150 godina sindikata grafičara i medija
TRANSCRIPT
Osnutak HrvatskOg tipOgrafskOg
društva - prvOg sindikata
u HrvatskOJ Dana 24. srpnja 1870. godine, nakon
mukotrpne 20-godišnje borbe s vlastima u Beču za formalno priznanje i dozvolu
rada, u gostionici »K staroj lipi« u Zagrebu, održana je osnivačka skupština
Hrvatskog tipografskog društva. Prvim predsjednikom Društva,
današnjeg Sindikata grafičara i medija, postao je Dragutin Kale, 23-godišnji ugledni grafički radnik iz Zagreba.
Utemeljitelji Društva bila su 52 člana Bolesničke blagajne, koja je radila i prije konstituiranja Društva. Naime,
bez suglasnosti austrougarskih vlasti, Zemaljska vlada u Zagrebu nije mogla odobriti rad udruge. Kada je 4. srpnja 1970. Zemaljska vlada odobrila Pravila
udruge, Privremeni odbor je mogao sazvati konstituirajuću skupštinu
Hrvatskog tipografskog društva, prvoga radničkog sindikata na tlu Hrvatske.
Zanimljivo, predstavnik Zemaljske vlade na toj skupštini bio je poznati hrvatski
književnik August Šenoa.
ZaHtJev Za iZdavanJe časOpisa
tipOgrafički vJesnik
U zahtjevu podnesenom 30. listopada 1871. godine ističe se
cilj da to bude »list za napredak i promicanje boljka hrvatskih
knjigotiskarah«, koji bi izlazio 1. i 16. svakoga mjeseca, »pod od-govornim uređivanjem Draguti-na Kalea.« Uz molbu, dostavljen je i kratak program uređivačke politike lista: »Nastojanje oko
naobraženja članovah tipograf. družtva; promicanje družtvenih interesa; priobćivanje poučnih
članaka, dopisa, izvješća o mje-sečnih i godišnjih skupštinah,
iskaze o računah...« Iz Gradskog poglavarstva
stigao je odgovor 22. studenoga 1871. godine da
»Vam se ne dozvoli izdavanje časopisa, pošto niste zadovoljili
uvjete propisane banske naredbe od 14. svibnja 1871…«
prvi štraJkNakon što su vlasnici tiskara odgovorili »Neprihvatljivo« (vidjeti osnove novog cjenika rada 1871.), Odbor Hrvatskog tipografskog društva je, 28. prosinca 1871. godine, svim svojim članovima uputio okružnicu: »Sudruzi, buduć da je rok za pod-pise cjenika minuo, te pošto se sada uvidjelo, da isti željenu potvrdu nije zadobio nigdje osim J. Hühna, te buduć da se sada ima odlučiti što nam treba i kako činiti, da našu cjel postignemo, pozivljate se za sutra, u petak, 29. prosinca, u 8 na ve-čer u družtvene prostorije, da glede toga shodan zaključak učinimo…« Okružnicu su potpisala 54 tipografa iz pet zagrebačkih tiskara (Hartman, Albrecht, Dionička, Hühn, Zemaljska), dakle gotovo svi. Već sljedećeg dana, 30. prosinca, počela se
realizirati odluka skupštine. U četiri od pet tiskara tipografi su dali otkaze!Kakva je bila situacija u Zagrebu, u kojoj su se našli tipografi, ilustrira pisanje
»Vorwärtsa«: »Kolege! U Zagrebu je raspušteno društvo i zaplijenjen sav društveni novac, samo da bi se pokolebalo naše tamošnje kolege, koji su svi (osim jednog
jedinog) u subotu pred osam dana otkazali, a u ovu subotu i obustavili rad. Ipak to nije pomoglo. Među zagrebačkim kolegama vlada najbolji duh. Čvrsto i jednoduš-
no oni stoje u obrani svojih prava, usprkos zapljenama i mjerama policije…« Isti je list u novome broju napisao: »Budući da su im se sva ova sredstva izjalo-vila, vlasnici su zatražili pomoć policije. U ovom pogledu ne postoji i ni u jednoj državi ni u jednoj zemlji takva samovolja kao u Hrvatskoj. Ovdje se može s pra-vom primijeniti Bismarckova izreka: Jači tlači! U ponedjeljak, 8. siječnja, bio je predsjednik društva, gospodin Kale, s još nekoliko kolega, pozvan u Poglavar-
stvo. Bili su zatvoreni, a da uopće nisu bili preslušani. Ali to nije sve. Brzojavnom uredu i pošti izdan je nalog da se zaplijene svi brzojavi i pisma, bilo ona što ih šalju ovdašnji kolege, bilo ona koja su njima upućena. Isto tako, moraju biti za-plijenjena sva pisma koja su društvu upućena. Kako se čuje iz vjerodostojnog
izvora, sutra će uhapšenici – devet njih na broju, biti privedeni u ovdašnju župa-nijsku tamnicu. Protiv njih će se postupati kao protiv zločinaca… Društvene pro-
storije su zatvorene. Društveni novac je zaplijenjen. Mi smo u krajnjoj nuždi.« Štrajk je, zahvaljujući sili, morao biti prekinut. Dragutin Kale, 21. siječnja 1872.,
kao predsjednik Hrvatskog tipografskog društva, doveden je u magistrat (ravno iz zatvora), gdje je s vlasnicima tiskara potpisao novi cjenik rada. No,
dogovoreno je i da prvim povećanjem cijene rada u Beču i Pešti i našim tipografima plaće budu dodatno usklađene, a što je ostvareno već 1. travnja iste
godine. Uz to, radno vrijeme je ograničeno na 10 sati, a daljnje se »povišenje stalne plaće preko 14 for. prepušta međusobnoj pogodbi«, što je prvi primjer
današnjeg kolektivnog prigovaranja.Ovaj štrajk bio je vrlo važan za zagrebačke tipografe, razvoj njihovih prava i rast homogenosti njihove udruge, ali je i plijenio veliku pažnju tadašnjeg
cjelokupnog društva.
BOrBa Za stalnO radničkO glasilO
Vodstvo Hrvatskog tipografskog društva zaključilo je da bez svoga stalnoga glasila neće biti moguće ozbiljnije širiti radnički pokret i boriti se za prava radnika. I doista, u ožujku 1884. godine, pojavila se »Tipografija«. Međutim,
izašla su svega četiri broja, jer su nastale podjele u ocjeni uređivačke poli
tike toga lista. Dvije godine kasnije tiskan je prvi broj lista Radnički glasnik, u kojem se iznosi o teškim higijenskim uvjetima rada tipografskih radnika u zagrebačkim tiskarama. Uz to, list je obavio još jedan značajan posao: njegov novinar ide od jedne do druge tiskare i utvrđuje koliko članova ima Hrvatsko tipografsko društvo: od ukupno 117 zaposlenih ti
pografa u gradu Zagrebu, samo njih 77 su članovi društva. Bila je to posljedica primjene novih Pravila, koja su zabra
njivala dotok novih članova. Inače, Hrvatska je krajem 80ih godina
imala oko 70 tvornica. Hrvatsko se radništvo razvijalo pod utjecajem so
cijaldemokratskih strujanja u Eu ro pi, a posebice unutar Monarhije. Osnovano je glasilo socijaldemokracije »Sloboda«
1892., a 1894. i So ci jaldemokratska stranka Hrvatske. Živost među
radništvom jača, o čemu svjedoči i činjenica da je već 1893. godine
1. svibnja slavilo oko 5000 zagrebačkih radnika od ukupno 6000, kada su ustali protiv sve većeg izrabljivanja radnika i
otpuštanja s posla.
OtvOrena šegrtska škOla - preteča grafičke škOleGrafičari su se obrazovali preko stručnih tečajeva
u svojem sindikatu i klubovima. U početku se nastava iz općeobrazovnih predmeta održavala u različitim gradskim školama, a stručna i praktična nastava obavljala se kod privatnih majstora ili u
državnim radionicama.Otvorenjem Šegrtske škole pri Gradskoj pučkoj
školi na Kaptolu, 31. listopada 1894. godine, započelo je sustavno obrazovanje grafičara u Hrvatskoj. Osam godina kasnije šegrti i tipografski strojari čine posebnu skupinu koja izučava čitanje rukopisa stranih jezika, crtanje, povijest tiskarstva, vrste pisama,
pravopis, stilistiku, korekturu.Tek 1938. godine Grafička stručnoprodužna škola dobiva školsku radionicu. Prve školske prostorije nalazile su se u Gundulićevoj 10., a krajem 1946.
godine ustupljen je dio prostorija Obrtne škole na Trgu maršala Tita (danas Muzej za umjetnost i obrt).
Godine 1947. škola dobiva i dio radioničkog prostora u istoj zgradi. Sve grafičke strojeve, uređaje i
namještaj Školi je na raspolaganje stavila Glavna direkcija grafičke industrije NR Hrvatske iz likvidacijske mase nacionaliziranih tiskarskih poduzeća i radionica. Škola postaje Savezna grafička industrijska
škola 1947. godine, a 1951. godine Grafička škola s praktičnom obukom. Godine 1962. škola postaje Grafički školski centar, te krajem iste godine seli na novu lokaciju u Getaldićevu 2, u novu zgradu zajedno s tadašnjom Višom grafičkom školom u kojoj je i danas zajedno s Grafičkim fakultetom. Godine 1972. škola mijenja naziv u Grafički srednjoškolski centar, a 1981. godine Grafički obrazovni centar „Bratstvo i jedinstvo“. Od 1991. škola uzima svoje izvorno ime Grafička škola u Zagrebu. Godine 2017. škola u Zagrebu promijenila je ime u Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju, radi boljeg prepoznavanja
škole na tržištu obrazovanja.
prvi BrOJ glasila
Hrvatski tipOgraf
Najvažniji događaj iz 1898. jest izlazak prvoga broja
glasila Hrvatski tipograf, sa sljedećim sloganom: »Slogom
rastu male stvari, a nesloga sve pokvari.« U njemu su
registrirana najvažnija društvena gibanja na
prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. To je vrijeme masovnih
iseljavanja iz Hrvatske – u potrazi za poslom i kruhom.
OsiguranJe primJene nOvOg
cJenika rada Nakon što se Društvo,
početkom 1906. godine, uspjelo izboriti za novi
tarifni pravilnik – Cjenik za knjigotiskarske pomoćnike
u Hrvatskoj i Slavoniji za razdoblje od 1. siječnja 1906. do 31. prosinca 1913. godine, uslijedila je dugotrajna borba
za njegovu sveukupnu primjenu, a posebno je teško
bilo u provinciji.
ZemalJska kOnferenciJa tipOgrafskiH
radnikaKao priprema za zemaljsku konferenciju tipografskih
radnika, održana je Glavna skupština Društva 17. ožujka
1912. godine. Konstatirano je da je u proteklih godinu dana broj članova porastao s 411 na 435, od čega na Zagreb otpada 285,
a na povjereništva 150. Broj nezaposlenih bio je u porastu zbog Prvoga balkanskog rata, a iznosio je oko 25 posto od
ukupnoga članstva. Zbog toga je – prvi put od svoga
osnivanja – Društvo zatražilo od Internacionale da granice
Hrvatskog tipografskog društva proglasi zatvorenima.
Zemaljska konferencija tipografskih radnika održana je 12. i 13. listopada 1913. godine.
Pored vodećih dužnosnika Društva, konferenciji su prisustvovali i delegati iz sljedećih povjereništava:
Bjelovara, Broda, Đakova, Karlovca, Koprivnice, Križevaca, Osijeka, Senja, Siska, Varaždina
i Vukovara.
OBnavlJanJe radničkiH sindikata
Tome je procesu pridonijela i konferencija socijalističkih
stranaka Europe sredinom 1917. godine u Stockholmu.
OsnOvan kartel strukOvniH
saveZaDana 1. prosinca 1918. godine
ujedinile su se Kraljevina Srbija, Crna Gora i Država Slovenaca,
Hrvata i Srba u novu zajedničku državnu zajednicu – Kraljevinu
Srba, Hrvata i Slovenaca (od uvođenja šestojanuarske diktature – Kraljevina Jugoslavija). Materijalni i društveni položaj radnika i sindikata u novoj dr
žavi bio je težak. Dolazi do diferencijacije u radničkom pokretu. Tako je u Zagrebu, 16. siječnja
1919. godine, održana konferencija radničkih strukovnih saveza (tipografa, željezničara, trgovačkih namještenika, kožarskih radnika, građevinara i knjigoveža), koji su odbili ući u Opći radnički savez, te su osnovali Kartel strukovnih saveza, koji je okupljao ljevicu u sindikalnom pokretu.
Članovi Kartela bili su inicijatori ujedinjenja sindikata na područ
ju nove države.
iZgrađen dOm sindikata
grafičara Niti nestabilni i često nepovoljni
uvjeti nisu spriječili vrijedne grafičare da aktivno nastave
s radom. Godine 1936. počela je izgradnja nove zgrade u Zagrebu u
ulici Šandora Breščenskoga na broju 4 – poznate kao današnji Dom Sindikata grafičara.
Zgrada je dovršena i useljena u listopadu 1938. godine, a ukupni izdatak za izgradnju Doma iznosio je 3,807.360,22 dinara.
Sjedište našeg Sindikata i danas je na istoj adresi.
restrikciJe rada sindikata u ndH
Hitlerove trupe su 6. travnja 1941. godine napale Jugoslaviju, bombardirajući Beograd. Nakon 12 dana Jugoslavija je kapitulirala. Već 10. travnja
iste godine na našem području uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska (NDH).
Ubrzo je uslijedila »reorganizacija« sindikalne organizacije grafičara Hrvatske: 21. travnja 1941. g. održana je sjednica Upravnog odbora dotadašnje
podružnice, no uz stalni nadzor i kontrolu te postavljanje nove uprave, sve uz nazočnost državnog povjerenika Vjekoslava Blaškova i
predsjednika Hrvatskog radničkog saveza Alojza Pećnika. Tjedan dana kasnije ovaj je odbor pred Blaškovom položio zakletvu. Dva dana kasnije, tj. 30. travnja, održana je izvanredna sjednica Upravnog odbora, uz nazočnost Tome Biljana, predstavnika tadašnje vlasti, koji je postavio i
novu upravu. Desetak dana kasnije izašao je prvi broj novoga glasila zagrebačke organizacije, pod
nazivom »Hrvatski Grafički Radnik«. Rad nove uprave bio je pod stalnim nadzorom vlasti. Tijekom prosinca uslijedilo je masovno
hapšenje grafičaraomladinaca, a i brisanje mnogih političkih sumnjivih članova grafičke organizacije. Mnoge su kartice iz bogate kartoteke grafičara u
to doba nestale. Nema ni zapisnika o radu grafičke organizacije poslije 10. studenoga 1941. godine. Izlazi jedino »Hrvatski
Grafički Radnik«, koji u broju od 12. srpnja piše: »Neka svaki onaj, već prije same pomisli da bi kritizirao rad uprave ili pri davanju direktiva, ima uvijek na umu,
da ovu upravu, koja se danas nalazi na čelu organi-zacije, nije biralo ni postavilo članstvo, pa je, prema
tomu, ono neće i ne može niti rušiti.«
utemelJenJe saveZnOg sindikata grafičara
U Beogradu je, 25. veljače 1945. godine, u Radničkom
domu, uz prisustvo oko 600 grafičkih radnika i
namještenika, utemeljen Savez radnika i namještenika grafičke industrije Jugoslavije, u koji su bili uključeni i radnici
u novinskim i izdavačkim poduzećima.
Savez radnika i namještenika grafičke industrije Jugoslavije je u skladu sa svojim Pravilima
organiziranja i djelovanja, u svakoj republici imao sekretarijat. Prvi takav
sekretarijat osnovan je za Hrvatsku 10. lipnja 1945.
godine, a stvarni rad toga tijela započeo je 27. lipnja.
natJecanJa i OBraZOvanJe
radnika te uvJeti rada
1947. i 1948. godina protječu u natjecanjima između tiskarskih
tvrtki – tko će više, bolje i kvalitetnije raditi. Tako, na
primjer, 28. rujna 1947. godine grafički radnici iz Karlovca i Siska pozivaju svoje kolege iz tiskara u Osijeku, Sušaku, Varaždinu, Bjelovaru, Slavonskom Brodu,
Daruvaru i Gospiću na natjecanje – a sve to kao njihov prilog
izvršenju prvog Petogodišnjeg plana izgradnje Jugoslavije.Značajne rezultate Sindikat
grafičara postigao je u razdoblju 1948.49. godine, i to u
organiziranju radničke opskrbe: u Zagrebu su otvorena tri
radničkoslužbenička restorana, a zagrebački su kolektivi osnovali
još pet novih ekonomija, tako da su ih imali ukupno sedam. U unutrašnjosti Hrvatske grafička
su poduzeća organizirala ishranu svojih radnika i
službenika, i to u zajednicama s ostalim poduzećima, odnosno ustanovama, a bila je otvorena i
jedna radnička ambulanta.U tome razdoblju je 540 učenika polazilo neku od grafičkih škola,
od čega su 224 bili polaznici Grafičke škole u Zagrebu (54 od njih
bile su učenice).
radnici sami OdređuJu
plaćeKrajem 1952. godine uslijedilo je, u vezi s
Uredom o raspodjeli plaća i zarada radnika i službenika
privrednih poduzeća, izrađivanje prvih tarifnih pravilnika u poduzećima
grafičke industrije. Prvi put kod nas, a i u cijelom svijetu, radnici i namještenici u poduzećima trebali su sami
sebi odrediti plaće!
planinarskO društvO i dOm
grafičar Kako se broj planinara širio unutar
pojedinih djelatnosti, poduzeće »Ognjen Prica« dalo je inicijativu da i grafičari osnuju svoje planinarsko društvo u koje bi ušli grafički radnici i namještenici, te učenici Grafičke škole. Osnivačka skupština održa
na je 17. svibnja 1950. godine u prostorijama Doma Sindikata grafičara, Breščenskoga 4 u Zagrebu. Izabran je Upravni odbor i prvi predsjednik
društva Branko Kurka. Na sjednici Upravnog odbora, 26. lipnja 1951. godine, osnovan je inicijativni odbor za izgradnju Plani
narskog doma »Grafičar« na Malom Sljemenu. Uz veliku pomoć grafičkih poduzeća, Planinarskog saveza Hrvatske te ponajprije zahvaljujući
dobrovoljnim prilozima i dobrovoljnom radu članova Društva, izgrađen je na Rudarskom sedlu, u
švicarskosavojskom stilu, današnji sljemenski ljepotan – Planinarski
dom »Grafičar«, koji je prve posjetitelje primio 1956. godine, a za sve planinare i izletnike svoja vrata nije
zatvorio ni danas.Nakon godine dana od osnivanja,
Planinarsko društvo »Grafičar« imalo je 328 članova, a prigodom proslave 50godišnjice svoga postojanja istaknuto je da je godišnje u prosjeku članarinu plaćalo
400–500 članova. Društvo djeluje i danas u prostorima Doma Sindi
kata grafičara.
naciOnaliZaciJa većine nekretnina sindikata U prvih 90 godina postojanja ovaj Sindikat
je stvorio značajnu imovinu, koja se u nekretninama sastojala od nekoliko zgrada. Za razliku od često pogrešnih predrasuda o radu Sindikata, ovom Sindikatu je za vrijeme SFRJ uzeta većina imovine stvarane desetljećima
vrijednim radom i zalaganjem članova. Dana 4. veljače 1960. godine Komisija za
nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Medveščak u Zagrebu donosi rješenje kojim se nacionaliziraju nekretnine ovog Sindikata i to:
• Stambena zgrada u Zagrebu, Kvaternikov trg 8; • Stambena zarada u Zagrebu, Selska cesta 84;
• Stambena zgrada u Zagrebu, Primorska ulica 2; • Stambena zgrada u Zagrebu, Breščenskoga 4 - Dom Sindikata grafičara, osim njezinog prizemlja i prvog kata sa 17 soba i 2 dvorane, koji ostaju u
vlasništvu Sindikata. Rješenjima komisija za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Črnomerec od 11. veljače 1961. nacionaliziran je i ostatak
nekretnina:• Zgrada u Ilici 101, Zagreb;
• Jednokatna dvorišna zgrada u dvorištu Ilice 101, Zagreb.
U postupku povrata nacionalizirane imovine početkom 2000.tih, osim određenog obeštećenja, Sindikatu u fizičkom smislu nije vraćena gotovo ni jedna nekretnina. Tako Sindikat danas u glavnini raspolaže svojim Domom u Osijeku, Pejačevićeva 34 i Domom u Zagrebu, Breščenskoga 4,
prizemlje i kat. Kuriozitet je što prema Sindikatu Republika Hr
vatska i danas kroz birokratski pristup, pozivajući se na upitne propise iz ranijeg sustava, nastupa u smjeru dovođenja u pitanje prava vlasništva čak i nad preostalim dijelom Doma Sindikata u Zagrebu, iako to Sindikatu od 1960. godine do prestanka postojanja nije uzela čak niti SFRJ,
ostavivši mu još tada vlasništvo nad preostalim dijelom njegove nekretnine.
reOrganiZaciJa sindikata u HrvatskOJ
- sindikat radnika grafičke, iZdavačke i
infOrmativne dJelatnOstiKongres Saveza sindikata Hrvatske, 1974. godine, označio je novi pristup ulozi Sindikata u društvu.
Ocijenjeno je da tadašnja organiziranost sindikata ne odgovara potrebama izgradnje samoupravno
udruženog rada, da vodi sindikate općenitosti i površnosti u radu. Zbog toga se napušta
organiziranje sindikata u šest cjelina i ustrojava 16 posebnih sindikata, među kojima, 14. rujna 1974., i Sindikat radnika grafičke, izdavačke i
informativne djelatnosti. Na prvoj skupštini izabran je Republički
odbor, Nadzorni odbor, a za predsjednika je izabran Marcel Čermak. Godine 1978. održana
je II. skupština Sindikata, na kojoj je za predsjednika ponovno izabran Marcel Čermak, za potpredsjednike Gradimir Agbaba, Marijan
Sinković i Ivan Tram, a za tajnika Veljko Vlahović. Diljem Republike održavani su seminari na koji
ma su dominirale ove teme: Društveni dogovor o dohotku SR Hrvatske i grupacijski samoupravni
sporazumi, samoupravni opći akti – način donošenja i primjena, složenost i uvjeti rada kao jedan od elemenata izrade pravilnika o raspodjeli osobnih dohodaka, aktualna pitanja o načinu ostvarivanja
funkcije Sindikata u udruženom radu itd.
gOdine pOJačaniH aktivnOsti
Zanimljivo da je samo Gradski odbor Sindikata grafičara
Zagreba – od 1979. do 1983. godine – održao ukupno 39 svojih sjednica, na kojima su
dominirale veoma krupne teme iz privrednog i društvenog
života Zagreba. Prema Izvještaju Republičkog odbora Sindikata grafičara iz
1983. godine, »bio je to period vrlo otežanog privređivanja,
borbe za veći izvoz, provođenje mjera ekonomske stabilizacije, aktivnosti na razvoju udruživa-nja rada i sredstava i samou-pravnog planiranja«. Sindikat
radnika u grafičkoj, izdavačkoj i informativnoj djelatnosti Hrvatske održao je 22. rujna 1982. godine u Zagrebu svoju III.
skupštinu, na kojoj je konstatirano da je u okviru toga Sindikata organizirano 227 osnovnih organizacija (podružnica), sa 30.233 člana (u 10 zajednica općina).
grafički fakultet Bez obzira na razvoj grafičke tehnologije, dugi niz
godina za grafičku struku školovali su se samo kvalificirani i visokokvalificirani radnici. Tek 1951. godine osnovan je Grafički tehnikum na kojem se počinju školovati grafički tehničari. Ubrzo zatim,
na inicijativu Udruženja grafičkih poduzeća Jugoslavije, pokreće se akcija za osnivanje Visoke grafičke škole te se za lokaciju buduće škole odabire
Zagreb. Godine 1959. donosi se Zakon o osnivanju Više grafičke škole u Zagrebu. Uskoro se pokazala potreba za fakultetskim obrazovanim grafičkim kadrovima, ali je ozbiljnija akcija za osnivanje Grafičkog fakulteta započela tek 1973. godine. Godine 1979. Viša grafička škola u Zagrebu kao punopravni
član ulazi u sastav Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1982. osnovan je Zajednički studij grafičke tehnologije za obrazovanje diplomiranih inženjera grafičke
tehnologije, najprije uz rad, a 1986. godine i kao redovan studij. Uskoro dolazi do promjene naziva i djelatnosti Više grafičke škole u Grafički fakultet u
Zagrebu, koji se registrira kao znanstvenonastavna organizacija u području kemijskog inženjerstva kao privremenog znanstvenog područja do donošenja
konačne odluke o priznanju novog znanstvenog područja grafičke tehnologije.
Skupština grada Zagreba prihvaća Statut Grafičkog fakulteta i 1990. godine ga upisuje u registar Privrednog suda u Zagrebu kao Grafički fakultet s
osnovnom djelatnosti u obrazovanju grafičkih inženjera i diplomiranih grafičkih inženjera.
Tako su završene akcije uz pomoć Sabora, Sveučilišta, Republičkog komiteta za znanost i
grafičke privrede oko osnivanja Grafičkog fakulteta kao jedinog za visoko obrazovanje u grafičkoj
djelatnosti, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj jugoistočnoj Europi.
Do danas je diplomiralo 2129 grafičkih inženjera i 276 diplomiranih inženjera grafičke tehnologije.
list grafičar 1. svibnja 1992. godine Sindikat
izdaje prvi broj lista Grafičar, koji se i danas nakon 339
brojeva besplatno dostavlja članovima Sindikata.
Kroz dugogodišnju povijest Sindikata može se reći da je
Grafičar njegovo najznačajnije glasilo. Velik broj autora i
suradnika punih entuzijazma utkali su svoj rad u ovaj list, sve u želji zajedničke ideje.
Ta ideja jest sindikalno glasilo članova i radnika u grafičkoj i
nakladničkoj djelatnosti, a šireći se prema komunikacijama i
medijima, i preko tih granica. Ta ideja jest list koji već 28 godina redovito, iz mjeseca
u mjesec, informira radnike o aktualnim događajima, ali ih
istovremeno educira i upućuje u šire sindikalne i društvene teme. Ta ideja je list koji sa
svojim kontinuitetom postaje riznica informacija i znanja,
ali i svjedok našeg vremena, događaja važnih za radništvo
naše djelatnosti i šire. To pokazuje i citat iz jednog od prvih brojeva Grafičara
(listopad, 1992.), u kojem se ističe tadašnji novi smjer i zajednički moto djelovanja
Sindikata: »Nitko sam sebi nije dostatan. Mi nismo sjedeći
sindikalni pokret. Razvijamo sindikalnu politiku s članovima,
a ne za njih.«
pOčetak privatiZaciJ-
skiH prOBlema i štraJkOva
U 1992. i 1993. godini bilo je nekoliko prosvjeda grafičkih
radnika, a i štrajkova u »Litokartonu« iz Osijeka
(zbog krivih poteza Upravnog odbora), u »Iva agenciji« iz
Zagreba (zbog neisplate plaća pet mjeseci unatrag).
U široj javnosti najviše su odjeka imala dva štrajka: u
»Slobodnoj Dalmaciji«, zbog odugovlačenja i odbijanja postupka pretvorbe, koji je započeo 29. prosinca 1992.
i trajao sedam dana, a tada ni list nije izlazio, te u
»Mladosti« iz Zagreba, zbog upropaštavanja tog poduzeća, otpuštanja radnika i neisplate zaostalih plaća, koji je trajao od 27. travnja do 7. svibnja
1993. godine.
štraJk radnika tiska
U vremenima borbe za spas mnogih poduzeća, najveći
štrajk u organizaciji Sindikata bio je štrajk 3150 radnika Tiska proveden 21. travnja 1999. g. u
trajanju dva dana. Tipičnim primjerom zloporaba
u pretvorbi i poslovanju, poduzeće je dovedeno na
rub ponora i jedino odlučnom zajedničkom akcijom Sindikata i svih radnika otvorena je šansa
za njegov spas. Za vrijeme štrajka bio je praktično blokiran izlazak svih tiskovina u cijeloj zemlji, što je dovelo do ubrzanog traženja rješenja u kojem je kroz stečaj s preustrojem spašeno više od tri tisuće
radnih mjesta, a tvrtka posluje i danas u jednakom opsegu.
uni glOBal uniOnKako je Republika Hrvatska morala raditi na svojem međunarodnom priznanju, tako je i Sindikat aktivno radio na ponovnoj uspostavi i jačanju međuna
rodne suradnje. Godine 1993. Sindikat je primljen u Eu
ropsku federaciju grafičara (EGF) i Međunarodnu federaciju grafičara (IGF).
S novim milenijem, 1. siječnja 2000. godine, četiri dosadašnje članice ITSa: FIET (Međunarodni savez trgovaca, službenika, profesionalnih i tehničkih radnika), CI (Komunikacijska internacionala), MEI (Internacionala medija i zabavne industrije) i IGF (Međunarodna federacija grafičara) udružile su se u novu internacionalu pod
nazivom Union Network International (UNI), danas UNI Global Union.
UNI okuplja preko 900 sindikata iz 150 zemalja i ima preko 20 milijuna članova, razvrstanih kroz njegove sektore,
među kojima Grafički i ambalažni, kao i sektor IT i Medija. Globalizacija prisiljava sindikate da se ujedinjuju, da budu snažniji u obrani radničkih sindikalnih
prava i interesa širom svijeta.Sindikat i danas aktivno djeluje u okviru UNIja, na međunarodnim
konferencijama, skupovima, seminarima, ali i članstvom i
sudjelovanjem u radu tijela ove svjetske organizacije.
veliki sindikalni prOsvJed - ZaJednO, Za veće plaće
Posljednji veliki prosvjedni skup tada pet sindikalnih središnjica okupio je oko 100.000 ljudi na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, 12. travnja 2008.
godine. Primjerno organizirana povorka prosvjednika, opremljena kišnim kabanicama, s obilježjima svojih sindikalnih središnjica i bogatim arsenalom zviždaljki, sirena i truba, točno u 11 sati krenula je u pravcu Trga bana Josipa Jelačića. Na čelu kolone, kako to i priliči, čelnici pet sindikalnih središnjica
nosili su golemi transparent »Zajedno, za veće plaće«.Koliko je broj prosvjednika rastao od 11 do 12 sati, bilo je vidljivo i iz dužine
kolone: prednji dio je upravo stigao iz Ilice na Trg bana Josipa Jelačića, a zadnji se još nalazio na dva i pol kilometra udaljenom Trgu Franje Tuđmana.
U isto je vrijeme rastao i broj građana koji su se pridružili prosvjedu. Oko 12,30 sati, kada je program započeo, kiša je gotovo potpuno prestala padati, pa je cijeli prostor Trga zablistao šarenilom koje je iskrilo iz sindikal
nih kapica, zastava i kišnih kabanica. Između njih i povrh njih izvirivali su transparenti s natpisima protiv socijalnog stanja u Hrvatskoj, kao na primjer:
»Više poštovanja prema radnicima«, »Da vama ostane za saborske gablece«, »Zbog vas živim s roditeljima«.
Predstavnici sindikalnih središnjica iznosili su zahtjeve sindikata prema poslodavcima i Vladi, tražeći veće plaće »jer se od sadašnjih ne može živjeti«, kako su mnogi s pravom isticali. »Radnik s plaćom od 1.800,00 kuna neto osuđen je i na bijedu u starosti – prema svim modelima mirovinske refor-
me. Više od 100.000 radnika dobiva minimalnu plaću, a 40.000 osoba pri-ma plaću od 58,00 kuna dnevno!« U prosvjedu su sudjelovali i mnogi naši članovi, a svim prosvjednicima se obratio i Stjepan Kolarić, tada predsjed
nik Sindikata, ali i središnjice UNICro, jednog od suorganizatora prosvjeda.
sudJelOvanJe u eurO-demOnstraciJama
U Bruxellesu, središtu moći Europske unije, 4. travnja 2014. godine održane su velike demonstracije radnika,
u organizaciji Europske konfederacije sindikata (European Trade Union Confederation – ETUC). Sudjelovalo je više od 50 tisuća radnika iz 21 zemlje Europe.
ETUC broji preko 60 milijuna članova sindikata Europe te okuplja nacionalne konfederacije, odnosno središ
njice sindikata. Od hrvatskih sindikalnih središnjica dvije su punopravne članice ETUCa, Nezavisni hrvatski sindikati, čiji je član i naš sindikat, i Savez samostalnih
sindikata Hrvatske. Po sektorskoj liniji UNIEurope na demonstracijama je sudjelovao i Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske s delegacijom od pedeset predstavnika. Tako smo i mi neposredno iskazali kritiku politikama
štednje, strogoće i rušenja radnih i socijalnih standarda koje provodi Europska unija, te smo dali doprinos u širenju zahtjeva radnika da Europska unija investira u rast, kvalitetne poslove i razvoj socijalnog društva. Bernadette Segol, glavna tajnica ETUCa (prethodno niz godina aktivna u UNI grafičkom sektoru), tom je
prilikom rekla: »Dok vođe Europske unije čestitaju sami sebi da je kriza eura gotova, naglašavam da krizu ne-
zaposlenosti i siromaštva tek treba rješavati. Nove poli-tike su potrebne da bi Europa krenula naprijed.«
sindikati i građani prOtiv mirOvinske refOrme - 67 Je previše
U samo 15 dana, početkom svibnja 2019. godine, uz vodstvo tri reprezentativne sindikalne središnjice, sindikati zajedno s građanima uspijevaju spriječiti negativnu mirovinsku reformu skupivši 748.624 potpisa građana za referendum. Suočena s jasno iskazanim stavom
građana i javnosti, Vlada u jesen iste godine bez referenduma prihvaća sve zahtjeve sindikata okupljenih oko referendumske Inicijative »67 je previše«, odustajući od daljnjih negativnih reformi, vraćajući dobnu granicu za punu mirovinu na 65 godina te ostavljajući dosadašnje uvjete umirovljenja na snazi do daljnjega. Zahvaljujući našim sindikalnim povjerenicima te aktivnim članovima i ovaj je Sindikat pridonio uspjehu Inicijative i pokazali smo da svi zajedno možemo mnogo postići.
1870.1866. 1871. 1872. 1884. 1892. 1894. 1896. 1898. 1905. 1906. 1910. 1913. 1914. 1917. 1918. 1919. 1920. 1938. 1940. 1941. 1946.1945. 1949.1947. 1950. 1952. 1956. 1959. 1960. 1963. 1974. 1975. 1979. 1986. 1990. 1991. 1992. 1993. 1995. 1999. 2000. 2001.
kulturni rad dOZvOlJen priJe sindikalnOg
- HrvatskO typOgrafskO pJevačkO družtvO slOgaTipografi su duže vrijeme nosili ideju o osnivanju
svojeg društva, današnjeg Sindikata, no kako dugi niz godina nisu mogli dobiti odobrenje tadašnje Zemaljske vlasti, njihov rad se i prije samog osnivanja Hrvatskog tipografskog društva održavao u drugim aktivnostima.
Ideja o osnivanju tipografskog pjevačkog društva razvijala se postupno, počevši od 1861. godine. Iako je bilo prethodnih aktivnosti, 1866. godina smatra se početkom rada »Sloge«. Prvi predsjednik i zborovođa prvog tipografskog pjevačkog zbora izvan Hrvatskog tipografskog društva bio je Dragutin Sommer (1864.1867.). Tada je to bila mala skupina pjevača koja je
većinom pjevala hrvatske narodne pjesme. »Sloga« je nastupala širom Hrvatske, a posebnu je čast društvo doživjelo nastupajući prigodom otvorenja nove
zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, 1895. godine. Njezin zbor je počevši od 1890., punih
jedanaest godina bio angažiran kao redovan zbor u toj cijenjenoj kući umjetnosti.
Tijekom povijesti »Sloga« je imala samo dva prekida rada, za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata.
Godine 1923. Društvo mijenja naziv u »Sloga grafičko (radničko) pjevačko društvo«. Početkom 1929. godine
osniva se Grafički orkestar mandolinista i gitarista (GOMIG) koji od tada djeluje bez prestanka. Godine 1946. spajaju se GOMIG i Pjevačko društvo »Sloga« u KUD »Milan Varićak«. Godine 1947. spajanjem s
kulturnim društvima »Drvodjelac« i »Lisinski« nastaje Grafičko kulturno umjetničko društvo »Ognjen Prica«.
Iste godine osniva se i Harmonikaški orkestar. Na skupštini 26. veljače 1992. godine, Društvo se ponovo vraća izvornom nazivu, sada kao »Hrvatsko grafičko glazbeno društvo Sloga« pod kojim imenom i danas djeluje u Domu Sindikata grafičara u Zagrebu te su u okviru njega aktivni: Orkestar mandolinista i gitarista, Harmonikaški orkestar i Mandolinski komorni ansambl osnovan 2007.
Iako od samih početka potpomaže Društvu u radu, u ožujku 2017. Sindikat i formalno Sporazumom o
pokroviteljstvu to potvrđuje.
OsnOve nOvOga cJenika rada
Zagrebački tipografi su prema već zacrtanom programu na sjednici Odbora razmotrili i prihvatili Osnovu novoga cjenika rada. Osam dana kasnije, 17. prosinca 1871. godine, održana je i izvanredna skupština, koja je potvrdila odluku, tako da je već sljedećeg dana Osnova novoga cjenika predana poslovođama, sa zahtjevom da do 26. prosinca
dostave svoj odgovor. Poslovođe i vlasnici tiskara taj su cjenik rada prihvatili kao provokaciju, tako da i nisu uputili nikakav odgovor, već su u njihovo ime to
učinila tadašnja građanska glasila. Prve su se, 20. prosinca 1871., javile Narodne novine, list Zemaljske vlade u Zagrebu: »Zagrebački slagari spremaju »strike«. Slagari svih tiskarah za-grebačkih predali su sporazumno predsjednikov
tiskarah prošnju da jim cjenik od Nove godine povisi ne manje od 25 postotakah; ako jim se ova tražbi-
na drage volje ne ispuni, odlučili su od Nove godine upotriebiti silovito sredstvo »stricka«, naime obusta-
viti radnju. Sada valjani cjenik, koji slagari hoće u svoj prilog da povise, ustanovljen je prema cjenikom velikih gradova prije tri godine; po njem mogo je va-ljan slagar dosad na tjedan zaslužiti 14–15 forinta ili na mjesec do 60 forintah. To je, dakle, liepa zasluž-ba, no kako se vidi, naši slagari nijesu s njom zado-
voljni, nego se ugledaju u primjer u slagarah u velikih gradovih koji su lani također obustavom radnje po-kušali dosadašnji cjenik povisiti; od vanjskih slaga-
rah izgledaju za vremena »stricka« i podporu.« Hrvatski tipografski radnici su u Narodnim novina
ma obrazložili svoje zahtjeve i na kraju svoga pisma kažu: »Neka se onaj tko misli da je naš poso lagan i jednostavan, to da su naše tražbine pretjerane, lati,
osvjedočenja radi, našega posla, pa ćemo vidjeti dokle će izdržati i kako će kukavno sa 10 forinta ži-votariti. Naše tražbine nisu pretjerane, već možemo punim pravom tražiti, da nam cjenik se onako povisi, da si možemo 12 – 13 forinta u vremenu od 10 sati na dan kroz tjedan zaslužiti, da nam barem je moguće
samo nešto čovjeku dolikujući živiti.«
1876.
OpremanJe vlastite
knJižnice Posebnu brigu zagrebački
tipografi posvećivali su opremanju svoje knjižnice
novim djelima, a što je pokrenuo prvi predsjednik
Dragutin Kale još i prije formalnog osnivanja društva.
Knjižnica je bila kultno mjesto za sve tipografe: tu su
održavana predavanja iz struke i izvan nje, posuđivale se i čitale
knjige i novine, organizirale kulturnoumjetničke priredbe.
Knjižnica je, 1876. godine, imala oko 540 knjiga i to 221
na slavenskim jezicima, 319 na njemačkom, a broj korisnika u toj je godini iznosio 419 i to ne
samo tipografa. Velika briga društva bila je po
svećena obrazovanju svojih članova već prvih dana njegova postojanja pa su organizirana predavanja iz pojedinih općeobrazovnih predmeta. Tako je već 1874. godine društvo organiziralo predavanja iz hrvatskog jezika, kao i tečaj iz stenografije. Zanimljivo je da je 1889. godine 11 članova društva zatražilo da se za njih organizira tečaj
iz ruskog jezika.
1873.
HumanitarnO i kulturnO dJelOvanJe
Između prvog i drugog štrajka, od 1872. do 1892. prošlo je dvadeset godina. To je vrijeme iskorišteno za brojne kulturne i
humanitarne akcije. U travnju 1873. godine, na
mjesečnoj skupštini društva, većina je članova prihvatila
prijedlog da društvo treba imati svoga liječnika, što je i realizira
no 21. svibnja 1876., kada je dr. Schonstein prihvaćen kao
društveni liječnik. U Hrvatskom tipografskom društvu izrađena su nova
Pravila tiskarah i slovarah u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji,
koja je Vlada potvrdila 29. listopada 1874. godine, a koja su, za razliku od starih Pravila, sadržavala i skrb o nemoćnim tipografima, te o udovama i siročadi. Pet godina kasnije
opet su tipografi donijeli nova Pravila, treća po redu, u kojima
su prevladavale samo nove obaveze i dužnosti članova, a i onemogućen je priljev novih članova. Takav korak unazad rezultat je vladavine Khuena
Hedervarija. Na liniji humanitarnog
djelovanja Hrvatsko tipografsko društvo razvijalo je svoje veze
sa sličnim društvima izvan Hrvatske: iz Beča, Linza, Graza, Ljubljane, Stuttgarta, Salzburga,
Stockholma, Beograda.
drugi štraJk Tijekom 1892. godine vođeni su pregovori između vlasnika tiskara i tipografskih radnika oko uvjeta rada, ali nisu dali nikakvoga rezultata. Zbog
toga su 1. prosinca te godine, na općoj skupštini Hrvatskog tipografskog društva, radnici usvojili rezoluciju u kojoj od vlasnika tiskara zahtijevaju
da prihvati prijedlog novoga cjenika rada, ili, u protivnom, 17. prosinca stupaju u štrajk.
Odgovor nije stigao, pa se na poziv gradske obrtne oblasti
održao sastanak predstavnika vlasnika tiskara i štrajkača, s
ciljem da se sukobljene strane izmire. Ali bez uspjeha.
Štrajk je potrajao najdulje do tada, pa je Gradsko
poglavarstvo, 5. siječnja 1893. g., pokušalo izmiriti
dvije zavađene strane, ali bez uspjeha. Nakon toga, došlo je do premlaćivanja nekih
radnika, zastrašivanja i izdaje štrajkolomaca, te je 11. siječnja
te godine štrajk okončan.
ukinuta pOliciJska prismOtra
društvaVladinom uredbom od
30. ožujka 1896. godine ukinuta je policijska prismotra društva,
tako da je ono opet moglo slobodnije djelovati.
Godine 1896. izabrana je Tarifna komisija i održan prvi opći
sastanak zagrebačkih tipografa, a nakon toga tiskana je okružnica, u kojoj je ujedno objavljen i Pravilnik prve Tarifne komisije.
25. kolovoza 1896. odbor Hrvatskog tipografskog društva primio je cjenik, koji je potpisala
većina vlasnika zagrebačkih tiskara, uz popratno pismo, u kome se vidi da je cjenik ugovoren između jedne i
druge strane.
sagrađena Zgrada
društva na uglu
primOrske i ilice u ZagreBuVažan događaj u radu Društva
zbio se 1905. godine, kada je sagrađena nova društvena zgrada na uglu Primorske i
Ilice u Zagrebu, kao dvorišna zgrada, s već postojećom. Prvi kat bio je namijenjen organizaciji, tj. Hrvatskom
tipografskom društvu. Tu su bile društvene
kancelarije i dvorana.
OBilJežena 4 desetlJeća
rada društvaGodine 1910. Društvo je obilježilo 40godišnjicu svoga postojanja i rada.
Tom je prigodom istaknuto da je Hrvatsko tipografsko društvo član Međunarodne zajednice knjigotiskarskih organizacija, kojoj je tada
pripadalo 18 knjigotiskarskih organizacija, sa 130.165
članova. Hrvatsko tipografsko društvo imalo
je tada 411 članova, s godišnjim prihodom od 52.205,63 franaka, a
rashodom od 51.439,23 franaka. Ukupni imetak
hrvatskih tipografa iznosio je 116.553,33 franaka,
odnosno 283,58 franaka po članu, što je tada bilo
najbolje u Europi.
teški uvJeti Za vriJeme
i. svJetskOg rata
Prvi svjetski rat, uz sve ljudske i gospodarske nesreće, negativno se odrazio i na
ekonomski položaj tipografa. Za vrijeme Prvog svjetskog rata radnički sindikati u Hrvatskoj bili su zabranjeni – osim grafičara, a obnovljen
je Opći radnički savez za sve stručne radnike.
Kako piše »Hrvatski tipograf«, 27. svibnja 1917.
godine, plaća radnika »pala je na ništicu«. Tipografi
su tražili povišicu, ali su to poslodavci odbili. Ponovno, već u štrajku, ipak je posredovanjem
knjigotiskarske zajednice došlo do sporazuma.
s OptimiZmOm u državu
slOvenaca, Hrvata i srBaNakon što je 29. listopada 1918. godine proglašena
Država Slovenaca, Hrvata i Srba (odvajanjem od
AustroUgarske), nastupilo je slavlje, u kome su
sudjelovali i tipografski radnici. Toga su dana
radionice mirovale. Tim povodom »Hrvatski tipograf« objavio je
uvodnik, u kome, između ostaloga, piše: »Okovi
našeg nacionalnog ropstva su raskidani. Narodu Srba, Hrvata i Slovenaca sinulo je sunce slobode, a crna
reakcija sa svojom djecom: despotskim feudalizmom,
monarhističkim apsolutizmom i krvoločnim
militarizmom, morala je ustupiti svoje mjesto i narodima silom oteta prava, pobjedonosnoj
demokraciji…«
kOngres uJedinJenJa
grafičkiH radnika kralJevine sHs
Nakon održanog Drugog kongresa Socijalističke radničke partije
Jugoslavije (Vukovar, 20.–25. lipnja 1920.), koja je otada preimenovana u Komunističku partiju Jugoslavije,
organizacija hrvatskih grafičara trebala se odrediti prema tom događaju. Hrvatska i Slovenija
zalagale su se za federalni princip ujedinjenja, dok su Srbija i BiH bile
sklone centralističkom principu. Glavna skupština Hrvatskog tipografskog društva, nakon
konzultacija sa Slovencima, donijela je Rezoluciju kojom se prihvaća
federalno ujedinjenje svih tipografskih organizacija u novoj državi.
Kongres ujedinjenja grafičkih radnika iz cijeloga Kraljevstva SHS održan je u Zagrebu, 6., 7. i 8. prosinca 1920. godine. Kao dan početka djelovanja Saveza grafičkih radnika Jugoslavije određen je 1. siječnja 1921. godine.
Usvojena su i Pravila Saveza (SGRJ). Savez se sastojao od devet
podružnica: Beograd, Veliki Bečkerek, Subotica, Osijek, Split, Sarajevo,
Ljubljana, Novi Sad i Zagreb. Međutim, već 30. prosinca 1920. g. Vlada
objavljuje Obznanu, kojom zabranjuje i rad Sindikata.
sindikatu Je priJetila smrt
Uspostava Banovine Hrvatske dočekana je u
sindikatima s oduševljenjem jer se očekivalo da će biti više prostora za slobodno
sindikalno djelovanje. Međutim, već 1. rujna 1939. godine Hitlerova Njemačka
napada Poljsku i time započinje Drugi svjetski rat. Vlada Cvetković – Maček 30. prosinca 1940. ukida
Ujedinjeni radnički sindikalni savez Jugoslavije (URSSJ).
Jedino zagrebačka organizacija grafičkih radnika, 2. rujna 1940.
godine, osniva Uzajamnopripomoćnu zadrugu
grafičkih radnika, u koju se upisalo nekoliko stotina
članova. Spašavale su se materijalne tekovine
organizacije. Sindikatu je prijetila smrt.
Dana 1. travnja 1941. g. izašao je posljednji broj »Grafičkog radnika«, kao glasila
SGRJa, a ista je sudbina uskoro zadesila i »Grafički vjesnik«, list savezne organizacije grafičkih radnika u
Banovini Hrvatskoj.
antifašistička BOrBa
U tijeku antifašističke borbe radile su mnoge
ilegalne tiskare u Zagrebu i diljem Hrvatske, a 73 člana Sindikata dalo je svoj život
za oslobođenje. U listopadu 1944. godine, na inicijativu CK KPH, u Topuskom je formirana
Sindikalna komisija Hrvatske – a zadaća joj je bila da
počne obnovu sindikalnog pokreta u Hrvatskoj. I doista,
11. travnja 1945. godine u Splitu je održana Prva
zemaljska konferencija za Hrvatsku, a prisustvovalo
joj je 180 delegataradnika i namještenika iz raznih tvornica s oslobođenih
područja Hrvatske. U to je vrijeme u hrvatske sindikate bilo učlanjeno oko šest tisuća radnika i
namještenika, uglavnom iz oslobođene Dalmacije.
prvi ZemalJski kOngres
JedinstveniH sindikata radnika i
namJeštenikaPrvi zemaljski kongres
Jedinstvenih sindikata radnika i namještenika Jugoslavije – za Hrvatsku – održan je od 26. do 28. svibnja 1946. u Radničkom
domu u Zagrebu. To je bilo razdoblje
organizacijskog sređivanja i dobrovoljnog učlanjivanja u Jedinstvene sindikate. U njih su pristupali radnici i
namještenici koji nikada nisu bili sindikalno organizirani, jer
su dolazili sa sela, kao i dio članova svih ranijih sindikata
različitih političkih orijentacija. Zanimljivo je da je sve do
1964. godine dobrovoljnost učlanjivanja u Sindikat stvarno funkcionirala, a da početkom
1947. godine oko 25 posto radnika i namještenika nije spadalo u stalno plaćajuće
članove Sindikata.
OsnivanJe spOrtskOg
društva grafičar
I u kulturnoumjetničkom i sportskom životu uslijedili
su, u skupštinskom razdoblju od 1949. do 1950. godine, zapaženi rezultati. Tako je, primjerice, RKUD »Ognjen
Prica« (dio je činila Sloga) samo u 1949. godini ostvario 102
javna nastupa, a u natjecanju kulturnoumjetničkih društava
Hrvatske zauzima drugo mjesto i dobiva nagradu od 15.000
dinara. Njegov je najveći uspjeh bio broj od 160 aktivnih i 2.937
podupirućih članova. Stvaranje sportskog društva »Grafičar«, u drugoj polovici 1949. godine, bio je značajan događaj u sportskom životu
grafičkih radnika i namještenika Hrvatske.
uvOđenJe samOupravlJanJa
Uvođenje u život Osnovnog zakona o upravljanju državnim privrednim poduzećima i višim privrednim
poduzećima od strane radnih kolektiva, što ga je Narodna skupština FNRJ donijela u
lipnju 1950. godine, imalo je bitnog odraza i na položaj Sindikata.
Tim povodom savezno sindikalno glasilo »Rad« piše:
»U vezi s učešćem radnika u upravljanju poduzećima, odnosno proizvodnjom, slabi onaj
zadatak sindikata koji su oni imali u vezi sa zaštitom interesa radnika, jer sada tu stvar radnici
sami rješavaju preko svojih savjeta, odnosno upravnih odbora u proizvodnji. Upoznavanjem radnika u procesu upravljanja proizvodnjom sa
svim problemima – s akumulacijom, s troškovima proizvodnje, s raznim mnogobrojnim problemima s kojima su se do tada morali baviti samo direktori,
odnosno tadašnje uprave i sindikati, bit će olakšan rad sindikata u tom pogledu...«
Sindikat grafičara relativno je brzo prevladao prve nedoumice oko nove uloge sindikalne organizacije, shvativši da »jača značaj sindikata kao organizato-ra odgoja i prosvjećivanja radničke klase... zato su u sadašnjem periodu osnovni zadaci sindikata da pomažu radničkim savjetima i upravnim odborima
poduzeća, te da istovremeno sve svoje snage ulože u osposobljavanje i kulturno uzdizanje radnika za
samostalno upravljanje privredom.«Neki su smatrali da će uvođenje samoupravljanja
imati negativan rezultat u proizvodnji. Međutim, prvi rezultati nisu na to upućivali. Naprotiv, godišnji plan za 1951. godinu u Hrvatskoj je prema opsegu ostva
ren sa 104%, a prema vrijednosti sa 108%. Osim toga, 35 proizvodnih poduzeća grafičke industrije, na teritoriju NRH, izvršilo je svoje godišnje planove
u početku drugog polugodišta 1951. godine.
sindikat kaO pOlitička
OrganiZaciJaČetvrti kongres Savez sindikata Jugoslavije,
1959. godine, označio je bitnu statusnu prekretnicu Sindikata. Težište buduće
politike Sindikata treba biti usmjereno u dva
pravca: a) jačanje Sindikata kao društvene snage u
političkom životu zemlje; b) borbu za što potpuniji razvoj radničkog samoupravljanja. U to doba pojedini sindikati,
pa i Sindikat grafičara Hrvatske, težište svoje
aktivnosti usmjeravaju na razvijanje neposrednog
samoupravljanja u poduzećima. Osnivaju se ekonomske jedinice kao
oblici neposrednog učešća radnika u upravljanju
poduzećima. Radnici iznose svoje prijedloge, rješenja, svoja gledišta i stavove, i dostavljaju ih nadležnim
državnim organima.
OrganiZaciJa sindikata Od vrHa
prema dOlJe Bilo je puno voluntarizma i lutanja, traženja u praksi
nove pozicije i uloge Sindikata. Zbog toga je 1963. godine došlo do
reorganizacije Sindikata – od vrha, prema dolje.
Politička osnova za reorganizaciju bila je sljedeća:
»Radnička klasa je jedinstve-na i ne može se cjepkati... Organizacione forme sin-dikata moramo prilagoditi
organizacionom sistemu rad-ničkog samoupravljanja...«
Slijedom toga, ukinuto je 14 granskih sindikata i formirano novih šest
– prema »srodnim djelatnostima«;
1. Industrija i rudarstvo, 2. Promet i veze, 3. Poljoprivreda i
prehrambena industrija, 4. Građevinarstvo,
5. Uslužne djelatnosti, 6. Društvene djelatnosti.
spOrtski susreti grafičara i iZdavača (sgi)
Susreti grafičara i izdavača Hrvatske (SGI) predstavljaju sportskozabavnu manifestaciju u organizaciji Sindikata. Susreti se održavaju
svake godine, počevši od 1975. godine, uz rijetke prekide; 1992.-1994. godine zbog ratnih zbivanja,
2014.2015. za vrijeme najjače gospodarske krize, te, čini se, 2020. zbog zabrane okupljanja
uslijed koronavirusa. Prvi Susreti bili su sportskog karaktera, a održani
su u Zagrebu, 1975. godine. Pokrovitelj je bila »Školska knjiga«, a organizator »Vjesnik« iz
Zagreba. Sudjelovalo je osam poduzeća, s ukupno šezdesetak sudionika. Natjecanja su se održala na
sportskim terenima Svetice. Na drugim Susretima iduće godine na istom
mjestu broj sudionika već je bio dvostruki i rastao je iz godine u godinu, a mnogih godina prelazio je i tisuću, dok su rekordni Susreti održani 1989.
godine u Umagu s 1800 sudionika. Od 1981. do 1989. godine na Susretima su, osim
sportskih, održavana i radnoprivredna natjecanja. Započelo je s natjecanjima u izradi plakata
za Susrete, a zatim su se u radnoproizvodna natjecanja uključili ručni slagari, strojoslagari,
knjigotiskari, knjigoveže, korektori i daktilografi.U 40 dosadašnjih Susreta najviše ih je održano u Umagu čak 19 puta, 5 puta u Malom Lošinju kao i 5 puta u Šibeniku, 4 puta u Rovinju, 3 puta u Zagrebu, dva puta u Zatonu i po jedan puta u
Poreču i Rabcu. Danas su to Susreti radnika u tiskarstvu,
komunikacijama, nakladništvu i medijima, a oni su i dalje upravo spoj sporta i zabave, natjecanja i zajedništva, suparništva i solidarnosti. Unatoč
svakodnevnim problemima, u dobru i zlu, mnogi im se rado vraćaju. Zato toliko i traju.
nOvO vriJeme na OBZOru U Domu Sindikata grafičara u Zagrebu održana je
IV. skupština, 1986. godine. Dominirale su teme vezane za ekonomsku stabilizaciju i spašavanje društvenoga sustava koji je tonuo sve dublje. Na obzor
ju se naziralo novo vrijeme – 1990. godina.Na Petoj skupštini Sindikata radnika u grafičkoj,
informativnoj i izdavačkoj djelatnosti Hrvatske, održanoj 26. ožujka 1990. godine, u Domu Sindikata
grafičara u Zagrebu, tadašnji predsjednik Republičkog odbora, Milan Smiljanić, u uvodnom izlaganju, između ostaloga, naglasio je i ovo: »Petu skupštinu održavamo u vrijeme sveopćih promjena u društve-
no-ekonomskom i političkom sistemu, odvijaju se procesi napuštanja ideološke koncepcije socijalizma zasnovanog na dogovornoj ekonomiji, s otvaranjem puta u novi socijalizam, okrenut tržištu i ekonomskim zakonitostima, demokraciji kroz višepartijski sistem, a depolitizacijom privrednih subjekata... Sindikat u takvim uvjetima mijenja ulogu, sadržaj rada i način djelovanja: iz sadržaja rada napuštaju se oni zadaci koji su proizlazili iz pretjeranog reguliranja privred-nog života i monopola Partije, a njihovo mjesto zau-zimaju zadaci koji proizlaze iz jasnog razgraničenja uloge i mjesta Sindikata, Privredne komore i držav-
nih organa... Sindikat će u narednom razdoblju svoju aktivnost usmjeravati na ostvarivanje prioritetnih za-dataka za osiguranje socijalnih i ekonomskih pitanja
svoga članstva...«
samOstalni u samOstalnOJ državi Na svojoj Prvoj skupštini, 27. lipnja 1991.
godine, Samostalni sindikat radnika u grafičkoj, informativnoj i izdavačkoj djelatnosti Hrvatske donio je odluku o
istupanju iz članstva Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, te da neće pristupiti nekoj od preostalih sindikalnih centrala,
već vlastitim snagama i sredstvima graditi svoj samostalni Sindikat. Na toj su skupštini
utvrdili da članarina u sindikatu iznosi 1,5 posto na ukupno ostvarena mjesečna neto
osobna primanja člana Sindikata. Predsjednik Samostalnog sindikata radnika
u grafičkoj, informativnoj i izdavačkoj djelatnosti Hrvatske, Kruno Kodžić, i tajnik,
Stjepan Kolarić, organizirali su brojne seminare za novoizabrane povjerenike i povjereništva, na kojima se govorilo o
Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radnim odnosima, zaključivanju i primjeni
kolektivnih ugovora, te o organizaciji i metodama rada ovoga Sindikata.
Vrijeme je Domovinskog rata te mnogi naši članovi alate mijenjaju za puške, a radne
organizacije za bojište.
kOlektivni ugOvOr Za grafičku
dJelatnOstU ljeto 1990. godine potpisan je prvi Kolektivni ugovor u Hrvatskoj i to između sindikalnih
centrala i Hrvatske gospodarske komore. Novoj je vlasti trebalo
dokazivati da kolektivni ugovori nisu izmišljotina sindikata, već tekovina suvremenih industrij
skih demokracija. Prvi Kolektivni ugovor za
grafičku djelatnost potpisan je 2. prosinca 1992. godine, kao jedan od prvih sektorskih ko
lektivnih ugovora u samostalnoj Republici Hrvatskoj.
prvi kOngres sindikata u
današnJem OBlikuPrvi kongres Sindikata u današnjem organizacijskom obliku održan je u
Domu Sindikata grafičara u Zagrebu, 17. lipnja 1995. godine, uz prisustvo 80
opunomoćenih delegata.Novim Statutom promijenjen je
naziv Sindikata u Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske, odnosno u skraćeni naziv Sindikat grafičara Hrvatske. Prvi kongres izabrao je Glavni odbor: Stjepana
Kolarića za predsjednika, Nadzorni odbor, Statutarnu komisiju i Upravni
odbor sredstava solidarnosti, te usvojio Programsku deklaraciju.
Od tada pa do danas, svake četiri godine održavaju se redoviti kongresi Sindikata,
podnose izvještaji o radu u proteklom mandatnom razdoblju, usvajaju
programi rada za sljedeće četiri godine i biraju rukovodeća tijela, uključujući i
predsjednika Sindikata.
vremena dvOJBene pretvOrBe
i nesigurnOsti radnika
Izdvojit ćemo ovdje citat iz uvodnoga referata predsjednika Sindikata Stjepana Kolarića, s Drugog kongresa, održanog 9. i 10. lipnja 1999. godine u Umagu, iz
čijih se riječi mogu iščitati stavovi Sindikata o bitnim pitanjima stanja u zemlji,
politici razvoja i socijalnoj politici od osamostaljenja Hrvatske pa i do danas: »Hrvatsku je zahvatila društvena, gos-podarska i moralna kriza. Upravo zbog te spoznaje ne možemo biti ravnodušni, jer ogroman broj naših kolegica i kole-ga trpi, ne prima plaću, nezaposleni su
godinama i strahuju za svoja radna mje-sta. Situacija se više ne može opravdati ratom, gubitkom tržišta, tranzicijom ili
financijskom krizom u svijetu. Stanje je, očito, posljedica vođenja zemlje, od čega
su najteži destrukcija radnih i moralnih vrijednosti, teška kriza pravosuđa i izo-stanak pravde u zemlji. Bez vladavine
prava nema ni socijalne države, sindikal-nih prava, ni demokracije, ni razvoja, ali ni civilizacije. U Hrvatskoj, nakon ratnih razaranja, i to ne samo kuća i materijal-
nih dobara, već razaranja socijalnog bića čovjeka, vladajuća struktura, stvorena na ruševinama rata, stvorila je kult trgovine i šverca, umjesto kulta rada i proizvodnje.
Poremećaj vrijednosnog sustava posljedično stvara bolesnu svijest nacije i uništava svako progresivno razmišljanje,
koje izmiče pred bolesnim kultom...«
glOBalna kOnferenciJa u sektOru sigurnOsnOg tiska
Uz suorganizaciju sa svjetskom udrugom sindikata UNI – Graphical, 18. i 19. rujna 2008. godine u Zagrebu je održana Globalna konferencija u sektoru sigurnosnog tiska. Sudionici konferencije iz raznih zemalja cijeloga svijeta analizirali su globalnu situaciju u sektoru sigurnosnog tiska, stanje vlasništva, profil glavnih multinacionalnih
kompanija, te raspravili strategije koje se tiču temeljnih pitanja, kao što su organiziranje članstva, radni uvjeti, zaštita na radu, kolektivno pregovaranje, privatizacija i sl., a uspostavljena je i internacionalna mreža međusobne
komunikacije i koordinacije.
iZaZOv današnJice - BOrBa Za našeg radnika
Globalna kriza, koja je počela 2008. godine, višestruko je udarila djelatnost. Kreditno opterećeni ulaganjima učinjenim prije krize, a istovremeno suočeni s gubitkom posla i neiskorištenosti prevelikih kapaciteta,
mnogi poslodavci krenuli su u bespoštednu utrku za kupce, rušeći pritom cijene usluga i profitabilnost poslovanja, a prostor za takve pro
mjene tražili su u smanjenju ili stagnaciji prava radnika. Sindikat je stoga ulagao značajne napore u zaštiti razine prava radnika.
Posljednjih godina tržište se profiliralo, posla ima, no tiskarstvo, nakladništvo, drugi mediji, ali i Hrvatska u cjelini više nije toliko atraktivna za
radnike. Stoga se danas suočavamo sa sasvim novim izazovom, možda najtežim do sada: Borbom za našeg radnika! Borbom za našeg čovjeka!
OtvaranJe svim članOvima i mediJskim dJelatnOstima
Promjene koje se događaju anticipira i ovaj Sindikat, što je učinio otvaranjem prema svim medijskim djelatnostima i
uslugama na posljednjem 7. kongresu održanom 27. rujna 2019. u Stubičkim Toplicama. Govoreći o nužnosti
prilagodbe, predsjednik Sindikata Darije Hanzalek, pred 100 delegata iz podružnica, istaknuo je:
»Uskoro ćemo slaviti 150 godina postojanja našeg Sindikata, upravo stoga što se on sve ovo vrijeme uspio prilagođavati
izazovima svojeg vremena. Tehnološke promjene su izuzetne, 4. industrijska revolucija u medijima već je značajno provedena, informacije odavno nisu bilježene samo na papiru, ljudi manje čitaju, mediji se isprepliću u zajedničku mrežu koja više nema jasnih granica. Ponosan na svoju povijest, ali i svjestan svoje
budućnosti, strukturno i sadržajno naš Sindikat se otvara prema Sindikatu svih medija i povezanih djelatnosti.
Uz sve dosadašnje aktivnosti ovaj posljednji Kongres naglasak rada našeg Sindikata stavlja na njegove temelje - organiziranje, organiziranje i ponovno organiziranje. Rad s članovima i radnici-ma na terenu, njihovo obrazovanje, informiranje i osvješćivanje da svi zajedno činimo Sindikat, da svi zajedno činimo naše druš-
tvo, da svi zajedno činimo našu budućnost. Upravo zato, na kraju, pozdravljam vas s našim stoljetnim
pozdravom koji jezikom iz davnih vremena i danas u četiri riječi govori sve, govori našu sindikalnu i ljudsku istinu:
Složni, bit ćemo možni!
2008. 2014. 2017. 2019.
BOrBa prOtiv neisplata plaća,
štraJkOvi, stečaJevi Poslovna situacija prečesto je bila toli
ko promašena ili loša da zbog neisplata plaća svim radnicima stečaj postaje jedino rješenje. Tako smo ostali bez Mladosti, Informatora, Zagrebkarta, Tiskare Varteks, Tiskare Malenica, Multiprinta, A.G. Matoša, Glasa Istre Trgovina, pa i Lipa Milla, Zrinskog za koji se još borimo, srce nas boli da nabrajamo više.
U ovakvim napetim okolnostima Sindikat je najavljivao, organizirao
ili proveo mnoge industrijske akcije, najvećim dijelom zbog neisplata plaća,
ali i s ciljem sklapanja kolektivnog ugovora i zaštite razine prava. Broj akcija od 2000. godine do danas
broji se, nažalost, u desecima i nije ih moguće ni pobrojati, a neke su trajale i
po više tjedana.
priOritet Zaštita prava radnika
Ni posljednja dva desetljeća nisu stavila pred Sindikat nimalo manje izazove. Loša tranzicija i privatizacija, pogrešan i
neodgovoran pristup poslovanju mnogih novih vlasnika nisu poštedjeli dio podu
zeća naše djelatnosti, a posljedice su prisutne čak i danas.
U prvom desetljeću novog milenija osjećale su se mnoge povrede prava radnika i opstojnosti njihovih radnih odnosa.
Stoga je bila iznimno naglašena radnopravna zaštita koju je Sindikat pružao radnicima. U novom tisućljeću Sindikat
je zastupao članove u stotinama sudskih sporova radi isplate plaća i drugih materijalnih prava, te zaštite od neopravdanih otkaza. Uspješnost u ovim postupcima
bila je preko 90%, no ne samo zbog predanog rada Sindikata, već i zbog često
očitih povreda prema radnicima.
kOlektivnO pregOvaranJe dOBiva
nOvu dimenZiJuS ukidanjem obveznih granskih udruga slabi i sektorsko pregovaranje. Unatoč
tome Sindikat je 14. lipnja 1997. godine s Udrugom poslodavaca »Hrvatski grafičar«,
sklopio Kolektivni ugovor za tiskarsku djelatnost Hrvatske koji je bio na snazi sve do 2008. godine, te je za vrijeme
aktivnog rada te udruge pokrivao značajan dio poslodavaca i radnika u djelatnosti.
Sklapanje sektorskog kolektivnog ugovora i dalje ostaje dugoročni cilj Sindikata. Posljednja dva desetljeća značajna energija uložena je na kolektivno
pregovaranje na razini poslodavca te je sklopljeno nekoliko desetaka
kolektivnih ugovora na toj razini, tako da je pokrivenost članstva kolektivnim
ugovorima zadržana iznad 70%.
2020.
1 5 0 g o d i n a s i n d i k a t a g r a f i č a r a i m e d i j a
Kongres ujedinjenja grafičkih radnika 6. prosinca 1920. godine
Potpis prvog Kolektivnog ugovora za grafičku djelatnost, 2. prosinca 1992. godine
Dragutin Kale, prvi predsjednik Hrvatskog tipografskog društva
Naslovna stranica prvih Pravila Hrvatskog tipografskog društva iz 1870. godine
Štrajkaši u zatvoru, siječanj 1872. godine
Zbor tipografa 1910. godine, u povodu 40. godina postojanja Društva
Dom Sindikata grafičara, otvoren 15. listopada 1938. godine u ulici Šandora Brešćenskoga u Zagrebu i danas je sjedište Sindikata
5. Skupština Sindikata radnika u grafičkoj, informativnoj i izdavačkoj djelatnosti Hrvatske, 26. ožujka 1990. godine
7. Kongres i otvaranje u Sindikat svih medija, 27. rujna 2019. godine. I nakon 150 godina: Složni bit ćemo možni!
U Štampariji novina u Zagrebu 1947. godine
Planinarski dom »Grafičar« na Malom Sljemenu otvoren 1956. godine
List »Grafičar« kontinuirano izlazi od 1. svibnja 1992. godine, te je uz novi naziv »Grafičar i mediji« danas najdugovječnije sindikalno glasilo. Naslovnica broja 325., od lipnja 2019., posvećena je susretima radnika u tiskarstvu, komunikacijama, nakladništvu i medijima, koji izvorno kao Sportske grafičke igre traju od 1975. godine i održane su 40 puta
kOrOna-kriZa i pOtresVažnost Sindikata manifestira se i u krizi izazvanoj širenjem koronavirusa COVID19, koja je u 2020. mjesecima zaključala građane u domove, te zaustavila mnoge tvornice i gospodarstva diljem svijeta. Materijalna prava,
sigurnost radnih mjesta, uvjeti rada, zaštita zdravlja, sve se to odmah našlo na udaru, kao da se stoljetne tekovine i radni standardi trebaju preko noći srušiti. Sindikat i sada daje svoj maksimum. Pripadnici stručnih službi i sindikalni povjerenici, izlažući i vlastito zdravlje, angažiraju se u zaštiti prava
radnika, očuvanju kolektivnih ugovora i pružanju radnopravne zaštite. Zadnji veliki potres u Zagrebu dogodio se 1880., kada je Hrvatsko tipografsko društvo slavilo 10 godina postojanja. Tog 9. studenog, u 7 sati i 33 minute, uz ogromnu materijalnu štetu poginulo je dvoje ljudi, a jedan od njih
bio je baš litograf prezimena Stanić. Bogatiji su napustili Zagreb, a siromašniji ostali. Ostaje i August Šenoa s početka naše priče, koji je kao gradski
senator pomagao unesrećenim ljudima, no, nažalost, po hladnoći obolio je od upale pluća i umro iduće godine.
Prošlo je 140 godina, u dalekoj budućnosti 2020., u nedjelju 22. ožujka u 6 sati i 24 minute, uspavani Zagreb ponovno se budi u šoku. Na udaru se našao i Dom našeg Sindikata. Šteta je ozbiljna, ali nije katastrofalna, no
oštećenja nosećih konstrukcija ipak treba što brže sanirati. Duh solidarnosti iskazuje se i danas prema desetak članova čiji su domovi teže oštećeni.
Preživjeli smo sve nedaće, pa ćemo i ove! Ostajemo čvrsto na nogama i nastavljamo dalje! Pa tek nam je stoljeće i pol!
Naslovna stranica prvog broja glasila Hrvatski tipograf, 15. siječnja 1898. godine
Prvi Dom grafičara u Primorskoj ulici u Zagrebu izgrađen 1905. godine
Vodenica na kojoj se nalazio dinamo ratne
štamparije na Petrovoj gori
Detalj iz pogona Tipografije Zagreb, godine 1955.
U povodu 150. godišnjice postojanja Sindikata grafičara i medija, 24. srpnja 2020. godine u Zagrebu.
Priredio: darije Hanzalek Grafičko-teHničko uređenje: Goran Žunić tisak i izrada: CB Print, samobor
Rad u strojoslagarni osamdesetih
godina
Prva momčad S. K. Grafičar 1930. godine
Javornica – ostaci štamparije nakon neprijateljske ofenzive 1943. godine. Osposobljava se »šnelpresa«
Štrajk radnika Tiska, 21. travnja 1999. godine
Sudjelovanje na Euro-demonstracijama
u Bruxellesu, 4. travnja
2014. godine
Vjesnikova štamparija na Petrovoj gori za vrijeme II. svjetskog rata, 1944. godine
Sudionici 1. kongresa Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske odaju počast poginulim braniteljima u Domovinskom ratu, 17. lipnja 1995. godine
Veliki svesindikalni prosvjed: »Zajedno, za veće plaće«, 12. travnja 2008. godine
Rad u tiskari krajem 19. stoljeća
IZVORI: dr. Božidar stanić, 130 godina sindikata grafičara Hrvatske, zagreb, 2000.stjepan kolarić, 140-godišnjica sindikalnog organiziranja i djelovanja grafičkih radnika Hrvatske, zagreb, 2010.List Grafičar, zagreb, 1992.-2020.Mirko Peršen (glavni urednik), Vjesnikov leksikon 1940-1990, zagreb, 1990.List Grafički radnik, zagreb, 1938.List Grafički rad, zagreb, 1955.
spOrtski kluB grafičar
Prve oblike sportskih aktivnosti i organiziranja 1908. godine započinju mladi grafičari koji žele nastaviti s gimnazijskim navikama tjelovježbe. Osnivaju nogo
metni klub »Lasta« koji je u dvije godine brzo narastao, pa ga
već 1910. tipografi zovu u sjedište u Primorsku 2, gdje dobiva novo ime »Tipografski sportski klub Zagreb«. Uz nogomet, u klubu su zastupljeni i atletika,
plivanje, koturaštvo te šah. Nakon zatišja u I. svjetskom ratu, klub mijenja ime u »Tipografija«, pa u »Grafika« da bi napokon 1926. postao Sportski klub
»Grafičar«. Pod tim imenom nogometaši dolaze do prve lige i natječu se s najjačima. Osno
vana je i skijaška sekcija koja se zimi natjecala, a ljeti planinarila. Spomenimo još jedno Sportsko društvo »Grafičar«, osnovano u
Osijeku 1926. godine. Uz nogometnu sekciju, djelovale su i kuglačka, rukometna (ženska i muška), streljačka i
udičarska. Izgrađen je i stadion za 12.000 gledatelja, s dva nogometna i dva rukometna igrališta, te streljanom za malokali
barsko oružje.
1908.