BIORAZNOLIKOSTOznačava RAZNOLIKOST života u nekom ekosustavu, biomu ili na čitavom planetu → obuhvaća genetičku raznolikost, raznolikost vrsta i raznolikost ekosustavaUnošenje stranih vrsta u ekosustave jedna je od velikih prijetnji bioraznolikostiZahvaljujući ljudskim aktivnostima, neke su se vrste prenijele s područja na kojima su oduvijek živjele na područja na koja nikad prirodnim putem ne bi dospjele.

Autohtone vrste – vrste koje prirodno obitavaju u određenom ekosustavu nekog područja (izvorne, domaće, zavičajne)

Alohtone vrste su organizmi koji prirodno ne obitavaju u nekom području nego su u njega dospjeli namjernim ili slučajnim unošenjem.

a) Naturalizirane alothone vrsteb) Invazivne alohtone vrste - vrste čije unošenje i daljnje širenje direktno ugrožava ekosustav, stanište i autohtone vrste (biološku raznolikost)→ ekološke i ekonomske posljedice

Zbog sve bolje prometne povezanosti, namjerno ili slučajno unošenje vrsta u područja u kojima te vrste ne žive sve su učestalije. Sudbina unesenih (ne zavičajnih, stranih, egzotičnih, alohtonih) vrsta može biti različita.

Većina ih se ne može prilagoditi novim uvjetima te ubrzo ugibaju. Neke se asimiliraju u postojeće zajednice bez većih negativnih utjecaja. Međutim, pojedine vrste se brzo adaptiraju ili nemaju prirodnih neprijatelja, pa njihove populacije ubrzano rastu i istiskuju domaće (zavičajne, autohtone) vrste.

ALOHTONE VRSTE

od 100 unesenih stranih vrsta, najmanje će ih 10 opstati na novom staništu, dok će 3% biti invazivne.

Intenzivni rast trgovine, transporta i putovanja u dvadesetom stoljeću imao je za posljedicu širenje mnogih vrsta i snažan kontinuiran rast broja vrsta unesenih u nove regije.

Unošenje invazivnih vrsta nije međutim pojava modernog vremena. Velike migracije ljudi, trgovina i transport oduvijek su bile praćene širenjem vrsta izvan područja njihovog rasprostranjenja. Od otkrića i kolonijalizacije Novog svijeta problem stranih invazivnih vrsta ubrzano raste, da bi u dvadesetom stoljeću postao jedna od glavnih, globalnih, prijetnji u očuvanju biološke raznolikosti.

Kroz veliki europski međunarodni projekt DAISIE (Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe) na području Europe je zabilježeno više od 11 000 stranih vrsta. Od svih njih izdvojeno je 100 najinvazivnijih, među kojima su mnoge prisutne u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Većina tih vrsta unesene su iz Sjeverne Amerike ili Azije.

Prema IUCN-ovoj Crvenoj listi, strane invazivne vrste odgovorne su za više izumiranja koja su se dogodila u cijelom svijetu nego bilo koji drugi agens. Na primjer, na globalnoj razini jedna trećina ptica, 6% sisavaca i 11% vodozemaca ugroženi su stranim invazivnim vrstama.

Na europskoj razini procjenjuje se da šteta koju su prouzročile strane invazivne vrste premašuje 12 milijardi EUR godišnje

Kontrola invazivnih vrsta i smanjivanje njihovog utjecaja na autohtone vrste i cjelokupne ekosustave danas je jedan od najvećih izazova zaštite prirode. Zato je važno rano otkrivanje prisutnosti potencijalno invazivne strane vrste, a hitne mjere kontrole širenja i uklanjanja najčešće su jedine djelotvorne mjere u borbi protiv takvih vrsta.

Sumnja za bijeg eksperimentalnih organizama iz laboratorija,, prvenstveno virusi i bakterije

UTJECAJ ALOHTONIH VRSTA

Strategija za alohtone vrste u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13) zabranjen unos stranih vrsta u otvorene ekosustave. Upute za podizanje svijesti javnosti, istraživanje, kontrolu, sprječavanje širenja i uklanjanje stranih vrsta iz prirode zadane su Strategijom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN 143/08). One predstavljaju okvir za borbu protiv stranih invazivnih vrsta, a ističu se sljedeće aktivnosti:izrada popisa prisutnih invazivnih vrstautvrđivanje njihove rasprostranjenosti i sistemsko praćenje stanja populacijaprovođenje programa uklanjanja, suradnja s drugim sektorimaprovođenje kontinuirane edukacije šire javnosti o invazivnim vrstama.

Taksonomske skupine kopnenih vrsta uvedenih u Hrvatskoj iz online baze podataka DAISIE http://www.europe-aliens.org/

Kritosjemenjače/Magnoliophyta 161 Insekti/Insecta 128 Pauci/Araneae 6 Gljive/Fungi 16 Koštunjače/Osteichthyes 17 Sisavci/Mammalia 9 Mekušci/Mollusca 2 Alge/Chromista 2 Ptice/Aves 4 Rakovi/Crustacea 1 Oblići/Nematoda 1

346 vrsta uvedeno u Hrvatsku

Najstariji primjer uvođenja vrsta u Hrvatskoj je naseljavanje indijskog mungosa (Herpestes javanicus auropunctatus ) na otok Mljet zbog zmija otrovnica. 1910. godine je 11 primjeraka

doneseno na Mljet

Drastične promjene faune: kada su nestale zmije mungosi su jeli male sisavce, divlje i domaće ptice: nestalo veliki broj vrsta. U prošlosti je bilo pokušaja potpunog uklanjanja mungosa, ali bez većeg uspjeha. Svake se godine ukloni oko 100 jedinki, no mungosi i dalje nastanjuju otok nanoseći velike štete.

U Hrvatskoj i BiH su prisutne mnoge druge strane vrste sisavaca. Među vrstama divljači takvi primjeri su jelen lopatar (Dama dama), jelen aksis (Axis axis), muflon (Ovis aries musimon i Ovis orientalis) i drugi (npr. divlja svinja Sus scrofa na otocima), koji su namjerno uvedeni na lovišta, gdje imaju negativne učinke na bioraznolikost i predstavljaju ozbiljan problem.

Osim natjecanja s pripitomljenim životinjama, one se natječu s autohtonim divljim vrstama i često su prijenosnici novih štetnika i bolesti, koji bi mogli imati negativan učinak na autohtone populacije. Posebice na otocima strane invazivne vrste osobit su problem budući da su otočni ekosustavi osobito osjetljivi zbog njihove izolacije. Na otocima strane invazivne vrste uništavaju staništa, pridonose smanjenju bioraznolikosti i negativno utječu na ruralne aktivnosti, kao što su tradicionalna poljoprivreda i ekstenzivno stočarstvo.

Domovina jelena lopatara (Dama dama) je Mala Azija, odnosno Istočno Sredozemlje i gdje je  nastanjen kao autohtona vrsta. Hrani se raznovrsnim biljkama i usjevima te može nanijeti dosta štete šumskim zajednicama. Često znaju brstiti izbojke i pupoljke na drveću, šikari i grmlju, brstiti mladice iznikle iz zemlje te mogu počiniti popriličnu štetu. Primjer je otok Badija kraj Korčule gdje je nekontroliran broj lopatara u kombinaciji s ilegalnom sječom ugrozio vegetaciju crnogorične šume.

Populacija od 300 primjeraka nedavno je unesena na područje Rakovice kod Sarajeva

Jelen aksis je autohtona vrsta jelena šumovitih područja Šri Lanke, Nepala, Bangladeša i većeg dijela Indije. Otok Veliki Brijuni u NP Brijuni prvo je stanište jelena aksisa kad ga je od 1911. godine unesen iz Njemačke. S obzirom na njemu vrlo pogodnu klimu jelen aksis se dobro prilagodio i održao sve do danas

Mufloni, Ovis aries musimon i Ovis orientalis s Bliskog istoka najprije naseljeni na otoke Sredozemlja već u vrijeme neolita (10 000-2000 p.n.e.), a odatle po cijeloj Europi. U BiH i Hrvatskoj naseljavaju brdsko i planinska područja od mediteranske i sub-mediteranske regije do kontinentalnih područja. Ugrožava biocenoze krškog i planinskog područja. Npr. velike štete na kulturama vinove loze na Pelješcu – nemaju prirodnih pašnjaka.

Europski dabar, Castor fiber, je inducirana vrsta u BiH. Lovio se gotovo do istrebljenja zbog krzna i kastoreuma (mirisni uljasti sekret koji izrađuju trbušne žljezde dabra, i ženke i mužjaka). Najbrojnije populacije u pojasu gornje-vrbanskog sliva.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdalo je temeljem članka 92. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 70/2005, 139/2008 i 57/2011) Naredbu o uklanjanju strane svojte (Sus scrofa – divlje svinje) iz otočnih ekosustava („Narodne novine“, broj 49/2012) kako bi se zaštitila bioraznolikost Republike Hrvatske.

Budući da je divlja svinja (Sus scrofa) na otocima strana (alohtona), ujedno i invazivna vrsta, koja evidentno čini ogromnu štetu na autohtonim biljnim i životinjskim vrstama mijenjajući prirodne ekosustave otoka, kao i nanosi štetu lokalnom stanovništvu (ekstenzivnom stočarstvu, vinogradarstvu i dr.), ovo Ministarstvo izdalo je Naredbu o uklanjanju ove strane vrste iz otočnih ekosustava Republike Hrvatske kako bi se zaštitila bioraznolikost.

Kao omnivorna vrsta (svejed) divlja svinja čini ogromne štete na autohtonoj vegetaciji, ali i cijelom nizu životinjskih vrsta, prekidajući ekološke procese (poput sukcesije) te remeteći sastav vrsta u zajednicama. U potrazi za hranom (korijenjem, kukcima, puževima) ruje tlo, što rezultira stradavanjem endemskih vrsta guštera, rijetkih vrsta zmija, kornjača, jaja ptica koje se gnijezde na tlu i njihovih mladunaca.

Grivasti skakač (barbarska ovca) Ammotragus lervia unesena na području planine Mosor, otoka Hvara (Jelsa). Pradomovina je Atlas gorje (sjeverna Afrika). Nevjerojatna sposobnost razmnožavanja, snažan imunitet i instinkt čine tu životinju superiornom u odnosu na srodnike.

Na dalmatinskim otocima naseljene su invazivne vrste sredozemnog crnog štakora Rattus rattus i talijanske gušterice Podaris sicula campestris. Imaju snažan negativan učinak na autohtonu otočnu faunu. Osim kompeticije, crni štakor npr. jede jaja morskih ptica, od kojih su neke morske vrste rijetke i zaštićene.

Među slatkovodnim kralježnjacima, u prošlom stoljeću najmanje 17 vrsta riba uvedeno je u rijeku Dunav te rijeke jadranskog sliva. Te vrste uzrokuju veliku štetu autohtonoj ihtiofauni, osobito u rijekama jadranskog sliva koje su bogate endemskim vrstama. Premda imaju veći fekunditet, nešto je manji broj novo-pridošlih beskralježnjaka zbog manje mogućnosti aktivne migracije. Međutim, oni su manje važan plijen njihovim predatorima od autohtonih vrsta, pa vrlo brzo postaju dominantni i istiskuju nativne sorte.

Općenito, glavnina invazivnih vrsta koje su naselile ili naseljavaju Europske vode su Ponto-Kaspijskog porijekla.

Sjeverni koridor - rijeka Volga, jezero Beloye, jezero Onega, jezero Ladoga, rijeka Neva i Baltičko more; Centralni koridor - rijeke Dnjepar, Rajna, Visla, Odra i Elba; Južni koridor - Dunav do Rajne preko njihove spone -kanala Majna-Dunav

Alohtone vrste riba u Bosni i Hercegovini

Kalifornijska pastrva - Oncorhynchus mykiss

U Europu je uvezena krajem XIX stoljeća i od tog perioda pa do danas ova salmonida se odomaćila na većini naših rijeka. Podnosi daleko toplije vode i siromašnije kisikom od potočne pastrve i uslijed toga ima širi areal rasprostranjenosti. Svejed je i hrani se i onim što inače salmonide ne uzimaju, zbog čega imaju izuzetan prirast.

Potočna zlatovčica ,Salvelinus fontinalis, pastva uvezena iz Kanade u 19. st. Vrsta nastanila vode u Hrvatskoj pokusnim puštanjem od strane ribolovaca ili bijegom iz uzgoja. Stanje tih populacija nije dobro istraženo, pronađene su samo u Plitvičkim jezerima i Neretvi. Jedinke u Neretvi najvjerojatnije dolaze iz BiH gdje se pojedine rijeke još poribljavaju ovom vrstom.

Jezerska zlatovčica - Salvelinus alpinus. Prirodno stanište ove ribe predstavljaju hladne vode cirkumpolarnih područja uz obale Sjevernog mora. Također obitava u nekim visokoplaninskim jezerima zauzimajući ekološke niše pri dnu. Rasprostranjena je na Grenlandu, Islandu i sjevernim krajevima Norveške i Sibira. U vode bivše Jugoslavije introducirana je iz alpskih jezera 1943. godine, prvo u Bohinjsko jezero, a zatim u Veliko Plivsko jezero  i Ramsko jezero. Bilećko i Trebinjsko jezero su također (1970. godine) poribljena ovom vrstom. Ima i je i u Kotlaničkom i Štirinskom jezeru na Zelengori, te kod Bugojna.  Poribljavanja  mlađi ove ribe u  neretvanskim hidroakumulacijama višekratno su ponavljana i u novije vrijeme.

Micropterus salmoides, pastrvski grgeč (bas), potječe iz sjeverne Amerike. Unesen zbog ribolova, često značajno promijenio strukturu biološke raznolikosti i hranidbene mreže. Veliki proždrljivac.

Zlatna ribica, Carassius auratus, pripada porodici šarana. Jedna je od prvih pripitomljenih riba, te je među najpopularnijim akvarijskim ribama. Uzrokuje smanjenje brojnosti autohtonih, a osobito manjih vrsta riba.

Babuška – Carrasisus gibelio, potječe iz južne Azije. Danas

jedna od najbrojnijih riba Dunava i Drave, a veoma česta u

njezinim pritocima . U ulovu ribara s Kopačkog rita prvi put se

spominje 1977. godine, a 6 godina kasnije njezina populacija je

predstavljala 50,42% ukupne ribljeg ulova. Izrazito je adaptivna

vrsta, otporna na nepovoljne uslove, bez prirodnih preadatora.

Glavni razlozi nezadrživog širenja vrste su specifičan način razmnožavanja – ginogeneza (ženke se mrijeste i sa mužjacima drugih vrsta jer za oplodnju nije važan DNA materijal već samo stimulans spermatozoida).

Hypophthalmichthys molitrix, bijeli glavaš (porodica šarana), porijeklom iz Azije (Kina i istočni Sibir).

Bezribica – Pseudorasbora parva, mala riba velike brojnosti, autohtona za vode Japana, Kine i Koreje. Hrani se planktonom, larvama insekata, organizmima dna i ikrom drugih vrsta riba. Slučajno je unjeta u ribnjake Rumunije, zajedno sa planskim unosom babuške.

Ctenopheryngodon idella – bijeli amur, porijeklom iz Amura i rijeka u Kini, unesen u europske vodotokove 1960. (Rumunija), radi kontrole vodene vegetacije na ribnjacima i vodenim kanalima. Ubrzo se proširio u Dunav, Savu i Tisu, i čitav dunavski sliv uključujući i jezera na velikoj nadmorskoj visini kao što je Vlasinsko jezero, na 1200 m. Prisustvo amura je u korelaciji s opadanja brojnosti šarana u Dunavu uslijed smanjenja površina obraslih vodenim biljem.

Patuljsati somići – Ameiurus melas i A. nebulosus, unesena iz istočnog dijela sjeverne Amerike, a prirodni areal je od Kanade do Meksika. S lakoćom podnosi teške životne uvjete i u pravilu je zadnja vrsta koja preživljava drastična ekološka zagađenja. Svejed je.

Gambuzija, Gambusia affinis, u ustima imaju zube kojim hvataju kukce s površine vode. U naša vodena staništa �doseljene su iz Amerike kao prvobitno riješenje suzbijanja �komaraca, tj. hrane se njihovim ličinkama. Kad su se udomaćile postale invazivna vrsta pa u nekim ekosustavima zadaju probleme.

SUNČANICA (Lepomis gibbosus) je mala riba i danas vrlo brojna u mnogim našim vodama. Dolazi iz južnih dijelova Sjeverne Amerike. Premda mala rastom (kapitalci teže znatno manje od pola kilograma) agresivne je naravi i grabljivog ponašanja. Hrani se svim vodenim životinjicama koje može uloviti i progutati uključujući tu imlađ drugih vrsta riba. Ženka čuva oplođenu ikru i tek izlegle juvenilne ribe od grabežljivaca, pa je postotak preživljavanja znatno veći u usporedbi s drugim ribama.

Krkuša, Gobio gobio, smatra se jednom od najznačajnijom invazivnom vrstom ribe BiH. Porijeklo od rijeka Atlantskog sliva. Prosječne dužine 8-10 cm, živi u manjim plovama. Izraziti karnivor.

sjeverna ozimica Coregonus peled i velika ozimica Coregonus lavaretus, naseljava izvorno sjevernu hemisferu. Omnivorne ribe koje se hrane algama i zooplanktonom

Rotan, Perrcettus glenii, kod nas je prvi put ulovljen 2008. u Savi kod Slavonskog Broda. Smatra se da bi daljnjem širenjem mogla postati najopasnija strana vrsta do sad (gora i od somića) jer je mesojed i agresivno napada mlađ drugih vrsta. Iz istočne je Azije unesen u europski dio Rusije 1912. godine, a danas je invazivna vrsta te se očekuje da će se tijekom sljedećeg desetljeća proširiti vodama čitavog europskog kontinenta. Akvaristika se smatra glavnim razlogom unošenja ove vrste u nova područja među različitim slivovima.

Večernji list: Nakon Drave zloglasna pirana nađena i u Dunavu

Tropska riba čije je stanište južnoamerička Amazona ponovno je ulovljena u okolici Osijeka, a zatim i u Austriji.

Stručnjaci smatraju da su ih neodgovorni vlasnici iz akvarija pustili u rijeke. Tim ribama potrebna je svakodnevna njega i hranjenje što i nije tako jednostavno kada one porastu. Osim toga, samo jedna riba treba 100 litara vode da bi živjela. Vlasnicima valjda zadaju preveliku brigu pa ih puštaju u rijeke.

Mišljenja su kako se pirane kod nas ne mogu razmnožavati jer im je potrebna temperatura vode od najmanje 23 stupnja Celzijeva, a koju ni Dunav ni Drava u većini godine ne postižu.

Pygocentrus piraya iz Drave

Slatkovodni glavoči – podnose velike varijacije saliniteta pa naseljavaju bočata ali i potpuno slatkovodna staništa.

Porijekla su iz Kaspijskog mora, a stalni stanovnici su Crnog i Azovskog mora od dakle su naselili slatke vode Dunavskog sliva. Proširili i na srednje-europske rijeke i Baltik. Sve brojniji u Dunavu, Savi, Dravi, Muri i Kupi. Razlozi širenja ovih vrsta iz pontokaspijskog bazena Dunavom su stvaranje pogodnih staništa utvrđivanjem obala te intenzivna plovidba. Poznato je da glavoči polažu ljepljiva jaja na oplate brodova te su se na taj način proširili Dunavom uzvodno.

Putem balastnih voda naselili su Velika jezera sjeverne Amerike.

Izraziti predatori od beskralježnjaka do jaja i ličinki riba.

Prenosioci parazita od kojih su neki

Neogobius fluviatilis

Neogobius melanostomus

Neogobius kessleri

Dreissena polymorpha – raznolika trokutnjača, nativna vrsta Ponto-kaspijske regije. Invaziju kopnenih voda započela je početkom 19. st. zbog kanalnog povezivanja riječnih tokova. Naziv polymorpha dobiva zbog izrazito varijabilnog obojenja ljušture ovisno o substratu, dubini vode, bistrini…

Izuzetan fekunditet- ženka stvara i do 30 000 jaja. Veliger ličinka i do 4 tjedna boravi u vodenom stupcu.

Podnosi niske koncentracije kisika, dobro je prilagođena na temperaturne oscilacije.

Corbicula fluminea invazivna je vrsta školjkaša koja se iz tropsopkog područja Azije i Afrike proširila najprije u Sjevernu Ameriku, a nakon toga i u Europu. Vrsta je u direktnoj kompeticiji za hranu i prostor s autohtonim vrstama školjkaša. U Hrvatskoj je ova vrsta najprije zabilježena u rijeci Dunav 1998. god. odakle se rijekama Savom i Dravom proširila i u ostale dijelove. Brodski promet se smatra glavnim uzročnikom širenja areala.

Istočnoazijska bezupka, Sinanodonta woodiana invazivna je vrsta, nativna u istočnoj i jugoistočnoj Aziji. Širenje ove vrste u neka područja Europe, Srednje i Sjeverne Amerike uglavnom je povezano s unosom pojedinih vrsta riba iz istočne Azije, a ujedno su domadari parazitskim ličinkama ovog školjkaša. Prvi nalaz ove vrste na području Hrvatske potječe iz 2001. godine, iz rijeke Dunav. U međuvremenu je S. woodiana zabilježena duž toka rijeke Save i Drave, kao i u njihovim pritocima na području Slavonije i Baranje, u Parkovima prirode Lonjsko polje i Kopački rit.

Bithynia tentaculata, slatkovodni puž nativno rasprostranjen u sjevernoj Europi, Aziji i Sibiru. Danas vrlo brojan u jezerima Sjeverne Amerike.

Radulom struže alge, ali može filtrirati i majnje organizme iz vode.

Potamopyrgus antipodarum - iz područja Novog Zelenda raširio se po cijelom svijetu. Prvi nalaz u Europi je od polovine 19. st. Kad je puž nađen u Engleskoj. Na našem području zabilježen je tek 2000-tih.

Signalni rak, Pacifastacus leniusculus, porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unesen polovicom 20. stoljeća s namjerom nadomještanja autohtonih populacija riječnog raka (Astacus astacus). Vrlo brzo se prilagodio novim uvjetima i proširio vodotocima 27 europskih država. Ime je dobio prema plavim, intenzivnim mrljama na kliještima između pokretnog i nepokretnog prsta. Danas je signalni rak jedna od najvećih prijetnji opstanku autohtonih vrsta. Uz izravnu kompeticiju za hranu i stanište, signalni rak je i prijenosnik gljivice (Aphanomyces astaci), uzročnika bolesti račje kuge na koju je sam otporan. Svrstan je među 100 najopasnijih invazivnih vrsta svijeta.

Pacifastacus leniusculus

Orconectes limosus ,bodljobradi ili prugasti rak - autohton je za atlantski slijev Sjeverne Amerike. Prvi je put unesen u Europu (Poljsku) 1890. godine s namjerom akvakulture. Iz Poljske je unesen u Njemačku, a zatim se, što ljudskom djelatnošću, prirodnim putevima i balastnim vodama brzo proširio po Europi.U Hrvatskoj je njegova prisutnost prvi put utvrđena 2003. god. na području Kopačkog rita u koji je došao Dunavom iz Mađarske, a odakle se proširio u Dravu i započeo s invazijom u uzvodnom smjeru. Pripada 100 najgorih invanzivnih vrsta.

Istiskuje autohtone vrste pa mijenja stanište, strukturu prehrambenih lanaca, a bolestima (račja kuga) koje prenosi smanjuje brojnost autohtonih populacija. Zbog većeg fekunditeta brojčano nadjačava autohtone vrste.

Orconectes limosus Astacus Orconectes

Invanzivne vrste rakušaca - Gammaridea

Strane i invazivne vrste rakušaca dolaze u interakciju s autohtonim vrstama dijeljenjem staništa i istih resursa za hranu što dovodi do ekološkog preklapanja i pojave kompeticije. Još jači utjecaj ima predatorstvo koje je široko prihvaćen mehanizam kojim ponto-kaspijske vrste rakušaca zamjenjuju autohtone vrste.

I veličina jedinki je bitan čimbenik. Veće jedinke imaju prednost u iskorištavanju boljih skloništa ostavljajući na raspolaganju lošija staništa čime manje jedinke postaju izloženije napadu predatora

Invazivne vrste rakušaca mogu postati pravi inženjeri ekosustava te u potpunosti promijeniti strukturu zajednice makroskopskih beskralješnjaka dna kroz promjene u hranidbenoj mreži:

-Konzumiranjem makrofitske vegetacije i detritusa te bio-turbacijom utječu na ostale skupine makrozoobentosa, što dovodi do smanjenja izvora hrane i staništa za druge beskralješnjake.

-Napadanju malih riba i ribljih jaja.

-Smanjenje biološke raznolikosti

Dikerogammarus villosus, rak ubojica, invazivna i agresivna vrsta Ponto-kaspijskog porijekla. Dominira u Dunavu s vrijenostima preko 1800 jedinki/m2. Preko Dunava i umjetnih kanala proširio se na rijeke cijele Europe. Snažnim usnim aparatom ubija i usitnjava plijen (male i juvenilne beskralježnjake). Brzo raste i spolnu zrelost dostiže za 4-8 tjedana. Znatno su otporniji na onečišćenje vode i razne druge utjecaje uzrokovane antropogenim djelovanjem.

Chelicorophium curvispinum, dominira u Savi s vrijednostima i do 4000 jedinki/m2. Hrani se filtriranjem organske tvari. Vrlo prilagodljiv na promjene okoliša.

Visoka stopa fekunditeta, ali ima mali životni vijek (r-stratezi)

Obesogamarus obesus – 1994 prviput nađen u Austrijskom dijelu Dunava. Agresivno se širi rijekama srednje i južne Europe.

Jaera istri - izopoda

Hemimysis anomala

Katamysis warpachowskyi

Veliki je broj alohtonih vrsta beskralježnjaka među kojim je posebno velik broj kukaca. Osobito velike probleme uzrokuju nametnici na kulturnim biljkama.

Krumpirova zlatica – Leptinotarsa decemlineata, potječe iz sjeverne Amerike (područje Colorado). Jedna je od osobito zastupljenih invazivnih nametnika. Osim krumpira, napada i druge povrtnice (rajčica, paprika, patliđan…)

Od 1990.-tih agresivno se širi kukuruzna zlatica, Diabratica virgifera. Potječe iz sjeverne Amerike, država Iowa. U drugoj polovini 20. st. proširila se po svim državama SAD-a. U Europi prvi put je nađena 1992. godine u Srbiji kod Beograda. Danas raširena po cijeloj srednjoj i južnoj Europi.

Više od 5% od ukupnog broja svih vrsta Sredozemnog mora danas su alohtone vrste

Od njih 13,5% se mogu klasificirati kao invazivne vrste

Po biomasi, invazivne alge dominiraju u zapadnom Sredozemlju i Jadranskom moru, dok mnogočetinaši, rakovi, mekušci i ribe u istočnom i središnjem Sredozemlju.

Najveći broj alohtonih vrsta nalazimo u istočnom Sredozemlju uz obale Jordana, Izraela i Turske.

SREDOZEMNO MORE

JADRANSKO MORE

Zabilježeno 143 alohtone vrsta: 16 fitoplanktonskih, 17 zooplanktonskih, 17 makroalgi, 44 zoobentosa i 53 ribe.

Jedna od prvih invazivnih vrsta zabilježenih u Jadranskom moru bila je kladocera Penilia avirostris. Prvi pojedinačni primjerci nađeni su u Trščanskom zaljevu 1915. godine. Zbog partenogenetskog (djevičanskog) razmnožavanja, P. avirostris je vrlo brzo postala dominantna vrsta zooplanktona u ljetnim mjesecima cijelog sjevernog Jadrana što je ostala i do danas. U nepovoljnim uvjetima nakon prave oplodnje stvara trajna jaja (ciste).

Broj invazivnih vrsta zabilježenih u zaštićenim područjima Sredozemnog mora

Naziv vrste: Clytia linearisSkupina: Zooplankton i zoobentosPodrijetlo: Crveno more, tropska i subtropska

područjaGodina i mjesto prvog nalaza:

2010. god. otok Lokrum

Vektori unošenja Prenos balastnim vodama, Sueski kanalUdomaćenost: Česta i dobro prilagođena

Utvrđena od površine do 30 m dubine kod Otranta na raznovrsnim podlogama. Zabilježena kod otoka Lokruma u dubinskom rasponu od 5 do 30 m. U životnom ciklusu sesilni hidroid i dugoživuća meduza.

Naziv vrste: Muggiaea atlanticaSkupina: zooplankton

Podrijetlo: Atlantski ocean

Godina i mjesto prvog nalaza: 1995. g. kod Dubrovnika

Vektori unošenja: Aktivna migracija

Udomaćenost: invazivna

Široko rasprostranjena; brojnija u produktivnim područjima.

Naziv vrste: Crassostrea gigasGrupa: zoobentosPorijeklo: Tihi oceanGodina i mjesto prvog nalaza: 1977.g. Boka KotorskaVektori unošenja: marikulturaUdomaćenost: česta

Unesena je za potrebe marikulture, ali njeno veće širenje u Jadranu limitira niža temperatura i salinitet ispod 18‰.

Naziv vrste: Idas simpsoniGrupa: zoobentosPorijeklo: Atlantski oceanGodina i mjesto prvog nalaza: 2003.g. o. MljetVektori unošenja: NepoznatoUdomaćenosti: rijetkaEkologija: Školjka prljavo bijele boja,

naseljava velike dubine pa je zbog toga česta i u kočarskim mrežama.

Naziv vrste: Melibe viridisGrupa: zoobentosPorijeklo: Tihi oceanGodina i mjesto prvog nalaza:

2004.g. Herceg Novi

Vektori unošenja: balastne vode, Sueski kanalUdomaćenost: rijetkaEkologija: Nađen jedan nalaz na ulazu u

Bokokotorski zaljev, a u Hrvatskoj je registriran kod otoka Hvara što je najsjeverniji nalaz ove vrste u Sredozemlju. Zadržava se u naseljima morskih cvjetnica. Kada je uznemiren može plivati uvijanjem cijelog tijela. Hrani se malim beskralješnjacima i žarnjacima, uglavnom noću.

Naziv vrste: Bursatella leachiGrupa: zoobentosPorijeklo: subtropskaGodina i mjesto prvog nalaza:

2004.g. Bokokotorski zaljev

Vektori unošenja: morske strujeUdomaćenost: česta

Ekologija: Ova vrsta je prvo bila uočena u južnom Jadranu kod Barija (1983), zatim u sjevernom dijelu (1986) a od tada se širi prema jugu. U Bokokotorskom zaljevu su utvrđene brojne populacije i u više navrata je registrirano polaganje jaja i karakterističan lančani raspored jedinki tijekom polaganja jaja.

Naziv vrste: Farfantepenaeus aztecusGrupa: zoobentosPorijeklo: zapadni AtlantikGodina i mjesto prvog nalaza:

2013. godina, Boka-Kotorska

Vektori unošenja: balastne vodeUdomaćenosti: rijetkaEkologija: Živi u estuarijima. Larve i

juvenilne jedinke podnose veliki raspon saliniteta i temperature. Ekonomski najvažnija vrsta u ribarstvu istočne obale SAD-a i Meksičkog zaljeva odakle i potiče.

Naziv vrste: Callinectes sapidusGrupa: zoobentosPorijeklo: Atlantski oceanGodina i mjesto prvog nalaza: 2004.g. Stonski zaljevVektori unošenja: aktivno plivanje i morske strujeUdomaćenosti: čestaEkologija: Naseljava bočate vode.

Agresivna vrsta. Omnivor. Tipična hrana su mu mekušci, male ribe i alge. Prenosilac je brojnih parazita: virusa, bakterija, cilijata i dr.

Naziv vrste: Fistularia commersoniiGrupa: ribePorijeklo: Tihi i Indijski oceanGodina i mjesto prvog nalaza:

2006.g. Tricase (Italija) i Sv. Andrija (Hrvatska, Dubrovnik)

Vektori unošenja: aktivna migracija, Sueski kanalUdomaćenost: Invazivna, sve češća u južnom Jadranu,

moguće uspostavljanje reprodukcije u južnom Jadranu.Naseljava područja od obalnih do 130 m dubine. Nekoliko puta je zabilježena u južnom Jadranu ali sve su manji vremenski rasponi između novih nalaza pa se da zaključiti da sve intenzivnije zahvaća nova područja. Može imati značajan utjecaja na lokalni ribolov kao i na lanac ishrane u morskom ekosustavu.

Naziv vrste: Sphoeroides pachygasterGrupa: ribePorijeklo: Atlantski oceanGodina i mjesto prvog nalaza:

1992. g. Albanija

Vektori unošenja: aktivna migracijaUdomaćenost: uspostavljena stabilna

populacija Ekologija: Bento-pelagična vrsta koja živi

na dubinama od 50-480 m, obično od 50-250 m dubine. Naseljava pjeskovita, muljevita i kamenita dna. Sadrži tetrodotoksin, jedan od najjačih ribljih otrova. Meso ove ribe veoma je cijenjeno u Japanu.

Naziv vrste: Cyclopterus lumpusGrupa: ribePorijeklo: Atlantski oceanGodina i mjesto prvog nalaza: 2004.g. 7 Nm južno od MoluntaVektori unošenja: balastne vode, prekooceanska

flota Udomaćenost: nalaz samo jednog primjerkaEkologija: Bentoska vrsta koja naseljava

kamenito dno uglavnom na dubinama od 50 do 150 m, a može se naći i dublje. Ima veliki ekonomski interes u nordijskim zemljama gdje se izlovljava kao autohtona vrsta.

Naziv vrste: Hemiramphus farGrupa: ribePorijeklo: Indijski i Tihi OceanGodina i mjesto prvog nalaza:

1986.g. Albanija

Vektori unošenja: Sueski kanalUdomaćenost: vrlo rijetkaEkologija: Epipelagična vrsta koja živi

bliže obali i u zemljama gdje je česta je vrsta od ekonomskog interesa.

Naziv vrste: Lagocephalus lagocephalus lagocephalus

Grupa: ribePorijeklo: tropski i subtropski Atlantik,

IndopacifikGodina i mjesto prvog nalaza: 2004. g. kod Molunta Vektori unošenja: Sueski kanalUdomaćenost: nalaz samo jednog primjerkaEkologija: Živi pojedinačno, slab je plivač i

za obranu koristi mogućnost povećanja obujma gutanjem velike količine vode. Potencijalno otrovna, ne preporuča se za konzumaciju.

Naziv vrste: Mycteroperca rubraGrupa: ribePorijeklo: Istočni AtlantikGodina i mjesto prvog nalaza: 2000. g. kod Dubrovnika Vektori unošenja: aktivna migracijaUdomaćenost: rijetkaEkologija: Pridnena vrsta koja naseljava

uglavnom priobalje od 15 do 50m dubine, na kamenitim dnima. Tamo gdje je česta vrsta je od ekonomskog interesa.

Naziv vrste: Saurida undosquamisGrupa: ribePorijeklo: IndopacifikGodina i mjesto prvog nalaza:

1995. g. Drač

Vektori unošenja: Sueski kanalUdomaćenost: rijetkaEkologija: Živi na morskom dnu na ravnim

pješčanim ili muljevitim dnima na dubinama od 1 do 350 m a najčešće od 30 do 70 m. Tamo gdje je česta ima značajan ekonomski interes.

Naziv vrste: Siganus luridusGrupa: ribePorijeklo: Zapadni dio Indijskog oceanaGodina i mjesto prvog nalaza:

2010.g. kod o. Mljeta

Vektori unošenja: Suecki kanalUdomaćenost: uspostavljena populacija u JadranuEkologija: Mlade jedinke se okupljaju u većim

jatima nego odrasle jedinke. Naseljava kamenito i pješčano-kamenito dno sa bujnom vegetacijom. Tamo gdje je česta ima mali ekonomski interes, a zabilježeni su slučajevi trovanja pa je potreban oprez sa ovom vrstom.

Naziv vrste: Sphyraena chrysotaeniaGrupa: ribePorijeklo: IndopacifikGodina i mjesto prvog nalaza: 2000.g. MolunatVektori unošenja: Sueski kanalUdomaćenost: nalaz samo jednog primjerkaEkologija: Živi u velikim jatima, do 50 m

dubine, a hrani se pri dnu. Tamo gdje je brojna ima ekonomsku važnost.

Naziv vrste: Tylosurus acus imperialisGrupa: ribePorijeklo: Istočni Atlantik i Sredozemlje Godina i mjesto prvog nalaza: 1996.g. kod Barija (Italija)Vektori unošenja: aktivna migracijaUdomaćenost: uspostavljena populacija u

južnom Jadranu Ekologija: Epipelagična vrsta. Uglavnom

živi u otvorenim vodama.

Naziv vrste: Sphyraena viridensisGrupa: ribePorijeklo: Istočni Atlantik i SredozemljeGodina i mjesto prvog nalaza: 2000. g. MolunatVektori unošenja: aktivna migracijaUdomaćenost: Uspostavljena populacijaEkologija: Naseljava pelagijal, mlađe

jedinke su bliže obali. Tamo gdje je brojna ima ekonomsku važnost.

Naziv vrste: Caranx crysosGrupa: ribePorijeklo: istočni Atlantik i zapadno

SredozemljeGodina i mjesto prvog nalaza: 2013. g. Orahovac (Kotor)Vektori unošenja: aktivna migracijaUdomaćenost: uspostavljena populacija u

Jadranu, posebno u njegovom južnom dijelu.Živi na dubinama do 100 m i to najčešće u jatima. Ima veliki ekonomski značaj u zemljama gdje je njena brojnost značajna.

Možemo smatrati da je za sada glavni vektor unosa vrsta u južni Jadran aktivna migracija (ribe). Osim toga, ribe su bolje poznati organizmi, vidljivi golim okom, pa su i dojave ribara važna komponenta otkrivanju novo-pridošlih vrsta. Većina jedinki nađena je u zadnjih 10 godina, što možemo objasniti globalnim temperaturnim promjenama cijelog Sredozemlja i sve izrazitijim uplivom tropskih i sub-tropskih vrsta kroz Sueski kanal. U usporedbi sa sjevernim Jadranom broj zabilježenih alohtonih vrsta u južnom dijelu je znatno manji (38). Smatramo da je razlog tome manja mogućnost unosa vrsta balastnim vodama zbog nepostojanja velikih iskrcajnih terminala kao što su luke u sjevernom Jadranu (terminali ispred Venecije, Trsta, Kopra).