BOSNA I HERCEGOVINA U PRVOM SVJETSKOM RATU I NJEZIN ULAZAK

U KRALJEVINU S H S

Početkom XX stoljeća došlo je do stvaranja zategnutih odnosa između članica Antante i

Centralnih sila, koje su započele utrku u naoružanju i krenuli u novu podjelu svijeta. Nakon

sarajevskog antentata AU je vidjela idealnu priliku da objavi rat Srbiji 28. jula 1914 godine te

 je tim činom započeo Prvi svjetski rat. odmah na početku u rat je ušlo devet država da bi se

kasnije ovaj sukob prošitio na 28 država sa preko 1, 5 milijardi stanovnika ili gotovo ¾

svjetskog stanovništva. Vojske suprostavljenih država sukobile su se na tri a od 1915 godine

ulaskom Italije u rat na strani Antante na četiri fronta od kojih su dva u cjelini i jedan

 polovično bili na prostoru južnoslavenskih prostora. U prvim danima augusta 1914 godine u

Bosni i Hercegovini izvršena je mobiliziacija stanovništva za predstojeće operacije na

Balkanu. Na području Bosn ei Hercegovine bilo je poprilično živo u nju je dolazio veliki broj

vojnih obaveznika a po zakonu o ratnim obavezma pribavljani su konji, volovi za vuču i razna

stoka za klanje te je vršeno otkupljivanje žita od domaćeg stanovništva.

Bosanskohercegovačke pruge stavljene su na raspolaganje vojnim komandama za transport

vojske i vojne opreme sa jednog kraja Monarhije na drugi. Nakon obavljenih obimnih ratnih

 priprema izbijanjem I sv jetskog rata Bosna i Hercegovina bila je neposredno poprište sukoba

širokih ratnih operacija sve do jeseni 1915 godine. Peta i šesta austrougarska armija bile su

koncentrisane duž lijeve obalne Drine odakle su trebale započeti ratne operacije protiv Srbije 

12 augusta na sektoru donje Drine a 20 augusta na područje Priboja i višegrada. Nakon poraza

na Jadru napad je zaustavljen i vojska se morala povući preko Drine. Nakon ovih akcija

srpska vojska poduzela je kontraofanzivu koje su uspjele da se prebace u is točnu Bosnu i

zauzmu Romaniju odakle su branile Sarajevo od 18 do 30 oktobra. U novoj ofanzivi

austrougarske snage probijaju se u novembru do Kolubare te osvjaju Beograd i Valjevo ali se

ubrzo nakon toga povlače ponovno preko Drine. Od tog vremena pa do zajedničke AU,

njemačke i bugarsk ofanzive na Srbiju tzv Makenzenova ofenziva koja je počela 6 oktobra

1915 godine Bosna i Hercegovina je bila frontalno područje i tek je osvajanjem Srbije i

kapitulacijom Crne Gore postala ratno zaleđe.

 Najveći broj stradalih u Bosni i Hercegovini bilo je na području višegradskog, rogatičkog,

 bijeljinskog i fočanskoga sreza te istočne Hercegovine. Samo iz istočne Bosne izbjeglo je z

Bosne oko 42 000 stanovnika od čega je najveći broj bilo Muslimana. razoreno i splajeno je

 

više hiljada stambenih i gospodarskih zgrada te opljačkana i uništena pokretna imovina.

Ratna razaranja naročito na području vojnih operacija ostavila su sela i gradoe bez radne

snage, a industrija skoro da je uništena do kraja. Agrarni prinosi su brzo opadali, tako da su

oni do 1916 godine bili gotovo dvostruko manji nego 1914 godine. ni u normalnim uslovima

Bosna i Hercegovina nije mogla podmiriti potrebe žita, tako da je sada potreba za uvozom

 bivala sve veća, a do toga se dosta teško dolazilo. Rekvirirani su svi viškovi hrane, a izvoz iz

Bosne i Hercegovine bio je zabranjen bez posebnog odobrenja vojnih vlasti, koje su preuzele

nadležnost cjelokupnog upravnog aparata. Zamaljska vlada je pokušala sa spriječi

nekontrolisano povećanje cijena životnih namirnica pa j eona bila ta koja je određivala cijene

žita i brašna. Osnovu za to dao joj je zakon od 7 decembra 1914 godine kojim je bila

ovlaštena da preuzme sv emejre u oblasti poljoprivrede, trgovine industrije i zanastva. Poslije

toga 29 marta 1915 godine uslijedio je novi Zakon o snadbijevanju stanovništva kojim je bio

regulisan promet žita i brašna. Međutim, ni uvođenje ovog zakona nije doprinjelo tome da

stanovništvo redovno dobija hranu zbog čestih putnih zastoja i drugih okolnosti koje su

uticale na to. Kako je pred kraja rata stanje postajalo sve teže jer je 1917 godine Bosnu

zadesila teška suša koja se naročito iskazala 1918 godine zbog nedostatka hrane. Došlo je i do

 pomanjkanja stoke koja se ubrzano klala kako bi se nadomjestio nedostatak kruha.ishrana

stanovništva bila je naročito teška u Bosanskoj krajini i na području istočne Bosne. Stalni

nedostatak hrane posebno od zime 1916 godine iazavao je nekontroslisan rast cijena životnih

namirnica i doveli do pojave velikog broja švercera koji su se obogatili preko noći. Od

 početka do kraja rata cijene životnih namirnica narasle su za gotovo 300 %, a nadnice jedva

50%. Rat je velikom broju siromašnih stanovnika nametnuo pravu borbu za opstanak. Stanje

se naročito pogoršalo u zadnje dvije godine rata. osim stradanja na frontovima veliki gubici

stanovništva bili su bili su izazvani političkim i drugim represijama, pojavam masovne gladi i

kugama... smatra se da je Bosna i Hercegovina u vrijeme rata izgubila oko 250  –   300 000

stanovnika ili 12  –  15 % stanovništv, a ratna šteta je procjenjena na oko 2,5 milijardi zlatnih

franaka. To je predstavljalo gotovo jednu petinu stradalog južnoslavenskog stanovništva.