Sveučilište u Zagrebu

Agronomski fakultet

Ekološka poljoprivreda

Barbara Ljubičić

Ekološka proizvodnja borovnice

ZAVRŠNI RAD

Mentor: Iz. prof. dr. sc. Boris Duralija

Zagreb, 2016.

Ovaj završni rad je ocijenjen i obranjen dana ____________________s ocjenom

________________________________ pred Stručnim povjerenstvom u sastavu:

1. Izv. prof. dr. sc. Boris Duralija ____________________________________

2. Izv. prof. dr. sc. Đani Benčić ______________________________________

3. Izv. prof. dr. sc. Martina Skendrović Babojelić ________________________.

SAŽETAK

Borovnica se među ostalim voćnim vrstama ističe po svojim zahtjevima za tlom i

hranivima. Potrebno joj je kiselo tlo, idealno u rasponu od 4,8 do 5,5 pH vrijednosti, a dušik u

tlu preferira u amonijskom obliku. Osim toga, za borovnicu je važna pogodna tekstura tla,

dobra dreniranost, te niska razina kalcija u tlu. Ona ima niske zahtjeve u pogledu dušika, a

najbolje uspijeva na tlu bogatom organskom tvari. Kod ove kulture općenito se javlja manje

problema sa štetnicima nego kod većine ostalih voćnih vrsta, a oni se uglavnom mogu riješiti

pravilnim odabirom sorte, pomotehničkim mjerama i održavanjem higijene nasada. Navedene

značajke čine borovnicu pogodnom kulturom za ekološki uzgoj. Na svjetskom tržištu,

borovnica iz ekološkog uzgoja postiže do 20% veću cijenu od one iz konvencionalnog uzgoja.

Posljednjih godina potražnja za borovnicom u stalnom je porastu, pa raste broj zasađenih

nasada u hektarima, na svjetskoj i europskoj razini.

KLJUČNE RIJEČI: Vaccinium corymbosum, pH vrijednost, organska tvar

SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................1

2. REZULTATI RADA...............................................................................................................2

2.1. ODABIR TERENA I UVJETI TLA...............................................................................2

2.1.1. Važnost pH vrijednosti tla.....................................................................................2

2.1.2. Ostali uvjeti tla......................................................................................................3

2.2. ODABIR SORTE............................................................................................................5

2.3. SADNJA..........................................................................................................................6

2.3.1. Razmak sadnje.......................................................................................................6

2.3.2. Sadnja na povišene gredice...................................................................................6

2.4. ULOGA POKROVNIH USJEVA U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI BOROVNICE....8

2.4.1. Predkulture............................................................................................................8

2.4.2. Pokrovni usjevi u međuredovima..........................................................................9

2.5. MALČIRANJE I KONTROLA KOROVA UNUTAR REDOVA.................................10

2.6. HRANIVA I ORGANSKA GNOJIDBA.......................................................................11

2.7. NAJZNAČAJNIJE BOLESTI I ŠTETNICI.................................................................14

2.7.1. Zaštita od bolesti i štetnika u ekološkoj proizvodnji borovnice..........................16

2.8. REZIDBA I BERBA.....................................................................................................18

2.9. NOVA KRETANJA NA TRŽIŠTU BOROVNICE.......................................................20

3. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA.........................................................................................22

POPIS LITERATURE...............................................................................................................23

1

1. UVOD

Borovnica je porijeklom američka voćna vrsta, koja se u Europi danas sve više uzgaja.

Na američkom tržištu to je, po potrošnji u svježem stanju, druga po redu vrsta jagodastog

voća, odmah nakon jagode. Velik interes potrošača leži u njenom povoljnom učinku na

čovjekovo zdravlje, što je i znanstveno dokazano.

Ona je jedna od pogodnijih vrsta za ekološki uzgoj jer preferira amonij – nitrate. Osim

toga, kod borovnice su ostaci pesticida lako uočljivi, pa je samim tim uočljiva i razlika

između svježeg proizvoda iz ekološkog i onoga iz konvencionalnog uzgoja. Razina ukupnih

antioksidanasa dokazano je veća kod ekološki uzgojene borovnice. Kod borovnice se općenito

javlja manje problema sa štetnicima, što je velika prednost u ekološkoj proizvodnji voća, a

većina problema te vrste kod borovnice se može riješiti odabirom sorte, rezidbom i pravilnom

higijenom nasada. Borovnica ima i relativno niske potrebe za dušikom, a najbolje joj

odgovaraju upravo organska gnojiva. Nužno je u podizanju nasada borovnice postići

odgovarajuću pH vrijednost tla i zaštititi nasad od ptica, dok je s ekonomskog gledišta

najvažnija prednost zemljopisnog položaja nasada i vremenski uvjeti u sezoni dozrijevanja

plodova.

Valja naglasiti da se ovaj rad odnosi isključivo na visokogrmnu borovnicu (Vaccinium

corymbosum), koja se inače u najvećoj mjeri uzgaja i u svim područjima svijeta. Osim

visokogrmne borovnice u komercijalne svrhe se uzgajaju još dva tipa- tzv. Rabbiteye ili zečje

oko (Vaccinium ashei) koja je prilagođena za jug SAD-a i južnu Ameriku i niskogrmolika

borovnica (Vaccinium angustifolium), prilagođena za uzgoj u područjima s hladnom klimom.

Cilj ovoga rada je dati pregled postupaka vezanih za podizanje nasada u ekološkom

uzgoju borovnice, s naglaskom na odabir terena, sortimenta, te agrotehničkih i pomotehničkih

mjera, te ukazati na probleme i izazove na koje pritom uzgajivači nailaze. U posljednjem

poglavlju prikazano je stanje na svjetskom tržištu borovnice.

2

2. REZULTATI RADA

2.1. ODABIR TERENA I UVJETI TLA

Zdravo tlo je osnova ekološkog uzgoja. Redoviti dodaci organske tvari u obliku zelene

biljne mase, komposta ili gnoja životinjskog porijekla stvaraju biološki aktivno tlo, dobre

strukture i visokog kapaciteta za očuvanje hraniva i vode. Praksu izmjene usjeva koja bi

potakla zdravstvenu ispravnost tla treba započeti jednu do dvije godine prije same sadnje

borovnice. Za ekološke uzgajivače od iznimne je važnosti uočiti povezanost između tla,

hraniva, štetočinja te korova da bi bili uspješni u proizvodnji.

Kad su jednom borovnice zasađene teško je naknadno postići veće promjene u

poboljšanju tla i drenaže zraka, pH vrijednosti tla ili stanja hraniva. Poboljšanje strukture tla

ili uklanjanje kompaktnih slojeva u već zasnovanom nasadu borovnica rijetko kada postiže

uspjeh. Dakle, tri su osnovna uvjeta u pogledu tla koja treba zadovoljiti prije same sadnje

borovnica; postići pH vrijednost od 4,5, omogućiti dubinu zakorijenjivanja od 45 cm te

osigurati dobru drenažu tla.

2.1.1. Važnost pH vrijednosti tla

Borovnice se ističu među ostalim voćnim vrstama po svojim zahtjevima za tlom i

hranivima. Kao pripadnice porodice Ericaceae, zahtijevaju kiselo tlo, idealno u rasponu od

4,8 do 5,5 pH (iako će borovnice rasti i na tlu raspona od 3,8 do 5,5 pH, ukoliko takvo tlo

obiluje organskom tvari). Postoji nekoliko razloga za to: pH tla znatno viši od 5,5 često

rezultira fero - klorozom; dok se pri pH vrijednosti nižoj od 4,8, javlja mogućnost toksičnosti

manganom. Oba slučaja za biljke nisu povoljna.

Tla sa prirodnom pH vrijednošću iznad 5,5 zadaju izrazite probleme ekološkim

proizvođačima borovnica. Potrebne su višekratne primjene sredstava za zakiseljavanje tla

kako bi se održala željena pH vrijednost te spriječilo vraćanje tla na prirodnu razinu kiselosti.

U konvencionalnoj poljoprivredi ovi se problemi rješavaju dodavanjem amonij-sulfata ili

diamonij-fosfata čija upotreba u ekološkoj poljoprivredi nije dozvoljena.

3

Također, pH tla igra značajnu ulogu u upravljanju dušikom kod nasada borovnice.

Istraživanja su pokazala da borovnice preferiraju dušik u tlu u amonijskom obliku, te ga

apsorbiraju i koriste puno efikasnije od nitratnog dušika - oblika kojeg preferira većina ostalih

komercijalnih kultura. Neutralnim i bazičnim tlima pogoduje nitrifikacija - brza konverzija

amonijskog dušika u nitrat uz pomoć aktivnosti dušičnih mikroorganizama. Kad se održava

kiselo okruženje u tlu, amonijski oblik dušika prevladava i on je kao takav odmah dostupan

borovnicama. Ukoliko se primjenjuje neko sporo otpuštajuće organsko gnojivo, kao npr. riblje

brašno, dušik iz proteina prijeći će najprije u amonijak. Amonijak bi se u neutralnim uvjetima

tla brzo pretvorio u nitrat, dok u kiselom tlu takav dušik ima tendenciju da ostane u svom

poželjnom amonijskom obliku (Kuepper i Diver, 2004).

Česta praksa u ekološkoj proizvodnji pri snižavanju pH vrijednosti je primjena

sumpora, na temelju prethodno obavljenoga testa pH vrijednosti tla. Prihvatljiva zamjena za

sumpor često je brašno od sjemena organskog pamuka ili, ukoliko pH nije previsok, piljevina

ili mulch od borovih iglica.

Ekološki proizvođači katkad povećavaju primjenu treseta kod sadnje, jer je i treset

sredstvo za zakiseljavanje, vrijednosti od 4,8 pH, te tako smanjuju potrebu za sumporom. Iako

cjenovno relativno skup, treset je otporan na rastvaranje i pruža jednake dobrobiti tlu kao i

humus. Jeftinija alternativa tresetu može biti i kora borovine. Preporučljivo je pratiti pH

vrijednost tla kako se s vremenom tijekom proizvodnje mogu javiti postepene promjene. Voda

za navodnjavanje često sadrži kalcij i magnezij, koji mogu prouzročiti kretanje pH vrijednosti

naviše (Kuepper i Diver, 2004).

2.2. Ostali uvjeti tla

Uz pretpostavku da je postignuta pH vrijednost od 4,5 preostaju još neki uvjeti koje

treba zadovoljiti prije uspješnog uzgoja borovnica; pogodna tekstura tla, dobra dreniranost, te

niska razina kalcija u tlu. Teška glinena tla bi trebalo izbjegavati, jer ona nisu porozna, pa

vlaknasto korijenje borovnice otežano prodire kroz takvo tlo. Također, treba izbjegavati tla sa

visokom razinom kalcija (više od 1 000 ppm), što je neprihvatljivo u proizvodnji borovnica.

Čak i pri niskoj pH vrijednosti, visok udio kalcija u tlu ometati će fiziologiju biljke. Lokacije

koje ne zadovoljavaju ova tri navedena uvjeta ne bi trebalo koristiti za proizvodnju borovnice.

4

Dodavanje komposta, treseta ili pijeska može ublažiti takvo stanje tla ali samo na maloj

razini. Veće korekcije i veći zahvati ne bi bili ekonomski opravdani (Carroll i sur., 2015).

Pripreme za sadnju borovnice trebalo bi započeti najmanje jednu godinu prije same

sadnje. Odabrati lokaciju s dobrom drenažom zraka i vode, ključno je za uspješnu ekološku

proizvodnju. Zdrave sadnice na dobro dreniranom tlu, te izloženosti strujanju zraka su

najmanje podložne djelovanju štetnika. Sadnja na visokim gredicama također pomaže u

rješavanju problema u slučajevima tla s lošijom drenažom.

Hladan zrak, kao i voda, spušta se nizbrdo i skuplja se u nižim područjima ili

područjima gdje stabla ili grmovi ometaju protok zraka. Takvi ''ledeni džepovi'' povećavaju

rizik kako od zimskih tako i od proljetnih i jesenjih mrazeva. Odabirom lokacije sa laganom

padinom i dobrom drenažom zraka smanjiti će rizik od mraza. Ukoliko to nije moguće,

odabirom kasno cvatućih sorata može se umanjiti mogućnost šteta od proljetnih mrazeva

Širok razmak među redovima može osigurati bolju cirkulaciju zraka u nasadu, s 3,6 metara

razmaka i 1,5 metara između biljaka unutar reda (Carroll i sur., 2015).

Borovnice imaju plitak korijenov sustav, osjetljiv na sušu i netolerantan na ustajalu

vlagu. Dubina zakorijenjivanja dopire do 45 cm. Pjeskovito-ilovasta, dobro drenirana tla, pH

vrijednosti 4,5 sa sadržajem organske tvari većim od 3% smatraju se idealnima za uzgoj

borovnice.

Važan kriterij pri odlučivanju o lokaciji za nasad borovnica je i voda za navodnjavanje,

njena kvantiteta ali i kvaliteta. Izvor vode trebao bi osigurati dovoljan volumen vode za

navodnjavanje tijekom sezone rasta. Borovnice obično trebaju 500 do 600 mm padalina u

sezoni rasta. Voda za navodnjavanje treba biti pH vrijednosti 5,5 ili niža. Ukoliko su

zadovoljeni ostali uvjeti u vezi lokacije, ali je tlo ili voda za navodnjavanje i dalje iznad 5,5

pH, tada zakiseljavanje vode može biti primjereno, inače se pH tla može s vremenom povećati

i uzrokovati štetne efekte za nasad borovnice.

5

2.2. ODABIR SORTE

Pri odabiru određene sorte borovnice za sadnju ekološki uzgajivač osobito mora uzeti

u obzir otpornost na bolesti s jednakim značajem kao i razinu priroda, zrelost, zahtjeve za

hladnoćom, veličinu ploda, boju i okus ploda. Sorte pokazuju značajne razlike u podložnosti

nekim ključnim bolestima. Tip bolesti i njen intenzitet mogu varirati u svakoj zemlji i regiji.

Proizvođači sadnica kao i katalozi sadnog materijala pružaju informacije o tolerantnosti

određenih sorata na bolesti (Sciarappa i sur., 2008).

U ekološkoj proizvodnji borovnice, relativna otpornost sorte ili podložnost gljivičnim

oboljenjima iznimno je važan faktor zbog ograničenog broja dostupnih ekološki prihvatljivih

fungicida. Općenito, za uspješnu ekološku proizvodnju, sorte bi bi trebale biti dovoljno

snažne da podnesu nepovoljne vremenske uvjete, kompeticiju s korovima te biti manje sklone

propadanju plodova (Carroll i sur., 2015).

Ovisno o vremenu dozrijevanja plodova, postoje tri skupine sorata borovnice; rane

('Duke', 'Patriot', 'Reka', 'Spartan'), srednje ('Bluecrop', 'Blu-ray', 'KaBluey', 'Northland') i

kasne ('Aurora', 'Darrow', 'Elliott', 'Jersey'). Visok potencijal u ekološkoj proizvodnji na

područjima s kontinentalnom klimom imaju rane sorte 'Draper', 'Bluejay' i 'Northland', srednje

'Bluecrop', te kasne sorte 'Aurora', 'Liberty' i 'Nelson'.

Uzgajivači trebaju voditi računa gdje nabavljaju sadni materijal, koji u ekološkoj

proizvodnji mora biti također ekološki, bilo da se radi o sjemenu, jednogodišnjim ili

višegodišnjim sadnicama. Sadni materijal smije biti tretiran samo dozvoljenim sredstvima u

ekološkoj proizvodnji. Samo u nedostatku organski certificiranog sadnog materijala, ekološki

proizvođači borovnice mogu se poslužiti i konvencionalnim izvorima materijala. Nadalje,

kako borovnice ne rađaju do 3-4 godine nakon sadnje preduvjeti za tranziciju iz

konvencionalne u ekološku proizvodnju na taj način će se postići do vremena prve berbe.

6

2.3. SADNJA

2.3.1. Razmak sadnje

Visokogrmne borovnice obično se sade na razmak od 1,2 do 1,4 metra unutar reda, te

2,4 do 3,7 metara između redova. Kako grmovi postaju veći u zreloj dobi, mnogim

uzgajivačima više odgovara razmak redova od 3,0 do 3,6 metara zbog zahvata u kojima je

potrebna mehanizacija (Kuepper i Diver, 2004).

Dr. J.N. Moore sa Sveučilišta Arkansas eksperimentirao je i sa gušćom sadnjom

visokogrmnih borovnica, udvostučivši broj biljaka po hektaru. Prirodi su prvih pet godina

nakon sadnje bili znatno veći. No, nakon pete godine, kompeticija biljaka unutar redova može

uzrokovati mnoge probleme te zahtijeva odstranjivanje svake druge biljke unutra reda.

Visokogrmne borovnice se lako presađuju, pa je moguće odstranjene biljke iz nasada

iskoristiti za podizanje novog nasada borovnica (Carroll i sur., 2015).

2.3.2. Sadnja na povišene gredice

Viskogrmne borovnice zahtijevaju dobro drenirano tlo pa se često zasađuju na visokim

gredicama. Visoke gredice sprječavaju natapanje tla, smanjuju zbijanje, poboljšavaju

unutarnju drenažu, te smanjuju probleme s bolestima korijenova sustava. Sadnja na ravnom

tlu, s druge strane, poboljšava vlaženje tla te smanjuje temperaturu u vrijeme sazrijevanja

plodova, što donosi dobrobiti za rast korijenja kod južne visokogrmne borovnice, koja je

hibrid V. corymbosum i V. darrowi Camp. (Larco i sur., 2013).

Sadnja na gredice pospješuje nadzemni rast u odnosu na sadnju na ravnom tlu ali nema

velikog utjecaja na rast korijenja nakon druge sezone. Poboljšani rast gornjeg dijela biljke u

drugoj sezoni uzgoja može biti povezan s većim stupnjem fotosinteze na manje natopljenim

tlima.

U studijama o ekološkoj proizvodnji borovnice, najveći rast biljke kao i urod, nakon

druge sezone uzgoja, utvrđeni su kod nasada na gredicama gdje su biljke bile prihranjivane

ribljom emulzijom, te su bile malčirane (Larco i sur., 2013).

7

Poželjne su gredice visine do 30 cm, koje se lako pokrivaju usitnjenim drvnim

ostacima (naročito piljevinom crnogoričnih ili igličastih vrsta) koja dugoročno smanjuje pH

vrijednost, smanjuje ili onemogućava porast korova i tijekom ljetnih vrućina sprječava

gubitak vlage. Dobro je svake godine nasipati 10 cm piljevine podno rodnih grmova. Kako je

korijenov sustav borovnica plitak, gusto prepleten i vlaknast, razvija se u relativno malom

opsegu. Glavnina korijena raste na dubini od 35 do 40 cm, a sadnice je potrebno zasaditi 2 do

5 cm dublje nego što su rasle u rasadniku ili kontejneru, jer se time potiče rast zemljišnih

izdanaka. Borovnice nakon sadnje nije potrebno rezati, odstranjuju se samo oštećeni organi, te

prekobrojni ili od 3 mm tanji zemljišni izdanci.

8

2.4. ULOGA POKROVNIH USJEVA U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI BOROVNICE

Pokrovni usjevi koriste se zbog svojih vrijednih učinaka na svojstva tla, kao što su

dodavanje organske tvari tlu, osiguranje hraniva za biljke, kontrola korova među redovima,

prevencija erozije na padinama te održavanje potrebne vlažnosti tla. Također mogu poboljšati

infiltraciju vode u tlo, održavati korisnu gljivičnu populaciju, te tako pomoći u kontroli

insekata, bolesti i nematoda. Da bi bili efikasni, pokrovne usjeve treba tretirati kao bilo koju

drugu vrijednu kulturu u uzgoju, sa svim svojim zahtjevima, uključujući potrebe za

hranivima, osjetljivost i toleranciju, antagonizam na patogene korijenja i druge štetnike,

životni ciklus te metode zasnivanja i košnje. Ekološki proizvođači također trebaju koristiti

ekološki certificirano sjeme kod sijanja pokrovnih usjeva (Carroll i sur., 2015).

2.4.1. Predkulture

Pokrovni usjevi igraju važnu ulogu u godinama koje prethode sadnji samih borovnica,

kao predkulture, na način da podižu razinu organske tvari u tlu, rahle tlo i smanjuju zbijanje,

sprječavaju eroziju, te suzbijaju i eliminiraju korove. Prema željenom cilju trebalo bi odabrati

određene biljke za pokrovni usjev, primjerice, neke biljke mogu dodati dušik u tlo (djeteline i

grahorice), neke suzbiti korove a neke mogu postići oba cilja. Pokrovni usjevi zasijani u

kasno ljeto suzbit će rast jednogodišnjih korova, poboljšati će teksturu tla, osigurati organsku

tvar u tlu i podići razinu dušika. Također, mogu biti zasijani u kasnu jesen ili u proljeće prije

sadnje same kulture. Određeni pokrovni usjevi (Calendula officinalis ili Brassicacae) mogu

suzbiti ili spriječiti populacije nematoda.

Neke kulture koriste se kao alelopatski usjevi (npr. raž) jer mogu inhibirati rast korova

pomoću alelopatije. Raž djeluje alelopatski na korove kad se koristi kao pokrovni usjev ali i

kad se koriste njeni žetveni ostaci u svrhu malčiranja. Ostaci raži zadržani na površini tla

otpuštaju kemijske spojeve koji sprječavaju klijanje i rast sjemena velikog broja trava i

širokolisnih korovnih vrsta. Zadržavanje ostataka na površini tla može biti provedeno na

način da se biljke pokose prije formiranja sjemena (Carroll i sur., 2015). Raž, zbog velike

dubine korijenja, dobro rahli tlo i poboljšava mu strukturu, a može se koristiti i u svrhu zelene

gnojidbe (sideracije), zaoravanjem u tlo. Osim raži, kao predkulture borovnici, mogu se sijati

i zob, ječam, heljda, zeljanice, ili grahorice.

9

2.4.2. Pokrovni usjevi u međuredovima

Korijenov sustav borovnice nije prostran, pa prema tome obrada međuredova u svrhu

kontrole korova i zasijavanja pokrovnih usjeva je manje štetna za borovnice, nego što je to

slučaj kod kupina. Ipak, važno je ne vršiti obradu tla dublju od 7,5 cm. Slično tome, ''živi

mulch'' u međuredovima nije u kompeticiji sa borovnicama osim ako se ne koriste agresivne

vrste. Pravovremena košnja, obično tri do pet puta godišnje je uobičajeno sredstvo kontrole

korova i ostale vegetacije u međuredovima. Važno je pri tom da se košnja obavi prije nego

korovi proizvedu sjeme, koje bi se moglo rasuti unutar redova te niknuti kasnije (Kuepper i

Diver, 2004).

Trajno zasijani međuredni prilazi zahtijevaju redovnu košnju također, ali njihove

prednosti su smanjena zbijenost tla, manje prašine, blata i erozije, bioraznolikost za

agroekosistem nasada i povećanje organske tvari u tlu. Uzgajivači često žele biti u

mogućnosti raditi u nasadima nedugo nakon kiše, a to je često nemoguće ako su prilazi

ogoljeni ili zakorovljeni. Za nasade borovnica preporučuju se tri tipa travnjaka: višegodišnja

vlasulja trstikasta, hrapavolisna vlasulja ili engleski ljulj. Svaki od navedenih je otporan na

niski pH i plodnost, sušu i bolesti, te je učinkovit u borbi s korovima. Osim travnjaka moguće

je zasijati i druge kulture u međuredovima, ali bi one trebale podnositi nisku pH vrijednost te

biti u mogućnosti nadvladati većinu korova. U većini nasada se prirodno pojavljuju djeteline

(Trifolium spp.), trputac (Plantago sp.), maslačak (Taraxacum) i druge širokolisne biljke koje

inače niču na pokošenim travnatim stazama. Kada su borovnice u cvatnji, svakako treba

pokositi cvatuće pokrovne usjeve i korove kako bi se pčele i drugi oprašivači potaknuli da

umjesto tih cvjetova posjete cvjetove borovnica (Carroll i sur., 2015).

10

2.5. MALČIRANJE I KONTROLA KOROVA UNUTAR REDOVA

Kao i kod drugih višegodišnjih voćnih kultura, u nasadima borovnica važno je dovesti

pod kontrolu višegodišnje, agresivne korove prije samog podizanja nasada. U Sjevernoj

Americi borovnice se uglavnom sade na povišenim gredicama te se malčiraju. Deblji mulch

osigurava suzbijanje korova, regulira temperaturu tla, polako otpušta hraniva, pruža dodatak

organske tvari i očuvanje vlage. Kasnije je naročito važan jer korijenju borovnice ponestaje

dlačica, a to su mjesta primarne apsorpcije vode i minerala.

Preporučuje se malčiranje piljevinom, korom, komadićima ili strugotinama drveta u

trakama 1,0 do 1,2 metra širine, dubine 7 do 8 centimetara. Ekološki uzgajivači daju prednost

dubljem mulchu, do 15 cm u trakama širine najmanje 1,2 metra. Idealno bi mulch trebao biti

dovoljno krupan i razmjerno ravne površine da potakne ulazak vode i razmjenu plinova

(Kuepper i Diver, 2004).

Pod pojmom ''živi mulch'' podrazumijeva se pokrovni usjev unutar nasada, kojim se

suzbijaju korovi, smanjuje ili sprječava erozija tla, poboljšava plodnost i održava optimalna

vlažnost tla. U nasadima borovnice ovaj se pojam više odnosi na sijanje trajnog usjeva u

međuredovima, jer se unutar redova primjenjuje prethodno opisano malčiranje korom,

piljevinom i strugotinama drveta.

Kao zamjena za malčiranje materijalom organskog porijekla sve su češće u upotrebi

geotekstilne tkanine, koji su skuplje rješenje ali su trajniji i nezapaljivi materijali i mogu biti u

upotrebi 10 do 12 godina. Kao pokrivač korova geotekstil se inače upotrebljava u voćnjacima

zbog svoje učinkovitosti u kontroli korova, iako oni mogu izrasti u samim otvorima za biljke

pa je ručno uklanjanje potrebno u komercijalnim nasadima. Ipak, temperatura tla može porasti

ispod takvih pokrivača korova, te tako umanjiti rast biljke (Larco i sur., 2013).

Uočeno je da neporozne, crne plastične mulch folije, općenito korištene u proizvodnji

povrtnih kultura, nisu preporučljive za borovnice. Razlog je što polietilenska plastika potiče

površinsko zakorijenjivanje i time čini biljku podložnijom stresu uslijed suše i zimskim

ozljedama od mrazeva (Kuepper i Diver, 2004).

11

2.6. HRANIVA I ORGANSKA GNOJIDBA

Ekološki uzgajivači češće su usredotočeni na ishranu tla ili točnije, na ishranu

mikroorganizama u tlu, nego na ishranu same biljke. Mikroorganizmi razlažu organsku tvar u

tlu da bi otpustili hraniva i pretvorili ju u stabilniji oblik – humus. Ovo razlaganje organske

tvari odvija se kroz sezonu rasta, ovisno o temperaturama u tlu, dostupnosti vode i kvaliteti

tla. Otpuštena hraniva tada se drže za čestice tla ili u humusu te su tako dostupna kulturi i

pokrovnim usjevima za rast. Dodavanje komposta u tlo, sijanje pokrovnih usjeva ili

dodavanje biljnih ostataka također pruža izvor hrane za mikrobe tla.

Jedan od ciljeva uzgajivača je povećanje učinkovitosti svih resursa kojima raspolaže

(što uključuje teren, vodu i hraniva) kako bi optimizirao rast biljaka i njihov prirod. Slabe

biljke, manjih listova a kraćih izdanaka neće dati primjeren urod u tekućoj sezoni, niti će

razviti cvjetne pupove u idućoj sezoni. Suprotno tome, biljke bogatog rasta i tamnih listova

manje su učinkovite u iskorištavanju vode, zasjenjuju jedna drugu, sklone su zimskim

ozljedama, bolestima i insektima, te slabije rađaju plodovima. Ekološki nasadi trebali bi težiti

ravnoteži u dostupnosti hraniva tla- putem navodnjavanja, dodavanja organske tvari, održanja

potrebne pH vrijednosti, te aktivnosti mikroorganizama s ciljevima proizvodnje (Carroll i sur.,

2015.). Potreba za hranivima najveća je tijekom rasta izbojaka i razvoja plodova kada se

rezerve hraniva stvorenih prethodne godine prenose i troše, a biljka aktivno raste. Starost

biljke, vegetativni rast i prirod određuju potrebu za hranivima u toku sezone rasta. Općenito,

borovnice imaju niže potrebe za hranivima nego mnoge druge voćne vrste te obično

zahtijevaju male količine dopunske ishrane (Carroll i sur., 2015).

Nizak pH također je potreban u sprječavanju deficita određenih mikroelemenata tla,

posebno željeza. Sumpor je koristan u snižavanju pH tla kod borovnica. Količina sumpora

koju treba primijeniti ovisi o vrsti tla, kapacitetu izmjene kationa i trenutnoj pH vrijednosti

(Tablica 1.).

12

Tablica 1. Količina sumpora potrebna za postizanje pH 4.5 vrijednosti tla (kg/ha)

Tip tla

Trenutna pH vrijednost Pjeskovito Ilovasto Glina

5.0 31.5 95.4 144.0

5.5 63.0 189.0 288.0

6.0 118.8 363.6 545.4

6.5 151.2 459.0 689.4

(Izvor: Carroll i sur., 2015., prema podacima iz tablice 6.2.1.)

Primjena komposta može pružiti mnoge dobrobiti u proizvodnji borovnica. Kako se

kompost razlaže, postupno otpušta 3 do 10 % ukupnog dušika, u mineralnom obliku nekoliko

godina nakon primjene. Kompost od ostataka komunalnog otpada danas je lako dostupan u

mnogim proizvodnim regijama u svijetu i može biti pogodan za komercijalnu proizvodnju

borovnice (Larco i sur., 2013). S druge strane, kompost podiže pH vrijednost tla, pa ga ipak

treba primjenjivati u umjerenim količinama.

Preporučljive su redovne analize tla i analize lista u praćenju razine hraniva, kako bi se

na temelju rezultata donosile odluke o vrsti i količini gnojiva koje treba primijeniti u nasadu.

U ekološkoj proizvodnji koriste se samo dozvoljena, općenito prirodna gnojiva, kao kruta i

tekuća gnojiva životinjskog porijekla ili kompostirani gnoj. Treba uzeti u obzir da je 50%

ukupnog dušika iz krutog gnoja raspoloživo u prvoj godini, zatim 50% ostatka u drugoj i

ponovno, 50% ostatka od druge godine dostupno je u trećoj godini nakon primjene. Kod

primjene kompostiranog gnoja, dostupno je 10 do 25% ukupnog dušika u prvoj godini. O

zrelosti komposta ovisi dostupnost dušika; što je kompost nezreliji to će više dušika biti

otpušteno odmah u prvoj godini.

Valja naglasiti da u nasadima borovnice ne bi trebalo primjenjivati gnojiva bogata

kalcijem, te izbjegavati primjenu stajskog gnoja u većim količinama, obzirom da on povećava

pH vrijednost tla. Gnoj životinjskog porijekla za primjenu u ekološkim nasadima treba

potjecati iz ekološkog uzgoja životinja.

U ekološkoj proizvodnji borovnice koriste se i druga prirodna gnojiva, npr. riblja

emulzija ili brašno od perja peradi, kao izvori dušika. Riblja emulzija primjenjuje se direktno

13

na tlo u tekućem obliku, na područje cijelog reda nasada ili se ubrizgava kroz sistem

navodnjavanja. Brašno perja peradi, granulirani proizvod, visoke je brzine mineralizacije

dušika, i pretvara 30 do 60% ukupnog dušika u mineralni oblik unutar 14 dana u vlažnim

tlima, s kulminacijom oslobađanja mineralnog dušika u iznosu 65-75% ukupnog dušika nakon

70 dana. Riblji proizvodi za ishranu također brzo mineraliziraju dušik nakon primjene u tlo.

Uočena je podjednaka stopa mineralizacije dušika (58-64% ukupnog dušika pretvoreno u

mineralni oblik u 28 dana) kod raznih ribljih i pernatih gnojiva (Larco i sur., 2013).

Neki ekološki uzgajivači prakticiraju i folijarnu ishranu borovnica, a ona je korisna

ako su biljke pod stresom ili imaju veće potrebe za hranjivima. Uglavnom se takva ishrana

sastoji od algi i riblje emulzije (Kuepper i Diver, 2004).

Zelena gnojidba podrazumijeva unos svježe, lako razgradive organske tvari u tlo s

namjerom obogaćivanja tla hranivima, dok pokrovni usjevi imaju dodatnu funkciju

''pokrivača tla'' s namjerom sprječavanja erozije (vodom ili vjetrom) i ispiranja hraniva. Kod

izbora usjeva (ili smjese usjeva) za zelenu gnojidbu treba znati da leguminoze sadrže relativno

visok udio dušika uz niži sadržaj ugljikohidrata, dok je kod trava obrnuto (Vukadinović i

Vukadinović, 2016).

14

2.7. NAJZNAČAJNIJE BOLESTI I ŠTETNICI

Iako se sve do nedavno smatralo da je uzgoj visokogrmne borovnice u Europi moguć

bez posebnih mjera zaštite, novija iskustva pokazuju drugačije. U područjima Europe s

relativno malo ukupnih godišnjih oborina, štetnici ne predstavljaju veliki problem, međutim,

kad se intenzivni uzgoj borovnice proširio na alpsko područje (npr. Švicarska, Austrija, Italija,

Slovenija) pojavili su se i problemi sa uzročnicima bolesti visokogrmnih borovnica.

Bolesti vezane za intenzivan uzgoj borovnice u srednjeeuropskom području mogu se

svrstati u dvije skupine: bolesti koje napadaju cvjetne i generativne organe, tj. plodove (npr.

trulež bobe borovnice - Monilinia vaccinii corymbosi, siva plijesan - Botrytis cinerea i

antraknoze - Colletotrichum spp.) i gljivične bolesti koje napadaju korijen i izdanke (npr.

vlažna trulež korijena - Phytophthora spp., te uzročnici raka, paleži i prijevremenog

propadanja izdanaka - Botryosphaeria, Fusiccocum, Godronia, Phomopsis).

Najveće su izravne štete na urodu borovnica upravo one od truleži bobe borovnice

(Monilinia vaccinii-corymbosi), koja prezimi na mumificiranim plodovima i tijekom proljeća

zarazi mlade izdanke. Po prvi je put ova bolest u Europi pronađena na području Austrije 2003.

godine, a proteklih je sezona u pojedinim nasadima borovnice u susjednoj Republici Sloveniji

zabilježena štetnost od ove bolesti veća od 60% (Šubić, 2013). Parazit napada izbojke i tek

otvorene listove koji poprimaju tamnoljubičastu boju, a jako zaraženi listovi otpadaju.

Istovremeno odumiru zaraženi izbojci i cvjetovi na njima, a nakon što otpadnu zaraženi

dijelovi biljke, simptomi su rijetki ili ih nema sve do zriobe plodova (Cvjetković, 2010).

Trulež bobe borovnice prilagođena je nižim proljetnim temperaturama, pa je uz vlaženje

osjetljivih biljnih organa od samo 4 sata zaraza moguća već pri 10 ºC, dok je pri temperaturi

od samo 2 ºC za infekciju potrebno zadržavanje vlage u trajanju od minimalno 10 sati. Ovu

bolest treba suzbijati preventivno u stadiju otvaranja pupova i pred početak cvatnje borovnice.

Razvoju sive plijesni (Botrytis cinerea) pogoduje pretjerana gnojidba i navodnjavanje

uz bujan razvoj rodnih grmova ili rane od mraza i tuče. Zaraze su jače ako je tijekom cvatnje

kišovito vrijeme. Promjene nastaju na cvjetovima, plodovima, vrhovima mladica i listova,

dok su stariji dijelovi biljke rjeđe napadnuti (Cvjetković, 2010).

15

Antraknoze (Colletotrichum spp.) je najprije moguće uočiti na cvjetovima, a promjene

također nastaju na listovima i plodovima. Razvoju bolesti pogoduje toplo i vlažno vrijeme

tijekom cvatnje. Na plodovima simptomi postaju vidljivi tek pred berbu.

Lisna hrđa borovnice uočena je u Sloveniji pa se pretpostavlja da se može pojaviti i u

našim područjima. Ondje je uzročnik determiniran pod nazivom Thecopsora vacciniorum,

iako za njega postoji više sinonima. Prvi simptomi javljaju se sredinom vegetacije na

listovima. Bolest nema velik utjecaj na urod, no u slučajevima veće defolijacije izazvane

ovim uzročnikom, može se očekivati manji urod iduće godine.

Rak stabljike borovnice (Botryosphaeria corticis) je jedna od češćih, ali manje

agresivnih bolesti, a vrlo joj je srodan manje raširen uzročnik truleži plodova masline

(Botryosphaeria dothidea). Odumiranje rodnih grmova američkih borovnica koju uzrokuju

Fusicoccum putrefaciens i Godronia cassandrae je bolest hladnijih podneblja, ako se

borovnice uzgajaju u brdskim područjima. Tijekom zimskog mirovanja odrvenjeni izdanci pri

tlu dobivaju crvenkasto-smeđe, izdužene ili ovalne pjege koje u središtu poprimaju sivu boju.

U proljeće takvi izdanci naglo propadaju. Sušenje postranih izdanaka uzrokovano gljivom

Phomopsis vaccinii se pojavljuje na grmovima slabije kondicije, koji imaju manje razvijen

korijenov sustav zbog nepogodnog zemljišta. Gljiva preko cvjetova ili rana zarazi

jednogodišnje izdanke mladice koji se osuše i mumificiraju.

Posebno osjetljiv razvojni stadij američkih borovnica je cvatnja. Borovnice imaju

velik broj cvjetova (2 000-3 000 cvjetova po grmu), pa je u nasadu potrebna brojna prisutnost

pčela i bumbara radi oprašivanja. Neke sorte borovnica su za pčele manje privlačne (npr.

'Duke') od drugih (npr. 'Weymouth'), što ovisi o kakvoći nektara, boje cvjetova i sadržaja

šećera. Za razliku od kupina i malina, američke borovnice nisu osjetljive na grinje, a najveće

štete u našoj zemlji su zabilježene od voluharica i ptica. Ptice u svega nekoliko dana mogu

uništiti urod. Štete od mušica šiškarica borovnice (Dasineura oxycoccana) zabilježene su u

Sloveniji.

16

2.7.1. Zaštita od bolesti i štetnika u ekološkoj proizvodnji borovnice

Zaštitna sredstva u ekološkoj proizvodnji u odnosu na sredstva iz konvencionalne

proizvodnje uglavnom su kraćeg učinka, manje su otporna, njihova primjena ovisi o

vremenskim prilikama i relativno su selektivne prirode. Iako danas postoji velik broj

dozvoljenih sastojaka za korištenje u ekološkoj zaštiti, za dobru učinkovitost ova sredstva

treba primjenjivati pravovremeno, u širokom opsegu, te ako je potrebno u više navrata.

U ekološkoj proizvodnji se teži očuvanju prirodne ravnoteže i očuvanju prirodnih

neprijatelja štetnih insekata. Selektivniji preparati ne štete korisnim insektima (artropodi) a

preventivne mjere uključuju poticanje korisnih insekata sadnjom njima privlačnog ljekovitog

bilja uz granična područja nasada. U tu svrhu mogu se saditi biljke poput kopra, mente ili

lucerne. Korisni insekti hrane se nektarom i polenom, a kada se ubrzano počnu razmnožavati

kreću u potragu štetnicima kao što su lisne uši, štitasti moljci i resokrilci.

Komercijalni insekticidi za prskanje borovnica mogu sadržavati jedan ili više

sastojaka. Najvažniji je piretrin, koji se prirodno nalazi u cvjetovima dalmatinskog buhača

(Tanacetum cinerariifolium) i upotrebljava se u suzbijanju Rhagoletis mendax koji napada

plodove. Ulje nima (Azadirachta indica) se također koristi kao insekticid prskanjem. Ekološki

insekticidi koji sadrže spinosad, dobiven od bakterija iz tla (Saccharopolyspora spinosa),

također pružaju zaštitu od Rhagoletis mendax. Preporučljivo je sredstva sa spinosadom

primjenjivati uvečer jer se aktivni sastojak brzo rastvara pri dnevnoj svjetlosti. Primjenu bilo

kakvih insekticida treba izbjegavati u fazi cvatnje kako ne bi ometali pčele - oprašivače

borovnice (Delp, 2016).

Jedan od principa na kojim počiva ekološka proizvodnja voća je smanjena ovisnost o

kemijskom tretiranju kultura, i veće oslanjanje na značajke kulture pri regulaciji štetnika i

bolesti. Monilija može biti dodatno obuzdana malčiranjem podno grmova u razdoblju između

studenog i veljače, kada se plodovi od prošle sezone nađu zaostali na tlu. Zastiranjem

mumificiranih plodova, može se do ožujka smanjiti razvoj apotecija iz kojih se razviju askusi,

a askusi oslobađaju spore. Slično tome, mulch se krajem veljače može razgrnuti kako bi

prevrnuli mumificirane plodove nakon razvoja apotecija koji je u ovoj fazi osjetljiv na mraz,

pa će razvoj spora biti reduciran ukoliko apotecij nije zaštićen i ako je izložen niskim

temperaturama. Razina inokuluma sive plijesni može se smanjiti u rano proljeće rezidbom

17

odumrlih vrhova grana. Snažno orezivanje grmova će pojačati protok zraka i smanjiti vlagu

pogodnu za infekciju sivom plijesni. Također, postavljanje sistema navodnjavanja ''kap po

kap'' umjesto navodnjavanja kišenjem umanjit će ukupno vrijeme vlažnosti cvjetova, što opet

umanjuje rizik od zaraze sivom plijesni.

Tijekom berbe također se mogu poduzeti određene mjere u pogledu suzbijanja štetnika

i bolesti, na način da se odmah pri branju odvajaju oštećeni i zaraženi plodovi od onih

zdravih. Takve plodove je najbolje zakopati ili spaliti po završetku berbe. Poželjno je pokupiti

i pomesti sve popadale plodove po tlu, što naročito pomaže u suzbijanju antraknoze i

monilije.

Za zaštitu od ptica koristi se nekoliko vrsta mreža; plastične, pamučne ili polietilenske.

Na tržištu su dostupne i lagane akrilne mreže kojima se grmovi izravno prekrivaju. Takve

mreže ne trebaju podupirače, propuštaju sunčevu svjetlost, a ne ometaju rast biljke, ni njeno

oprašivanje. Iako su mreže veća investicija u podizanju nasada, one mogu trajati desetak

godina a zbog visine ekonomske štete koju mogu spriječiti kod nekih nasada ulaganja se

isplate već nakon dvije godine.

18

2.8. REZIDBA I BERBA

Redovita rezidba važna je pomotehnička mjera u uzgoju borovnice, koja pomaže

održavanju plodnosti i bujnosti grmova, ali i u borbi protiv bolesti i štetnika, te održavanju

veličine i kvalitete plodova. Kod mladih grmova veliki je broj novo izraslih izbojaka, koji se

smanjuje kako s godinama grmovi bivaju sve viši. To dovodi do smanjenja uroda u kasnijim

godinama pošto nema dovoljno novih izbojaka na kojima se zameću cvjetni pupovi. Osim

toga, distribucija uroda više nije ravnomjerna pošto svjetlost slabije dopire do unutrašnjosti

krošnje pa se rodnost polako svodi na vanjske grane grma. Pravilna rezidba spriječiti će

ovakve pojave i održavati produktivnost grmova.

Pri samom orezivanju, koje se obično obavlja u rano proljeće, najprije treba ukloniti

one dijelove koji su oštećeni bilo od zimskih mrazova, bilo od štetnika ili bolesti. Ukoliko je

ozljeda jaka, potrebno je odrezati cijeli izbojak na kojem se ozljeda nalazi. Slijedeće izbojke

koje treba odrezati su oni koji se isprepliću ili međusobno dodiruju. Zatim treba ukloniti

izbojke koje ometaju prolaz među redovima. Treba težiti tome da biljke budu uspravnog rasta

i dovoljno otvorene krošnje kako bi propuštale svjetlost. Naposljetku je potrebno odrezati

niske, razgranjene izbojke do kojih slabo dopire svjetlost.

Za poticanje vegetativnog rasta kod mladih grmova do treće godine, preporučljivo je

samo ručno uklanjanje cvjetnih pupova ili orezivanje izbojaka na kojim se zameću cvjetni

pupovi. Početkom treće godine rasta treba ukloniti sve izbojke koji se isprepliću i one nisko

rastuće kako bi se potakao novi prirast biljke. Ukoliko je u prethodnoj godini izraslo više

novih izbojaka, pri slijedećem orezivanju treba ih sve odstraniti a ostaviti samo dva do tri

najzdravija, i taj princip treba zadržati dok biljka ne postigne puni rast, tako da osmogodišnji

grmovi sadrže 10 do 20 zdravih izbojaka različite starosti. U osmoj godini opada

produktivnost rodnih izbojaka a uz to su izbojci već znatno razgranjeni, pa i razvoj novih

cvjetnih izdanaka slabi. Tada je potrebno ukloniti jednog do dva najveća izbojka kako bi se

potaknuo rast novih. Najbolje je da grmovi sadrže izbojke različite starosti kako bi se

orezivanje onih starijih u isto vrijeme izbjeglo, te kako bi se produktivnost održala dulji niz

godina.

Plodovi borovnice beru se kad postignu svoju prepoznatljivu plavu boju. Dozreli

plodovi na biljkama mogu ostati do 10 dana bez gubitaka na kvaliteti. Veoma su osjetljivi pa

19

je prilikom berbe potrebno obratiti posebnu pažnju. Najpoželjnije je da se berba obavlja u

ranim jutarnjim satima, a peteljke se skidaju ručno ili češljevima posebno namijenjenima za tu

svrhu. Borovnice se, ovisno o klimatskim uvjetima i sorti, beru tri do sedam puta u razmaku

od tjedan dana. Berba najčešće traje 6-8 tjedana, ovisno o pojedinoj sorti. Plodovi se skupljaju

u plitke plastične nosiljke kako bi tijekom transporta bilo što manje gubitaka. Kasnije se

prepakiravaju u male, najčešće plastične posudice, koje se odmah zatvaraju i označavaju.

Svježe ubran proizvod može se čuvati do dva tjedna na odgovarajućoj temperaturi (optimalno

0 ± 0,5 °C).

U Americi je česta praksa da kupci sami u nasadima beru borovnice (''Pick your own''

ili ''U-Pick'' sistem), što je jedan od oblika izravne prodaje, i on je tamo moguć u nasadima

površine od 2 do 6 hektara. Ukoliko je površina nasada veća tada je neizbježno angažiranje

radne snage, a broj berača je u pravilu 30 ljudi po hektaru. Određene sorte su pogodne za

strojno branje, a poželjno je da su takvi grmovi što uspravnijeg rasta.

Općenito je potreba za radnom snagom veća u ekološkoj proizvodnji borovnice nego u

konvencionalnoj. Razlog tome je povećano vrijeme rada potrebno za praćenje i kontrolu

štetnika i više rada potrebnog za kontrolu korova. Ekološki proizvođači mogu utrošiti 10 do

20% više rada nego konvencionalni. U periodu pune rodnosti u ekološkom nasadu borovnice

potrebno je ukupno otprilike 900 do 1 000 sati rada po hektaru površine.

Ekološka proizvodnja i označavanje ekoloških proizvoda u našoj zemlji regulirani su

Zakonom o poljoprivredi (NN 30/15) i Pravilnikom o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji

(NN 19/16). Znak ''ekoproizvoda'' dobiva se na vrijeme od jedne godine i uz deklaraciju koja

potvrđuje kvalitetu proizvoda. Dobivanje znaka povezano je s cijelim sustavom stručnog

nadzora proizvodnje.

20

2.9. NOVA KRETANJA NA TRŽIŠTU BOROVNICE

Proizvodnja borovnice na svjetskoj razini ubrzano raste. Ukupna proizvodnja

visokogrmne borovnice porasla je 70% samo u razdoblju između 2008. i 2012. godine

(Brazelton, 2012). Prema podacima organizacije za prehranu i poljoprivredu Ujedinjenih

naroda (FAO), ukupna svjetska proizvodnja svježe borovnice 2010. godine iznosila je 324

000 tona a 2012. godine je prvi put u povijesti proizvedeno više od 400 000 tisuća tona.

Konzumiranje borovnica po glavi stanovnika je povećano na tradicionalnom tržištu

borovnica, a novo tržište nastavlja otkrivati borovnice pa one postaju traženi proizvod mnogih

potrošača. Borovnice se sve više uzgajaju u kontinentalnim krajevima Europe i Azije,

pogotovo u Njemačkoj, Kini i Južnoj Koreji (Brazelton, 2013).

Amerika ( Sjeverna i Južna) i dalje zauzima vodeći položaj u proizvodnji sa visokim

udjelom od 85% svjetske proizvodnje visokogrmne borovnice. No, u rastu na globalnoj razini

u količini prerađenih proizvoda prednjače regije Pacifičkog Sjeverozapada Amerike,

Jugoistok SAD-a i Čile, koji je relativno nov sudionik na svjetskom tržištu borovnice. Azijsko

tržište također brzo raste.

Broj zasađenih površina u Europi raste, sa 9 736 jutara iz 2005. godine na 24 101

jutara 2012. godine što je jednako porastu od gotovo 150%. Iako sama proizvodnja taj broj

sporo prati, najavljuje se kontinuirani rast. U većini europskih zemalja uzgaja se visokogrmna

borovnica, a glavnina proizvodnje je smještena u samo nekoliko zemalja. Vodeći europski

proizvođači su Njemačka, Francuska, Španjolska i Poljska, a slijedi ih Nizozemska – te

vodeće zemlje pokrivaju ukupno više od 70% europske proizvodnje borovnica. Prerađivačka

industrija borovnica nije značajno razvijena, te se na tržištu uglavnom nudi svježa borovnica.

21

Graf 1. Europska proizvodnja borovnice u jutrima (Izvor: Brazelton, 2013.)

U državama Balkana, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori, borovnice se uzgajaju kao

dopunska kultura kod lokalnih proizvođača. Mnogi takvi proizvođači, pogotovo u Srbiji,

primarno uzgajaju maline, dok borovnice uzgajaju kao dodatnu vrstu kojom bi uravnotežili

proizvodni rizik. Od nedavno se rijetko zasađene površine borovnica povećavaju i na

Balkanu, što dokazuju izvješća iz 2012. godine u kojima je uzgoj borovnice uvršten pod

kategoriju ''drugo'' u kategorizacijama istočne Europe (Brazelton, 2013).

Lokalni proizvođači u Europi sve više uspijevaju plasirati svoje proizvode u

supermarkete, a upravo u tome leži ključ razvoja cijelog tržišta jer europski potrošači uvijek

teže lokalnoj potrošnji kad god je to moguće. Predviđa se da novi val konzumacije borovnica

tek dolazi u središnju i sjevernu Europu, no s približno 750 milijuna potrošača u EU, starijom

populacijom, kulturom koja cijeni zdravo te povećanom sviješću o dobrobiti borovnica, tržište

borovnica na uzlaznom je putu.

22

3. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Visokogrmne borovnice ulaze u rodnost u trećoj vegetaciji nakon sadnje, a godišnji

urod se povećava iz godine u godinu naredne četiri sezone. U razdoblju pune rodnosti

borovnica daje obično do 7,5 tona po hektaru. Ulaganja u proizvodnju borovnice nisu mala

investicija, a pravilno održavanje nasada također iziskuje troškove. No, kod većine uzgajivača

povrat sredstava se očekuje tek u sedmoj sezoni, što je prihvatljivo obzirom da su nasadi

borovnica dugovječniji od većine ostalih jagodastih voćnih vrsta i mogu doseći 15 do 20

godina starosti, uz zadovoljavajući urod.

U Hrvatskoj je proizvodnja borovnice još uvijek u začecima, a površine na kojima se

ona uzgaja iznose svega stotinjak hektara. Obzirom na visoku potražnju, te podudaranje

vrhunca turističke sezone sa vremenom dozrijevanja plodova borovnice, postoji velik

potencijal za povećanje proizvodnje ove voćne vrste kod nas.

Na svjetskom tržištu ekološki uzgojena borovnica postiže uglavnom do 20% veću

cijenu od one uzgojene na konvencionalan način, pa bi upravo borovnica iz ekološkog uzgoja

kod nas na vrhuncu turističke sezone bila zanimljiv proizvod koji bi se mogao plasirati na

tržište po većoj cijeni. Pažljivim odabirom i kombinacijom sorata mogu se osigurati svježi

plodovi borovnica tijekom čitavog ljetnog perioda. Urod borovnice je redovit, a vrijeme

dozrijevanja pojedine sorte poznato, pa se može lakše osigurati proizvod za tržište.

U našim krajevima općenito ima malo kiselih tala s visokim udjelom organske tvari,

pogodnih za uzgoj ove kulture, pa bi bilo poželjno da se u Hrvatskoj umjesto na količinu

orijentiramo na kvalitetu borovnice, dakle, upravo na borovnicu iz ekološkog uzgoja. Što se

tiče lokacija za uzgoj u našoj zemlji, visok potencijal ima područje Like, gdje se mogu naći

pogodne lokacije za nasade obzirom na kiselost tla, a blizina obale i potencijal turizma ima

presudni značaj s ekonomskog stajališta.

23

POPIS LITERATURE

1. Brazelton, C. (2013). 2012. World Blueberry Acreage & Production Report. North

American Blueberry Council

2. Carroll, J., Pritts, M.P., Heidenreich, C., eds. (2015). Production Guide for Organic

Blueberries. New York State Integrated Pest Management Program, Ithaca

3. Cvjetković, B. (2010). Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze. Zrinski d.d.,

Čakovec

4. Delp, R. (2016). Organic Insecticide Sprays for Blueberries. SFGate,

<http://homeguides.sfgate.com/organic-insecticide-sprays-blueberries-47045.html>.

Pristupljeno 05. srpnja 2016.

5. FAOSTAT <http://faostat3.fao.org/browse/Q/QC/>. Pristupljeno 01. rujna 2016.

6. Kaiser, C., Ernst, M. (2014). Organic Blueberries. University of Kentucky College of

Agriculture, food and Environment, Lexington

7. Krewer, G., Walker, R. (2006). Suggestions for Organic Blueberry Production in

Georgia. University of Georgia, Tifton

8. Kuepper, G.L., Diver, S. (2004). Organic Blueberry Production. Attra, Fayettewille

9. Larco, H., Strik, B. C., Bryla, D. R., Sullivan, D. M., (2013). Mulch and Fertilizer

Management Practices for Organic Production of Highbush Blueberry I: Plant, Growth

and Allocation of Biomass during Establishment. HortScience. 48(10): 1250–1261.

10. Ministarstvo poljoprivrede, <http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184>. Pristupljeno

31. kolovoza 2016.

11. Pritts, M. (2006). Blueberry pruning and rejuvenation. New York Berry News. 5 (2):

11-12.

12. Sciarappa, W., Polavarapu, S., Barry, J., Oudemans, P., Ehlenfeldt, M., Pavlis, G., Polk,

D., Holdcraft, R. (2008). Developing an Organic Production System for Highbush

Blueberry. HortScience. 43: 51-57.

13. Šubić, M. (2013). Nove dozvole sredstvima za zaštitu borovnica. Međimurje,

županijske novine, <https://medjimurje.hr/aktualno/kolumne/nove-dozvole-

sredstvima-za-zastitu-borovnica-6707/>. Pristupljeno 18. kolovoza 2016.

14. Teasdale, C. (2009). Disease Management in Organic Blueberries, BC Blueberry

Council Organic Sector Development Program

24

15. The George Mateljan Foundation. Blueberries. The world's healthiest food,

<http://www.whfoods.com/genpage.php?tname=foodspice&dbid=8>. Pristupljeno 12.

lipnja 2016.

16. Tomić, D. (2015). Gnojiva i sredstva za poboljšanje tla u ekološkoj proizvodnji.

Gospodarski list. 22: 32-33. <http://www.gospodarski.hr/Publication/2015/22/gnojiva-

i-sredstva-za-poboljanje-tla-u-ekolokoj-proizvodnji/8351#.V8wmBq2DCss>.

Pristupljeno 02. rujna 2016.

17. Vukadinović i Vukadinović, (2016). Tlo, gnojidba i prinos. Vlastita naklada, Osijek