1 9 7 5

UN

IVE

RSITYOFBA

NJ

ALU

KA

Univerzi te t u Banjaluci

POLjOPRIVREDNI

FAKULTET

University of Banjaluka,

Faculty of Agriculture

:+387 51 312 390;

Faks: +387 51 312 580 E-mail: agrobl@blic.net

78000 BANjALUKA, Bulevar vojvode Petra Bojovia 1A. RS-BiH

Institut za agroekologiju i zemljite

Prof. dr Mihajlo Markovi

AA GG RR OO MM EE LL II OO RR AA CC II JJ EE

(RADNI MATERIJAL ZA SKRIPTU)

Banja Luka, decembar, 2007. godine

2

UVOD

Plodnosti zemljita zavisi od vie faktora i s t o g z n a a j a, te stoga deficit ma koga od njih (vode, toplote, O2 i ma kojeg hranljivog elementa) ne moe biti kompenziran drugim faktorima. Otuda proizlazi zakljuak, da je za dobijanje maksimalnih prinosa gajenih biljaka potrebna optimalna izraenost svih faktora plodnosti zemljita, i to tokom itave vegetacione periode. Ukoliko to nije sluaj, a najee nije, visina prinosa biljaka bie ograniena djelovanjem onog (ili onih) faktora plodnosti zemljita (sadraja pojedinih hranljivih elemenata, vode O2) koji se nalazi u m i n i m u m u ili pak znatno

iznad optimuma (malo ili mnogo vode, suvie mala ili suvie visoka koncentracija nekih hranljivih elemenata, prisustvo toksinih materija u zemljitu itd.).

Kada je govor o o s o b i n a m a zemljita kao faktorima njihove plodnosti, treba istai da zemljite visoke plodnosti mora i s t o v r e m e n o posjedovati povoljne fizike, hemijske, i bioloke osobine i reime. S tim u vezi, ukazali bismo na to, kakve uslove po Garkui (1962) i Filipovskom (1968), treba da ispuni neko zemljite da bi se moglo uvrstiti u grupu zemljita visoke plodnosti, odnosno da bi moglo obezbjediti dobijanje visokih prinosa biljaka.

1. Zemljite treba da ima povoljan reim biljnih hranjiva, to znai da tokom itave vegetacione periode biljka treba da sadri dovoljne koliine svih biljnih hranjiva u formama koje su dostupne biljkama. Da bi se to postiglo, pod uslovom da sadri dovoljne zalihe svih biljnih hranjiva, potrebno je da zemljite pokazuje dobro izraenu dinamiku mobilizacije tih hranjiva, koja je tijesno povezana sa hidrotermikim reimom i aeracijom zemljita, kao i sa aktivnou korisne zemljine mikroflore i faune.

2. Tokom itave vegetacione periode zemljite treba da sadri dovoljne koliine biljkama dostupne vlage. Bez povoljnog reima vlaenja zemljita nezamisliv je povoljan reim mobilizacije biljnih hranjiva i obezbjeenje potreba biljaka u vodi.

3. Zemljite takoe treba stalno da sadri dovoljne koliine O2, neophodnog za disanje korjena biljaka i za druge oksidacione (mikrobne i isto hemijske) procese, od kojih zavisi mobilizacija biljnih hranjiva, tj. njihovo prevoenje u forme dostupne biljkama. A da bi bilo stalno dobro obezbjeeno sa O2, zemljite treba da ima povoljan vazduni reim.

4. U zemljitu treba da budu povoljni i toplotni uslovi za razvoj biljaka i za proticanje mikrobnih i drugih procesa mobilizacije biljnih hranjiva, to znai da ono treba istovremeno da posjeduje povoljan i temperaturni reim.

5. Pored ostalog, zemljite treba da ima veliku fizioloku dubinu i rastresitu grau, koja e omoguiti lako prodiranje korjena biljaka na veliku dubinu i njihovo dobro snabdjevanje vodom i elementima mineralne ishrane - i na raun tih materija iz dubljih horizonata zemljita.

6. Zemljite treba da predstavlja povoljnu ne samo fiziku, ve i hemijsku sredinu za biljke tokom itavog njihovog ivota, odnosno da posjeduje i povoljne hemijske osobine. Naime, ono treba da ima povoljnu, za veinu kulturnih biljaka slabo kiselu do slabo alkalnu - hemijsku reakciju, zatim visok kapacitet adsorpcije katjona, s povoljnim

po biljke odnosom najvanijih adsorbovanih katjona i pored ostalog, da ne sadri u sebi po biljke toksine materije.

3

7. Najzad, u zemljitu da nisu prisutne, ili da je njihova zastupljenost veoma mala, patogene bakterije i gljive, kao i po gajene biljke tetna fauna (insekti, nematode i dr.). Ono takoe treba da je isto od korovske vegetacije.

Osvrnemo li se na naa najplodnija poljoprivredna zemljita (veina mladih aluvijalnih zemljita, livadskih i ritskih crnica, smonica i ernozemnih zemljita) sa take gledita koliko ispunjavaju navedene uslove potrebno za obezbjeenje trajno visokih prinosa biljaka, vidjeemo da ona ispunjavaju veinu tih uslova, odnosno da ta zemljita najee posjeduju slijedee karakteristike:

1. Sve su to zemljita sa dubokim fizioloki aktivnim slojem, mahom i sa dubokim humusnim horizontom, prilino bogatim humusom, koja sadre velike zalihe biljnih hranjiva. Ona po pravilu nemaju otar prelaz iz povrinskog u dublje horizonte, a mogu u sebi zadrati velike zalihe biljkama dostupne vlage. Znatan dio njih ima i dopunsko vlaenje, od plitke podzemne vode. Drugim rijeima, ta zemljita imaju prilino povoljan vodni i hranjivi reim.

2. Po mehanikom sastavu ta zemljita pripadaju uglavnom ilovaama i lakim prakastim glinuama, a znatan dio njih ima prilino rastresitu grau u veoma dubokom fizioloki aktivnom sloju, pa ak i u gornjem dijelu geolokog supstrata.

3. Ta zemljita posjeduju slabo kiselu do slabo alkalne hemijske reakcije u povrinskom horizontu, u kome se razvija osnovna masa biljnih korjena, uz to i visok sadraj adsorbovanih baznih katjona, meu kojima jako preovlauju Ca-joni, dok je meu

njihovim adsorbovanim katjonima mali udio H i , pogotovo, Na -jona.

4. Ona ne pokazuju izraene procese dekstrukcije, ni zasoljavanju niti sadre u sebi po biljke toksine materije.

5. Reljef na kome se nalaze ta zemljita je po pravilu ravan ili blago nagnut, to se povoljno odrava na njihovom vodnom i hranljivom reimu.

MJERE ZA POVEANJE I ODRAVANJE PLODNOSTI ZEMLJITA

Pri planiranju mjera koje treba primjeniti u cilju poveanja plodnosti zemljita, odnosno za njihovo osposobljavanje za dobijanje trajno visokih prinosa gajenih biljaka,

mora se prolaziti od injenice da je plodnost veoma k o m p l e k s n o svojstvo zemljita, iji stepen izraenosti zavisi od sastava i svih drugih osobina zemljita, zatim od svih procesa koji potiu u njemu i od niza drugih (klimatskih i biolokih, pre svega) faktora, kao i da za uspjevanje biljaka svi zemljini faktori plodnosti imaju isti znaaj, te da su stoga nezamjenljivi. Drugim rjeima, to znai da je za dobijanje trajno visokih prinosa biljaka potrebno obezbjediti da svi faktori plodnosti zemljita (biljna hranjiva u dostupnoj formi, voda, O2, toplota i dr.) budu tokom itave vegetacione periode biljaka izraeni u optimalnoj, odnosno to je mogue blie optimalnoj mjeri.

Samo to saznanje upuuje na zakljuak da je u cilju stvaranja uslova za poveanje prinosa biljaka na nekom zemljitu mahom potrebno djelovati na itav kompleks faktora plodnosti zemljita koji nisu izraeni u optimalnom stepenu, razumije se najjae na one faktore koji po stepenu svoje izraenosti najvie odstupaju od optimalnih uslova potrebnih za obezbjeenje visokog prinosa gajene biljke.

4

Dakle, za poveanje i odravanje na visokom nivou plodnosti zemljita potrebna je, po pravilu, primjena niza, tanije s i s t e m a agrotehnikih i meliorativnih mjera.

Meliorativne mjere su podijeljene u dvije skupine i to agromeliorativne i

hidromeliorativne.

Ovdje se daje osvrt na agromeliorativne mjere popravke zemljita. Taj sistem mjera je razliit za razna zemljita, zatim za razliite vrste (nekad i sorte) biljaka za razliite klimatske, pa i reljefske uslove, te otuda nuno mora rezultirati iz prouavanja osobina zemljita o poveanju ije plodnosti se radi, kao i drugih faktora koji utiu na visinu prinosa biljaka.

Meu najvanije mjere koje se primjenjuju u cilju stvaranja visoko plodnih - kulturnih zemljita spadaju slijedee:

1. Blagovremena i pravilna obrada zemljita, ukljuujui produbljavanje

orninog i povremeno rastresanje podornikog horizonta u veine naih

zemljita.

2. Uvoenje pravilnog sistema ubrenja, sa primjenom mineralnih i organskih,

pa i bakterijskih ubriva.

3. U nekim zemljitima popravka hemijskih osobina, i to primjenom kalcifikacije

jako kiselih i gipsovanja alkaliziranih zemljita, zatim fosfatizacija zemljita

siromanih sa fosforom

4. U velikom dijelu naih zemljita popravka fizikih osobina, pre svega

strukture, a u nekim od njih i teksture orninog horizonta.

5. Uvoenje pravilnog plodoreda, borba protiv erozije zemljita i za to bolje

upijanje i uvanje u zemljitu vode atmosferskih taloga.

Razumljivo je da nije potrebna primjena svih navedenih mjera u svim zemljitima.

AGROMELIORATIVNE MJERE POPRAVKE ZEMLJIITA

Zemlja je osnov itave biljne proizvodnje, a preko nje i stoarske, i zapravo osnov ivota na kopnu. Ali prije nego to kaemo neto vie o zemlji, moramo neto rei i o biljci i o tome ta joj je potrebno za njen razvoj. Biljci treba hrane, vode, vazduha, svjetla, toplote i dovoljno prostora da se moe razvijati. Ako joj bilo ta nedostaje ili je nedovoljno, biljka se nee dovoljno razvijati ili e se razvijati slabo. Hranu i vodu uzima iz zemlje, a jedan dio i iz vazduha uz pomo svjetla i toplote. Za nas je svakako najvanije ono to biljka crpi iz zemlje putem korjena, u prvom redu korjen mora imati mogunosti da se dobro i lako razvija- zato zemlju obraujemo i rahlimo. Osim toga, treba da u zemlji nae dovoljno hrane, vode, a da ima i vazduha, jer i biljka die kao i sve drugo to je ivo.

Ako vazduha nema, uguie se i uginuti, to se i deava kod vodoleina. Prema zahtjevima kulturnih biljaka ocjenjujemo i zemljita, tj. koliko su pogodna za njihov uzgoj.

U prvom redu utvrujemo da li su teka, zbijena ili su prhka i laka, tj. da li se u njima korjen moe lako i lijepo razvijati ili ne, odnosno da li su teka ili laka za obradu.

5

Drugi problem je kako zadrati vodu?

Neka zemljita su nepropusna, pa na njima voda lei i zabaruju se, a druga naprotiv mogu biti suvie ocjedita, kao na ljuncima, pa lako trpe od sue. Najbolja su u tom pogledu ona za koje se kae da im ne smetaju ni kia ni sua tj. suvina voda se ocijedi, ali zemlja jo uvijek sauva dio vlage ili se ta vlaga die iz dubljih slojeva, pa je biljka nalazi i za suna vremena.

Tree je, snabdjevenost sa vazduhom.

Na tekim, zbijenim ili nepropusnim zemljitima ponekad ga nema dovoljno, osobito u vlanim periodima godine. Voda, naime, potisne vazduh, pa ako tako stanje potraje due onda onaj dio korjena koji je leao u vodi odumre, a kod jaih vodoleja i itava biljka.

Kod rahlih i propusnih zemljita vazduha ima uvijek dovoljno ali zato ponekad nema dovoljno vode, ako se ona suvie lako ocijedi. Najbolje je prema tome kad zemlja moe sadravati istovremeno i dovoljno vode i dovoljno vazduha ili kako se to struno kae da ima povoljan vodno-vazduni reim. To to je prethodno reeno odnosi se na tkz. fizka svojstva zemljita, a sasvim je druga stavar sa snabdjevenosti biljnom hranomm to opet spada u hemijska svojstva zemljita. to se tie biljnih hranjiva (biljne hrane), treba imati u vidu da njih ima vie vrsta i da svako od njih, bez izuzetka, biljka treba vie ili manje.

To su pojedini mineralni sastojci, a najvaniji meu njima su: - azot

- fosfor

- kalijum.

Pored navedena tri elementa biljkama treba i eljeza, sumpora, kalcija, magnezija i jo nekih drugih, ali ih obino ima u zemljitu, pa o njima ne vodimo mnogo rauna, izuzetak je jedino kalcijum koji je zapravo sastojak krea i kamena krenjaka, a kojega esto u mnogim naim zemljitima nema dovoljno, pa se mora posebno dodavati, ali na pojedinim terenima ima i zemljita koja su sa njime sasvim dobro osposobljena. To su najee ona za koja u narodu kaemo da su ljua.

U sljedeoj tabeli prikazani su gubici hranjiva iz zemljita iznoenjem i ispiranjem.

Tabela 1. Prosjeni godinji gubici hranjiva iz zemljita iznoenjem i ispiranjem

Hranjivo

makroelementi

Iznoenje

kg hranjiva/ha

kg hranjiva /ha

ispiranje

Ukupno

kg hranjiva/ha

N 80-150 20-30 100-180

P2O5 35-57 0-12 35-69

K2O 120-217 10-60 130-271

Cao 42-126 196-504 238-630

MgO 17-42 10-25 27-67

S 12-30 7-80 19-110

6

Hranjivo

mikroelementi

Iznoenje

g hranjiva/ha

g hranjiva /ha

ispiranje

Ukupno

g hranjiva/ha

B 120-180 250 370-430

Mn 300-700 250 550-950

Zn 200-300 100 300-400

Cu 60-100 30 90-130

Mo 5 - 5

Co 1,2 - 1,2

Sad se moe rei neto vie i o samim zemljitima.

Cijelo podruje sjeverne Bosne, kao i veinu terena cijele Republike, detaljno su ispitali srtunjaci za zemljite Zavoda za pedologiju iz Sarajeva. Na osnovu podataka utvrenih na terenu i kasnije u laboraoriju izraene su pedoloke karte zemljita, a posebnim knjigama-komentarima, uz karte su tampani i svi podaci o vrstama zemljita i njihovom kvalitetu, tj. o fizikim, hemijskim i drugim svojstvima kao i o mjerama koje bi trebalo preduzimati da se kvalitet i plodnost poboljaju. Prema tim podacima, kao i na osnovu vlastitih iskustava i poznavanja terena, o

zemljitima koja se u narodu zovu prahulje, tj. pseudoglej rei emo saeto samo ono to je najvanije.

Veina tih zemljita su prilino povoljnih fizikih svojstava, tj. prhka su, rahla i laka za obradu a srazmjerno i ocjedita posebno po breuljcima i blagim nagibima. To se pozna i po bujadi jer bujad ne raste na teim a ni na zabarenim zemljitima ali ako su te prahulje na ravnom terenu, onda znaju biti i zabarene samo tada na njima vie ne raste bujad nego se javlja zukva ili sitina, kako je negdje zovu. Takve zabarene prahulje

su vrlo slaba zemljita jer su loih i fizikih i hemijskih svojstava. esto ih zovu i bjelice jer su zbog ispranosti prilino izbijeljene. Ovdje ne mislimo na zabarena zemljita u samim dolinama rijeka, jer su to sasvim druge vrste zemljita i o njima u ovoj brouri ne govorimo nego mislimo samo na zemljita po okolnim neto viim poloajima te po breuljcima i brdima. Nasuprot prilino povoljnim fizikim svojstvima, pseudogleji su u hemijskom pogledu vrlo mrave tj. umnogome oskudijevaju u pojedinim biljnim hranjivima, a osim toga su na pojedinim biljnim terenima jako kisele.

Ta zemljita su se veinom i razvila i ve na kiselom materijalu nanesenom sa planina i nataloenom u prolosti zemlje. Glavni su im sastojak sitne estice kremena, a to je ve sam po sebi siromaan materijal. To i jest i glavni razlog velike kiselosti i oskudice u biljnim hranjivima.

Najvie oskudijevaju u fosforu, a zatim u kalcijumu, odnosno kreu. to kalcija ima manje to je u pravilu kiselost vea, a najvea je na svim onim terenima na kojima raste i vrijesak, metlica, a u planinama brk.

Fosfora imaju vrlo malo, a najee nimalo odnosno tek u tragovima, a kako je fosfor jedno od najvanijih biljnih hranjiva onda je i razumljivo to su ta zemljita tako niske plodnosti. Za razliku od fosfora i kalcija sasvim je drugaija situacija sa kalijem.

7

Njega veinom ima negdje vie negdje manje ali uvijek poneto, dapae neka zemljita, uglavom po brdskim predjelima kalijem su esto i sasvim dobro snabdjevena, a slabije su snabdjevene prahulje po ravnicama jer je tu i jae ispran. Razlog postojanja kalijuma uglavnom je u tome to se on obino ve nalazi u sastavu minerala iz kojih su ta zemljita i nastala.

to se tie azota njegov sadraj zavisi prvenstveno od toga koliko u zemljitu ima same zemlje crnice odnosno humusa, a zatim i od toga kako se zemljite ubri stajskim ubrem i da li uspijevaju djeteline ili ne. Sve to je prethodno navedeno o biljnim hranjivima misli se u prosjeku, ali tamo gdje se zemljita jae ubre, kao na okunicama i batama situacija je naravno mnogo povoljnija. No i tu se osjea manjak onoga ega po prirodi nema, kao to je sluaj sa fosforom i kalcijem odnosno kreom. Prinos biljaka je ogranien onim ega u zemlji ima najmanje bez obzira koliko ima svega drugog. elimo li poveati prinose, zemljitu prvenstveno trebamo dati onoga ega ima najmanje u emu najvie oskudujeva.

Za poboljanje i odravanje osobina zemljita na nivou pogodnom za korienje odnosno uzgoj biljaka i njegovu zatitu koristimo izmeu ostalih i agromeliorativne mjere, a najee su:

1. Popravka hemijskih osobina, i to primjenom kalcifikacije jako kiselih i gipsovanja

alkaliziranih zemljita, zatim fosfatizacija zemljita siromanih sa fosforom 2. Uvoenje pravilnog sistema ubrenja, sa primjenom mineralnih i organskih, pa i

bakterijskih ubriva. 3. Blagovremena i pravilna obrada zemljita, ukljuujui produbljavanje orninog i povremene rastresanje podornikog horizonta u veine naih zemljita. 4. U velikom dijelu naih zemljita popravka fizikih osobina, pre svega strukture, a u

nekim od njih i teksture orninog horizonta

POPRAVKA HEMIJSKIH SVOJSTAVA ZEMLJITA

Kalcifikacija (kalcizacija) kao nain neutralizacije suvine zemljine kiselosti

Reakcija zemljinog rastvora je veoma vana osobina zemljita. Pojedine biljne vrste za svoj razvoj zahtijevaju odreeni interval kiselosti zemljita, a i aktivnost mikroorganizama u velikoj mjeri zavisi od pH vrijednosti. Na naem podruju znatno su rasprostranjena zemljita sa nepovoljnom reakcijom zemljinog rastvora kao to su pseudoglej, crvenice manje gajnjae. Za poboljanje osobina ovih zemljita neophodno je neutralizati reakciju zemljinog rastvora. Nepovoljne osobone kiselih zemljita se mogu popravljati kalcifikacijom, unoenjem krenog materijala. Kalcifikacija mijenja kako reakciju zemljita tako i itav niz njegovih svojstava koja su povezana sa reakcijom.

Pod uticajem kalcifikacije u zemljitu se deavaju sledee promjene:

8

1. Poveava se pH vrijednost zemljinog rastvora. Pri unoenju doze krenjaka koja odgovara hidrolitikoj kiselosti trebalo bi oekivati dovoenje reakcije zemljita na pH 7. Meutim nepotpunost mijeanja krenjaka sa zemljitem u poljskim uslovima obino dovodi do niih pH vrijednosti. Pri tome je potrebno odreeno vrijeme za uspostavljanje ravnotee, poto se krenjak postepeno rastvara prelazei u kalcijum bikarbonat.

2. Pri poveanju pH vrijednosti postaju nepokretni aluminijevi joni, a ponekad takoe i Mn i Fe, koji toksino djeluju kod poveanih koncentracija.

3. Smanjuje se vrijednost hidrolitike kiselosti i poveava kapacitet razmjene katjona zemljita. Pri unoenju rastue doze krenjaka zapaeno je poveanje sadraja izmjenljivog kalcijuma u zemljitu.

4. Poboljava se kvalitativni sastav humusa, poveava se odnos ugljenika huminskih kiselina prema C fulvokiselinama dok se ukupna koliina humusa slabije mijenja.

5. Sa poveanjem pH vrijednosti zemljita poboljava se i hranljivi reim zemljita preko:

- Pojaane mikrobiloke aktivnosti, ubrzava se proces mineralizacije organske materije, fiksacija atmosferskog azota, i znatno se poboljava fiksacija azota i fosfora.

-Smanjuje se fiziko hemijska adsorpcija fosfatnih jona i koliina pristupanog fosfora se poveava, emu pogoduje prelazak fosfata seskvioksida u lake rastvorljive oblike fosfate kalcijuma

-Poveava se sadraj izmjenljivog mobilnog kalcijuma zbog poveanja zasienosti zemljita, zbog ega se i poveava i njegova pristupanost.

Kre u zemljitu nije potreban samo kao biljna hrana nego povoljno utie i na druge osobine zemljita, pa i na bolje korienje i samog fosfora.

U prvom redu kre dodajemo da se ublai ili sasvim odstrani kiselost, a osim toga zemlja postaje rahlija i ocjeditija laka za obradu a i toplija. Bolje uspijevaju djeteline jer one trae mnogo krea, osim toga i ubre se bre razlae pa ga i biljke lake uzimaju. Ima dosta razloga iz kojih na snabdjevenost zemljita kreom treba obratiti posebnu panju. Dodavanje krea struno se zove kalcizacija ili kalcifikacija, a sama imena kre i krenjak zapravo su turske rijei za nae nazive vapno i vapnenac. Iako izgleda da je dodavanje krea zemljitu odnosno obavljanje kalcizacije jednostavna stvar, meutim nije iz vie razloga. U prvom redu krea ili drugog krenig materijala treba mnogo. Tamo gdje su zemljita kisela obino ih nema pa se mora dovoziti, a prevoz je esto skuplji nego sam materijal. Drugo, rijetko su gdje otvoreni majdani krenjaka gdje se on priprema i melje u svrhu kalcizacije pa se najee primjenjuju materijali koji nisu dovoljno usitnjeni to umanjuje i usporava njihovo djelovanje u zemljitu. Osim toga treba znati koliko krea u zemljitu nedostaje i koliko se smije odjednom dati, jer ako se doda previe od njega moe biti i tete. Ima raznih materijala koji nam mogu u tu svrhu posluiti ali se oni veoma razlikuju po svom sastavu, sadraju kalcija, usitnjenosti, brzini i nainu djelovanja. Kalcizacija se ne moe kvalitetno obaviti ako se radi runo, a osim toga to je teak i opsean posao. Mainama se to radi mnogo bre, lake i kvalitetnije, ali odgovarajuu mainu odnosno rasipa treba imati. I na kraju kalcizacija moe da bude i bez ikakvih rezultata ako se uz nju ne prui zemlji sve drugo to biljci treba. Kada je rije o pseudogleju on redovno treba kre vie ili manje, ve prema tome koliko su zakiseljen. to je zemlja kiselija to ga obino vie trebaju. O tome se moe prosuivati i na osnovu biljaka. Na laganim kiselim zemljitima najrairenija je bujad. Na jae zakiseljenim est je

9

vrijesak metlica, a u planinama brk. Naprotiv, tamo gdje moe uspijevati lucerka sasvim je sigurno da krea ne treba. Uopteno se moe rei da kre trai blae zemlje, a ne ljue. Naravno, o potrebi kalcizacije i o koliini krea koje treba dati najtanije se moe suditi na osnovu analize zemljita. Napomenuemo jo i to da se u nas nakon rata kalcizacija poela prilino propagirati ali se od toga odustalo. Jedno zbog navedenih tekoa ali i zbog toga to su se poela masovno upotrebljavati mineralna ubriva od kojih mnoga sadre dosta krea, kao to su tomas fosfat, mljeveni sirovi fosfati, kalcijum cijanamid, kalcijum nitrat pa je uz njih dodavan zemljitu i kre. Danas je meutim industrija prela na proizvodnju koncentrovanih mineralnih ubriva u kojima ima vie biljnih hranjiva, ali krea malo ili nikako, a mnoga od tih ubriva ve i sama po sebi zakiseljuju zemljite. S toga je kalcizacija danas postala neminovna na svim onim zemljitima u kojima krea nema dovoljno.

Tabela 2. Poeljne pH vrijednosti u zemljitima (koje sadre manje od 4% organske materije)

Vrsta zemljita

% gline

pH

Najvea jednokratna koliina krea

u t CaO/ha

Koliina krea za redovnu kalcizaciju t

CaO/ha sve 3 godine

Pjeskovita zemljita 6 5,3-5,7 1,5 0,5-1,0

Slabo ilovaste

pjeskulje

6-12 5,8-6,2 2,0 1,0

Jako ilovaste pjeskulje 13-25 6,3-6,8 5,0 1,5

Pjeskovite ilovae 13-25 6,3-6,8 5,0 1,5

Prakaste ilovae 13-25 6,3-6,8 5,0 1,5

Glinovite ilovae i gline

25 6,8-7,2 10,0 1,5

U svrhu kalcizacije mogu se primjenjivati razni materijali, nabrojaemo najvanije.

Troni krenjak (vapnenac)

U prirodi se esto nalaze naslage mekanog krenjaka a ako je uz to jo i sipak onda se moe primjenjivati za kalcizaciju. Obino je bjelkast, sivkast ili ukaste boje. Njegova vrijednost zavisi u prvom redu od toga koliko u sebi sadri krea odnosno tanije reeno kalcijeva karbonata. Ako ga ima vie od 90% onda je u tom pogledu vrlo dobar. Dalje vrijednost zavisi i od toga koliko je sipak i da li se lako u zemlji rastapa. to je sitniji i to se lake razbacuje i to se u zemlji lake raspada i topi to je prikladniji. Ima ih na dosta mjesta ali je malo otvorenih majdana.

Drugo je pitanje koliko se tako tronog krenjaka moe odjednom rasturiti po njivi. To u prvom redu zavisi od toga koliko krea u zemljitu nedostaje i koliko je zemljite zakiseljeno. Na veini naih kiselih zemljita ne treba ga vie od jednog kilograma po kvadratnom metru to jest deset tona po hektaru. Meutim, ne preporuuje se da se toliko odjednom doda nego u nekoliko navrata, to zavisi i od njegove sitnoe. to je sitniji dae se manje i obratno, to mu je zrno krupnije vie. U prosjeku dovoljno je rasuti 4 5 tona po hektaru, odnosno 400 500 kilograma po dunumu pa onda nakon nekoliko godina jo toliko. Vano je da se raspe to ljepe i ravnomjernije i ne mora se odmah zaorati, dobro bi bilo i da prezimi na povrini pa da ga i mraz razdrobi a i kia raspri.

10

Mljeveni kamen krenjak

Krenjaci su najee tvrdi, i to je kamen od koga se pee ivi kre. Poto je tvrd moe se upotrebljavati samo sitno samljeven ali se za kalcizaciju ne isplati posebno mljeti jer bi to bilo preskupo. Meutim, u kamenolomima gdje se on drobi i melje za potrebe graevinarstva prilikom mljevenja usisava se praina i hvata u silosu. Takvi ureaji postoje ve u mnogim kamenolomima. Ta praina je vrlo sitna i zovu je nulta frakcija ili filer. Budui da je to vrlo usitnjen prah kamena krenjaka mnogo je povoljniji od drugih krupnijih materijala, ali ga za potrebe poljoprivrede nema dovoljno. Poto je vrlo sitan ne treba ga odjednom rasturati vie od 2 3 tone po hektaru to zani da e ga trebati dodavati u nekoliko navrata po toliko. Rukom se teko rasipa jer je presitan ali se odlino rasipa traktorskim rasipaem. Postojei rasipai mineralnog ubriva nisu svi prikladni za to ali samo oni koji su graeni za prakaste materijale. Mogu se primjenjivati i oni koji umjesto klatee cijevi imaju rotirajuu plou sa dovoljno velikim otvorima na sanduku. Takav je na primjer rasipa IMT 625 koji nose i mali traktori kao i IMT 533 ili IMT 540.

Gaeni kre

Danas se gaeni kre proizvodi u industrijskim kreanama. ivi kre se kvasi vodom, ali samo toliko da se raspadne u prah pa se onda pakuje u vree i ide u promet pod nazivom hidratisani kre (gaeni kre). I ivi i gaeni kre vrlo su estoki, nagrizaju kou a naroito su opasni za oi. Oni estoko djeluju i u zemljitu pa se sa njima mora oprezno raditi, i nikad ih se ne smije odjednom mnogo dati. Zato se njihova upotreba za

kalcizaciju i ne preporuuje, ve samo izuzetno ako nema drugoga materijala, a osim toga i skupi su. Primjenjivati se moe zapravo samo gaeni kre jer je u prahu ali ga odjednom ne treba dati vie od 1000 kilograma po hektaru jer kod veih koliina moe biti i tete. Ipak treba navesti jednu veliku prednost gaenog krea a to je to odmah djeluje, jer je potpuno topiv, samo se mora zaorati i ne ostaviti da lei na povrini jer bi u tom sluaju postepeno gubilo snagu. Brzo smanjuje kiselost i vee se za zemljite pa se njegovo djelovanje odmah osjeti u prvoj godini. Sasvim je drugaija situacija kod prirodnog tronog ili mljevenog krenjaka koji su blagi, postepeno se otapaju ali i sporo djeluju, tek druge ili tree godine, a i kasnije ako nisu dovoljno usitnjeni. Zato se i moe dati vea koliina odjednom. Ali zbog tog blagog i postepenog djelovanja oni su za polodna zemljita ipak povoljniji. Ne znai ipak da se gaeni kre ne treba nikako primjenjivati. On se moe oprezno i lijepo rasuti po bati gdje ga ne treba mnogo a brzo e djelovati.

Otpadni kre iz kreana

Prilikom peenja krea u industrijskim kreanama bude i otpadnog materijala. Naime sav se krenjak ne ispee do kraja pa bude i polupeenih estica. Taj se materijal odbacuje ali moe sluiti za kalcizaciju ako se prethodno samelje i usitni. Otpadnog materijala ima i kod seoskih kreana. On je utoliko vredniji ukoliko u njemu ima i luga, jer u lugu ima i biljnih hranjiva. Takav materijal, gdje ga ima treba koristiti

samo se ne smije mnogo dodavati jer je i on estok.

Dolomit ili prina

Kao i troni krenjak tako se i dolomit esto sree u prirodi, a u narodu se obino zove prina. U majdanima gdje se kopa obino se blie povrine rasipaju u zrnast ili sitan

11

pijesak a u dubljim slojevima to je ve kamen ali nije tako tvrd. Prilikom miniranja se i taj kamen raspe u prah i pijesak a isto tako ako nije pretvrd i kad stoji preko zime na mrazu.

Za utvrivanje toga da li se radi o dolomitu ne moe se upotrebljavati sire kao kod krea. Za to je potrebna jaa kiselina i to vrua a utvruje se u laboratorijumu. Od krenjaka se razlikuje i po sastavu jer osim kalcija u njemu ima i magnezija. Kako je i magnezijum biljno hranjivo koje takoe moe da manjka u zemljitu dolomit se smatra vrlo vrijednim materijalom za kalcizaciju.

Sporije se u zemljitu rastvara od vapnenca pa ga se moe i vie odjednom dati. Ako nije mljeven nego onakav kakav se vadi iz majdana moe se rasuti i 10 t po hektaru, odnosno 1000 kg po dunumu, a po livadama koje se ne preoravaju i vie. U svakom sluaju dobro je da nakon zasipanja ostane preko zime na povrini da ga i mraz razmrvi. Najvredniji je mljeveni dolomitni materiajl-filer. Potpuno je suv pa se i strojem

lako rasipa. Poto je vrlo sitan ne treba ga odjednom dati vie od 3-4 t po hektaru. Mora se uvati u suvom stanju jer ako navue vlagu moe se stvrdnuti kao i cement. Zato ga je najbolje rasuti odmah poslije nabavke.

Ostali materijali za kalcizaciju zemljita

I mnogi drugi materijali u kojima ima krea, odnosno krenjaka mogu posluiti za kalcizaciju. U prvom redu treba spomenuti rijeni mulj. Mnoge rijeke koje teku kroz krenjake terene nose znatne koliine krenjakog materijala. Takav materijal moe dobro posluiti za kalcizaciju kiselih zemljita. Materijal od sruenih kua uta takoe se moe koristiti, pogotovo ako je kod zidanja bio upotrijebljen pijesak ili muljika iz nanosa rijeke koja nosi kreni materijal. Ako je sluajno cement zbog dueg leanja propao i u njemu ima krea, samo ga prethodno treba stucati. Moe se takoe upotrebljavati pepeo od uglja. Prikladnost svih navedenih i slinih materijala zavisi prvenstveno od procentnog sadraja krea, odnosno kalcijum karbonata, kao i od toga koliko su usitnjeni.

Tabela 3. Osobine industrijskih krenih ubriva

ubrivo

% CaO

% MgO

Oblik

hranjiva

Dozvoljeni

% SO2

Udio estica sitnijih od

(meki i srednje tvrdi, tvrdi)

2mm 0,5mm 1mm 0,3mm

Krenjak 42,4-54,7 0-9,3 karbonat 6-meki

1,5-tvrdi

100 50 100 70

Dolomit 30,2-42,4 9,3-20 karbonat 1,5 100 70

ivi kre

(mljeveni)

70-95 oksid - - - - -

Mlijeni kre

(mljeveni)

60-65 oksid

(50-75%)

karbonat

(25-50%

- 90 60

Kre iz visokih pei 47 3 oksid i

silikat

Konvertorski

kre

45 3 oksid i

silikat

Tomasov kre

(Skoplje)

46 2-5 silikat

Sadraj krea i drugih sastojaka u saturacionom mulju

% vode % CaO %CaCO3 %org.tvari % N % P2O5 % K2O

do 50 25-40 45-75 10-15 0,3-0,5 0,4-2,0 0,1-0,8

12

Vrijeme kalcizacije i nain primjene krenih materijala za kalcizaciju

Najpovoljniji je ljetni period iza etve ozimih usjeva - penice i drugih, jer tada je zemlja suva pa podnosi jae gaenje, a sve ostale okolnosti su povoljne. Za uspjeh kalcizacije veoma je vano to da se nakon dodavanja krenjaka uvijek mora zaorati i stajsko ubre ili unijeti neka druga organska materija. Sa koliinom krenjaka se ne smije pretjerivati.

Kre u zemljitu moe da izazove manjak nekih drugih hranjiva pa i onih kojih nema u mineralnim ubrivima, ali ih uvijek ima u stajnjaku pa e ih biljke iz njega crpiti. U protivnom moe biti i neeljenih posljedica. Iz istih razloga za usjev koji dolazi iza kalcizacije treba upotrijebiti i kompleksno mineralno ubrivo, tj. ono koje sadri azot, kalijum i fosfor.

Osim navedenog, stajsko ubrivo pomae da se vapno bre otapa i bre djeluje, a i samo vapno sa svoje strane utie na bru razgradnju stajskog ubriva, pa se intenzivnije oslobaaju biljna hranjiva koja koristi zasijani usjev.

Ako nema dovoljno stajskog ubriva ili ga nema nikako onda se neposredno poslije kalcizacije treba zasijati neki usjev za zelenino ubrenje. Zapravo usjev za zelenino ubrenje, postrni ili ozimi, u svakom bi sluaju dobro doao bez obzira moemo li ili ne moemo primijeniti stajnjak. U plodoredu iza penice kod nas dolazi kukuruz, a on vrlo dobro reaguje na kalcizaciju. Ujedno se kae da se kukuruz ne moe preubriti, pa ako smo dodali sve to je reeno, on e se bujno razvijati, a isto tako i korovi pa se mora obratiti panja okopavanju ili znalaki upotrijebiti herbicide za njihovo suzbijanje.

Gipsovanje- nain neutralizacije suvine alkalnosti zemljita Nepovoljnom reakcijom, pored kiselih zemljita odlikuju se i zemljita sa suvie visokim vrijednostima pH, alkalna zemljita. U njih spadaju zemljita koja sadre Na na adsorbovanom stanju. Pojava Na meu adsorbovanim bazama vezana je za zeslanjena zemljita natrijumovim solima kao to su NaCl, Na2So4, Na2CO3, pri emu se obrazuju zemljita sa poveanom koliinom Na+ meu adsorbovanim katjonima.

Pri visokom sadraju rastvorljivih soli takva zemljita se nazivaju solonaci. Udaljavanjem vika rastvorljivih soli u procesu desalanizacije nastaju soloncasta zemljita i solonci sa karakteristinom alkalnom reakcijom.

Zemljita koja sadre izmjenljivi natrijum u znatnim koliinama, vie od 5% od kapaciteta adsorpcije, posjeduju negativna fizika svojstva koja im smanjuju proizvodnost i oteavaju obradu. Za popravku negativnih svojstava alkalnih zemljita primjenjuje se gipsovanje, odnosno unoenje gipsa (CaSO4). Zamjena Na sa Ca u sloju zemljinog koloida onemoguava obrazovanje sode i pH se smanjuje.

Radi izbjegavanja zaslanjivanja zemljita proizvodima reakcije gipsovanje moraju pratiti mjere koje pojaavaju ispiranje (zadravanje snega, dreniranje). Doza gipsa potrebna za zamjenu suvine koliine izmjenljivog natrijuma u zemljitu izraunava se sledeoj formuli:

CaSO xH2O (t/ha) = 0,086 (Na -0,05T) .

h . d

13

Gdje je Na sadraj zamjenljivog Na+ u m. e./100 g zemljita T kapacitet adsorpcije u m. e./100 g zemljita h - dubina oraninog sloja u cm d zapreminska teina oraninog sloja 0,086 - 1 m. e. CaSO4 . 2H2O u gramima

U uslovima dovoljne obezbijeenosti sa vlagom za supstituciju azota moe da se umjesto CaSO4 upotrijebi CaCl2 koji je znatno rastvorljiviji od gipsa. Kao sredstva za

hemijsku meliraciju soloneca moe da poslui i FeSO4. Smanjenju alkalnosti zemljita doprinosi i primjena kiselih mineralnih ubriva: superfosfata koji je kiseo po svom hemijskom sastavu i fizioloki kiselog amonsulfata, a takoe i stajskog ubriva ili drugih organskih ubriva ije baze (Ca++, Mg++, i dr ) zamjenjuju izmjenljivi Na

+ .

Dodavanje fosfora fosfatizacija zemljita

U dosadanjem izlaganju rekli smo da pseudogleji najvie oskudijevaju sa fosforom. Meutim prednost se dala kalcifikaciji tj. da se tim zemljitima najprije treba dodati odreena koliina krea, zato to izvjesne koliine fosfora u zemljite unosimo sa mineralnim ubrenjem. Drugi razlog je to se fosfor koji dajemo sa mineralnim ubrivima u kiselim zemljitima jednim dijelom vee sa eljezom i aluminijem, u biljkama teko pristupane spojeve, pa je praktino izgubljen. Dodavanje krea spreava tu pojavu. Meutim i u zemljitima koja imaju previe krea jedan dio fosfora moe da se vee i za njega, u takoe biljci teko pristupane spojeve.

Stoga, ni sa dodavanjem krea ne treba pretjerivati i ako za to ima i drugih razloga.

Kako je na pseudoglej veinom vie ili manje zakiseljen, a ujedno jako oskudijeva sa fosforom slijedi da je pored obavljanja kalcizacije, najvanije povesti rauna o obogaivanju zemljita fosforom.

Tabela 4. Razvrstavanje zemljita po sadraju fosfora na oranicama

Nivo mg P2O5/100 g zemljita

Sadraja fosfora ernozem

(Manojlovi)

Pseudoglej

(esti)

Austrijska

klasifik.

Njemaka klasifik.

A-vrlo nizak 10 8 6 8

B-nizak 10-15 8-16 6-10 8-14

C-dovoljan 15-25 16-24 11-25 15-25

D- visok 25-40 24-40 26-40 26-40

E-vrlo visok 40 40 40 40

Obogaivanje zemljita fosforom struno se naziva fosfatizacija. U tu svrhu primjenjuju se razna fosforna ubriva.

Meutim za fosfatizaciju kiselih zemljita najpogodnija su ona koja ujedno sadre i dosta krea, kao to su tomas fosfat i sirovi fosfati i ostala mineralna fosforna ubriva kao to su superfosfat, amonijski fosfat i druga.

14

Prema dosadanjim iskustvima na naim kiselim zemljitima odlino se pokazao tomas fosfat. Pored fosfora, on sadri dosta krea, a i druge mineralne materije, tj. mikroelemente. Dobija se prilikom topljenja eljezne rude. Naime neke rude sadre fosfor, a on tetno utie na kvalitet eljeza, pa se pri topljenju posebnim Tomasovim postupkom odstraljuje na taj nain da se vee na ljaku, koja ispliva na povrinu. Nakon hlaenja ljaka se melje u sitan prah koji sadri do 20% fosfornih materija, ali i manje, prema tome koliko je bilo fosfora u eljeznoj rudi. Sirovi fosfati se takoe uspjeno primjenjuju za fosfatizaciju kiselih zemljita, samo sporije djeluje od tomas fosfata. To je zapravo fosforna ruda koja se melje u sitan

prah, kako bi se lake rastvarala u zemljitu. U trgovini se nalazi pod nazivima hiperfosfat, fini fosfat, mikrofos i slino. Sadri dosta fosfora i do 30% samo se sporije rastvara u zemljitu. Zbog te sporije rastvorljivosti moe se dati u zemljite odjednom vea koliina, a na naim zemljitima ne bismo preporuili vee doze od 1000-2000 kg po hektaru jednom u 3-4 godine, a narednih godina normalno ubriti svim hranjivim elementima.

Superfosfat je mineralno ubrivo u kojem se fosfat nalazi u lako topivom i biljci lako pristupanom obliku. Obini fosfat sadri oko 17%, a trostruki i do 45% fosforne biljne hrane.

Amonijski fosfat (monoamonijski fosfat) sadri oko 50% fosfornih hranjiva i 12% azota sve u topivom i biljci pristupanom obliku, ali nema nita kalcija, te je to kiselo ubrivo. Za odstranjenje kiselosti koja se u zemljitu stvara njegovom primjenom na 10 kg tog ubriva treba se dodati oko 65 kg krenjaka. Kod oba navedena ubriva superfosfata i amonijskog fosfata mora se voditi rauna o dvije stvari. Poto je tu fosfor u lakopristupanom obliku njime treba ubriti usjeve u onoj koliini koliko koji usev trai i jo neto iznad radi obogaivanja zemljita fosforom. Mnogo vie ne treba davati, jer bi se veliki dio toga vika vezao u zemljitu u slabo pristupane oblike. Drugo poto se radi o kiselim zemljitima potrebno je prethodno izvriti kalcizaciju, ali se fosforna ubriva ne smiju davati zajedno sa kreom, jer bi se u tom sluaju fosfor vezao za kre to je nepoeljno. O obogaivanju zemljita fosforom treba voditi rauna i pri izboru ostalih mineralnih ubriva. U svrhu fosfatizacije su najpovoljnije formulacije NPK 12:52:0 zatim formulacija 16:46:0, a moe i 10:30:20. Ostale formulacije nisu povoljne jer u njima ima najvie kalijuma, a veina naih zemljita ne oskudijeva sa tim hranjivim elementom. U naim uslovima ako se ne uspije nabaviti tomas fosfat fosfatizacija e se najlake provoditi sa amonijum fosfatom ili sa trostrukim amonijum fosfatom uz prethodno obavljanje kalcizacije. Samo se mora voditi rauna da se to ljepe raspu i ne previe odjednom, jer su jako koncentrovana pa prema tome i skupa. Trostrukog fosfata ne bi trebalo odjednom davati vie od 500-600 kg po hektaru, a amonijum fosfata jo manje 400-500 kg jer sadri neto vie fosfora, a ima i azota. Kad se zemljita pojaanim ubrenjem posebno obogate fosforom, onda e se moi prei na ubrenje prema zahtjevima pojedinih biljaka, a one se u tom pogledu razlikuju. Jedne trae vie fosfora, druge azota, tree kalijuma pa e se prema tim potrebama odabrati ubrivo, a sve dotle treba pojaano ubriti fosforom. Postavlja se pitanje koliko se ukupno treba dodati fosfora odnosno fosfornog

ubriva da bi se zemljite sa njim obogatilo. U prvom redu to se ne moe odjednom postii, kao ni poboljati plodnost zemljita, ve postepeno primjenom raznih agrotehnikih mjera. Preporuene poveane koliine fosfornih ubriva su zapravo prvi neto vei korak, a stanje e se postepeno poboljavati, zavisno od toga kako emo i koliko kasnije ubriti i primjenjivati sve drugo, o emu e biti jo rijei.

15

Stvarno stanje hranjiva u zemljitu moe se ustanoviti samo hemijskom analizom zemljita, pa se onda na osnovu rezultata prosuuje i odreuje kako i koliko ubriti dalje.

Tabela 5. Potreba pojedinih kultura za ubrenje fosforom na osnovu visine moguih prinosa i novoa hranjiva u zemljitu (preporuke austrijske savjetodavne slube ODBS - 1986.)

Kultura Nivo prinosa

Strna ita, graak, grah, korjenasto i plodovito povre

nizak srednji visok vrlo

visok

Kukuruz, e. repa, c. djetelina, lucerka, travno-djetelinska

smjesa, sijana trava, duvan

kupusnjae i lisnato povre

nizak

srednji

visok

vrlo

visok

Stona repa, uljana repica, livade, tikve

nizak

srednji

visok

Vinogradi i vonjaci nizak srednji visok vrlo visok

Stepen snabdjevenosti Preporuka ubrenja u kg P2O5/ha

A- vrlo nizak

B- nizak

50

40

80

70

100

80

110

90

130

100

160

130

190

160

C - dovoljan 30 50 60 70 80 100 120

D- dovoljan

E - vrlo visok

20

0

30

0

30

0

40

0

40

0

50

0

60

0

ubrenje zemljita organskim ubrivima (humizacija) i obogaivanje zemljita azotom Azot je jedno od osnovnih hranjiva i bez njega nema proizvodnje i prinosa.

U vezi sa tim postavlja se pitanje koliko ga ima u zemljitu. Openito u zemljitu nema mnogo pristupanog azota. On je uglavnom vezan za zemlju crnicu tj. za humus pa je njegov sadraj u direktnoj vezi sa sadrajem humusa u zemljitu. Meutim u oranicama naih zemljita kakva su pseudoglej ima veoma malo humusa i kada bi se oslonili samo na to prinosi bi bili veoma slabi. Ali nije to samo jedini

izvor snabdijevanja zemljita i usjeva sa azotom. Izvori snabdijevanja azotom su:

- humus zemljita, - stajsko ubrivo i osoka, - mineralna ubriva, - biljke leguminoze (leptirnjae), - bakterije.

Kod azotnih mineralnih ubriva vano je podvui da se ona lako ispiru pa se nikad ne trebaju dati vie nego to ih biljka moe koristiti. Prema tome sa njima se ne moe stvarati rezerva u zemljitu. Naprotiv mora se voditi rauna, da od onoga to se dadne to manje izgubi. Iz tog razloga se ona ubriva koja se lako ispiru dodaju u vie navrata putem prihranjivanja. Azotna mineralna ubriva su skupa jer se za njihovu proizvodnju

16

troi mnogo energije. Ali danas kada se stoni fond smanjuje sve je manje stajskog ubriva pa je za postizanje visokih prinosa njihova upotreba neminovna.

Meutim ono to elimo istai je uloga samih biljaka u snabdijevanju sa azotom. Jedna itava skupina biljaka leptirnjae odnosno legumonoze u stanju su da se same snabdijevaju sa azotom uzimajui ga iz vazduha. To su djeteline, grah, graak, bob, lupina, grahorice i sline. Na njihovom korjenju u posebnim kvricama ive izvjesne bakterije koje imaju sposobnost da uzimaju azot iz vazduha i biljka ih od njih uzima. Zato

su te vrste biljaka dobro snabdjevene sa azotom i onda kada ga u zemljitu nema, pa nije potrebno njime ubriti osim izuzetno. Poslije njih zemljite ostaje obogaeno azotom to koristi naredni usjev.

Na obogaivanje sa azotom ovim putem moemo i mi uticati ako sjeme prije sjetve cijepimo tj. zarazimo kvrinim bakterijama. Tih bakterija obino ima u zemljitu pa se same naseljavaju na korijenju zasijanih mahunjaa, ali ih ponekad nema posebno na kiselim i mravijim zemljitima ili su slabije produktivne tj. slabije usvajaju azot iz vazduha. Osim toga na korjenju pojedinih vrsta ili srodnih vrsta leguminoza ive i posebne njihove vrste bakterija, koje ne uspijevaju na drugim vrstama, pa ako dotina leguminoza nije sijana na tom zemljitu, takoe mogu da nedostaju. Zato se za pojedine vrste legumonoza bakterije i vjetaki uzgajaju, pri emu se selekcioniu tj. odabiru oni sojevi koji su produktivniji, koji jae usvajaju azot iz vazduha. Od tih sojeva se pravi cjepivo sa kojm se nakvasi ili pomijea sjeme prije sjetve. Na taj nain se mlade biljke odmah zaraze sa odabranim bakterijama.

Pored bakterija koje ive na kvricama na korjenu leguminoza ima i jedna skupina koja ivi u samom zemljitu, a takoe su u stanju da uzimaju azot iz vazduha pa ga preko njih dobija o zemljte i biljka. Jedan od najkorisnijih je azotobakter ali i ona trai da u zemljitu ima krea i fosfora pa se najee nalazi u batenskom zemljitu i u plodnim rijenim dolinama. Ove korisne bakterije u kiselim zemljitima skoro i nema.

Naveli smo da se azot lako ispire iz zemljita, ali se to odnosi prvenstveno na onaj iz mineralnih ubriva, dok azot koji se nalazi u organskoj materiji tj.u biljnim ostacima i korjenu u humusu ili stajnjaku se postepeno oslobaa u procesu raspadanja i razgradnje te organske materije. Razgradnja je najintenzivnija ljeti pa osloboeni azot koriste one biljke, onaj usjev koji tada raste pa su i gubici azota svedeni na najmanju mjeru. Stoga su i

ostaci korjena mahunjaa koji su bogati azotom, posebno vrijedni. Na ovaj nain se moe dobro zemljite snabdjeti azotom, pogotovo je to sluaj sa

zemljitima u privatnom sektoru koji dri stoku i sije krmno bilje. Djeteline su dobra stona hrana, osim toga obogauje zemljite azotom, a osim

toga tu je i stajnjak.

Osim toga zemljitu iscrpljenost i plodnost se vraa i onda kada se zemljite odmara tj. kada je ono na ugaru ili parlogu tj. kada se ne obrauje.

U stvari tada se pod travama koje imaju gustu korjenovu mreu zemljitu ponovo vraa sipkost i zrniavost struno reeno struktura, a osim toga obogauje se humusom. Sam ugar koji se kod nas primjenjuje ima svojih velikih nedostataka. Zemljite ostaje dugo neiskorieno, a prve godine najee rastu korovi i slabe trave, a tek kasnije se zemljite dobro zatravi. Umjesto toga mnogo je bolje da se zasije smjesa djetelina i trava, jer se pod njima isto zemljitu vraa struktura i plodnost. Na kiselim zemljitima djeteline ne uspijevaju, pogotovo ako su jo i siromana fosforom. One trae i dosta krea i fosfora, a u zemljotima o kojima ovdje govorimo nema ni jednog ni drugog. Kada se ovo doda situacija se iz temelja mijenja. Iz ovoga

postaje jasno zbog ega smo povlaili vanost dodavanja krea i fosfora odnosno kalcizacije i fosfatizacije.

17

Od leguminoza najprilagodljiviji je uti zvjezdan (smiljkita), koji moe uspijevati i na slabije kiselim zemljitima. Sa crvenom djetelinom ili treakinjom je drugaije, ona trai vie krea i vie fosfora. Meutim lucerka na zemljitima na kojima nema dosta krea i gdje ne moe dovoljno pustiti korjen, uopte ne uspijeva, a lucerka je najproduktivnija djetelina. Napominjemo da se prilikom sijanja djeteline i lucerke na

kiselim zemljitima na kojima one ranije nisu sijane mora misliti na kvrine bakterije. Primjera radi, navodimo da se u jednom ogledu sa kalcijumom na jako kiselom

zemljitu zasijana lucerka nije cijepljena sa kvrinim bakterijama nadajui se da e se one naseliti iz zemljita. Kalcizacija je izvedena sa krenjakom i dolomitom, uz to je poubreno sa stajnjakom i trostrukim superfosfatom i povrinski NPK ubrivom. Lucerka je zasijana krajem avgusta i u jesen je lijepo izgledala, ali u proljee je loe, bila je blijeda i ostale trave su je prestigle u rastu. Rijetko je koja biljka bila bujna i zelena. Pregledom

korjenja tih zelenih biljaka ustanovljeno je da na njima ima pokoja kvrica, dok na onim utim i slabim biljkama nije bilo ni jedne. Na istom ogledu biljke crvene djeteline su se lijepo razvile i na njihovom korjenju je bilo kvrica. Znai crvena djetelina je prilagodljivija, a i ranije je bila prisutna na parceli kao samonikla.

ubrenje zemljita stajnjakom

Danas se propagira primjena mineralnih ubriva, to je i uredu, samo to ona nisu u svemu najbolja. Imaju i ona svojih nedostataka. Sdruge strane ni stajnjak nije bez mana,

ali ima i velikih prednosti.

Spomenuli smo da se azotna mineralna ubriva lako ispiraju, a ispire se dijelom i kalij. Fosfor se uglavnom ne ispire ali se on vee u spojeve koji su biljci slabo pristupani. Iz tog proistie da iz mineralnih ubriva biljka ima najvie na raspolaganju hranjiva odmah nakon njegovog unoenja u zemljite.

to vrijeme dalje odmie hranjiva se postepeno gube i postaju manje pristupana. Da bi se tome doskoilo naroito kod azotnih ubriva obavlja se prihranjivanje u vie navrata, ali ono nije uvijek uspjeno. Po suvom vremenu ih je daba bacati po zemljitu. Iz toga se vidi da sa mineralnim ubrivima nije ba tako lako osigurati biljci hrane kad je ona najvie treba.

Sa stajskim ubrivom je sasvim drugaija stvar. Ono se postepeno rastvara i postepeno oslobaa hranjiva. to se u proljee poveava toplota zemljita i vazduha i ako ujedno ima dovoljno vlage to se biljke bre razvijaju i trebaju vie hrane. Istovremeno i ubre se sa porastom toplote, sve jae razrauje i sve vie oslobaa hranjiva koja odmah biljke uzimaju. Iz toga se vidi da se brzina razgradnje stajnjaka, kao i organske materije

uopte i oslobaanje hranjiva potpuno poklapaju sa porastom i potrebama biljaka. Taj sklad u ishrani pri korienju mineralnih ubriva nije mogue postii. Mogue mu se pribliiti prihranjivanjem i drugim mjerama. To je velika prednost stajskog ubriva. U zimskom periodu kad je poveana vlanost i mineralna ubriva se bre ispiru. Stajnjak u to vrijeme kao i sve organske materije u zemljitu uglavnom miruje, jer njegova razgradnja je u to vrijeme sporija, to je i temperatura nia.

Iz navedenog se vidi da stajnjak najbolje koriste jari usjevi, kao kukuruz dok je sa

ozimim situacija drugaija. One rastu i po hladnijem vremenu, kad se iz stajnjaka ne bi mogle opskrbiti, pa zato penicu i prihranjujemo, a slino je i sa travama.

Sa stajskim ubrem u zemlju unosimo organsku materiju koja se postepeno rastvara i oslobaa biljna hranjiva, ali se jedan dio te materije postepenmo pretvara u humus, koji je najvredniji sastojak svakog zemljita.

18

I sam humus je izvor biljne hrane, ali njegova velika vrijednost lei to povoljno utie i na fizike osobine zemljita. to je u zemljitima vie humusa to su ona laka, propusnija, i ocjeditija, mrviasta su sipkija, laka za obradu tj. struktura im je povoljnija. Takva zemljita su i tamnija pa se u proljee i bre zagrijava, a mogu da upijaju i zadre i vie vode za potrebe biljaka kad je sua.

Osim toga elastinija su i mogu lake da podnose gaenja mehanizacijom. Nasuprot tome ako se zanemari unoenje stajskog ubriva i druge organske materije koliina humusa se smanjuje, pa zemljite postaje tee i zbijenije, gubi se povoljna mrviasta struktura, a postepeno slabe i druge povoljne osobine. To se deava sa velikim imanjima koj nemaju stoke ni krmnog bilja, pa se potpuno prelo na mineralna ubriva, neki su ak i slamu palili. Koliina ubriva zavisi naravno od broja stoke naroito krava. Krave, a u planinskim predjelima ovce za nas su najkorisnije domae ivotinje, jer se hrane travom i sijenom.

Jasno je da samo stajsko ubrivo ne moe biti dovoljno za postizanje prinosa kakve mi oekujemo, ili je ono posebno vrijedno za gajene biljke i za odravanje plodnosti zemljita. Zbog manjka pojedinih hranjiva u zemljitu samo se po sebi razumije da uporedna upotreba mineralniog i stajskog ubriva daje najbolje rezultate, jer treba imati na umu da ako nekog hranjiva nema dovoljno u zemljitu onda ga nema ni u biljkama kojima se ivotinje hrane pa prema tome ni u stajnjaku, sve je to povezano jedno sa drugim.

Meutim, bespredmetno je govoriti o stajnjaku ako njega nema. Zbog mrave zemlje i slabe trave uslovi za dranje veeg broja stoke na podrujima sa pseudoglejom za sada su slabi. Na osnovu ovoga to smo do sada rekli vidljiv je nain kako da se to izmijeni. Sve potie od zemlje i ako nju obogatimo onim to joj nedostaje, a to su na naim zemljitima fosfor i kre stvaraju se bolji uslovi za uspijevanje djetelina i druge krme a time se stvaraju uslovi za dranje veeg broja stoke.

Zelenino ubrenje

Rekli smo da mineralna ubriva pored velike prednosti imaju i nedostatake, a i nikada ne mogu biti jeftina, meutim njihova upotreba je neizbjena kao i trokovi koji se stvaraju prilikom proizvodnje, transporta i primjene. Prema tome veoma je vano da ubrivo bude dobro i znalaki upotrijebljeno prema uputstvima ili preporukama poljoprivrednih strunjaka.

Ne moe se naravno oekivati da usjevi iskoriste svu koliinu ubriva, naime iskoristie jedan dio, drugi dio e uzeti korovi, neto e ostati u zemlji, a neto e se isprati. Biljke su iva bia pa u zasijanom usjevu nastaje jagma oko hranjiva, ljudi nastoje da kulturnim biljkama obezbijede vie hrane unitavajui korove pa na taj nain i taj dio hranjiva se ne izgubi. Kad nakon dizanja usjeva korov zaoremo zajedno sa strnikom i

svim drugim biljnim ostacima to e u zemljitu strunuti raspasti se i ponovo osloboditi biljnu hranu, koju e koristiti naredni usjev. Ali onaj dio hranjiva koji je odnijela voda savim je izgubljen. Dakle sa gledita plodnosti sve ono to je odnijela biljka nije izgubljeno ako se to ponovo zemljitu vrati.

Iz navedenog se moe zakljuiti da su gubici hranjiva ispiranjem, kao i prelaskom u spojeve biljci tee pristupane najmanji kad je zemljite pod usjevom jer ih uzimaju biljke i na taj nain uvaju, a najvei kad na zemljitu nita ne raste, kad je ono golo. Prema tome ako elimo da to manje hranjiva izgubimo ispiranjem ili da to manje pree biljci u slabo pristupane spojeve onda zemljite nikad ne bi smjelo ostati golo, nikad bez nekog usjeva ni ljeti ni zimi. Na primjer, nije dobro da iza penice strnokos i da se ire

19

korovi ali je isto tako loe da zemljite ostane preprano do proljea. Najkorisnije je da u itavom tom periodu njive prekrivaju krmni ili neki drugi usjevi. Na cilj je da ti usjevi budu to bujniji, pa ako je potrebno i oni e se ubriti da bi se stvorilo to vie biljne mase bez obzira da li emo je dati stoci ili emo je zaorati. Ako je pojede stoka to e se vratiti kroz stajsko ubrivo a ako se zaore i to je ubrenje. Na taj se naim zemlji vraaju oduzeta hranjiva u vidu organske materije, a to je sa gledita plodnosti u plemenitijem i postajanijem obliku.

Ima vie vrsta biljaka koje se u tu svrhu siju a sve se zajedniki nazivaju postrne ili meuusjevi. Jedne su prvenstveno namijenjene za ishranu stoke, a druge opet samo za zaoravanje tj. za zeleno ubrenje dok ima i onih koje se ujedno koriste za pau pela. Jedne su povoljne za ljetni druge za zimski period.

Ljetni i zimski peroid se meusobno razlikuju. Ljeto ima obilje svjetla i toplote i ste strane uslovi za rast i razvoj biljaka su dobri. Problem je vlaga jer u vrijeme sjetve je

velika sua, zato se sjetva treba obaviti brzo odmah nakon etve ita. Svaki dan zakanjenja je nenadoknadiv i ravan je sa 5-6 pa i 10 jesenjih dana. Pogodnost za nae krajeve je da tip zemljita o kojima je ovdje rije ne trpe toliko od sue kao neka druga.

U zimskom periodu uslovi za rast biljaka nisu toliko povoljni osim u jesen do

zime, i u proljee do kosidbe ili zaoravanja. U tom dugom periodu ima mnogo vlage pa je i opasnost od ispiranja i gubitka hranjiva velika. Samo bilje moe sprijeiti te gubitke pa je pored stvaranja organske materije osnovna uloga zimskih meuusjeva upravo sprjeavanje tih gubitaka.

Od ljetnih postrnih usjeva spomenuemo neke koje su najpogodnije:

Izmeu onih koje se zaoravaju za zelenino ubrenje najvrednija je plava lupina. To je mahunjarka koja ima jaku mo sakupljanja azota. Korjen puta duboko u podoranicu, a moe da koristi hranjiva i iz tee pristupanih spojeva. Due i postepenije raste pa ju treba sijati to ranije odmah nakon etve, a zaore se u jesen odnosno u punom cvatu. Za razliku od veine drugih mahunarki dobro uspijeva i na mravim kiselim zemljitima, a to je razumljivo ako se ima u vidu da koristi i tee pristupana hranjiva i da se sama opskrbljuje azotom. Stoga je vrlo vrijedna za poboljanje plodnosti upravo kiselih zemljita, te poslije nje svaki usjev dobro uspijeva.

Za sjetvu je potrebno dosta sjemena gotovo kao za penicu, stoga je najbolje da ga zemljoradnici sami proizvode sjetvom lupine u proljee, kao glavni usjev. Sije se plitko 2-3 cm, jer kao grah iznosi sjeme na povrinu, pa ako je duboko zasijano ne moe da iznikne. Ova biljka nije za ishranu stoke jer ima gorke materije u sebi ali ima sorata slatke

lupine koji se koriste u tu svrhu. U poslijednje vrijeme se za zaoravanje koristi jedna vrsta

repice, zapravo uljane rokvice. Zemlja se za nju treba dobro pripremiti jer joj je sjeme

veoma sitno, a sije se takoe iza etve. To je jednogodinja biljka, brzo i bujno raste i dospijeva za dva mjeseca. Stoka je jede sve dok joj stabljika ne odrveni, a inae se povalja i zaorava kad ima najvie biljne mase. Ko ima pele moe postrno sijati faceliju i heljdu. Facelija se smatra najmedonosnijom biljkom. Facelija se osim toga moe siajti u smjesi sa lupinom samo u tom sluaju lupinu treba zasijati rjee, a odmah po njoj i faceliju. U jesen se sve zaorava. Ako se facelija zaorava ako jo cvjeta onda se to mora obaviti nou kad nema pela jer bi ih inae mnogo nastradalo.

Kod nas se negdje postrno sije i kukuruz, meutim to je biljka koja trai povoljne uslove u svakom pogledu a i mnogo hrane pa ako je nema ne uspijeva dobro pogotovo

ako je uhvati sua.

20

Od zimskih meuusjva najznaajniji su sljedei: U prvom redu dolazi repica zvana Perko. Koristi se za krmu i za zaoravanje: To je

dvogodinja biljka koja u prvoj godini razvija samo lisnu masu, a u drugoj u proljee tjera i stabljiku i cvjeta. Tada se povalja zasijee tanjiraama i zaore. Ona se moe siajti i kao postrni usjev iza etve ita, a i u jesen. Ako se sije postrno i ako nema sue moe se u povoljnim uslovima 2-3 puta kositi a u jesen zaorati ili ostaviti da prezimi. Ako se sije

rano u jesen, tj kad prva kia presijee ljeto, onda ju je mogue jo jednom kositi, a u proljee se ponovo kosi ili zaorava prije nego to odrveni.

Od ozimih ita za kisela zemljita je najbolja ra. Ona ima jaku usisnu mo korijena i izraenu sposobnost crpljenja biljnih hranjiva, pa uspijeva i na slabim zemljitima. U proljee rano kree vegetacija pa se koristi kao proljena rana krma, ali samo kratko vrijeme dok ne pone klasati. Kad pone klasati treba ju povaljati i zaorati jer brzo odrveni, pa nije povoljna za ishranu stoke, a i sporo se razlae u zemljitu.

Mnogo se bolji rezultati postiu ako se sije u smjesi sa nekom grahoricom, jer se tad dobiva bolja krma, a i zemljite se obogauje azotom. Meutim grahorice slabije uspijevaju na kiselim zemljitima, pa to moe doi u obzir nakon kalcizacije.

Kao ozimi usjevi za krmu i zeleno ubrenje vrlo je dobra i uljana repica, ali i za nju je potrebno prethodno obaviti kalcizaciju. Mora se sijati rano u jesen i u dobro

pripremljenu zemlju zbog sitnog sjemena. U proljee rano i naglo tjera u stabljiku, pa je i ona prva proljetna krma. Obilno cvjeta pa je dobra i pelinja paa, a zaorava se prije nego to odrveni.

Sva tri navedena meuusjeva, tj. Perko, ra i uljana repica zapravo su predusjevi za kukuruz, pa se mora voditi rauna o njegovim potrebama. Stoga se sa zaoravanjem ne smije kasniti kako bi se kukuruz na vrijeme posijao. Drugo, potrebno ih je prvo povaljati,

a onda isjei tanjiraom vozei traktor poprijeko na smjer povaljivanja, i to ne radi lakeg zaoravanja nego zbog bre razgradnje. Ako se samo povaljaju i zaoru zelene biljke ostanu jo dugo ive bez razgradnje, a cilj je da truljenje i razgradnja to prije ponu kako bi osloboena hranjiva kukuruz mogao uzimati u vrijeme svog najbujnijeg rasta. I tree ako su pokoene za krmu, onda su one odnijele i dosta hranjiva, pa se kukuruz mora normalno poubriti. To isto vai i ako su se kasno zaorale i odrvenile, pa e seu tom sluaju i sporije rastvarati. U ovom sluaju kukuruz je biljka za koju kau da se ne moe preubriti, pa zbog dobrog roda to treba imati u vidu.

Iz navedenog se moe vidjeti da itav period od etve pa do proljea do sjetve kukuruza moe i treba popuniti ljetnim postrnim i zimskim meuusjevima. Tako na primjer iza rano zaorane heljde ili facelije moe doi uljana repica za krmu i za zeleno ubrenje, a iza rano zaorane Rauole moe doi ra za krmu ili zeleno ubrenje, ali moe doi usjev za zrno, ako ne predviamo sjetvu kukuruza. Isto tako iza zaorane lupine dobro uspijeva penica.

I na kraju sve to je reeno o zelenom ubrenju ima za cilj da ukae poljoprivrednicima da i sami mogu da snabdiju svoje zemljite ubrem i biljnim hranjivima. Ne treba zaboraviti da su sve mahunjae, prvenstveno djetelina, a posebno lupina i heljda fabrika azota na vlastitoj njivi. Osim toga neke biljke kao to su lupina i heljda mogu iz zemljita izvlaiti hranjiva i iz tee topivih spojeva, pa ih se na taj nain prevodi u pristupane i za ostale biljke.

Prema tome zeleno ubre i stajnjak treba da budu osnova odravanja i dizanja plodnosti svakog seoskog domainstva, a fabrika mineralna ubriva su zapravo dopuna i to prvenstveno onih hranjiva kojih u zemljitu nema ili ih nema dovoljno i to u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za postizanje odgovarajuih prinosa. Time ne elimo umanjiti vanost mineralnih ubriva ali ona sama ni sa pogleda plodnosti zemljita ne mogu biti

21

dovoljna, kao to ni sam stajnjak i zeleno ubre ne mogu biti dovoljni za postizanje visokih prinosa.

Blagovremena i pravilna obrada zemljita

Da bi biljka mogla da se normalno da klija iznikne i razvija potrebno je zemljite dovesti u povoljno stanje a to postiemo pravilnom i blagovremenom obradom.

Razlozi i ciljevi obrade zemljita su sljeei: priprema zemljita za unoenje sjemena lake prodiranje korjena u dubinu bra i vea infiltracija i zadravanje vode u zemljitu vea infiltracija vazduha i njegova vea razmjena izmeu zemljita i atmosfere unitavanje korova unoenje biljnih ostataka suzbijanje biljnih bolesti i tetoina unoenje ubriva dreniranje i bre suenje mokrih zemljita i smanjenje evapotranspiracije na

suvim.

Pored navedenih koristi od obrade zemljita, ona ima i svoje nedostatke ukoliko nepravilno primjenjuje i to su:

pojaana erozija obraeno zemljite je uvijek vie izloeno eroziji od neobraenog i tete nastale nestrunom obradom mogu biti velike.

bri gubitak humusa se stimulie veom obradom zemljita

kvarenje strukture uslijed dugotrajne obrade, a to se naroito dogaa kad se obrauje mokro zemljite i kada se mnogo gazi

gubitak vremena

poveanje trokova.

Obradom zemljita s najvie mijenjaju njegove fizike osobine. Dok je neobraeno, zemljite je najee tvrdo, zbijeno, slegnuto, obradom se ono drobi, sitni, rastresa, a time mu se poveava zapremina, jer se poveava broj zapremina pora i upljina, poveava se povrina zemljinih gruda i agregata pa prema tome i aktivnost zemljita.

Poveanjem zapremina pora poveava se aeracija obraenog sloja zemljita, a time se u njemu stimuliu mnogobrojni oksidacioni procesi kao i mikrobioloka aktivnost.

Rezultat toga je bra mineralizacija organske materije u zemljitu pa se time stvara vie pristupanih biljnih hranjiva, naroito nitrata.

Obradom zemljita poveava mu se kapacitet za vodu na isti nain kao i za vazduh, brzina apsorpcije i propustljivost za vodu. Zajedno sa poboljanjem vodno-vazdunog reima zemljita obradom mu se popravlja i toplotni reim, tj. zemljite postaje toplije.

Podrivanje

Agromeliorativnas mjera kojom se obrauju dublji slojevi zemljita bez okretanja i mijeanja zemljita naziva se podrivanje. Zemlja se u tom sloju samo rastresa rahli i

22

ostavlja na istom mjestu. Ovom se mjerom rastresa i nepropustan sloj koji se aerira, a

teka i vlana zemljita dreniraju. Pri tome se na povrinu neizbacuju sirovi neplodni slojevi iz dubine.

Zemljite se podriva razliitim oruima: podrivaima, krtinim i dlijetastim plugovima, plugovima vibratorima, dubinskim noevima itd. Podrivati se moe zajedno sa oranjem, a moe kao zasebna operacija. Sa podrivanjem se specijalnim ureajima moe kombinovati i unoenje stajnjaka i mineralnih ubriva u dublje slojeve. Podrivati treba ljeti kada je podrivani sloj zemljita prosuen.

LITERATURA

1. iri, M. (1991): Pedologija (III izdanje). Svjetlost, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Sarajevo.

2. Jaki, Vojna (1972) Klju za itanje i koritenje Pedoloke karte Bosne i

Hercegovine i njene dokumentacije u praksi. Mjerilo karte 1:50.000). Zavod za

agropedologiju, Institut za poljoprivredna istraivanja Sarajevo. Sarajevo.

3. Markovi, M. (2002): Uticaj meliorativnih mjera na sadraj kalcijuma i

magnezijuma u pseudogleju. Agroznanje, god. III, br. 2, str. 137-147. Banjaluka.

4. Markovi, M. sa saradnicima (2006): Osnova zatite, korienja i ureenja poljoprivrednog zemljita grada Banja Luka. Monografija. 155 str. Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. Banja Luka.

5. Popovi, ., Baovi, M. (1962): Dosadanja iskustva sa obradom i ubrenjem parapodzola sjeverne Bosne. Agrohemija, 7: 419-433. Beograd.

6. Ubavi, M. (1996): ubriva i njihova primjena, Feljton, Novi Sad.

7. Ubavi, M., Markovi, M., Oljaa, R. (2008): Mikroelementi i mikroubriva i njihova primjena u praksi. Knjiga. 71 str. Poljoprivredni fakultet, Univerziteta u

Banjoj Luci. Banja Luka.

8. ivkovi, M. (1991): Pedologija (Prva kljiga), Geneza, sastav i osobine zemljita. Poljoprivredni fakultet, Beograd.