na kojem se trguje kratkoročnim dužničkim vrijednosnicama s rokom dospjeća do 1. godine.Instrumenti ovog tržišta su blagajnički zapisi ministarstva financija, središnje banke i banaka, utrživi certifikati o depozitu, komercijalni papiri, bankovni akcepti, sporazumi o reotkupu (repo) i dr. Svi ovi instrumenti imaju vrlo mali rizik neplaćanja a rokovi dospjeća si im:

- blagajnički zapisi – 13 do 52 tjedna- utrživi certifikati o depozitu – 14 do 120 dana- komercijalni papiri – 1 do 270 dana- bankovni acepti – 30 do 180 dana- repo sporazumi – 1 do 15 dana

Gospodarska funkcija novčanog tržišta je održavanje likvidnosti banaka i ostalih sudionika tržišta.

127

Novčano tržište nema čvrstu institucionalnu strukturu i formalnu organizaciju.Trguje svako sa svakim, posluje se „na riječ“, telefonom, telefaksom, e mail-om itd.

- Kreditni instrumenti do 1. godine-kratkoročni vrijednosni papiri- Posuđivanje novca između banaka

Tržište novca je konstantno aktivno kroz međubankarsko novčano i devizno tržište uz aktivnu ulogu Hrvatske Narodne Banke (HNB), dok je u SAD-u to Federal Reserve System (FED). Tržište novca je mnogo likvidnije od tržišta kapitala, jer se na tržištu novca trguje financijskim instrumentima sa rokom dospijeća unutar godine dana, te je riječ o investiranju trenutnih financijskih viškova i rješavanje trenutnog izostanka priljeva novca.

Instrumenti novčanog tržišta:1. Trezoski zapis2. Komercijalni zapis 3. Depozitni certifikat 4. Bankarski akceptFinancijski instrumenti koji se koriste na tržištu novca su:Trezorski zapisi,Repo transakcije,Međubankarske pozajmice,Komercijalni zapisi,Certifikati o depozitu.

Slika 7: Financijski instrumenti u SAD, presjek iz 2009.godine

Izvor: sifma.org

Trezorski zapisi predstavljaju vrijednosne papire koje izdaje Ministarstvo Financija, sa rokovima dospijeća od 91, 182 ili 364 dana, sa denominacijom od 100.000 kn. Ministarstvo Financija RH objavljuje aukcije na kojima se vrši upis trezorskih zapisa, te su jedini participanti domaće banke i tvrtke. Na primarnoj aukciji trezorski zapisi se prodaju uz diskont, dok se kasnije na sekundarnom tržištu njima trguje po kotirajućim cijenama.

Trezorski zapisi se emitiraju sa ciljem financiranja državnog budžeta kratkoročnim sredstvima, ali također imaju i druge važne uloge na financijskom tržištu. Ovi vrijednosni papiri omogućuju domaćim tvrtkama i bankama investiranje slobodnih sredstava u nerizična ulaganja. Investiranjem u trezorske zapise investitori ne ugrožavaju svoju likvidnost, jer je riječ o vrijednosnim papirima koji se lako naplaćuju, dok držanjem istih ostvaruju kamate na trenutno slobodna sredstva.

U SAD-u ovi se vrijednosni papiri nazivaju treasury bills i predstavljaju jednu od najpopularnijih kratkoročnih vrijednosnih papira među investitorima diljem svijeta. U SAD-u

128

T-bills također imaju rokove dospijeća od 91, 182 ili 364 dana. Emisija trezorskih zapisa istovremeno regulira probleme budžetskog deficita i izravno utječe na novčane tokove operacijama na novčanom tržištu, o kojima će biti više riječi u daljnjem tekstu.

Repo transakcije predstavljaju sporazume o reotkupu u kojima se jedna strana prilikom prodaje vrijednosnih papira obvezuje da će nakon isteka dogovorenog roka iste otkupiti po dogovorenoj cijeni. Dakle, REPO predstavlja vrstu kredita koji je osiguran vrijednosnim papirom, te u slučaju neispunjenja obveza dužnika, vjerovnik ima pravo zadržati REPO. Može biti vrlo isplativa investicija jer omogućava zaradu u kratkom roku, uz nisku stopu rizika.

REPO se može izdati sa različitim rokovima, a to su: Jednodnevni, Vremenski – gdje se definira rok duži od jednog dana, a njčešće između 15 dana do

maksimalno 6 mjeseci, Otvoreni rok – ovaj rok je podložan dogovoru među stranama.

Međubankarske pozajmice predstavljaju pozajmice viška novca između banaka. U prijenosu kapitala između banaka se formira međubankarska kamatna stopa, kamatna stopa koju banka naplaćuje za ustupanje sredstava drugoj banci je međubankarska aktivna stopa, dok je međubankarska pasivna stopa kamatna stopa koju je banka spremna platiti za međubankarske depozite.

Najpoznatija međubankarska kamatna stopa je LIBOR (London Interbank Offered Rate). To je aktivna kamatna stopa za međubankarske pozajmice i referentna kamatna stopa za eurodepozite. LIBOR je za pozajmice denominirane u deset valuta: američki dolar, euro, britanska funta, japanski jen, švicarski franak, kanadski dolar, australijski dolar, danska kruna, švedska kruna i novozelandski dolar. LIBOR se izračunava i objavljuje za različite rokove, od jednog dana do jedne godine. Osim LIBOR, značajna i često korištena referentna kamatna stopa na kredite u eurima je EURIBOR, koja se formira u međubankarskoj trgovini eurom panela od pedesetak prvoklasnih banaka u eurozoni.

U Hrvatskoj najpoznatija kamatna stopa za međubankarske pozajmice je ZIBOR. ZIBOR je referentna ponudbena kamatna stopa za kunska sredstva na hrvatskom međubankarskom tržištu i odražava prosječne kamatne stope referentnih hrvatskih banaka za depozite u kunama po međunarodno priznatim dospijećima, koji se kreću od prekonoćnih posudbi do plasmana do godine dana. Tablica broj 4: Referentni tržišni indeksi na međubankarskom tržištu

Valuta Tržišni indeks Vremensko obilježje tržišnog indeksa

HRK prinos na trezorske zapise MF 91, 181, 364 danaHRK ZIBOR 1, 3, 6, 12 mjeseciEUR EURIBOR 1, 3, 6, 12 mjeseciEUR LIBOR 1, 3, 6, 12 mjeseci

CHF, USD, GBP LIBOR 1, 3, 6, 12 mjeseciOstale valute LIBOR 1, 3, 6, 12 mjeseci

Izvor: www.erstebank.hr Komercijalni zapisi su kratkoročni vrijednosni papiri koje emitiraju kompanije koje

imaju solidan bonitet, a investicijski fondovi su glavni investitori. Emitiraju ih poduzeća sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava za financiranje svog poslovanja. Prodaju se uglavnom po cijeni nižoj od nominalne, kao kamatni instrument sa isplatama do roka dospijeća. U SAD-u vrijedi pravilo da ukoliko je rok dospijeća duži od 270 dana, ovi vrijednosni papiri moraju

129

biti registrirani kod Komisije za vrijednosne papire. U načelu, komercijalni zapisi nemaju nikakvu garanciju ni osiguranje aktivom, ali po potrebi poslovne banke mogu izdati garanciju. Visoki bonitet i kreditni ugled emitenta predstavljaju sigurnost investitorima.

Certifikati o depozitu predstavljaju bankarske depozite sa fiksnim rokom dospijeća i obvezu banke koja ih emitira. U praksi se transferiraju trećim osobama.

Emitent certifikata je banka ili neka druga depozitarna institucija, koja ukoliko postoje zadovoljeni uvjeti, a to su deponirana sredstva sa fiksnom kamatnom stopom, izdaje certifikat. Nominalna vrijednost i visina kamatne stope variraju. Ovim vrijednosnim papirima ne trguje se sa diskontom, već se na nominalnu vrijednost obračunavaju kamate. Investitori u ove vrijednosne papire su uglavnom nefinancijski poslovni subjekti. Novčano tržište odnosno Money market dio je financijskog tržišta na kojem se trguje financijskim instrumentima koji nose kamatni prinos sa rokom dospijeća do 1 godine. Temeljni zadatak ovog tržišta je trajna i svakodnevna opskrba banaka novcem kao prometnim i platnim sredstvom kako bi one postigle likvidnost kojom se omogućuju tekuća plaćanja njihovih komitenata. Osnovna djelatnost Tržišta novca je organizirano povezivanje ponude i potražnje instrumenata novčanog tržišta: novca (kuna i deviza), kratkoročnih vrijednosnih papira, dugoročnih vrijednosnih papira u posljednjoj godini dospijeća, te ostalih instrumenata novčanog tržišta.

Djelatnost Tržišta novca regulirana je Zakonom, Statutom i pravilnicima, a nadzor nad radom Tržišta, u skladu sa Zakonom, u ovlasti je Hrvatske narodne banke Ovisno o visini ponude i potražnje i roku na koji se novac pozajmljuje (na jednu noć – overnight money, jedan dan – daily money, sedam dana, na jedan ili više mjeseci ili do opoziva – call money) formira se kamatnjak.Financijski intermedijar (banka) koja kotira bid-ask cijene u svakom trenutku naziva se MARKET MAKER, dok su oni koji prihvaćaju kotacije tih banaka MARKET USERI.

4.3. Devizno tržište (FOREX)

Devizno je tržište danas najveće i najlikvidnije tržište na svijetu i trgovina se na njemu, praktički, obavlja od 0 do 24 sata na cijeloj zemaljskoj kugli. Tako je teško odrediti njegov točan obujam, u vrijeme kad smo pisali prvu knjigu smatralo se da obujam na svjetskim deviznim tržištima iznosi oko 900 do 1000 milijardi američkih dolara dnevno, što konkretno znači da se svaki radni dan (a ponekad i subotom!) u svijetu izvrši transakcija različitim devizama (stranim valutama) u vrijed-nosti od oko 1000 milijardi dolara. Većina se te trgovine odnosi na svega nekoliko vodećih svjetskih valuta: američki dolar ($), euro koji danas obuhvaća većinu valuta zemalja Europske unije te japanski jen (¥), i, donekle, švicarski franak (SF) koji sada počinje sve više služiti kao rezervna valuta te za pokrivanje kod špekulacija (hedging).The Foreign Exchange market (tržište stranim valutama) poznato kao "FOREX" je največe financijsko tržište na svijetu.Na forexu se trguje novcem. Trgovina forexu je simultana kupnja jedne valute i prodaja druge. Kupnja valute se može zamisliti kao da se kupuje dionica određene zemlje. Kad se kupi japanski Yen u principu se kupi dionica japanske ekonomije zbog toga što cijena valute je direktni odraz mišljenja tržišta o sadašnjem i budućem stanju japanske ekonomije.U principu tečaj valute jedne zemlje u odnosu na valutu druge zemlje se može gledati kao odraz stanja gospodarstva te zemlje u odnosu na gospodarstvo druge zemlje. Do kasnih devedesetih samo su “veliki igrači” mogli sudjelovati na tržištu Forex-a. Početni su zahtjevi za mogučnost trgovanja bili uvjet da imate 50 milijona dolara za početak. Forex je

130

zamišljen za upotrebu banaka i velikih institucija. Razvojom interneta, online Forex trgovanje je omogučilo i malim trgovcima trgovanje na Forexu.

Glavni sudionici te trgovine su poslovne (komercijalne) banke, a u manjoj mjeri i brokerske kuće i fondovi. U bankama se tim poslom bave posebno određena odjeljenja ili trading desk(s), a u slučaju broker-skih kuća (i fondova) postoje čak i takve koje su usko specijalizirane samo za deviznu (valutnu) trgovinu. Od drugih institucija treba primijetiti da u posljednjih nekoliko godina postaju vrlo aktivni posebni investicijski fondovi koji se nazivaju Hedge Funds i koji trguju valutama kako bi "pokrili" ili čak prikrili svoje globalne investicijske pozicije i transakcije te često izazivaju nestabilnosti na tržištima jer trguju na iznenadan i nelogičan način (odnosno samo njima logičan način), ponekad uzrokujući velike gubitke drugima ili čak tržišnu paniku. Forex je najveće financijsko tržište sa visokom likvidnošču na koje je pojedincima teško utjecati. Zbog svojih obilježja to je i jedno od najtežih tržišta za analizirati pogotovo što je za potrebu analize potrebno poznavanje gospodarskih kretanja države ili čak zone u kojoj se valuta koristi u odnosu na gospodarska kretanje države druge valute.

Devizno je tržište tipičan primjer elektronskog tržišta preko pulta (OTC) gdje nema jednog određenog razmjenskog mjesta (burze), već se sva trgovina odvija putem telefona i računala. Mehanizam te trgovine je vrlo jednostavan. Devizni diler koji se nalazi u banci u Frankfurtu preko kompjutera (zaslona računala) ili čak telefonom kontaktira dilera u drugoj banci u New Yorku i ponudi mu jednu cijenu za određenu količinu strane valute (npr. 1. 15 eura za jedan američki dolar, odnosno da primjer bude bliži stvarnosti, ponudi mu 11.5 milijuna eura za 10 milijuna dolara). Obzirom da obadvojica putem računala imaju pregled nad svim tržištima, diler u Londonu, u roku od svega nekoliko sekundi donosi odluku i tu ponudu prihvaća ili odbija. Ukoliko je prihvati, posao je (preko telefona ili računala) zaključen, unesen u računalo (i odmah objavljen), a tzv. stražnji ured (back office) u obje banke će još obaviti druge nužne tehničke poslove (poravnanje, slanje potvrde dogovora i prihvata ponude i si.). Kao što vidimo, cijela se transakcija odvija elektronskim putem.U Forexu zbog trendovskih oscilacija i veličine tržišta dolazi i do velikog izražaja tehnička analiza tržišta. Upravo što je to poznato večini korisnika tržišta osnovne značajke tehničke analize dolaze još više do izražaja. Rizik ulaganja na Forex-u može biti mali i užasno velik zbog nepoznavanja tržišta i lako dostupnih margina. Na forexu 90 % ulagača ostvaruje gubitke i to zbog neznanja, neplaniranja i lošeg upravljanja uloženim.

Simbo Zemlja Valut NadimaUSD United Dollar BuckEUR Euro Euro FiberJPY Japan Yen YenGBP Great Pound CableCHF Switzerlan Franc SwissyCAD Canada Dollar LoonieAUD Australia Dollar AussieNZD New Dollar Kiwi

Forex tržište je jedinstveno u svijetu tržišta zbog mogučnosti trgovanja 24 sata u danu. U bilo koje vrijeme negdje u svijetu je otvoren financijski centar i banke i ostale institucije izmjenjuju valute svaki sat dana i noći s iznimkom malih praznina vikendom.

Time Zone New GMTokyo Open 7:00 0:00 Tokyo Close 4:00 9:00 London 3:00 8:00

131

London 12:00 17:0New York 8:00 13:0New York 5:00 22:0

Forex OTC tržište je največe i najpopularnije financijsko tržište na svijetu. Na njemu globalno posluju veliki broj individualaca i organizacija. Na OTC tržištu učesnici sami odlučuju s kime žele trgovati ovisno o trgovačkim uvijetima, atrakciji cijena i reputaciji. Graf ispod pokazuje aktivnosti Forexa. Dolar je najtrgovanija valuta sa 88% udjela u svim transakcijama. Udio Eura je drugi sa 37% dok je Yen na 20% udjela tržišta.

Valute su uvijek izlistane u parovima kao GBP/USD ili USD/JPY. Razlog tome je što prilikom transakcije simultano se odvija kupnja jedne valute i prodaja druge valute.

GBP/USD = 1.7500 Prva izlistana valuta lijevo od slasha ("/") je poznata kao base currency ( u ovom slučaju GBP), dok se druga izlistana valuta na desnoj strani zove counter or quote currency ( u ovom slučaju USD).Kod kupnje tečaj Vam govori koliko trebate platiti u jedinicama quote valute da biste platili jednu jedinicu bazne valute. U primjeru gore trebate platiti 1,7500 US dolara za jednu britansku funtu.Prilikom prodaje tečaj Vam govori koliko jedinica quote valute se dobiva prodajom jedne jedinice bazne valute. U primjeru gore se dobiva 1,7500 US dolara za prodaju jedne britanske funte.Bazna valuta je osnova kupnje i prodaje. Ako kupujete EUR/USD par to jednostavno znači da kupujete baznu valutu (EUR) i prodajete quote valutu (USD).Trgovci kupuju par ako očekuju aprecijaciju (rast) bazne valute u odnosu na quote valutu i prodaju kod očekivane deprecijacije (pad) bazne valute u odnosu na quote valutu.Bid je cijena po kojoj je dealer spreman kupiti baznu valutu u zamjenu za quote valutu. To znaći da je to cijena po kojoj trader prodaje.Ask je cijena po kojoj je dealer spreman prodati baznu valutu u zamjenu za quote valutu. To znaći da je to cijena po kojoj trader kupujeRazlika između bid i ask cijene je poznata kao spread.Pip je najmanja jedinica vrijednosti valute. Pip je zadnje decimalno mjesto u tečaju. Rast ili pad tečaja se mjeri u pipovima.Npr: ako EUR/USD se promjni sa 1,2250 na 1,2251 tečaj je narastao za 1 Pip. Kako svaka valuta ima svoju vrijednost neophodno je izračunati vrijednost pipa za tu valutu. Jer u pipovima se mjeri dobit ili gubitak. Za ulagača nije neophodno da zna izračunati cijenu

132

pipa pošto sve platforme za trgovanje rade automatske izračune dobiti ili gubitka, ali je dobro biti upoznat sa načinom izračuna vrijednosti pipa za određenu valutu. Na forexu se trguje u lotovima. Standardna velićina lota je $100.000. Postoji i mini lot u vrijednosti od $10.000. Kao što smo već rekli valute se mjere u pipovima najmanjoj jedinici vrijednosti valute. Da bi se iskoristili pomaci pipa treba trgovati velikom količinom vrijednosti da bi se vidjeli pomaci u profitu ili gubitku. Da bi omogučile malim ulagačima trgovanje sa velikom količinom vrijednosti brokerske kuće daju jedne od največih margina na financijskim tržištima. Veličinu poluge koju ulagač može koristiti ovisi o brokerskoj kući i samom ulagaču. Obično brokerska kuća traži minimalni depozit na računa poznat i kao account margin ili inicijalni margin. Broker će specificirati i koliko trebaju depozita po lotu.Npr: za svakih $1.000 na računu ulagač može trgovati sa 1 lotom od $100.000.

4.4. Eurovalutno tržište (eurodolarsko)

Prvo je bilo poznato kao Eurodolarsko tržište jer se većina aktivnosti na tom tržištu odnosila na depozite i zajmove denominirane u dolarima od strane banaka s uredima u evropskim zemljama.Denominacija je promjena naziva novčanih bonova radi pojednostavljenja obračuna.Nastanak Eurovalutnog tržištaPoslije II svj. Rata obje velike zemlje izvan kapitalističkog bloka (SSSR i Kina), trebale su $ za trgovinu, jer je $ bio ključna valuta za međunarodnu trgovinu.Obje zemlje su se bojale posjedovati $ depozite u američkim bankama.Ovu bojazan su iskoristili neki bankari Evrope prije svega Londona i postali kanal $ tih zemalja, jer su Kina i SSSR držali svoje $ depozite u Londonskim bankama, denominirane u Eurodolare. Kasnije su Eurodolare prihvatile i multinacionalne kompanije iz SAD-a i također svoje depozite držale u Eurodolarima u londonskim bankama.Eurovalutno tržište je uobičajeno financijsko „sastajalište“ fizičkih osoba, poduzeća i depozitnih institucija iz cijelog svijeta. Kao takvo ono obavlja razne ekonomske funkcije:

1. središte svjetske arbitraže2. središte svjetskog kreditiranja3. kanal za depozitnu zamjenu4. sredstva smanjenja deviznog rizika (swap poslovi)

Instrumenti plaćanja u međunarodnom platnom prometu:- dokumentarni akreditiv- dokumentarna naplata- bankovna doznaka- bankovni ček- kreditno pismo- kreditna karta- bankovna garancija

Međunarodni monetarni fond ( MMF ) je međunarodna financijska institucija.Osnovan 1944 godine na monetarnoj i financijskoj konferenciji Ujedinjenih naroda.Na istoj konferenciji osnovana je i Međunarodna banka za obnovu in razvoj ( IBRD ).Planove za stvaranje uvjeta međunarodne trgovine, međunarodnih plaćanja i međunarodnog financiranja pripremile su SAD i Engleska.

133

Funkcija i uloga MMF-a temeljila se na fiksnom tečaju i paritetu valuta zemalja članica utvrđenih u zlatu.Taj „zlatni lanac“ trajao je 25 godina.Početak propasti sustava fiksnog tečaja valuta bio je 1971 g., kada vlada SAD-a ukida konvertibilnost $ za zlato i devalvirala $.Ova odluka donesena je nakon uzastupnih deficita platne bilance i naglog smanjenja zlatnih rezervi SAD-a.Ovakva situacija nametnula je reformu MMF-a.Zadatak MMF je kontrola i održavanje likvidnosti u međunarodnim plaćanjima.- ukida se konvertibilnost za zlato.- formiraju se tečajevi deviza kao fluktuirajući - zemlje članice određuju tečaj za svoju valutu ovisno o svojoj politici tečaja nacionalne valute.Ovakav MMF odgovara potrebama i interesima industrijski razvijenih zemalja.On je odraz njihovih želja da kroz Fond osiguraju održavanje reda u međunarodnim monetarnim odnosima a u skladu s njihovim ekonomskim potrebama i stečenim prednostima na svjetskom tržištu koje im osigurava njihova razvijenost i visoka produktivnost u proizvodnji.Zato ova rješenja nisu osigurala nerazvijenim zemljama jednake uvjete u rješavanju njihovih problema u međunarodnim plaćanjima.No bez obzira na ove manjkavosti MMF je snažno utjecao na stvaranje potrebnog reda u međunarodnim plaćanjima i međunarodnim financijama uopće.Danas se od MMF sve više očekuje da postane svjetska monetarna vlast, da regulira svjetsku monetarnu politiku.Ovi zahtjevi sve više stižu i od vodećih svjetskih gospodarstava, pa i rasprave grupe G 20 su usmjereni u tom pravcu.

4.5. Međunarodna tržišta obveznica

Međunarodna tržišta obveznica su tržišta koja trguju obveznicama i nude ih investitorima u različitim državama, u neregistriranom obliku i izvan nadležnosti vlasti jedne zemlje.

Međunarodna tržišta obveznica imaju u zadnje vrijeme, brzi rast, što se zorno vidi iz podataka sadržanih u tablici 7.1. Tablica 5. Izdani međunarodni dužnički papiri 1994.-2001. (u milijardama USA dolara)OPIS 1994. 1997. 2000. 2001.Ukupne neto emisije 253,6 573,3 1.243,4 1.071,1Instrumenti tržišta novca 3,3 19,8 152,1 -79,3Srednjoročne i dugoročne obveznice 250,3 553,5 1.091,3 1.150,4Razvijene zemlje 205,5 449,0 1.163,1 995,2Euro područje 167,1 257,9 559,9 429,2Japan -5,9 -0,4 -25,8 -12,2SAD 22,9 176,9 467,2 483,6Offshore centri 7,2 14,5 15,0 20,8Ostale zemlje 32,5 89,2 42,8 39,1Međunarodne institucije 8,5 20,6 22,6 16,0Financijske institucije 136,1 360,0 802,8 642,0Javni sektor 103,1 89,0 267,9 263,4Korporativni izdavatelji 14,4 124,3 172,7 165,7Izvor: Bank for International Settlements, tromjesečni pregled, različita izdanja, www.bis.org

134

Ovakav rast pokreće potražnja investitora za međunarodnim vrijednosnim papirima i međunarodnom diversifikacijom portfelja. Uočava se rast ukupnih neto emisija obveznica (za 7. god.) za 422%. Većina toga rasta dužničkih papira izdana je od strane razvijenih (SAD, Europa). Također zapaža se pad izdanja dužničkih papira kod Japana, što ukazuje da je više japanskih obveznica bilo otkupljeno ili vraćeno nego izdano. Isto tako se zapaža nagli porast novih dužničkih emisija u eurodenominacijama (jer su investitori, vjerojatno, pokušali uhvatiti svoje pozicije prije uvođenja eura u Europskoj uniji.

Većina međunarodnih zadužnih instrumenata denominirana je u USA dolarima, što bi upućivalo na to da je dolar i dalje valuta odabira, kao međunarodni medij izmjene i čuvanja vrijednosti. Euro je od svoga uvođenja premašio japanski jen, kao drugu po redu najvažniju emisiju vrijednosnih papira, a sve više prijeti i USA dolaru. Tržišta obveznica mnogih zemalja još se nisu uspjela potpuno oporaviti od azijske krize krajem 1990. godine.

Financijske institucije izdaju velik dio obveznica s promjenjivom kamatnom stopom (u SAD-u 2001. godine preko 86%). Korporacije, što se može i očekivati, izdaju većinu obveznica povezanih s vlasničkim udjelom ( u SAD-u oko 53%).Međunarodne se obveznice mogu klasificirati u tri glavne skupine i to: euroobveznice, inozemne obveznice i Bradyjeve obveznice.

Euroobveznice su dugoročne obveznice koje se izdaju i prodaju izvan zemlje u čijoj su valuti izražene. Tako npr. obveznice dolarske denominacije izdane u Europi ili Aziji su euroobveznice. Kod euroobveznica riječ „euro“ ima značenje da obveznica nije izdana u valuti zemlje u kojoj je denominirana. Tako se euroobveznice izdaju u zemljama izvan Europe i u drugim valutama koje nisu euro.Euroobveznice su se pojavile prvi put 1963. godine u SAD-u, kao način za izbjegavanje propisa i poreza. Tada su neke korporacije kreirale euroobveznice tako da su obveznice denominirane u raznim valutama.

Euroobveznice se obično izdaju u denominacijam od 5000 USA dolara i 10.000 USA dolara, glase na donositelja, kamatu plaćaju godišnje po, obično, promjenjivoj kamatnoj stopi i njima se trguje na OTC, uglavnom u Londonu. Euroobveznice povezane s vlasničkim udjelom su konvertibilne ili obveznice s dioničkom potvrdom. Na primarna tržišta euroobveznice plasiraju investicijske banke, obično, putem čvrstih ponuda, a raspon na tim tržištima daleko je veći nego za domaće obveznice.

Izdavatelj euroobveznica bira valutu u kojoj će biti denominirana emisija obveznica, a preuzimatelj snosi rizik povezan s početnom prodajom obveznica.

Uvođenjem EURA (2002. god.) sigurno je promijenilo strukturu euroobveznica. Tako više ne postoje euroobveznice denominirane u pojedinačnim valutama članica EU, već se one denominiraju samo u euro (valutu EU). Likvidnost stvorena ujedinjenjem euroopskih valuta omogućila je porast potražnje i veličine emisija euro denominiranih obveznica. Prinosi na euroobveznice u europskim zemljama neznatno variraju, a to bi trebalo da dodatno poboljša utrživost euroobveznica.

Inozemne obveznice su dugoročne obveznice koje izdaju korporacije i vlade izvan domicilne zemlje izdavatelja, obično su denominirane u valuti zemlje u kojoj su izdane (a ne u domicilnoj valuti). Npr. neka japanska tvrtka koja izdaje obveznice u Hrvatskoj u kunskoj denominaciji umjesto u japanskim jenima. Strane obveznice su starije od euroobveznica jer du se izdavale znatno prije euroobveznica (nazivane su međunarodne obveznice). Države znaju svoje strane obveznice imenovati da bi tako označile zemlju njihova podrijetla. Npr. strane obveznice izdane u SAD-u nazivaj se i „jenki“ obveznice, strane obveznice emitirane u

135

Japanu „samuraji“ obveznice, a strane obveznice izdane u Velikoj Britaniji „buldog“ obveznice.Bradyjeve obveznice36 kreirane su sredinom 1980. godina putem Međunarodnog monetarnog fonda – MMF-a i programa pod sponzorstvom američke središnje banke u okviru kojih su američka i druge banke razmjenjivali dolarske kredite zemljama s novim tržištima za dolarske obveznice koje su izdavale nadležne zemlje. Te su obveznice imale puno duže dospijeće nego krediti za koje su zamijenjene i niži obećani kupon (prinos) nego kamatna stopa na izvorni kredit. Kada su banke i druge financijske institucije jednom zamijenile kredite za obveznice, obveznice su se mogle prodavati na sekundarnim tržištima obveznica.

Programi zamjene obveznica za kredit trebali su ponovno uspostaviti vjerodostojnost manje razvijenih zemalja na tržištima novca i kapitala.

U posljednje vrijeme neke Bradyjeve obveznice ponovno su pretvarane u državne obveznice SAD-a zato što su rasponi trezorskih vrijednosnih papira na te obveznice daleko viši nego na Bradyjeve obveznice.

36 Nicholas Frederick Brady, United States Secretary of the Treasury under Presidents Ronald Reagan and George H. W. Bush (1988-1993)

136

5. TRŽIŠTE KAPITALA

5.1. Pojam i vrste tržišta kapitala

Tržište kapitala je ukupnost odnosa ponude i potražnje za dugoročnim financijskim sredstvima (rok duži od jedne godine)Tržište kapitala spaja kompanije kojima nedostaju dugoročna sredstva za razvoj poslovnih aktivnosti, sa investitorima koji imaju sredstva za investiranje, odnosno financijski suficit koji plasiraju uz zaradu. Da bi kompanija emitirala vlastite dionice, mora zadovoljiti određene uvjete, odnosno mora imati osiguran temeljni kapital, osnovna sredstva, tj. zgradu i opremu, zaposlenike, i sl. U manje razvijenim gospodarstvima, na kojima ne funkcionira tržište kapitala, da bi kompanije osigurale potreban dodatni kapital, primorane su posezati za bankarskim kreditima. Dok u zemljama u kojima je tržište kapitala regulirano, kompanije emisijom svojih dionica prikupljaju potreban kapital. Taj proces se odigrava na način da se kompanija otvori prema javnosti, te se putem emisije i plasmana njenih dionica ostvaruje trgovina na tržištima kapitala. Ovaj proces naziva se izlazak u javnost ili „going to public“. Na ovaj način kompanija prodaje investitorima dio svog vlasništva, te na taj način namiruje financijski deficit. Također, postoje i privatne, zatvorene, kompanije koje prikupljaju isključivo sredstva od svojih članova, ne izlazeći pritom u javnost.

Figure 3.1 Tok sredstva kroz financijski sustav

Proces privatizacije predstavlja jedan oblik izlaska kompanije u javnost, odnosno transformiranje državnih i društvenih kompanija u otvorena dionička društva, korporacije.Najvažniji dio tržišta kapitala čini tržište dionica, odnosno tržište na kojem se trguje vrijednosnim papirima koje su vezane za dionički kapital izražen u nominalnim vrijednostima dionica. To je posebno karakteristično za anglosaksonsko tržište, odnosno za SAD i Veliku Britaniju.Dva su najznačajnija financijska instrumenta tržišta kapitala, a to su dionice i obveznice, a koji su detaljno objašnjeni u IV. poglavlju ovog rada. Međutim, osim dionicama i obveznicama, na tržištima kapitala trguje se i financijskim derivatima. Financijski derivati predstavljaju financijske instrumente, izvedenice, čija vrijednost ovisi o cijeni predmeta

137

ugovora, čiji su vrsta, količina, kvaliteta i ostala svojstva standardizirani. Predmet ovih ugovora mogu biti dionice, obveznice, strane valute, određene vrste robe, burzovni indeksi i sl.

Primarno- Izdavanje dionica - Izdavanje obveznica i dr. vrijednosnih papira

Sekundarno- Dionica- Korporacijskih obveznica- Državnih vrijednosnih papira- Bankovnih vrijednosnih papira

Tržište kapitala je skup institucija, financijskih instrumenata i mehanizama pomoću kojih se dugoročno slobodna sredstva štednje prenose od suficitarnih, deficitarnim jedinicama koje ulažu u fiksne fondove i opremu.ržište kapitala segment je šireg financijskog tržišta. Možemo ga definirati kao skup institucija, financijskih instrumenata i mehanizama koje omogućuju prijenos sredstava koja se mogu investirati od ekonomskih subjekata s financijskim viškom, dakle suficitarnih jedinica prema onima s financijskim manjkom, tj. deficitarnim jedinicama koji ulažu u fiksne fondove i opremu. To je i njegova primarna funkcija. Postiže se prodajom vrijednosnih papira – dionica ili obveznica – onima koji imaju višak sredstava te na taj način poduzeća, vlade, lokalne vlasti i sl. imaju pristup većim količinama kapitala nego što bi im bio raspoloživ da se moraju osloniti isključivo na stvaranje vlastitih izvora. To je tzv. primarno tržište gdje se ugovaraju nove emisije trajnog kapitala i zaduženja u obliku potpuno novih emisija kapitala ili u obliku ponude postojećim investitorima. Za poduzeće financijsko potraživanje može biti u obliku trajnog kapitala (dionice) ili zaduženja (obveznice) dok državne vlasti redovito emitiraju obveznice.Druga funkcija tržišta kapitala možda je predmet veće pažnje – ono djeluje kao sekundarno tržište za vrijednosne papire koji su mogli biti emitirani u prošlosti. Tržište dozvoljava vlasnicima dionica i obveznica da ih prodaju brzo i tako osigurava stupanj likvidnosti koji inače ne bi bio izvediv. Postojanje sekundarnog tržišta čini djelovanje primarnog tržišta efikasnijim. Sekundarno tržište omogućuje neprekidnu realokaciju financijskih sredstava između različitih investitora, dozvoljavajući jednima da prodaju takva sredstva dok drugi mogu koristiti svoj višak sredstava da bi ih kupili"37.Glavni korisnici tržišta kapitala su poduzeća, samostalne vlade i nadnacionalna tijela kao što su Svjetska banka ili Europska investicijska banka. "Primarni uzajmljivači emitiraju dužničke instrumente ili dionice koje izravno ili preko institucionalnih investitora kupuju uglavnom domaćinstva i pojedinci kao nosioci viškova financijske štednje. U indirektnom sustavu financiranja vrijednosnice kupuju ili kredite odobravaju financijski posrednici – posebice institucionalni investitori. Osim nabrojenih sudionika na tržištu kapitala sudjeluju i investicijske banke, brokersko-dealerske (BID) tvrtke, ustanove kreditnog rejtinga, regulatorne i nadzorne ustanove"38. Slika I. STRUKTURA TRŽIŠTA KAPITALA

37 Foley, B. J.: Tržište kapitala, Mate, Zagreb, 1991., str. 6.38 Leko, V.: Financijske institucije i tržišta, Mikrorad, Zagreb, 2004., str. 97.

138

Izvor: Đerek Ivana: Tržište kapitala – pojmovi i podjele, Osiguranje, Zagreb, 2002., br. 11., str. 67-73.

Tržišta kapitala, ovisno o karakteristikama vrijednosnica koja se na njemu pojavljuju, možemo podijeliti na:

primarno (emisijsko) i sekundarno neorganizirano (spontano) i organizirano tržište vlasničkih i dužničkih vrijednosnica nacionalno i međunarodno tržište

Neorganizirano tržište koje se često naziva i neregularnim, spontanim ili sivim tržištem obuhvaća sva trgovanja vrijednosnim papirima koje organizirano tržište ne prihvaća, do kupoprodaje vrijednosnica koje su usprkos mogućnostima realizirane mimo organiziranog tržišta. To je dakle ilegalno područje kupoprodaje vrijednosnih papira (npr. putem oglasnika ili plakata).Organizirano sekundarno tržište karakteriziraju precizno utvrđena pravila ponašanja i regulatorno-nadzorni okvir koje postavlja zakonodavac (država), ali i same institucije na kojima se trguje: stroge burze vrijednosnih papira (eng. Security Exchange), odnosno efektivne burze te organizirana tržišta koja nisu strogo formalizirana – tržišta preko šaltera, odnosno pultova (OTC – Over the Counter Markets).Nacionalno tržište odnosi se na domaće tržište kapitala. Pod pojmom međunarodnog tržišta kapitala razumijeva se trgovina vrijednosnicama koja nije ograničena na jedno državno područje – time su obuhvaćena i nadnacionalna tržišta kapitala. Tipičan i nama najbliži primjer nadnacionalnog tržišta je tzv. eurotržište koje nema posebnog uređenja, ne pripada ni jednoj državi i čija su glavna središta London, Pariz, Frankfurt i Luksemburg. U širem smislu, slobodan tijek kapitala briše granice između domaćeg i ostalih tržišta. Tako je i hrvatsko tržište dio međunarodnog tržišta kapitala. Na domaćem tržištu osim domaćih pravnih i fizičkih osoba, hrvatskim dionicama i obveznicama trguju i strane osobe. Na međunarodnom tržištu kapitala mogu se kupiti vrijednosni papiri hrvatskih izdavatelja (npr. dionice Plive, Zagrebačke banke, Obveznice Republike Hrvatske). Ipak, pristup domaćih osoba međunarodnome sekundarnom tržištu dopušten je samo određenim pravnim osobama (npr. bankama, fondovima).

139

5.2. Primarno i sekundarno tržište kapitala

Dionice, obveznice i drugi financijski instrumenti zaživljavaju na tzv. primarnom ili emisijskom tržištu. To je onaj segment tržišta na kojem izdavatelj dionice ili obveznice dolazi do kapitala, odnosno do određenog novčanog iznosa koji mu je potreban (npr. za financiranje investicijskog projekta ili drugu poslovnu aktivnost). Posao izdavanja, odnosno primarne emisije vrijednosnih papira (eng. IPO - Initial Publice Offering) prilično je složen i najčešće odveć zahtjevan da bi ga izdavatelj mogao samostalno uraditi tako da banke, odnosno njihovi odjeli za investicijsko bankarstvo najčešće odrađuju posao od ideje do realizacije primarne emisije. Banke i vladaju tim tržištem bilo kao "veletrgovci" koji otkupljuju cijelo izdanje i rasprodaju ga dalje, bilo kao posrednici koji pronalaze izravnog kupca vrijednosnice.Izdavanjem vrijednosnica i drugih, ugl. utrživih financijskih instrumenata i njihovom rasprodajom završava život toga instrumenta na primarnom ili emisijskom tržištu. Vrijednosnice se na primarnom tržištu prodaju samo jednom. Sve ostale prodaje odvijat će se na sekundarnom tržištu."Na sekundarnom financijskom tržištu obavlja se stalna kupoprodaja već emitiranih vrijednosnica koje su u ruke investitora došle prethodnom rasprodajom na primarnom tržištu. Na njemu primarni izdatnik vrijednosnica ne pribavlja novčana sredstva jer je to postignuto na primarnom tržištu, već se mijenjaju vlasnici prije emitiranih vrijednosnica, tj. vrijednosnice se preprodaju prije njihovog dospijeća. Zato se ovo tržište zove i transakcijsko tržište ili tržište "druge ruke".Sekundarno financijsko tržište pravno se i organizacijski sveobuhvatno i temeljito uređuje zbog zaštite svih sudionika na njemu. Posebno značenje sekundarnog tržišta je u tome da pruža mogućnost investitorima, da preprodajom vrijednosnog papira koji posjeduju lako održavaju likvidnost i oslobađa im novčana sredstva za druge plasmane.Bez uređenog sekundarnog tržišta ni primarno tržište ne vrijedi mnogo. Sekundarna tržišta razlikuju se, ne samo od zemlje do zemlje, već su različito organizirana i različite "živosti" za svaku vrstu financijskih instrumenata. Transakcije na sekundarnom tržištu obavljaju se u bankama ("burzice", brokerski odjeli), na burzama vrijednosnica koje su najorganiziraniji i institucionalni oblik sekundarnog tržišta, na tzv. OTC (over-the-counter) tržištima ili "iz ruke u ruku""39.Primarno tržište definirano je kao tržište za nove objave financijskih instrumenata, poput dionica i dugova. Tržišta su karakterizirana nabavama i naknadama. Na savršenom tržištu, informacija je potpuna i dostupna svim tržišnim sudionicima, proizvodi su homogeni, a cijene jednake marginalnim troškovima. Savršena tržišta su, međutim, rijetka. Promotrimo primarno tržište. Svaki dan obavi se mnoštvo transakcija na širokom spektru cijena. Burzovni trgovci često djeluju isključivo između sebe. Izvještavanje informacija (cijena) nije instantno. Magnituda tržišta i njegova nesavršena priroda čini ga virtualno nemogućim za individualne ulagače da savršeno usklade svoje preferencije za određenom vrstom vrijednosnih papira (u odnosu, na primjer, na povrate i sigurnosti) sa cijenom takvih vrijednosnica. Stoga, postoji logika za postojanje treće strane koja vrši ulogu spajanja snaga za nabavu i odštetu. Primarno tržište sastoji se od tri temeljna tipa učesnika:

39 Leko. V.: Op. Cit., str. 91.

140

Slika 2: Metode emisije vrijednosnih papira

Izvor: S. Orsag, Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Zagreb 2002.

Posuđujući na tržištu kapitala, deficitarne jedinice ulažu tako prikupljena sredstva u razvoj, što omogućuje ostvarenje budućih prihoda iz kojih će se uzajmljeni i uloženi kapital vraćati uvećan za naknadu za ustupljena tuđa sredstva.Na tržištu kapitala trguje se s instrumentima s dospjećem preko jedne godine:

- korporacijske obveznice- državne obveznice i obveznice lokalnih vlasti- hipotekarne obveznice- korporacijske dionice- dugoročni krediti banaka

Primarni uzajmljivači emitiraju dužničke instrumente ili dionice koje izravno preko institucionalnih investitora kupuju nosioci viška financijske štednje.U indirektnom sustavu financiranja, vrijednosnice kupuju ili kredite odobravaju financijski posrdnici – institucionalni investitori.Pored posrednika na tržištu kapitala sudjeluju investicijske banke, brokersko dealerske (B/D) institucije, ustanove kreditnog rejtinga, regulatorne i nadzorne ustanove.Tržište kapitala dijelima na:

- primarno- sekundarno

Primarno tržište = financijsko tržište na kojem se prodaju nova izdanja vrijednosnica.Prodajom emisije vrijednosnica prikuplja se nova novčana štednja ili trenutno nezaposleni novac.Novom emisijom dionica povećava se kapital izdavatelja a novom emisijom dionica povećava se kapital izdavatelja, a novom emisijom obveznica uzajmljuju se dodatna dugoročna novčana sredstva.Izdavanjem vrijednosnica i drugih, uglavnom utrživih financijskih instrumenata i njihovom rasprodajom završava život toga instrumenta na primarnom ili emisijskom tržištu.Vrijednosnice se na primarnom tržištu prodaju samo jednom.Investicijske banke često preuzima kompletne poslove oko izdavanja novih vrijednosnica u ime i za račun investitora.

141

Grafikon broj 5: Primarna tržišta na kojima se nude nova izdanja financijski instrumenata

= protok financijskih instrumenata

= protok sredstava

Izvor: Saunders A. & Cornett M.M., Financijska tržišta i institucije, Masmedia d.o.o. Zagreb, 2006.

S tim u svezi obavljaju slijedeće poslove: - analiza tržišta - procjena uspjeha emisije - predlažu vrstu vrijednosnica - određuju početno cijenu - registriraju emisiju - pribavljaju rejting - raspisuju poziv za upis - prodaju i distribuiraju vrijednosnice - otkupljuju cijelu emisiju (same ili u konzorciju) - rasprodaju emisiju na primarnom ili sekundarnom tržištu - preuzimaju rizik (neprodaje, cijene i dr.)Može se reći da investicijske banke posreduju između emitenata i javnosti.Posebno značenje na primarnom tržištu imaju informacije o bonitetu emitenata vrijednosnica i rejting tvrtke.„BONITET“ je izraz koji sintetički izražava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i posebice kreditnu sposobnost.Ocjene o bonitetu i rangiranju emitenta, služe investitorima pri ocjeni rizika, a emitentima pri utvrđivanju tržišne pozicije. Najbolji rejting je tri A (AAA), to je najniži rizikRejting C ili D predstavlja najrizičnije emitente.Sekundarno financijsko tržište= financijsko tržište na kojem se obavlja prodaja već emitiranih vrijednosnica koje su investitori već kupili rasprodajom na primarnom tržištu.Na ovom tržištu emitent vrijednosnica ne pribavlja novčana sredstva, već se mjenjaju vlasnici već emitiranih vrijedniosnica, tj. vrijednosnice se preprodaju prije njihovog dospjeća.Zato se ovo tržište zove i transakcijsko tržište ili tržište „druge ruke“.Bez uređenog sekundarnog tržišta ni primarno tržište ne vrijedi mnogo, jer iskustvo nam je pokazalo, bez sekundarnog tržišta vrijednosnice se pretvaraju u obične povtrde s kojima se ništa ne može učiniti do roka njihovog dospjeća.

142

Korisnici sredstava (korporacije koje izdaju

instrumente glavnice/duga)

Upisivanje s investicijskom bankom

Početni dobavljači sredstava (investitori)

Transakcije na sekundarnom tržištu obavljaju se u bankama, na burzama vrijednosnica i na tržištima „iz ruke u ruku“.Hipotekarno tržište= podvrsta tržišta kapitala ali i jedan od njegovih najvažnijih pojedinačnih oblika u razvijenim zemljama.Hipotekarni kredit= posebna vrsta izrazito dugoročnog kredita.Banke, štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju ove kredite građanima i poduzećima na osnovi pokrića u nekretninama.Sigurnost vraćanja ovih kredita nije u „bonitetu“ dužnika već u vrijednosti nekretnine.Hipotekarni kredit je najstarija vrsta kredita jer ga je poznati „Hamurabijev zakonik“ ozakonio već 1800 godina prije nove ere.Visoki iznosi i dugi rokovi hipotekarnih kredita imobiliziraju aktivu kreditora.Zato se potraživanjima osiguranim hipotekom sve češće trguje na sekundarnom tržištu hipoteka.Na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita i budućeg priliva po otplatama glavnice i kamata, hipotekarne institucije ili posebne državne hipotekarne agencije emitiraju dugoročne dužničke vrijednosnice ili udjelne certifikate i prodaju ih javnosti.Takve hipotekarne obveznice apsorbiraju sve veće iznose kapitala na tržištu.U SAD-u je 1998 godine SEKURITIZIRANO preko 50% ili 2.040 milijardi US $ stambenih kredita.Nagloj sekuritizaciji i razvoju sekundarnog tržišta najviše pridonosiprecizno pravno reguliranje, državna potpora, nadzor i osiguranje hipotekarnih kredita od strane države, što i kredite i hipotekarne zadužnice čini nerizničnim.Hibridni instrumenti (vrijed. papiri izdani temeljem nekog potraživanja) su sigurni jer su kolaterizirani prethodno odobrenim kreditima osiguranim od države, što opet pojeftinjuje izvore sredstava i same stambebe kredite.Cijeli sustav ustrojen je tako da krajnji korisnik kredita (stambenih) obično i ne znaju za postupke sekuritizacije već od odobravanja do otplate kredita posluju samo sa svojim originalnim kreditom.

Primarno tržište je ono na kojem vrijednosnice zaživljavaju. One se tu prvi put nude potencijalnim kupcima. To je emisijsko tržište na kojem poduzeća i ostali sudionici emitiraju vrijednosne papire i prvi put im traže kupca. Posao izdvajanja, odnosno primarne emisije vri-jednosnih papira je složen, pa izdavatelji angažiraju dokazane specijalne institucije investicij-skog bankarstva, koje se mogu pojavljivati kao veletrgovci, otkupljujući cijelu emisiju vrijed-nosnica i prodajući ih dalje, ili se javljaju kao posrednici.

143

Sekundarno tržište vrijednosnih papira predstavlja mjesto gdje se svakodnevno vred-nuje pojedino poduzeće (dioničko društvo) i kvaliteta njegova menadžmenta. Cijene vrijedno-snih papira postignute u transakcijama na ovom tržištu izravno utječe na tržišnu vrijednost poduzeća, odnosno na njegovu tržišnu kapitalizaciju. Na sekundarnom se tržištu, upravo zato jer postoji mogućnost preprodaje, često mijenja vlasnik vrijednosnice, jer se, obzirom na za-dovoljavajuću likvidnost tržišta njegovi sudionici češće odlučuju na kupoprodaju.

Grafikon broj 8: Sekundarna tržišta

Izvor: Saunders A. & Cornett M.M., Financijska tržišta i institucije, Masmedia d.o.o. Zagreb, 2006.

Neorganizirano tržište kapitala je neregulirani dio ovog kompleksnog tržišta. Tu se tr-guje vrijednosnicama izvan organiziranog tržišta. Organizirano tržište karakterizira strogo i precizno utvrđena pravila djelovanja i regulatorna tijela koja ih nadziru. To tržište je transpa-rentno i tu se obavljaju masovne transakcije.

5.3. Tržište vlasničkih i dužničkih vrijednosnica

Ta podjela temelji se na obilježju financijskog odnosa između izdavatelja i vlasnika vrijednosnice. Vlasnički vrijednosni papiri predstavljaju udio u vlasništvu nad poduzećem i za njih su vezana određena vlasnička prava. Klasičan vlasnički instrument je dionica. Dužnički vrijednosni papir predstavlja financijsko kreditiranje izdavatelja i tipičan predstavnik je obveznica. Iako postoje određene organizacijske razlike između tih tržišnih segmenata, oni u praksi čine cjelinu: mjesto na kojem se sastaju ponuda i potražnja dugoročnih financijskih instrumenata.

144

Financijska tržišta Drugi dobavljači vrijednosnih papira

Brokeri vrijednosnim papirima

Podjela tržišta na tržište vlasničkih i tržište dužničkih vrijednosnica temelji se na obi-lježju odnosa između izdavatelja i vlasnika vrijednosnog papira. Vlasnički papiri vlasniku omogućuju stjecanje udjela u vlasništvu nad poduzećem i ona za sobom povlače određena vlasnička prava (sudjelovanje u upravljanju poduzeća, participacija u dijelu dobiti koja se ra-spoređuje u dividende i sl.). Tipični vlasnički vrijednosni papir je dionica, dok dužničke vri-jednosne papire predstavlja obveznica.

5.4. Tržište rizičnog kapitala

Industrijska revolucija dovela je banke na mjesto glavnog izvora financiranja kompanija. Investitori rizičnog kapitala preuzeli su na sebe financiranje određenih kompanija koje nisu mogle dobiti bankovne kredite. Oni su često davali kapital kao garanciju za bankovni zajam. Sudionici ovih tržišta uglavnom su bili investitori-amateri. Međutim, uslijed eskalacije potrebe za kapitalom i obujma poslovanja, rizični kapital postaje sve više institucionaliziran. Primjerice u Engleskoj, kao glavni snabdjevači privatnog rizičnog kapitala pojavili su se trgovci. Engleske trgovačke banke pomagale su financiranje američke industrijske revolucije i pružale model za razvoj američkog trgovačkog bankarstva. Kada govorimo o rizičnom kapitalu, govorimo uglavnom o ulaganju u kompanije koje su nove na tržištu, a pripadaju industriji visoke tehnologije, poput telekomunikacijskoj, informatičkoj, biotehnološkoj, farmaceutskoj i sl. 40-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u je započeo razvoj profesionalnog rizičnog investiranja, a rast tržišta rizičnog kapitala uzrokovano je usvajanjem Zakona o investiranju u male biznise, 1958. godine. Pod tim zakonom, investicijske kompanije za male biznise, su bile osigurane statusom porezno privilegiranih. Taj zakon je bankama dozvoljavao investiranje u male biznise, i to je bila ključna uloga formiranja profesionalnog i institucionalnog tržišta rizičnog kapitala (venture capital, VC). Do 80-ih godina dogodio se znatan financijski priljev na privatna tržišta običnih dionica, a glavna vodeća snaga bilo je „vruće“ IPO tržište. Kompanije, podržane od VC-a su se otvorile za javnost i investitorima donijele znatno veće prihode od uloženog kapitala nekoliko godina ranije. Ovako privlačni visoki povrati na uloženo, privukli su znatan broj investitora. VC investiranje svoj vrhunac doseglo je 1987. godine, nakon čega je uslijedio neočekivan pad. Početkom 90-ih godina, IPO tržište je ponovno unaprijedilo povrate, te time popravilo aspekte

145

TRŽIŠTE KAPITALA

DebtDUŽNIČKI VP

Komercijalni zapisiObveznice

Preferencijalne dioniceKonvertibilne obvezniceStrukturirani proizvodi

EquityVLASNIČKI VP

Inicijalna ponuda dionicaJavna ponuda

Privatna ponudaRight Issue

prikupljanja potrebnih sredstava. VC financiranje svoj je vrhunac doživjelo u periodu 1995. – 1997. godine, nadmašivši i rezultat iz 1987. godine40.

VC tržište uključuje trgovačke bankarske podružnice, investicijske banke, industrijske kompanije i osiguravajuća društva. VC industrija ima veliki broj specijaliziranih investicijskih entiteta formiranih isključivo za vođenje VC investicija, kao javne i privatne venture kompanije. Privatni VC fondovi prikupljaju potreban kapital od ograničenog broja sofisticiranih investitora u privatnom plasmanu. Investicijska baza se uglavnom sastoji od individualnih investitora, mirovinskih fondova, osiguravajućih društava, bankarskih holding kompanija, te stranih institucionalnih investitora. VC kompanije primaju svoje prihode putem dvaju kanala, godišnja naknada menadžmentu i profitno dodjeljivanje u fond. Glavni izvor prihoda fonda je dobitak kapitala putem prodaje dionica iz portfelja kompanije, odnosno kompanije u koji je fond investirao.

VC fond u većini slučajeva osnivaju dva partnera. Generalni partner (rizični kapitalist) uglavnom prima 20% profita i sudjeluje sa 1% kapitala, dok ograničeni partner (partner koji je uložio kapital) prima 80% profita. U ovakvim slučajevima, generalni partner je investicijska banka koja je organizator i menadžer VC fonda, dok su ograničeni partneri isključivo kapitalni investitori koji nemaju direktnog sudjelovanja u upravljanju fondom. Partnerski sporazumi nisu fiksni, nego su podložni promjenama, primjerice u slučajevima ulaska novih partnera i imaju rok trajanja, uglavnom 10-12 godina.

Kako se VC fond uspostavlja kao partnerstvo, ono mora zadovoljiti minimalno dva od sljedeća četiri testa:

1. Test neograničene odgovornosti

2. Test necentraliziranog menadžmenta

3. Test ne slobodne prenosivosti udjela u fondu

4. Test ograničenog života

Investiranje rizičnog kapitala ima nekoliko osobina. Prva osobina je aktivno sudjelovanje investitora rizičnog kapitala u pronalaženje kandidata portfolio kompanije, pregovaranje i strukturiranje transakcija, te praćenje rada kompanije. Zatim, VC investiranje u pravilu se radi na rok od tri do sedam godina, sa očekivanjem visokih povrata kada portfolio kompanija postane uspješna i kada njezini vrijednosni papiri dosegnu veliku vrijednost. VC fondovi uglavnom investiraju u obične dionice, preferencijalne dionice, dionice plus jedinicu duga, konvertibilne obveznice, i sl. čiji su godišnji povrati, u rasponu od 20% do 50%, empirijski gledano, prilično nestabilni. Treća osobina rizičnih ulaganja je ta da su kupljeni vrijednosni papiri u načelu privatni, bez obzira da li je riječ o novom biznisu ili o postojećoj kompaniji. u slučajevima kada venture fond kupi kontrolirani udio u nekoj javnoj kompaniji, nakon te transakcije kompanija je u privatnom vlasništvu. Ovdje je također bitno napomenuti da venture capital fondovi investiraju isključive u kompanije koje imaju dobar menadžment, jer kompanije sa slabim menadžmentom predstavljaju dodatne, neisplative rizike i investicije. Posljednja razlika VC od drugih tipova investiranja je u tome da ulagači vc fondova u dosta slučajeva traže kontrolu, bilo u odboru ili zastupanju. Ponekad u nekim kupovinama zahtijevaju i većinu. Dosta su česti i slučajevi gdje menadžment portfolio kompanije i VC profesionalci rade kao partneri, jer investiranje nije samo ulaganje kapitala, već i savjetodavne usluge, a sve u svrhu povećanja vrijednosti portfolio kompanije.

Udruživanjem fondova različitih investitora uspostavljaju se partnerstva profesionalaca VC investiranja. Oni uglavnom kupuju mlada perspektivna poduzeća i

40 Liaw, Thomas K.: The Business of Investment Banking, John Wiley & Sons Inc. New York, 1999.

146

afirmiraju ih u jake kompanije koje kotiraju na burzi, pri čemu to otvaranje kompanija javnosti predstavlja realizaciju povrata na investiciju.

5.5. Institucije tržišta kapitala

Djelovanje institucija na tržištu kapitala uređeno je državnim zakonima, ali i internim pravilima samih ustanova koje djeluju na tržištu. Postoje ustanove nad kojima država ima ne-posredan nadzor te može izravno utjecati na njihov rad. Takva je komisija za vrijednosne papire, bez obzira što ona samostalno djeluje u skladu sa zakonima i svojim ovlaštenjima. Država postavlja njena predsjednika te je on odgovoran za svoj rad onome tko ga imenuje (u Hrvatskoj Sabor, a u Americi Predsjednik države).

Sekundarna tržišta razlikuju se, ne samo od zemlje do zemlje, već su različito organi-zirana i različite "živosti" za svaku vrstu financijskih institucija. Transakcije se obavljaju u bankama ("burzice", brokerski odjeli), na burzama vrijednosnica, na tzv. OTC (over-the-counter) tržištima i "iz ruke u ruku".

Najčešći su predmet razmatranja burze vrijednosnice jer su najorganiziranije i institu-cionalni oblik sekundarnog tržišta. Na njoj mogu trgovati samo članovi burze koji trguju prema specifičnom skupu pravila i regulacije.41

U kontinentalnoj Europi, sredinom 15. stoljeća, javljaju se prve burze. Iako je pojam burze još uvijek povezan s raskošnim zdanjima, u posljednja dva desetljeća fizičko postojanje ponude i potražnje sve se više gubi. Burza kao institucija, u novije vrijeme samo osigurava infrastrukturu za obavljanje transakcija vrijednosnim papirima. Na njoj mogu vršiti kupopro-dajne transakcije samo članovi burze koji imaju zakupljeno mjesto.

Poduzeća koja imaju interes da se njihove dionice nalaze na burzi moraju udovoljiti strogim zahtjevima burze. Ti zahtjevi, osim ispunjavanja kriterija pri samom uvrštenju, se odnose i na kontinuirano izvješćivanje javnosti o poslovanju tijekom kotiranja na burzi.

Najveće svjetske burze su New York Stock Exchange (NYSE), American Stock Exchange (AMEX), The London Stock Exchange, tokijska burza itd.

5.6. Hrvatsko tržište kapitala

Počeci razvoja tržišta kapitala u Hrvatskoj vezani su za 1918. godinu, točnije 3. pro-sinca te godine, kada je mala grupa poduzetnika osnovala Zagrebačku burzu vrijednosnica i robe. Na burzi se trgovalo vrijednosnim papirima, robom, stranim valutama i plemenitim metalima. Međutim, velika ekonomska kriza koja je zahvatila cijeli svijet, odrazila se i na ovo područje. Mnoge su banke propale i 1931. godine napušteno je trgovanje vrijednosnim papirima. Kasnije, nakon rata, novi sustav nije priznao tržište kapitala, vrijednosnica i njihovo značenje za gospodarstvo te je 1946. godine burza zatvorena.42

Međutim, oko pola stoljeća kasnije događaju se brojne promjene koje ponovno, iako sporo, oživljavaju Zagrebačku burzu, kao glavno središte hrvatskog tržišta kapitala. Također, razvija se i prvo hrvatsko uređeno javno tržište vrijednosnim papirima u Varaždinu.

Hrvatska je naslijedila nerazvijeno tržište kapitala od bivše države SFRJ. Hrvatski financijski sustav karakterizira nerazvijenost institucija, mehanizama, instrumenata i oblika financiranja. Naše tržište kapitala je konzervativni-bankovno orijentirani sustav gdje je glavni

41 Leko V.: Financijske institucije i tržišta, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb, 2004., str. 91.42 Zagreb Stock Exchange, Inc. History and Organization, Zagreb, 1994., str. 8-9.

147

izvor sredstava bankovni kredit, a ne sekuratizirani oblik zaduživanja kojim bi se zaduživalo na financijskom tržištu. Potrebno nam je moderno financijsko tržište sa širokim spektrom financijskih institucija, sa kreditima ali i nekreditnim oblicima financiranja i razvijenim tržištem vrijednosnica.

Nakon odcjepljenja krenulo se u otklanjanje određenih prepreka koje su stajale na putu izgradnje novog sustava i na stvaranje pretpostavki potrebnih za njegovo pravilno funkcioni-ranje. Svakako da je jedan od bitnih ciljeva brojnih promjena bio i razvoj financijskog tržišta, odnosno tržišta novca i tržišta kapitala, kao važnih pretpostavki funkcioniranja novog tržišnog gospodarskog sustava.

Prvenstveno je bilo potrebno stvoriti pravno-financijsku regulativu kao zakonsku os-novu na kojoj bi se temeljila izgradnja financijskog sustava. Problem je što su zakoni done-seni poprilično kasno, jer je privatizacija u Hrvatskoj počela 1991. godine, a zbog ratnih uv-jeta tržište kapitala u RH, od 1991-1995., nije imalo čvrste institucionalne temelje. Najvažniji zakon za domaće tržište kapitala je donesen tek 1995. Zakon o izdavanju i prometu vrijednos-nih papira. A tek 2002. Zakonom o tržištu vrijednosnih papira usvojeni su standardi sa The International Organization of Securities Commissions (IOSCO) i Europskom unijom.

Utvrđen je zakonski okvir primarnog i sekundarnog tržišta, regulirane su institucije, vrste vrijednosnih papira i sudionici trgovanja i nadležnosti Komisije za vrijednosne papire, sada HANFA-e ( Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga). Sudstvo je i dalje sporo i neefikasno, mnogo je neriješenih slučajeva a jedan od velikih problema je korumpiranost.

Veća zakonska zaštita znači i veće povjerenje investitora, povezana je s većim brojem poduzeća koja kotiraju na burzi, većom tržišnom vrijednošću u odnosu na imovinu i isplatama dividendi.

Prilikom izgrađivanja efikasnijeg financijskog sektora kompatibilnog financijskim sektorima u EU otežavajuće okolnosti su što je hrvatski sektor mali, postoji velika dominacija banaka i stranih vlasnika, niski su dohoci, manje je primjenjivanih financijskih instrumenata, te je Hrvatska visoko zadužena u inozemstvu.

Tržište vrijednosnicama postoji tek kao dioničko tržište jer je većina dionica emitirana u procesu privatizacije. Problem je što većina tih dioničara nisu bili investitori, htjeli su gotovinu a nisu pronašli način da ostvare profit.

Tek 2000. godine pojavljuju se nove financijske institucije poput novčanih ili kapital-nih investicijskih fondova. One polako zauzimaju udio na financijskom tržištu, a jačanjem osiguravajućih društava i ulaskom mirovinskih fondova na tržište povećavaju se čvrstoća i likvidnost financijskog tržišta.

Kreditno tržište i dalje se svodi na dominaciju bankovnih kredita, bez značajnijeg ud-jela dugoročnih i kratkoročnih zadužnica. Banke ne mogu prodati svoje potraživanje na os-novi založene hipoteke čime se povećava rizik, a i poskupljuju krediti.

Hrvatsko tržište kapitala je plitko i obilježava ga trgovanje s tek nekoliko kvalitetnih (eng. blue chip) dionica. Tek u tijeku 2001. godine započelo je prvo značajnije trgovanje ob-veznicama RH. Smanjena ponuda kvalitetnih dionica (unatoč pojavi JDD kotacije), uvjetovala je promjenu zanimanja ulagača od dionica na tržište duga.

Poseban poticaj tržištu dužničkih vrijednosnih papira dali su država i mirovinski fon-dovi. Država je svojim izdanjima povećala ponudu državnih obveznica, a mirovinski su fon-dovi kao institucionalni ulagatelji dodatno povećali zanimanje za kupnju tih vrijednosnica, što je sve zajedno povećalo likvidnost toga tržišta.43

43 Dragić K., Lamza D., Determinante dizajniranja domaćeg tržišta državnih vrijednosnica, str. 984-988.

148

Hrvatsko tržište kapitala je osjetljivo na svjetska kretanja, domaći investitori nisu dovoljno jaki da uspiju održati likvidnost tržišta, odnosno cijenu dionica koja je ranije bila.

Tržište kapitala je slabo razvijeno i na razini EU ako uspoređujemo sa SAD-om, Veli-kom Britanijom i područjem JI Azije. Republika Hrvatska znatno zaostaje za EU, te imamo situaciju da je omjer tržišne kapitalizacije i BDP-a, kojim se mjeri razvijenost tog tržišta, u RH manji od svih tranzicijskih zemalja koje su od svibnja 2004. godine opstale članice EU. Zaključak je da naša zemlja zaostaje za svima s kojima se želi uspoređivati.

Najvažniji element otvaranju i uključivanju u tržišne mehanizme EU je otvorenost međunarodnim tokovima kapitala. Devizni priljevi i odljevi mnogo su važnije odrednice kre-tanja monetarnog sustava nego djelovanje centralne banke. Trenutno je naša zemlja vrlo otvo-rena prema priljevu kapitala, ali odljev je ograničen. Naši građani ne mogu potpuno sudjelo-vati u međunarodnim poslovima i ulaganjima. Razlozi su političke prirode i očekuju se promjene na tom polju, jer ovakav sustav je asimetričan i neracionalan.

5.6.1. Organizacija Hrvatskog tržišta kapitala

Hrvatsko tržište kapitala podijeljeno je u njegova dva osnovna segmenta: Zagrebačku burzu i grupu tzv. "tržišta", koja je organizirana kao mreža nekoliko pravno nezavisnih tržišta u nekoliko gradova. Ova druga tržišta su institucionalizirana s obzirom da imaju statut, pos-lovnik o radu, redovito rade kotacije određenih vrijednosnih papira, ali ipak njih možemo svrstati u tzv. OTC tržište.

HANFA ( Hrvatska agencija za nadzor financijskih) i Zagrebačka burza ( ostala jedina nakon spajanja s Varaždinskom ) čine središnje aktere hrvatskog tržišta kapitala jer one stvaraju uvjete za egzistenciju tržišta putem njegovog regulativnog uređenja, nadzora, prijeboja i namire te u osiguravanju tehničke infrastrukture.

Zagrebačka burza osnovana je 1991. godine kao nevladina i neprofitna institucija, or-ganizirana kao dioničko društvo. Hrvatska zapravo tek nastoji razviti mehanizme trgovanja na tržištu kapitala, a to je očito dugotrajan proces. Kao velik problem javlja se nedostatak kapitala, a s druge strane i oni koji posjeduju viškove sredstava nemaju mogućnosti njihova sigurna plasmana. U Hrvatskoj su tek u razvoju financijske institucije, koje bi omogućile transferiranje, odnosno cirkuliranje postojeće štednje. Na tržištu kapitala dominiraju, a ponekad i jedini sudionici jesu banke.Tržište kapitala ne ispunjava jednu od svojih osnovnih zadaća, a to je financiranje poduzeća, odnosno razvoja. Ova funkcija je vezana za primarno tržište posredstvom kojeg poduzeća kroz emisiju vrijednosnice dolaze do potrebnih financijskih sredstava.Prednosti koje bi ostvarila poduzeća uvrštavanjem svojih vrijednosnica na tržište kapitala prvenstveno su vezani za ostvarenje novog načina financiranja bez opterećenosti kreditnim dugom. Postojanje vrijednosnih papira na burzi naravno, uz raste njihove tržišne vrijednosti, pokazatelj je kvalitete poduzeća i njihove kreditne sposobnosti što stvara pretpostavku njegova daljnjeg zaduženja.

5.6.2. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA)

Nadzor nebankarskog financijskog sektora u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatskaagencija za nadzor fi nancijskih usluga.Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga predstavlja neovisnu pravnu osobu koja u osnovi nadgleda izdavanje i trgovanje vrijednosnim papirima. Komisija je odgovorna Saboru Republike Hrvatske. Jedan od poslova Agencija jest i nadzor nad burzama, društvima za

149

poslovanje vrijednosnim papirima, investicijskim fondovima itd. Nadalje, komisija preuzima odgovarajuće mjere u cilju ostvarivanja efikasnog djelovanja tržišta vrijednosnih papira i zaštite investitora.HANFA je osnovana 01.siječnja 2006. godine stupanjem na snagu Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga.Osnivanjem HANFE objedinjuju se slijedeće nadzorne institucije nebankovnog financijskih institucija:

- Komisija za vrijednosne paprire RH- Agencija za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja- Direkcija za nadzor društava osiguranja

HANFA je samostalna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru svog djelokruga i nadležnosti propisanih ovim i drugim zakonima, odgovorna Hrvatskom saboru. Uprava agencije se sastoji od pet članova od kojih je jedan predsjednik.Savjet agencije je savjetodavno tijelo Agencije, sastoji se od devet članova od kojih tri člana imenuje Vlada RH, a ostalih pet članova biraju predstvanici udruga subjekata nadzora pri HGK, daje mišljenje stručne i znanstvene savjeta radi razvoja nadzorne prakse. Djelokrug i nadležnost obavlja nadzor nad poslovanjem:

1. burzi i uređenim javnim tržištima, ovlaštenim društvima i izdavatelja vrijednosnih papira

2. društava za upravljanje investicijskim, privatizacijskim investicijskim i mirovinskim fondovima

3. brokerskim društava, brokera i investicijskih savjetnika4. institucionalnih ulagatelja5. središnju depozitnu agenciju6. središnjeg registra osiguranika7. društva z aosiguranje

Djelokrug i nadležnosti je poticati organizirati i nadgledati mjere, voditi knjige i registre, pokretati inicijativu, donositi podzakonske akte, davati mišljenja, poduzimati druge mjere i izvještavati ostala nadzorna tijela.HANFA je samostalna pravna osoba s javnim ovlastima i odgovorna je saboru. Temeljni ciljevi agencije su promicanje i očuvanje stabilnosti financijskog sustava i nadzor zakonitosti poslovanja subjekata nadzora.Djelatnost agencija obuhvaća donošenje zakona i propisa:

- o provedbi Zakona o HANF-i- Zakona o tržištu vrijednosnih papira- Zakona o investicijskim fondovima- Zakona o privatizacijskim investicijskim fondovima- Zakona o preuzimanju dioničkih društava- Zakona o Fondu hrvatskih branitelja- Zakona o Umirovljeničkom fondu- Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima- Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima- Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju

individualne kapitalizirane štednje- Zakona o osiguranju- Zakona o posredovanju i zastupanju u osiguranju i dr.

HANFA jedanput godišnje podnosi Vladi RH i Hrvatskom saboru izvješće o svom radu i stanju financijskih institucija i tržišta iz njene nadležnosti. Organizacijska struktura agencije:

- Sektor za licenciranje i provođenje zakonskih mjera- Sektor za superviziju I (osiguranje, fondove, lesing, fektoring, forfejting,javni registri)- Sektor za superviziju II ( tržište kapitala, invest. fondovi, analiza i izvještaji) - Sektor za procjenu rizika, istraživanje i statistiku

150

- Sektor za suradnju i unapređivanje poslovaHANFA se financira iz Državnog proračuna, naknadama od imovine i prihoda subjekta nadzora i naknadama za pružene usluge iz nadležnosti HANFA-e. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga predstavlja neovisnu pravnu osobu koja u osnovi nadgleda izdavanje i trgovanje vrijednosnim papirima. Komisija je odgovorna Saboru Republike Hrvatske. Jedan od poslova Agencija jest i nadzor nad burzama, društvima za poslovanje vrijednosnim papirima, investicijskim fondovima itd. Nadalje, komisija preuzima odgovarajuće mjere u cilju ostvarivanja efikasnog djelovanja tržišta vrijednosnih papira i zaštite investitora.

Temeljem Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske, Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja i Direkcija za nadzor društava za osiguranje prestale su s radom 1. siječnja 2006. godine. Hrvatska agencija za nadzor financijskih institucija (HANFA) kao njihov pravni sljedbenik.

5.6.3. Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD)

Središnja depozitarna agencija (SKDD) središnji je depozitorij u kojemu se vrijednosni papiri čuvaju u obliku elektronskih zapisa koji omogućava obavljanje poslova prijeboja i namire. Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. (u daljnjem tekstu: SKDD) je društvo koje posluje kao središnji depozitorij odnosno registar nematerijaliziranih vrijednosnih papira, gdje se, u obliku elektroničkih zapisa, vode podaci o izdavateljima, vrijednosnim papirima i vlasnicima tih vrijednosnih papira, kao i drugi podaci predviđeni zakonom. SKDD, osim usluga depozitorija, pruža i usluge prijeboja i namire za transakcije s nematerijaliziranim vrijednosnim papirima. SKDD primarno posluje na temelju Zakona o tržištu kapitala (NN 88/08; NN 146/08), a njezin rad nadzire Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, sukladno Zakonu o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (NN 140/05). Članovi SKDD-a dijele se na: članove izdavatelje vrijednosnih papira i članove sudionike (u koje spadaju brokerska društva, skrbničke i poslovne banke, članovi novčanog tržišta, institucionalni ulagatelji i sl.).

- prijeboj čine aktivnosti potrebne za pripremu namire trgovanja vrijednosnicama

- namira je zamjena vrijednosnih papira za novčana sredstva44.

Ukratko, posao SDA je da ima informacije o stanju klijentovih računa na burzi u RH.

Grafikon 3. Vlasnička struktura hrvatskih vrijednosnih papira

44 www.hanfa.hr

151

Korporativne akcije uključuju održavanje glavne skupštine dioničkog društva ili skupštine obvezničara, obračun i isplatu dividende u novcu, povećanje ili smanjenje temeljnog kapitala, podjelu ili spajanje dionica, konverziju vrijednosnih papira, nova izdanja dužničkih vrijednosnih papira, obračun i isplatu kamata i glavnice za dužničke vrijednosne papire, preuzimanje dioničkih društava, opću ponudu za kupnju dionica društva koje nije javno dioničko društvo ili za kupnju dionica bez prava glasa, javnu ponudu vrijednosnih papira, prijevremeni iskup dužničkih vrijednosnih papira, istiskivanje manjinskih dioničara, pripajanja i spajanja društava, podjelu društava, preoblikovanje društava, povlačenje vrijednosnih papira, prijenos imovine dioničkih društava, restrukturiranje poslovanja društva, izdavanje prava i varanata, kao i sve ostale aktivnosti koje se odnose na ostvarivanje prava iz vrijednosnih papira, na promjene vezane uz vrijednosne papire ili na statusne promjene izdavatelja.U skladu sa Zakonom o tržištu kapitala, članovi izdavatelji su obvezni obavijestiti SKDD o korporativnoj akciji koju provode kako bi SKDD izvršila odgovarajući obračun prava ili ovlaštenja prema stanju u depozitoriju na dan kada se utvrđuju prava ili ovlaštenja koja proizlaze iz korporativne akcije.U skladu s odredbama Zakona o tržištu kapitala (NN 88/08, 146/08) te Pravila i Upute SKDD-a, SKDD: upravlja središnjim depozitorijem nematerijaliziranih vrijednosnih papira upravlja sustavom poravnanja i namire transakcija vrijednosnim papirima sklopljenih na uređenom tržištu i multilateralnoj trgovinskoj platformi (MTP) ili izvan uređenog tržišta i MTP-a (OTC transakcije) određuje jedinstvene identifikacijske oznake nematerijaliziranih vrijednosnih papira (ISIN i CFI oznake) SKDD (Središnje klirinško depozitarno društvo d.d.) je osnovan 18. travnja 1997. Na temelju članka 84. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima (NN 107/95) i članka 177. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93) kao dioničko društvo s nazivom tvrtke Središnja depozitarna agencija d.d. Promjena naziva tvrtke u Središnje klirinško depozitarno društvo provedena je 13. ožujka 2009. godine. Zakon o tržištu vrijednosnih papira bio je na snazi od 25. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2008. godine, zamjenivši Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima Zakon o tržištu kapitala stupio je na snagu 1. siječnja 2009. godine. Temeljem članka 593. istog Zakona, Središnje klirinško depozitarno društvo koje ima dozvolu za obavljanje poslova depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira te poslova prijeboja i namire sklopljenih pravnih poslova s tim papirima u skladu sa ZTVP-om, nastavlja poslovanje kao središnje klirinško depozitarno društvo u skladu s odredbama ovog Zakona, koje je dobilo odobrenje za obavljanje djelatnosti iz članka 506. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovog Zakona s vrijednosnim papirima i trezorskim, blagajničkim i komercijalnim zapisima. Isti članak, stavak 2. navodi da sustav za obavljanje poslova prijeboja i namire sklopljenih pravnih poslova s nematerijaliziranim vrijednosnim papirima kojim upravlja Središnje klirinško depozitarno društvo nastavlja djelovati kao sustav poravnanja i namire za vrijednosne papire iz članka 501. ovog Zakona. Imatelji redovnih dionica SKDD-a su: Imatelj Postotak (%) KoličinaRepublika Hrvatska   62,30 37.380 Financijska agencija (FINA)  16,61 9.964 Sudionici tržišta kapitala (banke, brokerske kuće, izdavatelji, organizirana tržišta)

21,09 12.656

Ukupno 100,00 60.000

Nakon što je transakcija provedena, provodi se postupak poravnanja i namire, što podrazumijeva uspoređivanje svih podataka i izračun obveza potreban za prijenos financijskih instrumenata s jednog subjekta na drugi, kao i plaćanje. Taj postupak provodi Središnje klirinško depozitarno društvo. Središnje klirinško depozitarno društvo vodi Središnji

152

depozitorij za nematerijalizirane vrijednosne papire. Novim se zakonom uvodi Središnji registar koji se odnosi na druge fi nancijske instrumente (primjerice, financijske izvedenice).

5.6.4. Investicijska društva

Investicijsko društvo je pravna osoba čija je redovita djelatnost pružanje jedne ili više investicijskih usluga trećima i/ili obavljanje jedne ili više investicijskih aktivnosti. S dolaskom novog zakona, više se ne upotrebljava pojam "brokersko društvo", već se taj pojam zamjenjuje pojmom "investicijsko društvo".

Investicijsko društvo može se registrirati za:- zaprimanje i prijenos naloga;- izvršavanje naloga za račun klijenta;- trgovanje za vlastiti račun; - upravljanje portfeljem;- investicijsko savjetovanje; - usluge provedbe ponude, odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa;- usluge provedbe ponude, odnosno prodaje financijskih instrumenata bez obveze otkupa;- upravljanje multilateralnom trgovinskom platformom.

Investicijsko društvo može pružati i pomoćne usluge:- pohrana i administriranje financijskih instrumenata za račun klijenata;- davanje kredita ili zajma ulagatelju kako bi mu se omogućilo zaključenje transakcije s

jednim ili više financijskih instrumenata;- savjetovanje o strukturi kapitala, poslovnim strategijama i srodnim pitanjima, kao i

savjetovanje i usluge vezane uz spajanja i stjecanja udjela u društvima;- usluge deviznog poslovanja ako su vezane uz pružanje investicijskih usluga;- investicijsko istraživanje i financijska analiza;- usluge vezane uz provedbu ponude uz obvezu otkupa;- usluge i aktivnosti koje se odnose na temeljnu imovinu određenih izvedenica

Općenito govoreći, moguće je dobiti jednu ili više slijedećih investicijskih usluga:- Investicijsko savjetovanje;- Kupnja i prodaja bez investicijskog savjeta;- Upravljanje portfeljem

Pružati investicijske usluge i aktivnosti i s njima povezane pomoćne usluge može i kreditna institucija koja je dobila odobrenje od HNB. Takvo odobrenje HNB izdaje uz prethodnu suglasnost Agencije. Usluge upravljanja portfeljem i investicijskog savjetovanja mogu obavljati i društva za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom, u skladu s propisima. Broker je fizička osoba koja na temelju odobrenja Agencije zaprima, vrši prijenos naloga i izvršava naloge za račun klijenta. Investicijski savjetnik je fizička osoba koja na temelju odobrenja HANFE obavlja zaprimanje i prijenos naloga, izvršavanje naloga za račun klijenta, upravljanje portfeljem i investicijsko savjetovanje. HANFA vodi registar brokera i investicijskih savjetnika, koji se redovito ažurira. Vezani zastupnik je osoba koja u ime investicijskog društva obavlja promotivne aktivnosti vezane uz usluge investicijskog društva i ponudu usluga u ime samo jednog investicijskog društva.Investicijsko društvo se kategorizira kao profesionalni ulagatelj ukoliko ispunjava barem dva od slijedeća tri uvjeta:

153

1. često trguje (prosječno 10 transakcija značajne vrijednosti, unutar svakog tromjesečja,unatrag godine dana);

2. ako mu portfelj prelazi 4.000.000 kn;3. ako radi u financijskom sektoru najmanje godinu dana na određenim poslovima.

Kada društvo upravlja portfeljem, dostavlja periodična izvješća s informacijama kao što su: sadržaj i vrednovanje portfelja, konačan trošak te izvješće o rezultatima ulaganja.

Zakonom o tržištu kapitala se propisuje sustav zaštite ulagatelja. Riječ je o tome da su potraživanja uglavnom malih ulagatelja osigurana do iznosa od 150.000 kn po klijentu, u slučaju da član Fonda za zaštitu ulagatelja nije u mogućnosti isplatiti i/ili vratiti određeno potraživanje klijentu. Bitno je naglasiti kako je ulaganje na tržištu kapitala uvijek povezano s rizicima, te da ovaj sustav ne štiti malog ulagatelja u smislu da bi mu se pokrio rizik ulaganja. Pretpostavlja se da je svatko tko ulaže na tržištu kapitala svjestan rizika, mogućnosti pada i rasta cijena, kao i posljedica koje iz toga proizlaze. Ovaj će se sustav aktivirati u iznimnim okolnostima, te on štiti ulagatelja kada je nad članom Fonda otvoren stečajni postupak ili ako HANFA utvrdi da je kod člana Fonda nastupila nemogućnost ispunjavanja obveza prema klijentima. To podrazumijeva da član Fonda ne može izvršiti novčanu obvezu i/ili vratiti financijske instrumente, koje je držao za račun klijenta, administrirao ili s njima upravljao, a nije izgledno da će se te okolnosti u dogledno vrijeme bitno promijeniti. Članovi su u Fond obvezni redovito uplaćivati doprinos.

Investicijska društva obvezna su kontinuirano upravljati rizicima kojima su izloženi u svom poslovanju. Rizici mogu proizlaziti kako iz odnosa između investicijskog društva i klijenta, tako i iz drugih poslovnih aktivnosti društva. Upravljanje rizicima je skup radnji i metoda za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, kao i izvještavanje o rizicima. Investicijsko društvo dužno je kontinuirano djelovati, kako bi moglo prevenirati moguće rizike, odnosno otkloniti i ublažiti posljedice istih. Uvažavajući specifičnosti svakog pojedinog rizika, društvo mora izraditi primjerene politike i postupke njihovog prepoznavanja, mjerenja i praćenja.

Pitanja: Opći porezni zakon Porez na dohodak Vrste izvora poreza na dohodak Porez na dohodak od nesamostalnog rada Porez na dohodak od samostalnog rada Porez na drugi dohodak Poreni obveznik poreza na dohodak Porezne stope poreza na dohodak Porezne olakšice kod poreza na dohodak Porez na dobit Porezna osnovica poreza na dobit Porezni obveznik poreza na dobit Kontroverze poreza na dobit Porezna stopa poreza na dobit Porezne olakšice kod poreza na dobit Porez na dodanu vrijednost Predmet oporezivanja PDV-om Porezna osnovica PDV-a

154

6. BURZE

U ovom poglavlju upoznat će se podjela i vrste burzi: Vrste burzi Efektne burze reparticijski i kvotni porezi fundirani i nefundirani porezi katastarski i tarifni porei opći i namjesnki porezi redovni i izvanredni porezi osnovni i dopunski porezi neposredni i posredni porezi

6.1. Vrste burzi

Burza je stalno i organizirano tržište na kojem se redovno trguje vrijednosnicama, novce, tipiziranim robama i uslugama.U stvari to je mjesto (zgrada) na kojem se sastaju kupci i prodavaoci i prema posebnim pravilima i uzancima sklapaju poslove.Burza je svoje ime dobila još u XV stoljeću u vezi sa ulogom koju je u trgovanju u gradu Brižu (Belgija), igrao hotel obitelji Van Der Burse, u kome s tgovci odsjedali i zaključivali svoje trgovačke poslove međusobno.Krajem 18 stoljeća burze postaju mjesta na kojima se koncentrirala ponuda i potražnja, a današnji karakter su dobile u 19 stoljeću prema vrsti poslova koji su se na njima obavljali.U Zagrebu je osnovana prva burza 1919 godine.S obzirom na predmet trgovanja razlikujemo četiri osnovne vrste burzi:1. Burze za vrijednosne papire (efektne burze)2. Novčane i devizne burze3. Robne ili produktne burze4. Burze za usluge Burze za vrijednosne papire = na njima se najčešće trguje akcijama i obveznicama. Cilj im je da se koncentriraju ponude i potražnje na jednom mjestu, ustanovi dnevna tržišna vrijednost nekog papira. Najpoznatije efektne burze:

- New York- London- Pariz- Curih- Milano

Novčane i devizne burze = specijalizirane su za promet novcem i stranom valutom. Na njima se trguje nacionalnom i stranom valutom i devizama.Robne ili produktne burze = uglavnom stalna mjesta trgovanja prema strogo određenim pravilima i uzancima istovrsnom robom koja nije stvarno prisutna. Vrste robnih burzi:

- poljoprivredne burze- burze žitarica- burze aluminija- burze drveta itd.

Burze za usluge = stalna mjesta trgovanja određenim uslugama.

155

- burze osiguranja- burze iznajmljivanja brodskog prostora- turističke burze itd.

6.2. Burze za vrijednosne papire (efektne burze)

Burza kao mjesto gdje se spajaju ponuda i potražnja nalazi se u središtu financijskih zbivanja te svojim postojanjem i funkcioniranjem snažno pridonosi razvoju tržišta kapitala kao segmenta, šireg financijskog tržišta.

Burza se može definirati na različite načine od kojih je za potrebe ovog teksta najprimjerenija definicija da je burza institucionalizirano razmjensko mjesto na kojem pojedini sudionici obavljaju transakcije vrijednosnicama u cilju stjecanja dobiti. Iz ove se definicije odmah nazire i razlika između burze i tržišta vrijednosnica; dok je burza institucionalizirano razmjensko mjesto, tržišta u većini slučajeva nisu institucionalizirana (niti to trebaju biti!). Tržišta vrijednosnica su mnogo širi pojam od burze i mogu pokrivati nekoliko različitih burzi kroz više zemalja. Isto tako treba upozoriti da glede borbe i otimanja današnjih suvremenih svjetskih burzi da dobiju nove poslove i što više različitih tipova transakcija, često se događa da pod krovom jedne burze egzistira i nekoliko dijelova različitih tržišta. Primjerice, Burza u New Yor-ku (NYSE - New York Stock Exchange) ima listane i obveznice i dionice te tako pokriva dva tržišta: dionička (equity Markets) i tržišta obveznica (Bond Markets), kao i druga tržišta. Međutim, čak niti ta, inače najveća i najznačajnija svjetska burza ne pokriva sama niti jedno cijelo tržište.

Zemlja Burza Broj registriranih poduzeća Tržišna kapitalizacijau bilijunima dolara

Usa NYSE 2327 118.3 Japan TSE 2335 33.0 Usa Nasdaq 2852 32.3

Europa Euronext 1160 28.6

Uk LSE 2792 27.9

Kina SSE 870 27.0 Hong Kong HKSE 1319 23.0

Kanada TSE 3700 16.7 Španjolska BME 3472 14.3

Brazil Bovespa 386 13.3

Osim burzi vrijednosnih papira formirane su i druge vrste burzi na kojima se trguje npr. raznim poljoprivrednim i stočnim proizvodima, dragocjenim metalima, valutama, izvedenim financijskim instrumentima itd.Što se tiče tržišta kapitala u RH zakonodavac je krajem 1995. godine donio i Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, označujući tim aktom početak sustavnoga, zakonskog uređenja tržišta kapitala koje u najširem smislu čini ukupnost ponude i potražnje za dugoročnim financijskim sredstvima jednog gospodarstva. Iskustva drugih zemalja pokazuju da gospodarstva s razvijenim tržištem kapitala rastu usklađenije i postojanije te su stabilnija i imaju veće mogućnosti prilagodbe ekonomskim potresima.S obzirom da tržište kapitala vrši optimalnu alokaciju slobodnih raspoloživih resursa u najproduktivnije investicije u pojedinoj zemlji, nezaobilazna je njegova uloga u ekonomskom rastu i razvoju zemlje.

156

Ono što karakterizira tržište kapitala u svojoj je biti mogućnost prikupljanja svježih novčanih sredstava potrebnih za ekspanziju poslovanja dioničkih društava (bilo izdavanjem nove emisije dionica, bilo izdavanjem dužničkih vrijednosnih papira) te ostalih subjekata koji nisu dionička društva (država, lokalna samouprava).Tržište kapitala je istovremeno mjesto gdje se spajaju mnogi različiti interesi njegovih sudionika. To su dionička društva ili izdavatelji koji izdaju vrijednosne papire i čijim se dionicama trguje. To su također i ulagatelji ili vlasnici vrijednosnih papira, burze kao mjesta spajanja ponude i potražnje te organiziranog trgovanja vrijednosnim papirima, posrednici (brokeri) koji po nalogu vlasnika vrijednosnih papira trguju tim papirima, investicijski fondovi koji upravljaju velikom imovinom koja se sastoji od raznih vrijednosnih papira, depozitarne institucije preko kojih se obavlja prijeboj i namira vrijednosnih papira te neovisne institucije koje se bave reguliranjem i nadzorom tržišta kapitala.

Tablica 5. Izdani međunarodni dužnički papiri 1994.-2001. (u milijardama USA dolara)OPIS 1994. 1997. 2000. 2001.Ukupne neto emisije 253,6 573,3 1.243,4 1.071,1Instrumenti tržišta novca 3,3 19,8 152,1 -79,3Srednjoročne i dugoročne obveznice 250,3 553,5 1.091,3 1.150,4Razvijene zemlje 205,5 449,0 1.163,1 995,2Euro područje 167,1 257,9 559,9 429,2Japan -5,9 -0,4 -25,8 -12,2SAD 22,9 176,9 467,2 483,6Offshore centri 7,2 14,5 15,0 20,8Ostale zemlje 32,5 89,2 42,8 39,1Međunarodne institucije 8,5 20,6 22,6 16,0Financijske institucije 136,1 360,0 802,8 642,0Javni sektor 103,1 89,0 267,9 263,4Korporativni izdavatelji 14,4 124,3 172,7 165,7

Izvor: Bank for International Settlements, tromjesečni pregled, različita izdanja, www.bis.org

Zakoni koji uređuju problematiku tržišta kapitala nabrojani su i kratko opisani bez dubljeg ulaženja u sve aspekte i propise sadržane u tim zakonima.- Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima uređuje izdavanje vrijednosnih pa-

pira i trgovanje tim papirima javnim pozivom na upis i/ili javnom ponudom za kupnju vrijednosnih papira.

157

- Zakon o investicijskim fondovima regulira uvjete za osnivanje investicijskih fondova i društva za upravljanje njima te način njihova djelovanja.

- Zakon o postupku preuzimanja dioničkih društava određuje uvjete za obvezno davanje ponude za preuzimanje dioničkih društava, postupak preuzimanja dioničkih društava, te prava i obveze sudionika u postupku preuzimanja dioničkih društava.

- Zakon o investicijskim fondovima regulira striktne postupke registracije društava za upravljanje fondovima i samih fondova, obveze polaganja jamstvenog pologa iz kojeg će se financirati društva za upravljanje tijekom rada privatizacijskog fonda, mogućnost raspodjele naknade društvu za upravljanje tek nakon što privatizacijski investicijski fond prestane postojati u svom prvobitnom obliku, procjenu portfelja navedenih fondova sukladno međunarodnim računovodstvenim standardima, kontinuirani nadzor nad radom društava i fondova.

- Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja određuje pravila ponašanja i sustav mjera za zaštitu slobodnog natjecanja na tržištu.

- Zakon o privatizaciji uređuje uvjete i način transformacije društvenog vlasništva nad poduzećima u vlasnički oblik s konkretnim titularom vlasništva.

- Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima uređuje osnivanje obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, u sklopu obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje; osnivanje i poslovanje mirovinskih društava za upravljanje mirovinskim fondovima; osnivanje središnjeg registra osiguranika, te osnivanje Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja.

Ključ liderske pozicije NYSE temelji se na najsuvremenijoj tehnologiji. Kapacitet burze simbolično rečeno bila bi trgovina sa 6 milijardi dionica po danu. Dosadašnji rekord je 2,37 milijardi dionica u jednom danu (listopad 2001.)Računalne tehnologije koje se koriste na NYSE su:SuperDOT– Elektronski je sustava koji pomaže u usmjeravanju manjih naloga. Preko njega se direktno na radne stanice specijalista prenosi više od 95 % naloga za kupnju ili prodaju. On služi i za prijenos izvještaja o realiziranim trgovinama.Broker Booth Support System (BBSS) – sofisticiran je računalni sustav koji se koristi za prijenos velikih naloga na Trading Floor. Sustav je povezan sa specijalistom i s brokerskim prijenosnim računalima.3-D Trading Floor - predstavlja najsuvremenije virtualno okruženje (virtualni trading floor). Ono omogućava promatranje aktivnosti i događaja na Trading Flooru u stvarnom vremenu. Network NYSE - predstavlja suvremenu seriju inovacija koja omogućava uspješnije poslovanje burze:

NYSE Direct+ je elektronska veza velike brzine između brokerskih tvrtki i burze. Omogućava automatsko izvršavanje limitiranih naloga klijenata od 11 round lotova.

NYSE e-Broker je bežično, prenosivo računalo za upravljanje nalozima. Ono omogućava brokerima na flooru da bolje organiziraju naloge i prate tok informacija.

NYSE MarkeTrac predstavlja online pristup izobilju tržišnih podataka. Investitori imaju mogućnost dublje analize određenih dionica te mogućnost dobivanja detaljnijih tržišnih informacija, te ostale inovacije koje se odnose na ostale, dopunske usluge, tržišnog informiranja i izvršavanja naloga.

Consolidated Tape System (CTS) tj. ticker tape susavi je integrirani sustav izvještavanja, koji diljem svijeta šalje informacije o cijenama i količinama trgovanja vrijednosnica. Kontinuirano se elektronski ažurira nakon svake izvršene trgovine.

158

Zagrebačka burza u svom povijesnom obliku osnovana je dvadesetih godina 20. stoljeća (03. prosinca 1918.), a na njoj se tada osim vrijednosnim papirima trgovalo i drugom robom, kao npr. sirovinama, valutama, dragocjenim metalima itd.Gospodarska kriza tridesetih godina prošlog stoljeća odrazila se u cijelom svijetu, pa tako i na Zagrebačkoj burzi gdje je 1931. godine napušteno trgovanje vrijednosnim papirima dok se trgovina raznom robom nastavila sve do Drugog svjetskog rata. Nakon rata, burza je zatvorena jer je za postojeći režim predstavljala simbol neprihvatljivog, kapitalističkog druš-tva. Ponovno oživljavanje Zagrebačke burze moralo je čekati gotovo pola stoljeća.Zagrebačka burza u današnjem obliku osnovana je 1991. godine kao izraz stvaranja stabilnog i suvremenog financijskog tržišta te kao svojevrsna anticipacija nadolazećih gospodarsko-političkih-financijskih promjena.45

Osnovana je od strane 25 hrvatskih banaka i 2 osiguravajuća društva koji su ocijenili potrebnim uložiti vlastita financijska sredstva u ponovnu reanimaciju tada zamrzle burze i stvoriti okosnicu hrvatskog tržišta kapitala. Zagrebačka burza je centralno mjesto trgovine vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj.U samim počecima trgovalo se na velikim dražbama koje su organizirane u sjedištu burze na Ksaveru i na kojima su svi brokeri bili fizički prisutni. Za razliku od stotinu tisuća sudionika na stranim tržištima, na domaćem tržištu je tada postojala tek mala skupina nadahnutih pojedinaca sa mršavom ponudom i potražnjom vrijednosnica. Podatak da je u prvih nekoliko godina na Zagrebačkoj burzi bilo manje prometa u jednoj prosječnoj kupoprodajnoj transakciji na burzi u New Yorku dovoljno govori o tim vremenima.

45 Cingula M., Financijske institucije i tržišta, str. 113-160.

159

Telekomunikacijski trgovinski sustav (TEST) uveden je 1994. godine i omogućava da brokeri članovi burze budu telekomunikacijski povezani i trguju na Burzi ne napuštajući svoje urede diljem Hrvatske.Od 1995-2000. godine nakon uvođenja elektronskog sustava trgovanja vrijednost tržišta Zagrebačke burze narasla je gotovo 10 puta. Trenutne cijene dionica od svibnja 2000. godine mogu se pratiti putem Interneta a to je moguće putem MOST informacijskog kanala (MOSTich).Na burzi su članovi društva za poslovanje s vrijednosnim papirima. Trguju po nalogu klijenata, u svoje ime i za svoj račun ili po nalogu vlasnika vrijednosnih papira. Od početnih 25 članova, broj se povećao na 37 aktivnih trgovaca, banaka i privatnih brokerskih kuća.Za stjecanje statusa člana Burze jednokratna pristupnina iznosi 65.000,00 kuna uz dodatni iznos poreza sukladno zakonu. Uz to, pravna osoba dužna je pribaviti 60 dionica Burze vrijednosti nominalne 60.000,00 kuna.46

Zagrebačka burza 2004. godine bila je domaćin godišnje skupštine Federacije Euro-Azijskih burzi, to je veliko međunarodno priznanje. Kao referentnom i neutralnom mjestu tržišnog vrednovanja u Republici Hrvatskoj obvezni mirovinski fondovi povjerili su Zagrebačkoj burzi izračunavanje zajedničkog indeksa MIREX. Zagrebačka burza vrlo je aktivna, osnivač je i član Federacije Euro-Azijski burzi i Corresponding member Federacije Europskih burzi.Na hrvatskom tržištu kapitala, promet i volumen trgovanja obveznicama u konstantnom su porastu do nastupa financijske krize 2008. godine. U to doba domaće tržište je praktički zamrlo jer sa tržišta doslovno nestaju kupciNo nakon nastupa financijske krize u svijetu 2008 g. ukupan promet obveznicama pa tako i državnim drastično pada. To je vidljivo iz sljedećeg grafikona.

Slika 8. Promet obveznicama u RH

Izvor : HANFA, Bilten iz kvartala 20102009. godine stabilizacijom stanja na globalnim financijskim tržištima oporavlja se i domaće obvezničko tržište no još se nije uspjelo vratiti na razinu od prije financijske krize. Pojava municipalnih obveznica na hrvatskom financijskom tržištu bila je jedva zamjetna do 2004. godine. Mnogi su tome razlozi, ali ne takvi da opravdavaju gotovo postojanje ovakvih

46 http://www.zse.hr.

160

instrumenata financiranja lokalnih jedinica. Razlozi tome mogu biti nedostatak iskustva lokalnih financijaša s obveznicama, kao i nerazvijeno tržište obveznica.

Izvor: HANFA, Bilten, kvartal 2010.

6.3. Institucionalni okvir

HANFA (Hrvatska agencija za nadzor financija) regulira i vrši nadzor tržišta kapitala u cilju smanjenja sistemskog rizika tržišta, tržište osiguranja i mirovinske fondove.Središnja depozitarna agencija svojim postojanjem pruža ulagačima jamstvo da će se procesi "clearinga" i "settlementa" odvijati s punom pravnom sigurnošću te neće biti "kratkih spojeva" između kupaca i prodavatelja vrijednosnih papira. Ona kod nas ima još jednu važnu funkciju a to je vođenje registra vrijednosnih papira izdavatelja u RH. To je zapravo preuzimanje funkcije vođenja knjige dionica za dionička društva u RH.Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ima za cilj ostvarenje provedbe ustavnih, tržišnih sloboda i slobode poduzetništva koje su prema članku 49. Ustava RH, temelji gospodarskog ustrojstva Republike Hrvatske.Hrvatska narodna banka (HNB) ima za osnovni cilj postizanje i održavanje stabilnosti cijena. Odgovornost za stabilnost valute i za opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu je propisana odredbom članka 53. Ustava RH.Zagrebačka burza svojim postojanjem osigurava svim sudionicima trgovanja na burzi jednake mogućnosti da istovremeno, ravnopravno i pod jednakim uvjetima daju i prihvaćaju ponude za kupnju i prodaju vrijednosnih papira; s druge je strane to ostvarenje principa ravnopravnosti pristupa tržišnim informacijama o vrijednosnim papirima kojima se trguje. Posebno je značajno ostvarenje principa jednake dostupnosti informacija tzv. malim i velikim investitorima, jer svi oni moraju imati jednaki položaj na tržištu u smislu ravnopravnosti poduzimanja transakcija.Zagrebačka burza je bila jedina burza na hrvatskom tržištu kapitala. Promet vrijednosnim papirima na njoj je bio gotovo zanemariv. Trgovanje se obavljalo putem javnih dražbi dionice u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju koje su postale njegovo vlasništvo provođenjem

161

Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Vlada Republike Hrvatske otpočela je 1993. godine s provođenjem programa ekonomske stabilizacije, što je imalo za rezultat smanjenja dotad visoke stope inflacije na najnižu stopu u tranzicijskim zemljama i stabilnost nacionalne valute.U takvim novoostvarenim uvjetima makroekonomske stabilnosti, pojedina poduzeća i banke započeli su s važnim programom unutarnjeg restrukturiranja, što je probudilo interes domaćih, a posebice stranih ulagatelja za njih. Dionice Plive, a potom i Zagrebačke burze uvrštene su početkom 1996. godine istovremeno na kotaciju I. Zagrebačke burze i londonske burze.Odlukom Ministarstva financija o uvrštenju državnih obveznica serije JDA i JDB omogućeno je trgovanje državnim dugom. Razlozi porasta ulaganja u državne obveznice te visoke likvidnosti bili su visoka kamata, nizak stupanj rizika, činjenica što se radilo o anuitetskim obveznicama, čiji je povrat mnogo brži od običnih i što se njihovo uvrštenje dogodilo u trenutku vrlo velikog zanimanja za ulaganja u RH.47

U 1997. godini hrvatsko tržište vrijednosnih papira ostvarilo je dinamičan rast u odnosu na prethodnu godinu. Pozitivnim kretanjima pridonijeli su prvenstveno makroekonomski čimbenici kao što je niska inflacija, stabilna kuna i pad kamatnih stopa. Republika Hrvatska emitirala je nekoliko euroobveznica, ali je sekundarno tržište duga još uvijek nerazvijeno. Banke općenito malo trguju instrumentima duga te ih uglavnom drže do dospijeća.Ipak je razvoj tržište vrijednosnih papira usporen utjecajem azijske krize koja je koncem listopada zahvatila svjetsko financijsko tržište i odrazila se i na naše tržište. Kod nas su značajan negativan utjecaj imali i politički pritisci ali i loši ekonomski pokazatelji kao što su povećana unutarnja nelikvidnost, rast kamatnjaka te deficit na tekućem računu bilance plaćanja.48 Godine 1998. novim zakonom o porezu na dobit i izbijanjem bankarske krize gdje rastu kamatne stope i nelikvidnost, nastavlja se pad cijena dionice i aktivnost investitora. Ru-skom krizom u kolovozu, hrvatsko tržište kapitala osjetilo je najveće gubitke poslije ruskog i ukrajinskog tržišta. Situaciju je popravio cjenovni rast dionica Plive i Zagrebačke banke ujesen 1998.Kriza je u 1999. godini produbljena zbog nepovoljnih zbivanja na Kosovu i regiji. Potražnja investitora za dionicama je nešto značajniji zahvaljujući uvrštenju dionica privatizacijskih investicijskih fondova, kao i dionice iz njihovog portfelja, tako da je promet u osam mjeseci 1999. godine na tržištu bio veći od ukupno ostvarenog prometa u 1998. godini.U 2000. godini tržište i dalje nije bilo dovoljno razvijeno, patilo je od pomanjkanja lividnosti, niskog volumena trgovanja i nedostatka instrumenata za trgovanje.

Grafikon 2. Ukupni promet na obje burze u RH u milijunima kuna

47 http://www.crosec.hr/izvjesca/GI KVPRH 1997. pdf48 http://www.crosec.hr/izvjesca/GI KVPRH 1997. pdf

162

Izvor: www.zse.hr i www.vse.hr

Za ovo razdoblje možemo reći da je pravi početak uzleta hrvatskog tržišta kapitala. 2000. godine Hrvatska polako postaje zanimljiva, i zbog svoje podcijenjenosti( kompanija, nekretnina, itd.) i sve veće zakonske i političke sigurnosti, stranom kapitalu koji sve više i više na sve načine ulazi te razvija tržište kapitala. Također ovo razdoblje je obilježeno uzletom i velikim rastom vrijednosti dionica, što je vidljivo i kroz multipliciranje vrijednosti CROBEX-a, koji na kraju 2007. doseže ogromnih 5200 bodova. Ovo razdoblje je obilježeno i prvim IPO-ovima, pogotovo kompanija u državnom vlasništvu (INA, HT) koje također uvelike utječu na interes i zanimanje za ulaganje u tržište od strane velikog broja Hrvata.

Grafikon 2. Stanje CROBEXA u 2008.g.

6.3.1. Temeljni kapital, nadzorni odbor i uprava

Temeljni kapital društva iznosi 2.700.000,00 kuna i podijeljen je na 2.700 redovnih dionica na ime. Svaka dionica je nominalne vrijednosti 1.000,00 kn. Ukupno ima 47 dioničara s 2820 dionica i 2820 glasova. Svaki od dioničara ima 60 dionica i 60 glasova što čini 2,13% kapitala. Poslove društva vodi uprava društva i sastoji se od jednog člana (direktora) koji se imenuje na rok od 4 godine.

Devet članova ima nadzorni odbor, jedan od njih je predsjednik a drugi zamjenik nadzornog odbora. Dva člana nadzornog odbora biraju se iz redova zaposlenika Burze. Glavna skupština bira nadzorni odbor na rok od dvije godine. Skupština je tijelo putem kojeg dioničari ostvaruju svoja prava u poslovima društva. Svaka dionica daje pravo na jedan glas na sjednici glavne skupštine.49

6.3.2. Bitne institucije na Zagrebačkoj burzi

ZAGREBAČKA BURZA= jedina burza vrijednosnica u RH.Osnovana je 1991 godine, a osnovalo ju je 25 banaka kao neprofitnu instituciju.Vrijednosnicama se na burzi trguje pomoću elektroničkog sustava.

49 http://www.zse.hr/docs/statut.doc

163

Zagrebačka burza ima tri sustava trgovanja (kotacije)1. Kotacija je najzahtjevnija.Vrijednost izdanih dionica tvrtke mora iznositi minimalno 10 mil. €, a izdanih obveznica 1 mil.€. Najmanje 25% vrijednosnica mora biti prodano javnom ponudom s tim da se mogu slobodno prenositi. Ove kriterije su zadovoljavale dionice.

a. Pliveb. Zagrebačke bankec. Privredne banked. Podravke i dr.

2. Kotacija propisuje blaže uvjete za uvrštenje. Vrijednost izdanih dionica mora iznositi minimalno 2 mil.€. Najmanje 10% dionica mora biti prodano javnom ponudom. Propisan je minimalni broj dioničara – 80.3. Kotacija

Na njoj se trguje dionicama i obveznicama manjih ili novijih tvrtki koje najčešće nisu, ali mogu biti uvrštene na burzama.Ovdje je u početku kotiralo 59 obični i 4 povlaštene dionice, 6 dionica PIF-ova i 3 obveznice.Službeni index Zagrebačke burze = CROBEX, koji je uveden 1997 godine.Index je konstruiran na osnovi tržišne kapitalizacije dionica 11 poduzeća i revidira se dva puta godišnje. Najveći ponder u njemu imaju PBZ i Pliva.Ustrojstvo, djelokrug i nadležnost Komisije za vrijednosne papire kao što je već spomenuto uređuje se zakonom o tržištu vrijednosnih papira. Ona je redoviti član International Organisation of Securities Commissions (IOSCO). To joj omogućuje da brže i učinkovitije unapređuje domaće tržište kapitala uvođenjem međunarodnih standarda u regulaciji i nadzoru nad poslovanjem s vrijednosnicama.Za sigurno i učinkovito funkcioniranje tržišta nužno je postojanje središnje depozitarne agencije. To je pravna osoba koja je ovlaštena obavljati spolove depozitorija nemateri-jaliziranih vrijednosnih papira i poslove prijeboja i namire sklopljenih pravnih poslova u vezi s tim papirima.50 SDA čuva vrijednosne papire u obliku elektronskih zapisa. Sva dionička društva privatizirana javnom ponudom ili prema Zakonu o privatizaciji obvezni su prenijeti podatke iz svojih dioničkih knjiga u središnji depozitorij. Članovi Agencije su sudionici na tržištu kapitala koji udovoljavaju utvrđenim kriterijima Agencije. Agencija posluje na temelju Zakona o tržištu vrijednosnih papira, a njezin rad nadzire HANFA.HANFA također oduzima i odobrava autorizaciju te dozvole za rad mirovinskim društvima i fondovima, obavlja nadzor nad njihovim poslovanjem.MOST informacijski kanal (MOSTich)

50 www.sda.hr

164

Trgovina vrijednosnim papirima (dionicama i obveznicama) odvija se putem elektronskog trgovinskog sustava MOST. Brokerske kuće, članice Burze, povezane su posebnim tele-komunikacijskim vezama sa sjedištem Burze na Ksaveru i unose naloge za kupnju ili prodaju izravno iz svojih ureda te zaključuju transakcije sa ostalim brokerima. Dakle ne postoji jedno fizičko mjesto (tradicionalni floor) gdje se odvija trgovina vrijednosnim papirima, već ona teče putem elektronski povezanih trgovaca.Svi brokeri članovi imaju pristup trgovinskom sustavu u realnom vremenu (bez vremenskog kašnjenja/pomaka) kako bi bili u jednakom položaju glede istodobnog primanja informacija o trenutnoj ponudi vrijednosnih papira.Trgovina je otvorena svaki radni dan od 10:00-16:00 sati, a rezultati trgovine i dnevne cijene dionica dostupni su svim zainteresiranima putem dnevnog tiska, specijaliziranih kuća za distribuciju financijskih informacija kao i na burzinim Internet stranicama gdje se pojavljuje pregled trgovine nakon završetka trgovinskog dana.Pored toga, svi zainteresirani mogu putem posebnog Informacijskog kanala MOSTich, a posredstvom Interneta on-line pratiti cijene pojedinih dionica za vrijeme trgovanja.

6.3.3. Instrumenti kojima se trguje na burzi

Obveznice su vrijednosnice kojima se njihov izdavatelj obvezuje vlasniku iste isplatiti iznose novčanih sredstava naznačene u obveznici, a prema dinamici također naznačenom na obveznici. U pravilu, to su dugoročni vrijednosni papiri obligacijskog karaktera s unaprijed utvrđenim rokom dospijeća. Obveznica je kredit kojim se namjerava trgovati. Ona, dakle, predstavlja instrument pomoću kojeg poduzeće prikuplja novčana sredstva za financiranje svoga poslovanja.

Prema Pravilima Zagrebačke burze najmanja nominalna vrijednost obveznica koje se uvrštavaju na burzu mora iznositi najmanje 50.000.000,00 kn. Na Zagrebačkoj burzi trenutno kotira 48 obveznica raznih izdavatelja. Osam je državnih obveznica izdavatelj Ministarstvo financija RH. Većina vrijednosnica denominirana je u Euru, pri čemu je jedna obveznica jed-naka 1 EUR računajući po srednjem tečaju HNB.

U nastavku se daje pregled nekih obveznica koje kotiraju na Zagrebačkom tržištu ka-pitala (izvor: www.zse.hr).

Slika 8. Promet obveznicama u RH

165

Izvor : HANFA, Bilten iz kvartala 2010

Tablica 7. Izdanja korporativnih obveznica na domaćem tržištu

Izvor: HANFA, Bilten, kvartal 2010.

Dionice su vrijednosni papiri (pismene isprave ili elektronski zapis) koji predstavlja uložena sredstva u vlasničku glavnicu poduzeća (dioničkog društva). Dionice su dugoročni instrumenti financiranja poduzeća bez unaprijed određenog roka dospijeća. Njihovim izdava-njem poduzeće dolazi do besplatnog i trajnog izvora kapitala.51 Dionice svojem vlasniku u pravilu nose naknadu za ustupanje sredstava, u odnosu na poslovni rezultat poduzeća, tj. divi-dendu. Mogućnost isplate dividendi izravno ovisi o ostvarenom poslovnom rezultatu, pa is-plate ove vrste ne znače rizik za solventnost poduzeća. Ako promatramo dionice s aspekta investitora, osim očekivane buduće dividende, investitor je motiviran i porastom tržišne vrije-

51 Vidjeti Zakon o tržištu vrijednosnih papira, Narodne novine 84/02.

166

dnosti dionice. Razlikujemo redovite (obične) i povlaštene (preferencijalne) dionice. Što je tržište kapitala razvijenije, veća je vjerojatnost da će utrživost dionice biti zadovoljavajuće.52

Dionice koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi razvrstane su u tri burzovne kotacije: Služ-beno tržište ili Prva kotacija, Kotacija Javnih dioničkih društava i Kotaciju Usporedno tržište dionica.

Tablica 1. Pregled nekih dionica koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi

I z v o r : w w w . z s e . h r

6.3.4. Sustavi trgovanja – kotacije

Na Zagrebačkoj Burzi trguje se samo onim vrijednosnim papirima koji su uvršteni u jednu od kotacija Burze. Zavisno od zahtjeva transparentnosti i veličine izdavatelja, trgovanje je podijeljeno na pet sustava trgovanja. Od 2004. godine, članovi na Zagrebačkoj burzi obavljaju redovitu trgovinu u okvire slijedećih tržišta:

Prva kotacija burze – Službeno tržište (ST) Redovito tržište (RT) Kotacija javnih dioničkih društava burze – Tržište dionica Javnih dioničkih

društava Usporedno tržište vrijednosnih papira (UT)

Tržište pravaU okviru svakog tržišta ST, RT i UT mogu postojati sljedeći segmenti:

Segment dionica dioničkih društava Segment dionica ZIF Segment obveznica Segment kratkoročnih vrijednosnih papira Segment ostalih VP

Službeno tržište – Prva kotacija burze je najviša i najzahtjevnija kotacija Zagrebačke burze, i društva koja su uvrštena, pružaju ulagačima najveći stupanj uvida u svoje poslovanje. Uvjeti za uvrštenje su usklađeni sa smjernicama Europske unije i podudaraju se s kriterijima uvrštenja Londonske burze. Svako društvo koje zadovoljava uvjete uvrštenja Zagrebačke burze može svoje vrijednosne papire uvrstiti i na Londonsku burzu. To su učinile Pliva i Zagrebačka banka.53

Temeljni uvjeti uvrštenja u Prvu kotaciju Zagrebačke burze d.d.: temeljni kapital izdavatelja ili očekivana tržišna kapitalizacija mora iznositi najmanje

100.000.000,00 kuna

52 Isto.53 http://www.zse.hr

167

ukupna nominalna vrijednost obveznica koje se uvrštavaju mora iznositi najmanje 50.000.000,00 kuna

mogu se uvrstiti dionice ZIF-ova čiji temeljni kapital iznosi najmanje 25.000.000,00 kuna mogu biti uvršteni svi kratkoročni vrijednosni papiri čije su dionice ili obveznice uvrštene

u Službenu kotaciju izdavatelj je dužan najaviti sve sastanke i konferencije za tisak koje se odnose na po-

slovanje te redovito objavljivati godišnja, polugodišnja i kvartalna izvješća

Ove kriterije su zadovoljili Croatia osiguranje, Medika, Pliva, Podravka, Belišće, Ag-rokor, Ministarstvo financija Republike Hrvatske itd.

Redovno tržišteTemeljni uvjeti uvrštenja u Redovito tržište:

– uvršteni vrijednosni papiri izdavatelja moraju raspolagati financijskim izvješćima za najmanje 2 protekle financijske godine

– dioničko društvo Izdavatelja dionica mora imati:– temeljni kapital u iznosu od najmanje 20.000.000,00 kuna ili manje ukoliko je

očekivana tržišna kapitalizacija veća od 10.000.000,00 kuna– najmanje 50 dioničara– najmanje 15% dionica distribuirano javnosti– obveznice moraju imati ukupnu nominalnu vrijednost koja prelazi 15.000.000,00 kuna– mogu se uvrstiti dionice ZIF čiji temeljni kapital iznosi manje od 25.000.000,00 kuna– kratkoročni vrijednosni papiri moraju imati nominalnu vrijednost minimalno

5.000.000,00 kunaU siječnju 2006., u redovno tržište su uključena tri zadnja kratkoročnih vrijednosnih

papira (Ingre i 2 izdanja Jadranke d.d.).

Kotacija javnih dioničkih društava burzePredmet uvrštenja su dionice javnog dioničkog društva. U siječnju 2006. u kotaciju JDD

uvršteno je 127 izdanja dionica. Sukladno odredbama članka 114. ZTVP-a javnim dioničkim društvima smatraju se dionička društva koja ispunjavaju sljedeće kriterije:

izdaju dionice javnom ponudom, ili imaju više od 100 dioničara, a njihov temeljni kapital je najmanje 30 milijuna kunaNajčešće kotiraju izdavanja dionica javnih dioničkih društava: bankarskog sektora (Zagrebačka, Privredna, Kreditna...) industrijskog sektora (Končar, Ericsson Nikola Tesla...) prehrambeni sektor (Ledo, Kraš, Zagrebačka pivovara) brodarskog sektora itd.

Usporedno tržište vrijednosnih papiraU siječnju 2006. godine na usporedno tržište uvršteno je 63 izdanja dionica. Društva

koja izdaju dionice su: bankarskog sektora (Hrvatska Poštanska, HVB Splitska,...) turističkog sektora (KIM mljekara, Zvijezda, KIM mljekara...)

Tržište pravaKotacija Prava sadrži prava na dodjele određenih dionica/poslovnih udjela iz portfelja

Hrvatskog fonda za privatizaciju namijenjenih pokriću izdataka koje izdaje Republika Hr-vatska. Prava mogu biti uvrštena na zahtjev izdavatelja ili Člana Burze. U siječnju 2006.

168

uvrštena su 2 izdanja Prava. Izdavatelji su Ministarstvo financija RH i Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo.

6.3.5. Indeksi

Opću informaciju o dobiti na obveznice različitih tipova izdavatelja s različitim dospijećem saznaje se i preko indeksa tržišta obveznica. Te indekse vode velike investicijske banke, a njihovi indeksi pokazuju mjesečni kapitalni dobitak i gubitak na obveznice. Promjene u tim indeksima, obično, služe trgovcima za ocjenu privlačnosti obveznica različitih tipova i dospijeća.

Figure 1.2 cijene dionica mjerene industrijskim prosjekom Dow Jonesa, 1950–2005

Službeni indeks Zagrebačke burze je CROBEX (uveden 1.9.1997. god.) Taj indeks konstruiran je na osnovi tržišne kapitalizacije (dionica 11 poduzeća; Istra turist, Karlovačka pivovara, Kraš, Plava Laguna, Pliva, Podravka, Privredna banka, Riječka banka, Rivijera holding, Rabac-ugostiteljstvo i Croatia osiguranje). Indeks se revidira dva puta godišnje, a bazna vrijednost iznosila mu je 1000 bodova.

169

Drugi službeni indeks Zagrebačke banke (od 1.listopada 2002. godine) je CROBIS. To je cjenovni indeks vagan na osnovi tržišne kapitalizacije, pri čemu ponder pojedine obveznice u indeksu ne može prijeći 35%.

U indeks se uključuju državne obveznice i obveznice državnih agencija koje su uvrštene na Zagrebačku burzu uz sljedeće uvjete:54

nominalna vrijednost izdanja veća ili jednaka 75 milijuna €; dospijeće obveznica veće od 18 mjeseci; obveznice imaju fiksnu kamatnu stopu, uz isplatu glavnice jednom, po dospijeću

Indeks tržišta ili burzovni indeks skup je pomno odabranih vrijednosnih papira koji su reprezentanti čitavog tržišta. CROBEX je službeni indeks Zagrebačke burze. Burza ga je počela objavljivati 1. rujna 1997. godine. Bazni datum je 1. srpnja 1997. godine, a bazna vrijednost 1.000. CROBEX je vagan tržišnom kapitalizacijom, pri čemu je težina pojedine dionice ograničena 20%. Ukoliko se nekom do dionica koje sačinjavaju CROBEX nije trgovalo predmetnog dana, uzima se prethodna zadnja cijena. Računa se kontinuirano tijekom trgovine koristeći zadnje cijene. Trenutno CROBEX sačinjava cijene 30 izdavatelja. Formula za računanje indeksa CROBEX ima sljedeći oblik:55

–tržišna kapitalizacija dionice koje ulaze u CROBEX(c) na dan t i vrijeme j

–tržišna kapitalizacija na bazni datum

–25.591.920.560–faktor prilagođavanja baze indexa na dan revizije T–0,6083609

Da bi bile uključene u indeks CROBEX, dionice moraju zadovoljiti sljedeće uvjete:56

da su likvidne – da se dionicama trgovalo u više od 75% ukupnog broja trgovin-skih dana u promatranom razdoblju ili se nalaze među prvih 25% dionica rangira-nih prema broju trgovinskih dana

da kotiraju na Burzi više od šest mjeseci da im je tržišna kapitalizacija veća od medijana tržišne kapitalizacije dionica na

zadnji dan promatranog razdoblja54 http://www.zse.hr/default.aspx?id=9985, preuzeto 15.02.'12.55 www.zse.hr56 www.zse.hr, vidjeti Pravila Zagrebačke burze

170

Grafikon 4. Dionice u sastavu CROBEX-aRevizija indeksa obavlja se po završetku trgovine, trećeg petka u mjesecu ožujku i

mjesecu rujnu, te se primjenjuje od sljedećeg trgovinskog dana. Dionice će i nadalje biti uk-ljučene u indeks ukoliko se njima trgovalo najmanje 50% ukupnog broja trgovinskih dana ili se nalazi među prvih 25% dionica rangiranih prema broju trgovinskih dana u promatranom šestomjesečnom razdoblju. Dionice koje u dva uzastopna razdoblja ne zadovoljavaju nave-deni uvjet isključuju se iz indeksa.57

57 www.zse.hr

171

Od 30 dionice zastupljene u indeksu CROBEX najveću tržišnu kapitalizaciju imaju dio-nice Adrisa, HT-a, Ine itd te tako svaka značajnija promjena cijena ovih dionica ima veći utjecaj na njegovo kretanje od ostalih dionica ovog indeksa

Najveći pad vrijednosti CROBEX-a je bio u zadnjem tromjesečju 1997. godine zbog azijske krize. Pad vrijednosti najboljih hrvatskih dionica Plive i Zagrebačke banke na Lon-donskoj burzi imao je za posljedicu pad njihove vrijednosti na Zagrebačkoj burzi. Od 2000. godine indeks CROBEX bilježi stalan rast, te je tokom 2004. godine porastao čak za trećinu.Od 2004. do 2008. porastao je skoro 3 puta. Također bilježimo pad od kraja 2007. pa do danas s skoro 5200 na 2200 .

Indeks CROBIS (Indeks tržišta obveznica)CROBIS je službeni indeks obveznica Zagrebačke burze koji se počinje objavljivati od

1. listopada 2002. godine. Kao bazni datum utvrđen je 30. rujna 2002. godine, a bazna vrijednost postavljena je na 100 bodova.

CROBIS je cjenovni indeks vagan na osnovu tržišne kapitalizacije, pri čemu težina pojedine obveznice u indeksu ne može priječi 35%. Indeks se računa na kraju svakog trgovin-skog dana na način da se koristi prosječna dnevna cijena ponderirana količinom za sve obvez-nice koje se nalaze u indeksu, bilo da je trgovanje izvršeno putem informatičkog trgovinskog sustava MOST ili se radi o prijavljenim transakcijama Burzi.58

U početni sustav indeksa CROBIS ulazi 8 obveznica. U indeks se uključuju državne obveznice i obveznice državnih agencija koje su uvrštene na Zagrebačku burzu uz sljedeće uvjete:

da je nominalna vrijednost izdanja veća ili jednaka 75 milijuna € da je dospijeće obveznica veće od 18 mjeseci da obveznice imaju fiksnu kamatnu stopu, uz isplatu glavnice jednom, po dospi-

jeću

58 www.zse.hr

172

Grafikon 5. Negativna korelacija prometa i indexa

Revizija indeksa obavlja se svaka 3 mjeseca i to zadnji petak u mjesecu veljači, svibnju, kolovozu i studenom. Prilikom revizije u indeks se uključuju nove obveznice koje zado-voljavaju uvjete za uključivanje i izbacuju one obveznice kojima će dospijeće u sljedećem tromjesečju biti manje od godine dana. Formula za izračunavanje indeksa CROBIS je sljedećeg sadržaja:59

Tablica 3. Obveznice u sastavu CROBISAPregled trgovanja na Zagrebačkoj burzi

Na Zagrebačkoj burzi se 1997. godine najviše trgovalo dionicama, dok se na Varaž-dinskom tržištu vrijednosnica isključivo trgovalo dionicama. Dionice Plive, Zagrebačke banke i Podravke na Zagrebačkoj burzi su činile 64% prometa.

Ukupni promet 2000. godine dosegao je 1.990,40 milijuna kuna, a u 2001. godini uku-pni promet manji je za 15,3% u odnosu na prethodnu godinu. To se desilo zbog trenda pada 59 www.zse.hr

173

– vrijednost indeksa na dan t– vrijednost indeksa na dan posljednje revizije t–R

– čista cijena obveznica i na dan t u%

– čista cijena obveznica i na dan posljednje revizije t–R

– nominalni iznos izdanja obveznica i na dan posljednje revizije t–R

– broj obveznica u indeksu– broj dana od prethodne revizije

svjetskih burzovnih indeksa, nesigurnost ulagača te nedostatak kvalitetnih vrijednosnih pa-pira.

Promet na Zagrebačkoj burzi u 2002. godini je porastao za 248% u odnosu na prošlu godinu. U 2003. ukupni promet i dalje rate. Godine 2003. uvršteno je i prvo strano izdavanje vrijednosnih papira. Tržište je proživljavalo zvjezdane trenutke 2004. godine rušeći rekorde u visini cijena i postocima zarade po pojedinim dionicama. Ukupni promet se povećao za 92% u odnosu na prethodnu godinu. Godina 2005. bila je najbolja do tada, ukupni promet dostigao je 34 milijarde kuna.

Grafikon 6. Ukupni promet vrijednosnicama na Zagrebačkoj burziu milijunima kuna za razdoblje od 1996.-2005.

Izvor: http://www.zse.hrRizik se može definirati kao vjerojatnost nastanka neželjenih rezultata i

posljedica.60 Rizik nastaje kao rezultat promjena cijena vrijednosnih papira na financijskim tržištima. 61 S obzirom na vrste rizika kod njihove identifikacije rizici se mogu podijeliti na: 62

- pojedinačne, - rizike poduzeća - rizike vlasnika

Rizici se također dijele na financijske i poslovne, iako se oni međusobno u poslovanju isprepleću i u ovoj podjeli se ne može govoriti o primarnoj grupi rizika. S obzirom na širinu kvalifikacije u ovom radu ipak će se veća pažnja dati mjerenju financijskih rizika.

Od financijskih rizika tržišni rizik je najznačajniji. On se može podijeliti na dva osnovna dijela:63

- dio rizika vezan uz smjer kretanja financijskih varijabli, npr. kretanje cijene dionica, kamatnih stopa, deviznih tečajeva i cijena roba. Ove vrste rizika se mjere linearnom aproksimacijom, kao što su beta faktor za tržište dionica i za tržište obveznica te delta faktor za odnos vrijednosti opcije naspram vrijednosti imovine na koju je izdana

- preostali dio rizika ili dio rizika koji ne ovisi izravno o smjeru kretanja financijskih varijabli tj. nelinearni rizik i izloženost hedge pozicijama ili povećanoj volatilnosti.

Drugostupanjske ili kvadratne izloženosti se mjere pomoću konveksnosti kada se radi o obveznicama, a gamom kada je riječ o opcijama. Rizik kod pozicija zauzetih zbog hedginga (kao što su npr.„futures“ ugovori, koji nastaju zbog nenadanih promjena u cijenama imovine na koju su izdani) mjeri se u obliku baznog rizika. Kako bi se uspješno upravljalo rizicima mora se znati i izmjeriti ih, što je u prošlosti predstavljalo problem

60 Heffernan S., (1996.) Modern Banking in Theor y and Practice, New York: John Wiley & Sons, str. 16461 Karić, M., (2006.) Analiza rizika, Osijek: Ekonomski fakultet, Osijek, str. 1062 ibidem.63 Saunders, A. i Cornett, M, (2006.) Financijska tržišta i institucije, Zagreb: Poslovni dnevnik-Masmedia, str. 527-539

174

zbog nedovoljno razvijene tehnologije potrebne za prikupljanje i obradu potrebnih podataka. Danas u svijetu postoji sve veće znanje o tržišnom riziku i bankama te su na raspolaganju sve bolje i sigurnije metode za praćenje, ocjenjivanje i upravljanje rizicima kako pojedinih investicija tako i cjelokupnog bankovnog portfelja.

6.4. Novčane i devizne burze

podrazumijeva tržište novca i tržište kratkoročnih dužničkih instrumenataOsnovni zadatak je trajna i svakodnevna opskrba banaka novcem kao prometnim i platnim sredstvom Dio je ukupnog financijskog tržišta na kojem se trguje instrumentima koji nose kamatni prinos i s rokom dospijeća do jedne godinePostoji radi prijenosa sredstava pojedinaca, korporacija i jedinica vlasti s kratkoročnim viškom sredstava ekonomskim subjektima s kratkoročnom potrebom za sredstvimaSastavnice tržišta novca

- Instrumentima tržišta novca trguje se više nego dugoročnim vrijednosnicama, pa su ti instrumenti likvidniji

- Kratkoročne vrijednosnice bilježe manje promjene cijena što ih čini sigurnijima za ulaganja

- Banke i poduzeća aktivno koriste instrumente novčanoga tržišta kako bi ostvarili kamatni prihod na povremene viškove novčanih sredstava

Kratkoročni vrijednosni papiri na tržištu novca- blagajnički ili trezorski zapisi- potvrde o depozitu- komercijalni zapisi ili trgovački papiri- bankovni akcepti- sporazumi o reotkupu ili repo krediti

Blagajnički ili trezorski zapisisu specifični kratkoročni vrijednosni papiri s rokom dospijeća od 3 mjeseca do godinu danaZa njihovo izdavanje zadužene su državne institucije, kao što su centralne banke, državne agencije, te ministarstvo financija s ciljem ponovnog uspostavljanja ravnoteže između državnih prihoda i rashodaCertifikati o depozitu spadaju u grupaciju najtraženijih vrijednosnih papira koje izdaje depozitna banka kao potvrdu za primljena oročena sredstvadepozitna banka se obvezuje da će po isteku vremena oročenja isplatiti donosiocu certifikata o depozitu oročena sredstva zajedno s kamatama koje su utvrđene pri potpisivanju tog vrijednosnog papiraSastavljaju se na vremenski period od 30 do 180 danaBankovni akcept (mjenica) Vrijednosni papir u obliku mjenice koji banku stavlja u dužnički odnos prema imaocu takve mjenice. Komitent banke vukao je mjenicu na banku koja ju je u svojstvu dužnika potpisala, odnosno akceptirala. Svojim potpisom banka se obvezuje da će akceptiranu mjenicu na dan dospijeća isplatiti donosiocu mjenice. Komercijalni ili trgovački papir vrijednosni papir s rokom dospijeća do 6 mjeseci, a koji banku ili poduzeće koje ih izdaje stavljaju u dužnički odnosPoduzeća i banke ih koriste radi pribavljanja kratkoročnih novčanih sredstavaNeosigurani kratkoročni instrument koji izdaje korporacija radi dobivanja kratkoročne gotovine . Sporazumi o reotkupu ili repo krediti predstavljaju kratkoročne kredite koje uzima Vlada

175

Element osiguranja takvih kredita su vrijednosni papiri čija se prodaja odnosno kupnja odvija putem brokera ili investicijskih banaka na neki unaprijed određeni datum po unaprijed dogovorenoj cijeniU skladu sa Zakonom o tržištu novca, sudionici tržišta novca mogu biti:

banke i ostale financijske institucije (stambene štedionice, osiguravajuća društva, društva za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima, fondovi i ostali),

Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija.

Komercijalne bankenajraznolikija skupina na tržištu novcaSudjeluju kao izdavatelji ili kao investitori gotovo svih instrumenata na tržištu novcaVažnost banaka na tržištima novca potječe od njihove potrebe za pokrivanjem obveza za rezervama koje su određene propisimaOstale financijske institucije S obzirom da je plaćanje obveza relativno nepredvidljivo, tvrtke za osiguranje imovine moraju održati veliki saldo likvidnih sredstavaDa bi to mogle, te tvrtke ulažu u visoko likvidne vrijednosne papire na tržištu novcaInvesticijski fondovi kupuju velike količine vrijednosnih papira na tržištu novca i prodaju udjele u fondovima na temelju vrijednosti njihovih osnovnih vrijednosnih papira Europska tržišta novca Depoziti u dolarskoj denominaciji u bankama izvan SAD-a nazivaju se eurodolarski depoziti, a tržište na kojem se njima trguje eurodolarsko tržište. Eurodolarski depoziti su na velike iznose i većinom su oročeni depoziti s dospijećem kraćim od 6 mjeseciEurodolarske potvrde smatraju se manje likvidnima i rizičnijima od domaćih potvrda, pa stoga daju i veće prinoseTvrtke stalno izdaju eurodolarske obveznice, tj. obveznice u Europi denominirane u dolarima, iako takve obveznice nisu ulaganja novčanog tržišta zbog svojih dugih dospijećaVelike banke u Londonu imaju organizirano međubankovno eurodolarsko tržišteTo tržište se koristi kao izvor prekonoćnog financiranjaStopa ponuđena za prodaju tih sredstava poznata je kao londonska međubankarska kamatna stopa (LIBOR)Stopa koju plaćaju banke koje kupuju ta sredstva poznata je kao londonska međubankarska kupovna stopa (LIBID) Prema objavljenoj metodi, Libor se izračunava kao medijan vrijednosti kamatnih stopa koje najveće banke s londonskog međubankovnog tržišta dostave Britanskom udruženju bankara. Iz izračuna se eliminiraju najviše i najniže kamatne stope.Uz Libor, jedna od najpoznatijih kamatnih stopa koja se koristi kao ogledna vrijednost za tržište novca je i Euribor, a radi se o stopi koju za međusobno kreditiranje koriste banke na tržištu eurozone. Pri izračunavanju Libora banke članice Britanskog udruženja banaka javljaju razinu kamata po kojoj bi međusobno posuđivale novac na 15 različitih ročnosti, od prekonoćnih kredita do jednogodišnjih, i to u različitim valutama, od jena preko dolara do eura. Četiri najviše i četiri najniže kamatne stope se odbacuju, a preostale se koriste za izračun Libora. Razlika između najniže i najviše stope među onima koje su se koristile za izračun u svibnju bila je prosječnih 7,6 baznih bodova, dok je prije godinu dana iznosila 1,5, a u travnju 4,9 bodova. Stopa Libor (London interbank offered rate), koja se koristi kao osnovica za izračunavanje drugih kamatnih stopa za 360 bilijuna dolara vrijedne financijske instrumente diljem svijeta, pala je na 0,66 posto prošlog tjedna s razine od 4,82 posto na kojoj je bila 10. listopada. No razlika između najniže i najviše kamatne stope koju banke kažu da naplaćuju na tromjesečne dolarske zajmove je gotovo najveća u posljednjih godinu dana, podaci su Britanskog udruženja bankara (BBA, British Bankers' Association). Ta razlika pokazuje da banke ne vjeruju jedna drugoj iako neki drugi podaci govore u prilog tome da na tržištima više ne vlada

176

nelikvidnost koja je uslijedila nakon propasti Lehman Brothersa. Kreditno tržište među bankama počelo je presušivati u kolovozu 2007. godine. Tada su gubici povezani s američkim tržištem drugorazrednih hipotekarnih kredita doveli do nemogućnosti banaka da procijene stvarnu vrijednost instrumenata koje imaju u vlasništvu. Od tada su gubici i otpisi imovine povezani s financijskom krizom dosegnuli 1,47 bilijuna dolara diljem svijeta. Analitičari komentiraju kako je još prerano tvrditi da je kriza tržišta kredita gotova. Banke i dalje ne vjeruju jedna drugoj zbog opće nepovjerljivosti koja je porasla u protekle dvije godine kao posljedica krize, odnosno nepoznanica, koje su postale očite. Ispostavilo se da su pojedini financijski derivativi toliko zamršeni da čak ni najbolji bankari ne mogu procijeniti njihovu vrijednost i rizik.Situacija s niskim Liborom i znatnom razlikom između najviše i najniže kamatne stope koju banke naplaćuju na kredite navela je neke analitičare da komentiraju kako "mnoge banke samo žele zadržati ono što imaju i ne žele kreditirati".Američki Fed odvojio je 12,8 bilijuna dolara kako bi zauzdao recesiju, a i ostale centralne banke su srezale svoje kamatne stope na gotovo nulu. Libor je osnovica za financijske instrumente vrijedne više od 360 bilijuna dolara.Razlika između kamata na londonskom međubankarskom tržištu (tzv. Libor) i kamata na prekonoćne zajmove, koja mjeri rizik na tržištu, snažno je pala u posljednjih nekoliko tjedana, piše londonski Financial Times. Smanjivanje te razlike je važno jer pokazuje da su strahovi od mogućega globalnog financijskoga kolapsa gotovo nestali s tržišta. Pojedini analitičari komentiraju kako se povjerenje vraća i kako se više ne strahuje od sloma, no razina aktivnosti još je na puno nižoj razini nego prošlog ljeta.Takozvana premija Libor-OIS, koja pokazuje nevoljkost banaka da si međusobno posuđuju novac, pala je u petak na 0,87%, što je najniža razina još od kolapsa banke Lehman Brothers u rujnu prošle godine i početka financijske krize. Druga informacija koja govori u prilog oporavku je ta da su tvrtke ove godine na tržištu prodale 468 milijardi dolara dužničkih vrijednosnica. Pad Libor-OIS premije indicira da je financijska kriza polako na zalazu, smatra Thomas Girard iz tvrtke New York Life Investment Management. “Pad Libor-OIS stope znači da novčano tržište sve lakše diše. To je svakako pomak u pravom smjeru”. Međuinvestitorsko povjerenje vratilo se nakon što su se Fed i američka vlada dogovorili da će potrošiti, posuditi ili dati jamstva u ukupnom iznosu od 12,8 bilijuna dolara u sljedećem razdoblju. “Svugdje gdje je Fed nastupio agresivno možemo vidjeti znatno poboljšanje”. Bilanca američke središnje banke “otežala” je od kolovoza 2008. sa 1,3 bilijuna, na 2,2 bilijuna dolara jer je Fed otkupljivao gotovo sve što mu je došlo pod ruku, od korporativnih komercijalnih zapisa, obveznica povezanih s hipotekama, pa čak i loše autokredite. Iako znakovi poboljšanja postoje u financijskom sektoru, realni se i dalje koprca u recesiji jer sadašnje prognoze govore da će američki bruto domaći proizvod u drugom ovogodišnjem tromjesečju pasti za dodatnih 2 %.

6.5. Robne ili produktne burze

Prva terminska tržišta pojavila su se oko 1600 godine u Japanu, blizu Osake (riža)Prva tržišta imala su precizne ugovorne definicije kvalitete, vrste i mjesta isporuke, stručnjaka za procjenu riže, te obračunske ustanove za ugovore, što predstavlja bitne odlike inovacija tog vremenaDanas imamo terminska tržišta za raznovrsnu robu, poljoprivredne proizvode i financijsku imovinuNa terminskim tržištima prodaju se ili kupuju obećanja budućih isporuka standardizirane robe ili financijske imovineTa sposobnost ispunjava važnu funkciju upravljanja rizikom za ljude koji se bave tim robama

177

Danas svaka razvijena zemlja ima terminska tržišta, na kojima se obavljaju terminski poslovi i promptni poslovi, trgovanje opcijama i ostalim financijskim vrijednosnim papirima uz redovito izvješćivanje o trgovanju, davanju raznovrsnih analiza, informacijama o kretanju cijena, a neka od najpoznatijih su:

SAD - Chicago Bord of Trade (CBOT) - robna burza, kotiranje terminskih ugovora i opcija za poljoprivredne proizvode, plemenite metale, strane valute, kamatne stope i “stock” indekse - Chicago Mercantile Exchange (CME) - financijska burza

178

- New York Mercantile Exchange (NYMEX/COMEX) - energenti i plemeniti metali - Coffe, Sugar & Cocoa Exchange (CSCE) - terminski ugovori i opcije za kavu, šećer i kakao - New York Cotton Exchange (NYCE) - terminski ugovori i opcije za pamukVelika Britanija - London Futures & Options Exchange (FOX) – kakao, kava, šećer - International Financial Futures Exchange, LondonFrancuska – Marche a Terme International de France (MATIF) Različitost terminskih tržišta pratimo kroz razvoj ekonomije i tržišta od lokalne do međunarodne razineSve šire i kompleksnije svjetsko tržište zahtijevalo je proširivanje i nadograđivanje tradicionalnih terminskih tržišta na druge i povezane “robe”Terminska tržišta - stranim valutama - kamatnim stopama - burzovnim indeksima Terminska tržišta kreiraju: špekulanti – investitori koji žele trgovinom zaraditi i preuzimaju rizik na sebe hedgeri – koriste terminske poslove radi smanjenja rizika, najčešće korporacije i financ. institucije Obzirom na vremensko razdoblje poslova i njihovu realizaciju razlikujemo: PROMPTNE (kasa, spot cash) - efektivne poslove koji se izvršavaju odmah ili u kratkom roku i predstavljaju kupoprodaju realno postojećeg predmeta (robe ili vrijednosnih papira) koji se kupcu isporučuje i kupac ga plaća TERMINSKE (futures) - oročene poslove, špekulativni poslovi pri kojima se izvršenje realizira u određenom ugovorenom roku od dana zaključka- obje ugovorne strane računaju na mogućnost ostvarivanja razlike u cijeni do određenog datuma u odnosu na cijene koje su ugovorene na dan sklapanja HEDGING poslovi - imaju za svrhu zaštitu od rizika promjene cijena iz čega proizlazi svrha terminskog tržišta - na terminskom tržištu rizik prelazi sa hedgera na špekulante koji taj rizik preuzimaju u očekivanju velikih profita na razlikama u cijeniIzvršenje terminskih poslova regulirano je točno utvrđenim:uvjetima i uzancama ( određuje se rok trajanja terminskog ugovora, duljina ovisi o volji sudionika, a dospijeće je na određeni dan u tijeku mjeseca ili za više mjeseci, udaljeniji termini kotiraju skuplje od kraćih zbog povećanih troškova) standardizacijom robe kojom se trguje na termin ( tzv. bazna kvaliteta robe) uz najmanju ugovorenu količinu robe za koju je mjera osnovnog ugovora 5000 bušela ( 136 t pšenice, 109 t ječma, 127 t kukuruza …)Pri sklapanju terminskog posla ne govori se o prodaji robe već o prodaji ugovora određene specifikacije po njegovoj standardnoj oznaci ( npr. ugovor “D” za kavu ili ugovor br. 3 za šećer na NY burzi CSCE)Terminski su poslovi ugovori, zakonski obvezatni dogovori sklopljeni za kupnju ili prodaju nečeg u budućnosti koji se odnose na poljoprivredne proizvode, strane valute, kamate, burzovne indekse, energente i plemenite metaleSvaki ugovor specificira količinu robe, vrijeme isporuke ili plaćanje Kupac i prodavatelj terminskog ugovora dogovaraju cijenu danas za robu koja će biti isporučena i plaćena u budućnostiZaključak terminskog ugovora može biti ugovoren i s pravom partnera da odustane od izvršenja, kao i plaćanjem premije ukoliko je ona ugovorena Likvidacija terminskog posla propisana je uzancama, a izvršenje može biti: 1. stvarnom isporukom robe

179

2. izjednačavanjem pozicije – bez isporuke robe izvršenje ugovora bilo koje ugovorne strane prije dospijeća ugovorenog termina i to preko obračunske blagajne burzeIzjednačavanjem pozicije izravnava se kupnja s prodajom

180

Ako jedna strana ne želi likvidirati ugovor prije termina niti ga izvršiti samom isporukom robe, nego ga prolongira za neki kasniji termin nazivamo – swichingTerminski posao je špekulativnog karaktera jer se ugovor kupuje za jedan termin, a prodaje za drugi, stoga razlikujemo Hosiste i Besiste

181

HOSIST ili bik (bull) – kupuje ugovor po sadašnjoj nižoj cijeni i prodaje ga u nekom terminu po višoj cijeni, razlika između tih dviju cijena predstavlja špekulantov dobitakBESIST ili medvjed (bear) – oni računaju na pad cijene pa prodaju ugovor u sadašnjem terminu po višoj cijeni i kupuju novi u nekom terminu po nižoj cijeniProdužni poslovi su oblik poslovanja poznat pod nazivom: doplata – odbitak , report – deport, preminum – discountHosist očekuje skok cijena u budućem terminu, besist pad cijena u budućem terminu, ukoliko se njihova predviđanja ne ostvare oni će prolongirati hosist prodaju, a besist kupnju preko svoje poslovne banke čekajući slijedeći burzovni termin u kojem će odraditi prodaju ili kupnju.

Osnovne strategije terminskog trgovanja 1. trgovanje na neto dugu i neto kratku pozicijudugu – očekuje da će cijene na tržištu rastikratku – očekuje da će cijene na tržištu padati 2. hedging – isključenje rizika promjene cijena zauzimanjem suprotne pozicije u istoj robi na terminskom tržištu 3. opcija na terminske ugovore – terminske opcije, obično regulira država Razvili su se iz tzv. unaprijednih ugovora – forward contract - klasični ugovori dviju strana o isporuci nekog dobra u određenom vremenu u budućnosti i po određenoj cijeni, - financijski derivat koji se koristi u financijskim institucijama za umanjenje rizikaForward ugovori koji su povezani s dužničkim instrumentima nazivamo kamatni forward ugovori – oni uključuju buduću prodaju nekog dužničkog instrumenta, i mogu se koristiti za hedgiranje kamatnog rizikaPrednost – fleksibilnost (može se u potpunosti zaštititi od kamatnog rizika Mana – podložni riziku nepoštivanja ugovora, te je njihovo tržište nelikvidno (lakoća izvršavanja financijskih transakcija)

182

Futures ugovori - tržište ročnica, slični kamatnom forward ugovoru jer ga određuje dužnički instrument koji mora biti dostavljen s jedne strane drugoj na određeni datum u budućnosti, a njegova prednost je što nije izložen riziku nepoštivanja ugovora te je puno likvidniji - mogu ga koristiti financijske institucije za hedgiranje financijskog rizikaFutures ugovori na indeks dionica –razvijaju se zbog rizika koji dolazi uslijed oscilacije cijena dionica kako bi udovoljili potrebi upravljanja rizikom tržišnih dionica te tako postali futures ugovori kojima se najviše trguje, a mogu se koristiti za hedgiranje rizika tržišta dionica Terminska tržišta stranim valutama vrše direktan utjecaj na terminske ugovore na način da osiguravaju mogućnost kupnje ili prodaje terminskih ugovora za strane valute, kako bi se izbjegao rizik nestabilnih tečajevaHedgeri trgovanju stranim valutama obično su banke, ali i poduzeća koja posluju s inozemstvom, brokerske kuće i institucionalni investitori

6.6. Burze za usluge

Tradicionalni manager imovine dovodi kanale distribucije, infrastrukturnu podršku, značajne mogućnosti seed kapitala (*seed capital = način investiranja novca gdje jedna ili više strana koje su povezane sa novom kompanijom investiraju sredstva neophodna da se pokrene poslovanje te nove tvrtke, dok ona ne postane samoisplatljiva, ili dok ne postigne poziciju na tržištu gdje postaje interesantna za dalje investiranje u nju), i, tamo gdje ima akvizicije, pristup dionicama kojima se more nesmetano trgovati, a kojima nagrađuje talent managera – rukovoditelja. Sam pojam «hedging» predstavlja zaštitu, u slučaju hedge fondova znači zaštitu imovine fonda od gubitka vrijednosti. Investicijske tehnike koje se za to koriste u namjenu imunizacije vrijednosti imovine su: nepokrivena prodaja  (engl. Short Selling) – ostvarivanje profita na padu cijene  vrijednosnice (dionice, obveznice),  posuđivanjem vrijednosnice i njezinom prodajom jer očekujemo pad vrijednosti  u budućnosti te da ćemo u trenutku kada trebamo vratiti posuđenu vrijednosnicu na tržištu moći kupiti vrijednosnicu po nižoj cijeni od one po kojoj smo je prodali, i upotreba izvedenih financijskih instrumenata.Glavne karakteristike hedge fondova su: koriste izvedene financijske instrumente i/ili; im je  dozvoljene nepokrivena prodaja vrijednosnica i/ili; koriste polugu (dug)U SAD-u hedge fondovi se osnivaju kao komanditna društva. Što znači da upravitelj fonda za poslovanje jamči svom svojom imovinom , a ostali partneri samo sa svojim ulogom u fond. Hedge fondovi se posljednjih godina sve više osnivaju kao društva s ograničenom odgovornošću (engl. Limited Liability Company), gdje upravitelj nema neograničenu odgovornost za poslovanje fonda. Svoje proizvode fondovi mogu nuditi samo ovlaštenim investitorima (engl. Accredited Investors)  i u određenim prilikama samo kvalificiranim investitorima (engl. Qualified Investors). Ovlašteni investitori smatraju se fizičke osobe koje raspolažu s imovinom od najmanje 1 milijun USD, a kod institucionalnih investitora mora imovnima namijenjena investiranju iznositi najmanje 5 milijuna USD. Neki hedge fondovi dozvoljavaju investiranje samo kvalificiranim investitorima koji moraju raspolagati s najmanje pet puta većom imovinom od ovlaštenih investitora. Nedavno se otvorila rasprava o potrebi uvođenja regulacije hedge fondova. Povjerenstvo američke vlade na čelu s tajnikom za financije Henryjem M. Paulsonom smatra da hedge fondovima nisu potrebna zakonska i regulatorna ograničenja, već samo pojačani nadzor iznutra, Povjerenstvo je donijelo samo opće smjernice kojima bi se trebali rukovoditi investitori i upravitelji fondova. Neki analitičari upozoravaju da je nezdravo osloniti se samo na zdrav razum i osjećaj upravitelja fondova, koji su isto tako samo ljudi podložni greškama, i što je još gore, njihovom upornom skrivanju

183

U Europi također, ne postoji jedinstvena politika prema hedge fondovima. Iako, su neke zemlje poput Francuske, Islanda, Luksemburga, Švedske i Irske prepoznale da im takva djelatnost može biti korisna tako da su im omogućili još veću fleksibilnost. Island je posebno daleko otišao nudeći tim fondovima listanje na burzu  Zato što hedge fondovi u svom poslovanju izbjegavaju većinu zahtjeva za registraciju kojima podliježu tradicionalni upravitelji fondova, ne postoje precizni podaci o broju hedge fondova. Na tržištu posluje nekoliko agencija koje prikupljaju podatke o poslovanju hedge fondova. Njihova predviđanja približno točno daju podatke o industriji. Suvremeni hedge investicijski fondovi vežu se uz alternativne investicije (izvedeni financijski instrumenti). Hedge fond je privatno investicijsko partnerstvo odnosno offshore investicijska korporacija u kojem glavni partner čini i glavnog investitora koji sastavlja memorandum (prospekt) na osnovi kojeg mu se pridružuje u partnerstvo najviše 99 partnera s ograničenim pravima. Uspješnost alternativnih oblika ulaganja prvenstveno ovisi od sposobnosti menadžera fonda, a u manjoj mjeri od tržišnih kretanja. Za cijelu skupinu karakteristična je upotreba kompleksnih strategija investiranja, niska likvidnost, slaba transparentnost poslovanja. Osnovna karakteristika je niska korelacija s tradicionalnim oblicima ulaganja, zbog čega je takav oblik investiranja pogodan za diverzifikaciju portfelja. Zato, a i zbog visokih prinosa koje ti  fondovi ostvaruju volumen novca koji prelazi u alternativne oblike investiranja konstantno se povećava.Poslovanje hedge fondova je moguće upravo zbog nevezanosti na zakonske propise koji ograničavaju politike investiranja običnim investicijskim fondovima. Svoje proizvode mogu nuditi samo: ovlaštenim investitorima (engl. Accredited Investors)  i u određenim prilikama samo kvalificiranim investitorima (engl. Qualified Investors). Uglavnom su vezani za offshore centre, koji su odlučni u ohrabrivanju otvaranja novih hedge fondova. Glavni centri uključuju Kajmanske otoke, za koje je procijenjeno da su «dom» oko 75% svjetskih hedge fondova, Dublin, Luxembourg, Britanske djevičanske otoke i Bermudsko otočje.Indeksni fondovi su vrsta otvorenih investicijskih fondova čiji je prvenstveni cilj investiranja postizanje otprilike istog prinosa kao što ga ostvaruje određeni tržišni (burzovni) indeks, kao što su npr. S&P 500 Composite Stock Price Index, Russell 2000 Index ili Wilshire 5000 Total Market Index. Indeksni će fond pokušati ostvariti svoj investicijski cilj prvenstveno ulažući u vrijednosnice (dionice i obveznice) kompanija koje su uključene u indeks. Najvažnija prednost indeksnog fonda su niži troškovi upravljanja budući da nisu potrebni visokostručni analitičari, jer fond menadžeri kupuju dionice i/ili obveznice unutar odabranog indeksa, čija je struktura poznata. Npr. Vanguard 500 Indeksni fond, ima vrlo nisku godišnju naknadu od samo 0.18% investicije. Druga prednost je jednostavnost. Ulagačke ciljeve indeksnog fonda lako je za razumjeti. Kada investitor zna ciljani indeks indeksnog fonda, izravno može odrediti koje će dionice fond držati. Treća prednost jest porezna prilagodljivost, budući su indeksni fondovi «pasivne» investicije. Nedostaci se u prvom redu ogledaju u činjenici da indeksni fond «prati» vrijednosnice pojedinog burzovnog indeksa, te može imati znatno manju prilagodljivost nego li ne-indeksni fond, posebice ukoliko dođe do pada vrijednosnica koje čine indeks. Drugi bitan nedostatak je u ograničenosti na dugoročnije investiranje zbog ostvarivanja učinka sličnog povezanom burzovnom indeksu, umanjenog za troškove. Indeksni fond više teži pratiti određeni burzovni indeks nego ga nadmašiti.Burzovno utrživi fondovi - ETF (Exchange Traded Funds) su slični indeksnim investicijskim fondovima jer drže svoje ulagačke portfelje koji odgovaraju izabranim burzovnim indeksima te pokušavaju postići isti prinos kakav ostvaruju burzovni indeksi. No, oni su usmjereni na pojedine tržišne sektore ili određene robe. Započinju rad sa sponzorom (glavni pokrovitelj, distributer) koji odabire ETF-ov ciljani indeks, određuje koje vrijednosnice će biti uključene u «košaru» vrijednosnica i odlučuje koliko će ETF udjela biti ponuđeno investitorima. ETF

184

udjeli nastaju kada institucionalni investitor kao depozit uloži u fond unaprijed određenu «košaru» vrijednosnica, gotovo ili sasvim jednaku vrijednosnicama u ETF-ovu ciljanom indeksu. U zamjenu za deponirane vrijednosnice fond izdaje institucionalnom investitoru blok koji se sastoji od dogovorenog broja udjela. Institucionalni investitor koji drži blok vrijednosnica može zadržati ETF udjele ili ih prodati na burzi. Upravo u navedenom postupku izdavanja udjela te ponovne zamjene leži značajna razlika između ETF fondova i običnih otvorenih fondova. Također, udjeli običnih fondova ne kotiraju na burzama za razliku od ETF fondova.Fond fondova (multifond) je otvoreni investicijski fond koji investira u ostale otvorene fondove. Obzirom da to znači dvostruku diverzifikaciju ulaganja, najčešće se za investiranje u takve fondove odlučuju investitori kojima je sigurnost prvi kriterij kod odabira fonda. No, takva sigurnost ima i svoju cijenu, pa fondovi fondova imaju u pravilu više troškove jer ulagači u multifondove moraju snositi indirektno troškove fonda u koji ulaže njegov multifond i troškove multifonda. U Hrvatskoj je osnovan prvi fond fondova - dionički fond fondova - Prospectus Global Equity koji se nalazi pod upravljanjem Prospectus investa. Bitna su pokretačka snaga tog procesa rast cijena goriva, posebno nafte, devizne rezerve u azijskim zemljama i visoka likvidnost hedge fondova.Hedge fondovi su veliki i neregulirani entiteti koji nude posebne usluge bogatim i institucionalnim ulagačima. Procjenjuje se da se njihova imovina udvostručila u posljednjih pet godina na otprilike 1.000 milijardi dolara, iako promatrači misle da su fondovi u drugom ovogodišnjem tromjesečju pretrpjeli možda najteži otkup u proteklome desetljeću. U svom govoru Greenspan je povezao hedge fondove koji poduzimaju velik rizik s neobično niskim dugoročnim kamatnim stopama koje prevladavaju diljem svijeta. Hedge fondove (eng. hedge funds) bi mogli nazvati ''divljim'' fondovima, oni u pravilu nisu registrirani i ne podliježu zakonskim regulama koje moraju ispunjavati registrirani investicijski fondovi.U početku je osnovna ideja hedge fondova bila osigurati povrat na ulaganje (eng. hedge = zaštita), dok su danas hedge fondovi u principu usredočeni na rizik kako bi ostvarili što veći prinos. Iako u pravilu ostvaruju veće prinose od drugih (investicijskih, mirovinskih,..) fondova, baš zato što su usredočeni na rizik nisu pogodni individalnim invesitorima, čak i u slučaju kad je početni ulog poprilično nizak, cca. 25.000 USD.  Sad se neki pitaju ''kako to smiju biti neregistrirani?''. Nitko ne može zabraniti, npr. određenoj skupini članova koji prate investicijske forume ili blogove da zajednički udruže znanje i vrijeme, te iz zajedničkog računa investiraju novac. SEC pokušava regulirati poslovanje hedge fondova, ali i dalje ne uspjeva, bar ne u značajnijoj mjeri. Prednost takvih fondova nad investicijskim fondovima je ta što hedge fondovi smiju trgovati na način koji nije dopušten investicijskim fondovima, npr. smiju shortati, ulagati u bilo koje dionice na bilo kojem tržištu, opcije i futurese, te poslove izvan tržišta vrijednosnica, baš kao i samostalni investitor. Namijenjeni su u pravilu velikim korporacijama i imućnijim investitorima, najviše zbog zakonskih regulativa (SEC) koji nisu blagonakloni prema (riskantnim) hedge fondovima, npr. poneki hedge fondovi imaju minimalni ulog od milijun pa čak do 25 milijuna dolara, a neki su uz sve to i jednostavno zatvoreni za nove klijente (npr. Cramer Berkowitz). Također, SEC je zabranio oglašavanje hedge fondova, odnosno, ako su neregistrirani, nema se tko oglašavati.Hedge fondovi su organizirani kao "partnerstvo", gdje je glavni manager također i glavni savjetnik (investitor), a financijeri ("klijenti") partneri. Ujedno su i netransparentni, što znači da ne moraju objavljivati gdje i kako ulažu novac svojih klijenata. Velik broj hedge fondova je registriran offshore, kako bi izbjegli plaćanje poreza. Špekulira se čak da su Hegde fondovi odgovorni za nagli porast cijene nafte kojima smo svjedoci posljednjih par godina, a razlog tome je, navodno, ulaganje najjačih Hedge fondova u futurese na naftu. Kako investicijskim fondovima nije dozvoljeno shortati, oni su "osuđeni"

185

na gubitak u bear marketu, dok hegde fondovi zarađuju i kad padaju cijene, sto shortanjem, sto pisanjem i/li kupovinom opcija.Nisu pogodni široj javnosti i zbog mnogo većeg rizika od gubitka sredstava, veliki investitori su toga u potpunosti svjesni i spremni su riskirati u zamjenu za prihod veći no što bi ostvarili kod klasičnih investicijskih fondova, dok mali investitor najčešće to sebi ne može priuštiti. Prosječna naknada je 1-2% od uloženih sredstava, te 20-50% od dobiti, što je drastično više nego kod klasičnih investicijski fondova. Neki od poznatijih hedge fond managera su George Soros i Jim Cramer (Mad Money), koji je 2000. godine kad je DOW pao -6%, a S&P500 -11%, na "svom" portfelju zaradio +36%. Prošle godine je najveći prihod imao hedge fond kojem je manager Edward Lampert iz ESL Investments Inc., 1.2 milijarde dolara, kako je objavio PR Newswire. Hedge fondovi postoje već nekoliko desetljeća, ali o njima se počelo pisati tek nakon što je 1998. godine jedan hedge fond (LTCM) izgubio 4.6 milijarde dolara (dotad im je prosječan godišni prihod bio +40%), te time ugrozio čak cjelokupan bankarski sistem zbog velikih iznosa kojima banke kreditiraju hedge fondove. Ako vas zanima nešto više o tome, možete pročitati knjigu ''When Genius Failed'' autora Rogera Lowensteina.Drugim rijecima, to su alternativni pristupi ulaganja u tradicionalnu imovinu uz pomoc razlicitih i inovativnih ulagackih strategija. Najpoznatiji instrumenti alternativnogulaganja su hedge fondovi, fondovi privatnog kapitala (private equity funds), fondovi nekretnina, fondovi roba, fondovi fondova, fondovi koji kotiraju na burzi (exchange-traded funds) i ostala alternativna ulaganja. U najširem smislu, pod alternativnim ulaganjima se podrazumijeva i ulaganje kolekcionara u umjetnicka djela, antikvitete ili npr. najskuplja vina.Rast alternativnih ulaganja i sve veca popularnost medu investitorima rezultat je iznimne ucinkovitosti zbog strukture portfelja koji predstavlja optimalnu kombinaciju mnogorazlicitih vrsta rizika i prinosa. Vecina fond menadžera zaracunava proviziju od 20% (Simons i Cohen i do 50%) od ostvarenog rezultata, te 1% do 2% naknadu za upravljanje.U Americi ne postoji tocna definicija „hedge fonda“ niti u jednom saveznom ili republickom propisu. Cak ni sama industrija nije kreirala jednoznacnu definiciju, a buduci da ovi fondovi ne podliježu registraciji Komisije za vrijednosne papire (SEC-a), do podataka se teško dolazi iimovina i prinosi se uglavnom procjenjuju. Hedge fond u Americi može osnovati bilo tko, gotovo preko noci. Stoga bi se ondje hedge fondovi mogli opisati kao neregistrirani, privatno oformljen kapital kojim se upravlja u ime bogatih i financijski sofisticiranih ulagaca koji je najviše nalik na zatvoreni investicijski fond kakav je nama poznat

Fondovi privatnog kapitala (private equity funds)

Fondovi privatnog kapitala ulažu vecinom u nelikvidnu imovinu, cesto u tek osnovane perspektivne tvrtke te je kapital investitora vezan dugo vremena. U posebnom istraživanju koje je The Economist proveo u jesen 2004. godine, nazvao je ovu grupu investitora «novim vladarima kapitalizma». Sve do kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeca, ulaganje u privatne kompanije, u nadi da ce im cijena znacajnije porasti u buducnosti i da ce se ulaganje znacajno isplatiti, bilo je privilegija nekoliko bogatih americkih obitelji, kao što su Rockfeller i Witney. Njihova su se ulaganja obicno odnosila na manje, brzo-rastuce tvrtke. Vrtoglavi uspon «nekih novih klinaca» u svijetu velikih profita, koji su jedino imali dobru ideju i vjeru u uspjeh (poznate price o razvoju Intel-a ili Google-a), potaknule su zavist investitora koji imaju kapital i žele ga oplodivati. Tako su investitori poceli ulagati u novoosnovane kompanije zakoje su vjerovali da bi mogli uspjeti, baš kao nekada Google. No, danas se tek jedna patina novca fondova privatnog kapitala ulaže u novoosnovane kompanije (tzv. venture capital), a vecina se odnosi na preuzimanja postojećih i etabliranih kompanija (buy-out). Pioniri ovakvih

186

investiranja osigurali su si iznimno bogatstvo. Fondovi privatnog kapitala okupljaju najtalentiranije clanove poslovnog, politickog i kulturnog miljea, a neka od najpoznatijihsvjetskih imena kao što su Jack Welch (bivši predsjednik General Electricsa), Lou Gerstner (IBM), pa cak i Bono Wox (legendarni pjevac U2) nisu odoljeli okušati se u fondovima privatnog kapitala.Medu smjelim, ali ne iznimno bogatim ulagacima posebno su popularni tzv. fondovi fondova. To su fondovi koji umjesto ulaganja u pojedinacne vrijednosnice ulažu kapital u druge hedge fondove. S obzirom da se neki od njih u Americi registriraju po propisima SEC-a, dozvoljeno im je da prikupljaju uloge i od manje sofisticiranih investitora. Nije rijetkost da je minimalnoulaganje u fond fondova tek 25.000 dolara. Investitori u fond fondova placaju dodatnu naknadu od 10% od prinosa ulaganja. Fondovi fondova ili ulažu u hedge fondove izravno, kupujuci njihove dionice ili omogucavaju investitorima direktan pristup fond menadžerima hedge fondova kakav inace ne bi bio moguc. Fondovi fondova popularni su medu investitorima jer osiguravaju dnevno izvješcivanje o riziku i pomažu u zaštiti uloga ako hedgefondovi idu u likvidaciju. Ulagac u fond fondova dobiva jedinstven proizvod alokacije imovine (diverzifikacije u razlicite fondove) uz ograniceni rizik. Fond menadžer fonda fondova istražuje razlicite ulagacke strategije postojecih hedge fondova i predlaže najkvalitetniju diverzifikaciju rizika. Fondovi fondova takoder se organiziraju kao ograniceno partnerstvo. Nedostatak ove vrste fondova je, slicno kao i za hedge fondove, nedovoljna transparentnosti i nemogucnost provjere strategije ulaganja i reputacije pojedinih fondmenadžera.

I fondovi na burzi

Exchange-traded funds (ETFs) su otvoreni investicijski fondovi ili investicijska društva koja kotiraju na burzi, poput dionica. Ovi fondovi pokušavaju osigurati prinos kao odredeni tržišni indeks (npr. S&P 500 ) i stoga ce primarno investirati u iste dionice koje ulaze u izracun tržišnog indeksa, bilo da ulažu samo u odredeni manji uzorak vrijednosnica. Razlikuju se od klasicnih investicijskih fondova jer izdaju pakete tzv. kreiranih udjela (od najmanje 50.000komada), a investitori obicno ne placaju te udjele gotovinom, vec vrijednosnicama koje odražavaju ulagacki portfelj samog fonda. Naime, investitori kreiraju vlastiti portfelj vrijednosnica koji je identican portfelju fonda, te ga, u trenutku kupnje kreiranih udjela, zapravo «pozajmljuju» fond menadžeru. Ulagaci su uglavnom institucionalni investitori. Kadulagac poželi prodati kreirane udjele fonda, onda to može uciniti bilo izravno fondu (primajuci tada nazad svoj portfelj dionica) ili nekom drugom zainteresiranom investitoru na sekundarnom tržištu. Kao i svaki drugi izdavatelji, ovi fondovi izraduju prospekt koji je na raspolaganju svakom potencijalnom investitoru. Prvi ETF osnovan je u Torontu u Kanadi1989. godine, a danas ih je više od 300. Popularnost medu ulagacima zahvaljujudiverzifikaciji koja je karakteristicna za investicijske fondove, ali i tome što ulog u fond ima obilježje ulaganje u dionice, a i troškovi naknada su niži nego kod klasicnih investicijskih fondova. Neki od fondova koji kotiraju na burzi, ulažu u zlato, srebro, naftu, aluminij, žitarice, odnosno prate indekse tih roba.Jedan od najuspješnijih ETF-ova je fond koji ulaže u vrijednosnice kompanija koje promoviraju cistu energiju, a njegov prinos je cak za 37% nadmašio S&P 500 do travnja ove godine. Jedan od novoosnovanih fondova koji kotira na burzi primjerice ulaže u vrijednosnice tvrtki koje procišcavaju vodu i proizvodevodovodnu opremu, jer su procjene analiticara da ce dugorocno znacajno porasti potražnja za vodom i vodovodnom infrastrukturom diljem svijeta, što ce, naravno, generirati rast vrijednosnica proizvodaca vode i opreme.

187

Zaklade su zbog svojih upravljačkih struktura i načina ustrojavanja fleksibilnije i mogu ulagati u rješenja kompleksnijih društvenih problema. Zaklade, koje ne moraju odgovarati dioničarima, mogu poduzimati rizike koji su ponekad neophodni da bi došlo do društvene promjene, makar i pod cijenu činjenja pogrešaka, što si kompanije rijetko mogu dozvoliti. Zaklada Bill i Melinda Gates predvodnik je tzv. nove filantropije koja više nije zadovoljna samo time da se ime dobročinitelja postavi na zgradu fakulteta ili medicinske ustanove. Ciljevi su postali veći i izazovniji, a moderni filantropi žele vidjeti ostvarenje tih ciljeva još za svoga života. Gatesova zaklada želi unaprijediti zdravstvenu zaštitu u svijetu i smanjiti siromaštvo, i to u sljedećih 50 godina. Jedna druga zaklada također iz SAD-a, iako po imovini tek sjena onoj Gatesovoj, izuzetno je zanimljiva po novom i inovativnom pristupu ostvarenju svog cilja, a to je borba protiv siromaštva u New York Cityu. Ime zaklade je Robin Hood, i kao što joj naziv sugerira, ova zaklada uzima od bogatih da bi dala siromašnima. Pri tome su ti bogati uglavnom sami članovi odbora zaklade. Robin Hood predvodnik je tzv. venture filantropije, odnosno prakse dobrotvornih organizacija koje su prihvatile zakone slobodnog tržišta. Okuplja uglavnom managere hedge fondova koji se itekako razumiju u investicije, a svoje znanje koriste kako bi zaklada mogla donirati siromašnim Njujorčanima maksimalan iznos sredstava. Članovi odbora vlastitim doprinosom pokrivaju i sve administrativne troškove zaklade, tako da se sve donacije troše na izravne korisnike. Pri vrednovanju rezultata svoga rada, ljudi iz Zaklade Robin Hood također se rukovode ekonomskim pokazateljima (npr. odnosom uloženog i vraćenog kapitala). I neke od zaklada s dugogodišnjim iskustvom u novije vrijeme mijenjaju svoj smjer. Zakladu Rockfeller osnovao je naftni magnat John Rockfeller 1913. godine. Prije dvije godine na čelo zaklade stupila je Judith Rodin koja je vrlo odlučna u ostvarivanju promjena (jedan od pokazatelja promjena je i odlazak 58 dotadašnjih zaposlenika nakon njenog dolaska). Rodin je preuzela vodstvo zaklade koja je bila daleko od svojih najslavnijih dana, ali spremna da ju, prema vlastitim riječima, "osposobi za 21. stoljeće". Riječi koje najčešće koristi su "strateški", "partnerstvo" i nadasve "učinak". Kao i drugi reformatori i ona opisuje svoju revoluciju kao povratak Rockeffelerovim korijenima. Konačno, upravo je ova zaklada svojim financiranjem pridonijela otkrivanju cjepiva protiv žute groznice, kao i "zelenoj revoluciji" koja je 60-tih godina 20. stoljeća značajno povećala produktivnost u poljoprivredi i smanjila siromaštvo u mnogim zemljama svijeta.Novi projekti za sada uključuju partnerstvo sa Zakladom Gates na promicanju nove zelene revolucije u Africi, značajnu podršku planiranju obnove devastiranog New Orleansa i suradnju s InnoCentive, on-line tvrtkom koja objavljuje probleme i nagrađuje inovatore koji ih riješe. Ni u Europi ne manjka zaklada s proračunima većim od nekih manjih država. Najbogatija europska zaklada, a do Buffetovog pridruživanja Gatesovima i svjetska, registrirana je u Nizozemskoj kao neprofitna organizacija pod imenom Stichting Ingka. Ova neprofitna organizacija vlasnik je Ingka Holdinga, koji je pak vlasnik svih kompanija IKEA u svijetu. Sama Zaklada Ingka ne objavljuje svoja finacijska izvješća, ali joj se vrijednost procjenjuje na 38 milijardi dolara. Inače, svrha je ove zaklade je unapređenje dizajna i namještaja, a potpuno je nepoznato je li ova zaklada ikada uložila ikakva sredstva u filantropske svrhe.Jim Wood-Smith, čelnik odjela za istraživanja pri kompaniji za upravljanje privatnim fondovima, Williams de Broe, vjeruje da će, kako globalna nestašica vode bude poprimala sve ozbiljnije razmjere, doći do dramatičnog porasta popularnosti tzv. "mokrih fondova". Predviđa i uzlet popularnosti oglašavanja (zbog širenja socijalnih internet webova te oglašavanja putem mobitela) i nastavak rapidnoga rasta na azijskim tržištima u razvoju. Sve to otvorit će nove prilike za ulaganja.

188

7. FINANCIJSKO TRŽIŠTE KAO DIO GLOBALNOG TRŽIŠTA

U ovom poglavlju upoznat će se podjela i vrste poreza: subjektni i objektni porezi sintetički i analitički porezi reparticijski i kvotni porezi fundirani i nefundirani porezi katastarski i tarifni porei opći i namjesnki porezi redovni i izvanredni porezi osnovni i dopunski porezi neposredni i posredni porezi

7.1. Devizna tržišta i međunarodne financije

Vanjskotrgovinske politike kakve je većina država primjenjivala za prevladavanje Velike svjetske gospodarske krize 1929.-1932. i poslije, dovele su do djelomičnog oporavka nacionalnih privreda ali su i ozbiljno narušile tadašnji svjetski trgovinski i financijski sustav. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata sustav je praktički potpuno srušen.Postupno je prihvaćena činjenica kako zatvaranje u trgovačke blokove, carinski ratovi i konkurentske devalvacije nikome ne nose dugoročne koristi nego da su samostalan izvor tenzija i sukoba koji, kao što je praksa pokazala, potiču i izbijanje krvavih ratnih sukoba. Opći je zaključak bio da zemlje moraju surađivati i na političkom i gospodarskom planu. Kao odraz takvih političkih stajališta stvorena je Organizacija ujedinjenih naroda dok je za ostvarenje željenih gospodarskih ciljeva trebalo stvoriti i odgovarajući svjetski gospodarski sustav.Taj se novi svjetski gospodarski sustav, poznat još pod nazivom Bretton-woodski sustav, započeo stvarati još za trajanja Drugoga svjetskog rata, a dovršen je do početka pedesetih godina prošloga stoljeća. Ime je dobio po američkom gradu Bretton-VVoodsu u kojemu su započeti pregovori o stvaranju sustava. Kao i uvijek u povijesti, sustav je stvoren na osnovi spoznatih pogrešaka iz prošlosti i uz maksimalno poštivanje interesa najmoćnijih. Zato su glavnu riječ u njegovu stvaranju imale SAD koje su odredile osnovna pravila novog svjetskoga gospodarskog i financijskog sustava. Sustav, zamišljen kao globalan, trajan i stabilan, trebao se temeljiti i čvrsto oslanjati na tri, također globalne, organizacije.

Prema deviznom zakonu: devizno tržište čine sve kupnje i prodaje deviza između ovlaštenih banaka, ovlaštenih banaka i Hrvatske narodne banke te između ovlaštenih banaka i drugih osoba. Pod devizama se podrazumijeva depozitni novac koji glasi na stranu valutu (devizna potraživanja), kratkoročni financijski instrumenti koji su denominirani u stranoj valuti, te u širem smislu i valuta (efektivni strani novac: novčanice i kovanice).

Devizno tržište predstavljaju i mjenjački poslovi koje obavljaju banke i štedionice kao i druge domaće osobe koje su registrirane za obavljanje mjenjačkih poslova i koje su sklopile ugovor s bankom o obavljanju tih poslova. Deviznim zakonom ne dopušta se kupoprodaja deviza između domaćih osoba neposredno, odnosno izvan definiranog deviznog tržišta, pa su takve transakcije zabranjene.

189

U međubankarskim kupoprodajama slobodno se formira i dogovara tečaj za svaku transakciju. Hrvatska narodna banka ima ulogu interventa, jer kupnjom i prodajom deviza na deviznom tržištu održava stabilnost domaće valute u skladu sa smjernicama monetarne i devizne politike. Hrvatska narodna banka intervenira kroz sustav aukcija koji se temelji na tržišnim načelima.

Partneri banaka u deviznim kupoprodajama jesu: pravne osobe, domaće fizičke osobe i strane pravne i fizičke osobe.

Strane pravne i fizičke osobe mogu slobodno kupovati devize za zakonito stečenu valutu Republike Hrvatske i ibratno – prodavati devize da bi stekli valutu Republike Hrvatske.

Ovlašteni mjenjači mogu ne samo otkupljivati fektivni strani novac nego ga mogu i prodavati, pri čemu im banka s kojom imaju ugovor o mjenjačkom poslovanju može dopustiti da sami formiraju tečaj po kojem obavljaju kupoprodajne transakcije.

Deviznim zakonom predviđena je mogućnost formiranja devizne burze. Osnivači devizne burze mogu biti banke ovlaštene za poslove s inozemstvom. Burza može biti osnovana kao samostalna pravna osoba ili može biti u sastavu burze novca i kapitala.

7.2. Tečaj domaće valute

Tečaj domaće valute slobodno se formira na deviznom tržištu u skladu s ponudom i potražnjom deviza. Jedini je uvjet održavanje međuvalutarnih odnosa utvrđenih na inozemnim tržištima. Banke su dužne dnevno objavljivati tečajeve po kojima se kupuju i prodaju devize.64

Ako je osnovana devizna burza, tečaj domaće valute utvrđuje se svakodnevno na burzi, i to na osnovi ponude i potražnje deviza, na temelju realiziranih kupnji i prodaja. Tečajevi utvrđeni na burzi primjenjuju se na kupnje i prodaje deviza između ovlaštenih banaka i drugih domaćih osoba. Banke, međutim, mogu dogovarati i druge tečajeve.

Ako burza nije osnovana, Hrvatska narodna banka, na temelju realiziranih kupovnih i prodajnih tečajeva u bankama ovlaštenima za poslove s inozemstvom, svakodnevno utvrđuje i objavljuje tečajeve po kojima kupuje i prodaje devize kada ne intervenira na deviznom tržištu.

Srednji tečajevi utvrđeni u Hrvatskoj narodnoj banci (ako burza nije osnovana) primjenjuju se za utvrđivanje potraživanja i obveza u devizama, za obračun carine i drugih novčanih pristojbi i za izvršenje sudskih presuda. Radi održavanja stabilnosti domaće valute Hrvatska narodna banka može utvrditi i intervencijske tečajeve po kojima kupuje i prodaje devize od banaka ovlaštenih za poslove s inozemstvom.

Devizni tečaj je cijena jedne valute izražena u jedinicama druge valute. U Europi i Japanu uobičajeno je direktno notiranje prema kojem je devizni tečaj cijena jedinice stranog novca izražena u domaćem. U SAD i V. Britaniji koristi se indirektno notiranje prema kojem tečaj izražava cijenu domaćeg novca u stranom.

Svaka zemlja ili monetarna unija (kao Europska monetarna unija) određuje kakav će sustav deviznih tečajeva imati. Prema načinu određivanja razlikuju se slijedeće osnovne vrste tečajeva:1. fiksni – definirani su odlukom središnje banke ili deviznih vlasti,2. slobodno fluktuirajući – utvrđuju se prema odnosima ponude i potražnje na deviznom

tržištu,3. upravljano fluktuirajući – određuju se pod kombiniranim utjecajem tržišnih snaga i

aktivnog upravljanja vlade.

64 Ivo Andrijanić: Vanjska trgovina, mikrorad, Zagreb 2001.

190

U sustavu fiksnih deviznih tečajeva devizni tečaj određuje središnja banka ili devizne vlasti. Središnja banka u slučaju potrebe intervenira na deviznom tržištu iz deviznih rezervi radi održavanja tečaja unutar određenog raspona (band). Centralni tečaj je nominalna vrijednost valute (par value ili peg). Ako centralni tečaj poraste, strana valuta revalvira a domaća devalvira, i obrnuto. U sustavu fluktuirajućih tečajeva devizni tečajevi se utvrđuju dnevno na temelju odnosa ponude i potražnje. Ako devizni tečaj poraste (kod direktnog notiranja) strana valuta aprecira, a domaća deprecira, i obrnuto. U rasponu između ova dva osnovna sustava nalaze se ostali kao što je upravljani i vezani tečaj.

Pored odnosa ponude i potražnje za devizama koju više ili manje suptilno nastoji korigirati središnja banka, na kretanje deviznog tečaja utječu temeljne ekonomske veze, te u određenoj mjeri i drugi čimbenici. Temeljne ekonomske veze definirane su fundamentalnim teorijama međunarodnih financija koje objašnjavaju vezu između tečaja,

inflacije i kamatnih stopa, dok se kao ostali čimbenici mogu navesti povjerenje u valutu, sezonski utjecaji, objava nacionalnih statističkih izvješća i slično.

Tvrtka koja posluje s inozemstvom koristi prognoze deviznih tečajeva kako bi izrazila u nočanim terminima svoju imovinu, rezultate poslovanja i rentabilnost potencijalnih realnih i financijskih ulaganja u inozemstvo.65

Mulinacionalne kompanije (MNK) trebaju pripremiti prognoze deviznih tečajeva zbog slijedećih namjena:

- računi obveza i potraživanja – postojeći i očekivani računi obveza i potaživanja denominirani u stranim valutama izloženi su deviznim gubicima pri konverziji u izvještaju valutu kompanije, prognoza deviznog tečaja korisna je u odlučivanju treba li se tvrtka zaštititi od potencijalnih gubitaka,

- lista međunarodnih cijena – kotiranje cijena proizvoda u stranoj valuti traži od tvrtke da procijeni devizni tečaj u vrijeme prodaje i naplate što može uključiti prognoze za razdoblje od jednog dana do godine dana,

- menadžment obrtnog kapitala – multinacionalne tvrtke konstantno upravljaju tijekom gotovine između roditeljske kompanije i podružnica u inozemstvu,

- međunarodna investicijska analiza – procjena međunarodnih investicija kao portfolio ulaganja ili dugoročni kapitalni projekti traže dugoročne prognoze deviznih tečajeva.

Predviđanje tečaja mogu obavljati banke, specijalizirane institucije ili same tvrtke. O upotrebi metoda treba odlučiti na temelju motiva predviđanja i troškova pojedinih metoda. Namjera kratkoročnih prognoza je zaštita od rizika (hedging) potraživanja, obveza prema dobavljačima ili dividenti na rok od jednog tjedna do godinu dana. One trebaju biti brze, precizne i jeftine.

Na kratak rok dvizni tečaj se može prognozirati tehnikama vremenskih serija i upotrebom terminskih tečajeva. Kod dugoročnih prognoza neophodno je koristiti analizu fundamentalnih ekonomskih karakteristika zemlje u kojoj se namjerava poduzeti ulaganje. Po svojoj prirodi ove prognoze su manje precizne i manje kritične. Korist od ovih prognoza ovisi o stupnju efikasnosti deviznih tržišta. Što je tržište efikasnije veće su šanse da će tečajevi slijediti slučajni obrazac (random walk) tj. neće biti veze između prošlih tečajeva i kretanja u budućnosti.

Kao baza procjene budućih tečajeva na dugi rok koriste se ekonomske relacije koje nazivamo uvjeti pariteta. Oni uključuju tri fundamentalne teorije međunarodnih finacija:

a) teoriju pariteta kupovne snage,

b) teoriju kamatnog pariteta,

c) fisherov (nacionalni i međunarodni) efekt.

65 Ljiljana Vidučić: Financijski menadžment, Rrif, Zagreb 2006.

191

Apsolutni paritet kupovne snage utvrđuje da je spot tečaj određen odnosom kupovnih snaga dviju valuta. Relativna verzija kupovne snage definira promjenu spot tečaja promjenom odnosa kupovnih snaga. Ako cijene rastu brže u jednoj zemlji u odnosu na drugu, opada kupovna snaga u toj zemlji u odnosu na drugu. Pad kupovne snage trebao bi biti potvrđen i padom deviznog tečaja. Ako je spot tečaj između dviju valuta u ravnoteži, razlika u stopama inflacije između dviju zemalja teži da na dugi rok bude kompenzirana jednakom promjenom deviznog tečaja, ali suprotnog smjera.

Ako ne dođe do kompenzirajućeg silaznog kretanja tečaja u zemlji s višom inflacijom, konkurentnost izvoznika na stranom tržištu će opasti, dok će konkurentnost uvoznih dobara porasti. Zadrži li se takvo stanje duže vrijeme i dovede u pitanje devizne rezerve zemlje, deficit na tekućem računu postat će neodrživ i njen međunarodni kreditni rejting bit će doveden u pitanje.

Prema teoriji kamatnog pariteta terminski diskont ili premija između dviju valuta (razlika terminskog i spot tečaja) teži da se izjednači s diferencijalom nominalnih kamatnih stopa (razlika domaće i strane kamatne stope). Kada zemlja s višim kamatnim stopama trguje sa zemljom s nižim kamatnim stopama njenom valutom će se trgovati na deviznom tržištu uz diskont, i obrnuto, uz premiju. Pri tome će diskont ili premija između dviju valuta na terminskom tržištu težiti da se izjednače s diferencijalom nominalnih kamatnih stopa. Terminski tečaj će se utvrditi na razini koja neutralizira razlike u nominalnim stopama između dviju zemalja.

Fisherov efekt utvrđuje da je nominalna kamatna stopa u nekoj zemlji jednaka zbroju realne tražene stope povrata i naknade na ime očekivane inflacije. Ako u nekoj zemlji raste inflacija, rast će i nominalne kamatne stope.

Pod međunarodnim fisherovim efektom se podrazumijeva veza između postotne promjene promptnog (spot) tečaja tokom vremena i diferencijala u odgovarajućim kamatnim stopama na nacionalnim novčanim tržištima.

Da bi devizna tržišta bila efikasna troškovi deviznih transakcija moraju biti mali, tržišni sudionici moraju raspolagati svim relevantnim informacijama, a vrijednosnice denominirane u različitim valutama trebaju biti perfektni supstituti.

Teorija očekivanja tumači da je terminski diskont ili premija jednaka očekivanoj promjeni spot tečaja. Ovo znači da će terminski tečaj precjenjivati ili podcjenjivati budući spot tečaj uz jednaku učestalost i u jednakom iznosu. Tako suma pogreški iznosi nula.

Polazi se od konsenzusa da za devizna tržišta ne vrijedi hipoteza efikasnih tržišta. Iz toga slijedi da terminski tečajevi nisu nepristrani prognozeri budućih spot tečajeva. Isplati se napor tvrtki na procjeni budućih deviznih tečajeva.

Promjene deviznih tečajeva su vezane uz stope inflacije i razine nominalnih kamatnih stopa. Na temelju kamatnog pariteta terminska premija ili diskont izjednačavaju se s kamatnim diferencijalom, dok arbitraža na deviznim tržištima izjednačava terminski tečaj s očekivanim spot tečajem. Premda u realnim uvjetima postoje čimbenici koji ograničavaju djelovanje ovih veza, moguće je korištenjem ovih veza i podataka s financijskih tržišta procijeniti vezu između spot i terminskog tečaja.

Izvoznici mogu odlučiti hoće li ostvarenu deviznu naplatu držati na svome deviznom računu, i tako se zaštititi od mogućih tečajnih razlika, ili će ostvarene devize prodati banci za domaću valutu.

Domaće pravne osobe, osim stjecanja deviza po osnovi izvoza robe i usluga, devize mogu stjecati i kupnjom na devizno tržištu, ali isključivo za plaćanja u inozemstvo, ali ne za polaganje na svoje devizne račune.

Strane pravne osobe mogu devize stečene na osnovi zakonom predviđenih načina držati na računima kod banaka ovlaštenih za poslove s inozemstvom i mogu njima slobodno raspolagati za plaćanja u zemlji ili inozemstvu te podizati efektivni strani novac s računa po

192

propisanim uvjetima. Za polaganje efektive na devizne račune stranih pravnih osoba potrebna je posebna suglasnost Hrvatske narodne banke kao zaštita od „pranja novca“.

Domaće fizičke osobe i strane fizičke osobe mogu svoje konvertibilne devize držati na deviznom računu ili deviznom štednom ulogu kod ovlaštene banke ili ih prodati ovlaštenoj banci. Devizni računi ovih osoba glase na ime, a devizni štedni ulozi mogu glasiti na ime ili na donositelja. Devizni računi i devizni štedni ulozi mogu biti po viđenju, s otkaznim rokom ili mogu biti oročeni. Podaci o deviznim računima i devizni štednim ulozima fizičkih osoba predstavljaju poslovnu tajnu, u skladu s posebnim zakonom koji uređuje poslovanje banaka.

7.3. Funkcije, sudionici i transakcije na deviznom tržištu

Glavne funkcije deviznih tržišta uključuju:66

1. olakšavanje međunarodnog transfera sredstava – transfera kupovne snage između valuta i zemalja,

2. formiranje deviznih tečajeva između valuta na temelju snaga ponude i potražnje,3. kreditiranje vanjske trgovine,4. olakšavanje trgovine instrumentima za zaštitu od valutnog rizika (hedgevanje,

podešavanje).

Da bi se domaće tvrtke mogle javiti u međunarodnim robnim transakcijama ili ulaganjima, potrebno je da raspolažu stranom valutom. Stoga prije nego se pojave u ovim transakcijama kompanije i pojedinci trebaju se pojaviti (indirektno) na deviznom tržištu koje obavlja funkciju sučeljavanja ponude i potražnje za stranim sredstvima plaćanja.

Važna funkcija deviznih tržišta je financiranje vanjske trgovine. Financiranje vanjske trgovine mogu obaviti izvoznici ( kod prodaje po tekućem računu ili uz upotrebu akceptirane mjenice), uvoznik (plaćanjem u gotovini) ili devizna tržišta u slučaju da izvoznik dobivenu mjenicu diskontira u deviznom sektoru svoje banke.

Devizna tržišta pružaju izvoznicima, uvoznicima i investitorima u međunarodnim relacijama mogućnost hedgevanja (podešavanja) od mogućih gubitaka zbog fluktuacije deviznih tečajeva.

Kupci strane valute na deviznom tržištu su prodavatelji domaće valute. Kupci strane valute su:

- uvoznici uključujući i putnike za plaćanje računa denominiranih u stranoj valuti,- investitori za kupnju imovine denominirane u stranoj valuti,- arbitražeri koji istovremeno kupuju i prodaju valutu na različitim tržištima radi

profitiranja na razlici deviznih tečajeva,- hedgeri koji žele zaštititi vrijednost svojih obveza denominiranih u stranoj valuti,- spekulanti koji žele profitirati od zarade na rastu vrijednosti valute.

Prodavatelji strane valute javljaju se kao kupci vlastite valute na deviznom tržištu. Tako SAD investitor u dionice na Frankfurtskoj burzi mora se prethodno javiti kao prodavatelj $ i kupac EUR na deviznom tržištu EUR - $.

Prodavatelji strane valute su:1. izvoznici,2. investitori,

66 Ljiljana Vidučić: Finanacijski menadžment, Rrif, Zagreb, 2006.

193

3. arbitražeri,4. hedgeri (zaštićuju vrijednost svoje imovine denominirane u stranoj valuti),5. spekulanti koji očekuju zaradu od pada vrijednosti valute.

Cijene se kotiraju na principu kupovne i prodajne ponudbene cijene (bidask); kupovna cijena po kojoj je diler spreman kupiti i prodajna po kojoj je spreman prodati valutu.

Kao dileri, glavni trgovci na deviznom tržištu, javljaju se komercijalne banke koje obavljaju kupovine i prodaje u odnosima s klijentima i između sebe.

Međunarodni transferi sredstava, te međunarodni transfer fondova preko deviznog tržišta ne uključuju fizičku razmjenu valuta. Devizno tržište realizira namiru preko elektronske podrške dva komunikacijska sustava: SWIFT (Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications – Belgijska neprofitna kooperativa) i CHIPS (Clearinghouse Interbank Payment System) platni sustav baziran u New Yorku.

7.4. Terminska i spot tržišta

Kupovine i prodaje na devizno tržištu mogu biti:67

- promptne – uz isporuku u roku od dva dana i to po spot, promptnom tečaju,- terminske – uz isporuku na neki budući datum prema unaprijed utvrđenom tečaju;

terminskom tečaju- swap transakcije – prodaja/kupovina deviza uz simultani dogovor o ponovnoj

kupovini/prodaji u budućnosti po swap tečaju (razlika između prodajne cijene i cijene ponovne kupnje).

Namira između diler kod promptnih transakcija se vrši razmjenom bankarskih depozita u respektivnim valutama, a kod terminskih transakcija se vrši na kraju specificiranog razdoblja, a ne pri potpisivanju ugovora.

Terminski tečajevi se kotiraju u Europskim terminima i to za 5-6 valuta kojima se aktivno trguje, na razdoblja pd 1-12 mjeseci. Glavni sudionici na terminskom deviznom tržištu su kamatni arbitražeri, hedgeri i spekulanti. Arbitražeri kupuju i prodaju istovremeno na promptnom i terminskom tržištu radi zarade na razlici kamatnih stopa, dok hedgeri sudjeluju na tržištu da bi fiksirali u terminima domaće valute vrijednost svoje imovine i obveza denominiranih u stranoj valuti.

Kada je terminski tečaj veći od spot tečaja za tu valutu postoji terminska premija, i u obrnutom slučaju terminski diskont. Terminska premija/diskont za stabilnije valute može biti do 10%, a za nestabilnije i do 25%.

Na terminskom tržištu prodaju se ugovori kojima se definira prodaja određene valute na određeni datum u budućnosti po određenoj cijeni tj. terminskom tečaju. Npr. izvoznik ima potraživanje u stranoj valuti čiji tečaj fluktuira, te ako nije spreman preuzeti rizik da pri dospijeću naplati iznos u domaćoj valuti manji od očekivanog, može izabrati podešavanje terminskim ugovorom. Ovim ugovorom fiksira tečaj pri kojem će prodati stranu valutu. Gubitak ili dobitak od terminskog podešavanja upravo kompenzira gubitak ili dobitak od valutne izloženosti.

67 Babić M.: Međunarodna ekonomija, Mate, Zagreb

194

7.5. Tržišta deviznih futuresa i opcija

Valutni futures ugovori pojavili su se početkom 70-ih, a opcijski valutni ugovori početkom 80-ih pružajući dodatne mogućnosti za hedgevanje (podešavanje) i spekuliranje na deviznim tržištima.

Valutni futures su standardizirani ugovori koji definiraju isporuku određenog iznosa neke valute preme unaprijed utvrđenom tečaju –futures tečaj- na određeni dan u budućnosti. Kupci ugovora stječu „dugu poziciju“, a prodavači „kratku poziciju“ u valutnom futuresu. Tržišta valutnih futuresa postoje za glavne valute i aktivna su za glavne valute (SAD dolar, funtu, sterling, japanski jen, EUR i švicarski franak).

Futures pozicija se obično zatvara zauzimanjem suprotne pozicije na datum ili prije datuma istjecanja. Kako se manje od 5% ovih ugovora namiruje isporukom valuta, 95% ih de facto predstavlja oklade o smjeru kretanja deviznog tečaja u budućnosti. Kupci se klade da će devizni tečaj te valute rasti, a prodavatelji ugovora da će padati. Stoga pri rastu tečaja kupac zarađuje, a prodavač gubi, i obrnuto. Trgovina se obavlja na burzama uz pomoć brokera, a burza standardizira veličinu i dospjelost ugovora.

Hedging sa futures ugovorom sličan je hedgingu s terminskim ugovorom. Ako neka kompanija želi vrijednost imovine denominirane u stranoj valuti fiksirati u terminima domaće valute, prodat će valutni futures. I obrnuto, kad ima obveze kupuje valutni futures. Na taj način pad (rast) vrijednosti imovine u domaćoj valuti uslijed deprecijacije (aprecijacije) strane valute je kompenziran s dobitkom (gubitkom) na futures ugovoru. Spekulanti će na ovom tržištu kupovati ugovore kad očekuju rast deviznih tečaja i prodavati u obrnutom slučaju.

Valutna opcija je ugovor koji kupcu daju pravo, ali ne i obvezu da kupi ili proda određenu količinu valute promptno (spot) ili valutni futures ugovor po unaprijed određenoj cijeni (strike price) na ili prije određenog datuma.Razlikuju se:

1. opcija poziva – instrument koji daje pravo vlasniku da kupi valutu (call option),2. opcija ponude – instrument koji daju pravo vlasniku da proda valutu (put option).

Kupac opcije plaća prodavaču – sastavljaču opcije – cijenu za ugovor (option premium).Opcija može biti:

- Europska – koje se može realizirati samo na datum istjecanja,- Američka – koje se može realizirati samo na datum istjecanja ili prije njega.

Valuta ili valutni futures ugovor koji su specificirani u opciji nazivaju se temeljna imovina. Opcijama na spot valute trguje se na burzi i OTC, dok se ovim drugim trguje samo na burzi. Kod trgovine opcijama na burzi iznosi valuta i datumi istjecanja su standardizirani, dok se kod OTC opcija ovi elementi dogovaraju.

Podešavanje uz opcijske ugovore ima veliku prednost pred podešavanjem s terminskim i futures ugovorima u slučaju povoljnog kretanja deviznog tečaja za hedgera (rast tečaja strane valute kod hedgevanja imovine, i pada tečaja kod hedgevanja obveza). Hedger ima korist od povoljnog kretanja deviznog tečaja bez izvršenja opcije.

Terminski ugovor fiksira tečaj i obvezujući je. Kod terminskih ugovora kada se devizni tečaj kreće povoljno, ugovor se može prodati samo uz gubitak koji će poništiti dobitak od povoljnog kretanja tečaja.

Spekulanti na opcijskom tržištu kupuju valutnu opciju poziva kada očekuju rast spot tečaja iznad cijene realizacije (strike price), a opciju ponude kad očekuju njegov pad ispod te cijene. Ako se očekivanja ostvare, spekulanti će ostvariti zaradu. U suprotnom, mogu prodati

195

opciju i minimizirati gubitak ili pustiti da opcija istekne, kada je gubitak jednak trošku premije.

7.6. Devizni rizik i osiguranje od deviznog rizika

Zašto postoji toliko mnogo vrsta deviznih tržišta? Razlog je u tome što poduzeća i pojedinci koriste široki raspon deviznih transakcija -promptne i terminske transakcije, swap poslove, rokovne poslove i opcije -kao načine da se zaštite od deviznog rizika (koji se također naziva i valutni rizik). To je rizik koji pojedinac ili poduzeće snosi posjedujući i trgujući stranom valutom.

7.7. Vrste deviznog rizika

Postoje tri osnovna oblika deviznog rizika:68

1. Računovodstveni rizik. Računovodstveni rizik se pojavljuje zbog razlike između posjedovanja deviznih sredstava i deviznih obveza poduzeća ili pojedinca. Kao što znamo iz bilance stanja razlika je između ukupnih sredstava (aktive) i ukupnih obveza (pasive) neto vrijednost ili dioničarski kapital. Ako se tečaj strane valute mijenja, tada će se kunska vrijednost sredstava i obveza denominiranih u toj valuti također mijenjati. To može utjecati na kunsku mjeru neto vrijednosti poduzeća ili pojedinca. Tako se bogatstvo mjereno u kunama može smanjivati samo zbog promjene deviznog tečaja, Recimo da hrvatsko poduzeće u bilanci ima jednu stavku imovine u EUR. Promjena deviznog tečaja EUR utjecat će na promjenu vrijednosti te stavke, a time i na promjenu aktive i dioničkog kapitala.

2. Transakcijski rizik. Kad se fizička ili pravna osoba obveze uvoznim ili izvoznim ugovorom koji uključuje odobravanje kredita za bilo koje razdoblje, takvi aranžmani obično podrazumijevaju odobravanje kredita mjerena u izrazu jedne valute. Međutim uvozni ili izvozni aranžmani također uključuju valutne transakcije za jednu od sudjelujućih strana, pa tako ta strana snosi rizik promjene deviznog tečaja tijekom vremena u kojemu je dogovoren kredit. Npr. Predpostavimo da je japanski proizvođač mikročipa preveo mikročipove američkom uvozniku prema dogovoru da će se plaćanje u dolarima izvršiti u budućnosti za, recimo dva tjedna, uzimajući na sebe odgovornost za zamjenu dolarskog plaćanja u jene.

Tijekom tih dvaju tjedna odobravanja kredita američkom uvozniku, japansko poduzeće snosi transakcijski rizik, jer dolar može aprecirati prema jenu tijekom vremena, kao rezultat, japansko poduzeće može primiti manje jena kad dospije plaćanje.

3.Rizik profitabilnosti. Temeljni je način mjerenja vrijednosti bilo kojeg poduzeća diskontirana sadašnja vrijednost zbroja tekućih i svih budućih profita tog poduzeća. Poduzeće koje ima značajne odnose s inozemstvom mora uzeti u obzir rizik profitabilnosti - rizik da profitabilnost bude pod utjecajem deviznih transakcija tog poduzeća. Poduzeće ili depozitna institucija koje je osobito vješto u korištenju instrumenata swapa i terminskih poslova, futures poslova i opcija može biti u stanju povećati svoju profitabilnost kroz devizne operacije. To znači da te transakcije same po sebi, bez obzira na međunarodne trgovinske poslove uz koje su vezane operacije razmjene, mogu učiniti poduzeće više ili manje profitabilno u dugom roku.

68 Roger LeRoy Miller, David D.VanHoose, Moderni novac i bankarstvo, Mate 1997., str 731.

196

Vremenski pomak između planiranja cijena, ugovora, fakturiranja i naplate može izazvati različite efekte na profit.

Svako poduzeće mora donijeti odluku koje transakcije hedgirati i da li će to činiti za svaku transakciju pojedinačno ili pak skupno.

Vremenski pomak i osiclacije u tečaju mogu poduzeću donijeti gubitak na način da pri planiranju prihoda ne uzme u obzir tečajni rizik, te nabavnu cijenu ne korigira za mogući trošak slabljenja kune.

Tako se uvozno poduzeće može naći u situaciji da robu kupi po znatno nižem tečaju nego onom koji će biti na datum dospijeća fakture, a takva situacija umanjuje njegov profit.Savjeti za odluku o hedgiranju transakcija:- Planirane cijene i troškovi definirani početkom godine trebaju biti smjernice za donošenje odluka- Fokusiranje na osnovni posao treba voditi do opreznog izbjegavanja bilo koje razlike u odnosu na budžet- Predviđanje kretanja tržišta treba usmjeravati odluke o zaštiti, bez obzira dali treba zatvoriti "rupu" u planiranju ili smjer i trend tržišta upućuju na mogućnost ostvarivanja financijske koristi.

6.2 Pokrivanje tečajnog rizika (hedging)

Kod terminskih transakcija privredni su subjekti izvrgnuti tečajnom riziku. Oni taj rizik mogu pokriti ili ne pokriti. Ako ga ne pokriju mogu ostvariti zaradu ili gubitak zbog tečajnih promjena. Špekulanti ne pokrivaju rizik u nadi da će ostvariti dobitak zbog tečajnih promjena.Pokrivanje tečajnog rizika, zaštita od rizika, postoji kod terminskih poslova kad tečajevi fluktuiraju. Zbog te fluktuacije privredni subjekti koji trebaju platiti ili naplatiti određeni iznos strane valute u nekom budućem periodu izvrgnuti su riziku da će platiti više ili naplatiti manje u domaćoj valuti nego što su očekivali.Hedging se odvija i na promptnom i na terminskom tržištu, npr uvoznik iz Njemačke treba platiti 1 mil EUR za 3 mjeseca. On zna da je današnji tečaj eura 7.5 ali se boji da će za tri mjeseca biti veći. Zato on može danas kupiti 1 mil EUR po promptnom tečaju, položiti ih u banku u Frankfurtu na tri mjeseca i kroz to vrijeme zarađivati kamatu Nakon tri mjeseca on ce platiti svom njemačkom partneru i izbjeći rizik revalvacije ili aprecijacije eura na hrvatskom tržištu.Međutim, naš uvoznik ne mora kupiti eure danas (posebno ako je kamatna stopa u Zagrebu veća nego u Europi, nego tečajni rizik može pokriti tako da danas kupi vrijednosni papir na 1 mil EUR s rokom dospijeća 3 mjeseca. On može ući u terminsku transakciju kupujući 1 mil EUR danas, s rokom isporuke za tri mjeseca uz trenutno važeći terminski tečaj na tri mjeseca.Terminska transakcija nije predviđena nego funkcija tečaja po kojem će uvoznik kupiti devize za 3 mjeseca. To je ugovorni odnos između klijenta i banke u kojem se obje strane obvezuju na određeni dan u budućnosti izvršiti kupopordaju deviza za određeni iznos dogovoren, u ovom slučaju, 3 mjeseca unaprijed. Da nije pokrivao rizik on bi platio u kunama iznos koji je jednak umnošku vrijednosti uvoza (1 mil EUR) i promptnog tečaja na dan dospijeća obveze. Da je tečaj EUR ostao nepromjenjen, uvoznik bi bolje prošao da nije pokrivao rizik. Međutim, ako je tečaj EUR na dan isporuke bio veći od ugovorenog, uvoznik bolje prolazi kad pokrije rizik.Prema tome uvoznik može pokrivanjem rizika proći bolje ili lošije. Predviđanje budućeg kretanja tečaja može mu bitno pomoći pri donošenju odluke o tome da li ići u hedging ili ne, no pokrivanjem tečajnog rizika naš uvoznik izbjegava i računovodstveni rizik i rizik profitablinosti koji je mogao biti posljedica špekulacije.

197

Isto vrijedi i za izvoznika, npr. Izvoznik iz Zagreba izveze robe u SAD za 1 mil USA $. Američki uvoznik plaća nakon tri mjeseca. Ako je promptni tećaj USA $ 7, a terminski za 3 mjeseca 6.8, izvoznik može pokriti tečajni rizik da danas proda 1 mil USA $ s rokom isporuke 3 mjeseca. O dospijeću njegovih potraživanja izvoznik bi od svog američkog partnera dobio 1 mil $ i isporučio ih onome s kime je napravio terminsku transakciju. Kao rezultat tih transakcija izvoznik bi nakon tri mjeseca dobio 6,8 mil kuna. Da je tečaj dolara nakon tri mjeseca bio niži od 6,8 izvoznik bi ovim pokrivanjem rizika bolje prošao. Ako je promptni tečaj dolara nakon tri mjeseca veći od 6.8, pokrivanjem rizika izvoznik bi lošije prošao. Termiski tečaj računa se po sljedećoj forumuli:

FWD=SPOT 1+(Iv X D/Bv) / 1+(Ib X D/Bb)

Iv = kamata varijabilne valuteBv = baza (360 ili 365 dana)Ib = kamata bazne valuteBb = baza (360 ili 365 dana)Primjer:

trenutni tečaj EUR/HRK: 7,42kamatne stope na HRK 3 m: 5% - 7%kamatne stope na EUR 3 m: 2,08% - 2,18%7.42*( 1+0,07/360*90) / (1+0,0208/360*90)=7,5107

6.4. Terminski posloviKod svake se devizne transakcije ugovara cijena, vrsta i količina deviza i vrijeme, pa ukoliko je ugovorom predviđeno izvršenje na određeni dan u budućnosti onda je to terminski posao.Terminski tečaj deviza je onaj tečaj koji se dogovara sada za isporuku određenog iznosa, na određeni dan u budućnosti. Ponuda i potražnja određuju terminski tečaj Na terminskom tržištu funkcija ponude i potražnje obuhvaćaju financijske tijekove uvjetovane uvozom i izvozom roba i usluga kretanjem kapitala uvjetovanog deviznom i kamatnom arbitražom, ali je u njima pokriven tečajni rizik. Na terminskom tržištu mogu biti obuhvaćeni i špekulativni tijekovi kao i eventualne intervencije monetarne vlasti. Terminski poslovi imaju i terminsku premiju. Ako je terminski tečaj devize viši od promptnog kaže se da ta deviza ima terminsku premiju. Na terminskom deviznom tržištu postoje i:- devizna arbitraža- devizna špekulacija i- održavanje deviznih pozicijaBaza terminskih tečaja utvrđuje se prema promptnom tečaju korigiranom za pozitivnu razliku (premiju) ili za negativnu razliku (discont). Ukoliko je potrebna valuta skuplja u trenutku isporuke po terminskom poslu u odnosu na spot tečaj, govori se o premiumu. U obrnutom slučaju u pitanju je discount premija.Osnovna je svrha terminskih kupoprodaja deviza, zaštita od rizika promjene tečaja. Sve stavke aktive banke u stranoj valuti nose rizik promjene tečaja, te da bi se banke od tog rizika zaštitile, one takve iznose unaprijed prodaju na određeni termin. Slično je i s pasivom koja je izražena u stranoj valuti. Te iznose banke kupuju na terminskom tržištu da bi izbjegle eventualni gubitak u slučaju promjene tečaja.

198

6.5 Devizni rizik na hrvatskom tržištu

Derivatni financijski instrumenti na hrvatskom tržištu već godinama imaju pomalo mističan status "udruženja odabranih". S vremena na vrijeme čuju se priče o njima, no vrlo rijetki ih poznaju i koriste lako se na tržištu osjeća da oni postoje, efekti su (još uvijek) slabo vidljivi.Prema podacima HNB-a. na kraju prvog polugodišta prošle godine više od polovice hrvatskih banaka u svojoj aktivi ili pasivi bilježi derivatnu financijsku imovinu, odnosno obveze, u čemu prednjači šest velikih. Mada je to u konsolidiranoj bilanci banaka još uvijek minoran udio (u odnosu na 212 mil kuna koliko je u to vrijeme vrijedila ukupna aktiva, u derivatima se nalazilo stotinjak mil. kuna), značajno je to što šest mjeseci ranije u bilanci uopće nije bilo derivata.Uostalom, udio prihoda po osnovi kamata u ukupnim prihodima banaka polako pada, dok prihodi od naknada i provizija rastu. Također i prihodi ostvareni trgovinom derivata.

Promatramo li odnos kune i dolara posljednih sedam godina i sjetimo li se stanja u hrvatskoj brodogradnji možemo zaključiti kako je šteta da se brodogradilišta nisu ranije zaštitila od deviznog rizika. Mnogi pripisuju gubitke naših brodogradilišta padu dolara. Naime, cijene svih brodova ugovaraju se unaprijed i to u valuti USD, jer život broda prati u cijelom svijetu gotovo uvijek u toj valuti.Još se jedino nameće pitanje, zašto se bilance ne zaštite? Da li je svijest o tome da je jedan od razloga gubitka i devizni rizik došla prekasno kada više niti banke nisu mogle ponuditi termiski tečaj tako viškog da bi se bilance i cijelo poslovanje zaštitilo? Što će se dalje događati sa dolarom , koji se počeo oporavljati i može li on i dalje deprecirati i treba li se poučeni iskustvom sada zaštiti. Mnogi vjeruju kako će se dolar nakon svih ratnih pa i naftne krize oporaviti, pa se nameće pitanje, da li špekulirati ili drugi put «igrati na sigurno«.

1.1. Globalizacija financijskih tržišta

Globalizacija69 se kao pojam, te kao znanstveni i naučni (teorijski) uzorak (paradigma) javlja se 80-ih godina XX. Stoljeća. Do 80-ih godina XX. stoljeća pojam „globalizacija“ gotovo da se i nije upotrebljavao . Tijekom druge polovice 80-ih godina XX. stoljeća učestalost upotrebe se raširila u mnoga područja suvremenoga života širom svijeta kao proces koji se odvija preko granica nacionalnih država.Akteri globalizacije su: korporacije, međunarodni monetarni fond, WTO, Svjetska banka i velesile kao globalni igrači. Elementi globalizacije su: prekogranično kretanje ljudi i rada kapitala, informacija, slika, terorizma i organiziranog kriminala - ti procesi su izmakli kontroli. Pojam globlizacija identificiran sa pojmom ekonomske globalizacije. Dolazi do promjena centra svjetske ekonomske moći; prelazak sa Srednjeg Istoka u Europu, zatim iz Europe u SAD. Svaki prijelaz uzrokuje mnoge snažne međuovisnosti; tako je pojačan proces globalizacije u ekonomiji. Kraj 2. svjetskog rata je donio poticaj svjetskoj ekonomiji; ne samo trgovina već i proizvodnja i potrošnja razvijaju se u svjetskim razmjerima. Financijska tržišta se integriraju u jedinstveno globalno financijsko tržište. Pozitivna obilježja globalizacije: - podizanje razine kvalitete financijskih usluga, - povećanje financijskih transakcija kroz pristup globalnom financijskom tržištu, - modernizacija,

69 Globus = kugla, globalan = okrugao, zaokružen, dakle ono što se odnosi na cijelu planetu – planetaran, odnosno cijeli svijet

199

- podizanje razine efikasnosti financijskih institucija Međunarodna financijska tržišta su u neprekidnom procesu razvijanja i prestrukturiranja, stoga postaju sve kompleksnija. Međunarodna, jednako kao i nacionalna financijska tržišta razlikujemo po:

organizaciji, stupnju regulacije, stupnju konkurencije i koncentracije (koncentracija pokazuje u kojoj mjeri je

pojedino nacionalno tržište monopolizirano) - manja tržišta su sustavom regulacije zaštićena od konkurencije,

sustavu valuta (na međunarodnim tržištima je pojačani valutni rizik).Posljedica globalizacije je polako nestajanje granica između pojedinih nacionalnih financijskih tržišta i stvaranje jedinstvenog međunarodnog financijskog tržišta. Kao krajnji cilj globalizacije možemo istaknuti ukidanje nacionalnih odrednica, a ključni motiv stvaranja međunarodnog financijskog tržišta je pad profitne stope. Što je više subjekata na tržištu profit je manji, dakle povećanjem broja subjekata na tržištu smanjuje se profitna stopa. Međutim, smanjenje profita se može spriječiti povećanjem produktivnosti, jeftinijom radnom snagom, te osvajanjem novih tržišta (na novom tržištu postižu se veće cijene i veći profit). Načini financiranja gospodarskih subjekata razlikuju se od zemlje do zemlje (slične načine imaju SAD i Velika Britanija, te Japan i Njemačka). Od eksternih izvora financiranja u Njemačkoj i Japanu dominiraju bankarski krediti, a u SAD-u i Velikoj Britaniji dominira financiranje emisijom vrijednosnih papira. Ta financijska tržišta su razvijenija jer je širi spektar instrumenata i institucija. U Njemačkoj i Japanu razvio se sustav ukriženih dioničkih veza pri čemu su banke značajni dioničari poduzeća, a poduzeća značajni dioničari banaka. U Japanu je gospodarstvo organizirano u Keitetsu grupe, tako primjerice Mitsubishi grupa ima više kompanija i predstavlja sustav međudioničkih veza u čijem središtu je banka. Ta grupa čini 10% kapitalizacije (dnevni ili godišnji promet cijene po kojima se transakcije obavljaju) na Tokijskoj burzi. Takve banke, koje su značajan dioničar poduzeća imaju interes da što povoljnije financiraju poduzeća kako bi njihovi proizvodi bili konkurentniji na tržištu i kako bi cijena dionica bila što veća. Nacionalno financijsko tržište, iako neovisno, protkano je internacionalnim vezama. Tako, primjerice, financijska sredstva iz inozemstva kompanije mogu pribaviti:

direktno putem sekuritizacije (samostalno emitiranje obveznice u inozemstvu, tako da se bez posrednika dolazi do potrebnih sredstava), te

indirektno preko banaka i drugih posrednika.Odluke o tome kako pribaviti financijska sredstva ovisi o troškovima pribavljanja i rizicima.Postoje dvije vrste tržišta, gledano kroz perspektivu otvorenosti prema stranim investitorima:

ona koja obeshrabljuju strance (Japan, Francuska) - na Tokijskoj burzi je vrlo mali udio stranih vrijednosnica, a Japan još uvijek ima visoke zaštitne carine za uvoz. Japan je zatvorena zemlja, ali koristi liberalizaciju na drugim tržištima

ona koja ohrabljuju strance, ali ih ne uspijevaju privući u značajnijoj mjeri (RH, Turska)

Motivi razvoja međunarodnih financijskih tržišta su: Težnja za izbjegavanjem domaće strože regulacije, primjerice stopa obvezne rezerve

može biti motiv da se banka internacionalizira jer je ona dodatni trošak za banku. Na sredstva koja banka stavlja kao obveznu rezervu kod Središnje banke nema kamatne stope ili je jako mala (u RH je 0,75% i zove se stopa remuneracije).Što je stopa obvezne rezerve veća (u RH iznosi 17%) banci ostaje manji iznos za multiplikaciju kredita. Država može odrediti visinu kamatne stope na kredite, pa ako je ona niže nego u inozemstvu banka će se internacionalizirati.

200

Strukturu kamatne stope čine: pasivna kamatna stopa (koja se plaća na depozite) + troškovi poslovanja + dioničari + troškovi obvezne rezerve + ostalo.

Težnja za izbjegavanjem poreza (kako na transakcije, tako i na profite).Međunarodna financijska tržišta možemo segmentirati na više načina: međunarodno tržište kapitala, euro-valutno tržište, off shore financijske zone, IBF centri (International Banking Facilities) ili on shore financijske zone.Kad je Njujoška burza (NYSE) doživjela krah u listopadu 1987. odmah su to osjetila itržišta vrijednosnih papira u ostalim svjetskim financijskim centrima (London, Tokio,Frankfurt itd.); isto tako, kad se događaju promjene na tim tržištima, američka setržišta slično mijenjaju.U ovom poglavlju prvo razmatramo kako zemlje provode međunarodne transakcije – ikako te transakcije utječu na ponudu i potražnju međunarodnih valuta. U nastavkućemo izvesti krivulju potražnje za stranom valutom, pokazujući odnos između dolarske cijene za stranom valutom i odgovarajućih količina te valute koja se potražuje, uz ostale nepromijenjene uvjete. Nastavit ćemo analizu izvođenjem krivulje ponude za stranom valutom, stavljajući u odnos dolarsku cijenu strane valute i odgovarajuće količine ponude te valute.

U 20.stoljeću glavni trendovi u investicijskom bankarstvu bili su globalizacija financijskih tržišta, veća količina novca na internacionalnim tržištima, djelomično i od porasta mirovinskih fondova iz SAD-a, Kanade, Europe i Japana, ponovno uključivanje komercijalnih banaka u poslove investicijskog bankarstva, te brzo rastuće inovacije koje pokreće moderna tehnologija. Ovi trendovi ukazuju i na veću konsolidaciju u ovom segmentu financijske industrije. Riječ je o konsolidaciji koja se ostvaruje putem integracijskih procesa spajanja i preuzimanja, koji će detaljno biti objašnjeni u sljedećem poglavlju. Ali kao primjer možemo navesti Citigroup, koji je formiran od CitiBank, Travelers Insurance i Salomon Smith Barney. Također, kao primjer možemo uzeti i preuzimanja američkih institucija od strane europskih banaka, koncem 1990-ih i početkom 2000-ih godina, kao što su slučajevi Credit Suisse First Boston kupovinom Donaldsona, Lufkin & Jenrette, UBS-ove kupovine Paine Webbera, i kupnje Wasserstein Perella & Co od strane Dresdner Bank.Trend u investicijskom bankarstvu je razvoj europskih tržišta vrijednosnih papira zbog preuzimanja jedinstvene europske valute, eura. Zemlje koje su usvojile euro otvaraju brojne mogućnosti za razvoj poslovanja u velikom broju oblasti. Pretpostavlja se da će euro dozvoliti produbljivanje financijskih tržišta, pomognuto usklađivanjem poreznih politika i regulatornih mehanizama. Ruku pod ruku s ovim je došla i deregulacija financijskog tržišta, na način da je ukinut intervenionistički pristup od strane države, koja je u cilju regulacije financijskog tržištaodređivala osnovne uvjete poslovanja na tržištu (određivanje kamatnih stopa, ograničavanje konkurencije, itd.). sve ovo predtavlja mogućnosti za europske i druge investicijske banke koje su voljne i sposobne za ponudu usluga upravljanja aktivom. Jedinstvena europska valuta i korporativne reforme u velikom broju zemalja, potiču razvoj europskih tržišta visokog prinosa. Korporativne reforme se odnose isključivo na novoprimljene države u Europsku uniju. Investicijske banke su se s početkom novog stolječa počele suočavati sa teškim odlukama.kako su one subvencionirale neprofitabilne sektore profitima onih zdravijih, sa ciljem očuvanja širokog opsega svojih usluga, morale su smanjiti profitne margine ili preuzeti veće rizike.

7.8. Akvizicije i spajanja

Procest globalizacije najizraženiji su kod investicijskog bankarstva, iz razloga što se investicijski poslovi javljaju u svim djelatnostima u svjetskom gospodarstvu i glavni su pokretač i generator prihoda svake multinacionalne korporacije. Međutim, uslijed krize koja

201

je pogodila financijska tržišta diljem svijeta, prihodi od korporativnog financiranja i usluga savjetovanja pali su za 74%70. Na sljedećem grafikonu dat je prikaz prihoda od korporativnog financiranja i usluga savjetovanja po kvartalima u mlrd.$. Grafikon br.2: prihodi investicijskih banaka

Izvor:The Boston Consulting Group, 2009.Jačanje tržišne konkurencije i globalizacija kao osnovni pokretači, te dodatno procesi

deregulacije sektora, jačanje uloge financijskih tržišta, integracije međunarodnih tržišta kapitala, kao i prodor suvremenih informacijskih tehnologija doveli su do tendencije stvaranja krupnijih bankarskih institucija. Krupnije bankarske institucije ostvaruju veće troškovne uštede kroz ekonomiju obujma, a pored ovoga one vrše i diversifikaciju svojih poslovnih aktivnosti, čime omogućavaju znatno smanjenje rizika u sve turbulentnijem okruženju. U prošlom desetljeću bankarski je sektor doživio neočekivano visok nivo konsolidacija, paralelno sa odvijanjem rekordno visoke aktivnosti spajanja i akvizicija među financijskim institucijama. Procesi spajanja i akvizicija koji djeluju na smanjenje broja banaka u sektoru mogu se realizirati kroz nekoliko modela. Prvi model se odnosi na spajanje dviju ili više manjih banaka, koje se integriraju u veću cjelinu. Drugi model predstavlja pripajanje manjih banaka od strane veće i ekonomski jače banke. I kao treći model imamo spajanje ili akviziciju dvije velike banke, koje na ove načine stječu širu geografsku pokrivenost, te za cilj imaju jaku tržišnu poziciju u svjetskom bankarstvu, na globalnom nivou.

Motivi za spajanje i akvizicije u bankarskom sektoru su mnogobrojni i jako različiti. Neki od njih se fokusiraju na maksimiziranje koristi za dioničare kroz realizaciju postakvizicijskih potencijala. Drugi, se pak više fokusiraju na optimizaciju koristi menadžmenta banaka. Značajan pokretač na primjenu strategije M&A je redukcija rizika kroz veću diversifikaciju, koja stabilizira novčane tokove, a od koje koristi imaju i dioničari i menadžment. Kada razmatramo motive za M&A u bankarskom dijelu financijskog sektora, neophodno je praviti razliku u vrsti M&A i veličine uključenih institucija, kao i ciljanog tržišta, u slučaju prekograničnih M&A. Manje banke su uglavnom motivirane troškovnom efikasnošću (ekonomija obujma), kao i postizanjem veličine koja će im osigurati opstanak na tržištu. Velike banke donose element strategijskog repozicioniranja, dok formiranje konglomerata ima za cilj diversifikaciju rizika, kao i ublažavanje prihodne volatilnosti.Kao najznačajnije pokretačke snage M&A u bankarskom sektoru možemo navesti:1. Unapređenje informacijske tehnologije. Nova tehnološka unapređenja potiču primjenu programa M&A uslijed njihovih visokih fiksnih troškova i potrebe njihovog prenošenja na 70 http://www.bcg.com/documents/file41201.pdf

202

širu potrošačku bazu. Istovremeno, unapređenja brzine i kvaliteta komuniciranja, kao i odrade podataka doprinijelo je uvođenju šireg spektra usluga, većem broju klijenata na širem geografskom području.2. Financijska deregulacija. Tokom proteklih nekoliko godina vlade brojnih zemalja otklonile su značaje pravne i regulatorne barijere za konsolidacije u bankarskom sektoru. To je otvorilo put rastu aktivnosti M&A, nacionalnih i internacionalnih, u okviru financijskog sektora, ali i van njega.3. Globalizacija financijskog i realnog sektora. Globalizacija je po mnogo čemu nusprodukt tehnoloških izazova i deregulacije. Njen utjecaj je najjači među institucijama koje pružaju financijske usluge, naglašavajući pritom značaj ekspanzije tržišta kapitala.4. Rastući pritisak dioničara za financijskim performansama. Rast konkurentnosti je doveo do suzbijanja profitnih margina, a što je dalje uvjetovalo pritisak dioničara za unapređenjem performansi.5. Pozicioniranje konkurentnosti. Pozicioniranje konkurentnosti na bolji način u odnosu na druge je jak motiv za primjenu M&A u bankarskom sektoru. Akvizicijom druge banke koja dobro posluje na tržištu, a na kojem imamo malo iskustva, stječemo značajne prednosti. 6. Rast. Poticaj bankama za rast dolazi iz već činjenice da velike banke teže propadaju (poznato kao fenomen »too big to fail«). Naravno da regulatorne vlasti negoduju sa zatvaranjima velikih banaka čije bi gašenje dovelo do ozbiljnih financijskih problema u bankarskom sektoru.7. Troškovna efikasnost. M&A omogućavaju smanjenje troškova kroz postizanje ekonomije obujma i okvira. Troškovi mogu biti umanjeni ako je jedna banka u mogućnosti da ponudi nekoliko usluga po nižoj cijeni, nego nekoliko njih nudeći posebno iste usluge.8. Diversifikacija. M&A mogu doprijeti boljoj diverzificiranosti kako geografskoj, tako i u pogledu usluga koje se nude klijentima.

Smisao M&A leži i u repozicioniranju banke u kontekstu njene razvojne strategije, pri čemu banka nastoji na duži rok pojačati svoju konkurentnost na financijskom tržištu. M&A predstavljaju bitne institucionalne mehanizme za brže repozicioniranje banaka ili drugih financijskih institucija u ekonomskom okruženju koje je prožeto bržim dinamičnim promjenama.

S druge strane, možemo govoriti i o silama koje negativno utječu na konsolidiranje sektora, a najznačajnije su:1. Regulatorna ograničenja. Postojeća pravna i regulatorna ograničenja i razlike regulativa zemalja nastavljaju sa barijerama za konsolidacije, naročito one koje se odnose na prekogranične aktivnosti.2. Kulturološke različitosti. Kulturološke razlike poput korporativnih kultura i režima korporativnog upravljanja, kao i jezičke i običajne barijere predstavljaju značajne spoticajne snage za konsolidiranja sektora.

Rizik je inherentna karakteristika svih strateških odluka, u smislu da postoji određen stepen neizvjesnosti vezan za ishod svake odluke. Naravno, nije moguće osigurati se od svake vrste rizika pri provođenju M&A, pa su identifikacija i rad na ublažavanju sveukupnog strategijskog poslovnog rizika vezanog za transformacije jako važni. Analizu strategijskog rizika neophodno je provesti prije samog provođenja programa M&A. Ako se temeljem ovakve analize utvrdi da bi performanse bile ispod očekivanja, neophodno je razmotriti razvoj izlazne strategije prije završavanja dogovora, ako je on već u tijeku, ili odustati od istog na samom početku.Za strane uključene u M&A u tranzitornom periodu provođenja nastaju brojni rizici, naročito neposredno prije i nakon M&A. Općenito, rizici vezani za M&A rastu kako se povećava kompleksnost transakcije, te se jednostavno nacionalno spajanje banaka nalazi na najnižem

203

stupnju spektra tranzicijskih rizika, za razliku od obujmom većih prekograničnih operacija. Supervizorske vlasti su ukazale na niz operacijskih pitanja koja zahtijevaju pažnju i monitoring tijekom M&A, uključujući operativni rizik koji proizlazi iz integriranja sustava upravljanja rizicima, sustava računovodstva i usmjerenja ka klijentima, te je neophodno na adekvatan način adaptirati i interne kontrolne procedure.

Uz standardne poslovne neizvjesnosti, kao što su konkurencija, volatilnost cijena i sl, akvizitor se suočava sa sljedećim rizicima:1. Operativni rizik. Operativni rizik je izražen ako ciljana kompanija nakon preuzimanja nije u mogućnosti ostvariti očekivane poslovne rezultate. Ako akvizitor nema čvrst postakvizicijski plan integriranja, ili taj plan nije iz nekog razloga u mogućnosti provesti, dolazi do rizika koji onemogućava da se opravda cijena plaćena za ciljanu kompaniju (banku). 2. Financijski rizik. Financijski rizik se odnosi kako na rizik kod individualnih financijskih institucija, tako i na sistematske financijske krize koje obuhvaćaju dio ili cjelinu financijskog sustava. Konsolidiranje bankarskog sektora kroz primjenu M&A uvećava sistemski rizik, s obzirom da rast veličine banaka povećava proporciju onih koji nose potencijalni rizik. Sistemski rizik se također uvećava i uslijed rasta okvira aktivnosti velikih banaka koje se sada uključuju u širi spektar aktivnosti, te je bankarsko upravljanje i monitoring u ovakvim uvjetima jako otežano. Sistematski rizik dovodi do gubitka ekonomske vrijednosti ili gubitka povjerenja u značajan dio financijskog sustava, pokrenut događajem koji je dovoljno jak da utječe i na realni sektor gospodarstva.

Slijedeći rizici su najznačajniji kod M&A transakcija:1. Rizik likvidnosti. Rizik likvidnosti za banku predstavlja rizik da banka neće biti u mogućnosti da podmiri svoje dospjele obveze. Banka mora da osigurati dovoljno sredstava kojima će podmiriti svoje obveze po njihovom dospijeću i nakon M&A transakcija.2. Kamatni rizik. Rizik kamatne stope možemo definirati kao mogućnost rasta ili pada kamatne stope, koji će negativno utjecati na maržu prihoda od kamate u odnosu na troškove po kamati ili koji će dovesti do smanjenja neto vrijednosti. Da bi izbjegao ovakav rizik banka ne smije ulaziti u nova zaduženja kako bi preuzela drugu banku, s obzirom na nestabilnost kamatnih stopa i činjenicu da bi za ciljanu banku na kraju mogla platiti i više nego što ona vrijedi.3. Kreditni rizik. Kreditni rizik je vjerojatnost da će pasti vrijednost nekih sredstava financijske institucije, naročito zajmova, i da će oni možda postati bezvrijedni. Tehnike upravljanja kreditnim rizikom se mogu jako efikasno koristiti kao podrška odlučivanju oko provođenja poslova M&A, prije i poslije zaključenja pregovora. Tablica: Rizici M&A u bankarskom sektoru

  Nacionalni M&A poslovi Međunarodni M&A poslovi

  Nacionalni bankarski M&A Internacionalni bankarski M&A

Kreditni sektor

Vrijednovanje dogovora. Strategijski rizici

Kao i kod nacionalnih bankarskih M&A, ali uvećani zbog kulturoloških razlika.

Valutni rizik.

 

Operativni rizici – integriranje sustava upravljanja rizicima, računovodstvenih sustava i procedura interne kontrole.

kao i kod nacionalnih bankarskih M&A, ali uvećani zbog različitih fiskalnih iračunovodstvenih procedura, kao i zahtjeva izvještavanja

204

  Nacionalni konglomerati Internacionalni konglomerati

Ostali sektori

kao i gore navedeni, aliuvećani zbod različitih poslovnihoblasti.

maksimalni rizici. Obuhvaćaju sverizike koji se javljaju kod nacionalnihkonglomerata i internacionalnih bankarskih M&A

 

kao i gore navedeni, aliuvećani zbog različitih fiskalnih iračunovodstvenih procedura, kao izahtjeva izvještavanja.Reputacijski rizik je prisutansrednjeročno i dugoročno.

maksimalni rizici. Obuhvaća sverizike koji se javljaju kod nacionalnih konglomerata i internacionalnih bankarskih M&A. Reputacioni rizik prisutan srednjeročno i dugoročno.

Izvor: Beets, S., Styger, P., Strategic Risk Management Practices as a Prerequisite in Bank Merger and Acquisition Feasibility Studies, July 2001

Odluke o provođenju programa M&A mogu imati utjecaj na sveukupni rizik banke i njenu opću strategiju. Banka rizike mora promatrati na strukturiran način, doprinoseći nadogradnji procedura za upravljanje rizicima, kao i kroz usvajanje adekvatnih praksi upravljanja aktivom i pasivom (ALM – Asset and Liability Management). Upravljanje aktivom i pasivom daje sveobuhvatan i dinamički okvir za mjerenje, monitoring i upravljanje rizicima banke i neophodno je da bude integrirano u opću poslovnu strategiju. Cilj dobrog upravljanja rizicima je da preraste u strategijsko sredstvo upravljanja bankom.

Pitanja: Navedite nekoliko definicija poreza Koje su karakteristike poreza Objasnite prisilnost poreza Objasnite derivativnost poreza Objasnite nepovratnost poreza Objasnite odsutnost neposredne naknade Objasnite nedestiniranost poreza Što znači da se porezi ubiru u javnom interesu Što znači da su porezi novčani prihod države.

205

8. ISTRUMENTI FINANCIJSKIH TRŽIŠTA

U ovom poglavlju upoznat će se podjela i vrste burzi: Vrste burzi Efektne burze reparticijski i kvotni porezi fundirani i nefundirani porezi katastarski i tarifni porei opći i namjesnki porezi redovni i izvanredni porezi osnovni i dopunski porezi neposredni i posredni porezi

8.1. Nekompleksni financijski instrumenti

Nekompleksni financijski instrumenti jesu, primjerice: dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu, udjeli u određenim investicijskim fondovima, instrumenti tržišta novca, različite vrste obveznica. Kompleksni financijski instrumenti bili bi, npr. opcije (options), budućnosnice (futures), zamjene (swaps) ili financijski ugovori za razlike (financial contract for difference).U okviru testa prikladnosti, moguće je postavljanje pitanja o Vašem investicijskom znanju i iskustvu.

8.1.1. Obveznice

Obveznica (obligacija) u najširem smislu riječi je isprava o danom kreditu koji treba biti isplaćen u određenom roku i koji nosi godišnju kamatu po ugovorenoj kamatnoj stopi. U istom značenju treba shvatiti i izraz zadužnica.

Obveznica u užem smislu je prenosivi dužnički vrijednosni papir kojim se izdavatelj obvezuje da će imaocu na definirani datum platiti glavnicu, uvećanu za pripadajuće kamate može glasiti na ime i na donosioca.

Bernard J. Foley obveznice dijeli: po kriteriju financijske strukture i kriteriju tržišta.

Financijska struktura obveznice zavisi o prirodi njenog kupona i rokovima dospijeća, te cijeni kod iskupa obveznice, s tim da su moguće još i različite varijante u okviru svake od spomenutih značajki.

Najjednostavnija vrsta obveznice je obična (zamjenjiva) obveznica kod koje nema nekih složenih (kompliciranih) osobina. Ova vrsta obveznice ima fiksnu kamatu, poznat joj je rok dospijeća i ne može se mijenjati, a poznata joj je i vrijednost (nominalna).

Druge vrste obveznica su posebne (specijalne) obveznice na primjer: „vječne“ ili neiskupive obveznice su one koje nemaju nikakvog određenog roka

iskupa, iako se neke mogu iskupiti prema želji njihovih izdavatelja, obveznice bez kupona su one kod kojih se prihod ne isplaćuje u obliku kupona, pa se

obveznice prodaju po velikom diskontu u odnosu na njihovu nominalu. Povrat od

206

takvih obveznica ostvaruje se u obliku kapitalnog dobitka kada obveznica dospije na isplatu (otkup),

(Discount Bond; Zero-Coupon Bond)

konvertibilne obveznice su one obveznice koje njihov kupac može zamijeniti za neku drugu vrstu vrijednosnog papira, npr. neku drugu vrstu obveznice, dionicu i dr. istog izdavatelja, i to samo pod određenim uvjetima.

obveznice s varantom su one obveznice koje imaju certifikat na osnovi kojeg vlasnik takve obveznice ima pravo kupnje nekog drugog vrijednosnog papira u budućnosti, po fiksnoj cijeni.

obveznice vezane uz indeks su one obveznice čija vrijednost po dospijeću ovisi o kretanju nekog indeksa, npr. indeksa cijena (Nikkei-Dow indeksu rasta cijena dionica i dr.) Posebna podvrsta ovih obveznica su obveznice čija iskupna cijena ne ovisi o indeksu cijena, već o kretanju cijena neke određene burzovne robe, kao npr. nafte, zlata i sl.

obveznice denominirane u dvije valute su obveznice čiji je kupon i iskupna cijena iskazana u različitim valutama. Npr. kupon se može isplaćivati u USA dolarima, dok je iskupna cijena određena u eurima.

Slika 3. Podjela obveznica po tržištima emitiranja

Izvor: Bodie Z., Kane A., Marcus A.,:“Počela ulaganja“, Mate, Zagreb, 2006., str.308

Obveznice po kriteriju tržišta se, u najvećem broju slučajeva, izdaju u vrijednosnim papirima svoga (domaćeg) tržišta, pa se te obveznice označavaju kao domaće obveznice. Međutim, moguće je izdati i međunarodne obveznice.

207

OBVEZNICE

DOMAĆE INOZEMNE EUROOBVEZNICE

Iznad državne organizacije (npr. svjetska banka) uvijek izdaju međunarodne obveznice, jer takve organizacije i nemaju svoje domaće tržište.

Međunarodne obveznice javljaju se u dva osnovna oblika, a to su: (a) inozemne obveznice i (b) euroobveznice.

Domaće obveznice izdaju ustanove (država ili korporacije) koje svoje pravno sjedište imaju u našoj zemlji (npr.obveznice Ministarstva Financija Republike Hrvatske ili obveznice HEP-a).

slika 6. Prikaz dionice Dubrovačke el. željezniceStrane obveznice izdaju ustanove (strane države ili korporacije) koje svoje pravno

sjedište imaju izvan naše zemlje, osim ako ih putem svojih mješovitih ili drugih poduzeća ne izdaju kao domaće obveznice, odnosno strane se obveznice izdaju u jednoj zemlji, a prodaju u drugoj. Tako, na primjer, obveznice banke Celje, denominirane u kunama, za nas su strane obveznice. Isto tako, bitno je za napomenuti ukoliko banka Celje otvori u Hrvatskoj svoju podružnicu ili mješovitu banku i potom izda te obveznice u Hrvatskoj – to će biti naše domaće obveznice, unatoč tome što je pravno sjedište izdavatelja izvan Hrvatske. Dakle, nominalna vrijednost strane obveznice izražena je u valuti zemlje u kojoj se obveznicom trguje. Takvim se obveznicama daju živopisna imena po zemlji u kojoj se njima trguje poput Yankee obveznice.71

71 Bodie Z., Kane A., Marcus A.,:“Počela ulaganja“, Mate, Zagreb, 2006., str. 304.

208

S l ika 5 . P r i kaz j e dne od p rv ih obvez n ica u Nj emač ko jEuroobveznice - Najteže je odrediti status euroobveznica koje su sastavni dio euro-

tržišta. To su specifična tržišta koja nisu stvarno nigdje locirana i ne nalaze se ni pod čijom jurisdikcijom, već ga stvaraju američke, japanske i europske banke međusobno, uglavnom na europskom kontinentu. Euroobveznice se u užem smislu mogu definirati kao obveznice koje su denominirane u valuti koja nije domaća valuta zemlje u kojoj se te obveznice izdaju, odnosno koje su za neku zemlju izdane u devizama (npr. obveznice denominirane u američkim dolarima izdane u Londonu).

Ova se tržišta pretežno nalaze u Europi zbog određenih pravnih ograničenja koja su još uvijek na snazi u SAD-u, međutim, glavni sudionici tog tržišta su američke banke i brokerske kuće smještene u europskim financijskim centrima, poput Londona, Pariza, Milana i Frankfurta. Prema tome, obveznica izdana u Njemačkoj u eurovaluti za nas je strana obveznica, a obveznica izdana u Njemačkoj u američkim dolarima je euroobveznica, iako je prva izdana u eurima, a druga u dolarima.

Prvu emisiju euroobveznica obavila je talijanska firma “Autostrada” emitiravši 60.000 obveznica pojedinačne vrijednosti 250 dolara uz kamatnu stopu od 5,5 posto. Emisiju je organizirala investicijska banka Warburg sa grupom banaka i glasile su na donosioca

Slika 4. Podjela obveznica po emitentima

Izvor: Saunders A.,Cornett M.M.,:“Financijska tržišta i institucije“, Masmedia, Zagreb, 2006.

209

OBVEZNICE

DRŽAVNE KORPORATIVNE MUNICIPALNE

Tržište državnih vrijednosnih papira predstavlja jedan od najstarijih segmenata financijskih tržišta. Tržišta dugoročnih obveznica u većini zemalja suvremenog svijeta predstavljaju jedno od najznačajnijih i najvećih financijskih tržišta.

Vrijednosni papiri koje emitira državni trezor predstavljaju vrijednosnice gdje se u ulozi emitenta pojavljuje država, neki njen organ ili institucije koje nisu profitno orijentirane. Država ih emitira u cilju refinanciranja deficita proračuna, to jest osiguranja sredstava za neinflatorno financiranje ekonomije kada su javni prihodi nedovoljni. Izdaju se po osnovu planova proračuna i javnih rashoda.72

Državne obveznice su obveznice koje izdaju vlade država, za financiranje državnih rashoda u određene projekte. U SAD-u, npr. državne obveznice nazivaju se trezorske (mogu biti srednjoročne ili dugoročne) a izdaje ih trezor SAD-a radi financiranja nacionalnog duga i drugih vladinih rashoda. Ovih obveznica bilo je 2.541 milijardi dolara u opticaju u prosincu 2001. 73

Ove obveznice imaju veoma značajnu regulatornu ulogu na tržištu kapitala. Država preko Centralne banke utječe na financijsko tržište i njene sudionike. Programi emisije državnih obveznica odvojeni su od provođenja monetarne politike kako financiranje proračunskih deficita ne bi izazvalo makroekonomske poremećaje.

Kada centralna banka kupi državne obveznice na tržištu, to predstavlja povećanje primarnog novca, a smanjenje primarnog novca ostvaruje prodajom određene količine državnih obveznica na financijskom tržištu. Ove kupoprodajne transakcije se vrše na financijskom tržištu po tekućim tržišnim cijenama.

Rizik državnih obveznica generalno je povezan sa stabilnošću države kao emitenta, to jest stabilnošću proračuna. U strategiji količine državnog duga, država mora da vodi računa o svojoj kredibilnosti na tržištu.

Pretjerana ponuda državnih obveznica dovela bi do smanjenja kreditnog rejtinga države, kao i do povećanja kamatnih stopa. Dovoljno stroga politika državnog duga- zajedno sa institucionalnom pozicijom države – djeluje da su državne obveznice najsigurniji i najlikvidniji instrument na financijskim tržištima. 72 http://www.obveznice.com/drzavne-obveznice.html, preuzeto 14.02.'12.73 Saunders A., Cornet M.M.,:“Financijska tržišta i institucije“, Masmedia, Zagreb, 2006., str.120

210

Mali raspon između kupovnih i prodajnih cijena državnih obveznica je direktna posljedica visokog stupnja likvidnosti. Visok stupanj likvidnosti dovodi do brzog određivanja cijene koje na taj način postaju javne i svima dostupne.

Radi kreditnog rizika državnih obveznica, koji je jednak nuli, na državne obveznice se plaća najniža kamatna stopa na financijskim tržištima. Rizici državne obveznice su sjedinjeni u jedan, sistemski rizik.

Država je u isto vrijeme i emitent i subjekt koji kontrolira i kreira sistemske rizike. Država u svojstvu emitenta mora imati što jasniji program za buduće vrijeme, najmanje do posljednjeg anuiteta određene obveznice. Posebno su bitna pitanja daljeg zaduživanja, opće ekonomske stabilnosti i relativne visine budžetskog deficita i sl. Ukoliko ovakav program ne postoji ili on nije realan, dolazi do povećanja rizika investiranja u državne obveznice.

Sljedeći važan faktor rizika državnih obveznica je trošenje emisijom prikupljenih sredstava. Dobro investiranje i smanjenje budžetskog deficita mogu imati povaljan efekt na buduće zaduženje, odnosno rejting budućih emisija državnih obveznica.

Najznačajniji investitori u ove vrijednosnice su investicijski fondovi, banke i druge financijske institucije, stanovništvo, kao i subjekti iz inozemstva. Pogodnost koja prati ove instrumente, je to što su uglavnom oslobođene plaćanja poreza na kamatni prihod.

Municipalne obveznice ( obveznice lokalne uprave i samouprave) su dužnički vrijednosni papiri kojima se lokalna uprava kao izdavatelj obvezuje da će u određenom roku vratiti pozajmljena sredstva uz određenu kamatu. Identična im je svrha kao i državnim obveznicama, s time da prikupljena sredstva ulažu u projekte od lokalnog i regionalnog značaja dok državne obveznice financiraju projekte od općeg nacionalnog i državnog interesa.74 Možemo reći da su u razvijenom svijetu mnoge lokalne ceste, vrtići, škole itd. financirane municipalnim obveznicama lokalne uprave i samouprave, koje se naravno vraćaju od prikupljenih poreznih prihoda. Kamata na municipalne obveznice se može isplaćivati identično kao i za državne obveznice:

odjednom, zajedno s glavnicom u trenutku dospijeća obveznice, periodično, tj. u ratama s indeksnom klauzulom ili bez nje

Municipalne obveznice su prije svega odličan instrument kreditiranja, no može služiti i kao platežno sredstvo prema lokalnoj državi (npr. za plaćanje poreza i prireza) Municipalne obveznice su jedan od najsigurnijih vrijednosnih papira, jer za njihovu isplatu garantira država (lokalna uprava i samouprava) pa se uredno njima trguje na sekundarnom tržištu vrijednosnih papira. Investitor u municipalne obveznice ima dvije temeljne mogućnosti :

74 http://www.obveznice.com/municipalne-obveznice.html,, preuzeto 14.02.'12.

211

municipalne obveznice držati do roka dospijeća uz redovnu isplatu kamata i glavnice te tako ostvariti prinos koji je kupio ili

municipalne obveznice prodati u bilo koje vrijeme prije roka dospijeća drugom zainteresiranom investitoru uz mogućnost da pritom ostvari kapitalni dobitak ili gubitakDržavne obveznice su obveznice koje izdaju vlade država, za financiranje državnih

rashoda u određene projekte. U SAD-u, npr. državne obveznice nazivaju se trezorske (mogu biti srednjoročne ili dugoročne) a izdaje ih trezor SAD-a radi financiranja nacionalnog duga i drugih vladinih rashoda. Ovih obveznica bilo je 2.541 milijardi dolara u opticaju u prosincu 2001. 75

Slika 2. Osnovne karakteristike korporacijskih obveznica

Korporativne obveznice su dužnički vrijednosni papiri kojima se poduzeće (korporacija) kao izdavatelj obavezuje da će u određenom roku vratiti pozajmljena sredstva uz određenu (fiksnu ili promjenjivu) kamatu.

Kamata na korporativne obveznice se može isplaćivati na različite načine :76

odjednom zajedno s glavnicom u trenutku dospijeća obveznice. u ratama.

Otplata u ratama u pravilu se vrši u jednakim iznosima za svako razdoblje (obveznice s fiksnim prihodom), iako može biti u različitim iznosima (obveznice s promjenjivim prihodom). Za razliku od npr. državnih obveznica, korporativne obveznice mogu imati i fiksnu i promjenjivu kamatu. Korporativne obveznice, baš kao i državne obveznice i municipalne obveznice mogu se prodavati i kasnije preprodavati na sekundarnom tržištu. Korporativne obveznice su posve prenosivi vrijednosni papir ( neovisno o tome glase li na ime ili na donositelja). Investitor u korporativne obveznice ima svije osnovne mogućnosti :

korporativne obveznice držati do dospijeća uz redovnu isplatu kamata i glavnice te tako ostvariti prinos koji je kupio ili

korporativne obveznice prodati u bilo koje vrijeme prije roka dospijeća drugom zainteresiranom investitoru uz mogućnost da pritom ostvari kapitalni dobitak ili čak gubitak.

75 A. Saunders , M.M. Cornet.:“Financijska tržišta i institucije“ , Masmedia, Zagreb, 2006. str.12576 http://www.obveznice.com/municipalne-obveznice.html, preuzeto 14.02.'12.

212

Vlasnici korporativnih obveznica imaju pravo da se, u slučaju stečaja, namire iz imovine poduzeća prije svih dioničara, ali s druge strane nemaju nikakvo pravo glasa ili bilo koje drugo pravo na skupštini dioničara.77

Slika 5. Podjela obveznica po dospijeću

Izvor: Saunders A.,Cornett M.M.,:“Financijska tržišta i institucije“, Masmedia, Zagreb, 2006.

Po ovom kriteriju obveznice se dijele na:a) kratkoročne obveznice čiji je rok dospijeća do godine dana, b) srednjoročne obveznice sa rokom dospijeća do pet godina i c) dugoročne obveznice koje imaju rok dospijeća preko pet godina.

Ova podjela je relativnog značenja, budući da se u praksi, ponekad, ne razlikuju srednjoročne obveznice od dugoročnih, već se i one tretiraju kao dugoročne.

Izdavatelji neprestano razvijaju inovativne obveznice s neobičnim obilježjima; takva izdanja ilustriraju kako dizajn obveznica može biti krajnje fleksibilan.

Na primjer, izdavatelji obveznica koje ne plaćaju kamatu u gotovini mogu odabrati hoće li plaćati kamate u novcu ili dodatnim obveznicama s jednakom nominalnom vrijednosti. Ako je izdavatelj „kratak s novcem“, vjerojatno će radije odabrati plaćanje novom obveznicom nego rijetkom gotovinom.

Obveznice s povratnom promjenjivom kamatnom stopom slične su obveznicama spromjenjivom kamatnom stopom, osim što kuponska stopa ovakvih obveznica pada s porastom opće razine kamatnih stopa.

Moguće je osmisliti još više neobičnih obveznica. Walt Disney izdao je obveznice čija je kuponska stopa vezana uz financijski uspjeh nekoliko njegovih filmova. Electrolux jednom je izdao obveznicu s konačnom isplatom koja je ovisila o mogućnosti potresa u Japanu.

Indeksirane obveznice ostvaruju isplatu koja je vezana uz opći indeks cijena ili cijenu određenog proizvoda78.

Godine 1985. Riznica SAD-a počela je izdavati 10 godišnje obveznice, a prestala izdavati 30 godišnje obveznice u okviru programa nazvanog „Otvoreno trgovanje registriranom kamatom i glavnim vrijednosnim papirima“ (eng. STRIP).79

77 Cvjetičanin M.:“Burzovno trgovanje“, Masmedia ,2004., str.11678 Bodie Z., Kane A, Marcus A.:“Počela ulaganja“, Mate, 2006. str. 305

79 http://stripbonds.info/, preuzeto 01.12.'11.

213

OBVEZNICE

KRATKOROČNE SREDNJOROČNE DUGOROČNE

To je trezorski vrijednosni papir kojem se periodično plaćanje kamata odvaja od konačne isplate glavnice. STRIP zapravo stvara dva niza vrijednosnih papira. Jedan niz za ovakvu polugodišnju isplatu kamate a drugi za konačnu isplatu glavnice.

Riznica SAD-a ne izdaje STRIP vrijednosne papire izravno ulagačima, pa se ti papiri mogu kupiti preko financijskih institucija, banaka i dilera vladinih vrijednosnih papira koji stvaraju odvojene dijelove nakon kupovine izravnih trezorskih obveznica ili trezorskih obveznica (u cjelini) na trezorskim dražbama.

Nakon stvaranja STRIP-ova i nakon što se odvoji isplata svakog kupona i nominalne vrijednosti na svaku obveznicu one se mogu pojedinačno prodavati na sekundarnim tržištima.

Na primjer, obveznica riznice s preostalih pet godina do dospijeća sastoji se od jedne jedine otplate glavnice o dospijeću i deset otplata kamata, po jedne svakih šest mjeseci tijekom pet godina. Kada je obveznica „rasparana“, svaka od deset otplata kamata i otplata glavnice postaju zasebne vrijednosnice i nastaje jedanaest zasebnih vrijednosnica80.

Karakteristike obveznica određuju se po određenim obilježjima: - izdavatelj – emitent; - dospijeće obveznice; - financijska struktura obveznice i - kupon obveznice.

Tablica 2. Pregled obveznica na tržištu SAD-a

R.br. Naziv Karakteristike obveznice

1. Obveznice na donositelja Vlasnik obveznice predočava kupon izdavatelja radi isplate kamate po dospijeću kupona.

2. Obveznice na ime Identifikacijski podaci o vlasniku upisani su kod izdavatelja a kuponske isplate šalju se registriranom vlasniku.

3. Ročne obveznice Obveznice kod kojih cijela emisija dospijeva na sti datum.

4. Serijske obveznice Dospijevaju u slijedu datuma, s isplatom dijela emisije na svaki datum.

80 Mishkin F., Eakins S.:“Financijska tržišta i institucije“, Mate, 2005., str. 249.

214

5. Hipotekarne obveznice Izdaju se radi financiranja određenih projekata koji su zalog izdavanju obveznice.

6. Potvrde na zalog opreme Imaju zalog u materijalnoj imovini koja nije nekretnina (npr. vlakovi, brodovi, zrakoplovi …)

7. Zadužnice Pokrivenu su jedino općim kreditom tvrtke izdavatelja, bez osiguranja posebnom aktivnom ili zalogom.

8. Podređene zadužnice Neosigurane zadužnice koje se u slučaju likvidacije posuđivača naplaćuju hipotekarnim obveznicama i običnim zadužnicama.

9. Konvertibilne obveznice Mogu se zamijeniti za drugi vrijednosni papir tvrtke izdavatelja po želji vlasnika obveznice.

10. Dioničke potvrde Obveznice koje vlasniku daju mogućnost kupnje obične dionice po određenoj cijeni do određenog datuma.

11. Opozive obveznice Izdavatelju omogućuju da prisili vlasnika obveznice da ju ponovno proda izdavatelju po cijeni iznad nominalne vrijednosti (po cijeni opoziva).

12. Odredbe amortizacijskog fonda

Obveznice koje obuhvaćaju zahtjev da izdavatelj svake godine povuče određeni iznos obveznice.

Izvor: Frederic S. Mishkin, Stanley G. Eakins; „Financijska tržišta i institucije“, Mate, 2005. str.246

Kod obveznica na donositelja kuponi su vezani za obveznicu i nositelj u vrijeme isplate kupona dobiva odgovarajuću isplatu kupona, nakon predočenja kupona izdavatelja.

Kod obveznica na ime podaci o vlasniku obveznice čuvaju se kao elektronički zapisi kod izdavatelja, a kuponske isplate šalju se poštom ili elektroničkim putem na bankovni računu registriranog vlasnika. Budući da obveznice na donositelja nisu dovoljno sigurne, one se u SAD-u na veliko zamjenjuju obveznicama na ime.

Najviše korporativnih obveznica su ročne što znači da cijela emisija obveznica, dospijeva na isti dan. Neke korporativne obveznice i većina municipalnih obveznica su serijske obveznice, a to znački da emisija ima mnogo datuma dospijeća a dio svake obveznice isplaćuje se na svaki dan. Tako izdavatelji žele izbjeći isplate velikih glavničnih isplata u određeno vrijeme u budućnosti (kao kod ročnih emisija), pa zato rastežu razdoblje isplate glavnice (a pogotovo zato jer je to profit korporacije).Jednostavna korporativna obveznica:

215

Korporacije izdaju hipotekarne obveznice radi financiranja specifičnih projekata koji su zalog za emisiju obveznica, pa je zato emisija hipotekarnih obveznica osigurana emisija zadužnica. Vlasnici ovih obveznica mogu zakonski prenijeti naslov na zalog da bi dobili isplatu obveznice ukoliko izdavatelj hipotekarne obveznice ne izvrši isplatu. Budući da su hipotekarne obveznice pokrivene potraživanjem na određenu aktivnu izdavatelja, manje su rizično ulaganje od neosiguranih obveznica.

Hipotekarne obveznice vlasnicima donose niži prinos od neosiguranih. Potvrde o zalogu opreme su obveznice osigurane materijalnom imovinom koja nije nekretnina (brodovi, vlakovi, zrakoplovi, kamioni i sl).81

Obveznice koje su osigurane samo općim kreditom, vrijednošću korporacije izdavatelja, ne osigurane određenom aktivom ili zalogom nazivaju se zadužnice. Vlasnici zadužnica dobivaju isplatu tek nakon isplate vlasnika osiguranih zadužnica (npr. hipotekarnih zadužnica).

Podređene zadužnice također su neosigurane. U slučaju ne plaćanja vlasnici podređenih zadužnica naplaćuju se tek nakon što su u potpunosti isplaćene sve nepodređene zadužnice. Zato su podređene zadužnice rizičniji tip obveznice i, obično, imaju veći prinos od nepodređenih obveznica.

Konvertibilne obveznice su obveznice koje se mogu zamijeniti za druge vrijednosne papire korporacije izdavatelja (npr. dionice) po želji vlasnika obveznice. U slučaju da tržišna vrijednost papira koji vlasnik obveznice primi s (zamjenom) premaši tržišnu vrijednost obveznice može vratiti obveznice izdavatelju u zamjenu za nove vrijednosne papire i pri tome zaraditi. Zato je zamjena privlačna ili karakteristika za vlasnike obveznica. Konvertibilne obveznice su hibridni vrijednosni papiri koji imaju elemente i zadužnice i vlasničkog udjela, jer one vlasniku obveznice daju mogućnost ulaganja, a to nekonvertibilne obveznice nemaju. Zato je prinos na konvertibilnu obveznicu (obično za 2 do 5 postotnih poena) niži u odnosu na prinos konvertibilne obveznice. Većina emisija konvertibilnih obveznica postavljena je tako da pretvaranje u vlasničke udjele (dionice) inicijalno nije profitabilno (prije nego to postane profitabilno cijena dionice mora porasti za 15-20%).

Obveznice se mogu izdati i s dioničkom potvrdom. Takve obveznice pružaju vlasniku obveznice mogućnost izdavanja potvrde i kupnje obične dionice prema unaprijed određenoj cijeni, do unaprijed određenog datuma. U tom slučaju, ako vlasnik obveznice odluči kupiti 81 http://www.investinginbonds.com/mortgage- bonds , preuzeto 15.11.'11.

216

dionicu ne mora izdavatelju vratiti osnovnu obveznicu (kao što je npr. slučaj kod konvertibilnih obveznica). Umjesto toga zadržava obveznicu i plaća za dodatnu dionicu, po cijeni određenoj potvrdom.

Vlasnici obveznice izvršit će svoje potvrde ako je tržišna vrijednost dionice veća od cijene po kojoj se dionica može kupiti putem potvrde. Isto tako, vlasnik obveznice može, potvrdu prodati umjesto da ju izvrši zadržavajući, pri tome vlasništvo nad obveznicom.

Mnoge emisije korporativnih obveznica sadrže i odredbu o opozivu kojom izdavatelj obveznice može od vlasnika obveznice tražiti da mu ponovo proda obveznicu po određenoj cijeni (obično iznad nominalne vrijednosti obveznice).

Razlika između opozivne cijene i nominalne vrijednosti obveznice naziva se premija opoziva. Pravo na opoziv obveznice obično se događa na određeni broj godina nakon izdanja obveznice (obično 10 godina). Opozive obveznice obično imaju više prinose ( i do 0,25%) u usporedbi s neopozivom obveznicom.

Ima dosta obveznica i s odredbom o amortizacijskom fondu tj. zahtjevu da izdavatelj ponudi određeni iznos emisije obveznice ranije, tijekom godine, posebno što je obveznica bliže dospijeća.

Izdavatelj obveznice osigurava, sredstva povjereniku čestim isplatama u amortizacijski fond. Taj fond akumulira vrijednost i na kraju se koristi za povlačenje cijele emisije obveznica po dospijeću, ili povlači određeni iznos obveznica bilo tako da ih kupi na otvorenom tržištu, bilo nasumičnim opozivom obveznica za povlačenje.

Opozvane obveznice prestaju zarađivati kamatu, a vlasnici obveznica moraju svoje obveznice predati da bi dobili glavnicu. Odredba o amortizacijskom fondu privlačna je karakteristika za vlasnike obveznica jer su takve obveznice manje rizične za vlasnike obveznica, a općenito imaju niže prinose od usporedivih obveznica bez odredbe o amortizacijskom fondu.

Tržišne karakteristike obveznica razlikuju se od njihovih nominalnih obilježja. Nominalna su obilježja samo polazna osnovica procjeni njihovih tržišnih karakteristika, jer predstavljaju tražbine s kojima će se suočiti njihovi vlasnici u trenutku njihove definitivne amortizacije. Oportunost takvih nominalnih tražbina prosuđuje se na temelju kretanja cijena kapitala na tržištu na temelju kretanja tržišnih kamatnih stopa.82

Rizici ulaganja u obveznice, u najvećoj mjeri, presudni su za vlasnike obveznica, za njihovo opredjeljenje za to ulaganje, pri čemu je važan i rejting obveznica. Investitori, objektivno, zbog nemogućnosti da dobiju potrebne informacije koje se odnose na rizik za obveznice, pogotovo rizik od neplaćanja, mogu se usmjeriti i na lošija tržišta. Zato je važno da ulagači u obveznice izmjere stupanj rizika od neplaćanja za obveznice. Veliki ulagači u obveznice, te trgovci i menadžeri često ocjenjuju rizik od neplaćanja vođenjem vlastite analize izdavatelja, uključujući procjenu financijskih mogućnosti izdavatelja obveznica i cijena vrijednosnih papira. Manji investitori, obično, nemaju pouzdanih podataka, pa se stoga često oslanjaju na rejting obveznice, koju daju agencije za rejting obveznica. Takve velike agencije za rejting obveznica su83 :

1). Moody’s 2.) Standard & Poor's3.) FitchOve agencije rangiraju obveznice na temelju opsežne vjerojatnosti neizvršavanja

plaćanja izdavatelja i dodjeljuju ocjenu na temelju slovne ljestvice. Tablica 4. Kreditni rejting obveznica

Objašnjenje Moody's S&P Fitch

82 Orsag S, „financiranje emisijom vrijednosnih papira“, Rifin, 2002., str.25883 http://www.bondsonline.com/asp/research/bondratings.asp, preuzeto 01.11.'11.

217

Najbolja kvaliteta; najmanji stupanj rizika Aaa AAA AAA

Visoka kvaliteta; neznatno veći dugoročni rizik u odnosu na pravo mjesto

Aa1

Aa2

Aa3

AA+

AA

AA-

AA+

AA

AA-

Gornja srednja razina; moguća oštećenja u budućnosti A1

A2

A3

A+

A

A-

A+

A

A-

Srednja razina; nedostaju glavne investicijske karakteristike

Baa1

Baa2

Baa3

BBB+

BBB

BBB-

BBB+

BBB

BBB-

Špekulativne emisije; umjerena zaštita Ba1

Ba2

Ba3

BB+

BB

BB-

BB+

BB

BB-

Vrlo špekulativno; mala sigurnost isplate kamatne stope i glavnice

B1

B2

B3

B+

B

B-

B+

B

B-

Loš položaj emisija: mogućnost neplaćanja Caa CCC CCC

Visoka špekulativna; s izraženim nedostacima Ca CC

Najniža kvaliteta; loži izgledi za dostizanje stupnja stvarnog ulaganja

C C

D D

Izvor: http://www.investinginbonds.com/learnmore.asp?catid=46&id=8

U konačnici cijena svake robe na tržištu pa tako i cijena bilo kojeg vrijednosnog papira, te i obveznica ovisi o ponudi i potražnji za tom robom. Obveznice dolaskom na tržište kapitala (odnosno tržište obveznica) dijele sudbinu svake robe, pa tako i sudbinu ponude i potražnje, koja određuje njihovu tržišnu cijenu, a da bi smo odgovorili na pitanje što određuje tržišnu cijenu obveznice moramo voditi računa o čimbenicima koji uvjetuju ponudu i potražnju za obveznicama.84

Ponuda obveznica je funkcija zahtijeva za neto financiranjem izdavatelja obveznica. Tako npr. Vlada Republike Hrvatske je danas veoma aktivni izdavatelj obveznica na financijskom tržištu, a razlog tome je neuravnotežen državni proračun. I vlada SAD-a (Ministarstvo financija) također danas u velikim količinama emitira obveznice.

Potražnja za obveznicama na tržištu ovisna je o mnogim čimbenicima, koje je moguće grupirati, i to:

promjene statusa emitenta obveznice, blizina roka dospijeća (iskupa) obveznice,očekivanja glede inflacije,promjene kamatnih stopa,promjene valutnih tečajeva.

84 http://www.poslovni.hr/leksikon/cijena-obveznice-100221.aspx, preuzeto 21.01.'12.

218

Svi navedeni čimbenici nose sa sobom određene rizike, s kojima vlasnici obveznica moraju računati.

Figure 10 Kamatne stope na riznične zapise i državne obveznice, 1973–2002 (January of each year)

Promjena statusa emitenta obveznica ima značajni učinak na tržištu cijena određenih obveznica. Svaka sumnja u emitenta da će moći plaćati kamate i iskupiti obveznicu o dospijeća odvraća potencijalne kupce od takvih obveznica, što ima za posljedicu pad cijena.

Blizina roka dospijeća (iskupa) obveznice utječe na povećanje cijene neke emisije obveznice, pa se zato tržišna cijena obveznica približava iskupnoj cijeni.

Ako će obveznica biti iskupljena po punoj nominalnoj vrijednosti i u kratkom vremenskom razdoblju, svaka će informacija o najavi pada tržišne cijene obveznice privlačiti kupce obveznica. Neki eksperti kažu da iskupna cijena ovdje djeluje kao magnet, vukući za sobom tržišnu cijenu (to se zove privlačenje do dospijeća).

Kada se očekuje ubrzanje inflacije tada će vrijednosni papiri s fiksnom kamatom ( i obveznice) koji će se iskupljivati po nominalnoj vrijednosti biti manje privlačni od drugih oblika imovine koji su zaštićeni od rasta cijena. To ima za posljedicu da tržišna cijena obveznice pada, ali zato raste povrat na nju, koji rast povrata na neki način, kompenzira mogućim kupcima višu stopu inflacije. Način na koji se cijene obveznica s različitim rokovima dospijeća ponašaju, istodobno, pokazuje što tržište najavljuje o daljnjim izgledima kretanja inflacije.

Figure 10.5 Kamatne stope korporacijskih obveznica, 1973–2004 (krajem godine)

219

Kamatne stope su posebno važan čimbenik u određivanju cijene obveznica s fiksnom stopom. Ako kamatne stope na tržištu rastu, cijena postojećih obveznica pada zato što stara obveznica vrijedi manje od tek izdane obveznice s većom kuponskom kamatom. Pri padu kamatnih stopa na tržištu događa se obrnuto: cijena postojećih obveznica raste jer vrijede više od novih obveznica s nižom nominalnom kamatnom stopom.85

Tržište obveznica i kamatne stope

Figure 1.1 Kamatne stope na izabrane obveznice, 1950–2001

Prema tome tržišna cijena obveznice imat će tendenciju pada, a kako nose fiksnu kamatnu stopu povrat na njih će rasti. U slučaju kada su vlasti odlučile suzbiti inflaciju rast kamatne stope može tržištu biti izgovor za podizanje cijena obveznica. Negativni se utjecaj kamatne stope poništava očekivanjima da će se inflacija uspjeti zaustaviti.

Promjena valutnih (deviznih) tečajeva odnosi se samo na obveznice denominirane u različitoj valuti u odnosu na zemlju porijekla vlasnika obveznice. Tako npr. ako Hrvatska kuna jača u odnosu na američki dolar, porast će, u dolarima, cijena dolarske obveznice, a posljedica toga biti će pojačana potražnja za takvim obveznicama uz porast njihove dolarske cijene

Cijena obveznice, s obzirom na nominalnu cijenu može biti :Veća od službene (super pari), veća nominalne cijene obveznice što znači da se radi o

premijskoj obveznici, odnosno da ulagač plaća premijsku cijenu da bi došao do te obveznice (buying at premium).

Ista kao i nominalna (al pari) cijena (par value bond)Manja od nominalne (sub pari), što znači da se radi o diskontnoj obveznici, odnosno

obveznici koja se prodaje uz popust, diskont (at discount)S druge strane, postoje i tri vrste izračuna cijene obveznice gledajući obveznice prema

novčanim tokovima:

1) Cijena kuponske obveznice2) Cijena obveznice bez kupona3) Cijena anuitetske obveznice

Prilikom izračuna cijene kuponske obveznice bitno je utvrditi prognozu novčanih tokova obveznice. Kako i sam naziv govori, radi se o obveznicama sa kuponom, odnosno novčane tokove od obveznice čine isplate kamata po obveznici u određenim vremenskim intervalima i isplatu nominalne vrijednost obveznice pri dospijeću.

Bitna stavka prilikom izračuna cijene kuponske obveznice je i diskontna stopa. Postavlja se pitanje, prognoze diskontne stope kod izračuna?

Diskontnu stopu, naravno, određuje više čimbenika, neki od njih su:85 Frederic S. Mishkin, Stanley G. Eakins.:“Financijska tržišta i institucije“, Mate d.o.o., 2005., str. 49

220

1) Međuovisnost rizika i nagrade2) Standardi profitabilnosti3) Rejting obveznica

Kako bismo odredili cijenu vrijednosnice, isto tako poštujući vremensku vrijednost novca, diskontirati ćemo njezine očekivane novčane tokove odgovarajućom diskontnom stopom86

Cijena kuponske obveznice = sadašnja vrijednost kupona + sadašnja vrijednost nominalne vrijednosti

Kao što je već ranije navedeno, obveznice bez kupona nemaju stalnu isplatu kamata po obveznici u određenim vremenskim intervalima, kao što je slučaj kod obveznica sa kuponom, odnosno utvrđivanje novčanog toka obveznice bez kupona je jednostavnije.

Emitent se obvezuje da će isplatiti samo jednu isplatu na određeni datum u budućnosti i ta je isplata jednaka nominalnoj vrijednosti obveznice87. Radi diskontiranja nominalne vrijednosti obveznice, potrebno je utvrditi i diskontnu stopu na koju utječu već navedeni faktori:

Međuovisnost rizika i nagrade Standardi profitabilnosti Rejting obveznica

Potrebno je znati da se u obveznice bez kupona uvijek investira uz popust. Ako bi se obveznice bez kupona prodavale po par value vrijednosti, investitori ne bi ostvarili zaradu od njih i stoga ne bi imali nikakav poticaj da ih kupuju.

Kupac ili prodavatelj na sekundarnom tržištu ostvaruje profit iz postupnog rasta tržišne cijene vrijednosnice tokom vremena, kako se ona kreće prema svojoj nominalnoj vrijednosti, koja se isplaćuje po dospijeću. Obveznice bez kupona poznate su kao „ništice“88.

Osnovna razlika između obične i anuitetske obveznice jest brzina vraćanja uloženog novca vlasniku obveznice (obveznica sa serijskom amortizacijom). Kod izračuna anuitetske cijene obveznice, novčani tok obveznice čine periodiče isplate anuiteta, najčešće polugodišnje, od strane emitenta.

Isplaćivani anuitet se sastoji od kamata po obveznici i dijela glavnice89. Isto tako, isplaćivani se anuiteti po obveznici moraju diskontirati zbog vremenske vrijednosti novca, odnosno kako bi odredili cijenu obveznice na sekundarnom tržištu, što zahtjeva određivanje diskontne kamatne stope poštujući slijedeće faktore:

Međuovisnost rizika i nagrade Standardi profitabilnosti Rejting obveznica

Postoje različite vrste prinosa (povrata) na obveznice koji se mogu izračunati da bi se ocjenjivala i međusobno uspoređivala vrijednost pojedinih obveznica. Međutim, stručnjaci – analitičari za vrijednosne papire, obično ističu dva osnovna prinosa i to:

prinos od kamate i prinos po dospijeću obveznice.

86 Vremenska vrijednost novca (engl. time value of money, njem. Zeitwert des Geldes) je koncept prema kojem novac u sadašnjosti više vrijedi, više se preferira negoli nominalno isti iznos novca u budućnosti. Bazira se na mogućnosti da se novac u sadašnjosti uloži, kako bi se u budućnosti uvećao.87 Cvjetičanin, M.:„Burzovno trgovanje“, Masmedia, Zagreb, 2004., str. 102.88 www.moj-bankar.hr/obveznice, preuzeto 09.09.'11.89 www.vaba.hr/obveznice/prinosi, preuzeto 12.10.'11.

221

Prinos od kamata (naziva se i obični, tekući ili sadašnji) je prinos na dani iznos bez obzira na vremenski model povrata.

Ukupni prinos od kamate (po kuponu) izračunava se iz odnosa između kupona i cijene obveznice pri kupovini, dakle po formuli, koja glasi:

Ukupni prinos = ______KUPON_________ x 100 od kamata Cijena obveznice pri kupnji

Tako na primjer za obveznicu Vlade Republike Hrvatske, izdanu 2000. godine, od 8% i rokom dospijeća 2020. godine, koja je kupljena za 89,00 kn, kamata bi obračunana po navedenoj formuli iznosila 8,99% tj:

Ukupni prinos od kamata = ( 8 / 89,00) x 100 = 0,08988 ili 8,99 %Kao što se vidi račun je vrlo jednostavan a dobiveni iznos kamata po, ovome

obračunu, je iznos bez odbitka poreza, tj. bruto iznos. U slučaju da je investitor obveznice i obveznik poreza, od toga bruto iznosa treba odbiti iznos poreza kako bi se dobio neto iznos. Tako, npr. ako, u našem primjeru, treba obračunati porez na kamatu od 25%, tada ćemo neto prinos od kamate izračunati po formuli:

Neto prinos = Bruto prinos x ( 1 – p) gdje p predstavlja poreznu stopu, da dobivamo:

Neto prinos = 8,99 x ( 1- 0,25) = 6,74 %Povrat po iskupu obveznice predstavlja kombinaciju prinosa od kamata i kapitalnog

dobitka (gubitka) o dospijeću obveznice.90 Računanje ovoga povrata, u odnosu na računanje prinosa od kamata, je kompliciranije budući da je ovaj povrat suma dviju komponenti i to:

sadašnje vrijednosti tijeka budućih plaćanja kamate do dospijeća i diskontirane vrijednosti bilo kakvog budućeg kapitalnog dobitka (gubitka).Analitičari (stručnjaci) za vrednovanje vrijednosnih papira daju ovu formulu za

izračunavanje povrata po iskupu: P = C1 + C2 + C3 + … + R

(1+i) (1+i)2 (1+i)3 (1+i)n gdje je: P = sadašnja tržišna cijena plaćena za obveznicu C = kupon plativ do dospijeća R = iskupna vrijednost obveznice n = broj preostalih godina do dospijeća i = povrat koji treba izračunati

Nema izravnoga ili analitičkog rješenja navedenog izraza. On se rješava unošenjem uzastopnih pokusnih vrijednosti „ i “ što se obično obavlja kompjutorom ili kalkulatorom investicijskih analitičara.

Povrat po iskupu služi kao vodič do očekivane uspješnosti investicije i pokazuje kaje su prednosti investiranja u obveznice, uz pretpostavku da kamatna stopa ne varira u vremenu od kupnje obveznice pa do njezina dospijeća.

Računajući povrat po iskupu pretpostavlja se da investitor čuva obveznicu sve do njezina dospijeća, što je redak slučaj. Više je vjerojatno da će investitor na sekundarnom tržištu unovčiti obveznicu prije roka njezina dospijeća.

Analitičari tržišta kapitala razvili su krivulju prinosa od obveznica kao sredstvo koje koriste za različite analitičke svrhe, a osobito da bi prikazali strukturu tržišnih prinosa, sumirali raspoloženje tržišta, identificirali neprimjereno ponašanje određenih obveznica i dr.

Na temelju serije opažanja na tržištu koja se obave u određeno vrijeme, analitičar može, koristeći statističke metode i tehnike, ocijeniti krivulju koja se najbolje prilagođava. Takva ocjena krivulje nakon toga postaje krivulja rezultirajućeg prinosa.

Krivulja prinosa ili povrata izvodi se iz postotka prinosa i godina dospijeća (vidi graf).

90 www.forexcroatia.hr/prezent/TrzisteObveznica.ppt, preuzeto 10.02.'12.

222

Slika 5. GRAF krivulje prinosa

Općenito se smatra da se može očekivati da dvije stvari budu točne o prirodi krivulja prinosa, i to: - obveznice s duljim vremenom dospijeća težit će nuđenju viših povrata nego obveznice s

kraćim dospijećem kako bi kompenzirale, za dulje razdoblje nelikvidnosti koje je povezano s takvim obveznicama. To je tzv. hipoteza o preferenciji likvidnosti koja ukazuje na to da će investitori tražiti premiju za odustajanje od likvidnosti, i što je dulje razdoblje nelikvidnosti to je i premija veća. Uz to obveznice s duljim dospijećem više su izložene kretanju nepovoljnih kamatnih stopa. To bi trebalo ukazivati da će i graf vremenske strukture povrata na vrijednosnice određene kategoriji rizika, odražavati se u krivulji prinosa koja monotono rasta.

- krivulja prinosa obveznica s najvećom sigurnošću ili kod izdavatelja koji je najkredibilniji trebala bi biti uniformno niža, nego krivulja prinosa kod niže rangiranih kredita. Mogu se konstruirati i hipotekarne krivulje prinosa.

Bez financijskog kalkulatora teško je izračunati prinos do dospijeća. Financijski kalkulatori već u sebi imaju ugrađene formule za sadašnju i buduću vrijednost. Općenito, prinos do dospijeća obveznica možemo izračunati postupkom iteracije koristeći formulu za linearnu interpolaciju.

8.1.2. Dionice

Dionice91 su vrijednosni papiri koji predstavljaju potvrdu o idealnom dijelu vlasništva dioničkog društva. One su korporativni vrijednosni papiri kojima nije unaprijed određen rok dospijeća i smiju ih izdavati isključivo dionička društva. Na temelju dionica kupci ostvaruju vlasništvo dijela dioničarskog društva koji ne mogu neposredno povući iz društva što znači da je financijski odnos ostvaren kupnjom dionica trajan. Uplata dionica može biti u novcu, stvarima i pravima. Dionica mora sadržavati:- oznaku da je dionica i njezin nominalni iznos,- oznaku vrste i roda dionice,- tvrtku i sjedište izdavatelja dionice,- ime osobe na koju glasi dionica ili naznaku da glasi na donositelja,- datum izdavanja i broj dionice,

91 Zakon o trgovačkim društvima, NN 111/93

223

- faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.Isprava o dionici se nekad sastojala od plašta dionice koji je sadržavao sadržaj koji je

dionica morala imati, kuponski arak za naplatu dividendi, s tim da je svaki takav kupon morao sadržavati redni broj kupona, broj dionice na koju se kupon odnosi i na temelju koje se isplaćuje dividenda, tvrtku izdavatelja dionice, faksimil potpisa statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice, te je imala i talon kojim imatelj dionice ostvaruje pravo na nove kuponske arke ako su iskorišteni svi kuponi.

Postoje dvije vrste dionica92: obične i povlaštene (preferencijalne), pa uprava poduzeća mora odlučiti koju će vrstu, kako i kada emitirati. Vlasnički vrijednosni papiri su samo redovite ili obične dionice jer se samo na njih odnose načela dioničarstva.

Dionica je vrijednosni papir, pismena isprava ili elektronički zapis koji svom vlasniku daje točno utvrđena prava. Kupnjom dionica njihov vlasnik postaje suvlasnik dotičnoga dioničkog društva. Dioničar je u razmjernom udjelu vlasnik imovine kojom poduzeće raspolaže. Primjerice, ako poduzeće ima ukupno 100.000 izdanih dionica i neki kupac kupi 10% tih dionica, raspolažući s 10.000 dionica, on je 10%-tni vlasnik svake vrste imovine kojom raspolaže poduzeće (zgrade, strojeva, transportnih sredstava itd.). To ne znači da dioničar može s tom imovinom raditi što poželi; preuzeti ju i s njome se koristiti za vlastite potrebe, prodati dio imovine, otuđiti je, uništiti i sl., jer uvijek postoje obveze prema vjerovnicima. Od dioničara se očekuje da razmjerno broju njegovih glasova na skupštini dioničara racionalno upravlja imovinom i financijskim rezultatima poduzeća, dakle, ima pravo upravljanja i pravo na razmjerno sudjelovanje u raspoređenoj dobiti društva.

Uspješno financijsko poslovanje poduzeća povećava tržišnu vrijednost dionice, koju vlasnik može prodati po većoj cijeni nego ju je platio i tako zaraditi na razlici u cijeni dionice, a isto tako sudjelovati i u isplati dividendi koje isplaćuje dioničko društvo, koje ostvaruje dobit.

Dioničko društvo koje trajno ili duže vrijeme u poslovanju ostvaruje gubitke, smanjuje vrijednost temeljnog kapitala, što izaziva pad tržišne cijene dionice pa dioničar može i izgubiti uloženi kapital u kupnju dionica, a nema ni dividendi.

Ako dođe do stečaja ili likvidacije poduzeća, dioničari su posljednji po redu naplate iz stečajne mase i pripada im ono što ostane od vrijednosti poduzeća (rezidual) nakon naplate drugih vjerovnika. Kako su dugovi poduzeća nad kojim se pokreće stečaj veći od vrijednosti imovine (solventnost), jer se zato stečaj i pokreće, dioničarima rijetko kada pripadne dio likvidacijske mase. Dioničari mogu ostati u cijelosti bez uloženoga kapitala. Zato je ulaganje u dionice visokorizično, ali i s mogućnošću veće zarade od ulaganja u štednju u bankama, investicijskim fondovima, fondovima životnih osiguranja i sl. Da se ne bi dogodili prethodni slučajevi gubitka ulaganja, postoje povlaštene ili preferecijalne dionice čiji vlasnici imaju prioritete naplate i dividendi i glavnice ulaganja.

Povlaštene dionice su izvedeni vrijednosni papiri koji imaju samo neke karakteristike redovitih (običnih) dionica i obveznica. Vlasnici povlaštenih dionica imaju povlašten položaj u usporedbi s običnim dioničarom pri raspodjeli dobiti i likvidacijske mase, ali i podređen položaj u odnosu prema vlasnicima obveznica.

Povlaštene se dividende isplaćuju prije običnih dividendi, tj. isplata redovitih dividendi uvjetovana je prethodnom isplatom dividendi na povlaštene dionice. Zato su povlaštene dividende po pravilu niže od redovitih i najčešće fiksno utvrđene. U slučaju stečaja poduzeća kao dioničkog društva iz likvidacijske mase najprije se namiruju vlasnici obveznica i drugi vjerovnici, nakon toga povlašteni dioničari, pa redoviti dioničari ako išta ostane.

Vlasnici preferecijalnih dionica uglavnom izbjegavaju rizike i zato po pravilu nemaju pravo glas o pitanjima upravljanja dioničkim društvom. Samo u slučaju duljeg izostanka isplate preferecijalnih dividendi, kao kompenzacija, ti se vlasnici mogu uključiti u upravljanje

92 M. Vukičević: Financije poduzeća, Golden marketing, Zagreb,2006.

224

poduzećem. Preferencijalnih je vlasnika dionica po pravilu znatno manje nego redovitih dioničara.

Dionice su dugoročni financijski instrument, dugoročni instrument financiranja poduzeća, bez unaprijed određenog roka dospijeća obveza plaćanja, pa poduzeće njihovim izdavanjem zapravo dolazi do trajnog i besplatnog izvora financijskoga kapitala. Emisijom dionica poduzeće na tržištu od ulagača prikuplja novčana sredstva potrebna za financiranje poslovanja i razvoja. Dionice su vlastiti dugoročni izvor financiranja poduzeća. Poduzeće nastoji izbjeći dodatno zaduživanje, pa da bi podmirilo svoje obveze za financijskim sredstvima u tekućem poslovanju ili razvoju, a da pritom ne bi narušilo položaj dotadašnjih dioničara, poduzeće emitira povlaštene dionice. Za ulagače povlaštene su dionice alternatini oblik ulaganja, između obveznica i redovitih dionica, te se stoga po prinosu i rizičnosti nalaze između njih.

Dionice mogu glasiti i na donositelja ili na ime. Dionica mora glasiti na ime ako se izdaje prije uplate punog nominalnog iznosa ili iznosa koji je viši od nominalnoga. Iznos djelomične uplate mora se naznačiti na dionici. U statutu dioničkog društva može se odrediti da se dioničaru na njegov zahtjev dionica koja glasi na ime zamijeni za dionicu koja glasi na donositelja ili obrnuto.

Emisija dionica u svakoj je zemlji propisana Zakonom o vrijednosnim papirima i pod državnom je kontrolom i nadzorom. Sastoji se od tri faze93:

1. pripremne radnje – uprava poduzeća polazi od ideje da može osigurati dugoročne izvore kapitala za financiranje tekućih ili razvojnih potreba poduzeća emisijom dionica, što valja ekonomski, tehnički i pravno elaborirati, po visini vrijednosti imovine, kapitala i obveza te imidža poduzeća (ukupne vrijednosti poduzeća). Uprava poduzeća donosi prethodnu odluku o vrsti, broju i vrijednosti te emitiranju dionica.

2. objavljivanje emisije – odvija se temeljem odluke vlasnika tj. skupštine dioničkog društva,

3. plasman dionica kupcima – prodaja dionica kupcima.Svakoj emisiji dionica prethodi izrada ekonomskog elaborata, tiskanje dionica,

savjetodavne usluge i sl., a te aktivnosti izazivaju troškove koje poduzeće mora platiti. Prije samog objavljivanja emisije dionica, uprava poduzeća mora sve prijaviti mjerodavnom državnom organu za kontrolu poslovanja vrijednosnim papirima (Agencija za kontrolu financijskih usluga), što je propisano Zakonom o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima. Podatci i informacije koje se objavljuju dostavljaju se Agenciji i propisani su Zakonom i aktima Agencije. Izdavatelj dionica podnosi zahtjev za odobrenje prospekta vrijednosnih papira, kojemu prilaže prospekt i odluku uprave poduzeća o izdavanju dionica.

Prospekt je javni poziv na upis i/ili kupnju dionica koji mora sadržavati sve informacije neophodne da ulagatelj može stvoriti realnu sliku o imovini, kapitalu i obvezama, poslovnom rezultatu, financijskom položaju i perspektivama poduzeća izdavatelja dionica te svojim pravima temeljem vlasništva nad dionicama.

Zakonom je propisan obvezni sadržaj prospekta:

- podatci o dionicama, upisu i uplati dionica,- o izdavatelju vrijednosnih papira,- predmetu poslovanja izdavatelja,- o imovini kapitalu i obvezama, poslovnim rezultatima i financijskom položaju izdavatelja

za posljednje tri godine,- podatke o odgovornim osobama izdavatelja.

Komisija za vrijednosne papire odobrava prospekt prije njegova objavljivanja. Prospekt se objavljuje u jednim dnevnim novinama i Narodnim novinama Republike

93 S. Orsag: Financiranje emisijom vrijednosnih papira, RIFIN, Zagreb, 1997.

225

Hrvatske. Istodobno s prospektom objavljuje se i javna ponuda za pribavljanje dionica na koje se prospekt odnosi. To izaziva troškove prijave emisije, kotacije dionica na burzi, promocije i propagandne emisije, distribucije dionica i sl.

Nominalna vrijednost dionice je vrijednost otisnuta na dionici. Ona označava udio u dioničkom društvu, posebno u uvjetima likvidacije. Postoje dionice bez nominalne vrijednosti, ali zakonodavstva zabranjuju izdavanje takvih dionica i zahtijevaju da im se u poslovnim knjigama definira vrijednost – stated value, koja zamjenjuje nominalnu.

Knjigovodstvena vrijednost dionice izračunava se u slučaju postojanja nominalne vrijednosti, dodoavanjem rezervi po jednoj dionici na nominalnu vrijednost ili, ako ona ne postoji, dijeljenjem kapitala i rezervi poduzeća s brojem dionica.

Prodajna cijena dionice određena je time koliko je kupac voljan platiti za nju, a i po kojoj ju je cijeni prodavatelj spreman prodati. Ako se te dvije cijene poklapaju, ostvariti će se kupoprodajna transakcija. Ako se potražnja za određenom vrstom dionica poveća, njihova će cijena porasti, i obrnuto. Cijena dionice oblikuje se putem tržišnog mehanizma ponude i potražnje.

Tržišna vrijednost dionice ostvaruje se na slobodnom tržištu. To je cijena po kojoj se vrši kupoprodaja i ona ovisi o odnosu ponude i potražnje za određenim dionicama. Na tržišnu vrijednost utječu brojno čimbenici: očekivana zarada koju će poduzeće ostvariti u budućnosti, djelatnost poduzeća, ukupno makroekonomsko okruženje u zemlji itd.

Prodaja dionica94 obavlja se preko pravnih i fizičkih osoba, ovlaštenih za obavljanje poslova s vrijednosnim papirima; trgovačkih društava za poslovanje vrijednosnim papirima, burze vrijednosnih papira, uređenoga javnog tržišta, banaka, operatora računa, transfernih agenata, središnje depozitarne agencije i drugih pravnih osoba koje su za to ovlaštene Zakonom o investicijskim fondovima. Te osobe u svoje ime, a za tuđi račun, po nalogu izdavatelja prodaju dionice ili njima trguju u spekulacijske svrhe u svoje ime i za svoj račun. Registrirane su i upisane u sudski registar za obavljanje te djelatnosti u skladu s burzovnim pravilima. Moraju pristati na sve ponude za kupnju ili prodaju po cijenama koje su istakle. Trgovačka društva koja je ovlastila Komisija za vrijednosne papire mogu prodavati dionice ako im je poslovanje s vrijednosnim papirima jedini predmet poslovanja i ako su tako registrirane kod Trgovačkog suda. Banke mogu prodavati dionice samo preko društava za poslovanje vrijednosnim papirima, ali banka može imati vlasnički udio samo u jednom društvu za poslovanje vrijednosnim papirima.

Društvo za poslovanje vrijednosnim papirima vodi psebnu knjigu naloga u koju upisuje naloge izdavatelja za prodaju dionica i opozive tih naloga. Izdavatelj dionica može od društva na svoj zahtjev uvijek dobiti ovjereni izvod iz knjige naloga i pregled svih poslova koji se odnose na njegove naloge. Društvo je također zakonski obvezno odmah nakon realizacije njegova naloga izvijestiti izdavatelja o svakoj transakciji koja je provedena prema tom nalogu.

Poduzeće ne može samostalno prodavati dionice bez posrednika, tj. ovlaštenog društva za poslovanje vrijednosnim papirima u sastavu banke ili samostalnog ili ovlaštenog posrednika, zaposlenog u tom društvu. Može se koristiti uslugama investicijskog savjetnika kao ovlaštene pravne ili fizičke osobe pri prodaji svojih dionica.

Poduzeće ima privilegij prikupljanja slobodnoga kapitala na financijskome tržištu javnim objavljivanjem emisije dionica i pozivom ulagateljima da svoj kapital dugoročno ulože u poduzeće, ali zato ima i neke obveze prema ulagateljima: javno objavljivati bilancu, financijske rezultate i nalaze neovisne revizije. Visok stupanj državne regulacije preko Agencije za kontrolu financijskih usluga nužan je a bi se prevenirale moguće zloporabe.

Vlastite dionice trezoriraju se kod Središnjeg klirinškog depozitnog društva (SKDD) koja obavlja poslove trezoriranja i prijenosa nematerijaliziranih i imobiliziranih dionica,

94 M. Vukičević: Financiranje malih poduzeća, RiF, Zagreb, 2000.

226

prebijanja i podmirenja po zaključenim poslovima u prometu dionica. Dionice kao vrijednosni papiri izdaju se u nematerijaliziranom obliku elektroničkih zapisa na medijima kod Središnje depozitarne agencije. U materijalnom su obliku su imobilizirane kao isprave od papira ili nekoga drugog prikladnog materijala, ali su pohranjene u Središnjoj depozitarnoj agenciji na temelju posebnih ugovora. U pravnom prometu (kupnja, prodaj) pojavljuju se u obliku elektroničkih zapisa kod SDA. Svaki vlasnih dionica ima otvoren račun kod SDA. Pravo uvida u račun dionica imaju vlasnik računa i operatori računa. Sve podatci o stanju računa čuvaju se kao tajna.

Središnja depozitarna agencija je dioničko društvo koje se bavi pohranom nematerijaliziranih dionica i drugih vrijednosnih papira i njihovim rukovanjem. Osnivaju je ovlašteni sudionici tržišta kapitala. Ona je dužna primiti u članstvo svako društvo za poslovanje vrijednosnim papirima koje ispunjava zakonske uvjete za članstvo u roku od šest mjeseci nakon podnošenja zahtjeva za članstvo. Troškove trezoriranja i čuvanja dionica kod SKDD snose izdavatelji dionica. SKDD obvezna je izdavatelju dionica dostaviti sve podatke potrebne za vođenje knjiga vlasnika dionica (knjiga dioničara) ili, ako sklopi ugovor s izdavateljem, za izdavatelja sama voditi knjigu dioničara kao i ostale tehničke poslove prema propisima i aktima izdavatelja.

Svaki ulagač ima otvoren račun kod SKDD preko kojega obavlja transakcije vrijednosnim papirima. Na tom računu nalaze se vrijednosnice koje investitor posjeduje. Samo je investitoru i SKDD poznato stanje na računu. Investitori dobivaju periodične obavijesti o stanju i promjenama na računu od SKDD. Pri otvaranju računa investitor dobiva obavijest o općim podatcima investitora i svom PIN broju. Investitor je dužan čuvati broj PIN-a kao tajnu da bi se isključile zloporabe. Obavijest o zahtjevu za prijenos vrijednosnica na vlasničku poziciju registriranu s brokerskom tvrtkom zapravo je potvrda o provedenoj registraciji vlasništva s brokerskom tvrtkom. Broker kod kojega investitor otvara nalog za prodaju dionica, ispunjava zahtjev za registraciju koji šalje SKDD, a broj zahtjeva priopćuje ulagaču. Ulagač telefonski potvrđuje zahtjev, navodeći broj zahtjeva, broj svoga računa i PIN, brokersku tvrtku, naziv dionice i količinu koju prodaje, SKDD. Obavijest o obavljanju trgovanja ulagač dobiva kada brokerska tvrtka prijavi SKDD da je obavila za njega kupoprodajne transakcije, a služi investitoru kao dokaz o trgovanju.Financirajući se emisijom dionica tvrtka ostvaruje sljedeće prednosti:95

kapital pribavljen od dioničara nema rok dospijeća, što znači da ga tvrtka ne mora zamijeniti drugim izvorom financiranja,

trošak trajnog kapitala – dividenda, tj. povrat na kapital osiguran od vlasnika nije zakonska obveza, pa tvrtka s jedne strane, nije pod pritiskom bankrota u slučaju lošeg poslovanja, dok s druge strane umjesto da povrat na korišteni kapital isplati dioničarima može iskoristiti za proširenje poslovanja,

porast dioničkog kapitala, budući inkorporira rezidualna potraživanja prema imovini tvrtke emitenta, povećava zaštitu vjerovnika u slučaju gubitaka, a time i kreditnu sposobnost tvrtke,

ponekad je lakše kompanijama pribaviti sredstva emisijom dionica zbog veće stope povrata u odnosu na druge korporacijske vrijednosnice kao u inflatornim razdobljima zbog veće zaštite vlasničkih instrumenata.

Kao osnovni nedostaci financiranja emisijom dionica mogu se navesti:

emisija novih dionica može dovesti do promjene kontrole nad kompanijom čemu mogu biti osobiti neskloni vlasnici manjih tvrtki,

95 Lj. Vidučić: Financijski menadžment, RriF, Zagreb, 2006.

227

emisija dionica, napose od zrele tvrtke može se protumačiti kao negativni signal – da menadžeri precjenjuju dionice tvrtke precijenjenima, što može navesti investitore da snize svoje holdinge dionica i time sniziti cijenu dionica,

troškovi flotacije (upisa i distribucije) dionica viši su nego kod prioritetnih dionica i obveznica.Otkupom dionica tvrtka kupuje dionice od svojih dioničara za gotovinu, te ih drži u

trezoru (riznici) i kao trezorske ili vlastite dionice te ih prodaje u slučaju potrebe za gotovinom. Otkup dionica može biti alternativa gotovinskim dividendama. Otkupi dionica su porasli u SAD na cca 25% neto dobiti u 90-ima, ali to ne znači da ih tvrtke koriste kao zamjenu za dividende. Tvrtke koje koriste otkup dionica su, na primjer, Citicorp i Morgan Stainley. Smanjenje broja dionica u prometu vodi rastu zarade po dionici (EPS) i cijene dionice.

Tvrtka može otkupiti dionice: na tržištu – što može utjecati na cijenu kod većih otkupa, tender ponudom – nudi se dioničarima otkup po utvrđenoj cijeni (ako se javi puno

dioničara otkup se vrši na pro rata bazi), pregovorom s većim dioničarima – to mogu biti institucionalni investitori ili drugi

dioničari s velikim blokom dionica od kojih se otkupljuju dionice po većoj cijeni od tržišne (zbog toga što menadžment ne želi te

dioničare ili ih možda želi favorizirati).Prednosti otkupa dionica su:

daje pozitivan signal – menadžeri smatraju da je dionica podcijenjena, može ukloniti s tržišta blok dionica koji je imao negativan efekt na cijenu, dioničari s različitim preferencijam u pogledu gotovine imaju mogućnost izbora koja

je optimalna s poreznog motrišta – oni koji trebaju gotovinu ponudit će dionice na itkup, a oni koji ne trebaju gotovinu neće, pa ne moraju platiti porez kao kod gotovinskih dividendi,

ako menadžment procijeni da je obilati gotovinski tijek privremenog karaktera preferirat će otkup dionica umjesto povećanja dividendi ili ekstra dividende, zbog efekta signaliziranja (kako dioničari ne bi ubuduće očekivali više dividende),

otkup dionica može biti način provođenja većih i bržih promjena u strukturi kapitala, tj. postizanja ciljne strukture,

može biti dobra investicija u slučaju iznenadnog pada cijene dionica za koju menadžment cijeni da je privremen.

Nedostaci otkupa dionica su:96

ako dioničari tvrtke nemaju jednake preferencije prema dividendama i kapital dobitku, gotovinske dividende bi mogle povoljnije utjecati na cijenu dionice,

dioničar koji se odlučio da proda svoje dionice u okviru programa otkupa nije u potpunosti svjestan svih efekata prodaje ili ne raspolaže sa svim informacijama vezanim za procjenu aktivnosti tvrtke,

može se dogoditi da tvrtka plati previsoku, iznadravnotežnu cijenu za dionice, što ide na štetu ostalih dioničara, posebice kada se radi o većem iznosu neaktivnih dionica, što ima za posljedicu pad cijene dionice nakon dovršetka programa.U pravilu, otkup dionica se koristi za veće promjene strukture kapitala i to posebno

kod tvrtki čiji su gotovinski tijekovi obilni, a s druge strane nemaju dovoljno raspoloživih investicijskih mogućnosti s pozitivnom neto sadašnjom vrijednošću. Međutim, tvrtke ih mogu prakticirati i kao alternativu gotovinskim dividendama kada imaju akumuliranu suvišnu gotovinu radi realizacije poreznih koristi za dioničare (praktički neoporezive dividende).

96 Lj. Vidučić: Financijski menadžment, RriF, Zagreb, 2006.

228

Dividende u dionicama, dioničke dividende (stock dividend, share dividend) su raspodjela dodatnih dionica tvrtke dioničarima, dok je dioba dionica(stock split, share split) emisija novih dionica postojećim dioničarima (Plivina dioba 1997. godine). Dividende u dionicama, poput otkupa dionica imaju za rezultat porezne prednosti za dioničare.

Ovo su aktivnosti vezane za politiku gotovinskih dividendi. Međusobno su slične jer i jedna i druga rezultiraju podjelom određenog broja novih dionica dioničarima i imaju isti ekonomski efekt. U oba slučaja radi se o akcijama koje ne mijenjaju imovinu tvrtke, niti njeno poslovanje.

Velike kompanije imaju planove reinvestiranja dividendi kojim omogućuju dioničarima, koji se uključe u plan, da zarade dividende automatski pretvore u nove dionice. U kompanijama koje imaju ove planove obično sudjeluje četvrtina dioničara. Tvrtka, tj. banka opunomoćenik ove dionice nabavlja na tržištu po tržišnoj cijeni, po nižim brokerskim troškovima zbog veće količine. Drugi način je da emitira nove dionice po nešto nižoj cijeni od tržište (3-5%), poput AT&T i Xeroxa. Ako emitira nove dionice, tvrtka će uštedjeti na troškovima emisije, a uštedjet će i dioničari jer nema brokerske provizije. Na taj način tvrtka dolazi do novog vlastitog kapitala. U posljednje vrijeme neke tvrtke u SAD nude u okviru ovih planova preko banaka i otvoreni upis – direktnu kupovinu svojih dionica investitorima.

Dioba dionica može imati i pozitivan utjecaj na vrijednost tvrtke. Razlog mogu biti efekt signaliziranja ili neoptimalni raspon cijene dionice. Investitori mogu, na primjer, procijeniti da je dioba dionica odraz menadžerske procjene dobre perspektive tvrtke. Ako zarade i dividende tvrtke rastu po stabilnoj stopi, približno po istoj stopi će rasti i cijena dionice i tako izaći iz optimalnog raspona. Stoga, i ako se dioba dionica provodi radi dovođenja cijene dionice u optimalni raspon, to može dovesti do maksimalnog pokazatelja cijena/zarada (P/E), pa time i maksimalne cijene dionice.

Pored diobe postoji i obrnuta dioba dionica. Primjerice obrnuta dioba dionica „1 za 4“ znače da se za 4 stare dobiva jedna nova dionica. Obrnuta dioba korisna je u slučaju kad je cijena dionice nakon nepovoljnih zbivanja u tvrtki pala ispod optimalnog raspona.Učinci obrnute diobe mogu biti: niža brokerska provizija, veća likvidnost dionica, kod dionica kojima se trguje ispod određene cijene izgleda da investitori podcjenjuju

zarade, gotovinske tijekove i rast tvrtke.Empirijska testiranja teorije politike dividendi ne daju jednoznačne zaključke pa se sa

sigurnošću ne može procijeniti kako će promjena politike dividendi utjecati na tržišnu cijenu dionice i trošak kapitala. Efekt dividendi u dionicama i diobe dionica na cijenu pozitivan je u vrijeme odmah nakon objave, ali ukoliko ne dođe do porasta zarada ili dividendi u roku od par mjeseci, past će na početnu razinu.

Jednoznačan odgovor o učincima dividendi u dionicama i diobe donica ne postoji. Cijene mogu ostati iste, porasti ili pasti. Preme istraživanjima Copplanda i Demsetza pokazalo se da brokerski troškovi, te raspon ponudbene i zahtijevane cijene brokera raste.

U pravilu, pravi smisao dividendi u dionicama i diobe dionica jeste efekt signaliziranja za menadžment i održavanje cijene stabilnom kod tvrtki koje bilježe stabilni/visoki rast zarada i dividendi.

Metode analize dionica

a) Fundamentalna analiza koja polazi od pretpostavke da cijena/vrijednost dionice ovisi o očekivanoj budućoj dobiti, tj. o poslovanju i prihodima dioničkog društva. Cilj ove analize je ustanoviti odgovara li tržišna cijena neke dionice njenoj “stvarnoj” vrijednosti:

Tržišni pokazatelji

229

Za razliku od do sada razmatranih pokazatelja, koji su uglavnom pod kontrolom menadžmenta, pokazatelji financijskih tržišta odraz su stavova investitora o performancama i perspektivi tvrtke. Ovi pokazatelji računaju se usporedbom podataka iz financijskih izvješća i vrijednosti koju dionicama tvrtke dodjeljuju tržišta vrijednosnica. Ako su ostali pokazatelji tvrtke na zadovoljavajućoj razini, i cijena dionica (a time i vrijednost cijele tvrtke) će biti visoka, i obrnuto. Pokazatelji tržišne vrijednosti s širokom upotrebom su:

pokazatelj cijena/zarada pokazatelj tržišna/knjigovodstvena vrijednost, stopa isplate dividendi, povrat od dividendi.

Pokazatelj cijena/zarada (P/E) pokazuje koliko su investitori voljni platiti za 1 kunu zarade tvrtke (izvještajnog dobitka). Računa se dijeljenjem tržišne cijene dionice sa zaradom po dionici (EPS). EPS se računa na temelju zadnjeg izvješća dobitka i gubitka, dijeljenjem neto dobitka umanjenog za eventualne prioritetne dividende s brojem dionica u prometu (glavnih dionica) i izražava u jedinicama „puta“.Pokazatelj P/E = Tržišna cijena dionice/Neto dobitak nakon prior. divid. po običnoj dioniciEPS = Neto dobitak nakon prior. dividendi /Broj običnih dionica u prometu

Pokazatelj tržišna/knjigovodstvena vrijednost pokazuje kako investitori procjenjuju tvrtku, odnosno njene dionice. Pokazatelj tržišna/knjigovodstvena vrijednost računa se dijeljenjem tržišne cijene po dionici s knjigovodstvenom vrijednošću po dionici. Knjigovodstvena vrijednost je vrijednost vlastitog kapitala (dioničke glavnice) koja se dobiva nakon odbitka dugova od ukupne imovine tvrtke, a knjigovodstvena vrijednost po dionici iz odnosa obične dioničke glavnice i broja dionica u prometu. Ako su računovodstvene procedure tvrtki u industriji slične, kao i struktura dugotrajne imovine obzirom na starost, slijedi da viši pokazatelj imaju tvrtke s višom stopom ROE (povrat na vlastiti kapital). Što je ROE viši, viša je tržišna cijena po dionici.Pokazatelj tržišna / knjigovodstvena vrijednost ( M/B ) = Tržišna cijena po dionici / Knjigovodstvena vrijednost po dioniciKnjigovodstvena vrijednost po dionici = Obična dionička glavnica / Broj običnih dionica u prometu

TEHNIČKA ANALIZA

• analiza polazi od proučavanja kretanja tržišnih cijena i volumena trgovanja pojedinom dionicom

• iz analize kretanja cijena u prošlosti pokušava se izvoditi zaključke o njihovom kretanju u budućnosti

• koristi i indikatore kao posebne pokazatelje koji se izračunavaju pomoću matematičko – statističkih metoda (trendoscilator, indeks relativne snage, ...)

Tehnička analiza koristi se za analizu ponude i potražnje na tržištu u cilju određivanja budućih trendova, t.j. određivanja smjera kojim će se kretati u budućnosti. Drugim riječima, tehnička analiza pokušava uzeti u obzir „emocije tržišta“ proučavajući i analizirajući njegovu prošlost u odnosu na sudionike na tržištu. Da biste kvalitetno koristili tehničku analizu, i unaprijedili vlastitu vještinu donošenja ispravnih investicijskih odluka, potrebno je razumjeti njezine dobrobiti i ograničenja te prihvatiti činjenicu da - iako se ova vrsta analize koristi i razvija već više od 100 godina - ona ne nudi univerzalno rješenje koje će Vam dati proročanske vještine i ukloniti bilo kakvu mogućnost donošenja loših odluka.

U današnje doba globalizacije nacionalna tržišta kapitala sastavni su i neizostavni dio međunarodnog tržišta kapitala, te se na taj način dolazi do objektivnije procjene vrijednosti

230

kompanija uvrštenih u kotacije. Tipičan primjer je tzv. eurotržište koje ne pripada ni jednoj državi i čija su glavna središta London, Pariz, Luxemburg i Frankfurt.97

Hrvatsko tržište kapitala je također dio međunarodnog tržišta kapitala jer dionicama i obveznicama trguju i strane osobe. Na međunarodnom tržištu kapitala mogu se kupiti vrijed-nosni papiri hrvatskih izdavatelja (npr. dionice HT-a i Ine, obveznice Republike Hrvatske, municipalne obveznice nekih gradova, npr- Zagreba). Ipak, pristup domaćih osoba međunarodnom sekundarnom tržištu dopušten je samo određenim pravnim osobama (npr. bankama, fondovima). Fizičke osobe svoje investicijske prilike (za sada) mogu tražiti isključivo na domaćem tržištu kapitala.

Postavlja se pitanje da li su regionalni (lokalni) financijski sustavi uopće bitni u vre-menu globalizacije i integracije? Odgovor na ovo pitanje dali su Guiso, Sapienza i Zingales (2002. godine) koji su istraživali važnost regionalne razine financijske razvijenosti na prim-jeru Italije. Oni su dokazali da regionalna financijska razvijenost pogoduje i ima veliku važ-nost za male i srednje tvrtke, a samim time i za cjelokupno gospodarstvo. No, za velika podu-zeća ne pokazuje se značajnim razvijeno regionalno financijsko tržište iz razloga što ta podu-zeća imaju pristup međunarodnim tržištima kapitala i internacionalnim bankama. Guiso, Sa-pienza i Zingales, nadalje u svojem istraživanju otkrivaju da je vjerojatnost osnivanja nove tvrtke u financijski najrazvijenijim regijama 33% veća nego u financijski nerazvijenim. Isto tako dolazi do zaključka da GDP per capita raste 1% brže u financijski razvijenim regijama.98

Alati za analizu cijena su indikatori, a Vi ste onaj koji odabire i upotrebljava željene indikatore sukladno vašim preferencijama, osobnosti i osobno definiranom podnošljivom riziku. Razumijevanje pojedinih tipova indikatora i njihovog značenja omogućava Vam analiziranje i definiranje granica podnošljivog rizika te planiranje ulaznih i izlaznih strategija; to je potpora pri donošenju pojedinih investicijskih odluka, bez obzira na to smatrate li se trgovcem (kratkoročnim ulagačem) ili dugoročnim investitorom.Uporaba tehničke analize u trgovanju dionicama znači  - trgovati prema planu, a planirati i odrediti investicijske strategije i osobna pravila investiranja bitno je isto koliko i pridržavati se istih, unaprijed donijetih poslovnih odluka. Jer, pridržavanje definiranih pravila omogućuje Vam da pod kontrolom držite potencijalne gubitke, ali i mogućnost maksimizacije potencijalne dobiti, također bez obzira na to radi li se o kratkoročnom ili dugoročnom ulaganju.

Korištenjem alata koje osigurava tehničku analizu dionica te pridržavanjem definiranih vlastitih investicijskih strategija moguće je rasti brže od tržišta, a ujedno držati pod kontrolom potencijalne gubitke te samim time - u slučaju padajućeg trenda - izgubiti vrijednost manju od one koju će izgubiti samo tržište.Planiranje trenutka ulaska (otvaranja pozicija) te trenutka izlaska (zatvaranja pozicija) s tržišta kritično je za ostvarivanje dobiti, ali jednako tako i za kontrolu gubitaka. Postavljanje granica prihvatljivog rizika od velikog je značenja. Razmislite sami - je li je bolje otvoriti poziciju, čekati kraj padanja vrijednosti te se nadati njenom ponovnom oporavku ili pak zatvoriti poziciju u padu te otvoriti drugu, koja je u trenutnom rastu. Također, imajte na umu da pad od 50% vrijednosti zahtjeva ponovni rast od 100%. Koliko znate slučajeva da netko ostvari povrat od 100% prilikom investiranja?

%  gubitka vrijednosti Potreban %  rasta za nadoknadu gubitka10% 11,1%20% 25,0%30% 42,9%

97 Alajbeg, D., Bubaš, Z.: Vodič kroz hrvatsko tržište kapitala, Zagreb, 2001., str. 10.98 Guiso, Luigi, Sapienza, Paola and Zingales, &&, "Does Local Financial Development Matter?" (April 2003.). CRSP Workin Paper no. 538.

231

40% 66,7%50% 100%60% 150%75% 300%

  

Određivanje pravovremenog ulaska i izlaska s tržišta kritično je prilikom ostvarivanja dobiti i kontrole gubitaka.Čak i brzim pogledom na većinu grafikona uvidjeti ćete da se promjene cijena i njihovo kretanje zbivaju u skladu s trendovima te da trendovi traju izvjesno vrijeme.

Trendovi mogu biti rastući, padajući ili neutralni. Trend je smjer u kojem se kreće tržište i predstavlja jedan od jednostavnijih, ali zato vrlo vrijednih alata tehničke analize. Pojam trenda i njegovo shvaćanje individualnog je karaktera i ovisi ponajprije o osobnosti i karakteristikama osobe koja ga definira. Kada razgovarate sa više ljudi i postavite im pitanje je li trend određene dionice rastući, padajući ili trenutno nema trenda, najvjerojatnije ćete dobiti nekoliko odgovora. To je, naravno, vezano i uz to o kojem se razdoblju vremena pritom govori; različiti ljudi mogu sagledavati stvari u različitim vremenskim okvirima te će stoga i trend definirati na različite načine. Svakako, bitno je napomenuti da dionice nemaju uvijek rastući ili padajući trend, tj. nemaju trenda (slika 4.1).

Slika 4.1

Samim pogledom na grafikon ponekad je moguće identificirati postojanje trenda u određenom vremenskom razdoblju. Međutim problem se pojavljuje kada se želi odrediti budući smjer trenda na temelju ranijih, povijesnih podataka. U tu svrhu potrebno je definirati tri vrste trendova: primarni, sekundarni i tercijarni. Razlika između navedenih vrsta trendova leži u dužini vremenskog razdoblja na koji se oni odnose. Kod određivanja i definiranja trenda važno je odrediti vrijeme unutar kojeg se vrši analiza i identificira postojanje trenda te utvrditi potom njegovu snagu. Naime, ukoliko tražite trend na tjednoj osnovi, možda ćete ispravno uočiti i identificirati trendove; međutim, kada istu dionicu promatrate na mjesečnoj razini može se dogoditi da uvidite kako trenda u stvari - nema. Kada izrađujete grafikone i vršite analize poigrajte se sa različitim vremenskim razdobljima te u

232

obzir uzmite i volumen trgovanja kao relevantnu stavku. O volumenu i značenju volumena govorit ćemo u nastavku. Također, bitno je napomenuti da je osim utvrđivanja postojanja trenda izuzetno važno procijeniti i njegovu snagu i značaj te identificirati potencijalnu situaciju promjene trenda. U načelu možemo reći, da - što je neki trend duži (odnosno, ako traje duže vremensko razdoblje) - ima i veću snagu, a što više zaključnih cijena spaja, utoliko je veći i njegov značaj. Jednako tako, i nagib trenda može govoriti o njegovoj važnosti (najvažnije linije trenda u pravilu su pod kutem od 45o). Jedan od prvih signala promjene trenda je situacija u kojoj završne cijene probijaju liniju trenda. U navedenoj situaciji trend postaje nepouzdaniji te je potrebno ili korigirati postojeći trend ili ucrtati novi, ali - kako je već rečeno - isto može biti i jedan od prvih signala promjene trenda. Mnogi korisnici tehničke analize koriste pristup probijanja od 3% u nizu od dva ili tri dana kao identifikator promjene trenda, iako nema jedinstvenog pravila koje bi to potvrdilo i vrlo je individualnog karaktera (mnogi korisnici koriste slične ili bliske pokazatelje). Slika 4.2 prikazuje probijanje rastućeg trenda i promjenu u padajući, dok slika 4.3 prikazuje probijanje padajućeg trenda i promjenu u rastući trend.

Slika 4.2 Slika 4.3

Rastući trend uzlazna je linija koja se ucrtava ispod dna zaključnih cijena (slika 4.4). Promatrajući trend, može se primijetiti kako cijene nastoje pratiti liniju trenda, odnosno „odbijati se“ od linije trenda.

Slika 4.4 Slika 4.4

Nasuprot rastućem, padajući trend padajuća je linija koja se ucrtava iznad zaključnih cijena (slika 4.5). Kao i kod rastućeg trenda, i ovdje cijene imaju tenziju „odbijanja“ od linije trenda.

233

Promjena trenda je u pravilu trenutak za određenu aktivnost (slika 1).

Slika 1.

Kako je i rečeno, cijene se kreću u nizovima vrhova i dna, a smjer njihovog kretanja određuje trend tržišta. U tom kontekstu, kada govorimo o njihovim vrhovima i dnima, možemo govoriti o potpornim i otpornim razinama.

Potporna razina označava da je kupovni interes snažniji od prodajnog te će, sukladno tome, pad vrijednosti biti zaustavljen, a rast cijene će se nastaviti. U pravilu se potporna razina identificira s prethodnom najnižom vrijednošću, t.j. dnom. Provjerom potpornih razina lako ćete potvrditi postojanost trenda, a potvrda rastućeg trenda dobiva se u situaciji, kada je svaka sljedeća potporna razina (svaka sljedeća najniža vrijednost unutar korekcije) iznad prethodne (slika 4.6).

  Slika 4.6 Slika 4.7

 

Također, u slučaju kada su otporne linije značajno premašene, one postaju potporne, t.j. prethodni vrhovi postaju potporne razine u budućim korekcijama (slika 4.7).

Situacija u  korektivnom razdoblju u kojoj se  dogodi da dno bude u razini potporne linije (prethodne najniže vrijednosti), može nam signalizirati završetak trenda (slika 4.8). 

Ukoliko se dogodi da je dno u korekciji niže od potporne linije, to može biti signal promjene trenda, iz rastućeg u padajući (slika 4.9).

Otporna razina suprotna je potpornoj i označava da je prodajni interes snažniji od kupovnog te da će se nastaviti pad cijene. U pravilu se otporna razina identificira s prethodnom najvišom vrijednošću, tj. vrhom. Provjerom otpornih razina lako ćete potvrditi postojanost trenda,

234

a potvrda padajućeg trenda događa se u situaciji kada je svaka sljedeća otporna razina (svaka sljedeća najviša vrijednost unutar korekcije) ispod prethodne (slika 4.10).

Zakonitosti o položaju otpornih razina vrijede kao i kod potpornih razina, ali suprotno, i u slučaju da je buduća otporna razina iznad prethodne, to može biti signal promjene trenda iz padajućeg u rastući.

Iako sekundaran pokazatelj, volumen čini neizostavni element prilikom potvrđivanja ili određivanja trenda i snage tržišta, a također određuje i snagu trenda. Volumen služi kao potvrda snage trenda, a mnogi smatraju kako promjene volumena nagovještaju i promjenu trenda, što svoju podlogu pronalazi u tome, da promjene volumena nastaju kao promjene ponude i potražnje na tržištu. Prilikom rastućeg trenda volumen bi trebao rasti kako rastu cijene, te se smanjivati kako cijene padaju. Obrnuta situacija vrijedi u slučaju padajućeg trenda. Naravno, tržište može u oba slučaja biti snažno ili slabo - i prilikom rastućeg i prilikom padajućeg trenda, što je prikazano u matrici koja slijedi: 

Volumen

Cijena Tržište

Raste Raste SnažnoOpada Raste SlaboRaste Opada SnažnoOpada Opada Slabo

Kako cijene ne rastu niti ne padaju linearno, već u valovima, postavlja se pitanje koliko neko odstupanje vrijednosti od trenda (kretanje cijene suprotno od linije trenda) smatramo korekcijom, a koliko takvo odstupanje signalizira promjenu trenda. Takva su kretanja vrijednosti uobičajena i mogu se u određenoj mjeri predvidjeti.Najkorišteniji pristup je podjela odstupanja od trenda u vrijednosti 33%, 50% i 66%. Odstupanje vrijednosti od oko 33% od trenda u pravilu je minimalno odstupanje, dok je odstupanje od oko 66% maksimalno odstupanje. Maksimalno odstupanje od 66% kritična je točka. Drugim riječima, korekcija bi se morala zaustaviti na odstupanju od 66% ukoliko je trend održiv, u suprotnom će biti veća vjerojatnost promjene trenda (slika 4.11). Navedena odstupanja odnose se jednako na dugoročni, srednjoročni i kratkoročni trend. Slika 4.11

Tehnička analiza koristi grafikone za prikaz trgovanja i kretanja cijena u određenim vremenskim razdobljima. Najčešće korištene vrste prikazivanja trgovinskih podataka („price bar“) su pomoću: stupaca                 i           svijeća  

235

Prikaz trgovinskih podataka („price bar“) osnovni je element grafikona tehničke analize koji u sebi sadrži mnogo informacija. Od izuzetne je važnosti u potpunosti razumjeti prikaz trgovinskih podataka u grafikonu kako biste u budućnosti mogli primjenjivati razne alate i prepoznavati trendove ili obrasce. Svaki se prikaz trgovinskih podataka sastoji od 4 osnovna elementa - OHLC:

Cijena otvaranja, vrijednost prve transakcije (Open) Najviše cijene (Higih) Najniže cijene (Low) Cijene zatvaranja, vrijednost zadnje transakcije (Close)

Prikaz trgovinskih podataka („price bar“) može se odnositi na različite vremenske intervale, ovisno o odabranoj vremenskoj agregaciji prilikom kreiranja grafikona. Može se odnositi na dnevne trgovinske podatke (dan), tjedne, mjesečne, ali jednako tako i na kraća razdoblja od dana (1 min, 5 min, 10 min, 15 min,.. 1 sat, 2 sata…).Prikaz trgovinskih podataka pomoću stupaca sastoji se od okomite linije koja predstavlja raspon trgovanja u promatranom razdoblju (raspon između najniže (L) i najviše (H) trgovinske cijene te oznake vrijednosti otvaranja (O) sa lijeve strane i oznake vrijednosti zatvaranja (C) sa desne strane (slika 3.1).  Slika 3.1 sl. 3.2         sl. 3.3          sl. 3.4        sl. 3.5

  a) Ukoliko je na prikazu samo vodoravna crta, znači da se trgovalo po istoj cijeni (Open), nije

bilo trgovanja iznad i ispod te cijene (nema H i L), a cijena je ostala nepromijenjena (sl. 3.5).

b) Ukoliko je oznaka vrijednosti zatvaranja (Close) niže od vrijednosti otvaranja (Open), znači da je u promatranom trgovinskom razdoblju došlo do pada cijene dionice (sl. 3.2).

c) Ukoliko je situacija suprotna, Close je iznad Open, znači da je u promatranom trgovinskom periodu došlo do rasta cijene dionice (sl. 3.3).

d) Ukoliko su vrijednosti u istoj razini, znači da nije došlo do promjene cijene u promatranom vremenu, iako se trgovalo i iznad i ispod cijene otvaranja i zatvaranja (sl. 3.4).

Kod prikaza trgovinskih podataka pomoću svijeća, vrijednost otvaranja (O) i vrijednost zatvaranja (C) čine tijelo svijeće. Ukoliko se radi o porastu cijene, tijelo svijeće bit će bijelo, omeđeno s gornje strane vrijednošću zatvaranja (C), a sa donje vrijednošću otvaranja (O). U suprotnom slučaju, kada se radi o padu cijene, tijelo svijeće bit će crno i omeđeno na suprotan način nego kod rasta. Okomite linije iznad i ispod tijela označavaju najvišu (H) i najnižu (L) vrijednost

236

trgovanja u promatranom razdoblju (slika 3.6). Napominjemo da boje tijela svijeće mogu biti i drugačije (npr. zeleno / crveno).Ukoliko prilikom trgovanja nije došlo do promjene cijene vrijednosti zatvaranja (C) u odnosu na vrijednost otvaranja (O), tijelo svijeće neće postojati, ali ako su postojale oscilacije u vrijednostima trgovanja tijekom promatranog razdoblja, prikaz će izgledati kao križanje okomite i vodoravne linije (sl. 3.7).Ukoliko prilikom trgovanja nije došlo do promjene cijene zatvaranja (C) u odnosu na cijenu otvaranja (O), ali nije bilo niti oscilacija u vrijednostima prilikom trgovanja, prikaz će biti vodoravna linija (sl. 3.8). 

8.2. Kompleksni financijski instrumenti

8.2.1. Forward

Razvili su se iz tzv. unaprijednih ugovora– forward contract - klasični ugovori dviju strana o isporuci nekog dobra u određenom vremenu u budućnosti i po određenoj cijeni, financijski derivat koji se koristi u financijskim institucijama za umanjenje rizikaForward ugovori koji su povezani s dužničkim instrumentima nazivamo kamatni forward ugovori. Oni uključuju buduću prodaju nekog dužničkog instrumenta, i mogu se koristiti za hedgiranje kamatnog rizika. Prednost im je fleksibilnost (može se u potpunosti zaštititi od kamatnog rizika. Mana im je podložni riziku nepoštivanja ugovora, te je njihovo tržište nelikvidno (lakoća izvršavanja financijskih transakcija) Futures ugovori - tržište ročnica, slični kamatnom forward ugovoru jer ga određuje dužnički instrument koji mora biti dostavljen s jedne strane drugoj na određeni datum u budućnosti, a njegova prednost je što nije izložen riziku nepoštivanja ugovora te je puno likvidniji. Mogu ga koristiti financijske institucije za hedgiranje financijskog rizikaFutures ugovori na indeks dionica –razvijaju se zbog rizika koji dolazi uslijed oscilacije cijena dionica kako bi udovoljili potrebi upravljanja rizikom tržišnih dionica te tako postali futures ugovori kojima se najviše trguje, a mogu se koristiti za hedgiranje rizika tržišta dionica Terminska tržišta stranim valutama vrše direktan utjecaj na terminske ugovore na način da osiguravaju mogućnost kupnje ili prodaje terminskih ugovora za strane valute, kako bi se izbjegao rizik nestabilnih tečajevaHedgeri trgovanju stranim valutama obično su banke, ali i poduzeća koja posluju s inozemstvom, brokerske kuće i institucionalni investitori

8.2.2. Opcije

Opcija je ugovor koji kupcu (imatelju) daje pravo, ali ne i obvezu na kupnju (call opcija) ili prodaju (put opcija) neke valute po određenoj unaprijed dogovorenoj cijeni. Prodavatelj (izdavatelj) opcije mora izvršiti svoju obvezu iz ugovora ako kupac opcije to zatraži. Pravo na kupnju ili prodaju može biti izvršivo tijekom cijelog perioda (američki tip) ili samo na dan dospijeća (europski tip), svaka opcija ima ograničen vijek trajanja. Prodavatelj opcije prima u trenutku prodaje naknadu (premiju) za davanje opisanog prava kupcu. Izvršna cijena (strike price) – opcija cijene po kojoj kupac opcije može kupiti ili prodati predmetnu robu. Opcijama se trguje u više oblika:

237

- call opcija – pravo na kupnju neke valute ili financijskog instrumenta po dogovorenom tečaju ili cijeni na dogovoreni datum, odgovara investitoru koji očekuje porast cijene, ali želi ograničiti svoj gubitak

- put opcija – pravo na prodaju neke valute ili financijskog instrumenta po dogovorenom tečaju ili cijeni na dogovoreni datum, koristi se kod očekivanog pada cijena na tržištu

- double (dvostruka) opcija – ide u oba pravca, a koristi se kad investitor očekuje zaradu bez obzira u kojem će se pravcu kretati stanje na tržištu

Opcijski ugovori su pismeni ugovori kojima se izdavalac, sastavljač opcije (writer of an option) odnosno njihov prodavatelj obvezuje da će u budućnosti osigurati izvršenje prava iz opcije odnosno pravo na kupovinu i na prodaju vrijednosnih papira sve uz određenu premiju.Inače opcije se dijele u dva dijela:- opcije poziva - daju pravo kupovine ili poziva određenih dionica po fiksnoj cijeni- opcije ponude ili prodaje - daju pravo prodaje isto po fiksnoj cijeni, pa su od većeg interesa za one koji smatraju da će tržišna cijena pasti.Kod kupovine ili prodaje opcija, ugovara se cijena unaprijed, pa ukoliko postoji opcija poziva, stvarna vrijednost opcije je pozitivna čim je tržišna cijena veća od ranije dogovorene. Opcije imaju i tzv. " time value". To je razlika između cijene opcije i stvarne vrijednosti opcije, a pokazuje vjerojatnost da će se tržišna vrijednost dionice pomicati u željenom smjeru. Time value je određen i tržišnim očekivanjima buduće cijene dionice koja je predmet opcije. Inače, sastavljač opcije prima premiju za sastavljanje opcije.Opcije - ugovor koji kupcu (imatelju) daje pravo, ali ne i obvezu na kupnju (call opcija) ili prodaju (put opcija) neke valute po određenoj unaprijed dogovorenoj cijeni- prodavatelj (izdavatelj) opcije mora izvršiti svoju obvezu iz ugovora ako kupac opcije to

zatraži - pravo na kupnju ili prodaju može biti izvršivo tijekom cijelog perioda (američki tip) ili

samo na dan dospijeća (europski tip), svaka opcija ima ograničen vijek trajanja- prodavatelj opcije prima u trenutku prodaje naknadu (premiju) za davanje opisanog prava

kupcu

Izvršna cijena (strike price) – opcija cijene po kojoj kupac opcije može kupiti ili prodati predmetnu robu Opcije - ugovor koji kupcu (imatelju) daje pravo, ali ne i obvezu na kupnju (call opcija) ili prodaju (put opcija) neke valute po određenoj unaprijed dogovorenoj cijeni - prodavatelj (izdavatelj) opcije mora izvršiti svoju obvezu iz ugovora ako kupac opcije to zatraži - pravo na kupnju ili prodaju može biti izvršivo tijekom cijelog perioda (američki tip) ili samo na dan dospijeća (europski tip), svaka opcija ima ograničen vijek trajanja - prodavatelj opcije prima u trenutku prodaje naknadu (premiju) za davanje opisanog prava kupcuIzvršna cijena (strike price) – opcija cijene po kojoj kupac opcije može kupiti ili prodati predmetnu robu Opcijama se trguje u više oblika: call opcija – pravo na kupnju neke valute ili financijskog instrumenta po dogovorenom tečaju ili cijeni na dogovoreni datum, odgovara investitoru koji očekuje porast cijene, ali želi ograničiti svoj gubitakput opcija – pravo na prodaju neke valute ili financijskog instrumenta po dogovorenom tečaju ili cijeni na dogovoreni datum, koristi se kod očekivanog pada cijena na tržištu

238

double (dvostruka) opcija – ide u oba pravca, a koristi se kad investitor očekuje zaradu bez obzira u kojem će se pravcu kretati stanje na tržištu Prednosti opcija - ograničen i poznat rizik - riskira se samo premija i provizija - mehanizam poluge (kupnja gubitne opcije) - moć ostajanja na tržištu (call pozicija – izbjegavanje rizika izlaska s tržišta i gubitka zbog smanjivanja vlastitog kapitala)Nedostaci opcija - teže ostvariri dobitak - manje promjene cijene mogu biti neprofitabilne - visok trošak provizije brokera

Call opcija - primjer

Put opcija - primjer

239

8.2.3. SWAP ugovori

Kamatni swap ugovori - predstavljaju važan alat za upravljanje kamatnim rizikom - ugovori koji obvezuju obje ugovorne strane na razmjenu (swap) jedne grupe obveze plaćanja koju posjeduju za obveze plaćanja u vlasništvu druge straneVrste swap ugovora: devizni swap – ugovori koji uključuju razmjenu obveza plaćanja u jednoj valuti za obveze plaćanja u drugoj valutikamatni swap – uključuju zamjenu jedne vrste kamatnih obveza za drugu vrstu kamatnih obveza u istoj valuti Nedostaci swap kamatnih ugovora – problemi nepoštivanja ugovora i smanjena likvidnostPrednosti swap kamatnih ugovora – mogućnost ugovaranja na veoma dugo razdobljeZbog navedenih nedostataka u poslovima često sudjeluju posrednici – velike poslovne i investicijske banke koje stvaraju tržišta svog ugovora Swap – primjer

8.3. Instrumenti pokrića deviznog rizika

Rizici se mogu pokriti različitim instrumentima. Ti su instrumenti izvedeni iz temeljnih financijskih instrumenata i adaptirani za posebne svrhe. Zato se oni zovu izvedenice ili derivativi.

240

Privredni subjekti mogu se osigurati od deviznih rizika terminskim ugovorima, swapom, futures ugovorima ili opcijama.

8.3.1. Devizni swap

Devizni swap predstavlja trgovinu valutama na međunarodnom tržištu, koja se najčešće ugovara u uvjetima razmjene tvrdih i mekih valuta. Takvom trgovinom -banke, uvoznici i investitori, eliminiraju devizni rizik odnosno gubitak koji može nastati zbog negativnih kolebanja deviznih tečajeva neke valute. Riječ je o financijskome poslu kod kojeg se istovremeno ugovaraju dva različita posla, odnosno - istovremeno se sklapa jedan promptni i jedan terminski ugovor, i to tako da se promptno prodaje jedna valuta uz terminsku kupnju te valute po istome tečaju. Kako je predmet spot - aranžmana u pravilu razmjena različitih valuta s različitom kamatnom stopom, promptni i terminski tečaj praktički nikada nisu isti, a koliko će se razlikovati jedan od drugoga ovisi o razlici u visini kamatnih stopa.

8.3.2. Futures poslovi

Futures poslovi su poslovi gdje se inozemna valuta kupuje i prodaje za jedan dan u budućnosti. Na futures deviznom tržištu može se trgovati samo određenim, specifičnim valutama, a samo trgovanje vrši se na temelju standardiziranih ugovora i na temelju specifičnih geografskih lokacija, kao što su npr. International Monetary Market (IMM) na Čikaškoj deviznoj burzi, a koja je najveća devizna futures burza. Na njoj se trguje britanskim funtama, kanadskim dolarima, japanskim venom, švicarskimfrankom, australskim dolarom i eurom. Ugovori o futures poslovima uključuju određenu sumu valuta koja mora biti dostavljena određenog datuma. Tržišta futures ugovora razvila su se kako bi olakšala takvo sudjelovanje.99

Ti se ugovori mogu temeljiti na realnim dobrima poput: gume, pamuka, kakaoa, bakra ili to mogu biti financijske robe, kao npr. Futures ugovori za obveznice. Tržišta futures ugovora temelje se na standardiziranom ugovoru. Taj ugovor specifira kvalitetu i kvantitetu. Na tržište futures ugovora definirani su standardni lotovi, za razliku od terminskih (forward) tržišta, gdje se može terminski prodati i kupiti bilo koja određena količina po fiksiranoj cijeni sve dok prodavatelj ne isporuči određenu količinu kupcu.Kada bi probali najjednostavnije objasniti Futures poslove, to bi izgledalo ovako: Kad bi uzeli rezervaciju za vlak, avion ili mjesto u kinu. Ta rezervacija bi bila obećanje, obaveza druge strane da ce vas mjesto negdje čekati, (a vas sa druge strane da će te tamo doći preuzti što god ste rezervirali). I to ne negdje, nego u određenom kinu, određeno sjedalo, broj i u toliko sati, na taj i taj dan, predstava ta i ta... To je rezervacija, obećanje ili neki mali verbalni kontakt, putem telefona, možda uz depozit ako se radi o nečem važnom. Futersi su upravo to - ugovorom i depozitom poduprto čvrsto obećanje, obaveza, ali i obaveza kojom se može trgovati, koju možete kupiti ili prodati. Kao kad biste mogli prodati ili kupiti rezervaciju... No, ta rezervacija još uvijek nije karta, to je obećanje da će vas čekati ta određena karta. A onda kada rezervaciju pretvorite u kartu, karta je obećanje da će vas čekati neko određeno sjedalo. To konkretno znači da trgovati Futuresom znači trgovati obavezom. Futuresi su obaveze da se nešto kupi ili proda određena roba na točno određeni dan po određenoj cijeni.

8.3.3. Sekuritizacija

99 Izvor www.bankamagazine.hr

241

Sekuritizacija je konverzija dijela aktive koja nosi profit (kamatu) u likvidni novac pakiranje srodnih potraživanja (sadašnjih i budućih ) i kredita, koji se prenose na posebno formiran SPV (“Special Purpose Vehicle”) ; SPV izdaje dužničke vrijednosne papire. Sekuritizacija se koristi kao instrument financiranja i tehnika upravljanja rizikom (rizik se prenosi na imatelja vrijednosnog papira). Sekuritizacija omogućuje oslobađanje regulatornog i ekonomskog kapitala, ali i omogućuje diverzifikaciju portfelja poboljšava uskađenost aktive/pasive, te omogućuje smanjenje troškova poslovanja (uvođenje standardizacije).Vrste aktive Pogodne za sekuritizaciju su gotovo svi krediti koji imaju stabilan i predvidiv cash-flow mogu biti dio “kreditnog paketa” koji se prodaje sa standardiziranom kreditnom dokumentacijom. Moraju biti raspoloživi povijesni podatci o svakom kreditu da bi se diverzificirao kreditni portfelj, uz kvalitetno osiguranje svakog kredita. Vrste aktive Koje nisu pogodne : mali broj kredita u “paketu” dospijeće kredita bez amortizacijske otplate - “bullet “ dospijeće mogućnost dužnika da promijeni - bira datume otplate

Minimalan iznos “paketa kredita” je određen troškovima sekuritizacije, koji zahtjevaju iznos transakcije > 150 mio EUR, te uvođenje “Multi-seller strukture” za više manjih banaka (kreditnih portfelja) , omogućava sniženje troškova. Sekuritizacije prosječna kvaliteta portfelja (rejting): donja granica BB+ (Ba1) i prosječno trajanje kredita : 4,5 god max. 10 god. Maksimalna koncentracija “top 10 dužnika”: do 7% ukupnog paketa kredita koji se sekuritizira minimalni kolateral za paket kredita 50% Vlasništvo SPV-a određuje da li se provodi konsolidacija prema računovodstvenim standardima (SPV treba biti u potpunosti nezavisan od Prodavatelja ). Prodavatelj kreditnog portfelja nema obvezu otkupa dijela kredita od SPV-a (“Special Purpose Vehicle”) u slučaju nenaplate. Prodaja i transfer kreditnog portfelja na SPV, ne mijenja uvjete iz kreditnih ugovora. Prodavatelj vrši asignaciju svojih potraživanja iz kreditnog portfelja na SPV, sa ili bez suglasnosti dužnika (ovisno od uvjeta iz kreditnih ugovora). Prodavatelj ne obavještava dužnike o transferu kredita. Nelikvidnost / Stečaj Prodavatelja - treba biti u potpunosti odvojena od statusa SPV-a. Mnoge institucije ne žele držati velike portfelje dugoročnih kredita. Mnogi kreditori odmah prodaju kredit drugom investitoru, time se oslobađaju sredstva za nove kredite stvarajući nove prihode od naknada. Osim toga netko mora i dalje administrirati po odobrenom kreditu. Agenti za servisiranje kredita naplaćuju naknadu u visini 0,5% ukupnog iznosa kredita.Postoje tri specifična elementa za hipotekarne kredite: • Prvobitni kreditor ( originator) aranžira kredit za ulagače; • Ulagač posjeduje kredit; • Agent administrira kredit. Sekundarno tržišta hipoteka je prvobitno osnovano od strane Savezne vlade nakon drugog svjetskog rata kada je stvorena Fannie Mae (Savezno nacionalno hipotekarno udruženja) sa svrhom kupnje hipotekarnih kredita od štedionica (thrifts). Agencija je podupirala takvu kupnju prodajom obveznica javnosti, a Vlada je uvela osiguranje određenih hipotekarnih kredita (veterani; studenti i sl.). Prodaja kredita postala je lakša jer se kupac nije trebao brinuti o kreditnoj sposobnosti zajmoprimca niti vrijednosti kolaterala. Problemi prodaje hipotekarnih kredita doveli su do stvaranja hipotekarnih vrijednosnica.U pravilu su prosječni krediti premali za veleprodaju, a pri prodaji na sekundarnom tržištu nisu bili standardizirani (ktne stope, dospijeće, uvjete), relativno su skupi za servisiranje. Rizik od gubitka nije izvjestan za hipotekarne kredite pa ulagači ne žele potrošiti mnogo vremena na procjenu kredibiliteta zajmoprimca. Alternativa prodaji hipotekarnih kredita je stavranje vrijednosnice osigurane velikim brojem hipotekarnih kredita skupljenih u hipotekarni pul. Banka temeljem hipotekarnog pula i specijalno kreiranog mehanizma (special purpose vehicle) izdaje vrijednosnice osigurane otplatom glavnice i kamata iz hipotekarnih kredita iz pula.

242

MODEL SEKURITIZACIJE: SHEMA OSIGURANA HIPOTEKARNA

Osigurana hipotekarna obveza : CMO

Sekuritizacijska inovacija je Osigurana Hipotekarna Obveza (Collateralized Mortgage Obligation - CMO ) Vrijednosnice koje se razvrstavaju u grupe prema datumima dospijeća tako da donekle spriječavaju rizik prijevremene otplate. CMO-i se dijele u razrede-ulagači prvog razreda isplaćuju se prvi, zatim drugog razreda i tako redom......... Shema sekuritizacijskog modela

243

LITERATURA

Knjige:

1. Blanchard, O. (2007.), Makroekonimija, Zagreb: Mate2. Bokan, N., Grgurić, L., Krznar, I., Lang, M. (2010.), Utjecaj financijske krize i

reakcija monetarne politike u Hrvatskoj, Hrvatska narodna banka3. Crouhy M., Galai D., Mark R., (2001.) Risk Management. New York: McGraw

Hill4. Gavella, N. (1998.), Stvarno pravo, Zagreb: Narodne novine5. Heffernan S., (1996.) Modern Banking in Theor y and Practice, New York: John

Wiley & Sons6. Ivanović, Z. (1997),Financijski menadžment, Rijeka:Sveučilište u Rijeci Hotelijerski

fakultet Opatija7. Jorion, P. (2001), Value at Risk, The New Benchmark for Man aging Financial nd

Risk. 2 edition, New York: McGraw Hill8. Karić, M., (2006.) Analiza rizika, Osijek: Ekonomski fakultet Osijek9. Lukšić, B. (2000.), Trgovačko pravo, Split: Veleučilište u Splitu10. Mishkin, F.S. i Eakins, S.G. (2005), Financijska tržišta + institucije, Zagreb: Mate

d.o.o.11. Rose, S. P.(2003.), Menadžment komercijalnih banaka, Zagreb: MATE12. Saunders, A. i Cornett, M, (2006.) Financijska tržišta i institucije, Zagreb: Poslovni

dnevnik-Masmedia13. Šonje, V. (2000.), Financijska kriza: beskonačna priča?, Hrvatska narodna banka14. Šoši I., Serdar, V.. (1994.),Uvod u statistiku., Zagreb: Školska knjiga15. Vukučević,M.(2006),Financije poduzeća, Zagreb: Golden marketing – Tehnička

knjiga16. Alajbeg, D., Bubaš, Z.: Vodič kroz hrvatsko tržište kapitala, Zagreb, 2001.g.17. Andrijanić I., Poslovanje na robnim burzama, Mikrorad, Zagreb, 2002.g.18. Babić A., Englesko-hrvatski ekonomski riječnik, Zagreb, 2001.g.19. Cingula, M., Financijske institucije i tržište kapitala, Varaždin, TIVA, 2003.g.20. Cvjetičanin M., Burzovno trgovanje, Zagreb, Masmedia, 2004.g.21. Foley, B.J., "Tržište kapitala", Mate, Zagreb, 1993.g.22. Kostolany A., Psihologija Burze, Masmedia , Zagreb, 2008.g.23. Leko V.: Financijske institucije i tržišta, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb, 2004.g.24. Orsag, S., Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Zagreb, RIFIN, 1994.g.25. Richardson L., Investiranje, Masmedia, Zagreb, 1997.g.26. Rose P., Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, 2003.g.27. Samuelson P. A., Ekonomija, W.D: Nordhaus, XV. Izdanje, 2000.g.28. Welch J. Autobiografija- Jack Welch, Naklada Ambra, Zagreb, 2007.g.29. Portal Fondovi.hr, http://www.fondovi.hr/edukacija/news_1335, (05.11.2007.)

Stručni članci:

30. Buturac, G., Rajh, E., Teodorović, I.(2009.), Hrvatsko gospodarstvo u svijetlu globalne recesije EKONOMSKI PREGLED, Vol. 60, Br.12, str. 668-680

31. Hrvatska narodna banka (2010), Utjecaj financijske krize i reakcija monetarne politike u Hrvatskoj, Zagreb

244

32. Jurman A., (2004.) Rizik likvidnosti u poslovnoj banci. Zbornik Pravno g fakulteta sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Vol. 25, No. 2, str. 633-653.

33. Prga, I.(2006.), Stabilnost hrvatskog bankovnog sustava-jesu li bankovne krize prošlost, Ekonomija, Vol.13, Br. 1, str. 141-156

34. The Economist: November 22 – 28., 2008.35. Vujević, K., Balen, M.(2006), Pokazatelji uspješnosti poslovanja pomorskog prometa,

Pomorstvo, Vol. 20, br. 2, str. 40-6536. Zdunić, S. (2006.), Konvergencija, recesija i vanjski dug, EKONOMSKI PREGLED,

Vol. 59, Br.9-10., str. 593-598

Internet:

37. Analiza, http://analiza.bloger.hr/post/pokazatelji-likvidnosti/187019.aspx , (20. 12. 2010.)

38. Banke u 2009. smanjile dobit za četvrtinu, ali još zarađujuhttp://metro-portal.hr/banke-u-2009-smanjile-dobit-za-cetvrtinu-ali-jos-zaradjuju/32657 (12. 12. 2010.)

39. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, http://www.dzs.hr/ ( 28. 10. 2010)40. Finacijska kriza ponovno probuđena opasnost, http://www.splitskabanka.hr/

Portals/8/PDF/ TrzisneAnalize/Kriza_ponovnoProbu%C4%91enaOpasnost_100210%20.pdf (01.12. 2010.)

41. Financijski sustav Republike Hrvatske, http://www.hnb.hr/supervizija /liste/ hlista_banaka.htm (21. 11. 2010.)

42. GFK: Koje je boje kriza? http://www.monitor.hr/clanci/gfk-koje-je-boje-kriza/33359/, objavljeno 27.05.2010 (28.10 .2010.)

43. Hrvatska gospodarska komora, Gospodarska kretanja http://hgk.biznet.hr/hgk/ tekst. php?a=b&page= tekst&id=375 (12. 11. 2010.)

44. Instrumenti osiguranja kredita, http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-i/web/instrumenti-osiguranja-kredita

45. Kamatni rizik, URL: http://www.agram-brokeri.hr/ default. aspx? id= 25990/ Pelajić, Z., Smanjivanje rizika: moderna teorija portfelja, http:// www. poduzetna.hr/ definiranje_rizika/ smanjivanje_rizika_moderna_ teorija_ portfelja_.html. (28. 10. 2010.)

46. Poslovanje banaka u Republici Hrvatskoj, http://www. poslovni.hr/vijesti/banke-u-hrvatskoj-ostvarile-286-milijardi-kuna-dobiti-u-prvom-polugodistu-124025.aspx ( 12. 12. 2010.)

47. RBA, http://www.rba.hr/my/bank/services/product.jsp?path=/usluge/krediti/ stambeni/ stambeni_ klijenti&pid =stambeni_eur03&language=HR&product_type=Citizen

48. Rizici, http://www.ebizmags.com/rizici-i-transparentnost-poslovanja/(28.10.2010.)49. Tržišni rizik, http://www.agram-brokeri.hr/default.aspx?id=25990/(28.10.2010.)50. World Economic and Financial Surveys: Housing and the Business Cycle, IMF

Multimedia Services Division, www.imf.org, 2008. (28.10. 2010),51. Časopis Banka, http://www.bankamagazine.hr/dnevnevijesti/imovina-pod-

upravljanjem-zb-investa-premasila-8-mlrd-kuna-2, (18.10.2007.)52. ZB Invest, http://www.zbi.hr/info/zbi/zbpage?page=zbaktiv&korak=4&sel=e79, 53. PBZ Invest, http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=8416, (07.10.2007)54. Raiffeisen Invest, http://www.rbainvest.hr/default.aspx?id=231, (18.10.2007)55. Raiffeisen Bank, http://www.rba.hr/my/research/indices_archive.jsp?

indice=CROEMI, (02.11.2007.)56. ZB Invest, http://www.zbi.hr/info/zbi/zbpage?page=zbplus&korak=2&sel=e19, 57. ZB Invest, http://www.zbi.hr/info/zbi/zbpage?page=zbeuroplus&korak=2&sel=e28,

245

58. Hrvatska Narodna Banka, http://www.hnb.hr/tecajn/h111005.htm?tsfsg=c3ca6bf7b07acbcc41df1fdf8072f9cd,

59. Hrvatska Narodna Banka, http://www.hnb.hr/tecajn/h081004.htm?tsfsg=fba6df3051d6518d338715d6942d00a9,

60. Hrvatska Narodna Banka, http://www.hnb.hr/tecajn/h101003.htm?tsfsg=b215281d7658cb268ac8ce19fc24ebeb,

61. PBZ Invest, http://pbzinvest.hr/main.aspx?id=17, 62. PBZ Invest, http://pbzinvest.hr/main.aspx?id=16, (16.10.2007.)63. PBZ Invest, http://pbzinvest.hr/main.aspx?id=14, (16.10.2007.)64. Prospekt i statut PBZ Dollar, http://www.pbzinvest.hr/UserDocsImages/Dollar

%20fond.pdf, (16.10.2007.)65. Hrvatska Narodna Banka http://www.hnb.hr/tecajn/h130405.htm?

tsfsg=840470b746d6a75d6f6ae4e366f446e1, (16.10.2007.)66. Raiffeisen Invest

http://www.rbainvest.hr/UserDocsImages/Prospekt_Statut_Raiffeisen_Cash_nov%C4%8Dani_fond.pdf,

67. ZB Invest, http://www.zbi.hr/info/zbi/zbpage?page=zbbond&korak=2&sel=e47, 68. PBZ Invest, http://pbzinvest.hr/main.aspx?id=18, (18.10.2007.)69. Prospekt i statut RBA Bonds,

http://www.rbainvest.hr/UserDocsImages/Prospekt_Statut_Raiffeisen_%20Bonds.pdf, (22.10.2007.)

70. Raiffeisen Invest, http://www.rbainvest.hr/default.aspx?id=104, (22.10.2007.)71. ZB Invest, http://www.zbi.hr/info/zbi/zbpage?page=zbglobal&korak=2&sel=e37, 72. PBZ Invest, http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=19, (24.10.2007.)73. Prospekt i statut RBA Balanced,

http://www.rbainvest.hr/UserDocsImages/Prospekt_Statut_Raiffeisen_Balanced.pdf, 74. Hrvatska Narodna Banka, http://www.hnb.hr/tecajn/h101007.htm?

tsfsg=a2fe56c2b622ad83dec68a9be5984c08, 75. ZB Invest, http://www.zbi.hr/info/zbi/zbpage?page=zbaktiv&korak=2&sel=e77, 76. Prospekt i statut ZB aktiv, http://www.zbi.hr/info/dokumenti/07%20Prospekt%20i

%20Statut%20fonda%20ZB%20aktiv.pdf, (02.11.2007.)77. ZB Invest, http://www.zbi.hr/info/zbi/zbpage?page=zbeuroaktiv&korak=2&sel=e67, 78. Prospekt i statut ZB euroaktiv, http://www.zbi.hr/info/dokumenti/06%20Prospekt%20i

%20Statut%20fonda%20ZB%20euroaktiv.pdf, 79. Hrvatska Narodna Banka, http://www.hnb.hr/tecajn/h040504.htm?

tsfsg=7b929a4979c79f6b8f928c6de52ce5ed, (02.11.2007.)80. PBZ Invest, http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=7699, (03.11.2007.)81. PBZ Invest, http://www.pbzinvest.hr/main.aspx?id=20, (03.11.2007.)82. PBZ Invest, http://www.pbzinvest.hr/UserDocsImages/Equity%20fond.pdf, 83. Prospekt i statut RBA Active,

http://www.rbainvest.hr/UserDocsImages/Prospekt_Statut_Raiffeisen_Active.pdf, 84. Prospekt i statut RBA Central Europe,

http://www.rbainvest.hr/UserDocsImages/Prospekt_Statut_Raiffeisen_Central_Europe.pdf,

85. HrvatskaNarodna Banka,http://www.hnb.hr/tecajn/h190405.htm?tsfsg=741dbdef1b216831e1958b01fc78a6ae, (05.11.2007)

POPIS GRAFIKONA

246

Broj Opis stranica

Grafikon 1. Bilanca tekućeg računa (%BDP) 23Grafikon 2. Zaduženosti u poslovnim bankama od kraja 2009. godine do

studenog 2010. godine. 32Grafikon 3. Ostvarena dobit i rang lista banaka Republike Hrvatske

za 2009. godinu (kriznu) 37Grafikon 4. Obrtaj imovine za razdoblje 2007, 2008 i 2009. 51

POPIS SLIKA

Broj Opis stranica

Slika 1. Odnos USD, Njemačke marke, Britanske funte i Japanskog yena u razdoblju od 1963 do 2000. godine 12

Slika 2. Kretanje kamatnih stopa u odnosu na američki dolar od 1963. od 2000. godine 12

Slika 3. Prikaz gospodarskih kretanja u Republici Hrvatskoj od 2004 do 2009. 30

POPIS TABLICA

Broj Opis stranica

Tablica 1. BDP u stalnim cijenama, % godišnje promjene 22Tablica 2. Struktura potrošnje u Republici od 2005 do 2008. godine 28Tablica 3. PEST analiza 34Tablica 4. SWOT analiza 35Tablica 5. Bilanca banke za razdoblje 2008 i 2007. godine 40Tablica 6. Bilanca banke za razdoblje 2008 i 2009. godine 41Tablica 7. Račun dobiti i gubitka 2007. i 2008. godina 42Tablica 8. Račun dobiti i gubitka 2008. i 2009. godina 43Tablica 9. Izvještaj novčanog tijeka 2007. do 2009. godine 44Tablica 10. Analiza likvidnosti banke za 2007., 2008., i 2009. godinu 45Tablica 11. Analiza ekonomičnosti banke za 2007, 2008, i 2009. godinu 47Tablica 12. Pokazatelji profitabilnosti za 2007, 2008 i 2009. godinu 48Tablica 13. Analiza zaduženosti za 2007, 2008 i 2009. godinu 49Tablica 14. Izračun očekivane stope povrata i varijance za dionicu A 58Tablica 15. Izračun očekivane stope povrata i varijance za dionicu B 59

247

POJMOVNIK

AA la criee je način poslovanja burze kad službenik burze čita nazive vrijednosnih papiraredom kojim su navedeni na službenoj kotacijskoj listi.Nakon toga članovi burze (dileri) okupljeni oko prstena (ringa) izvikuju prodajne i kupovne cijene i dogovaraju se o konacnoj cijeni transakcije čime ujedno omogucavaju burzovnom cinovniku registriranje cijena transakcija. Koristi se, na primjer, na Ciriškoj i Pariškoj burzi.Adekvatnost kapitala je sposobnost pružanja bankovnih usluga javnosti sve dok se održava zakonski zahtijevani odnos kapitala prema ukupnoj aktivi. Hrvatski Zakon o bankama i štedionicama iz 1993. propisuje da jamstveni kapital banke – koji se sastoji od temeljnog kapitala (uplacene dionice ili poslovni udjeli, zadržana dobit) i dijela dopunskog kapitala mora iznositi najmanje 8% od ukupnog iznosa aktive i aktivnih izvanbilancnih stavaka banke, rasporedenih i ponderiranih po stupnjevima rizika. Američke opcije i to iz razloga zato što Američke opcije omogućuju ulagačima veće mogućnosti za izvršenje ugovora.Europskim se opcijama obično trguje izvan burze, dok se Američkim opcijama obično trguje na standardiziranim burzama. Kupac Europskih opcija koji ne želi čekati dospijeće kako bi ih izvršio, može prodati opcije kako bi zatvorio poziciju.Alfa predstavlja procijenjenu profitabilnost vrijednosnog papira u slučaju da je tržište vrijednosnih papira imalo nulti prinos. Alfa koeficijent predstavlja mjesto gdje karakteristični regresijski pravac između kretanja vrijednosnog papira i kretanja tržišta odsijeca vertikalnu os grafikona procijenjenog pravca.Arbitraža predstavlja ostvarivanje dobiti, odnosno profitiranje na temelju trgovanja istim vrijednosnicama, valutama ili robom unutar dvaju ili više tržišta. Pretpostavka prosudbe je postojanje nepravilnosti (anomalija). Na temelju uočavanja razlika u cijeni dva predmeta trgovine, unutar dva ili više tržišta, arbitražer kupuje npr. valutu na jednom tržištu, i prodaje je na drugom. Uobičajeno je da robu prodaje skuplje nego što ju je platio.Arbitražna teorija procjenjivanja - APT je noviji model procjene vrijednosti profitabilnih imovinskih oblika odnosno vrijednosnih papira. Nastoji objasniti strukturu cijena vrijednosnih papira.Amortizacija diskonta je postupak knjigovodstvenog smanjivanja diskonta na emitirane obveznice tako da knjigovodstvena vrijednost kuponskih obveznica odgovara nominalnoj u trenutku dospijeća.Amortizacija premije je postupak knjigovodstvenog smanjivanja premije na emitirane obveznice tako da knjigovodstvena vrijednost obveznica odgovara njihovoj nominalnoj vrijednosti, u trenutku njihova dospijeća kada emitent mora isplatiti njihovu nominalnu vrijednost.Arbitražna teorija procjene (engl. arbitrage pricing theory – APT) je model vrednovanjavrijednosnog papira. Za razliku od CAPM koji sistemski rizik ocjenjuje samo jednimparametrom beta koeficijentom, APT raščlanjuje rizik na više komponenti. Kako sepripremi modela može koristiti i faktorska analiza komponente se nazivaju i faktorima.At Limit - Nalog klijenta brokeru da proda ili kupi vrijednosni papir ili robu po zadanoj cijeni. Ako je riječ o kupnji onda se specificira najviša kupovna cijena, a ako je riječ o prodaji onda se navodi minimalna prodajna cijena. Uz ovaj tip naloga obvezna je specifikacija i rok u kojem vrijede zadani limiti. Rok može biti zatvoren tj. definiran po broju dana važenja ili otvoren što znači da vrijedi do opoziva.Atomiziranost tržišta je pojam koji predstavlja naziv za tržište razvijene strukture i u

248

pogledu ponude i u pogledu potražnje. Pri takvom odnosu oblikuje se tržišna cijena za robu, a na koju ne utječe niti pojedini ponudač, a niti potražitelj, te su isti prisiljeni prilagoditi svoje ponašanje tržišnoj situaciji.Amortizacija duga označava postupak otplate duga i plaćanja pripadajućih kamata. Amortizacija dugova vrši se prema amortizacijskom planu koji je ugovoren prilikom samog uspostavljanja kreditnog odnosa.Aktivni vrijednosni papiri je vrijednosni papiri koji se kontinuirano, iz dana u dan, kupuju i prodaju na organiziranim tržištima kapitala. Vrijednosni papiri koji imaju aktivno tržište su utrživi vrijednosni papiri. Radi se o likvidnim vrijednosnim papirima čija je karakteristika da se mogu realizirati u svakom trenutku pa predvidivoj cijeni.Agresivni portfelj je portfelj vrijednosnih papira koji se primarno drži radi očekivaneaprecijacije njegove vrijednosti, dok su ostali ciljevi držanja portfolia sekundarne prirode.BBAISSE – izraz za tržište koje već duže vremena padaBEAR – izraz za investitora koji vjeruje u pad tržišta i tako se pozicioniraBLUECHIP – američki izraz za dionicu posebno u sp j e š n ih i ve l i k i h kompan i j aBeta, odnosno beta koeficijent predstavlja mjeru sistematskog odnosno ne diverzificirajućeg ili tržišnog rizika investicija u utržive vrijednosne papire. Pokazuje sistematsko kretanje očekivanog prinosa od investicija u vrijednosne papire odnosno portfelje vrijednosnih papira u odnosu na kretanje tržišnog prinosa.Beta koeficijent predstavlja mjeru sistematskog odnosno nediverzificirajuceg ili tržišnog rizika investicija u utržive vrijednosne papire. Pokazuje sistematsko kretanje očekivanog prinosa od investicija u vrijednosne papire odnosno portfelje vrijednosnih papira u odnosu na kretanje tržišnog prinosa.Budžetiranje kapitala je postupak analiziranja i donošenja odluka o dugoročnim investicijama u realnu poslovnu imovinu društva odnosno postupak analiziranja i donošenja odluka o ulaganjima u fiksnu imovinu i permanentnu tekuću imovinu poduzeća, odnosno u povećanje potrebnog neto obrtnog kapitala poduzeća.Bruto domaci proizvod predstavlja ukupna vrijednost svih proizvoda i usluga raspoloživih za finalnu potrošnju, a koja se proizvedu na području jedne zemlje u određenom periodu, neovisno o tome da li dohodak od tih proizvoda i usluga stječu rezidenti ili pak nerezidenti. Bruto domaći proizvod je manji od bruto nacionalnog proizvoda za vrijednost faktorskih usluga koje su rezidenti zemlje pružili drugim zemljama.BULL je izraz za optimističnog ulagača koji vjeruje u rast tržišta i tako se pozicioniraBONDje američki izraz za obvezniceBOTTOM je odnosi se na točku lokalnog minimuma kursa na dijagramu od kojeg počinje rast dionicaBlack clauses (apsolutno zabranjena ograničenja tržišnog natjecanja) predstavljaju najteži oblik ograničavanja tržišnog natjecanja. Takva ograničenja mogu proizlaziti iz djelovanja ili ponašanja nekog poduzetnika na tržištu ili mogu biti utvrđena sporazumom poduzetnika. Odredbe sporazuma koje sadrže takva teška ograničenja nazivaju se black clauses. Najznačajnija apsolutno zabranjena ograničenja su sporazumi o cijenama, te sporazumi o podjeli tržišta.Bijeli vitez predstavlja taktiku izbjegavanja neprijateljskog preuzimanja, tako daintervenira treće poduzeće, s kojim je “žrtva” preuzimanja u dobrim odnosima i koje gaonda preuzima ili se s njim integrira spašavajući ga tako od nepoželjnog preuzimatelja.CCALL je oznaka za vrijednosni papir koji nudi mogućnost ali ne i obvezu kupnje nekog drugog vrijednosnog papira ili robe

249

Call opcija je jedna od dvije temeljne vrste opcije. Call opcija daje njenom vlasniku pravo, ali ne i obvezu, kupnje od sastavljača opcije ugovorenih vrijednosnih papira ili neke druge vezane imovine po izvršnoj cijeni u opciji na određeni dan ili tijekom određenog razdoblja.Call-opcija (engl. call option, njem. Vorprämie, Kaufoption) je vrsta opcije koja vlasniku daje pravo kupnje od sastavljaca opcije ugovorenih vrijednosti papira po izvršnoj cijeni u opciji na određeni dan ili u toku odredenog razdoblja. Call-opcija izvršit ce se ako tržišna cijena vrijednosnih papira naraste iznad izvršne cijene. Tada je sastavljac call-opcije dužan prodati ugovoreni paket vrijednosnih papira po nepovoljnijoj (nižoj) cijeni tako da ce izgubiti dio primljene premije ili će čak pretrpjeti apsolutni gubitak ako je razlika između tržišne i izvršne cijene veća od premije. Pri tome nije bitno posjeduje li sastavljač opcije taj paket vrijednosnih papira ili ga mora kupiti u momentu izvršenja opcije. U slučaju da tržišna cijena ne preraste izvršnu, call-opcija se nece izvršiti pa ce njezin vlasnik pretrpjeti gubitak u visini plaćene premije.CAPM (engl. capital asset pricing model) je teorijski model vrednovanja neke tržišne imovine, odnosno vrijednosnog papira ili samog poduzeca. Predstavlja jednadžbu po kojoj je ocekivani prihod nekog vrijednosnog papira (projekta ili poduzeca) funkcija stope prihoda na bezrizicna ulaganja, sistematskog investicijskog rizika i ocekivane premije rizika na tržištu kapitala, CAPM pokazuje meduzavisnost rizika i prihoda od investicija koja postoji na tržištu kapitala, gdje je rizik prikazan velicinom bete. Koristi se u procesu vrednovanja vrijednosnih papira i procjeni vrijednosti samog poduzeca.Prema odredenim istraživanjima ovaj je model našao svoju potvrdu u praksi.Certifikat o depozitu – CD (engl. certificate of deposit, njem. Ablagerungzeugniss) je zadužnica banke. Vrijednosni je prenosivi papir kojim banke pribavljaju kratkorocna novcana sredstva s rokom od nekoliko tjedana ili dugorocna s rokovima od više godina.Certifikate o depozitu banke “prodaju” emitirajuci njihova izdanja u velikim iznosima ili ihizdaju na temelju depozita. Zbog povjerenja u dužnike – banke emitente, tražen su instrument financijskog tržišta.CHART je grafički prikaz (dijagram) kretanja cijene neke dioniceCOURTAGE je iznos provizije koju uzima posrednik pri kupoprodaji vrijednosnih papiraCijena kapitala je kamatna stopa odnosno stopa prinosa po kojoj se kapital daje na korištenje na tržištu kapitala. Cijena kapitala odnosno za korisnika kapitala trošak kapitala ovisi o odnosu ponude i potražnje kapitala i riziku ulaganja kapitala.CRASH je veliki pad cijena dionica u kratkom vremenuČČista sadašnja vrijednost predstavlja sadašnju vrijednost svih budućih novčanih primitaka umanjenu u sadašnju vrijednost svih budućih novčanih izdataka odnosno sadašnju vrijednost svih budućih čistih novčanih tokova koji rezultiraju iz poslovanja poduzeća, odnosno nekog projekta poduzeća ili pak iz nekog namjeravanog posla.Čisti novcani tok (engl. net cash flow) je razlika između novčanih primitaka i novčanih izdataka u određenom razdoblju. Ključna kategorija financijskog pristupa. Novčani primici su novčana sredstva koja poduzeće prima iz svog okruženja i koji uvečavaju njegova novčana sredstva. Tu spadaju ponajprije naplata potraživanja od kupaca za realizirane proizvode i usluge, ali i primici novca od kamata, udjela u dobiti drugih tvrtki, primici od naknada šteta itd.DDAX je njemački indeks dionicaDeflacija (engl. deflation) je pad opce razine cijena u zemlji, cesto povezan s opadanjem obujma proizvodnje robe i usluga, kao i zaposlenosti.Delta predstavlja mjeru očekivanih promjena cijena izvedenih vrijednosnih papira prema mogućim promjenama cijena vezane imovine.

250

DOW JONES je indeks 30 najvećih USA-kompanija burze u New York-uDiskontna stopa (engl. discount rate, bank rate, njem. Diskontsatz) je stopa diskontiranja, mjera vremenske vrijednosti novca, odnosno svodenja budućih novčanih iznosa ili primitaka na sadašnju vrijednost. Općenito diskontna stopa je eskontna stopa središnje banke, tj. kamatna stopa koju središnja banka obračunava pri otkupu mjenica. To je osnova za kamatnu stopu koju banke pri otkupu mjenica zaracunavaju svojim komitentima.Disperzija (raspršenost) (engl. dispersion) je jedan od važnijih statističkih pojmova kojima se brojčano izražava stupanj varijabilnosti podataka. Veću disperziju ili raspršenost imaju serije čiji članovi pokazuju veći varijabilitet. U praksi se koristi veći broj mjera disperzije: raspon varijacije, interkvartil, koeficijent kvartilne devijacije, varijanca, standardna devijacija i koeficijent varijacije. Mjere disperzije imaju široko područje primjene u analizi turističkog tržišta.Diverzifikacija portfelja (diversification) je distribucija uloženog kapitala u više vrijednosnih papira. Što je kapital uložen u više vrijednosnih papira, rizik se smanjuje. Osnovno pravilo diversifikacije je sigurnost, tako da najveći dio imovine ulažemo u sigurna sredstva. To se jednostavno može opisati financijskom piramidom, pri kojem se pri samom dnu te piramide nalazi sigurnija sredstva, a kako se penjemo piramidi, tako i rizik imovine koju ulažemo postaje sve veći.Diverzifikacija (engl. diversification) je općenito svako proširenje u različitim pravcima. U investicijama označava investiranje sredstava u vrijednosne papire brojnih različitih kompanija i drugih pravnih osoba. Diverzifikacijom ulaganja smanjuje se rizik ukupnog portfelja vrijednosnih papira jer svako ulaganje ima svoju frekvenciju vjerojatnosti ostvarivanja pojedinih rezultata. Time se i stabilizira prinos na ukupna ulaganja.Dividenda je dobit dioničkog društva isplaćen dionicarima. Općenito, bilo koji iznos poslovnog rezultata ili kapitalnog dobitka od emisije dionica iznad nominalne vrijednosti koji se dijeli ili distribuira medu vlasnicima dionica.Dobit (zarada) po dionici (engl. earnings per share, EPS) je pokazatelj koji se dobije dijeljenjem neto dobitka poduzeća s brojem običnih (glavnih) dionica. Ovo je jedan od osnovnih pokazatelja uspjeha dioničkog poduzeća koji se koristi pri procjeni vrijednosti običnih dionica. Poduzeća koja su ponudila svoje vrijednosne papire na organiziranim tržištima kapitala moraju ga javno objavljivati. Pokazatelj se može računati kao povijesni, primarni i potpuno razrijedeni dobitak po dionici, što ovisi o strukturi kapitala. U slučaju da je riječ o jedinstvenoj strukturi kapitala, računa se povijesni pokazatelj, dok se drugi i treći računaju kod složene strukture kapitala (npr. osim običnih dionica poduzeće je emitiralo konvertibilne dionice i konvertibilne obveznice).Državna obveznica (engl. treasury bond, treasury bill) je dužnicki vrijednosni papir kojim se država kao izdavalac obvezuje da ce u odredenom roku vratiti pozajmljena sredstva uz odredenu (fiksnu) kamatu. Kamata se pri tome može isplaćivati odjednom, zajedno s glavnicom u trenutku dospijeća obveznice, ili periodično, u ratama. Otplata u ratama u pravilu se vrši u jednakim iznosima za svako razdoblje (obveznice s fiksnim prihodom), iako može biti i u različitim iznosima (obveznice s varijabilnim prihodom). Navedene državne obveznice mogu biti dugoročne, srednjoročne ili kratkoročne te s indeksnom klauzulom ili bez nje. Iako su državne obveznice prvenstveno kreditni instrument, one mogu služiti i kao platežno sredstvo prema državi (npr. za plaćanje poreza ili drugih dadžbina). Državna je obveznica jedan od najsigurnijih vrijednosnih papira, jer za njezinu isplatu garantira država pa nije rijedak slucaj prodaje i preprodaje državnih obveznica od jednog nefinancijskog subjekta drugom ili banke drugim financijskim institucijama i nebankarskim subjektima. Stoga se i mogu koristiti kao instrument politike otvorenog tržišta, kojom centralna banka regulira ponudu novca na željenoj razini.

251

Državni vrijednosni papiri (engl. treasury bills and bonds) su vrijednosni papiri koje izdaje država kako bi došla do sredstava potrebnih za financiranje javnih potreba ili za pokrice proračunskog deficita. Na financijskom tržištu je instrument ulaganja najmanjega rizika jer za njih jamci država, a cesto se nude i porezne olakšice. Postoje dvije vrste državnih vrijednosnih papira: utrživih, kojima se može trgovati na sekundarnom tržištu, te neutrživih, koji se izdaju neposredno državnim agencijama, a otkupiti ih može jedino država.Duga pozicija (engl. long-position) - vrijednosnice na klijentovu računu koje su ili u potpunosti isplaćene (gotovinski račun) ili djelomično isplaćene (margin-račun), pravo vlasništva nad kojim daje ulagaču pravo na prodaju ili poklon, pravo na primanje bilo kakve dobiti po vrijednosnici ili robi, te pravo na bilo koji iznos dobitka ili gubitka po promjeni vrijednosti, cijene, vrijednosnice ili robe;Due diligence (njem. angemessene Sorgfalt) je ispitivanje svih relevantnih činilaca za novu emisiju vrijednosnih papira koje u poduzeću emitentu vrši institucija koja odgovara za točnost podataka navedenih u prospektu kojim se emisija i emitent predstavljaju potencijalnim kupcima. Ispituju se pravni status, uspješnost poslovanja, bilance, tržišni položaj i perspektiva, te druge odlike emitenata.Dohodovni rizik odnosi se na rizik da će uslijed pada opce razine kamatnih stopeprimljeni novčani tokovi po instrumentima s fiksnim prinosom morati biti reinvestirati po nižoj kamatnoj stopi, što će rezultirati nižom modificiranom internom stopom profitabilnosti na ulaganje u instrument s fiksnim prinosom. Uslijed pada opće razine kamatnih stopa dolazi do porasta cijena instrumenata s fiksnim prinosom, ali i do pada na reinvestirana sredstva po primljenim kuponima i kamatama. Dohodovni rizik ima suprotno kretanje od rizika promjene kamatnih stopa.Državni proračun RH je ostvarenje godišnjih prihoda i primitaka te izvršenje rashoda i drugih plaćanja države, a o kojima raspravlja i koji usvaja Hrvatski sabor. Proračunski korisnici su ministarstva i ostala tijela državne uprave, tijela državne vlasti i ostali koji se financiraju iz proračuna. Prihodi u državnom proracunu su svi neotplativi i nepovratni tekuci i kapitalni primici s protuobvezom ili pak bez protuobveze, dok su izdaci nepovratna tekuca i kapitalna plaćanja s protuobvezom ili bez protuobveze, te isplaćene potpore i transferi drugima.Direktna emisija označava postupak emisije vrijednosnih papira u kojem se za njihovu distribuciju krajnjim investitorima ne koriste usluge specijaliziranih posrednika nafinancijskom tržištu, te se takva emisija usmjerava na unaprijed poznate kupce. Direktnom se emisijom smanjuju troškovi emisije vrijednosnih papira. Direktna emisija se rjeđe provodi s obzirom da poduzeća nemaju specijaliste za operacije na tržištu kapitala.Due Diligence je jedan od ključnih koraka u procesu kupovine nekog društva. Provodi se sa svrhom što boljeg uvida u razne aspekte poslovanja trgovačkog društva prije njegove prodaje / akvizicije radi izbjegavanja neizvjesnih stanja i eventualnih sporova. Postupak je koristan i kupcu i prodavatelju društva: prodavatelju omogućuje da se dobro upozna sa stanjem društva koje se prodaje i da spriječi “iznenađenja” koja bi u odnosu na stanje društva kupac mogao iznijeti za pregovaračkim stolom; kupcu udjela omogućuje da stvori svoju ocjenu stanja i vrijednosti društva i donese odluku o kupnji.EEmisija vrijednosnih papira jest postupak izdavanja vrijednosnih papira. Razlikujemo:Javna emisijaInterna emisijaEmisija s prospektomIndirektna emisijaDirektna emisija

252

Jednoindeksni modeli jedan su od oblika teorija tržišta kapitala, a predstavljaju modele koji odreduju zahtijevani prinos na kapitalnu imovinu prema kretanju jednog čimbenika, u pravilu, tržišnog indeksa.Emisija s prospektom je vrsta indirektne, javne emisije vrijednosnih papira. Prospekt jedokument koji sadrži sve relevantne podatke o emitentu vrijednosnih papira kao i o namjeni sredstava koja se namjeravaju pribaviti i efikasnosti njihova ulaganja. Prospektom emitent poziva cjelokupnu javnost na financijskom tržištu na kupnju još neemitiranih vrijednosnih papira po utvrđenoj cijeni. Na temelju takvog poziva potencijalni kupci upisuju vrijednosne papire koje će kupiti uplatom novčane protuvrijednosti u utvrđenom roku u cijelosti, odnosno u ratama. Emisija s prospektom izaziva znatne troškove emisije. Koristi se kad su posrijedi velike emisije poduzeća s nacionalno poznatim tvrtkama. Po pravilu, uključuje korištenje usluga investicijskih banaka i preuzimanje rizika emisije od strane posrednika.EMERGING MARKET je tržište kapitala zemalja u tranziciji (Rusija, Brazil, Poljska...)HAUSSE je izraz za tržište koje već duže vremena rasteHEDGING je mogućnost da se izvrši osiguranje protiv even t ua ln i h gub i t akaEfikasna granica je krajnja lijeva granica koja omeđuje skup svih mogućih kombinacija određenih investicija. Na toj se granici nalazi skup efikasnih portfelja koji dominiraju u odnosu na sve druge kombinacije investicija bilo sa stajališta rizika bilo sa stajališta profitabilnosti.Europska opcija je opcija koja se može izvršiti samo na dan dospijeća. Europske opcije ponekad imaju tendenciju trgovanja po smanjenoj cijeni u odnosu na usporedive Eksterno financiranje je oblik financiranja poduzeća od strane pravnih i fizičkih osoba izvan samog poduzeca. To su svi oblici financiranja iz tuđih izvora kao i financiranje od strane vlasnika poduzeća, dakle, financiranje emisijom novih dionica. Trezorski zapisi su vrijednosni papiri koje izdaje Ministarstvo Financija s rokovima dospijeća od 91, 182 i 364 dana sa denominacijom od 100.000,00 kuna. Upis trezorskih zapisa vrši se na aukcijama koje objavljuje Ministarstvo Financija Republike Hrvatske. Na te aukcije imaju pravo izaći samo domaće banke i domaće tvrtke. U primarnoj aukciji prodaju se uz diskont dok se kasnije s njima trguje na sekundarnom tržištu.Kapitalizacija je vrijednost dugova i vlasničke glavnice poduzeća. Primarno se sagledava kroz tržišnu vrijednost dugova i glavnice iako se može izražavati i kao knjigovodstvena vrijednost kapitalizacije.Konzervativni investitor: 1. osoba – financijski investitor – koja u politici portfelja svoje imovine preferira sigurna ulaganja, a sigurnosti se daje prioritet pred ostalim alternativama. Sigurna su ulaganja sa dna tzv. financijske piramide: depoziti kod banaka, državni vrijednosni papiri, obligacije tvrtki dobrog boniteta (blue chip) i slično;2. individualni investitor starije dobit koji pri ulaganjima izbjegava rizikEuroobveznice (engl. eurocredit, njem. Euro-Kredit) je međunarodni bankovni kreditnominiran na neku od eurovaluta. Europske ga banke odobravaju zajmoprimcima u jednoj ili više stranih valuta, a kamata mu se određuje prema stopi na europskom tržištu novca. Dodjeljuje se kao kratkoročni ili srednjoročni kredit po fiksnoj kamatnoj stopi, ili kao srednjoročni ili dugoročni revolving kredit.Eurodolar (engl eurodollar, njem. Eurodollar) su američki dolari godinama akumulirani ueuropskim i drugim bankama, izvan SAD. Budući da takvi dolari nisu pod jurisdikcijom vlade SAD, europske su banke u mogućnosti da njima posluju bez ikakvih ograničenja.Prefiks euro ne ograničava transakcije eurodolara samo na teritorij Europe – on potjeće od činjenice da se tržište za "iseljeni" dolar razvilo u Europi u vrijeme sueske krize 1957. i da je najveći dio transakcija u eurodolarima realiziran u londonskim bankama, odnosno u bankama ostalih europskih financijskih centara.F

253

Financijska poluga je korištenje dugova u financiranju poslovanja i ekspanzije poduzeca,odnosno u financiranju bilo kakvih poslova i poslovnih operacija.Fondovi rizičnog kapitala jesu fondovi specijalizirani za rizična ulaganja u male i srednje, brzo rastuće tvrtke, primarno na temelju ulaganja u vlasnički kapital takvih tvrtki.FUTURES je oznaka za terminske poslove kod kojih se može kupiti (prodati) neka roba ili vrijednosni papir u budućnosti po određenoj cijeni i koja predstavlja obvezuFutures predstavlja oblik kupoprodajnih ugovora, isporukom terminski pozicioniranih na buduće vrijeme. Cijena i uvjeti se unaprijed definiraju, a isporuka je odgođena. Futures ugovori su nastali na području tržišta poljoprivrednih proizvoda (zbog sezonskog karaktera proizvodnje), zatim na tržištu metala, a danas su se znatno proširili na tržištu kapitala i vrijednosnih papira. Na burzama se često sklapaju futures ugovori, odnosno ugovaraju terminski poslovi. Možemo ih podijeliti na realne i špekulativne poslove. Realni su oni kad se roba s kasnijom isporukom kupi radi njezine stvarne upotrebe, a špekulativni oni kad se roba kupuje s ciljem da se dalje preprodaje kako bi se na tom poslu zaradilo.FX SWAP ili "Forward" predstavlja istovremenu "razmjenu" dvije devizne valute jedne za drugu na dva različita datuma. FX Swap je uobičajen između banaka i njihovih klijenata velikih tvrtki koje imaju svoju vlastitu riznicu, no još češce se izvode među različitim financijskim institucijama - među bankama, osiguravateljima te investicijskim i mirovinskim fondovima. Obično se koristi zbog ostvarivanja prinosa na tečajnim razlikama, upravljanje valutnim rizicima i rizicima izloženosti prema pojedinim klijentima ili partnerima te premoštavanja problema nelikvidnosti u određenoj valuti. FX Swap aranžman se može izvršiti samo ukoliko zainteresirane strane imaju potpisan ugovor o limitu za trgovanje derivatima.FUTURES (engl. futures contracts, njem. Finanztermingeschäft) ili ročnica, oblik kupoprodajnih ugovora, isporukom terminski pozicioniranih na buduće vrijeme. Cijena i uvjeti se unaprijed definiraju, a isporuka je odgođena. Futures ugovori su nastali na području tržišta poljoprivrednih proizvoda (zbog sezonskog karaktera proizvodnje), zatim na tržištu metala, a danas su se znatno proširili na tržištu kapitala i vrijednosnih papira. Na burzama se često sklapaju futures ugovori, odnosno ugovaraju terminski poslovi.GGama predstavlja mjeru rizičnosti opcije koja dopunjuje analizu očekivanih promjena cijena opcije u odnosu na jediničnu promjenu cijena vezane imovine koju pokazuje delta koeficijent. Gama mjeri iznose za koje će se delta opcija promijeniti za jediničnu promjenu cijene vezane imovine.HHibridni vrijednosni papiri predstavljaju vrijednosne papire u kojima su kombinirane karakteristike tipičnih kreditnih i korporacijskih vrijednosnih papira.IIndirektna emisija je postupak emisije vrijednosnih papira u kojem se za distribuciju emitiranih vrijednosnih papira koriste usluge specijaliziranih posrednika (usluge tzv. investicijskog bankarstva). Najčešce obuhvaća i savjetodavne usluge posrednika u samoj pripremi emisije kao i usluge oko preuzimanja rizika same emisije – usluge "potpisivanja vrijednosnih papira" (underwriting). Po pravilu je to postupak javne, otvorene, emisije vrijednosnih papira iako se indirektno može vršiti i ograničena emisija vrijednosnih papira.Iznad pari znači iznad pariteta nominalne vrijednosti, super pari odnosno uz premiju. Uposlovanju s vrijednosnim papirima označava prodaju vrijednosnih papira iznad njihovenominalne vrijednosti.Ispod pari je ispod pariteta nominalne vrijednosti, sub pari tj. uz diskont. U poslovanju svrijednosnim papirima označava prodaju vrijednosnih papira ispod njihove nominalnevrijednosti.J

254

Javna emisija je emisija vrijednosnih papira ponudena širokom krugu potencijalnih investitora odnosno cjelokupnoj investicijskoj javnosti. Metode javne emisije jesu emisija s prospektom, dogovorna kupnja, kupnja nadmetanjem i komisija.Javni dug Javni dug je definiran kao zbroj svih potraživanja koja prema javnom sektoru imaju njegovi vjerovnici u odredenom trenutku. Javni dug Središnje države Republike Hrvatske sastoji se od unutarnjeg i vanjskog duga Središnje države. Osnovni cilj zaduživanja države je prikupljanje sredstava za državne potrebe ali i provodenje mjera ekonomske politike te izravnanja poreznog opterecenja u odredenom vremenu. Pod porastom duga smatra se razlika izmedu novog zaduženja i dospjelih otplata te godine.KKapitalni prihodi su primici od prodaje nefinancijske kapitalne imovine kao što su zemljište, nematerijalna imovina, robne zalihe i drugo, kod kojih je vijek duži od jedne godine, dok su kapitalni izdaci su izdaci za nabavu zemljišta, nematrijalne imovine, zaliha, nefinancijske imovine i dr., kojih je vijek duži od jedne godine, dok su svi izdaci za nabavu vojne imovine i svi ostali izdaci tekuci izdaci.Krivulja prinosa (yield curve) graficki prikaz je odnosa vremena dospijeća jedne vrste financijskog instrumenta i prinosa tog instrumenta. Odnos ovih veličina označava se i pojmom - vremenska struktura kamatnih stopa. Najčešci oblici su normalna (pozitivna), inverzna (negativna) i ravna.LLikvidacijske dividende su dividende koje se distribuiraju na teret uplaćenog dioničkogkapitala. Ova distribucija zahtijeva registraciju na trgovačkom sudu i odobrenje regulatora tržišta odnosno samih uređenih tržišta kapitala.Likvidacijska vrijednost predstavlja neto-unovčiva vrijednost procijenjenu na bazilikvidacije imovine odnosno tržišna vrijednost umanjena za troškove likvidacije.Sinking fund predstavlja specifičnu vrsta fonda za postepenu amortizaciju kuponskihobveznica, odnosno preferencijalnih dionica.MMARGIN je mogućnost trgovanja puno većim iznosima uz određeni polog.Margin krediti je namjenski kredit kojeg banka odobrava na osnovu zaloga dionica koje klijent već ima u vlasništvu. On je prvenstveno namijenjen klijentima koji imaju iskustva na tržištu kapitala i koji principom poluge nastoje ostvariti željeni prinos. Svaka banka ima jednu ili više lista dionica na osnovu kojih odobravaju margin kredite. Kredit se odobrava u postotku od tržišne vrijednosti dionica koju klijent zalaže, a taj postotak se kreće obično od 50 do 100% ovisno o odlukama pojedine banke te o listi (1. ili 2.) na kojoj se dionice nalaze.MM model s porezom na dobit predstavlja model koji ističe temeljnu prednost korištenja dugova u uvjetima poreza na dobit odnosno porezni zaklon od kamata. Prema modelu poduzeće s dugom vrijedi više od poduzeća bez dugova za sadašnju vrijednost poreznog zaklona.Međubankarska stopa je kamatna stopa na određen vrste kratkoročnih kredita koje banke jedna drugoj odobravaju. Zaduživanje kod drugih banaka banke prakticiraju ili radi ostvarivanja novčanih sredstava potrebnih za obavljanje kreditnih poslova ili za likvidnost.Međunarodne pričuve Prema definiciji Međunarodnog monetarnog fonda međunarodne pričuve su, «inozemna imovina koja je pod kontrolom i na raspolaganju monetarne vlasti u svrhu izravnog financiranja neravnoteže u bilanci placanja te neizravnog reguliranja neravnoteže putem intervencija na deviznom tržištu radi utjecaja na tečaj te u ostale svrhe». Međunarodne pričuve mogu uključivati inozemna sredstva plaćanja u gotovini, devizne depozite u bankama, inozemne vrijednosnice, zlato i Posebna prava vučenja Međunarodnog monetarnog fonda.Monetarni agregati ( novčana ponuda Ms ) Ms = M1 + M2 + M3 + M4

255

M1 = gotovina (papirni i kovani novac izvan banaka)+depoziti po viđenju (vrsta novčanih uloga u banku koji se na zahtjev ulagača / štediše vraća istome) = transakcijski novacM2 = M1 + oročeni depoziti do godinu danaM3 = M2 + oročeni depoziti preko godinu danaM4 = M3 + manje likvidna sredstvaDefinicije novčane mase mijenjaju se zbog pojave novih vrsta instrumenata plaćanja.Multiplikacija depozita se ostvaruje posebnom bankovnom tehnikom na osnovi recikliranja kratkoročnih novčanih sredstava posredstvom bankovnog sustava određene zemlje. Odvija se tako da se preuzeti polozi plasiraju u kratkoročne kredite koji se operacijama bezgotovinskog plaćanja ponovno transformiraju u depozite, posljedica čega je njihovo umnogostručenje, tj. njihov pozitivan prirast. Takvom aktivnošcu banke uzastopce kreiraju i kredite i depozite tako da sredstva kreditiranja premašuju sredstva inicijalnog deponiranja.NNASDAQ je elektronski sustav trgovanja dionicama u New York-u uglavnom tehnoloških kompanijaNepotpuni lot predstavlja držanje dionica manjeg broja od onog kojim se može obavitistandardan zaključak na burzi ili drugom organiziranom tržištu kapitala. U praksi jeuobičajeno manji broj od 100 dionica. Izaziva više transakcijske troškove jer zahtijevausluge specijaliziranih brokera koje će u zakljucku nadopuniti potreban broj dionica dopunog lota.Novčano tržište podrazumijeva tržište novca i tržište kratkoročnih dužničkih instrumenata. Temeljni zadatak ovog tržišta je trajna i svakodnevna opskrba banaka novcem kao prometnim i platnim sredstvom kako bi one postigle likvidnost kojom se omogućuju tekuća plačanja njihovih komitenata. Novčano tržište predstavlja dio ukupnog financijskog tržišta na kojem se trguje instrumentima koji nose kamatni prinos i s rokom dospijeća do jedne godine. Poslovanje na novcanom tržištu omogučava ostvarivanje kamatnih prinosa na viškove novčanih sredstava kojima raspolažu financijske institucije i gospodarski subjekti.NYSE je kratica od New York Stock Exchange, njujorška burzaOObrnuti SWAP je novi swap koji poništava učinak postojećeg swapa (vrsta derivata koji uključuje razmjenu novčanih tokova). Obrnuti swap je jedan od načina za poništavanje swapova. Druge opcije za poništavanje swapova su ispunjavanje gotovinske namire temeljem tržišne vrijednosti, prodavanje swapa (uz dopuštenje druge stranke) te korištenje swaptiona (kombinacija zamjene i opcije). Jedan od razloga zašto bi se koristio obrnuti swap umjesto jednostavnog poništavanja izvornog swapa je izbjegavanje negativnih poreznih ili knjigovodstvenih implikacija.Opcije su vrijednosni papiri izvedeni iz prometa vrijednosnih papira koji daju pravo kupnje ili prodaje vezane imovine po izvršnoj cijeni kroz određeno vrijeme ili na određeni dan.PPRICE EARNINGS RATIO je odnos cijene po dionici i dobiti po dioniciPORTFOLIO je skup različitih vrijednosnih papira u vlasništvu pojedinca ili pravne osobePUT je oznaka za vrijednosni papir koji nudi mogućnost ali ne i obvezu prodaje nekog drugog vrijednosnog papira ili robePorezni sustav je ukupnost poreznih oblika koji se primjenjuju u jednoj zemlji naziva se poreznim sustavom te zemlje. Usporedbom poreznih sustava pojedinih zemalja može se zakljuciti da se oni više ili manje razlikuju, a te se razlike ocituju u broju i vrsti primljenih poreza, visini poreznog opterecenja, mjestu i ulozi pojedinih poreza u poreznom sustavu, utvrdivanjem porezne osnovice, izborom poreznog obveznika, primijenjenim poreznim oslobodenjima i olakšicama.

256

Platna bilanca je sistematski pregled ekonomskih transakcija (sve primitke i izdatke po osnovni razmjene dobara, usluga, financijskih transakcija i dr.) jedne zemlje s inozemstvom u odredenom vremenskom razdoblju, a najcešce je rijec o jednoj godini. Najznacajniji su primici i izdaci na osnovi razmjene proizvoda, te se oni nazivaju «robnim prilivom i odlivom», dok se pak ostale pozicije nazivaju «nerobnim prilivom odnosno odlivom».Privatna ponuda vrijednosnih papira je izdavanje vrijednosnih papira određenom broju odabranih investitora. Poziv na upis može biti upučen samo institucionalnim investitorima, dioničarima ili zaposlenicima kompanije ili pak vanjskim ulagateljima. Kompanija u odluci o izdavanju vrijednosnih papira mora navesti potencijalne ulagatelje koji će sudjelovati u ponudi i ne smije komunicirati s potencijalnim ulagateljima preko sredstava javnog priopčavanja . Prospekt privatne ponude se ne objavljuje javno, već se dostavlja potencijalnim ulagateljima izdanja.Put-opcija je vrsta opcije koja vlasniku daje pravo prodaje sastavljaču opcije ugovorenog paketa vrijednosnih papira po izvršnoj cijeni u opciji na određeni dan ili u toku određenog razdoblja. Put-opcija izvršit ce se ako tržišna cijena vrijednosnih papira padne ispod izvršne cijene. Tada je sastavljač put-opcije dužan kupiti ugovoreni paket vrijednosnih papira po nepovoljnijoj odnosnoj višoj cijeni, tako da će izgubiti dio primljene premije ili će čak pretrpjeti apsolutni gubitak ako je razlika između izvršne i tržišne cijene veća od premije. U slučaju pak da tržišna cijena ne padne ispod izvršne, put-opcija se neće izvršiti pa će njezin vlasnik pretrpjeti gubitak u visini plaćene premije.R Revalorizacija obveznica je postupak promjene nazivnih karakteristika obveznica kako bi se njihovi vlasnici zaštitili od inflacije.Swap predstavlja tehnički izraz za ugovor kojim vjerovnik svoja dospjela nenamirena potraživanja zamjenjuje za udjele ili dionice poduzetnika koji je njegov dužnik.Rejting vrijednosnih papira je rangiranje vrijednosnih papira prema njihovoj kvaliteti,prvenstveno, sa stajališta rizika ulaganja.Rezidualna teorija dividendi predstavlja teoriju po kojoj bi dividende trebale biti rezidualna veličina prema namjeravanim investicijama. Dokle god poduzeće može ostvariti pozitivnu čistu sadašnju vrijednost iz namjeravanih investicija, dividende se ne bi trebale distribuirati.SSEC je američka komisija za vrijednosne papireSPREAD je razlika između kupovnog i prodajnog tečaja; strategija kod opcijaStandardna devijacija je statistički pojam koji označava mjeru raspršenosti podataka u skupu. Interpretira se kao prosječno odstupanje od prosjeka i to u apsolutnom iznosu. Matematička notacija standardne devijacije:

.SPREAD je razlika između kupovne (BID) i prodajne (ASK) cijene vrijednosnice izložene na tržištu. Spread je također jedna od mjera likvidnosti vrijednosnice, što je spread manji, to je likvidnost dionice veća.SWIFT (engl. Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications) je udruženje za međunarodne međubankarske financijske telekomunikacije. Privatna je mreža za elektronični prijenos bankarskih financijskih poruka. Osnovale su je američke i zapadnoeuropske banke 1973. Kompanija je organizirala posebni kompjutorski vođeni sustav (mrežu) s 4.500 banaka-članica, među kojima je omogučen elektronički prijenos novca, čime su znatno racionalizirana i ubrzana međunarodna plaćanja.Squeeze out je pravno-tehnički izraz kojim se označava svojevrsno “istiskivanje“ manjinskih dioničara od tzv. glavnog dioničara. Glavni dioničar je pravna ili fizička osoba koja sama ili

257

preko društava koja kontrolira ima dionice koje se odnose na gotovo čitav temeljni kapital nekoga dioničkog društva. Prema hrvatskim propisima, da bi glavni dioničar mogao ostvariti pravo na squeeze out, on mora imati dionice koje se odnose na najmanje 95 % temeljnoga kapitala društva.VValutni rizik je rizik promjene tečaja valuta u kojima su vrijednosni papiri denominirani, tj.rizik razlike domaće vrijednosti i vanjske vrijednosti valute. Razlikuje se tečajni rizik, promjenjivost stvarne vrijednosti valute u kojoj je novčana obveza izražena (valuta ugovora) i stvarne vrijednosti valute u kojoj se mora izvršiti plaćanje (valuta plaćanja), zatim rizik konverzije kao nemogućnost zamjene jedne valute u drugu, sljedeći je rizik transfera kao nemogućnost dužnika da izvrši transfer u inozemstvo, te rizik ugovorenog moratorija plaćanja u inozemstvo kao i nemogućnost plaćanja u inozemstvo tj. češće zavlačenje plaćanja odnosno „protected default“.4. korak : Sustav formalno testirajteU programu možete vizualno prikazati svoju ideju, te ce vam ona pomoci u vašem stvarnom trgovanju. Za pocetak je potrebno odabrati nekoliko serija podataka ( za trgovce dionicama to je relativno lagan zadatak). Nakon toga potrebno je odluciti koliki cemo dio uzorka koristiti za izgradnju trgovinskog sustava.čKada testiramo sustav potrebno je pregledati trgovinske signale na cjenovnim grafikonima kako bismo bili sigurni da sustav radi upravo ono što se od njega očekuje5. korak: Ocijenite rezultatePotrebno je analizirati tri ključna pokazatelja:_ profitni faktor_ prosjecna transakcija_ maksimalni dnevni padProfitni faktor prikazuje omjer bruto profita iz profitabilnih pozicija i bruto gubitaka izgubitnickih pozicija. Trgovci s dugim investicijskim horizontom trebaju ciljati na profitnefaktore više od 2,00, dok pak trgovci s kratkim investicijskim horizontom mogu prihvatiti i nešto niže profitne faktore.Prosjecna transakcija može biti profitabilna ili pak gubitnicka. Pokazatelj bi trebao biti najmanje toliko visok da pokrije transakcijske troškove, u koje spadaju razne naknade i provizije, inace cete gubiti novac.U Upravljanje novcem predstavlja temelj za profitabilno trgovanje, te je jednako važno kao i kvalitetan trgovinski sustav, te je važno dobro odrediti tehnike upravljanja novcem. Važno je voditi racuna o tome da je trgovanje dionicama rizicno, te da su gubici sastavni dio trgovanja. Diverzifikacija je nužna pri kreiranju portfelja i ona omogucuje da povecate odnosno zadržite istu razinu prinosa uz istu razinu rizika odnosno da smanjite rizik.Makroekonomski indikatoriInstitucionalne jedinice Osnovne jedinice koje se mogu uključiti u veliki broj transakcija, a sposobne su posjedovati imovinu i preuzeti obveze u svoje ime nazivaju se institucionalne jedinice. Institucionalne jedinice su centri pravne odgovornosti i centri donošenja odluka za sve aspekte gospodarskog života. Grupiranjem institucionalnih jedinica na temelju njihovih osnovnih funkcija, ponašanja i ciljeva nastaju institucionalni sektori.Institucionalni sektori sektori nastaju grupiranjem institucionalnih jedinica zajedno na temelju njihovih osnovnih funkcija, te tako razlikujemo: nefinancijska poduzeća, financijske ustanove, država ukupno, kučanstva, neprofitne ustanove koje služe kučanstvima.Institucionalni sektori : Nefinancijska poduzeca i financijske ustanoveNefinancijska poduzeca su institucionalne jedinice koje se u pravilu bave tržišnih dobara i nefinancijskih usluga, dok se financijske ustanove bave financijskim posredovanjem ili

258

potocnim financijskim aktivnostima.INSIDER je osoba koja ima pristup povjerljivim podacima o nekoj kompanijiVišak odnosno manjak proračuna rezultat je prihoda uvecanih za potpore, a umanjenih pak za izdatke i za pozajmljivanje umanjeno za otplate. Financiranje je dobivanje zajma za financiranje proracunskog manjka odnosno korištenje proracunskog viška. Financiranje uključuje i amortizaciju glavnice za otplatu državnog duga.Opća država predstavlja javnu vlast i njezine institucije osnovane politickim postupkom, a koje imaju zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast nad drugim institucionalnim jedinicamaunutar nekog teritorija i predstavljaju jedan od glavnih sektora gospodarstva. Podsektori koji čine sektor države su:

1. Središnja državna vlast2. Županijske ili regionalne jedinice vlasti3. Lokalne jedinice vlasti4. Javna nefinancijska poduzeca5. Fondovi socijalnog osiguranja

Operacije monetarne politikeRedovite operacijeOperacije fine prilagodbeStrukturne operacijeOperacije na otvorenom tržištuRedovite operacijeProvode se putem obratnih repo aukcijaSluže za povecanje likvidnosti u sustavuIzvršavaju se svaki tjedan, s rokom dospijeca od jednog tjednaPrihvatljiv kolateral: trezorski zapisi MF-a s rokom dospijeca do godine danaOperacije fine prilagodbeprovode se putem repo/obratnih repo operacija, izravnih kupnji/prodaja vrijednosnihpapira (VP)služe za povećanje ili smanjenje likvidnosti u sustavufrekvencija i dospijece nisu standardiziraniprovode se na aukcijama (putem nestandardnih ponuda) ili bilateralnim putemogranicen broj sudionika: osim opcih kriterija za redovite operacije, sudionici morajuzadovoljiti i druge kriterijeprihvatljiv kolateral: trezorski zapisi MF-a izdani s izvornim rokom dospijeca do godinedanaOTC je over the counter, trgovanje vrijednosnim papirima izvan burzeStrukturne operacije nemaju standardiziranu frekvenciju obavljanja, vec se koriste uslucaju potrebe dugorocnijeg povecanja ili smanjenja strukturne likvidnosti. Ove seoperacije izvršavaju preko repo aukcija ili obratnih repo aukcija, odnosno preko izravnekupovine ili prodaje vrijednosnih papira. Sudionici na navedenim operacijama mogu bitibanke, štedne banke i podružnice stranih banaka koje ispunjavaju odredene uvjete, a kao kolateral se prihvacaju sve vrste državnih vrijednosnih papira.Vrste monetarne politike_ ekspanzivna (MS raste brže od BDP)_ restriktivna (MS raste sporije od BDP)_ neutralna (MS raste proporcionalno s BDP)Efekti ekspanzivne monetarne politikeporast novcane ponudesmanjenje kamatnih stopapovecanje investicija

259

povecanje BDP i proizvodnjeporast zaposlenostiEfekti restriktivne monetarne politikesmanjenje novcane ponudepovecanje kamatnih stopasmanjenje investicijasmanjenje BDPsmanjenje zaposlenostiFiskalna politika je skup svih mjera jedne države (vlade) kojima se utjece na zarade,imovinu i akumulaciju fizickih i pravnih osoba s ciljem prikupljanja sredstava za financiranje društvene potrošnje. Takoder, korištenjem fiskalnih instrumenata (poreza, javnih rashoda, javnog duga) država utjece na ukupne gospodarske troškove: zarade, zaposlenost, privredni rast itd. Država mjerama fiskalne politike regulira ciklicka kretanja u gospodarstvu.Automatski stabilizatori su pasivna svojstva koja fiskalni sustav uvijek posjeduje, a od njih su najznacajniji automatska promjena poreznih prihoda i transferna placanja.Porez i državna potrošnja konstantno stabiliziraju ekonomiju. Medutim oni samo djelomicno smanjuju kolebanja poslovnih ciklusa, tako da moramo koristiti diskrecijsku ili monetarnu politiku da bi ih djelotvornije otklonili.Vrste državnih proračuna U ekonomskoj teoriji razlikujemo nekoliko vrsta državnih proracuna: stvarni proračun, strukturni proračun, ciklicki proračunHrvatski porezni sustav usklađen je s europskim nacelima, u kojem je izjednacenpoložaj svih poreznih obveznika, tj. domacih i stranih fizickih i pravnih osoba.Te se u skladu s tim porezi mogu podijeliti na:državne poreze - prihodi su državnog proracuna RHžupanijske poreze - mogu ih raspisati županije i prihodi su županijskih proracunaopcinske i gradske poreze - mogu ih raspisati opcine i gradovi, a ostvareni prihodiSu prihodi opcinskih odnosno gradskih proracunazajednicke poreze - prihodi se dijele po propisanom kljucu i to tako da dio pripadadržavnom, dio županijskom, a dio opcinskom odnosno gradskom proracunuPOREZ NA DODANU VRIJEDNOSTPDV, punim imenom porez na dodanu vrijednost je suvremeni oblik oporezivanjapotrošnje. PDV može biti: proizvodni što znaci da postoji u slucaju kada porezni obveznik pri prodaji svog proizvoda ne može odbiti trošak nabavke kapitalnih dobara niti trošak amortizacije; dohodovni - dozvoljava se odbitak troška amortizacije prilikom prodaje; potrošni -dozvoljava se odbitak ukupnog iznosa utrošenog na bruto investicije (kapitalna dobra + amortizacija) prilikom prodaje proizvoda.Vrste poreznih stopa:

zakonska: stopa koja je utvrdena zakonom o porezu na dohodak stvarna (efektivna): stopa koja mjeri stvarnu poreznu obvezu poreznog obveznika, a izracunava se kao udio ubranog poreza u dohotku koji još nije prilagoden odredbama izracunavanja dohotka prosjecna: predstavlja udio poreza na dohodak u dohotku koji je predmet oporezivanja, a izracunava se tako da se od ostvarenog dohotka oduzmu sve porezne olakšice i oslobodenja koja su predvidena zakonom o porezu na

dohodakgranična: stopa koja se primjenjuje za oporezivanje u najvišem poreznom razredukada se porez na dohodak ubire primjenom progresivne porezne stope.Porezi se klasificiraju prema različitim kriterijima, te se razlikuju ovisno o tome:

vode li računa o poreznoj snazi i drugim subjektivnim okolnostima ili ne, porezi se dijele na subjektne i objektne

260

podjela na neposredne i posredne poreze. porezi se dijele i na specificne i ad valorem poreze prema redistributivnom ucinku porezi se dijele na proporcionalne, progresivne, i Regresivne paušalni porezi

Porezni obveznik je svaka fizička odnosno pravna osoba koja je na temelju zakona dužna platiti porez. Temeljno pitanje je da li za poreznog obveznika odabrati pojedinca ili obitelj, te je stoga utvrđivanje osobe poreznog obveznika u teoriji i praksi značajan problem. Za pojedinca je njegova ekonomska snaga njegov dohodak i imovina, a za obitelj je ekonomska snaga izražena kao zbroj individualnih ekonomskih snaga članova obitelji neovisno o izvoru oporezivanja i osobnom sudjelovanju članova obitelji u njegovom stvaranju. XETRA je elektronski sustav trgovanja vrijednosnim papirima u Frankfurtu

261

Bilješka o autorima

1. Mr.sc. Zdravko Lešić rođen je …. godine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu … godine i magistrirao …. godine. Radio je……………..

Objavio je više stručnih i znanstvenih radova . i kao profesor visoke škole predaje kolegije iz financija na Visokoj poslovnoj školi za

poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić“ u Zaprešiću.

2. Mr. sc. Miroslav Gregurek rođen je 1955. godine. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1980. godine, magistrirao 2000. godine i predao doktorsku disertaciju pod nazivom: „Rast realnog sektora hrvatskog gospodarstva kao funkcija investicijskog bankarstva“. Radio je u Nizozemskoj dvije godine u podružnici British Petroleuma u Roterdamu, u Udruženoj banci Hrvatske na poslovima kreditiranja i investicija, te u Privrednoj banci Zagreb u sektoru Investicijskog bankarstva, gdje i sada radi. Kao viši predavač predaje financijske kolegije na visokim poslovnim školama Libertas i VERN u Zagrebu i „Baltazar Adam Krčelić“ u Zaprešiću.

Objavio je više knjiga te stručnih i znanstvenih radova. Najpozantije su mu knjige Financijski menadžment u MS Excelu, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2020. godine, (koautori Milan Vukičević, Sandra Odobašić i Josip Grgić) i Bankarsko poslovanje, RRIF, Zagreb 2011. godine, (koautor Neven Vidaković). Najpoznatiji su mu radovi Stupanj i učinci priviatizacije u Hrvatskoj, Učinci privatizacije banaka u Hrvatskoj, Tranzicija u Hrvatskoj, dinamika, stupanj i učinci privatizacije, i dr., koje je objavio u časopisima s priznatim međunarodnim recenzijama.

262