77391603-sutjeski-vjesnik-broj-6

VELJAČA, 2005. Kraljeva Sutjeska online

1

sutješki vjesnik

Kraljeva Sutjeska online

SUTJEŠKI VJESNIK

Kraljeva Sutjeska, VELJAČA 2005.; broj 6., godina II.; Cijena 1 KM

Sanacija crkve?

Kraljeva Sutjeska online, VELJAČA, 2005.

2

www.kraljeva-sutjeska.comVELJAČA, 2005. Kraljeva Sutjeska online

3

sutješki vjesnik

Osnivač: FRANJEVAČKI SAMOSTAN

KRALJEVA SUTJESKA

Za izdavača: Andrej Matoc

Glavni i odgovorni urednikVjeko Tomić

Uredničko vijeće Nikolina Pavlović, Perica Subašić,

Drago Dujmović, Tomislav Đondraš, Vjeko Tomić

Tajnica:Andrijana Pavlović

Telefon i Fax:+387 32 779 015+387 32 779 291

Web izdanje i e-pošta:www.kraljeva-sutjeska.com

[email protected]

Bankovni račun: UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA

dd, poslovnica Kakanj. U KM 3385902200045719 za časopis.

Devizni račun, 0000-013854 BLZ 20506, Sparkasse,

fra Antun Perković, Franziskaner Platz 1, A-6330 Kufstein za “Kraljeva Sutjeska online”

Grafičko oblikovanje:Curia bani Team

Adresa uredništva: Elektroničko-tiskani vijesnik

KS online, Kraljice Katarine br. 1;

FRANJEVAČKI SAMOSTAN,72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH

Tisak:MEDIA, Zenica

Naklada:400 primjeraka

Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12 srpnja 2004. godine časopis je registriran u evidenciju javnih

glasila pod rednim brojem 42.Mišljenjem federalnog ministarstva za znanosti,

kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod kulturnog karaktera

članom 18. stavom 2. točka 10. zakona o porezu na promet proizvoda.

impresumAktualnosti- Kopanje vodovodnih kanala postaje slučaj?- Vlada RH ulaže u izgradnju muzeja- Ratanj će dobiti telefone!

Tema broja- Početak obnove crkve- Sanacija klizišta- Postavljanje novih cijevi- Sačinjen općeniti program obnove

Razgovor- Ivica Petrović, predsjedavajući Općinskog vijeća Kakanj

Komentari:- Konstitutivnost Hrvata u općini Ka-kanj: Ne može biti gore- Kome se to vodi voda

Naša baština- Svadbeni običaji: Pličipjer- Sokak, Sutjeska iz davnina (2)- Fondacija Curia bani priprema knjigu o narodnoj nošnji Hrvata Kraljeve Sutjeske

Vaša pisma- Usporedba Beča i Kraljeve Sutjeske Dvije različite ljubavi- Tegobe povratka: Radije bih kupio kuću u Kraljevoj Sutjesci

Iz sadržaja...

Iz sadržaja...


2


3

sutješki vjesnik

Šesti broj sutješkog vjesnika za koji se raspitujete mnogi već dobrih mjesec dana a koji imate pred sobom dokaz je da događanja kod nas koja vrijedi bilježiti i iznijeti na svjetlo dana itekako ima. Čak više nego što bismo imajući sve u vidu s nama i oko nas na prvi pogled uopće i očekivali. To opet govori o neupitnoj vitalnosti naših ljudi i našeg sutješkog kraja. Krajnje je stoga vrijeme da prestanemo više sami sebe sažalijevati kako je loše i kako ide na gore. Psihologija naime, upozorava da je potrebno misliti pozitivno i kreativno jer: “ono što mislite o sebi, počinje se ostvarivati u vašem životu”. Mi u sutješkom vjesniku mislimo da bolje možemo i da bolje i zaslužujemo. Kao svoji na svome i kao ravnopravni građani ove zemlje ali i kao konstitutivni narod općine Kakanj. Zato se u ovom broju sama po sebi nametnula i tema o sanaciji crkve u Sutjesci ali i tema o konstitutivnosti Hrvata na općini Kakanj. O povratku te inače o željama Hrvata da ovdje dožive bolje dane, razgovarali smo s novoizabranim predsjedavajućim Općinskog vijeća, Ivicom Petrovićem. Puno energije za boljitak nas i našeg kraja još uvijek čeka da bude usmjereno u kvalitetne projekte. A da su pomaci mogući kad se hoće, potvrđuje i ovo glasilo. Pokazalo je to i nedavno osnivanje u Kraljevoj Sutjesci nevladine organizacije “Curia regis” kao i fondacije “Naše stolno mjesto”.

Urednik

Riječ urednika

Svejedno što je snijeg i minus, po Aljinićima jednako kopaju vodovodne kanale. Po drugi put!...Čini se nevjerojatnim ali je istinito. Poduzeće Harysco iz Sarajeva u suradnji s kakanjskim Vodovodom i njihovim austrijskim partnerima po drugi put u mjesec dana kopaju po Aljinićima jedne te iste kanale za nove vodovodne linije. Poslije neviđenog blata i uništavanja imovine, cesta i ulica koje je u Aljinićima u Naselju ostavilo ovo poduzeće u studenom i prosincu zbog čega su Aljinići nalikovali na vojni poligon (Krivolak recimo) pa čak dospjeli i u novine (Večernji list) čini se da je to bilo samo zagrijavanje, prva epizoda.

Slijedi očito druga. Jer kako drugačije protumačiti koncem siječnja novo iskopavanje tek nedavno zatrpanog kanala?

Prema neslužbenoj informaciji koja se čini vjerojatnom, izvođač radova je tako traljavo izveo radove da je od investitora dobio “keca” i poslan je na popravni. Ostaje nam vidjeti da li za sve kilometre ranije prokopane trase do Marijine Vode i prugicom do Bjelavića ili samo za ovih prvih stotinjak metara do doma na Aljinićima? Znači, vodu vari - vodu ‘ladi. Mještane Aljinića koji sve to moraju strpljivo promatrati i čekati da završi, nitko ionako ništa ni ne pita.

Kopanje vodovodnih kanala postaje slučaj?

www.kraljeva-sutjeska COM

Aljinići u kanalimaAktualnosti


4


5

sutješki vjesnik

Smrt u snijegu!

Ilija Stojčić iz Ratnja prijavio je 15. veljače 2005. godine u popodnevnim satima Policijskoj postaji Kakanj da je u snijegu u blizini svoje kuće pronašao mrtvog brata, Vinka Stojčića, rođenog 1936. godine.

Prema službenom policijskom priopćenju koje je prenijela agencija Zeda, Vinko Stojčić je tijekom dana bio u Kaknju te se u poslijepodnevnim satima trebao vratiti kući autobusom. Kako nije došao kući, brat Ilija je sa svojim sinom krenuo prema autobusnoj stanici Ratanj da ga potraži te je u blizini kuće, na udaljenosti od oko 100 metara, u snijegu pronašao brata Vinka koji nije davao znakove života. Slučaj je prijavio lokalnoj policiji koja je ubrzo potom izišla na teren i izvršila očevid. Dežurni liječnik iz Doma zdravlja Kakanj konstatirao je da nema tragova nasilja i da se radi o prirodnoj smrti. Sprovod pokojnog Vinka Stojčića bio je na mjesnom groblju Ratanj.

Sarajevska fondacija “Mozaik” koja se bavi razvojem lokalnih zajednica, započela je u siječnju i veljači u Kraljevoj Sutjesci uz potporu općinskih i svih lokalnih struktura raditi na osmišljavanju programa “Živo naslijeđe”. U okviru programa koji će se ovdje uskoro vjerojatno realizirati su i dva atraktivna projekta: “Tragovi naslijeđa” i “Razvoj i povezivanje zajednica kroz upotrebu resursa naslijeđa”.

Poslije početnog istraživanja potreba, mogućnosti i kapaciteta lokalnih zajednica,

koje je nedavno obavljeno i u Kraljevoj Sutjesci, sredinom veljače u našem stolnom mjestu održana je dvodnevna stručna radionica čiji je cilj bio pretvaranje različitih ideja članova zajednice u konkretne projekte koji će kasnije konkurirati za dodjelu donatorskih sredstava. Uspješna realizacija ove faze osigurala bi donatorska sredstva potrebna za financiranje projekata koji bi se potom ostvarivali tijekom cijele ove godine. Ove projekte Fondacije

“Mozaik” vrijedne nekoliko desetaka tisuća eura podržavaju Europska komisija, Fondacija “King Baudouin” i Fond otvoreno društvo BiH, a njima su, uz Kraljevu Sutjesku, obuhvaćene i lokalne zajednice u Visokom, Vranduku i Pruscu.

Učitelji i roditelji s krpom u ruci u čatićkoj školi!

U Čatićima se krajem siječnja zbio neobičan gest koji mnogo govori o volji učitelja i roditelja da učine školski prostor što ljepšim i ugodnijim za izvođenje nastave.

Naime, škola je već duže vrijeme prilično zapuštena. Nitko ne pamti kad je posljednji put okrečena o čemu svjedoče čađavi zidovi i stropovi. Mnogi su upozoravali na neprikladne uvijete za održavanje nastave, no do sada nitko nije reagirao. Zahvaljujući talijanskoj humanitarnoj organizaciji CESVI (Cooperazione e Sviluppo) koja je donirala potrebne materijale, te volji roditelja i učitelja, učionice će izgledati mnogo ljepše i ugodnije. Ovo je još jedna pljuska u lice obrazovnom sustavu u BiH koji nije sposoban osigurati osnovne uvjete trajnog odgoja i obrazovanja svojim građanima, a kamoli slijediti europske standarde.

D.Filipović

Kockica po kockica- MOZAIK


4


5

sutješki vjesnik

Izgleda da su ratanjska “kuka i motika” donijele rezultata jer su iz Ratnja nedavno javili da su im stručnjaci Telekoma obećali da će u skoro vrijeme Ratanj ipak dobiti telefonsku vezu sa svijetom i to tako što će 30 priključaka ostavljenih „nikome“ u porušenom selu Klanac biti preusmjereni za Ratanj

Saznavši da će ih telefon zaobići iako linija prolazi kroz selo, nekoliko domaćina iz sela na čelu sa seoskim povjerenikom Ilijom Stojčićem podiglo je jesenas svoj glas apelirajući na sve strane ne bi li se spriječila takva diskriminacija hrvatskog i k tome povratničkog sela u kome živi desetak obitelji. Ratanjčani su se u kratkom vremenu obratili za posredovanje kod svih koji su im mogli pomoći, od mjesne zajednice do predsjednika države čak, a o njihovom slučaju pisale su novine i javljale TV postaje.Čini se da su i u BH Telekomu shvatili da nije uredu mještane Ratnja tako zakidati, pa će sada po svemu sudeći nepravda biti ispravljena. Bravo Ratanjčanima za upornost a Telekomu čestitke na poštenom priznanju pogreške. Ljude u Telekomu podsjećamo da svoj prvi halo još uvijek čekaju mještani u našim selima: Poljani, Papratno, Lučići, Pavlovići, Dujmovići i Lukovo Brdo. Halo?!

Vlada RH za izgradnju muzeja darovala 375 tisuća kuna

Iz programa pomoći kulturnim, znanstvenim, obrazovnim, zdravstvenim i sličnim ustanovama Hrvata u BiH, a na temelju javnog natječaja objavljenog sredinom 2004. Vlada Republike Hrvatske je koncem prošle godine dodijelila čitavih 375.000 KN odnosno 100.000 KM Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci kao svoju potporu dogradnji muzeja koja je u tijeku. To je već treću godinu uzastopce kako Vlada RH izdvaja namjenska sredstva za ovaj kulturni projekt u Kraljevoj Sutjesci postavši tako uz Vladu Federacije BiH te Općinu Kakanj i Zeničko-dobojsku županiju i njegov glavni financijer.

Zahvaljujući ovim sredstvima, čini se sasvim realnim očekivati u 2005. g. dovršenje dogradnje muzeja te njegovo otvaranje za posjetitelje. U ovoj godini zgrada je prema projektu arhitekta Pavla Mašića podignuta od temelja do krova, pred zimu su postavljeni prozori i vrata i uređena fasada. U novoj graditeljskoj sezoni predstoji unutarnje uređenje nove zgrade te opremanje enterijera namještajem. Posljednja faza predviđa dovršenje dvorišta. Kad sve bude dovršeno muzej će imati zaseban ulaz iz dvorišta te će omogućavati istovremeni boravak i razgledanje muzeja i knjižnice za veći broj posjetitelja. Usto će u proširenim prostorijama nuditi i bogatiji kulturni sadržaj.

RATANJ ĆE DOBITI TELEFONE!(?)


Muzej Franjevačkog samostana


6


7

sutješki vjesnik

Svećenici obavili blagoslov obitelji u župiNaši svećenici obavili su božićnih dana blagoslov obitelji na našoj župi Kraljeva Sutjeska. Od gvardijana smo saznali da su svećenici do Vodokršća obišli sva naseljena mjesta naše župe, od Ratnja do Poljica pored termoelektrane. Broj obitelji koje su posjetili i blagoslovili iznosi 752, a broj osoba koji su u tim obiteljima je prema ovim podacima nešto manji od dvije tisuće - točnije 1968. Uz neznatno odstupanje s obzirom na odsutne obitelji, to je otprilike i broj župljana župe Kraljeva Sutjeska na kraju 2004. i početku 2005. Iz podataka se vidi da je broj vjernika u župi na razini prethodnih godina. Višak umrlih u odnosu na rođene očito se nadoknađuje novim povracima iseljenih župljana. Najbrojnije naše selo su Čatići sa 166 obitelji i 500 osoba. Potom slijede Kraljeva Sutjeska, Aljinići i Bjelavići sa stotinjak obitelji, sve do najmanjeg Poljica u kojemu su samo tri naseljene kuće Stjepića sa sedam članova obitelji. Nitko još uvijek ne živi u Kopijarima, Klancu, Teševu, Grmačama, Čelikovini, Govedovićima, Kučukovićima, Šošnjama, Dolovima, Bulčićima i Turbićima!

Snagom zakonskih odredbi o funkcioniranju Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojske županije, dosadašnji zapovjednik policijske postaje u Kraljevoj Sutjesci Mijo Šain poslije 42 godine službe otišao je koncem prethodne godine u zasluženu mirovinu.

U srijedu 29. prosinca njemu u čast je priređena prigodna svečanost u Osnovnoj školi Augustine Besse Luis u Kraljevoj Sutjesci. Zahvalnost za dugogodišnje služenje lokalnoj zajednici revnosnim obavljanjem policijskih dužnosti gospodinu Šainu izrazili su predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić, načelnik policijske uprave Ahmet Bjelopoljak, šefovi policijske postaje u Kaknju Šerif Ramović i Drago Ćorić te gvardijan fra Vjeko Tomić.M. Šain je pasionirani ljubitelj povijesti srednjovjekovne BiH, numizmatičar i suradnik lista Kraljeva Sutjeska on line i turistički vodič za Kraljevu Sutjesku i Bobovac. Novi zapovjednik policijske postaje u Kraljevoj Sutjesci bit će najvjerojatnije Grga Hrgota s Banjevca.

MIROVINA ZA ŠEFA POLICIJE U KRALJEVOJ SUTJESCI

Zapovjednik Mijo Šain - Mišo s svojim kolegama

svečano je proslaviosvoj odlazak u mirovinu


STALAN PORAST BROJA POSJETITELJA STRANICA

www.kraljeva-sutjeska.comStatistikaza mjesec

Dnevni prosjek

posjećenosti

Ukupna mjesečna

posjećenost

STUDENI 2004. 241 7259

PROSINAC 2004. 306 9514

SIJEČANJ 2005. 345 10697

DO 23. VELJAČE

2005. 403 9673


6


7

sutješki vjesnik

Kraljeva Sutjeska dobila novu NVO!

Koncem siječnja u Kraljevoj Sutjesci je u prostorijima škole osnovana nova nevladina organizacija - udruga građana simboličkog naziva “Stolno mjesto - Curia regis”. Skupštini udruge je prisustvovalo tridesetak mještana a na njoj je jednoglasno donesena odluka o osnivanju udruge, njezin statut i izabrana su njena upravljačka tijela. Za predsjednika udruge izabran je Josip Brđanović, a za dopredsjednika Mijo Šain.

Priznanja prakaraturima U četvrtak 6. siječnja, na svetkovinu Vodokršća tj. Bogojavljenja, na koncu pučke mise u župnoj crkvi uKraljevoj Sutjesci četrnaestorici prakaratura uručena su priznanja za dugogodišnju službu pomaganja svećenicima.

Priznanja je u obliku Zahvalnice uručio gvardijan fra Vjeko Tomić a primili su ih: Jozo Antunović iz Miljačića, Mato Batinić iz Čatića, Ivo Benić iz Čatića, Franjo Benić iz Čatića, Ivo Bradarić iz Kraljeve Sutjeske, Mirko Filipović iz Kraljeve Sutjeske, Franjo Franjić sa Seoca, Luka Franjković s AljinićaNiko Komšo s Bijelog Polja, Anto Mijačević s Bistrika, Stjepan Pezer iz Pezera, Anto Radoš iz Kraljeve Sutjeske, Mato Radoš iz Čatića i Anto Ravlija s Papratna. Neki od njih, poput Ive Bradarića, Franje Franjića i Ante Radoša, prakaratursku službu pomaganja svećenicima prilikom vjerskih obreda započeli su još davne 1964. g. za vrijeme gvardijanstva pokojnog fra Stanka Bogeljića (+1996). Ta je služba oduvijek bila veoma korisna kao pomoć crkvi i svećenicima, a u vrijeme komunizma povezana često i s dosta neugodnosti na koje se moglo računati. Upravo zbog toga vrijedilo je reći hvala tim marljivim svećeničkim suradnicima, ovim živima, ali i tolikim drugim prije njih.

Gvardijan i prakaraturi sa uručenim priznanjima

FondacijaNaše stolno mjesto

www.curiabani.org

VRATIMO ZAJEDNO SJAJ

NAŠEM KRAJU!

Curia bani


8


9

sutješki vjesnik

Postavljanje novih cijevi

Koncem prošle i početkom ove godine ispod parkirališta naše crkve prokopani su nekoliko metara duboki kanali u koje su položene cijevi za odvodnju voda koje su se do tada zadržavale ispod parkirališta. Ti su radovi samo prvi dio poslova koje će trebati uskoro poduzeti da bi se trajno riješilo pitanje podzemnih i oborinskih voda oko crkve i samostana, ali i doskočilo problemu same stabilnosti crkve koja već dugi niz godina pokazuje pukotine na vanjskim i unutarnjim zidovima te stropu.

Klizište na parkiralištu

Najprije je u studenom na prostoru parkirališta ispod crkve došlo do određenog slijeganja terena po dužini parkirališta prema rijeci. Na zahtjev samostana reagirala je nadležna općinska komisija za privredu, urbanizam i inspekcijske poslove preporučivši sanaciju klizišta i pročišćavanje kanala koji odvode vodu prema rijeci. Zbog sigurnosnih razloga preporučena je odmah zabrana parkiranja vozila. To je izazvalo zanimanje šire javnosti, tim prije jer je informacija o tome objavljena i na web stranicama samostana.

Poslije konzultiranja inžinjera građevine Ivana Pinjuha iz poduzeća Geotehnika Mostar i dr. Zlatka Langofa, sveučilišnog profesora iz Sarajeva, pokazalo se nužnim iskopati nove kanale na parkiralištu ispod crkve da bi se oborinske vode odvelo s prostora parkirališta

dalje prema rijeci. Prva otkopavanja su pokazala da su sto godina stari odvodni kanali zatrpani prilikom radova oko crkve početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Na svom putu prema rijeci Trstionici oborinske vode s prostora crkve i samostana završavale su u nasipu parkirališta pa su sada prema nacrtima stručnjaka prokopana dva široka kanala na dva kraja parkirališta da bi se negdje na dubini od dva metra uhvatilo stare ispuste i novim ih se cijevima sprovelo dalje prema rijeci.

Prva veća vjernička donacija za obnovu crkveVeć iz pobrojanog jasno proizlazi da će sanacijski radovi biti veoma složeni, vjerojatno dugotrajni, a zasigurno i skupi. No, a to se čini važnim naglasiti, s obzirom na stanje crkve i načetost prostora oko nje, što je najbolje pokazalo pokretanje klizišta na prostoru parkirališta, vremena za čekanje više nema. U ovaj se posao mora ući već sada želi li se trajno riješiti pitanje stabilnost crkve sv. Ive Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci bez obzira na kroničnu besparicu koja sve pritišće. Napomenimo na kraju da je u svrhu financiranja ovih konkretnih radova, koje možemo bez osobite pogreške nazvati i početkom saniranja same crkve, prvi značajniji prilog među vjernicima sutješke župe dao Anto Ivanović iz Beča – 5000 eura.

Početak obnove crkve Tema broja



8


9

sutješki vjesnik

Na jednom kraju taj je posao konačno dovršen pred Božić završnim odvoženjem viška zemlje što je učinio svojim strojevima Miro Dusper iz Kraljeve Sutjeske, dok je drugi kanal, jer je tehnički bio zahtjevniji, većim dijelom postavljanjem cijevi dovršen prije snijega u drugoj polovici siječnja.

Veliki doprinos ovim radovima koji su bili samo preventivnog karaktera i tek najava krupnijih zahvata na prostoru crkve i samostana koji će prije ili kasnije morati uslijediti, dali su općinski načelnik Mensur Jašarspahić prije svih te njegovi suradnici iz općinske administracije: Emina Mehić, Rešad Zaimović, kao i predsjedavajući Općinskog vijeća Ivica Petrović. Oni su osigurali sudjelovanje kakanjskih javnih poduzeća i nekoliko privatnih poduzetnika koji su se spremno, bez naknade, uključili u posao. Na koncu, slično se iskazao i Miro Dusper sa svojim strojevima. Prema nacrtima prof. dr. Zlatka Langofa, neposredne je tehničke radove također bez naknade koordinirao Jozo Brkić s Aljinića.

Interes za dinamiku ovih prvih radova sanacije klizišta iskazali su Vlada Federacije BiH preko Ministarstva kulture te Vlada Zeničko-dobojske županije. Njihovo sudjelovanje, kao

i sudjelovanje Državnog povjerenstva je za nacionalne spomenike, tek se ubuduće u većoj mjeri treba očekivati. Još ranije, sredinom prošle godine, u značajno financiranje istražnih bušotina koje je samostan namjeravao zbog pukotina na crkvi poduzeti neovisno od novonastalog slijeganja na parkiralištu, uključio se i predsjednik Federacije Niko Lozančić dodijelivši samostanu za te radove 10.000 KM, pokazujući tako dosta sluha za spas ovog nacionalnog spomenika kulture.

Sačinjen općeniti program sanacije

crkveBudući da je riječ o crkvi koja ima za župu Kraljevu Sutjesku golemo vjersko značenje, a uz to riječ je i o kompleksu nacionalnog spomenika kulture od državnog interesa, inžinjeri Pinjuh i Langof su uz dogovor s upravom samostana sačinili već do konca godine kompletan “Program

aktivnosti na sanaciji crkve” s ciljem da se nađu najbolja rješenja za stabilnost crkve koja se, sudeći prema onome što se vidi golim okom, za sada pokazuje upitnom u određenoj mjeri. Planom su predviđene slijedeće etape radova: prikupljanje i analiza postojeće dokumentacije, arhitektonski snimak, geodetski radovi, snimak konstruktivnih elemenata, snimak oštećenja crkve, geotehnički istražni radovi, monitoring pukotina te izrada geotehničkog projektnog izvješća. Tek poslije toga, bit će, kako plan predviđa, moguće izraditi izvedbeni projekt sanacijskih radova. Oni bi trebali sadržavati sljedeće elemente: stabilizaciju terena, stabilizaciju temelja, konstruktivne stabilizacione elemente na crkvi, postavljanje hidroizolacije i sprečavanje kapilarne vlage, postavljanje drenaže, radove na uređenju oštećenih dijelova crkve te završne konzervatorske radove.

Postavljanje novih cijevi



10


11

sutješki vjesnikKonstitutivnost Hrvata u Kaknju

Vjerodostojnost izrečenog potvrđuju sljedeće tabele:

TABELA 1 (osnovne škole)Naziv osnovne škole Ravnatelj Predsjednik školskog

odbora

Rešad Kadić Brnjic Islam Kovač Husnija Imamović

Omer Mušić Brežani Halid Bećirović Haris Neimarlija

Abdulvehab Ilhamija Muhamed Kadrić Mirha Imamović

Hamdija Kreševljaković Meksud Hadžić Hajrudin Neimarlija

Ahmed Muradbegović Džemal Bećirhodžić Džemal Maslo

Mula Mustafa Bašeskija Vahid Tursum Mirsad Jašarspahić

15. april Doboj Mustafa Lopo Nihad Hodžić

Tabela 2 (srednje škole)Naziv škole Ravnatelj Predsjednik školskog

odbora

Gimnazija Muhsin Rizvić Emira Šehagić Zehrudin Sikira

STŠ Kemal Kapetanović Amela Džomba Emin Haračić

SSŠ Kakanj Ahmed Karzić Šahbaz Velispahić

NE MOŽE BITI GORE!Što se dogodilo s pričom o konstitutivnosti Hrvata u BiH? Ima li konstitutivnosti

u Kaknju? Kakva je zastupljenost konstitutivnih naroda? Kako se izboriti za istinsku ravnopravnost?

U nedjelju, 6. veljače 2005. FTV je u svome centralnom dnevniku objavila vijest kako su svi ravnatelji osnovnih škola u Distriktu Brčko iz reda jednoga naroda, u ovome slučaju iz reda srpskoga naroda. Čemu čuđenje, gospodine Blagojeviću, kada u susjednoj županiji, Zeničko-dobojskoj, imamo znatno

drastičniju situaciju? Naime, u Kaknju, gradu uglja i cementa, ravnatelji svih osnovnih škola su iz reda jednog naroda. Svi nazivi osnovnih škola također nose nazive pripadnika jednog naroda, a odlukom Vlade Zeničko-dobojske županije od 16. rujna 2004. i svi predsjednici školskih odbora su također iz istog naroda. U svim

slučajevima to su Bošnjaci.

Komentar

Piše: Tomislav Đondraš


10


11

sutješki vjesnik

Analizirajući detaljnije ponuđene podatke uočit ćemo da je školstvo u Kaknju organizirano na bošnjački način. Za takvo organiziranje školstva u Kaknju, i ne samo u Kaknju, pobrinula se Vlada Zeničko-dobojske županije. Slična situacija je u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, kao i državnim i javnim poduzećima.

Bivši saziv Općinskog vijeća Kakanj je na svojoj 54. sjednici između ostalog raspravljao i o zastupljenosti konstitutivnih naroda na području naše općine. Informaciju s ovom tematikom su pripremile Služba za opću upravu i stambene djelatnosti te Služba za gospodarstvo, urbanizam i inspekcijske poslove.

Spomenutom informacijom su samo obuhvaćena državna i javna poduzeća, javne ustanove te osnovne i srednje škole naše općine.

Premda informacija nije cjelovita, ipak nudi sljedeće brojčane pokazatelje na osnovu kojih se može zaključiti ima li u Kaknju konstitutivnosti.

Doda li se ovome da su i funkcionari vijeća bivšeg saziva (predsjedavajući, zamjenik i sekretar vijeća) također pripadali bošnjačkom narodu, komentar ovim brojčanim pokazateljima je suvišan, odnosno, može se iskazati jednom jedinom rečenicom:

KONSTITUTIVNOST U KAKNJU NE POSTOJI!

Bilo je mnoštvo pokušaja da se putem zakonodavne vlasti naše općine ove anomalije otklone no stranke na vlasti su svjesne da one mogu funkcionirati samo po ranije uhodanim principima. Bez obzira na sve, treba se ipak nadati da će novi saziv općinskog vijeća savjesnije, odgovornije i učinkovitije raditi i da će vijećnici donositi odluke koje će biti u interesu svih građana Kaknja. Moramo biti svjesni - konstitutivnost ne dolazi sama po sebi. Za nju se treba konstantno boriti na svim razinama vlasti.

Konstitutivnost Hrvata u Kaknju

Bošnjaci Hrvati Srbi

IZVRŠNA VLAST 5 1 -

ZAKONODAVNA VLAST 24 6 -

JAVNA PODUZEĆA 16 1 -

OSNOVNE ŠKOLE 8 - -

SREDNJE ŠKOLE 3 - -

HFS “Bobovac” i na TV HAYAT!

HFS “Bobovac” iz Čatića gostovala je u nedjelju 13. veljače 2005. u kontakt emisiji “Nedjeljno popodne” na sarajevskoj NTV Hayat. Emisija je bila na programu od 16 do 17.30 sati a folkloraši su u svom nedjeljnom nastupu brojnom gledateljstvu ove popularne televizijske kuće pjesmom i igrom uživo, na krajnje dopadljiv način, prezentirali dio blaga iz uistinu prebogate riznice naše kulturne baštine. Prema riječima gospođe Ane Dojčinov, voditeljice naših folkloraša, bio je to samo jedan u nizu njihovih javnih nastupa kojima su uspješno prezentirali naš kraj i našu kulturu.


Tabela preuzeta od organa uprave općine Kakanj


12


13

sutješki vjesnik

Poslije lokalnih izbora u listopadu prošle godine, na čelo Općinskog vijeća Kakanj dogovorom stranaka došao je Ivica Petrović, kandidat HDZ-a. Petrović je tako postao najviše pozicionirani Hrvat u općinskoj vlasti još od odlaska Janje Ivić (SDP) s ove dužnosti prije dvije godine. Osim njega, u Općinskom vijeću od 28 vijećnika, od Hrvata su još samo njih trojica: Ivan Čabrić (SDP), Tomo Ðondraš (SDP) i Stjepan Tomić (HDZ). Dolazak na čelo Općinskog vijeća bio je povod da Petrovića bolje upoznamo i s njim popričamo o različitim lokalnim temama.

Rođen je prije 46 godina u Čatićima. Oženjen je Anđom Benić iz istog sela. Imaju dvoje djece: sedmogodišnju Miju i 21-godišnju Emu, ponajbolju odbojkašicu OK Kakanj. Poslije dosta peripetija uspio se, doduše na određeno vrijeme, vratiti na svoje predratno mjesto referenta za građevinarstvo i obnovu, s kojeg je kao nepoćudan ondašnjoj općinskoj garnituri izbačen poslije završetka rata. Cijeli ratni period proveo je u Kaknju u kojemu i sada živi. Supruga je zaposlena u vlastitom frizerskom salonu kojeg ima prije rata u Čatićima.

Nešto se rješava, ali može bolje

Razgovarao: Drago Dujmović

Razgovor... Ivica Petrović, predsjedavajući Općinskog vijeća Kakanj

Molim Vas da čitateljima vjesnika «Kraljeva Sutjeska» pojasnite što je zadaća jednog općinskog vijećnika i koja je uloga predsjedavajućeg? Mogu li i kako građani izravno komunicirati s općinskim vijećem?

Zadaća vijećnika je da pokreće inicijative za razmatranje i rješavanje određenih pitanja, daje prijedloge za donošenje akata i programa rada od interesa za građane čije interese zastupa u općinskom vijeću te traži stručnu obradu pojedinih

pitanja od strane nadležnih općinskih organa i službi. Uloga predsjedavajućeg općinskog vijeća je da: predstavlja i zastupa općinsko vijeće, sudjeluje u pripremi sjednice vijeća, saziva vijeće i istim predsjedava, stara se o ostvarivanju programa rada vijeća, stara se o odnosima i pravima vijeća sa nadležnim organima, tijelima i organizacijama, o pitanjima iz djelokruga vijeća, potpisuje akte i zaključke vijeća, pokreće inicijative za razmatranje pojedinih pitanja.

Zadaća vijećnika je da pokreće inicijative za razmatranje i rješavanje određenih pitanja, daje

prijedloge za donošenje akata i programa rada od interesa za građane




12


13

sutješki vjesnik

Građani mogu komunicirati i davati prijedloge usmeno, pismeno i samim prisustvom na sjednicama vijeća.

Budući da ste na ovu funkciju došli kao kandidat HDZ – a, možete li nam reći u kolikoj mjeri ova stranka, kroz Općinsko vijeće Kakanj, može ostavariti neke od svojih programskih ciljeva i koji su to?

HDZ, kao stranka, kroz Općinsko vijeće može ostvariti svoje programske ciljeve i prijedloge kroz proračun Općine Kakanj i proračun Vlade Zeničko-dobojske županije. Za ovu godinu planirano je asfaltiranje putnog pravca Ivnica – Vukanovići, asfaltiranje i postavljanje pločnika kroz staro selo Čatići, asfaltiranje putnih pravaca u selu Bjelavići, asfaltiranje putnih pravaca u selu Aljinići te pomoć povratnicima u građevnom materijalu.

Iz iskustva znamo da općinska vijeća u Federaciji BiH rješavaju, nažalost, uglavnom potrebe tzv. „većinskih naroda“. Koliko se može očekivati da se u Kaknju počnu rješavati pitanja svih građana?

Što se tiče rješavanja pitanja infrastrukture, putnih pravaca i pomoći u građevnom materijalu povratnicima, kojih je bilo i u 2004. godini, to neće rješavati samo HDZ kao politička stranka, već i svi građani koji bez obzira na političko opredjeljenje treba da daju svoje prijedloge i sugestije

te kroz rad općinskog vijeća rješavaju svoje potrebe.

U prošloj godini urađeno je asfaltiranje regionalnog puta Čatići – Aljinići, sportski poligon za košarku, odbojku, nogomet i parking prostor ispred doma na Aljinićima, dodjela građevinskog materijala povratnicima u visini 80. 000 KM kao i pomoć Vlade Republike Hrvatske u materijalu za 19 obitelji povratnika uz koordinaciju, projekte i prijedloge općine.

Iz navedenog se vidi da se ipak nešto rješava, a pitanje je da li je to dovoljno? Moj odgovor je da nije i da sve treba pokušati da to bude više i kvalitetnije.

Može li Općinsko vijeće utjecati da se u općinskom poglavarstvu, ali i u drugim privrednim i neprivrednim subjektima u Kaknju s većinskim državnim kapitalom vrši nacionalna izbalansiranost?Općinsko vijeće može utjecati i sve će učiniti da se u općinskom poglavarstvu izvrši

nacionalna izbalansiranost. Što se tiče privrede s većinskim državnim kapitalom, tu su male šanse. Treba se boriti, a rezultate ćemo vidjeti za 3 – 4 godine.

Koliko ćete se Vi osobno i Vijeće kojim predsjedate posvetiti intezivnijem i kvalitetnijem rješavanjima infrastrukturnih problema naše općine, posebno sutješkog kraja: telefon, vodovod, ulična rasvjeta, nazivi škola, ulica ...?

Ja osobno ću se posvetiti rješavanju ovih problema, normalno uz sugestije i prijedloge građana, mjesnih zajednica i udruženja koji upute svoje zahtjeve Općinskom vijeću.

Imaju li Općinsko vijeće Kakanj i Općinsko poglavarstvo Kakanj programa koji bi bili atraktivni i stimulativni za povratničku populaciju?Općinsko vijeće nije usvojilo proračun za 2005. godinu i kroz njegovo usvajanje tražit ćemo sredstva i programe za povratničku populaciju kako od Općine, Zeničko-dobojske županije tako i od humanitarnih organizacija koje daju pomoć za povratnike. Imate li gospodine Petroviću, još nešto dodati što nije već rečeno?

Poruka je da se sretnemo za godinu dana i da usporedimo ovaj intervju, te vidimo što je urađeno a što nije.


14


15

sutješki vjesnikReportaža

Kraljeva Sutjeska

U organizaciji Mjesne zajednice Kraljeva Sutjeska u utorak 8. veljače 2005. u mjesnom Domu kulture je održan “Veliki tradicionalni maskenbal”.

Uz tradicionalni pokladni bal pod maskama, organizator je za stotinjak kostimiranih gostiju priredio i bogatu tombolu, rulet ples i izbor najuspjelije maske. Vesele goste dobro je zabavljao kakanjski bend “Autostop”.

Glavnoj fešti u Domu kulture prethodilo je tradicionalno cjelodnevno raspjevano druženje svatovskih maškara na Pijesku i njihov obilazak svih obiteljskih kuća u Kraljevoj Sutjesci.

Malo koga je vesela pokladna atmosfera mogla ostaviti ravnodušnim! I staro i mlado iz Kraljeve Sutjeske i okolice veselilo se i zabavljalo sve dok se zora nije tiho prikrala i prohladnim prstima zakucala na prozore Doma kulture koji je, nakon odlaska gostiju, ostao sam zaogrnut maglovitim zimskim praskozorjem poput osamljenog starca koji strpljivo čeka neku sličnu prigodu da se opet, bar nakratko, otrgne zaboravu.

„Eh, kako je to nekad bilo“, kroz uzdah bi sjetno, otpuhujući glasno duhanski dim, primjetili oni stariji. „Ma, nije loše bilo ni ovo danas“, kroz smješak bi dobacili ovi današnji mladi. A na mlađima svijet ostaje, zar ne?

Kakanj

U subotu 5. veljače 2005. godine u organizaciji gradskog HKD «Napredak» u foajeu Doma kulture u Kaknju održan je peti po redu pokladni «Gradski maskenbal». Ugodnu atmosferu, za ovu prigodu maštovito maskiranih dvjestotinjak Kakanjaca, osigurala je popularna pjevačica Sanja Volić sa svojim bendom, a organizirani su također i bogata tombola, izbor najljepše maske, najboljeg vica te rulet ples. Ulaznice su se mogle nabaviti po pristupačnoj cijeni od 7 KM. Veselo maskenbalsko druženje započelo je u 19 sati i trajalo do kasno u noć.

Maškare u samostanu

Maškare na Pijesku

Kakanjske maškare

u našem krajuMaškare



14


15

sutješki vjesnikIzdvajamo

Predstavnici Fondacije “Naše stolno mjesto - Curia bani” posjetili

Široki Brijeg!

Predstavnici Fondacije “Naše stolno mjesto - Curia bani” iz Kraljeve Sutjeske boravili su početkom veljače u Širokom Brijegu na poziv ministra obrazovanja, znanosti, kulture i športa Z a p a d n o h e r c e g o v a č k e županije Joze Marića s

kojim su, između ostalog, razgovarali i o mogućnostima uzajamne kulturne suradnje.Za početak suradnje dogovorena je potpora ov županije projektu tiskanja i promocije knjige autorice Ljiljane Hadžidedić o narodnoj nošnji Hrvata Kraljeve Sutjeske za koju su recenzije napisali Jelka Radauš i Stjepan Duvnjak uz lektorski angažman Julijane Matanović. Ovaj izdavački pothvat trebao

bi poslužiti i kao pilot projekt za planiranje i ostvarivanje zajedničkih kulturnih aktivnosti u narednom periodu.Na koncu zaključeno je da na kulturnom području postoje uistinu velike mogućnosti za unapređenje suradnje Z a p a d n o h e r c e g o v a č k e županije i različitih vladinih i nevladinih institucija i organizacija koje aktivno djeluju na području Kraljeve Sutjeske.

Iz Vijake nam je zahvaljujući Bobovcu, listu vareških Hrvata stigla lijepa vijest o pokretanju prve poslijeratne tvornice u tom planinskom mjestu u općini Vareš.

Priredila Danijela Pavlić

U drugoj polovici siječnja u Vijaci je održan za ovu Mjesnu zajednicu važan poslovni sastanak. Sudionici sastanka bili su predsjednik Savjeta MZ Vijaka Čedomir Jurkić, ravnatelj Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona Nihad Pašalić, direktor i vlasnik poduzeća “ALMA RAS” iz Olova Džemal Memagić, načelnik općine Vareš Hamdo Fatić, pomoćnik načelnika za gospodarstvo Davor Čabrajić, predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš Zdravko Marošević, župnik župe Vijaka fra Ilija Božić, ravnatelj Osnovne škole “Vareš” Muris Parić i zamjenica ravnatelja Alma Mandić. Tema o kojoj su sudionici sastanka razgovarali je pokretanje mini tvornice konfekcije u Vijaci.Preduvjet za ovu ideju stvorio je Caritas iz Njemačke koji je prošle godine u Vijaku dopremio kompletan pogon s 13 šivaćih strojeva. Predstavnici MZ od tada su pokušavali stupiti u kontakt s poduzećima iz tekstilne oblasti, a konačan izbor “pao” je na tekstilno poduzeće “ALMA RAS” iz Olova. Nakon razgovora u Vijaci i u Općini Vareš, dogovoreno je da se objavi oglas na koji bi se

prijavile osobe zainteresirane za rad. Prijavilo se 17 žena s područja Vijake. U međuvremenu, MZ je uz pomoć Općine dobila suglasnost od kantonalnog ministarstva obrazovanja za korištenje jedne prostorije u zgradi vijačke osnovne škole.Na sastanku je dogovoreno da se izvrše neophodni radovi na adaptaciji prostorije za rad i osigura

potrebna dokumentacija. Okvirni rok za realizaciju dogovorenoga je 1. ožujka 2005. kada će početi obuka radnica na strojevima koja bi trajala nekoliko mjeseci. Poslije sastanka upriličen je i razgovor sa zainteresiranim radnicama iz svih šest sela MZ Vijaka. Ukoliko ovaj projekt uspije, pogon bi proizvodio pidžame, te muško i žensko intimno rublje. Inače, poduzeće “ALMA RAS” osim u Olovu, ima i pogon u Carevoj Ćupriji i ima 140 registriranih radnika.

Tvornica odjeće u Vijaci


16


17

sutješki vjesnik

Kad bi se u našem sutješkom kraju spomenuli pjerovi, onda se znalo da se govori o vremenu iza Svijećnice (Marine). Naime, manji broj vjenčanja se obavljao o sv. Kati 25. studenog, a sva ostala prve srijede iza Marine. Tako se o svim događajima u tom vremenu govorilo da je to bilo «o pjerovima», kao što se znalo reći da se nešto desilo «o žetvi», «o Božiću» i sl. Pripreme za ženidbu su počinjale davanjem amaneta i iznošenjem užina. Trebalo je ispeći rakiju, poklati krmad, pokiseliti kupus, a onda pred samo vjenčanje pozvati u svatove. Obično je to radio mladoženjin otac. S rusakom na leđima i ploskom punom rakije uputio bi se po svim selima

naše župe u kojima je imao rodbinu. Tu bi točeći rakiju i nazdravljajući pozivao na pijer. Odmah bi se dogovorili da li iz kuće treba doći svat, ašča ili cura. Domaćini bi ga darivali parama, tkanim peškirom, a davali su i suho meso. Ponekad bi mu donalij rakije u plosku ako je trebao ići dalje. Svadbene svečanosti su počinjale ponedjeljkom i trajale su sve do sljedeće nedjelje. Prve su na pijer dolazile pozvane cure da bi pripremile sve što je trebalo za slavlje. Kuća se čistila, često i krečila. Trebalo je istrijebiti pšenicu i odnijeti u mlin da se tamo prebije i tako pripremi za keške, jelo koje se obavezno kuhalo. U utorak su dolazile ašče (kuharice) i svatovi. Svat je bio dužan ponijeti podosta

rakije, pripremiti novčanik i, naravno, doći na konju. Po mladu su išli stari svat, svat (kum), jenjga, komordžija i djever. Mladoženja nije išao mladinoj kući, on je sam dolazio u Sutjesku. Srijedom, još prije svanuća, svatovi su kretali po mladu. Znalo se ići i na konak ako se radilo o udaljenim selima. Tada bi se vodio i konj za mladu. Svatovi su oblačili i posebnu svečanu odjeću. Muški su oblačili čakšire, vezenu košulju, džemadan, ječermu, ćurdiju i gunj. Oko pasa su omotavali tkanicu. Na nogama su imali pletene čarape do koljena i cipele, a na glavi su nosili fesove bogato okićene cvjetovima od papira i perlicama.

Piše: Vjekoslava TomićNaša baština

PlačipijerSVADBENI OBIČAJI IZ NAŠEG KRAJA

Sutješke svadbe na konjima


16


17

sutješki vjesnik

Jenjga je oblačila košulju, crne dimije, koparan, ječermu i ćurak. Svilenjak, svilenu maramu s resama, je povezivala na podvez da se vidi poćelica i mamudija. Svi su nosili ploske napunjene rakijom.

Svatove su ispraćali pjesmom:

Vrani se konji kovaju, Zlatne se uzde uzdaju,

Svati se na put spremaju Po onu lijepu djevojku.

U cik zore su stizali do mladine kuće. Tu su ih dočekivali s kolačićima, suhim mesom i rakijom. Ako bi se desilo da svatovi malo zakasne, onda bi se zapali slama na putu – tako su se pravile prepreke.

Na vratima su ih dočekivale cure sa rižom u pijatu (tanjuru) i pjesmom:

Stari svate, do naš brate, Veselo gledaj! Daruj nama naš pirinač, darovo te Bog.

Nemoj malo, Bog ti dao, darovo te Bog

Tako se pjevalo svatu, kumu, komordžiji, jenjgi, djeveru, a ovi su ih darivali parama i tek onda ulazili u kuću. Tu bi se sjedalo za siniju i uz jelo i piće sa mladinom rodbinom veselilo i pjevalo. Za to vrijeme u susjednoj sobi oblačila se mlada. Oblačile su je jenjga i njene rodice i drugarice. Nosila je crne dimije, košulju, koparan, ječermu i ćurak. Na glavu se stavljao kalkan ukrašen cvjetovima od papira i duvak. Kosu (pletenicu)

su ukrašavali srebrenim ukrasima – ćuvtazetima i srebrenim bašlijama. Mlada je nosila i sav nakit (struku, crvene bopke, sjajne bopke, okove), na rukama prosute belenzuke, gužvare i pavtice. Oko pasa je imala dugi pas i srebrene pavte. Na nogama je nosila vunene pletene čarape i cipele (kundure) često ukrašene sedefastim ukrasima. Dok se mlada oblačila, trebalo je iznijeti komoru i natovariti je na konja. Prvo su se tovarila dva sanduka u kojima se nosila odjeća i darovi. Preko sanduka su se stavljale ponjave, slamarica, jorgani i, na vrh, tkani jastuci natrpani slamom. Tu je još bio legenj i ibrik, a za komordžiju se stavljala živa kokoš koja bi se svezanih nogu objesi na konja. Komordžija je s komorom išao mladoženjinoj kući, a svatovi u Sutjesku na vjenčanje.

Prije polaska mlada se sa svima pozdravljala. Muške je ljubila u ruku i oni bi je darivali novcem, a žene je ljubila u lice kroz duvak koji joj je sad bio prebačen preko lica. Tu je obično bilo i suza, valjda otud i ime plačipijer. Prijateljice bi je ispraćale pjesmom:

Listaj goro, pjevaj pjevačice, žali mene moja drugarice. Žali mene ko što i ja tebe.

Otac je mladi pomagao da se popne na konja, a brat ili netko od rodbine, ako nema brata, je vodio mladinog konja i s njom išao sve do mladoženjine kuće.

Prije odlaska jenjga je darivala žene na plačipijeru dijeleći igle i bašlije, a djeci je bacala i bombone.

Svatove su pratili pjevajući:

Vita jelo, digni k nebu grane Neka prođu kićeni svatovi,

Nek provedu lijepu djevojku Da djevojka ne razdre

duvaka, A jenjgica svilena jagluka.

Trebalo je doći do Sutjeske do 11 sati kad je počinjalo vjenčanje. Sa svih strana su se slijevali svatovi na okićenim konjima. Kako li je to izgledalo kad se znalo desiti da bude i stotinjak parova na vjenčanju u našoj sutješkoj crkvi? Možete li zamisliti Sutjesku u kojoj je u jednom danu petstotinjak svatova na konjima, Sutjesku ispunjenu pjesmom i veseljem. Ja – teško, a ne znam što bih dala da to jednom vidim – uživo.

Svadba Ante Ravliije s Papratna i Ane Petričević 28. siječnja 1953.


18


19

sutješki vjesnik

Iza dućana braće Rodić nalazila se kuća Ive Trgovčevića zvanog Ivun. U prizemlju kuće Ivo je imao dva dućana. U jednom je bila mesnica gdje su se mogle kupiti sve vrste mesa izuzev svinjetine. Mesarsku tradiciju poslije njegove smrti nastavili su njegov sin Mišo i unuk Ivica. Drugi se dućan izdavao na zakup. U to vrijeme u njemu je radio Jusuf Sarač iz džemata koji je prodavao prehrambene proizvode. Poslije rata Jusuf je zajedno s Vinkom Rodićem imao trgovinu prehrambenih proizvoda u kući Nikole Janjića.

Preko puta Ivunove kuće nalazila se kuća Janje i Filipa Filipović. U prizemlju

kuće imali su gostionicu. U gostionici su se prodavala alkoholna i bezalkoholna pića. Posebna atrakcija za goste bilo je točeno pivo i vino. Po kazivanju starijih mještana Kr. Sutjeske gostionicu su gotovo redovito posjećivali gosti iz Aljinića, Bjelavića i Čatića. Pamti se da su momci iz Bjelavića redovno kupovali sanduk piva, koje je u to vrijeme bilo pet puta skuplje od rakije. Sve ugostiteljske poslove u gostionici obavljala je Filipova supruga Janja. Janja je za vrijeme izgradnje Franjevačkog samostana zadnja iznijela maltu na

crkveni toranj. U tijeku I. svjetskog rata, dok joj je muž bio u vojsci, Janja je imala

pekaru u kojoj je pekla kruh za austrijsku vojsku. U poslu su joj pomagali sinovi Jozo, Marijan i Mirko.

Iza kuće supružnika Filipović nalazila se kuća Franje Rodića zvanog Pranješa i njegove supruge Mare zvane Blaškanova. U obiteljskoj kući su imali kavanu. Ugostiteljske poslove u kavani je vodila Mara, a Franjo je vozio fijaker. Većinom je prevozio putnike od Kr. Sutjeske do željezničke postaje u Čatićima, a kasnije je fijaker prometovao i na relaciji Kakanj - Visoko.

Po završetku II. svjetskog rata Mara nastavlja ugostiteljsku tradiciju obitelji s kćerkom Ljubicom.

Sokak Kraljeva Sutjeska prema sjećanjima Ive Radića na djetinjstvo u Kraljevoj

Sutjesci u vremenu od 1937. god. do 1945. godine DRUGI DIO

Piše: Mijo Šain

Obitelj Ive Trgovčevića - Ivuna

Marijan Filipović s prijateljima


18


19

sutješki vjesnik

Njihova kavana se nalazila u sutješkom društvenom domu a potom u planinarskom domu Bobovac. Uz kuću Mare i Franje Rodić nalazio se “šusteraj” Marijana Filipovića zvanog Marjančić, u kojem je Marijan popravljao i izrađivao obuću. U prostoru iznad “šusteraja” je stanovao sa svojom suprugom Karolinom. Nisu mogli imati djece te su zbog toga usvojili muško dijete Božu Bonića iz Vijake kod Vareša. Pričalo se da je Božo otišao na školovanje u svijet i postao stomatolog.

Pored postolarove kuće

nalazila se kuća Mate Duspera. Mato je nosio čakšire i fes, a jedno vrijeme je obnašao dužnost načelnika Kr. Sutjeske. Žena mu je bila Ivka Čolić iz sela Oćevijakod Vareša. To je bila jedina bosanska kuća u svom izvornom obliku u Kr. Sutjesci koja je podignuta prije tri stotine godina. Dugi niz godina je pod zaštitom države a prije dvije godine je i obnovljena novčanim sredstvima Hrvatske vlade.

Na sokaku ispod Strujića gostionice nalazila se stara kuća katnica vlasnika Ivana Ivanovića zvanog Ivančić. U prizemlju kuće nalazila

se Ivančića kavana, koju je držala njegova žena Ana zvana Anica.Njen muž Ivan je radio u željezari Vareš. U kavani su se prodavali kava, čaj uz pokoji čokalj. Anica je sama pržila kavu a njen sin Franjo je metalnom motkom zvanom ćuskija drobio kavu u kamenom badnju. Kavana je radila sve do Aničine smrti 1940. godine. Ugostiteljsku tradiciju su poslije 25 godina nastavili sin Franjo i žena Finka zvana Kreševka. Kavana je radila sve do sredine 1993. godine.

Dusperova kuća, danas pod zaštitom države kao nacionalni spomenik

Odmor ispred Pranjičevića kavane

Bištrani: “Lijepo vala k’o kod svoje kuće”!

Rečenicu iz naslova izrekla je Jelka Roša jedna od nekoliko povrat-nica na Bištrane Da, upravo tu rečenicu izrekla nam je nedavno Jelka Roša kad smo je posjetili u njenoj kući koju je prošle godine donaci-jom federalne vlade a o svom trošku podigla na Bištranima. Pitanje koje je izmamilo takav odgovor nije bilo pripremljeno nego je plod običnog razgovora uz vrući presnac i dobru zimsku mezu.

Na slici vidite Jelku Roša u njenoj novoj kući na Bištranima


20


21

sutješki vjesnik

Listajući internetske stranice vjesnika «Kraljeva Sutjeska on line», uvijek i ponovno zastanem kod naslova: «Aljinići: Blato u naselju do koljena» i «Aljinići: kopanje vodovodnih kanala postaje slučaj?» Zastanem jer me provocira autor sadržajem tekstova. Tek što sam se navikao na razvaljena naselja i nered po njima, a ono čitam dalje: «Aljinići nalikovali na vojni poligon...», «Aljinići sliče na nekadašnje prve crte obrane s iskopanim tranšejama ...» i sl. i to sve u božićno – zimske dane godine Gospodnje 2004. na 2005. Istina, ružno je to i teško probavljivo, kažu - van pameti je razroviti naselje u pola zime. Ostavim se čitanja da u kavani nađem mira, kad ono i tamo: «Ej, kako si prošao kroz Aljiniće?» «Gdje će biti slijedeći vojni poligon?» «Ima li telefona u Ratnju?...»«Pa ljudi, voda se vodi», dubokim glasom će stariji gospodin iza stola u kutu!

«Da, vodi se voda!» Uistinu? Kome? Zbilja, kome se vodi voda u Aljinićima kad Aljinići imaju stabilno i kvalitetno napajanje vodom? Ovo pitanje zavređuje još ozbiljniju analizu uzme li se u obzir da susjedna mjesna zajednica Seoce dvije trećine godine nije snabdjevena vodom. Mjesna zajednica Veliki Trnovci je još ugroženija ako je riječ o vodi, pa unatoč tome nitko da ozbiljno razgovara o programima vodoopskrbe za njih.Sabere li se sve, uistinu postaju upitni razlozi kopanja i ponovnog kopanja po Aljinićima u ovo zimsko doba. Umjesto odgovora na ova i slična pitanja, podsjetio bih na jedan drugi projekt ulaganja doniranih sredstava u općini Kakanj.Radi se, naime, o ulaganju velikih sredstava međunarodne zajednice u «elektrifikaciju» hrvatskih sela Vidića, Juka, Srijeteža i Žitelja koja su u posljednjem ratu totalno uništena i u koja

se nitko nije vratio niti postoje ozbiljni izgledi za to. Međutim, mentorima trošenja tuđeg novca za «poticaj povratka» svojevremeno nije smetalo da u navedenim selima na zgarišta svake kuće uredno - nikome- dovedu struju. Nije ništa novo da se, nakon ovako «mudro uloženih sredstava», konstatira u periodičnim izvješćima da su sredstva, eto, nesebično utrošena, a raseljeni se Hrvati ne žele vratiti.Javnosti, a i vlastima, je poznato da je u vrijeme kao i poslije «elektrifikacije» navedenih sela veći broj Hrvata povratnika na području općine Kakanj godinama živio u obnovljenim kućama bez električne energije i bez telefonskih priključaka koje su prije imali. Na kraju bih s autorom teksta Aljinići: «Blato u Naselju do koljena» zajedno upitao: Želi li se opstanak Hrvata u ovom kraju?

Žarko Jurčević

Zavičajno o zavičajuO kopanju kanala za vodu po Aljinićima

KOME SE TO VODI VODA?


20


21

sutješki vjesnik

Vrhunac višegodišnje drame sa smrtonosnim posljedicama

dogodio se u Dobrinju sredinom veljače. Naime, pet dana poslije fizičkog napada

susjeda Akšamovića na obitelj Kujundžić, u Dobrinju je

umro Jozo Kujundžić (1926)! Srce više nije izdržalo. Iako je obdukcija pokazala da je riječ

o prirodnoj smrti, ostaje pitanje koliko je napad na Čistu srijedu

bio koban.

Sve je počelo tako što su se u srijedu 11. veljače u popodnevnim satima u

dvorištu Kujundžićevih u selu Dobrinje, općina Visoko, župa

Kraljeva Sutjeska, pojavili njihovi u ratu doseljeni susjedi praćeni svojim pomagačima,

sveukupno sedam-osam osoba, naoružani metalnim vilama i toljagama, odlučni

u namjeri da s Kujundžićima naprave konačni obračun za sve višegodišnje razmirice.

Kujundžićevi, inače starosjedioci u Dobrinju,

godinama su od doseljenih susjeda morali podnositi raznorazna maltretiranja,

progone i šikaniranja, nepoštivanja imovine,

zajedničkog puta ili uskraćivanja u napajanju vodom. Nisu pomogle ni policijske intervencije,

sudske prijave ni molbe kod nadležnih u općini Visoko. Na sve dugogodišnje apele

da se Kujundžiće zaštiti pred ratobornim susjedima ili da

se barem njihove međusobne razmirice riješe u o kvirima

zakona, vlasti su nijemo slijegale ramenima.

Napad se dogodio tako što se skupina obijesnih napadača

bez najave obrušila na Kujundžiće u njihovu dvorištu

u popodnevnim satima. U jednom trenutku sinovima

Rafaelu i Miji te Mijinoj supruzi Sadiji u pomoć su iz stare kuće pritekli i 79-godišnji otac Jozo

i 73-godišnja majka Ivuša. Samo čudo je Kujundžiće

tada spasilo od pravog linča pomahnitalih susjeda i to na

samom kućnom pragu.

U hitnoj pomoći u Visokom pa u Sarajevu završilo je

nekoliko napadača te nekoliko Kujundžića. Liječnici su,

međutim Kujundžiće, kako tvrde, u Centru urgentne

medicine u Sarajevu pregledavali na hodniku ne htijući ih čak pustiti u ordinaciju niti adekvatno

tretirati njihove rane. Posljednji je poslije višesatnog čekanja

bio obrađivan najstariji a najteže stradali Jozo Kujundžić

kojemu su utvrđeni lomovi ruku ali i teže povrede glave.

Pet dana poslije Jozo Kujundžić je umro u

automobilu svojih sinova na putu prema bolnici. Da nije bilo

bezobzirnog napada susjeda u srijedu, Jozo Kujundžić bi danas najvjerojatnije bio živ.

CRNA KRONIKA

Napad ili nesretan slučaj u Dobrinju?


Brže, dalje, više...

U subotu 19. veljače 2005. u atraktivnom ambijentu novootvorenog restorana ” hipermarketa “Europark”, pod pokroviteljstvom načelnika općine Kakanj gospodina Mensura Jašarspahića Surija a u organizaciji općinskog Sportskog saveza, proglašeni su najuspješniji sportaši, sportski radnici i sportske ekipe općine Kakanj u 2004.! Poslije pet godina duge stanke stručni žiri za izbor sportaša godine općine Kakanj nije imao lak zadatak. Između brojnih kandidata u 2004. za najbolje su proglašeni u kategoriji seniora Ermin Lepić, a u kategorija juniora Semir Kubat. Najuspješnija kadetkinja je Emina Jašarević, a najuspješniji sportaš invalidnog sporta je Samir Mehinović.Najuspješniji sportski tim je Odbojkaški klub “Kakanj”, a u selekciji juniora FK klub “Rudar” za kojeg igra i sutješka velika nogometna nada Danijel Stjepić. Sportski radnik 2004. godine je Osman Goga, a priznanje za životno djelo zasluženo je pripalo dugogodišnjem sportskom pregaocu i entuzijasti Mustafi Kuloviću

Nastup sutjeških tamburaša



22


23

sutješki vjesnik

Usporedba Beča i Kraljeve Sutjeske

Dvije različite ljubavi

Piše: Anđela K.

Otisla sam sa 8-9 godina iz Kraljeve Sutjeske. Nisam ni znala da ću napustiti taj kraj, ali skužila sam po bakinim i djedovim pogledima da se nešto sprema. Napokon su mi roditelji rekli da ćemo se seliti. Sljedeći dan sam to rekla svojim školskim prijateljima i svi smo plakali. To neću nikad zaboraviti. Čak i učiteljica je zaplakala. Najžalosnije mi je bilo kad smo se pozdravljali sa pokojnim djedom i bakom. Poslije nekoliko mjeseci došli smo u Austriju. Tamo nisam nikoga poznavala niti sam znala jezik. Bilo je vrijeme školskog raspusta, a ja se ni s kim nisam mogla igrati. Tata je radio jako puno a mama je bila cijelo vrijeme tužna. Nedostajale su mi igre u prirodi s prijateljima i naravno, igre s mojim strikom koji se sa mnom uvijek rado zezao. Trebalo mi je gotovo deset godina da se naviknem na tuđinu. Iako sam jezik već davno savladala i imala prijatelje, nešto je falilo. Svaki put kada sam dolazila u Kraljevu Sutjesku na ferije, srce mi je kucalo kao ludo, a kad je napuštam, suze ne mogu zaustaviti. Ipak sam zahvalna što sam imala šansu živjeti solidno i u miru. Nisam doživjela rat i imala sam priliku završiti u ovoj državi dobru školu. Mnogi nisu imali takvu sreću kao ja. S vremenom sam i ovaj grad zavoljela i osjećam se nekim dijelom i tu „doma“. Samo, teško mi je uopće uspoređivati Kraljevu Sutjesku i Beč. To su dva različita svijeta, dvije različite dimenzije, dvije različite ljubavi. Eto, toliko od mene. Bok svima!

Tegobe povratka:Radije bih kupio kuću u Kraljevoj Sutjesci

Grozno je to što se u posljednje vrijeme našem kraju dogodilo i razumijem osobe koje se ne mogu tamo više vratiti. Ali dragi moj Bože, ako možeš živjeti u nekoj hercegovačkoj zabiti, bolje ti je živi na Aljinićima, u Kraljevoj Sutjesci... Pa radije bih kupio kuću u Kraljevoj Sutjesci (ima ih brate, praznih...), ako se ne mogu vratiti u Kovačiće ili negdje drugo, nego kupovati tamo po onom kršu. Makar si tu svoj na svome. Samo par kilometara dalje. Ali eto, svatko sebi bira svoj život. Za moj pojam je to sve smiješno, ali vaš je život, radite što želite. N.N.

Vaša pisma

Velika želja

Poštovani, po prvi put sam na vašim stranicama i sretan sam što se barem na ovaj način mogu upoznati s čuvenom Kraljevom Sutiskom. Do sada nisam imao prilike obići taj dio Bosne, a nakon ovog rata nisam bio siguran u kakvom je uopće stanju znameniti franjevački samostan sa svojom bibliotekom, muzejem... Vidjevši vaše stranice, sretan sam jer vidim da je sve sačuvano, pače i da nastojite držati korak i s najsuvremenijom tehnologijom uređujući svoje stranice na internetu. To je važno, jer mnogi koji su iselili na taj način ipak mogu imati “kontakt” sa starim krajem. Sve čestitke. Želim vam Božji blagoslov i svako dobro.

Boris Čargo, arheolog iz Splita.


22


23

sutješki vjesnik

Znak ljubavi!Znak kršćanstva nije neka raskošna crkvaili katedrala sa zlatnim ruhom i srebrnim

ukrasima,s uzvišenom liturgijom i lijepom glazbom.

Znak kršćanstva je nemoćnost, neznatnost, ranjivost,

i još uvijek križ, na kojemu čovjek danomicetiho žrtvuje kap po kap svoga života.

Znak kršćanstva je svugdje gdje ljudisvjesno staju na stranu siromašnih i slabih

i nesebično se brinu za ljude u nevolji.

Znak kršćanstva je posvuda gdje ljubav!

Phil Bosmans

Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!

Mt 5, 48


24

www.kraljeva-sutjeska.com

77391603-sutjeski-vjesnik-broj-6

Documents