Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet

Odsjek za psihologiju

PLAN I PROGRAM POSLIJEDIPLOMSKOG SPECIJALISTIKOG STUDIJA

KLINIKE PSIHOLOGIJE

Zagreb, 2007.

1. UVOD 1.1. Razlozi za pokretanje studija Klinika psihologija je jedno od najveih podruja primijenjene psihologije koje se bavi istraivanjem, prevencijom, dijagnostikom i tretmanom neprilagoenog i aberantnog doivljavanja i ponaanja. Osim toga, primjena spoznaja iz klinike psihologije pridonosi poboljanju kvalitete ivota i ima preventivni i kurativni uinak na psihiko zdravlje pojedinca i zajednice. Kliniki psiholozi primjenjuju znanstvene spoznaje iz psihologije s ciljem promicanja mentalnog zdravlja i pruanja psiholoke pomoi pojedincima, obiteljima, institucijama i drutvu u cjelini. Klinika psihologija se poela razvijati poetkom 20. st. ujedinjujui u podruju praktinog rada psihometrijski i psihodinamski pristup. Tadanji zadaci klinikog psihologa svodili su se na mjerenje individualnih razlika, najee unutar psihijatrijskih odjela. Jaanjem utjecaja psihodinamske, a pogotovo bihevioralne i kognitivne tradicije, klinika psihologija se poinje baviti i psiholokim tretmanima, razvijajui vlastite tehnike koje su pokazale iznimnu uinkovitost u promjeni ponaanja i prevenciji psihikih poremeaja. irenjem interesa s mentalnih poremeaja i bolesti na svakodnevne probleme prilagodbe i reakcije ljudi na ivotne nevolje, kliniki psiholozi izlaze iz okvira bolnica, ukljuujui se u rad razliitih organizacija i ire drutvene zajednice. Modernizacijom drutva rastu potrebe zajednice za dobivanjem psiholoke podrke i pomoi u razliitim ivotnim situacijama. Suvremeno drutvo je postalo osjetljivije u prepoznavanju rizinih oblika ponaanja i sklonije preventivnim aktivnostima, edukaciji o psihikim smetnjama i mogunostima njihovog otklanjanja. Osim toga, zahtjevi koje pred pojedince postavlja moderan stil ivota kod mnogih ljudi uvjetuju psihike krize koje ne udovoljavaju kriterijima psihike bolesti, ali bitno naruavaju kvalitetu ivota i mogunost prilagodbe pojedinca i njihovih obitelji. Klinika psihologija raspolae uinkovitim intervencijama kojima se olakava svladavanje stresogenih zahtjevnih situacija i spreava pojava dubljih psihikih smetnji. Svjetski trendovi govore o izrazitim potrebama za strunjacima ovog profila koje su sve izraenije to je drutvo naprednije, stoga oekujemo slian trend i u naoj zemlji. Razlog za pokretanje poslijediplomskog specijalistikog studija proizlazi iz sloenosti zadataka klinike psihologije te visoke razine strune odgovornosti koju sa sobom nosi kliniki pristup. Poslijediplomski studij iz klinike psihologije standard je obrazovanja klinikog psihologa u svijetu. Inozemna sveuilita razlikuju se po trajanju studija, no klinika psihologija na svim se znaajnijim fakultetima studira na poslijediplomskoj razini, jer poslovi klinikog psihologa zahtijevaju dodatna i visokospecijalizirana znanja koja nadilaze okvire opeg obrazovanja psihologa. Specijalistiki studij klinike psihologije nastavak je obrazovanja psihologa nakon zavrenog preddiplomskog i diplomskog studija psihologije, odnosno nakon zavrenog etverogodinjeg studija psihologije studenata koji su studirali prema obrazovnim programima vaeim do 2005./06. godine. Specijalistiki studij iz klinike psihologije prilagoen je studentima koji su stekli naziv magistra psihologije (ako su studirali prema bolonjskom procesu) ili diplomirani psiholog/profesor psihologije (ako su studirali prema programima vaeim do 2005./06. godine), a koji se u svom svakodnevnom radu bave psiholokom djelatnou. Studij je osmiljen s ciljem usvajanja specifinih kompetencija u podruju klinike psihologije i prilagoen je konkretnim potrebama u svijetu rada, a njegova je struktura u skladu s naelom cjeloivotnog obrazovanja. 1.2. Dosadanja iskustva predlagaa u provoenju ekvivalentnih ili slinih programa Poslijediplomski studiji psihologije pokrenuti su na inicijativu Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta 1966. godine i to kao trei nastavni stupanj za podruja socijalne psihologije, industrijske psihologije i klinike psihologije. Prva generacija studenata poslijediplomskih studija upisana je

2

kolske godine 1966./67. i imala je 15 studenata. Brzo se ukazala potreba za specijalistikom izobrazbom psihologa u praksi, te su kolske godine 1970./71. pokrenuti i poslijediplomski specijalistiki studiji klinike psihologije, industrijske psihologije te kolske psihologije. Osamdesetih godina 20.-og stoljea program poslijediplomskih studija znaajno osuvremenjuje se, poveava se broj tema i kolegija, poveava se satnica na otprilike stotinjak sati semestralno, u nastavu se ukljuuju i nastavnici s drugih fakulteta i sveuilita, a gostuju i prvi inozemni predavai. Poslijediplomska nastava u potpunosti prati europske i svjetske trendove poslijediplomskog obrazovanja psihologa, te u nastavi svoje mjesto nalaze mnoge teme koje su u aritu istraivakog interesa psihologa u to vrijeme, npr. podruja istraivanja stresa, istraivanja odnosa stava i ponaanja, istraivanja kvalitete ivota. Do sada je na Odsjeku za psihologiju doktoriralo 127 osoba, magistriralo njih 182, a specijaliziralo iz podruja klinike psihologije njih 63. Novim planom i programom poslijediplomskih studija psihologije iz 1996. godine uvodi se i trogodinji doktorski studij, te jednogodinji doktorski studij za magistre i specijaliste psihologije, te na taj nain Poslijediplomski studiji psihologije meu prvima na Sveuilitu u Zagrebu uvode i taj, konaan oblik poslijediplomskog obrazovanja. Uvoenjem jednogodinjeg doktorskog studija za magistre specijaliste psihologije omoguen je nastavak znanstvenog obrazovanja i usavravanja i kolegama koji su zavrili neki od specijalistikih studija. Naela izrade novog plana i programa u potpunosti su pratila sline programe najuglednijih inozemnih sveuilita. U svakoj se generaciji upisivalo oko petnaestak studenata na doktorski studij, te oko dvadesetak studenata na magistarski studij. Struni studij iz klinike psihologije i dalje je prednjaio po broju upisanih kandidata (petnaestak studenata u generaciji). U desetogodinjem razdoblju od 1996./97. godine do danas, poslijediplomske studije psihologije upisalo je 227 studenata. Nastavnici poslijediplomskih studija psihologije okupljeni su u Vijee Poslijediplomskih studija psihologije koje ima 18 lanova nositelja kolegija, i 50 nastavnika vanjskih suradnika koji izvode pojedine teme unutar kolegija. Na poslijediplomskim studijima kao nositelji kolegija, gosti predavai ili lanovi povjerenstava za obrane magistarskih i doktorskih radova redovito sudjeluju sveuilini nastavnici sa svih Odsjeka za psihologiju u Hrvatskoj i Sloveniji. Poslijediplomski studiji psihologije nerijetko ugouju i ugledne znanstvenike iz Europe i SAD-a. 1.3. Mogui partneri koji su pokazali interes za program Temeljem 37-godinjeg iskustva u organizaciji specijalistikog studija klinike psihologije oekujemo daljnji interes zdravstvenih institucija (kako iz javnog tako i iz privatnog sektora), ministarstava (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta), kola, ustanova socijalne skrbi te udruga civilnog drutva. Kao novinu ovog poslijediplomskog specijalistikog studija klinike psihologije treba istaknuti usmjerenost ka cjeloivotnom obrazovanju koja se oituje u otvorenosti programa i prema psiholozima koji formalno nee upisati poslijediplomski studij. Obavezni i izborni kolegiji bit e otvoreni i za ostale psihologe koji e pokazati interes za produbljivanje znanja samo iz pojedinog podruja. Oni e moi upisati pojedini kolegij da bi stekli specifina znanja i vjetine. Time e se zadovoljiti interes psihologa iz prakse koji nemaju potrebe za stjecanjem akademskog naziva, ve su motivirani na usvajanje specifinih znanja i vjetina prilagoenih njihovim interesima i potrebama njihovih radnih mjesta. 1.4. Otvorenost studija prema pokretljivosti polaznika Usporedivost programa poslijediplomskog specijalistikog studija klinike psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu s drugim slinim specijalistikim studijima u Europi i

3

svijetu, ponajprije u SAD-u, omoguuje studentima prijenos ECTS bodova. Omoguavanje stjecanja ECTS bodova na drugim studijima u obliku izbornih kolegija, kao i ponudom izbornih kolegija studentima drugih srodnih studija takoer se osigurava pokretljivost studenata i suradnja s drugim poslijediplomskim studijima. 2. OPI DIO 2.1. Naziv studija Naziv studija je Poslijediplomski specijalistiki studij klinike psihologije 2.2. Nositelj studija (sveuilite-predlaga) i izvoa studija (sastavnica koja izvodi ili koordinira izvoenje studija) Nositelj studija i samostalni predlaga je Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Voditeljica studija je dr. sc. Nataa Joki-Begi, izv. prof. 2.3. Trajanje studija Poslijediplomski specijalistiki studij iz klinike psihologije traje dvije godine. Tijekom studija potrebno je ostvariti najmanje 136 ECTS bodova za stjecanje akademskog naziva specijalista klinike psihologije. 2.4. Uvjeti upisa na studij Na poslijediplomski specijalistiki studij klinike psihologije mogu se upisati osobe koje ispunjavaju sljedee uvjete:

- diplomirani psiholozi/profesori psihologije koji su studij zavrili prema obrazovnim programima vaeima do 2005./06. godine, te psiholozi koji su zavrili diplomski studij psihologije (magistri struke)

- najmanje godinu dana staa u neposrednom radu s ljudima - mogunost provoenja samostalnog rada u podruju psiholoke djelatnosti prema propisima

zemlje u kojoj kandidat radi (kandidati iz Hrvatske trebaju zadovoljiti uvjete propisane Zakonom o psiholokoj djelatnosti)

Prijavi na natjeaj za upis na studij treba priloiti:

- ivotopis s opisom strune aktivnosti s posebnim osvrtom na dotadanja iskustva neposrednog rada s ljudima te dotadanje strune izobrazbe

- dvije obrazloene preporuke: jednu od sveuilinog nastavnika psihologije (budueg mentora studija) i drugu od psihologa s radnim iskustvom u podruju klinike psihologije (budueg mentora klinike prakse)

- motivacijski esej (obrazloenje interesa za upis i pohaanje specijalistikog studija) - dokaz o mogunosti primjene klinikog pristupa u svakodnevnom radu. Pristupnici koji su u

radnom odnosu trebaju priloiti potvrdu o zaposlenosti na poslovima psihologa koji ukljuuju neposredan rad s ljudima. Pristupnici koji su nezaposleni trebaju priloiti obrazloenje o tome

4

kako e provoditi kliniki rad tijekom studija (potkrijepljeno pismenim izjavama elnika ustanova, institucija ili drugih pravnih osoba kod kojih e student provoditi praktini rad)

- plan financiranja svog studija i o tome priloiti potvrdu/izjavu - fakultetsku diplomu - potvrda/izjava o mogunosti provoenja samostalnog rada u podruju psiholoke djelatnosti

Uz potivanje svih formalnih uvjeta, prednost pri upisu imat e pristupnici koji imaju vie godina radnog staa u podruju klinike psihologije i vii prosjek ocjena tijekom studija. 2.5. Kompetencije koje polaznik stjee zavretkom studija Studij osposobljava psihologe za obavljanje najsloenijih poslova iz podruja klinike psihologije bez obzira u kojem sustavu se taj rad odvija (zdravstvo, socijalna skrb, vojska, privatna praksa, obrazovanje, itd.). Nakon zavrenog studija, kandidati e moi samostalno provoditi zahtjevne diferencijalno-dijagnostike, te savjetodavne postupke. Usvojena visoko specijalizirana znanja iz podruja klinike psihologije, te specijalistika znanja iz dodirnih podruja, posebno psihijatrije, neurologije i neuroznanosti omoguit e studentima da nakon zavrenog studija uspjeno obavljaju posao klinikog psihologa. Studij ukljuuje razvijanje vjetina psihodijagnostikog i savjetodavnog rada s razliitim populacijama: djecom, odraslima, oboljelima od razliitih psihikih i tjelesnih bolesti. Po zavretku studija studenti e biti osposobljeni za provoenje najzahtjevnijih psiholokih ekspertiza u klinikoj praksi i za donoenje odluka koje se na njima osnivaju. S obzirom na veliku izbornost kolegija, studenti e, prema svojim interesima, biti osposobljeni i za pojedina ua podruja klinikog rada (zdravstvenu psihologiju, neuropsihologiju, djeju kliniku psihologiju). 2.6. Akademski naziv koji se stjee zavretkom studija Poslijediplomskim specijalistikim studijem klinike psihologije stjee se akademski naziv specijalist klinike psihologije. 3. OPIS PROGRAMA 3.1. Popis obaveznih i izbornih kolegija s brojem sati aktivne nastave potrebnih za njihovu izvedbu i brojem ECTS bodova Studij je organiziran prema naelu ECTS bodovnog sustava. Pri tome se mogu razlikovati 4 skupine bodova:

- bodovi koji se odnose na obavezne i izborne kolegije - bodovi koji se odnose na obavezno sudjelovanje u klinikim praktikumima, a koji ukljuuju

(1) kliniki praktikum I- klinike seminare (voene diskusije o odabranim temama), (2) kliniki praktikum II - supervizirani proces klinike procjene i (3) kliniki praktikum III supervizija procesa psiholokog savjetovanja

- bodovi koji se odnose na mentorsko praenje praktinog rada kroz cijelo trajanje studija

5

- bodovi koji se odnose na ostale studentske obveze priprema za zavrni ispit i izrada zavrnog rada, te razliite strune i znanstvene aktivnosti

Program poiva na sljedeim naelima: - integracija teorije i praktinog rada u podruju klinike psihologije - prilagoavanje studija individualnim potrebama polaznika putem raznolike ponude izbornih

kolegija - iskustveno uenje i neposredna primjena steenih znanja tijekom studija to se osigurava

mentorskim praenjem i obaveznim klinikim praktikumima - praenje novih spoznaja u suvremenoj klinikoj psihologiji i srodnim strukama to se postie

obaveznim praenjem strune i znanstvene literature - aktivno sudjelovanje u znanstvenim i strunim aktivnostima, te prezentiranje vlastitog rada

pred strunom javnou - poticanje vrijednosno-etikog promiljanja u primjeni spoznaja iz klinike psihologije.

Tijekom studija studenti su obavezni prikupiti 136 ECTS bodova. Bodovi se trebaju prikupiti ispunjavanjem zahtjeva obaveznih kolegija (39 ECTS bodova), izbornih kolegija (30 ECTS bodova) i klinikih praktikuma (22 ECTS boda), praktinim radom pod vodstvom mentora (20 ECTS bodova), te izradom zavrnog rada (15 ECTS bodova). Preostalih izbornih 10 ECTS bodova studenti prikupljaju razliitim znanstvenim i strunim aktivnostima. Struktura studentskih obaveza tijekom Poslijediplomskog specijalistikog studija klinike psihologija izraena preko broja sati i ECTS bodova

VRSTA AKTIVNOSTI SATI ECTS

Obavezni kolegiji 200 39 Izborni kolegiji 140 30 Kliniki praktikumi KLINIKI PRAKTIKUM I 30 5 KLINIKI PRAKTIKUM II 40 10 KLINIKI PRAKTIKUM III 30 7 Kliniki rad pod mentorstvom

100 20

Ostale strune i znanstvene aktivnosti

10

Zavrni rad 15 Ukupno 540 136

Obavezni i izborni kolegiji grupirani su u podruja koja pokrivaju glavne ciljeve klinike psihologije, te podruja koja se odnose na organizacijske i etike aspekte rada klinikog psihologa. Glavni ciljevi klinike psihologije su: istraivanje, prevencija, psihodijagnostika i tretman neprilagoenog i aberantnog doivljavanja i ponaanja. Obavezni kolegiji slijede glavne ciljeve, a odabirom izbornih kolegija postie se prilagoenost programa specifinim potrebama studenta. Time se osigurava stjecanje potrebne razine kompetentnosti za rad u razliitim podrujima klinike psihologije. Iako se radi o primjenjenom poduju psihologije, studijskim se programom naglaava znaaj znanstveno utemeljenog pristupa u dijagnostici, prevenciji i tretmanu (pristup utemeljen na znanstvenim podacima i spoznajama).

6

Istraivaki aspekt rada klinikog psihologa zastupljen je u gotovo svim kolegijima pratei suvremene svjetske i domae spoznaje i tradiciju tzv. zagrebake psihologijske kole. Jedan obavezan kolegij, Praktikum I, te niz izbornih kolegija koje student moe odabrati sa specijalistikog i/ili doktorskog studija psihologije trae od studenta praenje suvremene znanstvene literature, te osmiljavanje vlastitih istraivanja prilagoenih specifinostima klinike psihologije. Preventivni aspekt rada zastupljen je u obaveznom kolegiju koji se bavi zatitom mentalnog zdravlja u zajednici. Preventivne aktivnosti obraene su i u brojnim kolegijima u kojima se prikazuju specifinosti pojedinih skupina (dobnih, spolnih, razliitog zdravstvenog statusa). Zatitni imbenici koji pridonose mentalnom zdravlju i kvaliteti ivota u cjeloivotnoj perspektivi dodatno su naglaeni u kolegijima koji se bave etiologijom psihikih poremeaja. Psihodijagnostiki aspekt rada zastupljen je najveim brojem obaveznih kolegija. Radni zadaci klinikog psihologa temelje se na psihodijagnostikoj procjeni koja podrazumijeva otkrivanje, izdvajanje, procjenu i kategoriziranje smetnji u doivljavanju i ponaanju. Ekspertna razina koja je nuna da bi se valjano proveli psihodijagnostiki postupci zahtijeva integraciju znanja iz razliitih podruja psihologije, te razvijanje vjetina primjene dijagnostikog intervjua, opaanja, primjene psihodijagnostikih instrumenata te integriranje spoznaja o klijentu u iri sustav psihopatologije. Osim toga, postupak psihodijagnostike treba prilagoditi razvojnoj razini klijenta (npr. je li rije o djeci ili odraslima), psihopatolokom poremeaju (npr. je li rije o psihikom ili organskom poremeaju) ili nekoj drugoj klijentovoj osobitosti. U programu specijalistikog studija klinike psihologije sloenost ovog aspekta rada klinikog psihologa odraava se kroz obavezne kolegije, rad pod mentorstvom i Kliniki praktikum II. Intervencijski i tretmanski aspekt rada klinikog psihologa zastupljen je kroz jedan obavezni kolegij, Kliniki praktikum III i nekoliko izbornih kolegija. Ovaj studijski program nema pretenzija razvijati psihoterapijske ili specijalistike savjetodavne kompetencije kod studenata (edukacije iz psihoterapije odvijaju se pri razliitim terapijskim kolama i traju godinama, a savjetodavne se komeptencije stjeu na posebnim poslijediplomskim specijalistikim studijima), ve je usmjeren ka razvijanju temeljnih vjetina koje su nune svakom klinikom psihologu, a u sebi sadre elemente psiholokih intervencija: komunikacija s klijentom i njegovom obitelji, specifinosti komunikacije s ljudima koji boluju od razliitih psihikih ili tjelesnih poremeaja, specifinosti komunikacije s djecom i adolescentima, priopavanje nalaza procjene, planiranje i predlaganje intervencija. Podruje koje se izvorno ne spominje u definiciji klinike psihologije, ali pripada skupu temeljnih kompetencija klinikog psihologa odnosi se na etike i organizacijske aspekte rada. Etika pitanja bit e zastupljena kroz obavezni kolegij, iako e se u svim kolegijima naglaavati znaaj etikog postupanja. Organizacijski aspekti bit e zastupljeni kroz izborne kolegije.

7

Popis obaveznih i izbornih kolegija

PODRUJE KOLEGIJ/NOSITELJI/NASTAVNICI STATUS SATI ECTS

Istraivake metode u klinikoj psihologiji prof. dr. sc. Vladimir Kolesari obavezni 15 3

Evaluacija dijagnostike i tretmana doc. dr. sc. Vesna Buko obavezni 15 3

Odabrane teme iz suvremene psihologije emocija i motivacije prof. dr. sc. Zvonimir Knezovi

izborni 15 3

Istraivanje

Genetika i psihopatologija prof.dr.sc. Denis Bratko izborni 15 3

Unaprjeivanje mentalnog zdravlja u zajednici prof.dr.sc. Dean Ajdukovi obavezni 15 3

Psihologija djece s tekoama u razvoju i osoba s invaliditetom dr. sc. Gorka Vuleti-Mavrinac

izborni 10 2

Psiholoki postupci u radu s ljudima starije dobi prof. dr. sc. Jasminka Despot Luanin izborni 10 2

Rodna perspektivna u psihopatologiji prof. dr. sc. Alessandra Pokrajac-Bulian izborni 10 2

Djeja zdravstvena psihologija dr. sc. Mirjana Pibernik-Okanovi izborni 10 2

Zdravstvena psihologija odraslih dr. sc. Mirjana Pibernik-Okanovi izborni 10 2

Psihologija seksualnog ponaanja doc. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodi izborni 15 3

Socijalna kognicija i mentano zdravlje prof. dr. sc. eljka Kamenov izborni 15 3

Prevencija

Bliski odnosi i mentalno zdravlje prof. dr. sc. eljka Kamenov izborni 15 3

Psihopatologija odraslih prof. dr. sc. Draen Begi obavezni 10 2

Psihopatologija djetinjstva i mladosti prof. dr. sc. Anita Vuli-Prtori obavezni 15 3

Kliniki intervju i opaanje prof. dr. sc. Ivanka ivi-Beirevi obavezni 15 3

Procjena kognitivnih sposobnosti osoba s psihijatrijskim i neurolokim poremeajima prof. dr. sc. Predrag Zarevski

obavezni 15 3

Procjena linosti i psihopatoloka odstupanja prof. dr. sc. Nataa Joki-Begi obavezni 15 3

Nalaz psiholoke procjene prof. dr. sc. Nataa Joki-Begi obavezni 15 3

Klinika procjene djece doc. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodi obavezni 20 4

Psihodijagnostika

Neuropsihologijska procjena prof. dr. sc. Meri Tadinac izborni 15 3

8

Procjena radne sposobnosti psihijatrijskih i neurolokih bolesnika prof. dr. sc. Darja Masli-Seri

izborni 15 2

Psiholoke intervencije i tretmani prof. dr. sc. Lidja Arambai obavezni 10 2

Naela i temeljne vjetine psiholokog savjetovanja prof. dr. sc. Lidija Arambai obavezni 30 5

Psiholoko savjetovanje djece, mladih i roditelja prof. dr. sc. Lidija Arambai izborni 15 3

Bioloki pristupi u lijeenju psihijatrijskih bolesti prof. dr. sc. Vlado Juki izborni 10 2

Tretmani

Neuroloke bolesti, dijagnostika i rehabilitacija prof. dr. sc. Meri Tadinac izborni 20 4

Etika pitanja klinike procjene prof. dr. sc. Vladimir Kolesari

obavezni 10 2 Etika i organizacija Rad u timu

prof. dr. sc. Darja Masli-Seri izborni 15 2

Osim navedenih izbornih kolegija, studenti e moi birati kolegije iz poslijediplomskog doktorskog studija psihologije, te drugih poslijediplomskih studija koji se mogu utvrditi individualno s obzirom na obrazovne ciljeve i potrebe polaznika ovog specijalistikog studija. Praktikumi Tijekom studija studenti su obavezni sudjelovati u tri praktikuma:

1. KLINIKI PRAKTIKUM I - KLINIKI SEMINARI - voene diskusije o relevantnim teorijskim temama i prikazi suvremenih istraivanja iz podruja klinike psihologije za koje e se studenti trebati pripremiti kroz itanje literature. Na seminaru e se raspravljati o dogovorenim temama i evaluirat e se napredak svakog studenta. Osnovni cilj ovog oblika nastave je usvajanje teorijskih spoznaja, te kritiko promiljanje o razliitim pitanjima iz klinike psihologije. Teme seminara odreivat e se zasebno za svaku generaciju studenata. Predviene teme za prvu generaciju su: Biopsihosocijalna perspektiva pojave i posljedica nasilja u obitelji, Fenomen depresivnog realizma, Poremeaj panje u cjeloivotnoj perspektivi i Razgovor kao oblik psiholoke pomoi. Kliniki seminari odvijat e se u prvoj i drugoj godini studija. Provodit e ih nastavnici i struni suradnici poslijediplomskog specijalistikog studija Ukupan broj sati iznosi 30 (na svakoj godini po 15 sati), to ukupno donosi 5 ECTS bodova

2. KLINIKI PRAKTIKUM II - SUPERVIZIJA PROCESA KLINIKE PROCJENE

iskustvena izobrazba za proces klinike procjene. Cilj i oblik rada je uvjebavanje integriranja razliitih vrsta podataka koji su prikupljeni tijekom klinike procjene u koherentnu cjelinu koja odgovara svrsi procjene. Zadatak svakog studenta bit e prikazati etiri cjelovita procesa klinike procjene (dva za odrasle klijente i dva za djecu/adolescente). Supervizija e se odvijati grupno, a provodit e je nastavnici i struni suradnici poslijediplomskog specijalistikog studija. Supervizija procesa klinike procjene odvijat e se u prvoj i drugoj godini studija, ukupan broj sati iznosi 40 (na svakoj godini po 20 sati) to ukupno iznosi 10 ECTS bodova.

9

3. PRAKTIKUM III SUPERVIZIJA PROCESA PSIHOLOKOG SAVJETOVANJA iskustvena razina izobrazbe za planiranje i provedbu psiholokog savjetovanja kao redovitog dijela posla klinikog psihologa. Svaka klinika procjena zavrava nekom psiholokom intervencijom koja se razlikuje od sluaja do sluaja i to s obzirom na dijagnostike kriterije, terapijske mogunosti i prognostiki ishod. Katkada je rije "samo" o preporukama ili uputama koje se klijentima daju pismenim putem, a kada se daju usmeno, to je nuno uiniti slijedei principe psiholokog savjetovanja i koristei vjetine savjetovanja. Meutim, kliniki psiholog katkada, a nakon zavretka procesa dijagnostike procjene, nastavlja s klijentom voditi krai ili dulji proces psiholokog savjetovanja. U oba sluaja, nuno je posjedovanje teorijskih znanja i novih znanstvenih spoznaja, te visoko razvijenih komunikacijskih i savjetodavnih vjetina. Ovaj praktikum ima za cilj razvijanje vjetine odabiranja i pruanja odgovarajueg oblika psiholokog savjetovanja (ukljuujui i proces iznoenja preporuke klijentu da se u njega ukljui kod nekog drugog strunjaka). Praktikum e se provoditi u malim grupama, u skladu s naelima voenja supervizijskog procesa, a ukljuivat e razliite oblike nastave (prikaze sluaja, igranje uloga i slino). Provodit e ga nastavnici i struni suradnici poslijediplomskog studija. Praktikum III e se odvijati u drugoj godini studija, ukupan broj sati je 30 to ukupno iznosi 7 ECTS bodova.

Kliniki rad pod mentorstvom Na poetku studija svakom e studentu biti imenovan mentor koji e kroz dvije godine pratiti kliniki rad studenta. Mentorski program e obuhvaati praenje razvoja kompetencija u nekoliko podruja: vjetina intervjuiranja, vjetina primjene i interpretacije psihodijagnostikih instrumenata, vjetina integracije podataka klinike procjene, vjetina davanja preporuka, komunikacijske vjetine, vjetina integracije teorijskih i praktinih spoznaja te sposobnost kritikog promiljanja. Mentorski je rad kontinuiran i obuhvaa 5 individualnih sati mjeseno kroz dvije godine studija. Trajni mentorski oblik rada omoguuje individualno praenje studenta i razvijanje specifinih kompetencija koje odgovaraju potrebama svakog studenta. Mentore e imenovati Vijee poslijediplomskih studija Odsjeka za psihologiju. Mentor mora biti psiholog magistar znanosti ili magistar specijalista klinike psihologije i/ili psiholog s najmanje 10-godinjim iskustvom u podruju klinike psihologije. Kroz dugogodinje iskustvo u organizaciji poslijediplomskog specijalistikog studija iz klinike psihologije stvorena je mrea klinikih psihologa mentora u gotovo svim regijama Republike Hrvatske. Studenti e aktivno sudjelovati u izboru svog mentora. Barem dva puta tijekom jedne kolske godine svi mentori imaju zajedniki susret s voditeljem poslijediplomskog specijalistikog studija kako bi se to bolje pratilo ostvarivanje obrazovnih ciljeva te ojaala veza izmeu teorijskog i praktinog dijela nastave. Mentor je tada duan podnijeti izvjetaj o napretku studenta u ostvarivanju obrazovnih ciljeva. Obaveza studenta je pisati odgovarajue pismeno izvjee o klinikom radu. Tijekom dvije godine student treba prikupiti ukupno 100 sati nastave koja se odvija pod mentorstvom, to ini 20 ECTS bodova. Ostale strune i znanstvene aktivnosti Preostalih izbornih 10 ECTS bodova student prikuplja razliitim strunim i znanstvenim aktivnostima. Studenti e biti poticani na izlaganje svojih radova na konferencijama i struno-znanstvenim skupovima, na aktivno sudjelovanje u strunim sekcijama, objavljivanje lanaka u znanstvenim i strunim asopisima i slino za to e dobivati ECTS bodove.

10

Student moe prikupiti 10 ECTS bodova na temelju sljedeih aktivnosti:

Aktivnosti Status ECTS Izlaganje na konferenciji izborno 5 (domaa), 8 (meunarodna) Objavljen pregledni rad samostalno ili u koautorstvu

izborno 8 (domaa), 12 (meunarodna recenzija)

Objavljen istraivaki rad u asopisu/knjizi samostalno ili u koautorstvu

izborno 8 (domaa), 12 (meunarodna recenzija)

Prezentiranje vlastitog rada na kruoku za lanove Odsjeka i kolege sa studija

izborno 2

Prezentiranje vlastitog rada na strunom sastanku ustanove u kojoj je student zaposlen

izborno 2

Odrano javno predavanje na temu vezanu uz specijalistiki rad

izborno 2

Odrano predavanje na nekoj od strunih sekcija izborno 2 Odrana radionica s temom iz podruja klinike psihologije

izborno 5

Program nastave poslijediplomskog studija utvruje se posebnim izvedbenim planom koji potvruje Vijee Poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta, a na prijedlog Vijea poslijediplomskih studija Odsjeka za psihologiju. Radi postizanja vie razine kvalitete nastave,Vijee poslijediplomskih studija Filozofskog fakulteta, a na prijedlog Vijea Odsjeka za psihologiju moe prihvatiti izmjene programa koje obuhvaaju najvie 10% sati nastave. 3.2. Opis svakog kolegija Opis svakog kolegija je u Prilogu 1. 3.3 Struktura studija, ritam studiranja i obveze polaznika. Uvjeti upisa studenata u sljedei semestar ili trimestar, odnosno sljedeu godinu studija te preduvjeti upisa pojedinog kolegija ili skupine kolegija Tijekom dvije godine studija student mora stei ukupno 136 ECTS boda, kombinirajui razliite oblike pohaanja nastave i druge aktivnosti predviene programom. Napredak studenta prate dva mentora: mentor klinike prakse i mentor studija. Imenovanje mentora klinike prakse opisano je u prethodnom poglavlju. Mentor studija moe biti sveuilini nastavnik psihologije, koji je i nastavnik na poslijediplomskim studijima psihologije Odsjeka za psihologiju u Zagrebu. Zadatak mentora studija jest pratiti i usmjeravati akademski napredak studenta kroz pomo u odabiru izbornih kolegija i drugih sadraja specijalistikog studija ime studenti kreiraju vlastiti obrazovni program po kojem e studirati i na taj se nain specijalizirati u pojedinom podruju. Mentor studija je ujedno i mentor za izradu specijalistikog rada. Imenovani mentori ine dvolano povjerenstvo za praenje rada studenta, ija je zadaa pomoi studentu u odabiru izbornih dijelova programa i usmjeravati profesionalni rast i razvoj koji odgovara potrebama studenta i njegovim strunim interesima. Na kraju prve godine student mora u suradnji s mentorom imati izraen individualni program studiranja. Individualne programe studiranja odobrava Vijee poslijediplomskih studija psihologije.

11

Uvjeti upisa u drugu godinu jesu: (1) poloeni obavezni kolegiji s prve godine, (2) ispunjene obaveze klinikog rada pod mentorstvom to se dokazuje prvim i drugim potpisom mentora i (3) podmirene sve financijske obaveze. Student moe pristupiti zavrnom ispitu nakon to je ispunio sve studentske obaveze, poloio sve ispite i podmirio sve financijske obaveze. 3.4. Popis kolegija, modula i drugih dijelova programa koje polaznik moe odabrati s drugih poslijediplomskih (doktorskih i specijalistikih) studija Student moe stei do 15 ECTS bodova upisom kolegija/modula s drugih poslijediplomskih ili specijalistikih studijskih programa u zemlji ili inozemstvu.

Popis izbornih modula i kolegija s doktorskog studija psihologije koje studenti mogu odabrati kao izborne kolegije u Poslijediplomskom specijalistikom studiju klinike psihologije:

KOLEGIJI NOSITELJI SATI ECTS

Kvalitativna metodologija (prof. dr. D. Ajdukovi) 15 4 Meta-analiza (prof. dr. V. Kolesari) 15 4 Testiranje statistikih hipoteza (doc. dr. D. Ivanec) 15 4 Suvremeni pristupi u teoriji testova: modeli i aplikacije

(doc. dr. D. Ljubotina) 15 4

Svijest, panja i pamenje (prof. dr. P. Zarevski) 15 4 Metakognicija i inteligencija (prof. dr. P. Zarevski) 15 4 Panja, percepcija i motoriko ponaanje integralni pristup

(doc. dr. D. Ivanec) 15 4

Genetika i linost (prof. dr. Denis Bratko) 15 4 Linost i intelektualna kompetencija (prof. dr. Denis Bratko) 15 4 Evolucijska psihologija (prof. dr. I. Kardum) 15 4 Kognitivna socijalna psihologija (prof. dr. . Kamenov) 15 4 Pristupi u istraivanjima bliskih odnosa (prof. dr. . Kamenov) 15 4 Pojedinac i drutvena promjena (prof. dr. D. orkalo

Biruki) 15 4

Suvremeni pristupi istraivanjima motivacije za uenje

(prof. dr. V. Vizek-Vidovi)

15 4

Neurotransmiterski sustavi (prof. dr. M. Tadinac) 15 4 Psihoneuroimunologija (prof. dr. M. Tkali) 15 4 Funkcionalna organizacija mozga (prof. dr. M. Tadinac) 15 4 Evolucija ivanog sustava i ponaanja (prof. dr. M. Tadinac) 15 4 Psihoneuroendokrinologija (prof. dr. M. Tadinac) 15 4 Suvremene teorije i metodologija istraivanja razvoja

(prof. dr. G. Kereste) 15 4

Novije spoznaje iz psihologije djetinjstva i adolescencije

(prof. dr. M. Ljubei) 15 4

Novije spoznaje psihologije odrasle dobi i starenja

(prof. dr. K. Lackovi-Grgin)

15 4

12

Obitelj kao kontekst razvoja (prof. dr. G. Kereste) 15 4 Razvojni rizici, otpornost i psihopatologija

(doc. dr. G. Kuterovac Jagodi)

15 4

Rad i mentalno zdravlje (prof. dr. D. Masli Seri)

15 4

Integrativni pristup nastanku psihikih poremeaja

(prof. dr. N. Joki Begi)

15 4

Procjena djelotvornosti psiholokih intervencija i tretmana

(prof. dr. I. ivi-Beirevi)

15 4

Specifinosti metodologije u klinikim istraivanjima

(prof. dr. N. Joki-Begi)

15 4

Studenti e biti poticani da odaberu dio izbornih kolegija s doktorskog studija jer se na taj nain ostvaruje funkcionalna integracija znanstvenih, istraivakih i praktinih programa.

Takoer je mogue da student upie izborni kolegiji s nekog drugog poslijediplomskog programa, to e initi u dogovoru s mentorom, te priloiti program kolegija, obrazloenje kako e kolegij pridonijeti svladavanju individualnog programa, te obveze potrebne za svladavanja priloenog kolegija. Mentor studija, u dogovoru s mentorom klinike prakse, rjeava molbu studenta, prosuuje ekvivalentnost ECTS bodova na temelju utroenog vremena studenta za svladavanje gradiva i o tome se pismeno oituje Vijeu poslijediplomskih studija psihologije. 3.5. Kriteriji i uvjeti prijenosa ECTS bodova pripisivanje bodovne vrijednosti kolegijima koje studenti mogu izabrati s drugih studija na Sveuilitu ili drugim visokim uilitima Student moe stei do 15 ECTS bodova upisom kolegija/modula s drugih poslijediplomskih ili specijalistikih studijskih programa u zemlji ili inozemstvu, no za svaki kolegij mora podnijeti molbu mentoru (opisano u toki 3.4.). 3.6. Popis kolegija i/ili modula koji se mogu izvoditi na stranom jeziku (uz navoenje jezika) U naelu se svi predloeni kolegiji specijalistikog studija klinike psihologije mogu izvoditi i na engleskom jeziku. Odluku o izvoenju nastave iz nekog kolegija na engleskom jeziku donosi Vijee poslijediplomskih studija psihologije. na temelju upisa kandidata koji ne mogu pratiti nastavu na hrvatskom jeziku. 3.7. Uvjeti pod kojima studenti koji su prekinuli studij ili izgubili pravo studiranja na jednom studijskom programu mogu nastaviti studij Studenti koji su prekinuli studij podnose molbu Vijeu poslijediplomskih studija psihologije koje na temelju uvida u ispunjene obveze studija studentu propisuje uvjete za nastavak studiranja. Studij koji je prekinut moe se nastaviti po istom programu, ako od trenutka prekida studija do ponovljenog upisa nije prolo vie od 5 godina. Po isteku tog razdoblja studentu je mogue odrediti diferencijalne ispite ili ga uputiti na ponovni upis. Usporedivost programa poslijediplomskog specijalistikog studija klinike psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu s drugim slinim specijalistikim studijima u Europi i svijetu, ponajprije u SAD-u, omoguuje studentima prijenos ECTS bodova. Student koji je zapoeo specijalistiki studij na nekom drugom Sveuilitu, a eli ga nastaviti u okviru ovog programa, treba ponijeti molbu Vijeu poslijediplomskih studija psihologije koji propisuje uvjete za nastavak studiranja.

13

3.8. Uvjeti pod kojima polaznik stjee pravo na potvrdu (certifikat) o apsolviranom dijelu studijskog programa, kao dijelu cjeloivotnog programa Nakon svakog zavrenog cjelovitog dijela studija (odsluanog pojedinanog kolegija i poloenog ispita) student moe dobiti potvrdu (certifikat) o apsolviranom dijelu studijskog programa i steenim ECTS bodovima. Ova se potvrda izdaje na poseban zahtjev studenta. U drugom sluaju, apsolvirani se dijelovi studijskog programa i ECTS bodovi upisuju u indeks studenta, te, po zavretku studija, kao dodatak specijalistikoj diplomi. Obavezni i izborni kolegiji bit e otvoreni i za psihologe koji nisu formalno upisali poslijediplomski studij, ali pokazaju interes za produbljivanje znanja iz pojedinog podruja. Oni e moi upisati pojedini kolegij kako bi stekli specifina znanje i vjetine. Njihove obaveze na tom koelgiju bit e jednake obavezama studenata specijalistikog studija. Po ispunjavanju obaveza izdat e im se potvrda o zavrenom kolegiju i prikupljenim ECTS bodovima. Ako se pojedinac odlui upisati specijalistiki studij, tada e mu se ovi bodovi priznati (bodovi vrijede 5 godina). Kliniki praktikumi i kliniki rad pod mentorstvom namijenjeni su iskljuivo studentima poslijediplomskog specijalistikog studija. Prednosti otvaranja studijskog programa prema psiholozima koji nisu formalno upisali poslijediplomski studij:

- oivotvorenje naela cjeloivotnog obrazovanja u podruju klinike psihologije, koje je potpuno individualizirano i time prilagoeno potrebama pojedinaca i njihovih radnih mjesta

- psiholozi se potiu na profesionalno usavravanje, a mogunost kumuliranja bodova bit e i poticaj za upisivanje poslijediplomskog studija

- studij dobiva financijsku podrku jer se pojedinani kolegiji plaaju prema trinoj cijeni edukacija. Ujedno se edukacija prijavljuje za bodovanje Hrvatskoj psiholokoj komori, ime se ostvaruje strukovna i znanstvena sastavnica.

3.9. Nain zavretka studija, tj. uvjeti za odobrenje teme zavrnog rada, te postupak ocjene i obrane zavrnog rada Studij zavrava ispitom koji se sastoji od dva dijela: (1) ispita praktinih vjetina i (2) obrane specijalistikog rada Ispit praktinih vjetina je provjera usvojenih vjetina procesa klinike procjene, a odvija se kroz iskustvenu radionicu. Student treba pokazati vjetinu provoenja intervjua, odabira i primjene psihodijagnostikih instrumenata, integriranje prikupljenih podataka, pisanja izvjetaja o rezultatima klinike procjene, te osnova psiholokog savjetovanja. Sve navedeno bit e provjereno tijekom iskustvene radionice u kojoj e se simulirati proces klinike procjene s tim da e nastavnici i suradnici biti u ulozi klijenata i nezavisnih opaaa. Ocjena ispita praktinih vjetina temelji se na kritikoj i elaboriranoj samoprocjeni studenta te na povratnim informacijama nastavnika "glumljenog" klijenta i nastavnika nezavisnog opaaa. Ishod ispita moe biti u kategoriji "zadovoljio/la" ili "nije zadovoljio/la". Prolaz na ispitu praktinih vjetina uvjet je za obranu specijalistikog rada. Proces izrade zavrnog specijalistikog rada zapoinje na poetku druge godine studija, kada student u dogovoru sa svojim mentorima odabire temu specijalistikog rada. U specijalistikom radu student treba pokazati visokostruno znanje koje e se oitovati u samostalnom odabiru i integraciji relevantnih informacija o temi specijalistikog rada, organiziranju informacija na koherentan nain, te sposobnosti pismenog izraavanja koja odgovora standardima znanstvenih i strunih asopisa. Specijalistiki rad moe biti teorijski prikaz izabranog podruja iz klinike psihologije, studija sluaja ili empirijsko istraivanje iz podruja klinike psihologije. Obrana specijalistikog rada je javna i izvodi se pred lanovima povjerenstva za ocjenu i obranu specijalistikog rada. Povjerenstvo mora biti sastavljeno od najmanje tri lana. Povjerenstvo se bira nakon predaje specijalistikog rada. Rad se predaje u (najmanje) tri neuvezana primjerka. Ako povjerenstvo za ocjenu i obranu rada ima vie od tri lana, rad se predaje u tolikom broju primjeraka.

14

Mentor studija ne moe biti predsjednik povjerenstva za ocjenu i obranu rada, ali mora biti njegov lan. Ocjena rada iznosi se u obliku pismenog izvjea, te se upuuje Vijeu poslijediplomskih studija psihologije i Vijeu Fakulteta na prihvaanje. Nakon prihvaanja ocjene rada, student pristupa javnoj obrani. Povjerenstvo prosuuje je li student s uspjehom obranio svoj specijalistiki rad. 3.10. Maksimalna duljina razdoblja od poetka do zavretka studiranja U skladu s preporukom Rektorskog zbora, maksimalna duljina studiranja specijalistikog studija za studente s punim radnim vremenom je etiri godine od dana poetka nastave u prvoj godini. Na obrazloeni zahtjev studentu se moe iz opravdanih razloga produljiti trajanje studija. Odluku o trajanju produljenja donosi Vijee poslijediplomskih studija psihologije.

15

4. UVJETI IZVOENJA STUDIJA 4.1. Mjesta realizacije studijskog programa Specijalistiki studij klinike psihologije izvodi se u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Izborni dijelovi programa (npr. kolegiji s drugih poslijediplomskih studija, studijski boravci predvieni individualnim programom studenta i sl.) odvijaju se u institucijama koje ih izvode. Kliniki rad pod mentorstvom provodit e se na drugim radilitima navedenim u prilogu 3, te na drugim odgovarajuim mjestima, ovisno o potrebama i mogunostima studenta i mentora. 4.2. Podaci o prostoru i opremi predvienima za izvoenje studija Nositelj specijalistikog studija klinike psihologije je Odsjek za psihologiju, koji je ustrojbena jedinica Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Odsjek za psihologiju najstarija je i najvea institucija koja obrazuje psihologe u zemlji i itavoj regiji. Raspolae s 18 nastavnikih kabineta, Laboratorijem za provoenje pokusa, te posebno zvuno izoliranom prostorijom s jednosmjernim staklom. Knjinica Odsjeka za psihologiju raspolae fondom od 10.000 knjiga i on se redovito obnavlja. Knjinica raspolae s 200 asopisa, te 305 doktorskih i magistarskih radova. Svi nastavni kabineti opremljeni su raunalima i mrenim prikljucima. Centar za psihodijagnostike instrumente (CPI) ima bazu psihologijskih mjernih instrumenata dostupnu studentima. Isto je i s Laboratorijem za provoenje pokusa. Za potrebe nastave, Odsjeku je na raspolaganju i kompjutorska uionica Filozofskog fakulteta. Odsjek za psihologiju ima 40 lanova, od ega je 21 u znanstveno-nastavnim zvanjima. Nositelji kolegija su nastavnici Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a uz njih tu su i nastavnici Odsjeka za psihologiju u Rijeci i Zadru, nastavnici Medicinskog fakulteta u Zagrebu te vrsni strunjaci iz klinike prakse. 4.3. Imena nastavnika i broj suradnika koji e sudjelovati u izvoenju svakog kolegija pri pokretanju studija Imena nastavnika koji e sudjelovati u izvoenju svakog kolegija navedeni su u toki 3.1. odnosno u opisu svakog kolegija. Ako je za pojedini kolegij predvien suradnik, njegovo je ime takoer navedeno u opisu pojedinog kolegija. Lista suradnika e se obnavljati sa svakom generacijom studenata, jer oekujemo aktivno ukljuivanje buduih specijalista klinike psihologije. Predvieni suradnici za prvu generaciju studenata i institucije u kojima su zaposleni: IME I PREZIME INSTITUCIJA mr.sc. Nada Ani Hrvatsko udruenje za bihevioralno-kognitivne terapije mr. sc. Snjeana Bila Specijalna bolnica za zatitu djece s neurorazvojnim i

motorikim smetnjama, Zagreb mr. spec. Slavka Gali Sluba za neurologiju, psihijatriju i kliniku psihologiju,

Opa upanijska bolnica Poega mr. sc. Marina Grubi Klinika za pedijatriju KBC "Rebro, Zagreb dr.sc. Mirjana Pibernik-Okanovi Sveuilina klinika za dijabetes, endokrinologiju i bolesti

metabolizma Vuk Vrhovac, Zagreb mr. sc. Valerija Haupfeld Klinika za neurokirurgiju KBC "Rebro, Zagreb mr. sc. Bruna Profaca Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba mr. sc. Ivan Vrai MORH, Sanitetska satnija Zagreb

16

4.4. Podaci o svakom angairanom nastavniku: Podaci o svakom angairanom nastavniku su u Prilogu 2. 4.5. Popis radilita (nastavnih, istraivakih i strunih baza) raspoloivih za provoenje studije, suglasnosti rukovoditelja ustanove u kojima se odvija studijska aktivnost, izjava o postojanju potrebne opreme i prostora, te popis i kvalifikacije suradnika koji e sudjelovati u studijskim (nastavni, istraivakim i strunim) aktivnostima Popis radilita i suradnika koji e sudjelovati u svim oblicima studijskih aktivnosti nalazi se u Prilogu 3. 4.6. Popis suradnika, potencijalnih studijskih savjetnika, mentora ili voditelja zavrnog rada Lista suradnika je razvidna iz toke 4.3., dok je lista potencijalnih mentora klinike prakse navedena u prilogu 3. Mentori zavrnog rada mogu biti sveuilini nastavnici psihologije koji su i nastavnici na poslijediplomskim studijima psihologije. Podaci o svakom angairanom nastavniku nalaze se u Prilogu 2. 4.7. Optimalan broj studenata koji se mogu upisati obzirom na prostor, opremu ili broj nastavnika Optimalan broj polaznika po generaciji je 20. U sluaju veeg broja prijavljenih kandidata, bit e odabrano njih 20 i to prema kriterijima nevedenim pod tokom 2.4. 4.8. Procjena trokova studija po polazniku Procjenjuje se da jedna godina specijalistikog studija klinike psihologije iznosi 30.000 kn. 4.9. Nain praenja kvalitete i uspjenosti izvedbe studijskog programa Praenje izvedbe specijalistikog studija klinike psihologije odvijat e se na temelju anonimnih evaluacija studenata specijalistikog studija. Studenti e procjenjivati izvedbu predavake nastave, kao i sve druge oblike izvedbe nastave. Osim toga, provodit e se samoprocjena nastavnika i suradnika, samoprocjena napretka samih studenata i drugo. Pri tome e biti praena kvaliteta i uspjenost izvedbe svakog kolegija i programa studija u cjelini.

17

Prilog 1.

Opis kolegija

18

Kolegij: ISTRAIVAKE METODE U KLINIKOJ PSIHOLOGIJI Nositelj kolegija: prof.dr.sc. Vladimir Kolesari Sadraj Mogunosti i osobitosti istraivanja u podruju klinike psihologije. Studij sluaja specifinosti metodologije, prednosti i ogranienja, mogunosti i nemogunosti generaliziranja, izbor sluaja. Istraivanja s malo N i s N=1. Longitudinalna istraivanja. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Studenti e biti sposobni aktivno i kritiki pratiti suvremenu znanstvenu literaturu iz podruja klinike psihologije. Razumijet e domete i ogranienja istraivanja s malim brojem sudionika, te specifinosti longitudinalnih istraivanja. Moi e planirati i provoditi samostalna istraivanja iz podruja klinike psihologije.. Oblik nastave 15 sati nastave organizirane kroz predavanja, vjebe i seminare. Obvezna literatura

Shaughnessy, J. J. & Zechmeister, E.B. (1994). Research methods in psychology. New York: McGraw-Hill, Inc.

Breakwell, G.M., Hammond, C.F-S. & Smith, J.A. (2006). Research methods in psychology. London: SAGE Publications.

Howitt, D. & Ceamer, D. (2005). Introduction to research methods in psychology. London: Pearson; Prentice Hall.

Dodatna literatura

Banyard, P. & Grayson, A. (1996). Introducing psychological research. London: MacMillan Press Ltd.

Lindsay, S.J.E. & Powell, G.E. (Eds.)(1995). Clinical adult psychology. London: Routledge. Sundberg, N.D., Tyler, L.E. & Taplin, J.R. (1973). Clinical psychology: Expanding horizons.

New York: Appleton-Century-Crofts. ECTS bodovi 3 boda Ispit Pismeni ukljuujui rezultate seminarskih radova i vjebi. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Prisustvovanje predavanjima i vjebama te izrada seminara.

19

Kolegij: EVALUACIJA DIJAGNOSTIKE I TRETMANA Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Vesna Buko Sadraj Osnovni pojmovi u evaluaciji programa. Vrste psihosocijalnih intervencija i smisao njihove evaluacije. Psihodijagnostiki proces kao predmet evaluacije. Teorijski, metodoloki i praktini aspekti evaluacije programa. Logika evaluacijskih postupaka. Vrste i modeli evaluacije tretmana. Nacrti evaluacijskih istraivanja. Planiranje evaluacijskih postupaka (definiranje ciljeva, kriterija i standarda za ocjenu djelotvornosti programa, izbor nacrta istraivanja, izvori i naini prikupljanja evaluacijskih podataka, postupci analize podataka). Proces izbora, primjene i evaluacije prikladnosti odabranih psiholokih instrumenata za dijagnostike svrhe. Izvjetavanje o rezultatima evaluacijskih postupaka (elementi i struktura izvjetaja, prilagodba korisnicima). Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Osposobiti polaznike da mogu samostalno ili kao lan tima sudjelovati u planiranju i kreiranju nacrta evaluacijskog istraivanja, provesti evaluaciju odreenog skupa psihodijagnostikih postupaka i/ili klinikog tretmana te adekvatno opisati i interpretirati prikupljene podatke i prikazati rezultate u formi pisanog evaluacijskog izvjea. Oblik nastave 15 sati nastave koja e se odvijati kroz predavanja, vjebe i izlaganja seminarskih radova te rasprave.

Obvezna literatura

AEA, APA i NCME (2006). Standardi za pedagoko i psiholoko testiranje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Kulenovi, A. (1996). Evaluacija psihosocijalnih intervencija. U: Pregrad, J. (Ur.) Stres, trauma, oporavak (269-291). Zagreb: Drutvo za psiholoku pomo.

Posavac, E. J., & Carey, R. G. (2003). Program Evaluation - Methods and Case Studies. (6th ed.). New Jersey: Prentice Hall.

Dodatna literatura

Rossi, P. H., Lipsey, M. W., & Freeman, H. F. (2003). Evaluation. London: Sage. Owen, J. M., & Rogers, P. J. (1999). Program evaluation: Forms and approaches. London:

Sage. Rosekrans, F. (1990). Psihoterapija s gledita nespecifinih rezultata i uvjeravanja.

Primijenjena psihologija, 11, 36-46. Jackson, C. (2000). Psihologijsko testiranje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

ECTS bodovi 3 boda Ispit Pismeni (seminarski rad) u obliku prijedloga nacrta istraivanja u vezi s evaluacijom nekog skupa psihodijagnostikih postupaka primjenjivih u klinikim uvjetima ili odabranih klinikih tretmana. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Prisustvovanje predavanjima, vjebama i raspravama te izrada seminara.

20

Kolegij: ODABRANE TEME IZ SUVREMENE PSIHOLOGIJE EMOCIJA I MOTIVACIJE Nositelj kolegija: prof.dr.sc. Zvonimir Knezovi Sadraj Odabrane teme iz podruja najsuvremenijih teorija i istraivanja iz podruja emocija i motivacije na koja se u najuem smislu oslanja suvremena europska i svjetska klinika psihologija. Pregled najnovijih teorija i istraivanja iz psihologije emocija (Lazarusove teorije iz 1999.g.; Frijdove teorije iz 2007.g.; neuroznanost i emocije prema istraivanjima J. LeDouxa iz 2002.g.; Watson-Tellegenova teorija pozitivnih i negativnih afekata). Odnos emocija i kognicije; emocionalno kondicioniranje; emocije i psihoterapija. Pregled najnovijih instrumenata za mjerenje emocija (FACS, PANAS-X). Pregled novijih teorija i istraivanja za podruje motivacije: Deci-Ryanova terija samodeterminacije iz 2000. g.; nove verzije Seligmanove teorije bespomonosti i pozitivna psihologija; teorije o Pojmu o sebi ( self-teorije); nove teorije stresa. Tumaenje suvremenih stajalita o bliskoj povezanosti termina emocija i motivacije . Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Studenti e upotpuniti znanja o kliniki posebno relevantnim podrujima iz najnovijih teorija, istraivanja i mjerenja iz podruja suvremene psihologije emocija i motivacije. Studenti e biti sposobni aktivno i kritiki pratiti suvremenu strunu literaturu, te e stei znanja korisna za planiranje i realizaciju suvremenih kliniko-istraivakih projekata. Oblik nastave 15 sati nastave organiziranih kroz predavanja, seminare i demostracije mjernih instrumenata kroz vjebe.

Obvezna literatura

Reeve, J.(2007). Razumijevanje motivacije i emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Dodatna literatura

Oatley, K.& Jenkins, J. M. (2003). Razumijevanje emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Beck, R.C. (2003). Motivacija: teorija i naela. Jastrebarsko: Naklada Slap.

ECTS bodovi 3 boda Ispit Pismeni ispit Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, sudjelovanje u raspravama tijekom predavanja.

21

Kolegij: GENETIKA I PSIHOPATOLOGIJA Nositelj kolegija: prof. dr.sc. Denis Bratko Sadraj Osnovni teorijski pojmovi genetike ponaanja. Uvod u teoriju kvantitativne genetike. Metode genetike ponaanja. Kvantitativna genetika i psihopatologija. Model praga poremeaja (distribucije rizinih gena). Endofenotipovi. Bihevioralno genetika istraivanja pojedinih psihopatolokih poremeaja, poremeaja u ponaanju i ovisnosti: shizofrenija, afektivni poremeaji, poremeaji panje, agresivno ponaanje, alkoholizam, puenje i druge ovisnosti. Linost i psihopatologija. Molekularna genetika i psihopatologija. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Nakon odsluanog kolegija studenti e stei osnovna teorijska znanja iz genetike ponaanja i razumijevanje genetskog doprinosa razliitim psihopatolokim stanjima, kao i poremeajima u ponaanju. Pored toga, bit e sposobni pratiti literaturu iz podruja genetikih istraivanja poremeaja u ponaanju i psihopatologije. Oblik nastave 15 sati nastave organizirane kroz predavanja, seminare i diskusijske grupe. Obvezna literatura

Plomin, R., DeFries, J.C.,McClearn, G.E. i McGuffin (2001). Behavioral Genetics (4th ed.). New York: Worth Publishers.

Plomin, R., DeFries, J.C., Craig, I. i McGuffin, P.(Ur.) (2003). Behavioral Genetics in the Postgenomic Era. Washington, D.C: APA.

Dodatna literatura

Braff, D., Schork, N.J. & Gottesman, I.I. (2007). Endophenotyping schizophrenia. American Journal of Psychiatry. 164(5),705-707,

Broekman, B.F.P., Olff. M. & Boer. F. (2007). The genetic background to PTSD. Neuroscience & Biobehavioral Reviews. 31(3), 348-362.

Caspi, A. i sur. (2003). Influence of Life Stress on Depression: Moderation by a Polymorphism in the 5-Htt Gene. Science, 301, 386-389.

Hasler, G., Drevets, W.C., Gould, T.D., Gottesman, I.I. & Manji, H.K. (2006).Toward constructing an endophenotype strategy for bipolar disorders. Biological Psychiatry. 60(2), 93-105.

Jaffee, S.R. & Price, T.S. (2007). Gene-environment correlations: a review of the evidence and implications for prevention of mental illness. Molecular Psychiatry, 12(5), 432-442,

ECTS bodovi 3 boda Ispit Evaluacija pismenog rada: obrada neke specifine teme iz podruja. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Prisustvovanje predavanjima, izrada seminara, sudjelovanje u diskusijskim grupama.

22

Kolegij: UNAPRJEIVANJE MENTALNOG ZDRAVLJA U ZAJEDNICI Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Dean Ajdukovi Sadraj Kultura, iskustva zajednice, socijalni procesi i mentalno zdravlje. Zajednica kao kontekst faktora rizika i zatite mentalnog zdravlja pojedinca, obitelji i grupa. Uloga institucija u zatiti mentalnog zdravlja. Modeli i programi unaprjeivanja mentalnog zdravlja. Obiteljske intervencije i mentalno zdravlje. Razvijanje inovativnih intervencijskih programa u zajednici. Piramida psihosocijalnih usluga u zajednici i koritenje resursa u zatiti mentalnog zdravlja. Problemi u evaluaciji uinkovitosti programa unapreivanja mentalnog zdravlja. Unaprjeivanje mree suradnje izmeu resursa u zajednici. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Nakon zavrenog kolegija specijalizanti e:

1. Razumjeti ulogu zajednice kao faktora rizika i zatite mentalnog zdravlja 2. Poznavati razliite modele i intervencije radi unaprjeivanja mentalnog zdravlja 3. Moi sudjelovati u planiranju unaprjeivanja mentalnog zdravlja u zajednici 4. Moi planirati i provoditi psihosocijalne intervencije kojima se titi mentalno zdravlje u

zajednici Oblik nastave 15 sati nastave kroz predavanja s raspravom (10 sati), vjebe (5 sati), izradu samostalnog zadatka i konzultacije.

Obvezna literatura

Rosenberg, J. (2006). Community mental health: Challenges for the 21st century. Brunner: Routlige.

Promoting mental health concepts, emerging evidence, practice (2004) A report of the WHO, Department of Mental Health and Substance Abuse. Geneve: World Health Organization.

Dodatna literatura

Berger, E. (2005). From research to effective practice. Proceedings of the third World Conference on the Promotion of Mental Health and Prevention of Behavioral Disorders, September 15-17, 2004. Rockville, MD: Mental Health Services Administration.

Horwitz, A.V. & Scheid, T.L. (1999)(Ur.). The study of mental health: Social contexts, theories and systems. Cambridge: Cambridge University Press.

Keleher, H. & Amstrong, R. (2005). Evidence-based mental health promotion resource. Melbourne: Department of Human Services.

Mental health in a changing world: The impact of culture and diversity (2007) Springfield, VA: World Federation for Mental Health (www.wfmh.org)

Mental health promotion: A quality framework (1997) London: Health Education Authority. ECTS bodovi 3 boda Ispit Ocjena samostalnog zadatka

23

Nain praenja kvalitete Anonimna evaluacija od strane studenata uz koritenje standardiziranog upitnika. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, sudjelovanje u raspravama tijekom predavanja, ispunjavanje vjebovnih zadaa i izrada samostalnog zadatka.

24

Kolegij: PSIHOLOGIJA DJECE S TEKOAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM Nositelj : dr.sc. Gorka Vuleti-Mavrinac Suradnik : mr. sc. Snjeana Bila Sadraj Terminologija i definicija tekoa u razvoju i invaliditeta. initelji u nastanku razvojnih tekoa bioloki, socijalni, individualni. Posebne skupine invaliditeta oteenja vida, oteenja sluha, oteenja glasovno govorne komunikacije, tjelesna oteenja, oteenja perifernog i sredinjeg ivanog sustava (cerebralna paraliza, epilepsija), intelektualne potekoe, poremeaji ponaanja, autizam u djejoj dobi, viestruka oteenja. Specifine tekoe uenja. Rizina djeca (neurorizik, zlostavljanje). Psiholog u radu s osobama s invaliditetom psihodijagnostika, savjetovanje, izrada i/ili provoenje dijela (re)habilitacijskog programa, rad s obitelji i okolinom. Psiholoka prilagodba na vlastite tekoe i socijalna prilagodba, kolovanje, profesionalna orijentacija i zapoljavanje. Tekoe odrastanja i starenja. Stavovi drutva i inkluzija. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Studenti e moi razumjeti uvjete nastanka razliitih poremeaja. Stei e konkretna i specifina znanja o pojedinim skupinama tekoa u razvoju te moguim tekoama u procesu psihodijagnostike i rehabilitacije, s naglaskom na primjereni kontakt i komunikaciju te etika pitanja (izbor tehnika, nain primjene). Proirit e uvid u mogunosti rada psihologa s osobama s invaliditetom i kroz taj dio povezati znanja iz razliitih kolegija (djeja psihologija, neuropsihologija, psihopatologija). Oblik nastave 10 sati nastave koja e se provoditi kroz predavanja, vjebe (posjete razliitim ustanovama i susreti s osobama s posebnim potrebama), studentske prezentacije i individualne konzultacije. Obvezna literatura

Kirk, S. A., Gallagher, J. J., Anastosiow, N. J. & Coleman, M.R. (2006). Educating Exeptional Children. Boston: Houghton Mifflin Company.

Anderson, N. B. & Shames, G., H. (2005). Human Communication Disorders. Columbus: Merill Publishing Co.

Mash, E. J. & Terdal, L. G. (2003). Assessment of Childhood Disorders. New York: The Guilford Press.

Dodatna literatura

Bila, S. (2002). Psiholoka potpora obitelji djeteta s cerebralnom paralizom. U: Vodi kroz cerebralnu paralizu. Zagreb.

Ivasovi, V. (2006). Psihologija i gluhoa : etiki principi i strukovni standardi. Suvremena psihologija, 9 (1), 63 87.

Yeates, K. O., Ris, M. D. i Taylor, H. G. (2000). Pediatric Neuropsychology. New York: The Guilford Press.

ECTS bodovi 2 boda Ispit Pismeni ispit. Nain praenja kvalitete nastave

25

Sadraj i provedba premeta vrednovat e se anonimnom evaluacijom studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave i ispunjavanje vjebovnih zadatka.

26

Kolegij: PSIHOLOKI POSTUPCI U RADU S LJUDIMA STARIJE DOBI Nositelj: prof. dr. sc. Jasminka Despot Luanin Sadraj Pregled razliitih teorijskih pristupa u tumaenju starenja. Prilagodba na starenje. Komunikacija sa starijim osobama. Psiholoka procjena starijih ljudi - sposobnosti, samozbrinjavanja, kvalitete ivota. Psihiki poremeaji i tretmani u starosti. Posebni problemi i prepreke u psiholokom tretmanu starijih osoba. Istraivanje i vrednovanje psiholokih intervencija praenje promjena, ishoda i uinaka. Pregled novih pristupa u skrbi za starije ljude: mo, kontrola i osiguranje kvalitete. Uloga psihologa u skrbi za starije ljude. Etika pitanja u radu sa starijima. Uspjeno starenje. Ciljevi (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Studenti e usvojiti znanja o imbenicima koji djeluju na prilagodbu starenju i razviti kritinost prema razliitim teorijskim pristupima u tumaenju starenja. Upoznat e primjerene psihologijske postupke i mjerne instrumente namijenjene psiholokoj procjeni starijih osoba. Nakon odsluanog kolegija moi e primijeniti znanja o starenju i starosti u sprjeavanju i umanjivanju nepovoljnih uinaka starenja odnosno u poboljanju kvalitete ivota u starosti. Oblik nastave 10 sati nastave koja e se izvoditi kroz predavanja, u kojima e se obraditi teorijska znanja, terenske vjebe studenata, te studentski prikazi zadataka (usmeni i pismeni) obraenih na vjebama. Obavezna literatura

Despot Luanin J. (2003). Iskustvo starenja. Jastrebarsko: Naklada Slap. Despot Luanin, J. (2002). Zdravstvena psihologija i starenje. U: M. Havelka (Ur.),

Zdravstvena psihologija (str. 209-226). Jastrebarsko: Naklada Slap. Schaie, K.W. & Willis, S.L. (2001). Psihologija odrasle dobi i starenja (str. 473-480).

Jastrebarsko: Naklada Slap. Dodatna literatura

Havelka, M. i Despot Luanin, J. (2007). Psihologija starenja. U: Z. Durakovi i sur., Gerijatrija - medicina starije dobi (str. 428 - 446). Zagreb: C.T Poslovne informacije.

Woods, R.T. (1999). Psychological assessment of older people. U: R.T. Woods (Ur.), Psychological problems of ageing: assessment, treatment and care (str. 219-252). Chichester: Wiley.

ECTS bodovi 2 boda Ispit Pismeni ispit. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Obavezno pohaanje predavanja i vjebi te izrada pismenih izvjetaja s vjebi.

27

Kolegij: RODNA PERSPEKTIVA U PSIHOPATOLOGIJI Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Alessandra Pokrajac-Bulian Sadraj Spolne razlike u uestalosti psihikih poremeaja. Etioloki utjecaj spola i roda na pojavu psihikih poremeaja: bioloka i kulturalna perspektiva. Specifini poremeaji u ena vezani uz reprodukciju i majinstvo (predmenstrualni sindrom, postporoajna prilagodba i postporoajna depresija, menopauza). Prilagodba terapijskog pristupa specifinostima spola. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Upoznati studente s razvojnim, biolokim i socijalnim specifinostima koje dovode do spolnih razlika u uestalosti psihikih poremeaja. Studenti e moi bolje razumjeti i objasniti specifine poremeaje vezane uz spol, te e osvijestiti znaaj rodne perspektive u klinikom radu. Oblik nastave 10 sati nastave e se odvijati u obliku predavanja, prikaza sluajeva iz prakse, prezentacija video-zapisa, rada u malim skupinama (rasprave, rad na tekstu) te igranja uloga i zajednikih rasprava. Obavezna literatura

Hyde, J.S. (2007). Half the human experience: The psychology of women (7th ed.). Boston: Houghton-Mifflin.

Worell, J. & Goodheart, C.D. (2006). Handbook of Girls' and Women's Psychological Health. New York: Oxford University Press.

Unger, R.K. (2004). Handbook of the psychology of women and gender. New York: Wiley & Sons.

Dodatna literatura

Biaggio, M. & Hersen, M. (2000). Issues in the Psychology of Women. Norwell, MA: Kluwer Academic Publishers.

Etaugh, C. & Bridges, J. S. (2004). The Psychology of Women:A Lifespan Perspective. Boston: Allyn & Bacon.

Odabir aktualnih radova iz znanstvenih i strunih asopisa ECTS bodovi 2 boda Ispit Pismeni ispit Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Polaznici su duni redovito pohaati nastavu, aktivno sudjelovati u raspravama te pripremiti pismeni esej na odreenu temu uz kritiki osvrt na proitane tekstove.

28

Kolegij: DJEJA ZDRAVSTVENA PSIHOLOGIJA Nositelj: dr. sc. Mirjana Pibernik-Okanovi Suradnik: mr. sc. Marina Grubi Sadraj Utjecaj bolesti i lijeenja na emocionalni, socijalni, motoriki i intelektualni razvoj djece razliite dobi. Utjecaj bolesti i lijeenja na ponaanje i sazrijevanje. Diferencijalna dijagnostika izmeu psihopatologije i simptoma koji su povezani s boleu. Identifikacija djece rizine za prilagodbu na bolest, hospitalizaciju i postupke lijeenja. imbenici koji utjeu na adaptaciju na kroninu bolest u djece. Specifina procjena: zdravstvena vjerovanja, suradljivost, kvaliteta ivota bolesnika, utjecaj bolesti na funkcioniranje obitelji, utjecaj obitelji na lijeenje. Postupci prevencije psihikih smetnji. Postupci smanjivanja boli u djece, psiholoka priprema za medicinske postupke, postupci koji unaprjeuju adaptaciju bolesnika na hendikep ili ogranienja nastalih zbog bolesti. Postupci pruanja psihosocijalne podrke roditeljima bolesnog djeteta. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Studenti e moi razumjeti utjecaj bolesti na razvoj, ponaanje i funkcioniranje djece razliite dobi, te interakciju imbenika koji utjeu na adaptaciju na bolest u djece i roditelja. Znati e prepoznati rizine imbenike prilagodbe za pojedino dijete s odreenom boleu i predvidjeti potrebne intervencije. Oblik nastave Gradivo e se obraditi kroz 10 sati nastave organizirane kroz predavanja, studentske prezentacije, grupne rasprave i vjebe. Obavezna literatura

Roberts.M.C. (2003). Handbook of Pediatric Psychology. New York: The Guilford Press. Mash, E. J. & Terdal, L. G. (2003). Assessment of Childhood Disorders. New York: The

Guilford Press. Dodatna literatura

Davis H.(1998). Pomozimo bolesnoj djeci. Jastrebarsko: Naklada Slap Sarafino E.P. (2005). Health Psychology: biopsychosocial interactions. New York: John

Wiley & Sons. ECTS bodovi 2 boda Ispit Pismeni ispit. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, sudjelovanje u raspravama tijekom predavanja, ispunjavanje vjebovnih zadatka.

29

Kolegij: ZDRAVSTVENA PSIHOLOGIJA ODRASLIH Nositelj: dr. sc. Mirjana Pibernik-Okanovi Sadraj Teorijske osnove biopsihosocijalnog modela zdravlja i bolesti. Zdravlje i ponaanje. Determinante zdravstvenog ponaanja. Socijalni imbenici u etiologiji i prognozi medicinskih poremeaja koji su podloni mijenjanju i prevenciji. Psiholoki imbenici u etiologiji i prognozi medicinskih poremeaja koje je mogue mijenjati i prevenirati. Psiholoki postupci za unaprjeivanje zdravstvenog ponaanja. Terapijski odnos i komunikacija izmeu zdravstvenog djelatnika i bolesnika. Osnaivanje bolesnika. Psiholoki pristup kroninim bolestima. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Polaznici e po zavrenom kolegiju biti u mogunosti: 1. razmiljati o zdravlju i bolesti kao interaktivnom procesu u koji su ukljueni tjelesni, psiholoki i okolinski imbenici 2. razumjeti psiholoke odrednice zdravstvenog ponaanja 3. upoznati psiholoke postupke za unaprjeivanje ponaanja usmjerenog k ouvanju zdravlja 4. osvijestiti vanost terapijske komunikacije s kroninim bolesnicima Oblik nastave Kolegij e se oslanjati na metodu interaktivnog uenja kroz 10 sati nastave. Dosadanje teorijske spoznaje i pregled aktualnih istraivanja izloit e se u obliku predavanja. Metodoloki dio e se proraivati kroz prikaz sluajeva i interaktivnu raspravu. Jedna treina nastavnih sadraja proraivat e se u obliku vjebi. Obavezna literatura

Sarafino, E.P. (2005). Health Psychology. Biopsychosocial Interactions. New York: John Wiley&Sons, Inc.

White, P. (2005). Biopsychosocial Medicine- an integrated approach to understanding illness. Oxford: Oxford University Press.

Dodatna literatura

Funnell, M.M & Anderson, R.M. (2005). Patient Empowerment. U: Snoek F.J & Skinner T.C. (Ur.) Psychology in Diabetes Care. New York: John Wiley& Sons, Ltd, (str. 95-109).

Rollnick, S., Mason, P. & Butler, C. (1999). Health Behavior Change. New York: Churchill Livingstone.

ECTS bodovi 2 boda Ispit Pismeni ispit. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, obvezna priprema kratkog izlaganja (prikaza, rasprave i sl.) prema dogovoru u okviru grupne rasprave.

30

Kolegij: PSIHOLOGIJA SEKSUALNOG PONAANJA Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Gordana Kuterovac-Jagodi Sadraj Bioloke osnove seksualnosti: bioloka perspektiva, evolucijska perspektiva. Seksualnost u cjeloivotnoj perspektivi. Razvoj seksualnosti u djetinjstvu i problemi seksualnosti u djece. Seksualnost u adolescenciji. Seksualnost u odrasloj dobi. Seksualna orijentacija. Kvalitativni i kvantitativni poremeaji seksualnosti u odrasloj dobi. Vrste i dometi seksualne terapije. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Nakon odsluanog kolegija studenti e stei osnovna teorijska znanja iz psihologije seksualnosti. Razumjet e seksualnost u biolokoj, evolucijskoj i cjeloivotnoj perspektivi, te e znati prepoznati znakove kvantitativnih i kvalitativnih poremeaja seksualnosti u odrasloj dobi. Nakon odsluanog kolegija imat e uvid u vrste i domete razliitih terapijskih pristupa poremeajima seksualnost. Oblik nastave 15 sati nastave odvijat e se kroz predavanja, seminare i diskusijske grupe. Obvezna literatura

Masters, W. H., Johnson, V. E. & Kolodny, R.C. (2006). Ljudska seksualnost. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Hyde, J. S. & Delamater, J. D. (2000). Understanding human sexuality. Madison: McGraw-Hill, Inc.

Dodatna literatura

Leiblum, S. R. Rosen, R. C. (2000). Principles and practice of sex therapy (3rd ed.). New York, London: The Guilford Press.

Paul, E. L. (2002). Taking sides: Clashing views and controversial issues in sex and gender. Madison: McGraw-Hill, Inc.

Odabir aktualnih radova iz znanstvenih i strunih asopisa

ECTS bodovi 3 boda Ispit Evaluacija pismenog rada: obrada neke specifine teme iz podruja. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Prisustvovanje predavanjima, izrada seminara te sudjelovanje u diskusijskim grupama.

31

Kolegij: SOCIJALNA KOGNICIJA I MENTALNO ZDRAVLJE Nositelj kolegija: prof. dr.sc. eljka Kamenov Sadraj Pregled aktualnih spoznaja o utjecaju kognicija o sebi i drugim ljudima na doivljavanje i ponaanje pojedinca. Automatsko nasuprot kontroliranom miljenju. Djelovanje kognitivnih shema na uoavanje, tumaenje i pamenje informacija o sebi i drugima. Uloga heuristika u zakljuivanju o socijalnom svijetu. Utjecaj motivacijske orijentacije na kogniciju. Neusklaenost slike o sebi s vlastitim i tuim oekivanjima. Stvaranje dojmova i prosuivanje drugih ljudi. Objanjavanje dogaaja, tumaenje vlastitog i tueg ponaanja. Antecedenti i posljedice atribuiranja. Pristranosti u atribuiranju i njihova funkcija. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Studenti e se upoznati s relevantnim i aktualnim teorijskim postavkama i empirijskih nalaza o djelovanju socijalne kognicije na doivljavanje i ponaanje pojedinca. Znati e prepoznati i razumijeti djelovanje automatskih i kontroliranih kognitivnih procesa na uoavanje i pamenje informacija, prosuivanje, emocije i ponaanje. Studenti e moi uoiti tetne posljedice, ali i samozatitne funkcije naina na koji ljudi misle o sebi i drugima. Oblik nastave 15 sati nastave e se provoditi u obliku predavanja, prikaza sluajeva i zajednike rasprave. Obvezna literatura

Kunda, . (2002). Social Cognition: Making Sense of People. The MIT Press, Massachusetts. Moskowitz, G. B. (2005). Social cognition: Understanding self and others. New York: The

Guilford Press. Tesser, A. & Schwartz, N. (2003). Blackwell Handbook of Social Psychology: Intraindividual

processes. Blackwell Publishing: UK. Dodatna literatura

Chaiken, S. & Trope, J. (1999). Dual-process theories in social psychology. New York: The Guilford Press

Fiske, S.T. & Taylor, S.E. (1991). Social Cognition. McGraw-Hill, Inc. Snyder, M. (1984). When belief creates reality. Advances in Experimental Social Psychology,

18, 247-305. Odabir aktualnih radova iz znanstvenih i strunih asopisa

ECTS bodovi 3 boda Ispit Pismeni ispit. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, sudjelovanje u raspravama tijekom predavanja te izrada samostalnog zadatka - prikaz jednog sluaja iz vlastite prakse.

32

Kolegij: BLISKI ODNOSI I MENTALNO ZDRAVLJE Nositelj kolegija: prof. dr.sc. eljka Kamenov Sadraj Bliski odnosi tijekom ivotnog vijeka (partnerski odnosi, odnosi s braom i sestrama, odnosi s roditeljima i djecom, prijateljski odnosi) i njihov znaaj za adekvatno funkcioniranje pojedinca. imbenici stabilnosti i mijenjanja strukture i kvalitete bliskih odnosa (individualni, socijalni, kulturalni i povijesni). Zahtjevi suvremenog naina ivota i njihov utjecaj na kvalitetu bliskih odnosa i zdravlje pojedinca. Novi oblici bliskih odnosa u suvremenom drutvu i prilagodba osoba i njihove okoline na nove uloge i situacije (samatvo, kasnije majinstvo, neplodnost, jednoroditeljske obitelji, viestruko stupanje u brak, istospolne veze i drugo). Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Studenti e po zavrenom kolegiju biti osposobljeni za: 1. uoavanje specifinih kljunih imbenika razvoja i odravanja bliskih interpersonalnih odnosa u suvremenom drutvu 2. usporedbu razliitih pristupa prouavanju bliskih odnosa i razumijevanje potrebe za njihovom adaptacijom na promjene koje donosi suvremeni nain ivota 3. integraciju spoznaja o bliskim odnosima i mentalnom zdravlju na temelju empirijskih istraivanja i vlastitog iskustva iz prakse. Oblik nastave 15 sati nastave e se provoditi u obliku predavanja, prikaza sluajeva i zajednike rasprave. Obvezna literatura

Miller, R.S., Perlman, D. & Brehm, S. S. (2007). Intimate Relationships. New York: McGraw-Hill.

Papp, P. (2000). Couples on the fault line: New directions for therapists. New York: Guilford. Vangelisti, A. L., Reis, H. T. & Fitzpatrick, M. A. (2002). Stability and change in

relationships. Cambridge: University Press. Dodatna literatura

Cassidy, J. & Shaver, P. R. (ur.) (1999). Handbook of attachment: Theory, research, and clinical applications. New York: Guilford.

ubela Adori, V. (2005). Prisni odnosi u odrasloj i starijoj dobi. U: K. Lackovi-Grgin i V. ubela Adori (ur.). Odrabrane teme iz psihologije odraslih (str. 164-221). Jastrebarsko: Naklada Slap.

Kamenov, . i Jeli, M. (2005). Stability of attachment styles across students romantic relationships, friendships and family relations. Review of Psychology, 12 (2), 115-123.

Reis, H. T., Collins, W. A. & Berscheid, E. (2000). The relationship context of human behavior and development. Psychological Bulletin, 126 (6), 844-872.

Tadinac, M., Kamenov, ., Jeli, M., i Hromatko, I. (Ur.) (2007). to ljubavnu vezu ini uspjenom?. Izvjetaj s XV ljetne psihologijske kole. Odsjek za psihologiju i Klub studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb: FF Press.

ECTS bodovi 3 boda Ispit Pismeni ispit.

33

Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, sudjelovanje u raspravama tijekom predavanja te izrada samostalnog zadatka - prikaz jednog sluaja iz vlastite prakse.

34

Kolegij: PSIHOPATOLOGIJA ODRASLIH Nositelj: prof. dr. sc. Draen Begi Sadraj Najei psihijatrijski poremeaji po klasinom medicinskom modelu (epidemiologija, klasifikacija, klinika slika, dijagnoza i diferencijalna dijagnoza, lijeenje i prognostiki ishod): shizofrenija i srodni poremeaji, poremeaji raspoloenja, organski uvjetovani psihiki poremeaji, anksiozni sindromi, bihevioralni sindromi, poremeaji linosti, anoreksija i bulimija, ovisnosti. Psihijatrijske discipline, organizacija psihijatrijske slube i lijeenje u psihijatriji. Terapijske metode: biologijske, psihoterapijske i socioterapijske. Stigma i stavovi drutva prema osoba s psihikim bolestima. Ciljevi (razvijanje opih i specifinih kompetencija) U okviru ovog kolegija studenti e se upoznati sa suvremenim spoznajama o epidemiologiji te etiolokim i terapijskim modelima psihikih poremeaja u odraslih. Nakon odsluanog kolegija moi e prepoznavati specifine pokazatelje psihikih poremeaja, razumjeti njihovu etiologiju te znati planirati primjerene metode procjene i tretmana.. Upoznat e se s organizacijom psihijatrijske ustanove i algoritmom psihijatrijske skrbi. Razumjet e sadraj stigme prema psihikim bolesnicima i njezine posljedice. Oblik nastave Nastava e se odvijati u obliku 10 sati predavanja, rasprava u manjim grupama i studentskih prezentacija, prikaza sluaja i individualnih konzultacija. Obavezna literatura

Hotujac, Lj. (2006). Psihijatrija. Zagreb: Medicinska naklada. Dodatna literatura

Sadock, B.J. & Sadock V.A. (2000). Kaplan & Sadock's Comprehensive textbook of Psychiatry. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins.

Davison G.C., Neale J.M. (1999). Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Nietzel M.T., Bernstein D.A. & Milich R. (2001). Uvod u kliniku psihologiju. Jastrebarsko: Naklada Slap.

ECTS bodovi 2 boda Ispit Pismeni ispit. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, sudjelovanje u raspravama tijekom predavanja te izrada samostalnog zadatka - prikaz sluaja.

35

Kolegij: PSIHOPATOLOGIJA DJETINJSTVA I MLADOSTI Nositelj kolegija: prof. dr.sc. Anita Vuli-Prtori Sadraj Fenomenologija, klasifikacija i prevalencija psihikih poremeaja u djetinjstvu i mladosti; rizini i zatitni faktori u razvoju poremeaja. Suvremene teorijske paradigme u razvojnoj psihopatologiji s posebnim osvrtom na ekoloki i transakcijski modeli u razvojnoj psihopatologiji. Klasifikacije poremeaja u djetinjstvu i mladosti (faktorski pristup i DSM-IV klasifikacija), anksiozni i depresivni poremeaji, gubitak i tugovanje, psihosomatske smetnje, poremeaji u ponaanju, psihotini poremeaji, fenomenologija zlostavljanja i zanemarivanja djece. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) U okviru ovog kolegija studenti e stei informacije i znanja iz podruja psihopatologije djece i mladih te e nakon odsluanog kolegija moi prepoznavati specifine pokazatelje psihikih poremeaja u djetinjstvu i mladosti, razumjeti njihovu etiologiju te znati planirati primjerene metode procjene i tretmana. Oblik nastave 15 sati nastave e se odvijati u obliku predavanja, rasprava u manjim grupama i studentskih prezentacija, prikaza sluaja i individualnih konzultacija. Obvezna literatura

Wenar, C. (2003). Razvojna psihopatologija i psihijatrija. Jastrebarsko: Naklada Slap. Carr, A. (1999). The Handbook of Child and Adolescent Clinical Psychology. London, New

York: Routledge. Mash E.J. & Barkley R.A. (2003). Child Psychopathology. New York, London: The Guilford

Press.

Dodatna literatura First M.B., Frances A. & Pincus H.A. (1997). DSM-IV prirunik za diferencijalnu

dijagnostiku. Jastrebarsko: Naklada Slap. Svjetska zdravstvena organizacija (2003). Vieosna klasifikacija psihijatrijskih poremeaja u

djece i adolescenata. Jastrebarsko: Naklada Slap. Vuli-Prtori A. (2003). Depresivnost u djece i adolescenata. Jastrebarsko: Naklada Slap.

ECTS bodovi 3 boda Ispit Pismeni ispit Nain praenja kvalitete Nastavni program i kvaliteta njegove izvedbe vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, sudjelovanje u raspravama tijekom predavanja te izrada samostalnog zadatka - prikaz tri sluaja.

36

Kolegij: KLINIKI INTERVJU I OPAANJE Nositelj kolegija: prof.dr. sc. Ivanka ivi-Beirevi Sadraj Struktura klinikog intervjua; faze intervjua; verbalna i neverbalna komunikacija u intervjuu; pogreke u intervjuiranju; suoavanje s problemima u intervjuu (otpor, oskudna komunikacija, pretjerani govor, teki pacijenti i dr.); specifinosti intervjua s djecom i adolescentima; intervju s parom i s obitelji; intervju s lanovima obitelji klijenta; intervju s ciljem priopavanja rezultata procjene; procjena suicidalnog rizika; opaanje tijekom intervjua. Procjena ponaanja opaanje; samoopaanje; specifine mjere ponaanja. Rezultati istraivanja o intervjuu - varijable koje utjeu na tijek intervjua i valjanost dobivenih podataka.

Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Nakon odsluanog kolegija studenti e:

1. poznavati imbenike koji utjeu na tijek intervjua i tonost podataka dobivenih intervjuom te razviti kritian odnos prema njima

2. poznavati tehnike intervjuiranja u razliitim situacijama klinike procjene 3. znati primijeniti specifine vjetine intervjuiranja s odraslima, djecom i adolescentima 4. znati kreirati program opaanja i samoopaanja za razliite mjere ponaanja

Oblik nastave 15 sati nastave odrat e se kroz predavanja, prikazivanje primjera iz prakse uz grupnu diskusiju, demonstraciju i uvjebavanje vjetina, igranje uloga. Obvezna literatura

Hersen, M., Van Hasselt, V.B. (1998). Basic Interviewing, A Practical Guide for Counselors and Clinicians. London: Lawrence Erlbaum Ass.

Morrison, J. (1995). The First Interview, Revised for DSM-IV. New York: The Guilford Press. Dodatna literatura

Sommers-Flanagan, R. & Sommers-Flanagan, J. (2002). Clinical Interviewing. New York: John Wiley.

Othmer, E. & Othmer, S.C. (2002). The Clinical Interview Using DSM-IV-TR. Vol. 1: Fundamentals. Washington, DC: American Psychiatric Publishing, Inc.

Othmer, E., Othmer, S.C. (2002). The Clinical Interview Using DSM-IV-TR, Vol. 2: The Difficult Patient. Washington, DC: American Psychiatric Publishing, Inc..

McConaughy, S.H. (2005). Clinical Interviews for Children and Adolescents: Assessment to Intervention (Practical Intervention In The Schools). New York: The Guilford Press.

ECTS bodovi 3 boda. Ispit Evaluacija intervjua snimljenog na audio-kasetu. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata.

37

Obveze polaznika Prisustvovanje predavanjima. Aktivno ukljuivanje u vjebe igranja uloga. Provoenje klinikog intervjua u praksi. Snimanje najmanje jednog inicijalnog klinikog intervjua s pacijentom.

38

Kolegij: PROCJENA KOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI OSOBA S PSIHIJATRIJSKIM I NEUROLOKIM POREMEAJIMA Nositelj: prof. dr. sc. Predrag Zarevski Suradnik: mr. sc. Slavka Gali Sadraj: Osobitosti kognitivnih deficita u psihijatrijskih i neurolokih bolesnika. Metode ispitivanje opih i specifinih kognitivnih sposobnosti. Prednosti i nedostaci psihodijagnostikih instrumenata za ispitivanje opih i specifinih kognitivnih sposobnosti, te njihova diferencijalno-dijagnostika snaga. Integracija rezultata na razliitim testovima kognitivnih funkcija. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Studenti e znati prepoznati osobitosti kognitivnih funkcija kod osoba s razliitim psihijatrijskim i neurolokim poremeajima. Upoznat e se s nainima ispitivanja kognitivnih funkcija. Znati e interpretirati rezultate pojedinih testova i integrirati rezultate razliitih testova. Oblik nastave 15 sati nastave provoditi e se u obliku predavanja, prikaza sluajeva i rasprava studenata. Obvezna literatura

Strauss E., Sherman E. M. S. & Spreen O. (2006.). A compendium of neuropsychological tests, administration, norms and commentary. Third edition. Oxford: Oxford University Press (poglavlja 5 11).

Dodatna literatura

Lezak M.D., Howieson, D.B., Loring, D.W., Hannay, H.J. & Fischer, J.S. (2004). Neuropsychological Assessment. New York: Oxford University Press

Gali S. (2002.). Neuropsihologijska procjena, testovi i tehnike. Jastrebarsko: Naklada Slap i Poega: Opa upanijska bolnica.

prirunici za pojedine testove ECTS bodovi 3 boda Ispit Pismeni ispit. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, sudjelovanje u raspravama tijekom predavanja te izrada samostalnog zadatka tri prikaza sluaja koji se razlikuju po svrsi procjene.

39

Kolegij: PROCJENA LINOSTI I PSIHOPATOLOKIH ODSTUPANJA Nositelj: prof. dr. sc. Nataa Joki-Begi Suradnik: mr. sc. Ivan Vrai Sadraj Jednodimenzionalni i viedimenzionalni upitnici za ispitivanje linosti i psihopatolokih stanja prednosti i nedostaci. Izvori pogreaka kod samoopisnih tehnika. Primjenljivost standardnih upitnika linosti u klinikim uvjetima, interpretacija rezultata, ogranienja. Najpoznatiji kliniki upitnici linosti i psihopatolokih odstupanja. Klinika validacija rezultata upitnika linosti. Objektivni testovi linosti. Projektivne tehnike. Zajednike karakteristike i teorijske osnove projektivnih tehnika. Primjenljivost u klinikim uvjetima. Upoznavanje s nekim projektivnim tehnikama, nainima interpretacije i ogranienjima. Dijagnostike ocjenske ljestvice - upoznavanje s onima nastalim prema dijagnostikim klasifikacijskim sustavima poremeaja u doivljavanju i ponaanju, prednosti i ogranienja. Koncept procesualne dijagnostike i klinika procjena linosti. Integracija podataka dobivenih razliitim tehnikama za procjenu linosti. Specifini diferencijalno-dijagnostiki pokazatelji pojedinih psihopatolokih odstupanja. Algoritam klinike procjene linosti i psihopatolokih odstupanja. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Bit e osposobljeni za provoenje postupaka psiholoke procjene linosti u klinikoj praksi.. Izgradit e temelje strunih standarda, strune etinosti i odgovornosti u postupku psiholoke procjene linosti i psihopatolokih odstupanja. Nakon odsluanog kolegija studenti e znati samostalno provesti postupak klinike procjene linosti i psihopatolokih odstupanja. Oblik nastave 15 sati nastave provoditi e se u obliku predavanja, vjebi s demonstracijom, raspravom i iskustvenim uenjem. Obavezna literatura

GrothMarnat. G. (2003). Handbook of Psychological assessment. New Jersey: Wiley. Joki-Begi, N. (2002). Samoopisne tehnike. U: M. Biro (Ur.). Klinika psihologija. Novi Sad:

Katedra za kliniku psihologiju, Ludwig Maximilians Universitt i Futura publikacije (str. 182-195).

Berger, J. (2002). Projektivne tehnike. U: M. Biro (Ur.), Klinika psihologija. Novi Sad: Katedra za kliniku psihologiju, Ludwig Maximilians Universitt i Futura publikacije (str. 196-208).

Dodatna literatura

Zuckerman, E. L. (2005). Clinician's Thesarus. New York: The Guilford Press,. ECTS bodovi 3 boda Ispit Pismeni ispit. Nain praenja kvalitete Program predmeta i njegova izvedba vrednovat e se putem anonimnih evaluacija studenata. Obveze polaznika Pohaanje cjelokupne nastave, sudjelovanje u raspravama tijekom predavanja te izrada samostalnog zadatka tri prikaza sluaja.

40

Kolegij: NALAZ PSIHOLOKE PROCJENE Nositelj: prof. dr. sc. Nataa Joki-Begi Sadraj Pristupi integraciji i interpretaciji podataka psiholoke procjene. Integracija dobivenih podataka klinike procjene. Povezivanje dobivenih podataka u smislenu cjelinu koja e biti valjan i pouzdan opis osobe koja je bila procjenjivana. Opa forma, struktura i sadraj Nalaza i miljenja psihologa. Odabir bitnih podataka koje treba navesti u nalazu. Ogranienja i izvori iskrivljavanja podataka. Zakljuak nalaza psiholoke procjene i razine zakljuivanja. Miljenja i preporuke. Ovisnost strukture nalaza o svrsi i cilju psiholoke procjene. Specifine forme nalaza psiholoke procjene. Etika pitanja, problem diskrecije i strune tajne kod pisanja nalaza psiholoke procjene. Cilj (razvijanje opih i specifinih kompetencija) Studenti e se osposobiti za integraciju podataka i praktino pisanje nalaza nakon klinike p