AUGUSTOVO DOBA(30. pr. Kr. – 14. n. e.)

Car August, prije nego što je postao car poznatiji kao Gaj Oktavijan, bio je prvi rimski car. Nakon posvojenja od strane Gaja Julija Cezara prozvan je Gaj Julije Cezar Oktavijan. Nakon Cezarove smrti, senat se ponadao da će državu osloboditi utjecaja Cezara i njegovih pristaša Marka Antonija i Marka Emilija Lepida. Njima se pridružio i sam Gaj Oktavijan te su 43. pr. Kr. blizu današnje Bolonje sklopili savez, poznatiji kao drugi trijumvirat, kojim su htjeli srušiti republiku i preuzeti vlast u Rimu. Kao trijumviri proglasili su proskripcije i krenuli u obračun sa svim svojim neprijateljima. Jedan od ubijenih bio je i sam Ciceron. Za to su vrijeme Cezarove ubojice, Brut i Kasije, u Grčkoj okupili veliku vojsku nad kojom su Antonije i Oktavijan 42. pr. Kr. izvojevali veliku pobjedu kod Filipa u Makedoniji. Nakon te pobjede, trijumviri su podijelili provincije tako da je Oktavijan dobio zapadne pokrajine s Ilirikom, Antonije istočne pokrajine s Egiptom, a Lepid Afriku. Jedan od Oktavijanovih neprijatelja bio je i Pompejev sin Sekst koji je u Hispaniji skupio veliku mornaricu protiv trijumvira. No, novoizgrađena Oktavijanova flota porazila je Seksta 36. pr. Kr., nakon čega je on pobjegao u Aziju gdje je bio i ubijen. Tada je Lepid odlučio zauzeti Siciliju, ali ga je Oktavijan u tome spriječio. Nakon toga, Lepid se povlači iz političkog života, a Oktavijan i Antonije ostaju jedini vladari u državi.

34. pr. Kr. Antonije upoznaje Kleopatru, egipatsku kraljicu, te ju uzima za ženu, unatoč tome što je već za ženu imao Oktavijanovu sestru. Antonije je Kleopatri dao neke teritorije koji su se smatrali rimskim vlasništvom što je potaklo veliko nezadovoljsto u Rimu. Nakon toga, Oktavijan objavljuje rat Kleopatri, a 32. pr. Kr. dolazi i do raskida suradnje između Oktavijana i Antonija. Presudna je godina 31. pr. Kr. kada se odvila poznata bitka kod Akcija gdje je bez većih teškoća ugušena Antonijeva i Kleopatrina pobuna. Nakon toga, Oktavijan se u Rim vraća s ogromnim plijenom te postaje samovladar, oslanjajući se na rimske republikanske tradicije. Postaje prvi rimski car i uspostavlja carstvo.

13. siječnja 27. pr. Kr. utemeljen je u Rimu principat i višestoljetno razdoblje carske vlasti. Tri dana nakon toga Oktavijan od senata dobiva ime August (augustus = uzvišeni). Nakon njegova dolaska na čelo države, Rimom je zavladao mir, poznat pod imeno pax Augusta. U senatu su ga zvali princeps senatus, što do tada nije imalo neko veliko ovlaštenje osim što su svi princepsi u senatu prvi glasali. No, Augustova titula princepsa ne označava samo prvog u senatu, već i u državi, pa je i sam taj oblik vladavine prozvan principatom.

August je kao car vladao 40 godina. Pred smrt je rekao da je Rim zatekao građen od opeke, a da ga ostavlja u mramoru. Za svoje je vladavine završio foruma i bazilike Julije Cezara, podignuo je dva kazališta i jedan amfiteatar, izgradio je i Panteon, a oko 13. pr. Kr. sagrađen je i znameniti žrtvenik mira (ara pacis). Mnogima je besposlenima dao posao, a vojne je veterane naselio u 28 kolonija po Italiji i po provincijama.

Kada govorimo o Augustovom dobu u književnom kontekstu, upravo će Augustov period zabilježiti najsjajnije vrhunce pjesništva u cjelokupnoj rimskoj književnosti. Međutim, postavlja se pitanje je li to pjesništvo dvorsko pjesništvo. Jednim dijelom jest jer je to pjesništvo bilo potaknuto od cara u svrhu kulturne propagande. Ali u estetskom smislu ne može se nazivati dvorskim pjesništvom. Svaki je pisac raspolagao velikom estetskom slobodom, a ti stihovi bili su odraz njihovog olakšanja nakon krvavih godina građanskog rata. U Augustovom se dobu stvorilo onoliko koliko se stvaralo u prethodnih 200 godina. Došlo je do usavršavanja pjesničkih tehnika, do sazrelosti latinskoga pjesničkog jezika, a sve to nastalo je iz pera vrhunskih pjesnika čije se pjesništvo smatra klasičnim dometom rimskog pjesničkog stila.

August je bio car koji unatoč svojim liberalnim idejama nije dopuštao da stječe protivnike u pjesničkim krugovima. Nekolicina pjesnika nije završila „slavno“: Tit Labijen, govornik i deklamator, kao protivnik novog poretka i „pompejevac“ (sam je sebe tako prozvao), napisao je pamflet protiv Mecenatova ljubimca Batila nakon čega je u senatu isposlovana odkula da se njegovi spisi spale. Kasije Sever, koji je uz spaljivanje Labijenovih spisa rekao: „Sada moraju i mene spaliti, jer te spise znam napamet!“ August ga šalje u progonstvo na Kretu. U carevu nemilost pali su i daleko poznatiji Kornelije Gal (koji je počinio samoubojstvo) i Ovidije (kojeg je August protjerao na Crno more – razlozi za progonstvo nisu poznati).

Sam se August okušao u pisanju. Napisao je svoj politički testament Res gestae divi Augusti, politički testament i autobiografski spis u kojem je opisao svoja politička i vojna djela. To je djelo nazvano i Monumentum Ancyranum (Spomenik iz Ancire) prema prijepisu na mjedenim pločama gdje je bio izložen, u današnjoj Ankari. Spomenik je pronašao Antun Vrančić 1555.