· 1 uvod zbog fi nansijskih poteškoća, bili smo primorani da smanjimo broj stra-nica z...
Post on 27-Dec-2019
8 Views
Preview:
TRANSCRIPT
1
UVOD
Zbog fi nansijskih poteškoća, bili
smo primorani da smanjimo broj stra-
nica Z magazina sa 80 na 72, čime ste
ostali uskraćeni za neke veoma značajne
tekstove. Z magazin je jedan od retkih
časopisa u Srbiji koji opstaje bez rekla-
ma i fi nansijske podrške moćnih intere-
snih grupa, bilo vladinih, ili nevladinih,
već isključivo zahvaljujući donacijama
radnika, pretplatama i donacijama pret-
platnika, i onima koji časopis nabavljaju
na kioscima i drugim prodajnim mesti-
ma. Na taj način dolazimo do sredstava
za štampanje časopisa, dok je sav ostali
rad volonterski. Z magazin postoji za-
hvaljujući dobroj volji mreže prijatelja
– aktivista, organizatora, i prevodilaca, i
zahvaljujući vama, vašem interesovanju
za teme kojima se bavimo i vašoj podršci
idejama koje zastupamo.
Nastojaćemo da broj stranica Z ma-
gazina što je moguće pre vratimo na
80. To u velikoj meri zavisi i od
vas, jer će Pokret za
slobodu istrajavati na
izdavanju Z magazina
sve dok bude postojala
podrška progresivne javnosti
našem radu.
Podsećamo vas da pretplate i dona-
cije možete poslati na broj računa:
205-121816-39; Primalac:
Freedom Fight
Hvala na saradnji,
POKRET ZA SLOBODU –
FREEDOM FIGHT
Poštovani čitaoci,
PRE SVEGARevolucionarni karakterErih From .......................................... 2
Medijska kontrolaNoam Čomski ................................... 8
BALKANUniverzitet u eri tržištaMilenko Srećković .......................... 14
Pokret za prava osoba sa
invaliditetom ................................... 20
Prepreke za jednakost – dvostruka
diskriminacija žena sa invaliditetomCentar za samostalni život invalida Srbije ................................. 22
Rat kreće iz Evrope ......................... 29
NATO – Što kažeš NA TO?Marko Strpić ................................... 30
SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆUO duhovima i ljudimaIvan Zlatić ........................................ 33
Ali mi smo ipak i dalje igrali košarkuAnonimni autor ............................... 39
EKOLOGIJARedefi nisanje razvojaDanijel Čodorkof ............................ 41
Život, sloboda, vodaMod Barlou ..................................... 46
Agrobiznis, biotehnologija i ratBrajan Tokar .................................... 48
SVETPoložaj Palestine na Bliskom Istoku:
otpor neoliberalizmu i američkoj siliAdam Hanije ................................... 52
Egipatski protesti: sniženje plata,
visoke cene i neuspeh izvozno
orijentisane ekonomije Anđela Džoja .................................. 57
Strah od prisluškivanjaStanko Stamenković ....................... 61
VIZIJA I STRATEGIJA:Povezivanje postkapitalističkih
alternativaGregori Vilpert ................................ 62
Rasa, kultura i levicaDžastin Podur ................................. 67
DODATAK:Manu Čao Jelena Svirčić .................................. 71
S A D R Ž A J
IzdavačFreedom Fight, 063/83-83-882,
pismo@freedomfi ght.net
Žiro-računFreedom Fight, 205-121816-39
Slika na naslovnoj straniciVeliko Krčmare kod Kragujevca
ŠtampaHighland production team, Beograd,
011/644-8083
CIP - Katalogizacija u publikacji Narodna
Biblioteka Srbije, Beograd
32
Z Magazin Balkan. - 2008, br. 5-. - Beograd
(Golsvortijeva 34): FreedomFight, 2008-
(Beograd : Highland production). - 30 cm
Tromesečno
ISSN 1452-9017=Z Magazin Balkan
CORBISS.SR-ID 140392716
2
PRE SVEGA
Erih From (1900-1980), uticajni društveni
teoretičar i psiholog tzv. Frankfurtske ško-
le, u ovom tekstu, napisanom pre više od
četrdeset godina, govori šta sve nisu i šta
sve jesu odlike revolucionarnog karaktera.
Prema njegovom mišljenju, mnogi poje-
dinci upotrebljavaju revolucionarne paro-
le da bi se borili za učvršćenje autoritarnih
režima, ali s različitom elitom u sedlu, a
ideologija im služi za prikrivanje nepo-
željne stvarnosti. Pretvaraju se da su re-
volucionari, a u stvari su sitni buntovnici,
autoritarci ili politički oportunisti. Tako je,
po Fromu, politički život dvadesetog veka
groblje s moralnim grobovima ljudi koji
su počeli kao navodni revolucionari, a po-
kazalo se da nisu ništa doli oportunistički
buntovnici. Nasuprot tome, revolucija, de-
fi nisana u psihološkom smislu, je politički
pokret kojeg vode ljudi s revolucionarnim
karakterom i koji privlači ljude s revolu-
cionarnim karakterom. Najuočljivije svoj-
stvo revolucionarnog karaktera je poštova-
nje prema životu, slobodi i nezavisnosti,
a ne ideologiji. Revolucionarni karakter
dovodi u pitanje onaj zdrav razum koji
uporno ponavlja iste gluposti koje imaju
smisla samo zato što ih svi ponavljaju.
Revolucionarni karakter se kritički odnosi
prema prihvaćenim vrednostima, prema
mišljenju većine, koje kola čaršijom, i pre-
ma mišljenju onih koji imaju moć. Kako je
intervju sa aktivistima Pokreta za slobodu,
objavljen u prethodnom broju Z magazina
pod naslovom Ne ideologija, već sloboda,
izazvao ostrašćene reakcije onih koji bi da
preko ideologije uspostave novi represivni
poredak, smatramo da je bavljenje pogub-
nim posledicama slepog i navijačkog pri-
hvatanja serviranih ubeđenja neophodno
radi istinskog suočavanja s prošlošću, radi
istinskog menjanja društvenih okolnosti
koji su podstakli balkansku klanicu deve-
desetih, i radi istinskog obračuna sa svim
onim što doprinosi razvoju, kako to From
naziva, nekrofi lnog karaktera, vidno ogo-
ljenog u slučaju nacista, ali prisutnog u
svim ideologijama porobljavanja, kakva
je i ova neoliberalna, danas vladajuća
na Balkanu. Borba za slobodu, građena
na principima ljudske solidarnosti i uza-
jamne pomoći, bez obzira na pol, rasu, i
boju kože, mora početi što pre, radi indivi-
dualnog i kolektivnog oslobođenja… A ko
ne govori o kapitalizmu i staljinizmu, bolje
da ćuti i o fašizmu…
Pojam “revolucionarnog karaktera“
je političko-psihološki. U tom smislu on je
sličan pojmu autoritarnog karaktera, koji
je pre tridesetak godina uveden u psiholo-
giju. Ovaj poslednji povezivao je političku
kategoriju, autoritarnu strukturu u državi
i porodici, sa psihološkom kategorijom,
strukturom karaktera, što čini osnovu ta-
kve političke i društvene strukture.
Pojam autoritarnog karaktera rodio
se iz određenih političkih interesa. Oko
1930. godine mi smo u Nemačkoj hteli da
utvrdimo kakvi su izgledi da Hitlera po-
razi većina stanovništva. Godine 1930.
većina nemačkog stanovništva, naročito
radnici i službenici, bila je protiv naciz-
ma. Bili su na strani demokratije, kao što
se pokazalo na političkim i sindikalnim
izborima. Postavljalo se pitanje da li bi se
oni, kad bi došlo do borbe, borili za svoje
ideje.
Pretpostavka je bila da je jedno imati
mišljenje, a drugo imati uverenje. Ili, re-
cimo to drugačije, svako može steći mi-
šljenje, upravo kao što čovek može naučiti
strani jezik ili strane običaje, ali samo ona
mišljenja koja su ukorenjena u struktu-
ri karaktera jedne ličnosti, što uključuje
Erih From
Revolucionarni karakter
Nekrofi lija je istinska perverzija jer, premda je živ, čovek teži uništenju
3
PRE SVEGA
energiju sadržanu u njenom karakteru –
samo ta mišljenja postaju uverenja. Delo-
tvornost ideja, koje je lako prihvatiti ako
ih većina proklamira, u velikoj meri zavisi
od strukture karaktera u kritičnoj situaci-
ji. Karakter je, kao što je Herakle rekao, a
Frojd pokazao, sudbina čoveka. Struktu-
ra karaktera određuje kakvu će ideju čo-
vek izabrati a određuje i snagu ideje koju
je izabrao. U tome je zaista veliki značaj
Frojdovog shvatanja karaktera – budući
da ono nadilazi tradicionalno shvatanje
ponašanja i govori o dinamički nabijenom
ponašanju, tako da čovek ne samo misli
na određeni način nego je i sama njegova
misao ukorenjena u njegovim sklonosti-
ma i emocijama.
Pitanje koje smo postavljali u ono
vreme glasilo je: u kojoj je meri struktura
karaktera nemačkih radnika i službenika
u suprotnosti s autoritarnom idejom na-
cizma? To je impliciralo još jedno pitanje:
u kojoj će se meri, u kritičnom trenut-
ku, nemački radnici i službenici boriti
protiv nacizma? Izvršeno je istraživanje
i rezultati su pokazali da, grubo govoreći,
deset posto nemačkih radnika i službeni-
ka ima ono što nazivamo autoritarnom
strukturom karaktera; oko petnaest posto
ima demokratsku strukturu karaktera, a
golema većina – oko sedamdesetpet po-
sto – su oni kod kojih je struktura karak-
tera mešavina obe krajnjosti. Teorijska je
pretpostavka bila da će oni autoritarni biti
vatreni nacisti, „demokratični“ borbeni
antinacisti, a da većina neće biti ni jedno
ni drugo. Pokazalo se da su ove teorijske
pretpostavke bile manje-više tačne, što
se potvrdilo u događajima između 1933.
i 1945. godine.
Što se tiče našeg cilja, za sada je mož-
da dovoljno reći da je struktura autoritar-
nog karaktera struktura karaktera takve
ličnosti kod koje se osećaj snage i identite-
ta zasniva na simbiotičkoj podložnosti au-
toritetima i istovremeno na simbiotičkom
dominiranju nad onima koji su potčinjeni
njezinom autoritetu. To jest, autoritarni
se karakter oseća snažnim kad se može
potčiniti i postati delom preuveliča-
nog i obogotvorenog autoriteta (kojeg
do neke mere podržava stvarnost) i kad
istodobno može preuveličati sebe, uklju-
čujući i one koji su potčinjeni njegovom
autoritetu. To je stanje sado-mazohistič-
ke simbioze koja mu daje osećaj snage i
osećaj identiteta. Bivajući delom „velikog“
(štagod to bilo), on postaje veliki; da je
sam, bez drugih, on bi se pretvorio u ni-
šta. Upravo stoga je pretnja autoritetu i
njegovoj autoritarnoj strukturi za auto-
ritarni karakter pretnja njemu samom
– pretnja njegovom mentalnom zdrav-
lju. Zato je on prisiljen boriti se protiv ove
pretnje autoritarizmu, kao što bi se borio
protiv pretnje svom životu ili svom men-
talnom zdravlju.
Ako se sad osvrnemo na pojam revo-
lucionarnog karaktera, mogli bismo poče-
ti s onim što smatramo da revolucionarni
karakter nije. Sasvim jasno, revolucionar-
ni karakter nije ličnost koja učestvuje u
revolucijama. To je upravo ono po čemu
se razlikuju ponašanje i karakter u Frojdo-
vom dinamičkom smislu. Različiti razlozi
mogu navesti bilo koga da učestvuje u re-
voluciji, nezavisno od toga šta oseća, uko-
liko deluje za revoluciju. Ali sama činje-
nica da on deluje kao revolucionar govori
nam malo o njegovom karakteru.
Drugo što revolucionarni karakter
nije malo je složenije. Revolucionarni
karakter nije buntovnik. Šta podrazu-
mevam pod tim? Defi nisao bih buntov-
nika kao ličnost čija duboka ogorčenost
autoritetom proizilazi iz činjenice da nije
cenjen, voljen, prihvaćen. Buntovnik je
onaj koji želi zbaciti autoritet zbog svoje
ogorčenosti i, kao rezultat toga, učiniti
sebe autoritetom umesto onoga kojeg je
zbacio. I tek što ostvari svoj cilj on će se
vrlo često sprijateljiti sa onim istim au-
toritetom protiv kojeg se pre tako ogor-
čeno borio.
Karakterološki tip buntovnika pri-
lično je dobro poznat iz političke istorije
dvadesetog veka. Uzmimo na primer čo-
veka poput Remzija Mekdonalda koji je
započeo kao pacifi sta i odbio služiti voj-
sku. Kad je stekao dovoljno moći napu-
stio je Laburističku stranku i pridružio se
onim istim vlastima protiv kojih se borio
tolike godine, rekavši, na sam dan ulaska u
nacionalnu vladu, svom prijatelju i bivšem
drugu Snoudonu: „Danas će me sve voj-
votkinje u Londonu hteti poljubiti u oba
obraza.“ To je primer klasičnog tipa bun-
tovnika koji koristi pobunu da bi postao
autoritet.
Ponekad su potrebne godine da bi se
to postiglo; ponekad se stvari brže odvi-
jaju. Na primer, ako uzmete ličnost ne-
srećnog Lavala u Francuskoj koji je počeo
kao buntovnik, verovatno ćete se prisetiti
da mu je bilo potrebno vrlo kratko vreme
da stekne politički kapital i bude spreman
da se proda. Postoje još mnogi koje bih
mogao imenovati, ali psihološki mehani-
zam uvek je isti. Moglo bi se reći da je
politički život dvadesetog veka groblje
s moralnim grobovima ljudi koji su po-
čeli kao navodni revolucionari, a poka-
zalo se da nisu ništa doli oportunistički
buntovnici.
Postoji još nešto što revolucionarni
karakter nije, a složenije je od pojma bun-
tovnika: on nije fanatik. Revolucionari su
u bihejviorističkom smislu često fanatici,
i u toj tački razlika između političkog po-
našanja i strukture karaktera je naročito
vidljiva – barem kako ja shvatam karakter
revolucionara. Šta podrazumevam pod
fanatikom? Ne mislim na čoveka koji ima
uverenje. (Mogu spomenuti da je danas
postalo moderno svakoga ko ima neko
uverenje zvati „fanatikom“, a svakog ko
nema nikakvo uverenje ili kod koga se
uverenja lako potroše „realistom“.)
Mislim da se fanatik klinički može
opisati kao krajnje narcisoidna ličnost
– u stvari, ličnost koja nije daleko od psi-
hoze (depresija često pomešana s parano-
idnim tendencijama), ličnost koja kao i
svaka psihopatska ličnost nema nikakav
odnos prema spoljašnjem svetu. Ali fa-
natik je pronašao rešenje koje ga spašava
od manifestne psihoze. On je izabrao cilj,
ma kakav on bio – politički, religiozni ili
neki drugi – i obogotvorio ga. Taj cilj on
je učinio idolom. Na taj način, potpunim
potčinjavanjem svom idolu, fanatik dobija
strasni smisao života, značenje života; jer
se u svojoj podložnosti identifi kuje sa tim
idolom, kojeg je uveličao i učinio apsolu-
tom.
Ako bismo želeli izabrati simbol za
fanatika bio bi to gorući led. On je osoba
koja je strastvena i krajnje hladna istovre-
meno. Potpuno je zatvoren prema sve-
tu, a ipak ispunjen gorućom strašću,
strašću za učešćem u potčinjavanju
Nekrofi l - tip ličnosti kojeg privlači smrt, razaranje i raspadanje
4
PRE SVEGA
Apsolutu. Da bi čovek
prepoznao karak-
ter fanatika ne
sme mnogo
slušati
ono
šta on
govori, nego
treba da traži
onaj posebni
sjaj u njego-
vim očima, ovu
hladnu strast koja
je paradoks fana-
tika: naime, potpuni nedo-
statak odnošenja pomešan
sa strasnim obožavanjem
svog idola. Fanatik je blizak
onome što su proroci naziva-
li „idolopoklonikom“. Suvišno
je reći da je fanatik uvek igrao
važnu ulogu u istoriji; i neretko
zauzimao stav revolucionara, jer
ono što on kaže vrlo je često upravo – ili
upravo tako zvuči – kao ono što bi revo-
lucionar mogao reći.
Pokušao sam objasniti šta smatram
da revolucionarni karakter nije. Mislim da
je karakterološka koncepcija revoluciona-
ra danas važan pojam – možda isto toliko
važan kao i pojam autoritarnog karakte-
ra. Uistinu, živimo u vremenu revolucije
koje je pre otprilike trista godina započelo
političkim pobunama Engleza, Francuza i
Amerikanaca, nastavljajući se kroz socija-
lističke revolucije u Rusiji, Kini i – u sa-
dašnjem vremenu – Latinskoj Americi.
U ovo naše revolucionarno vreme
reč „revolucionaran“ zadržala je veliku
privlačnost u mnogim delovima sveta kao
pozitivna osobina. U stvari, svi ovi pokreti,
koji upotrebljavaju reč „revolucionaran“,
pripisuju sebi vrlo slične ciljeve: naime,
da se bore za slobodu i nezavisnost. Ali
u stvarnosti, neki se bore za te ciljeve, a
neki ne; time hoću reći da se neki zaista
bore za slobodu i nezavisnost dok drugi
upotrebljavaju revolucionarne parole
da bi se borili za učvršćenje autoritar-
nih režima, ali s različitom elitom
u sedlu.
Kako bismo mogli
defi nisati revoluciju?
Mogli bismo je defi -
nisati u rečničkom
smislu, jednostav-
no rekavši da je
revolucija rušenje,
mirno ili nasilno,
postojeće vlade i
njeno zamenjivanje
novom vladom. To
je, naravno, vrlo
formalna politička
defi nicija i nema
naročitog smisla.
Mogli bismo, više u
marksističkom smislu,
defi nisati revoluciju kao
smenjivanje postojećeg
poretka istorijsko progre-
sivnijim poretkom. Narav-
no, ovde se uvek pojavljuje
pitanje o tome ko određuje
šta je „istorijski progresivnije“.
Obično je to pobednik, barem u
svojoj zemlji.
Konačno, mogli bismo defi nisati
revoluciju u psihološkom smislu kao po-
litički pokret kojeg vode ljudi s revo-
lucionarnim karakterom i koji privlači
ljude s revolucionarnim karakterom.
To naravno i nije baš neka defi nicija, ali je
korisna tvrdnja za gledište koje iznosimo u
ovom eseju, jer stavlja težište na pitanje o
kojem ćemo sada raspravljati: naime, šta
je revolucionarni karakter? Najvažnija
karakteristika „revolucionarnog karak-
tera“ je da je nezavisan – da je slobodan.
Lako se vidi da je nezavisnost u suprotno-
sti sa simbiotičkom privrženošću moćni-
ma odozgo i nemoćnima odozdo, kao što
sam prethodno opisao govoreći o autori-
tativnom karakteru. Ali to ne rasvetljava
dovoljno šta se misli pod „nezavisnim“ i
„slobodnim“. Poteškoća je baš u činjenici
što se reči „sloboda“ i „nezavisnost“ da-
nas upotrebljavaju s implikacijom da je u
demokratskom sistemu svako slobodan i
nezavisan. Takva koncepcija nezavisnosti
i slobode ima svoje korene u revoluciji
srednje klase protiv feudalnog poretka, a
zadobila je novu jačinu u opreci prema
totalitarnim režimima. U feudalnom po-
retku i monarhističko-apsolutističkom re-
žimu individua nije bila ni slobodna ni ne-
zavisna. Ona je bila podložna ili tradiciji ili
proizvoljnim propisima i naredbama onih
iznad nje. Pobedničke buržoaske revolu-
cije u Evropi i Americi donele su političku
slobodu i nezavisnost individui. Ta je slo-
boda bila „sloboda od “ – nezavisnost od
političkih vlasti.
Bez sumnje bio je to značajan razvoj,
uprkos tome što današnji industrijali-
zam kroz rastuću birokratiju stvara nove
oblike zavisnosti koji su u suprotnosti sa
slobodnom inicijativom i nezavisnošću
biznismena devetnaestog veka. Među-
tim, problem nezavisnosti i slobode seže
mnogo dublje od slobode i nezavisnosti
u upravo spomenutom smislu. U stvari,
problem nezavisnosti je najvažniji aspekt
ljudskog razvoja ako ga sagledamo u nje-
govom celokupnom obimu i u svoj njego-
voj dubini. Novorođenče je još uvek jedno
sa svojom okolinom. Za njega spoljašnji
svet još ne postoji kao stvarnost odvojena
od njega. Čak i kada dete uočava spoljaš-
nje predmete kao različite od sebe ono još
dugo vremena ostaje bespomoćno i ne bi
moglo da preživi bez pomoći majke i oca.
Ta produžena bespomoćnost ljudskog
bića, za razliku od mladunčeta životinje,
podloga je njegovog razvoja, ali takođe
podučava dete da se oslanja na moć – i da
se boji moći.
Seksualno je sazrevanje drugi fak-
tor u unapređivanju procesa emancipa-
cije od roditelja. Seksualna želja i sek-
sualno zadovoljavanje vezuju osobu za
ljude izvan njene porodice. Sam je sek-
sualni čin nešto u čemu ni otac ni majka
ne mogu pomoći, u čemu je mlada osoba
potpuno samostalna.
Čak i u društvima gde je zadovoljava-
nje seksualne želje odgođeno za pet ili de-
set godina nakon puberteta, probuđena
seksualna želja stvara čežnju za nezavi-
snošću i proizvodi sukobe s roditeljskim
i društvenim autoritetom. Normalna
osoba postiže takvu nezavisnost mnogo
godina nakon puberteta. Ali nepobitna
je činjenica da ova vrsta nezavisnosti ne
znači istinsku slobodu i nezavisnost čak i
u slučaju kad osoba zarađuje za život, kad
je oženjena i ima vlastitu decu. Ona je još,
i kao odrasla, prilično bespomoćna i na
različite načine traži moći koje će je za-
štititi i dati joj izvesnost. Ona plaća cenu
za tu pomoć, čineći sebe zavisnom od
njih gubi slobodu i usporava proces svog
razvoja. Pozajmljuje od njih misao, oseća-
nja, ciljeve, vrednosti – iako živi u iluziji
da je ona ta koja misli, oseća i izabira.
Puna sloboda i nezavisnost postoje
samo kad individuum misli, oseća i od-
lučuje za sebe. On to može činiti auten-
tično samo kada je postigao produktiv-
no odnošenje prema svetu izvan sebe,
što mu omogućava da na njega reaguje
5
PRE SVEGA
autentično. Ovakvo shvatanje slobode
i nezavisnosti može se naći u mišljenju
radikalnih mistika i Marksa. Najradikal-
niji među hrišćanskim misticima Majster
Ekhart, kaže: „Šta je moj život? Ono što se
pokreće iznutra, samo od sebe. Ono što je
pokrenuto izvan ne živi.“ Ili „... ako čovek
odlučuje ili prima nešto izvana, to je po-
grešno. Čovek ne bi smeo doživljavati ni
smatrati boga kao nešto izvan sebe, nego
kao svoju vlastitost, kao ono što je u nje-
mu samom.“
Marks u sličnom duhu, iako nete-
ološkom, kaže: „Jedno biće je za sebe
samostalno tek onda, kad stoji na vlasti-
tim nogama, a na vlastitim nogama stoji
tek onda, kad svoje postojanje zahvaljuje
samom sebi. Čovek, koji živi od milosti
drugog smatra se zavisnim bićem. Ali ja
potpuno živim od milosti drugoga, ako
mu ne zahvaljujem samo za izdržavanje
svog života, nego ako je on još osim toga
stvorio moj život, ako je on izvor moga ži-
vota, a moj život nužno ima takvu osnovu
izvan sebe, ako on nije moje vlastito delo”.
Ili kao što je Marks negde drugde rekao:
,,Čovek je nezavisan samo ako potvrđuje
svoju individualnost kao totalan čovek u
svakom od svojih odnosa prema svetu,
gledanju, slušanju, mirisanju, probanju,
osećanju, mišljenju, htenju, voljenju –
ukratko, ako potvrđuje i ispoljava sve or-
gane svoje individualnosti.'' Nezavisnost
i sloboda su ostvarenje individualnosti,
a ne samo emancipacija od prisile niti
samo sloboda u trgovini.
Problem svake individue je upravo
pitanje stepena slobode koju je dosti-
gla. Potpuno osvešten, produktivan
čovek je slobodan čovek zato što može
živeti autentično – on sam je izvor svo-
ga života. (Naravno, to ne znači da je
nezavisan čovek izolovan čovek, jer ra-
zvoj njegove ličnosti odvija se u procesu
odnošenja prema drugima i svetu te zain-
teresovanosti za njih. Ali takvo odnošenje
je potpuno različito od zavisnosti.) Dok
problem nezavisnosti kao samoostvare-
nja vodi Marksa do kritike građanskog
društva, Frojd se bavi istim problemom
unutar svoje teorije, u okviru Edipovog
kompleksa.
Budući da je Frojd verovao kako se
mentalno zdravlje može postići prevlada-
vanjem incestuozne fi ksiranosti na majku,
on je utvrdio da se mentalno zdravlje i
zrelost zasnivaju na emancipaciji i nezavi-
snosti. Ali, kod Frojda taj proces započinje
strahom od oca, zbog kastracije, i završa-
va utelovljenjem očevih naredbi i zabrana
u sebe (superego). Zato nezavisnost ostaje
delimična (to jest, od čovekove majke);
zavisnost od oca i društvenih autoriteta
nastavlja se kroz superego.
Revolucionarni karakter je onaj koji se
identifi kuje sa čovečanstvom. On takođe
ima duboko “poštovanje prema životu”,
da upotrebimo izraz Alberta Švajcera,
duboku sklonost i ljubav za život. Istina je
da se držimo života a borimo protiv smr-
ti, onoliko koliko smo poput svih drugih
životinja. Ali držati se života znači nešto
sasvim različito od ljubavi prema živo-
tu. To možda postaje još jasnije uzmemo
li u obzir činjenicu da postoji tip lično-
sti kojeg više privlači smrt, razaranje i
raspadanje, nego život. (Hitler je dobar
istorijski primer za to.) Ovakav bi se tip
karaktera mogao nazvati nekrofi lom, da
upotrebimo Unamunov izraz iz njegovog
snažnog odgovora jednom Frankovom
generalu 1936, kojem je omiljeni moto bio
,,Živela smrt!''.
Neka osoba možda nije svesna da je
privlači smrt i razaranje, no to se može za-
ključiti iz njenih postupaka. Njoj gušenje,
poništavanje i razaranje života donosi isto
onoliko zadovoljstva koliko osobi koja voli
život pruža stvaranje, širenje i razvijanje
života. Nekrofi lija je istinska perverzija
jer, premda je živ, čovek teži uništenju.
Revolucionarni karakter misli i oseća
u onom što bismo mogli nazvati ,,kritič-
kim raspoloženjem'' – u kritičkom ključu,
da upotrebimo simbol iz muzike. Latin-
ska izreka De omnibus dubitandum (u
sve treba sumnjati) zauzima vrlo zna-
čajno mesto u njegovom reagovanju na
svet. Ovo kritičko raspoloženje, koje ni
po čemu ne nalikuje cinizmu, jedan je
uvid u stvarnost, nasuprot fi kcijama koje
postaju zamena za stvarnost.
Nerevolucionarni karakter naročito
je sklon verovanju u ono za šta se izjaš-
njava većina. Osoba s kritičkim raspolo-
ženjem reagovaće upravo obrnuto. Ona
će biti posebno kritična kada čuje mi-
šljenje većine, ono koje kola čaršijom,
mišljenje onih koji imaju moć. Narav-
no, da ima više ljudi koji su pravi hrišćani,
kao što tvrde da jesu, ne bi im bilo nimalo
teško da održavaju takav stav, jer Isus se
zaista kritički odnosio prema prihva-
ćenim vrednostima. Takvo kritičko ras-
položenje imao je i Sokrat. Bilo je to ras-
položenje proroka i mnogih ljudi koje na
ovaj ili onaj način poštujemo. Tek nakon
što su dovoljno vremena mrtvi – pouzda-
no i dovoljno mrtvi – možemo ih slobod-
no pohvaliti.
“Kritičko raspoloženje'' je raspolo-
ženje u kojem je osoba osetljiva na kliše,
ili takozvani ,,zdrav razum'', onaj zdrav
razum koji ponavlja i ponavlja iste glu-
posti koje imaju smisla samo zato što ih
svi ponavljaju. Možda se kritičko raspo-
loženje o kojem ja govorim ne može lako
defi nisati, ali ako čovek eksperimentiše sa
sobom i drugima lako se može otkriti oso-
ba koja ima takvo kritičko raspoloženje i
osobu koja ga nema. Koliko miliona ljudi,
na primer, veruje da trka u atomskom na-
oružanju služi miru? To je u suprotnosti s
našim celokupnim iskustvom iz prošlosti.
Koliko samo ljudi veruje da bi se, ako se
oglase sirene, mogli spasiti iako su skloni-
šta sagrađena u velikim metropolama Sje-
dinjenih Država? Oni znaju da ne bi imali
više od petnaest minuta vremena. Čovek
može predvideti, iako nije paničar, da bi u
tih petnaest minuta bio pregažen ako bi
pokušao dopreti do vrata skloništa. Očito,
još uvek milioni ljudi veruju da ih ta famo-
zna podzemna skloništa mogu spasiti od
bombe jačine 50 ili 100 megatona. Zašto?
Zato što nisu kritički raspoloženi. Kad
bi to isto ispričali dečaku od 5 godina
(obično su deca u tom dobu kritičnija
od odraslih), on verovatno ne bi pove-
rovao. Većina je odraslih osoba dovoljno
,,obrazovana'' da ne bude kritički raspolo-
žena, i zato prihvata kao ,,razumne'' one
ideje koje su čista glupost.
Uz to što je kritički raspoložen, revo-
lucionarni karakter ima poseban odnos
prema moći. On nije sanjar koji ne zna da
moć može ubiti, prisiliti i izopačiti. Ali on
ima poseban odnos prema moći u dru-
gom smislu. Za njega moć nikada ne po-
staje sveta, ona nikada ne preuzima ulo-
gu istine ili morala dobrote. To je možda
jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji,
Sokrat i Isus su se kritički odnosili pre-ma prihvaćenim vrednostima
6
PRE SVEGA
problem današnjice: naime, odnos osoba
prema moći. Nije to pitanje znanja o tome
šta je moć. Niti se ne radi o nedostatku re-
alizma – o potcenjivanju uloge i funkcija
moći. Pitanje je da li je moć za neku osobu
sveta i da li je moć moralno impresionira.
Onaj kojeg moć moralno impresionira
nikada nije kritički raspoložen i nikada
nije revolucionarni karakter.
Revolucionarni karakter je kadar
reći ,,Ne''. Ili, drugačije rečeno, revolu-
cionarni karakter je ličnost koja je ka-
dra biti nepokorna. To je neko za koga
nepokornost može biti vrlina. Da bih to
objasnio započeću tvrdnjom koja može
zvučati prilično uopšteno: ljudska isto-
rija otpočela je činom nepokoravanja a
mogla bi se završiti činom pokoravanja.
Šta mislim time reći? Kad kažem da je
ljudska istorija otpočela činom nepoko-
ravanja imam na umu jevrejsku i grčku
mitologiju. U priči o Adamu i Evi za-
povest božija glasi da se sa jednog sta-
bla plodovi ne smeju brati, a čovek – ili,
da kažemo celu istinu?, žena – je kadra
reći ,,Ne''. Ona je kadra ne pokoriti se
i čak nagovoriti muškarca da učestvu-
je u njenom nepokoravanju. Kakve su
posledice? Čovek je prognan iz raja – to
jest, čovek je prognan iz pred-individu-
alne, pred-svesne, pred-istorijske i ako
hoćete, pred-ljudske situacije, situacije
koja bi se mogla uporediti sa onom u
kojoj se nalazi embrio u majčinoj utrobi.
Čovek je prognan iz raja i prisiljen da
krene putem istorije.
Govoreći jezikom mita, njemu nije
dozvoljeno da se vrati. U stvari, on nije
kadar vratiti se. Jer, čim se u njemu pro-
budi svest o sebi, čim postane svestan
sebe kao izdvojenog iz čovečanstva, iz
prirode, čovek se više ne može vratiti u
prvobitnu harmoniju koja je postojala
pre nego što se njegova svest uopšte po-
javila. Tim prvim činom nepokoravanja
započinje istorija čoveka, i taj prvi čin
nepokoravanja je prvi slobodni čin.
Grci su imali drugačiji simbol, sim-
bol Prometeja. Prometej je ukrao vatru
bogovima i počinio zločin, izvršio je čin
nepokornosti i tim činom donošenja va-
tre čovečanstvu započinje ljudska istori-
ja ili ljudska civilizacija.
I Jevreji i Grci su poučavali da je
ljudsko nastojanje i ljudska istorija zapo-
čela jednim činom nepokoravanja.
A zašto ja kažem da bi ljudska isto-
rija mogla da se završi činom pokorava-
nja? To na žalost ne govorim mitološki
nego realistički. Ako za dve ili tri godine
atomski rat uništi pola ljudskog stanov-
ništva i dovede do pravog varvarstva – ili
ako dođe do toga za deset godina i even-
tualno celokupni život na ovom svetu
bude uništen – to će se morati pripisati
činu pokoravanja. Radi se o pokorava-
nju ljudi koji pritiskaju dugmad jer im to
drugi naređuju i o pokoravanju idejama
koje omogućavaju da ovakvo ludilo bude
mišljenje.
Nepokoravanje je dijalektički po-
jam, jer zapravo je svaki čin nepokora-
vanja jedan čin pokoravanja, i svaki čin
pokoravanja je čin nepokoravanja. Šta
hoću time da kažem? Svaki čin nepoko-
ravanja je, ukoliko nije prazno buntov-
ništvo, pokoravanje drugom principu.
Nisam pokoran idolu jer sam pokoran
bogu. Ne pokoravam se Cezaru, jer sam
pokoran bogu, ili, ne govoreći teološkim
jezikom, jer se pokoravam principima i
vrednostima, svojoj savesti. Mogu se ne
pokoravati državi jer se pokoravam ljud-
skim zakonima. I uvek kad sam nečemu
pokoran tada se svakako ne pokoravam
nečem drugom. Pravo pitanje nije pita-
nje pokoravanja ili nepokoravanja, nego
čemu i kome se pokoravamo ili ne po-
koravamo.
Iz ovoga što sam rekao proizilazi da
revolucionarni karakter nije, u smislu u
kojem ja upotrebljavam tu reč, nužno tip
karaktera koji ima svoje mesto samo u
politici. Revolucionarni karakter, zaista,
postoji u politici, ali takođe i u religiji,
umetnosti i fi lozofi ji. Buda, proroci, Isus,
Đordano Bruno, Majster Ekart, Galilej,
Marks i Engels, Ajnštajn, Švajcer, Rasel
– svi su oni revolucionarni karakteri. U
stvari, revolucionarni karakter može se
naći i kod čoveka koji ne pripada ni jed-
nom od ovih područja; kod čoveka kod
kojeg ,,Da’’ jeste ,,Da’’ i kod kojeg ,,Ne’’
jeste ,,Ne’’. On je kadar videti stvarnost,
kao što je i mali dečak u bajci Hansa
Kristijana Andersena ,,Carevo novo
odelo''. Dečak je video golog cara i ono
što je rekao bilo je verno onome što je
video.
Možda je u devetnaestom veku bilo
lakše prepoznati nepokoravanje, jer je u
to doba autoritet u porodičnom životu
i u državi bio jako naglašen; bilo je pro-
stora za revolucionarni karakter. Dva-
deseti vek je vrlo različito doba. To je
vek modernog industrijskog sistema
koji stvara čoveka organizacije, siste-
ma goleme birokratije koja insistira
na neometanom funkcionisanju onih
kojima upravlja – ali više uz pomoć
manipulisanja nego silom. Menadžeri
te birokratije tvrde da je ovo potčinja-
vanje njihovim naredbama dobrovoljno
i sve nas pokušavaju uveriti, posebno
količinom materijalnih zadovoljstava
koja nude, da volimo činiti ono što se
od nas očekuje da činimo. Čovek orga-
nizacije nije taj koji se ne pokorava; on
čak ni ne zna da se pokorava. Kako može
razmišljati o nepokoravanju kad nije čak
ni svestan da je pokoren? On je samo je-
dan od ,,momaka'', jedan iz gomile. On
je ,,zdrav''. On misli i radi ono što je ,,ra-
zumno'' – čak i ako to ubija njega, njego-
vu decu i unuke. Stoga je čoveku savre-
menog birokratskog industrijskog doba
mnogo teže biti nepokoran ili razvijati
revolucionarni karakter, nego što je to
bilo čoveku devetnaestog veka.
Mi živimo u vremenu u kojem se
logika platne liste, logika proizvodnje
stvari proširila na život ljudskih bića.
Ljudska bića su, baš kao i stvari, postala
Revolucionarni karakter je skeptik jer sumnja u ideologije kao u ono što služi za prikrivanje nepoželjne stvarnosti
7
PRE SVEGA
brojevi. Stvari i ljudi postali su količine u
procesu proizvodnje.
Da ponovimo: vrlo je teško biti ne-
pokoran ako čovek nije čak ni svestan
da se pokorava. Recimo to drugačije.
Ko se može ne pokoravati kompjuteru?
Kako možemo reći ,,Ne'' fi lozofi ji kojoj
je ideal ponašati se poput kompjutera,
bez volje, bez osećaja, bez strasti?
Pokoravanje se danas ne prepozna-
je kao pokoravanje jer se racionalizuje
kao ,,zdrav razum'', kao stvar prihvata-
nja objektivnih nužnosti. Ako je nužno
jačanje fantastično razornog naoru-
žanja, i na Zapadu i na Istoku, ko bi
mogao ne pokoriti se? Ako bi se sve to
prikazalo kao čin objektivne nužnosti a
ne kao čin ljudske volje, kome bi se dalo
reći ,,Ne''?
Gde je David koji može reći ,,Ne''
Golijatu? Gde je taj mali čovek koji sme
reći ,,Ne'' nečemu što je hiljadu puta
uvećano po veličini i moći u odnosu na
autoritet kakav je bio pre samo pedeset
ili sto godina? I individuum je zaplašen
i zadovoljan što može prihvatiti autori-
tet. On prihvata naredbe koje se izriču
u ime zdravog razuma i razboritosti, da
ne bi osetio da se potčinjava.
Da sumiramo: kad govorim o ,,re-
volucionarnom karakteru'' mislim ne
na biheviorističku već na dinamičku
koncepciju. Čovek nije ,,revolucionar'',
u ovom karakterološkom smislu, zato
što izriče revolucionarne fraze ni po
tome što učestvuje u revoluciji. Revo-
lucionar, u ovom smislu, je čovek koji
se emancipovao od vezanosti za rod-
nu grudu i krvne veze, od majke i oca,
od posebne lojalnosti državi, klasi,
rasi, partiji ili religiji. Revolucionarni
karakter je humanista utoliko što u sebi
oseća čitavo čovečanstvo i ništa ljudsko
nije mu strano. On voli i poštuje život.
On je skeptik i čovek koji ima vere.
On je skeptik zato što sumnja u
ideologije kao u ono što služi za pri-
krivanje nepoželjne stvarnosti. On
je čovek od vere zato što veruje u ono
što potencijalno postoji, iako još nije
rođeno. On može reći ,,Ne'' i biti nepo-
koran, upravo zato što može reći ,,Da''
i pokoravati se svojim pravim, vlasti-
tim principima. On nije polusvestan
nego potpuno svestan lične i društvene
stvarnosti. On je nezavisan; ono što
jeste duguje vlastitom naporu; on je
slobodan i nikome nije sluga.
Ovaj sažetak mogao bi navesti na
pomisao da je ono što sam opisivao
mentalno zdravlje i voljnost, a ne pojam
revolucionarnog karaktera. To je, uisti-
nu, opis umne, žive, mentalno zdrave
osobe. Ja tvrdim da je zdrava osoba u
bolesnom svetu, potpuno razvijeno ljud-
sko biće u osakaćenom svetu, potpuno
osveštena osoba u napola razbuđenom
svetu – baš revolucionarni karakter. Jed-
nom kad svi budu svesni, proroci i re-
volucionarni karakteri neće možda više
ni postojati – postojaće samo potpuno
razvijena ljudska bića.
Naravno, nikada većina ljudi nisu bili
revolucionarni karakteri. Ali razlog što
više ne živimo u pećinama upravo je to što
je uvek bilo dovoljno revolucionarnih ka-
raktera u ljudskoj istoriji da nas izbave iz
pećina. Međutim, postoje mnogi drugi
koji se pretvaraju da su revolucionari,
a u stvari su buntovnici, autoritarci ili
politički oportunisti. Verujem da psiho-
lozi imaju važnu funkciju u proučavanju
karakteroloških razlika kod raznih tipo-
va političkih ideologa. Ali da bi to učinili
kako treba moraju, bojim se, imati neke
od kvaliteta koje sam pokušao opisati u
ovom eseju: oni sami moraju biti revo-
lucionarni karakteri. ■
Nekad je zlo slobodno marširalo i širilo se strahom, mržnjom, smrću,
destrukcijom... Milioni mrtvih, ranjenih, osakaćenih, nestalih, pro-
teranih... Ogromna cena je plaćena da bi se tome stalo na kraj.
Pola veka kasnije, fašizam još nije uništen. Od otvorenog veličanja
fašizma pa do širenja mržnje pod različitim izgovorima, u različitim
oblicima, oni su i dalje svuda oko nas. Dosta je bilo ignorisanja!
nema slobode za neprijatelje slobode !
8
PRE SVEGA
U tekstu Medijska kontrola Noam Čom-
ski govori o spektakularnim i zastrašu-
jućim uspesima propagande američkih
medija. On tvrdi da je američko društvo
toliko duboko totalitarno da može ljude
da natera u rat bez ijednog razloga i da
to niko čak ni ne primeti, niti da ikog bude
briga. Ukoliko se deo javnosti ne slaže sa
nečim, postoje propagandni mehanizmi
koji će u njima proizvesti pristanak, i pri-
dobiti ih da podrže planove male grupe
moćnika. Odnosi s javnošću i propaganda
su velika industrija koja godišnje potroši
oko milijardu dolara. Celo to vreme zada-
tak im je nadzirati mišljenje javnosti... Ši-
renje propagandnih mitova i laži, koji ne
znače apsolutno ništa, efi kasnije je ukoli-
ko ima podršku obrazovanih slojeva. Zato
oni moraju prihvatiti uverenja i doktrine
koje će služiti interesima privatne moći.
Oni moraju biti naučeni da rade u službi
gospodara… Ostatku populacije, pogoto-
vo ugroženim slojevima, mora biti uskra-
ćen bilo kakav oblik organizacije, jer bi to
moglo dovesti u pitanje planove moćnika.
To bi dovelo do ’’krize demokratije’’. Oni
treba da sede ispred televizora i da veruju
da je jedini mogući način života onaj koji
upijaju sa malih ekrana. Prema ljudima
koji se sa nečim ne slažu treba se odnositi
kao prema ’’zbunjenom stadu’’ i njihovu
nepotčinjenost tumačiti kao neupućenost,
neobrazovanost ili nepismenost. To ’’zbu-
njeno stado’’ je vrlo često miroljubivo. Oni
jednostavno ne razumeju zašto bi trebali
ubijati, mučiti i bombardovati ljude. Zato
treba izmisliti neprijatelja, plašiti ih njim,
i huškati ih na njega. Sve po Hitlerovom
receptu. Takva moć je vrlo dostupna oni-
ma koji poseduju ekonomsku i političku
prevlast, a time i apsolutnu kontrolu nad
medijima i obrazovnim sistemom. ’’Zbu-
njenom stadu’’ se mora skrenuti pažnja sa
pitanja kao što su zdravstvo, obrazovanje,
beskućnici, nezaposleni, izbeglice, krimi-
nal, zatvori, propadanje u gradovima, jer
ako budu počeli da primećuju te proble-
me od kojih isključivo oni pate, to bi moglo
da pokvari planove moćnika.
Započet ću suprostavljanjem dviju
različitih koncepcija demokracije. Jedna
bi bila ta u kojoj demokratsko društvo
posjeduje sredstva pomoću kojih bi mo-
glo sudjelovati na neki razuman način u
upravljanju svojim poslovima, a informa-
cije bi bile svima dostupne i besplatne.
Druga koncepcija je ta u kojoj je javnost
spriječena u upravljanju svojim poslovi-
ma, a informacije su strogo kontrolirane.
Možda zvuči čudno, ali važno je znati da
je druga koncepcija demokracije ona
koja prevladava.
Rana povijest propagandeWilsonova administracija je uteme-
ljila vladin odbor za propagandu, Creel
Odbor, koji je u razmaku od šest mjeseci
uspio pretvoriti miroljubivi narod u hi-
steričnu populaciju koja je opsjednuta
ratom i koja želi uništiti sve njemačko,
ubiti sve Nijemce, otići u rat i spasiti
svijet. Ovo najvažnije dostignuće vodilo
je daljnjim dostignućima. U isto vrijeme, i
točno nakon rata, iste su se metode pri-
mjenjivale kako bi ulile histerični strah
od komunizma, Crveni Strah kako su ga
zvali, što je uspjelo uništiti sindikate i
eliminirati opasne probleme kao što su
sloboda tiska i političke misli. Mediji i
korporacijske vlasti su pružali veliku pot-
poru, promovirali i organizirali veliki dio
rada, sve u svemu bio je to veliki uspjeh.
Među onima koji su aktivno i puni
entuzijazma sudjelovali bili su i progre-
sivni intelektualci, ljudi iz kruga Johna
Deweya koji su bili iznimno ponosni na
svoje tekstove o “inteligentnijim člano-
vima zajednice”, znači o njima samima,
koji su mogli natjerati nesklon narod
na rat, ulijevajući im strah u kosti i iz-
Noam Čomski
Medijska kontrola
Noam Čomski: ’’Bilo mi je vrlo drago kada sam čuo za plan o stvaranju balkanskog Z magazina. Nadam se da će postati iskra koja će inspirisati nastananak sličnih po-duhvata u regionu i širom sveta’’.
9
PRE SVEGA
mamljujući borbeno domoljubni fana-
tizam. Sredstva upotrebljena u tom pot-
hvatu bila su raznolika. Na primjer, veliki
broj izmišljotina o njemačkim zločinima,
belgijske bebe otrgnutih ruku, svakojake
strahote koje se još uvijek mogu pročitati
u povijesnim knjigama. Sve ih je izmislilo
britansko ministarstvo propagande čija je
zadaća u to vrijeme bila, kako su oni rekli
u svojim tajnim vijećanjima, kontroli-
ranje misli čitavoga svijeta. Ono što je
važnije, oni su htjeli kontrolirati misli in-
teligentnijih članova američke zajednice,
koji bi onda širili pripremljenu propagan-
du i tako preobratili miroljubivu zemlju
u ratnu histeriju. Uspjelo je. Itekako je
uspjelo. A to nas je naučilo lekciju: dr-
žavna propaganda može imati iznimno
jak učinak kada je podupiru obrazova-
ni slojevi i kada odstupanje od nje nije
dozvoljeno. To su naučili i Hitler i mnogi
drugi, a prakticira se i dan danas.
Promatračka demokracijaWalter Lippman, starješina ame-
ričkoga novinarstva, najvažniji kritičar
unutarnje i vanjske politike i najvažniji
teoretičar liberalne demokracije, smatrao
je da “revolucija u umjetnosti demokra-
cije” može poslužiti za “proizvodnju
pristanka”, drugim riječima, donošenje
suglasnosti putem novih tehnika pro-
pagande kod dijela javnosti koji se nije
slagao s određenim idejama. Smatrao
je da u demokraciji koja ispravno funk-
cionira postoje slojevi građana. Prvi sloj
je onaj koji ima aktivnu ulogu u vođenju
općih poslova. To je poseban sloj. Ljudi
koji analiziraju, izvršavaju, donose odlu-
ke i upravljaju svim političkim, ekonom-
skim i ideološkim sustavima. To je mali
postotak populacije... Ostali koji se nalaze
izvan te grupe su “zbunjeno stado”, kako
ih je Lippman zvao.
Moramo se zaštiti od bijesa i gaženja
zbunjenog stada...
Zato nam treba nešto što bi ukrotilo
zbunjeno stado, a to je nova revolucija u
umjetnosti demokracije: proizvodnja pri-
stanka. Mediji, škole i popularna kultura
moraju biti podjeljeni; jer im politički sloj
i oni koji odlučuju moraju dati nekakvu
podnošljivu sliku stvarnosti, iako i oni
moraju ulijevati pravilna uvjerenja.
Zapamtite, tu se nalazi neizrečena
pretpostavka - čak je i odgovorni ljudi
moraju sakrivati od samih sebe, a odno-
si se na pitanje kako ti ljudi dospiju na
pozicije na kojima imaju autoritet u
odlučivanju. Tako što služe prave moć-
nike, naravno. One koji posjeduju cijelo
društvo, jedan vrlo uzak krug. Ako pose-
ban sloj dođe i kaže:
“Mogu služiti vašim interesima”, po-
stat će dio izvršne grupe. O tome se mora
šutjeti. To znači da su oni morali prihva-
titi uvjerenja i doktrine koje će služiti
interesima privatne moći. Ako ne uspi-
ju svladati tu vještinu, nisu dio posebnoga
sloja. Vrijednosti i interesi privatne moći
i veza između države i poslovnoga svijeta
koja predstavlja te vrijednosti moraju biti
duboko indoktrinirani u njih. Ako mogu
proći kroz to, mogu biti i dio posebnoga
sloja.
Ostatak zbunjenoga stada treba jed-
nostavno biti zaokupljen drugim stvari-
ma.
To je lagano izvesti u državama koje
danas smatramo totalitarnima ili vojnima.
Odnosi s javnošću su velika industrija koja godišnje potroši oko milijardu dolara. Zadaća im je nadzirati mišljenje javnosti...
■■ ■ BRITANIJA PLAĆA ZA
MUČENJA U IRAKUVlada Velike Britanije je pristala da isplati odštetu
od gotovo 3 miliona funti žrtvama britanskog anga-
žmana u Iraku i time priznala odgovornost za veli-
ka kršenja ljudskih prava. Odšteta će biti isplaćena
rođacima Baha Mouse koji je umro od posledica
prebijanja u britanskom zatvoru u Basri u junu
2003. godine. Ista odluka važi za još devet zatvo-
renika koje su zlostavljali britanski vojnici. Ovakva
odluka o sporazumu rezultat je intezivnih dvod-
nevnih pregovora između ministarstva odbrane i
pravne službe fi rme Leigh Day & Co. U sporazumu
se nalazi i priznanje odgovornosti ministarstva od-
brane za važna kršenja člana 2 – pravo na život,
i člana 3 – zabrana mučenja Evropske konvencije
o ljudskim pravima. Smrt 26-ogodišnjeg hotelskog
recepcionara, Mousa, i zlostavljanje ostale deveto-
rice bacilo je tamnu senku na ponašanje britanskih
snaga u južnom Iraku što je istovremeno navelo i
brojne advokate da zatraže široku istragu zatvorske
politike britanske vojske. Vlada i vojska su uputili
izvinjenje za ’’sraman ispad’’ dodajući istovremeno
da se većina britanskih vojnika u Iraku ponašala po
’’najvišim standardima’’?!■ ■ ■
■■ ■ BIJELA KUĆA KRIJE PODATKE
O GLOBALNOM ZAGRIJAVANJUPotpredsjednik SAD, Dik Čejni, ometao je prethod-
ne godine visokog zvaničnika da svjedoči javno o
problemima u javnom zdravstvenom sistemu koje
nastaju kao uzrok brojnih klimatskih promjena.
Bivši klimatski savjetnik u američkoj Agenciji za
zaštitu životne sredine Džejson Barnet ističe da je
Čejnijeva kancelarija vršila pritisak da se prekine
sa svakom raspravom o posledicama klimatskih
promjena na ljudsko zdravlje. Ovo je objavljeno u
pismu povodom svjedočenja visokog zvaničnika za
kontrolu bolesti. Tada je izvještaj Centra za kontrolu
bolesti pod pritiskom skraćen sa 14 na 6 strani-
ca! Ova vijest je procurila u medije kao anonimna
izjava zvaničnika centra da je Bijela kuća skratila
izuzetno važan dokument. Nakon ove vijesti Bušova
portparolka je pravdala ovaj potez Bijele kuće kao
neophodan jer pojedini dijelovi nisu odražavali na-
učnu sigurnost. Obrisani dijelovi uglavnom su se
odnosili na bolesti koje izaziva zagađenje! ■ ■ ■
■ ■ ■ KRATKE
VESTI ■ ■ ■
10
PRE SVEGA
Jednostavno im prijetiš batinom i ako na-
prave nešto krivo, dobit će po glavi. Kako
je društvo postalo slobodnije i demokrat-
skije tako se izgubila i ta sposobnost. Zato
se treba posvetiti tehnikama propagande.
Logika je jasna. Propaganda je u demo-
kraciji ono što je batina u totalitarnoj
državi.
Odnosi s javnošćuAmerikanci su bili pioniri indu-
strije za odnose s javnošću. Obveza
industrije je bila “kontroliranje uma
javnosti”, kako bi to rekli vođe. Puno
toga su naučili na uspjehu Creel odbora
i uspjehu kreiranja Crvenog Straha te
njegovih posljedica. Industrija za od-
nose s javnošću je u to vrijeme iskusila
veliku ekspanziju. Tijekom 1920-ih je
bila uspješna u stvaranju skoro potpune
podređenosti javnosti poslovnim pravi-
lima...
Odnosi s javnošću su velika indu-
strija. Godišnje potroše oko milijar-
du dolara. Cijelo to vrijeme zadaća im
je nadzirati mišljenje javnosti...
Šef korporacije i čistač imaju iste
interese. Svi možemo raditi zajedno, za
amerikanizam, voljeći jedni druge.
To je bila poruka. U prezentaciju
te poruke uložen je veliki trud. Ipak
je ovo poslovna zajednica, tako da oni
kontroliraju medije i imaju ogromna
sredstva... Mobiliziranje mišljenja za-
jednice u korist plitkog i praznog kon-
cepta kao što je amerikanizam. Tko bi
se protivio tome? Ili da malo moderni-
ziram ovo što sam rekao, “podržavajmo
naše trupe”. Tko bi se protivio tome?
Ili žuta odlikovanja. Tko bi se protivio
tome? Svrha slogana kao što su “podr-
žavajmo naše trupe” jest ta da oni ne ne
znače apsolutno ništa. Oni znače isto
koliko znači slogan “podržavajmo ljude
u Iowi”. Naravno, riječ je bila o nečemu
drugome, a to je “da li podržavate našu
politiku?” Ali ne želite da ljudi razmi-
šljaju o tome. To je cijela svrha uspješne
propagande. Potrebno je smisliti slo-
gan protiv kojega neće nitko biti i koji
će se svima svidjeti jer nitko ne zna što
on znači zato što on jednostavno ni ne
znači ništa, ali njegova najveća vrijed-
nost je što skreće pozornost na nešto
drugo...
To je sve iznimno djelotvorno. I odvi-
ja se po pravilima sve do danas. Naravno
da je sve jako pažljivo promišljeno. Ljudi
iz industrije za odnose s javnošću nisu
tamo da bi se zabavljali. Oni rade. Pokuša-
vaju uliti pravilne vrijednosti. Uostalom,
imaju koncepciju demokracije kakva bi
trebala biti: sustav u kojemu je poseban
sloj naučen raditi u službi gospodara,
u službi ljudi koji upravljaju društvom.
Ostatku populacije mora biti uskraćen
bilo kakav oblik organizacije jer organi-
zacija samo stvara neprilike. Neka sjede
sami ispred TV ekrana i upijaju poru-
ku koja kaže: “Jedina vrijednost u životu
je živjeti što udobnije, živjeti kao ta bo-
gata obitelj srednjega sloja koju gledaš i
posjedovati lijepe vrijednosti kao što su
sklad i amerikanizam.” To je sve što život
pruža. Možda pomisliš da postoji nešto
više od toga, ali budući da samo gledaš
televiziju pretpostavljaš da si lud jer to
je jedino što se tamo dešava...
Tako je to ideal. Mnogo truda se
uložilo u ostvarivanje tog ideala. Očito
da iza njega postoji nekakva koncepcija.
Na primjer, koncepcija demokracije koju
sam naveo na početku. Zbunjeno stado je
problem.
Trebali bi zaustaviti njihov bijes i div-
ljanje. Moramo im skrenuti pažnju. Neka
gledaju Superbowl ili humoristične serije
ili fi lmove pune nasilja. Svako malo zove-
mo ih da pjevaju besmislene pjesmice kao
što je “Podržavajmo naše trupe”. Treba ih
držati uplašenima, jer ako se nedovoljno
boje svakakvih zlikovaca koji će ih uništiti
izvana ili iznutra mogli bi početi razmi-
šljati, što je opasno jer nisu kompetentni
za razmišljanje. Zato im je potrebno skre-
nuti pažnju i marginalizirati ih.
Izmudrivanje mišljenjaIsto je tako potrebno natjerati popu-
laciju da podupire vanjske pustolovine.
Uglavnom je populacija miroljubiva, baš
kako je bila i tijekom Prvoga svjetskog
rata. Javnost ne vidi razlog za uplitanje
u vanjske pustolovine, ubijanje, muče-
nje. Zato ih treba natjerati. A da bi ih na-
tjerali, trebamo ih uplašiti...
Ideal je bio postignut do određene
granice. Neke institucije nije bilo mogu-
će uništiti. Crkve, na primjer, još uvijek
postoje. Veliki dio disidentskih aktivnosti
proizlazi iz crkve, iz jednostavnoga razlo-
ga što one postoje.
Ako idete u neku europsku državu
održati politički govor, to će se najvjero-
jatnije odvijati u prostorijama sindikata.
Takvo što se neće dogoditi ovdje, kao
prvo zato što sindikati jedva postoje, a
ako i postoje nisu političke organizacije.
Ali postoje crkve i zato se govori tamo
često održavaju. Solidarni rad za Central-
nu Ameriku nastao je u crkvama, najviše
zato što one postoje.
Zbunjeno stado nikada nije dovoljno
ukroćeno tako da je to konstantna borba.
U ‘30-ima su ustali i bili ušutkani. U ‘60-
ima je došlo do novog vala nezadovolj-
stva. Imalo je ime. Poseban sloj ga je zvao
“krizom u demokraciji”. Smatralo se da je
u ‘60-ima demokracija zakoračila u krizu.
Plašenje ljudi izmišljenim neprijateljem je moćno sredstvo kontrole
11
PRE SVEGA
Kriza je bila toliko velika da su se dije-
lovi populacije počeli organizirati te su
postali aktivni i pokušavali sudjelovati
na političkoj pozornici. Ovdje se vraća-
mo na ona dva koncepta demokracije. Po
defi niciji u rječniku, to se zove napre-
dak u demokraciji. Po prevladavajućoj
koncepciji demokracije, to predstavlja
problem, krizu koju treba nadjačati. Po-
pulaciju treba vratiti natrag u stanje apati-
je, pokornosti i pasivnosti. Zato trebamo
poduzeti korake da bi nadjačali krizu.
Uložen je veliki napor. Ništa nije dje-
lovalo. Kriza demokracije je još uvijek
živa i zdrava, na sreću, ali baš ne utječe
na promjenu u politici. Zato je uspješna
u promjeni mišljenja, što god većina lju-
di mislila. Svašta se poduzimalo nakon
‘60-ih kako bi se promijenila i prebolje-
la ta bolest. Zvala se “vijetnamski sin-
drom”. Termin “vijetnamski sindrom” se
pojavio oko 1970-e i bio je slučajno de-
fi niran. Reaganski intelektualac Norman
Podhoretz defi nirao ga je kao “bolesne
zapreke protiv upotrebe vojne sile”. Te
bolesne zapreke protiv nasilja bile su pri-
sutne u velikom dijelu populacije. Ljudi
jednostavno nisu mogli razumjeti za-
što bi oni trebali ubijati i mučiti i bom-
bardirati ljude. Opasno je kada narod
postane zanesen tim bolesnim zapreka-
ma, a to je i Goebbels shvatio, jer onda
postoji ograničenje vanjskim pustolovi-
nama. Bitno je, kako je Washington Post
ponosno napisao neki dan, “uliti u ljude
poštovanje prema ratnim vrlinama”. To
je važno. Ako želiš nasilno društvo koje
koristi silu diljem svijeta kako bi ostvarilo
ciljeve svoje domaće elite, važno je imati
pravilnu procjenu ratnih vrlina bez onih
bolesnih zapreka o korištenju sile. To je,
znači, vijetnamski sindrom. Važno ga je
svladati.
Predstava kao stvarnostTakođer je važno potpuno falsifi ci-
rati povijest... Ta povijest se pokušala re-
konstruirati nakon Vijetnamskoga rata.
Previše ljudi je počelo shvaćati što se
zapravo događa, uključujući vojnike i
mlade ljude koji su bili dio mirovnoga
pokreta. To je bilo loše. Zločeste misli su
se morale srediti i morala se nadoknadi-
ti nekakva pamet, a naručito se morala
nadoknaditi spoznaja da je sve što ra-
dimo dobro. Ako bombardiramo Južni
Vijetnam to je zato što ga branimo od
nekoga. Od Vijetnamaca jer nikog dru-
gog ni nema. Kennedyevi intelektualci
su to zvali “obrana od unutarnje agresije
u Južnome Vijetnamu”. Frazu je koristio
i Adlai Stevenson. Važno je da takva
slika događaja postane službena i dobro
shvaćena slika. I djelovalo je. Jer imate
apsolutnu kontrolu nad medijima i
obrazovnim sustavom, i bez prevelike
veze sa stvarnošću. Istina pokopana is-
pod hrpa i hrpa laži. S toga stajališta,
sve je to bio veliki uspjeh u otklonjava-
nju prijetnje demokraciji, postignut u
uvjetima slobode, što je jako zanimljivo.
To nije kao totalitarne države koje kori-
ste silu. Ova dostignuća su postignuta u
uvjetima slobode. Ako želimo shvatiti
naše društvo moramo razmisliti o ovim
činjenicama. One su bitne za ljude ko-
jima je stalo do toga u kakvome druš-
tvu živimo.
Disidentska kulturaUnatoč svemu ovome, disidentska
kultura je još uvijek živa. Proširila se od
1960-ih. Kao prvo, u ‘60-ima je bila vrlo
spora u svome razvoju. Nije bilo prosvje-
da protiv rata u Indokini sve do godina
nakon što je Amerika počela bombardi-
rati Južni Vijetnam. Taj pokret je bio vrlo
malen, sastojao se uglavnom od stude-
nata i mladih ljudi. Do ‘70-ih stvari su se
promijenile. Razvili su se važni pokreti...
U ‘80-ima je došlo do još veće ekspan-
KAKO DOĆI DO ISTINEDa bi određene stvari bile otkrivene, tvrdi Noam Čomski, potrebno je mnogo
rada i ustrajnosti, i povezanost s određenom grupom (formalnom ili neformal-
nom), organizacijom, pokretom. Čomski naglašava da je određene istine teško
otkriti kao “usamljeni pojedinac” jer pojedinac “nema pristup alternativnim izvo-
rima informacija”. Alternativni izvori informacija su vrlo važni u današnjem sve-
tu, u kojem vlada nekoliko korporacija i u kojem mediji, uglavnom, pripadaju
određenome lancu. Slika stvarnosti koju ti mediji prikazuju je vrlo često u suprot-
nosti sa stvarnim problemima i teškoćama. Probleme malih ljudi komercijalni
mediji redovno izostavljaju, ili, ako se već odluče na to, spominju besmislene
stvari vezane uz njihove vlade i gospodare. U takvoj situaciji su alternativni izvori
neophodni želimo li saznati pravu sliku svijeta i baviti se realnim problemima.
Propaganda je u demokraciji ono što je batina u totalitarnoj državi
12
PRE SVEGA
zije pokreta solidarnosti, a to je nešto
novo i važno u povijesti američkoga, ako
ne i svjetskoga, disidentstva. Ljudi u tim
pokretima nisu samo prosvjedovali nego
su uključivali i sebe same, često
i intimno, u živote ljudi koji
pate. Svašta su od toga nau-
čili i imali vrlo civiliziran
utjecaj na mainstream
Ameriku. Sve ovo
je napravilo gole-
mu razliku...
Sve su to
znakovi civili-
ziranoga utje-
caja, unatoč
propagandi,
unatoč na-
stojanjima da
se kontrolira-
ju misli i
unatoč proi-
zvodnji pristan-
ka. Bilo kako,
ljudi stječu mo-
gućnost i volju za
razmišljanjem. Skep-
ticizam prema moći je
u porastu, a promije-
nili su se i stavovi pre-
ma puno stvari. Sve se
dešava sporo, ali
je vidljivo
i važ-
n o .
Drugo
je pitanje
da li je ono
dovoljno brzo
da napravi značajnu
promjenu u svijetu... Organi-
zacija ima svoje posljedice. Shvatite da
niste sami. Drugi razmišljaju kao ti. Mo-
žeš produbiti svoje misli i naučiti više o
onome u što vjeruješ. Ti pokreti su vrlo
neformalni, nisu kao organizacije
gdje postoji članstvo, samo raspolo-
ženje koje uključuje interakciju među
ljudima. Organizacije imaju jedan vrlo
primjetljiv efekt. To je opasnost u de-
mokraciji: ako se organizacije mogu
razviti, ako ljudi više nisu samo pri-
ljepljeni za TV, u glavi im se mogu ja-
viti čudne misli, bolesne zapreke protiv
upotrebe vojne sile. To treba biti svlada-
no, ali nije bilo.
Parada neprijateljaU Americi se trenutno odvija jedan
vrlo karakterističan razvoj. Amerika nije
prva država u svijetu koja je to učinila.
Domaći socijalni i ekonomski problemi,
zapravo katastrofe, su u porastu.
Moćnici nemaju namjeru ništa uči-
niti s time. Pogledate li domaće programe
a d - ministra-
cija u
zadnjih
d e s e t
g o -
d i -
na -
ovdje
ukl ju-
č u -
j e m
i de-
m o -
krat-
s k u
opo-
ziciju -
nećete
u o č i t i
o z b i l j -
ne pla-
nove za
ublaž ava-
nje problema
z d r a v s t v a ,
obrazovanja,
b e -
s k u ć -
nika, ne-
zaposlenosti, kriminala, zatvora,
propadanja u gradovima - cijela sfera
problema. Svima su vam poznati i po-
goršavaju se... U takvim uvjetima mora-
te skrenuti pažnju zbunjenoga stada,
jer ako oni počnu primjećivati te pro-
bleme neće biti dobro, jer oni su ti koji
pate.
Gledanje Superbowla i humoristič-
nih serija možda nije dovoljno. Morate
ih natjerati na strah od neprijatelja. U
‘30-ima ih je Hitler natjerao na strah
od židova i cigana. Morali ste ih uništiti
kako bi se obranili. Mi isto tako imamo
svoje načine. U zadnjih deset godina
svaku godinu ili dvije smišljeno je
nekakvo grozno čudovište od kojega
se moramo braniti. Rusi su uvijek bili
na raspolaganju. Ali oni kao neprijate-
lji gube svoju privlačnost i sve ih je teže
gledati kao neprijatelje i zato moramo
izmisliti nove... Svijet će pokoriti me-
đunarodni teroristi, preprodavači droge,
zaluđeni Arapi i Saddam Hussein, novi
Hitler. Neprijatelji se moraju neprestano
pojavljivati, jedan za drugim. Preplašiš
narod, teroriziraš ih, ulijevaš im strah
u kosti tako da se svi boje putovati i
sakriju se. Onda se desi veličanstvena
pobjeda nad Grenadom, Panamom, ili
nekom trećom vojskom trećega svijeta
koju smo u stanju pretvoriti u prah prije
nego li se potrudimo pogledati je, a to se
upravo dogodilo. Olakšanje. Spasili smo
se u zadnji čas. Ovo je samo jedan od
načina kako spriječiti zbunjeno stado
da obraća pozornost na stvarne doga-
đaje i kako ih držati po strani i pod
kontrolom...
Selektivna percepcijaU svibnju 1987. članovi grupe za
ljudska prava iz El Salvadora, koji su
preživjeli - vođe su bili ubijeni - bili
su uhapšeni i maltretirani; uključujući
i Herberta Anayu koji je bio direktor.
Odvedeni su u zatvor La Esperanza
(nada). U zatvoru su nastavili sa svojim
poslom. Bili su odvjetnici, i nastavili su
očitovanja. U zatvoru je bilo 432 zatvo-
renika. 430 ih je potpisalo iskaze u koji-
ma su pod prisegom opisivali mučenja.
Mučenja strujom i slične okrutnosti,
uključujući u jednome slučaju mučenje
koje je počinio sjevernoamerički gene-
ral u uniformi, koji je opisan u nekim
detaljima. Svjedočenje je bilo eksplicit-
no i opsežno, vrlo vjerojatno jedinstve-
no u detaljnome opisu događaja u sobi
za mučenje. Ovaj izvještaj koji sadrži
stošezdeset stranica je bio tajno izne-
šen iz zatvora zajedno s videokazetom
na kojoj se prikazuje svjedočenje pod
prisegom o mučenjima. Marin Coun-
ty Interfaith Task Force ju je distribui-
rao. Nacionalni tisak je odbio pisati o
tome događaju. TV postaje su odbile
prikazati sadržaj videokazete. Članak
se pojavio jedino u lokalnim novinama
okruga Marin i u San Francisco Exa-
mineru, ali čini mi se da je to bilo sve.
Nitko drugi to nije htio. To je bilo doba
“nepromišljenih zapadnjačkih inte-
lektualaca” koji su slavili Josea Na-
poleona Duartea i Ronalda Reagana.
Anayu nitko nije slavio. Nije dobio po-
čast ni na dan ljudskih prava. Nije ime-
novan za ništa. Pustili su ga za vrijeme
izmjene zatvorenika i nakon toga je na
njega izvršen atentat, očito od strane
snaga sigurnosti koje su bile potpomo-
13
PRE SVEGA
gnute od SAD-a. Malo se zna o tome
događaju. Mediji nikada nisu upitali da
li bi otkrivanje okrutnosti - umjesto
zataškavanja - moglo spasiti njegov
život.
U veljači, usred kampanje za bom-
bardiranje, libanonska vlada zatražila je
od Izraela da promotri rezoluciju 425
Vijeća sigurnosti UN-a koja je tražila
od Izraela da se neposredno i bezuvjet-
no povuće iz Libanona. Rezolucija je iz
ožujka 1978. Nakon toga donesene su
još dvije uzastopne rezolucije koje su
zahtijevale neposredno i bezuvjetno
povlačenje iz Libanona. Naravno da
Izrael nije promotrio rezolucije jer ih
Amerika podupire u okupaciji. U me-
đuvremenu, južni Libanon je terorizi-
ran. Velike sobe za mučenje u kojima
se odvijaju stravične stvari. Korišten je
i kao baza za napadanje ostalih dijelova
Libanona. Tijekom tih trinaest godina
Libanon je napadnut, Beirut bombardi-
ran, oko dvadeset tisuća ljudi ubijeno,
oko 80% civila, bolnice uništene, a te-
ror, pljačke i razbojstva sve prisutniji.
Sve je u najboljemu redu, ipak to Ame-
rika potpomaže. Ovo je samo jedan pri-
mjer. U medijima nije bilo ništa o tome,
nije bilo diskusije o tome da li bi Izrael
i SAD trebali promotriti rezoluciju 425
Vijeća sigurnosti UN-a ili bilo koju dru-
gu rezoluciju... Ovo je samo jedan slu-
čaj. Ima ih gorih. U indonezijskoj inva-
ziji Timora ubijeno je oko dvjesto tisuća
ljudi. Sve je neznatno naspram ovome.
Napad je bio čvrsto potpomognut od
Amerike, i još uvijek traje uz američ-
ku diplomatsku i vojnu pomoć...
Zaljevski ratTaj događaj nam pokazuje kako
djeluje dobar propagandni sustav. Ljudi
povjeruju da upotrebljavamo silu protiv
Iraka i Kuvajta zato što iskreno pazimo
na princip da se ilegalna okupacija i kr-
šenje ljudskih prava trebaju suočiti sa
silom. Ne uviđaju što bi značilo primi-
jeniti te principe na politiku SAD-a. To
je spektakularan uspjeh propagande.
Pozabavimo se pitanjem razloga za
ratovanjem. Razlozi za rat su ponuđeni.
Jedan od razloga bi bio da agresori ne
mogu biti nagrađeni i agresija mora biti
obrnuta brzim posezanjem za nasiljem.
To je bio razlog za rat. Drugog razloga
nije bilo. Da li je moguće da je to razlog
rata? Da li SAD podupiru te principe?
Da li su se SAD protivile svojoj agresiji
na Panamu i inzistirale na bombardi-
ranju Washingtona kako bi je obrnule?
Kada je 1969. južnoafrička okupaci-
ja Namibije proglašena nezakonitom,
da li su SAD stavile sankcije na hranu
i lijekove? Da li je došlo do rata? Da li
su bombardirali Capetown? Ne, već
je dvadeset godina trajala “tiha diplo-
macija”. Tih dvadeset godina nije bilo
ugodno. Samo za vrijeme Reaganove
i Bushove administracije, Južna Afrika
je ubila oko milijun i pol ljudi u okolnim
zemljama. Zaboravite što se događalo u
Južnoj Africi i Namibiji. Nekako naše
osjećajne duše nisu postale bešćutne.
“Tiha diplomacija” se nastavila i sve je
završilo obilnom nagradom za agreso-
re. Dobili su glavnu luku u Namibiji i
hrpu prednosti u vezi njihovih siguro-
nosnih problema. Gdje je taj princip
koji podupiremo? Nisu nam dali razlog
za odlazak u rat. Niti jedan. Sve razloge
za rat koje su nam dali mogao je opo-
vrgnuti pismeni tinejdžer u roku od
dvije minute. To je jedan od pokaza-
telja totalitarne države. Trebala bi nas
plašiti spoznaja da smo toliko dubo-
ko totalitarni da nas mogu natjerati u
rat bez ijednog razloga i da to nitko
čak ni ne primijeti, niti je ikog briga.
Zapanjujuća činjenica.
Radi se o tome da je Irak zemlja
trećega svijeta s vojskom koja se uglav-
nom sastoji od seljaka. Priznalo se da je
bilo puno dezinformacija o tvrđavama,
kemijskom oružju, itd. Primijetite da se
ovo dogodilo godinu dana nakon što
se ista stvar dogodila Manuelu Norie-
gi. On je nebitan lopov u usporedbi s
prijateljem Georgea Busha Saddamom
Husseinom ili Bushovim prijateljima u
Pekingu ili samim Bushom. U uspored-
bi s njima, Manuel Noriega je nezna-
tan. Zao, ali ne i svjetski lopov na ka-
kve smo mi naviknuti. Napravili su od
njega osobu veću od života. Htio nas je
uništiti, bio je vođa preprodavača dro-
ge. Trebali smo brzo djelovati i ubiti ga,
ubijajući nekoliko stotina ili tisuća ljudi
usput, postaviti na vlast malenu, možda
osampostotnu bijelu oligarhiju, a ame-
ričke vojne dužnosnike da upravljaju
svakim nivoom političkog sustava. Sve
smo to morali napraviti jer smo se mo-
rali spasiti od zvijeri koja bi nas inače
uništila. Godinu dana kasnije istu stvar
je napravio Saddam Hussein. Da li je
itko to naglasio? Da li je itko naglasio
što se dogodilo i zašto? Morat ćete du-
boko kopati.
Ovo se bitno ne razlikuje od onoga
što je Creel Odbor napravio u 1916.-
1917. kada je unutar šest mjeseci pre-
tvorio miroljubivu populaciju u histe-
rične divljake koji su imali namjeru
uništiti sve njemačko kako bi se spasili
od divljaka koji su belgijskim bebama
trgali ruke. Današnje tehnike su vjero-
jatno sofi sticiranije, imamo televiziju i
hrpu novaca koji se ulažu u nju, ali još
uvijek tradicionalne. Mislim da problem
nisu samo dezinformacije i Zaljevska
kriza, da se vratim na početak. Problem
je puno veći. Da li mi želimo živjeti u
slobodnome društvu ili nečemu što
doseže oblik totalitarizma namet-
noga od samoga sebe, sa zbunjenim
stadom totalno marginaliziranim i
upućenim nekamo drugdje, prestra-
šenim, koje viče domoljubne sloga-
ne, bojeći se za svoje živote i dive se
vođi koji ih je spasio od uništenja dok
obrazovane mase paradiraju po na-
redbi, ponavljaju slogane koje moraju
ponavljati, društvo se raspada doma,
završavamo kao država koja postaje
plaćeno pojačanje. Nadamo se da će
nam drugi platiti da razorimo svijet. To
su dva izbora. I morate se suočiti s nji-
ma. Odgovor na to pitanje nalazi se u
ljudima kao što smo ti i ja. ■
JEDNOSTAVNO UČINITE TO
Na pitanje kako da se politički izolovani pojedinci okupe i organizuju, kada
ih pritiskaju svakodnevne obaveze i kad su privezani plaćanjem mesečnih
računa, Noam Čomski odgovara:
Kako se organizovati? Odgovor je jednostavan: jednostavno to učinite. Lju-
di su se organizovali i pod puno gorim uslovima od ovih. Pretpostavimo da ste
zemljoradnik u El Salvadoru u hrišćanskoj zajednici koja pokušava postati se-
ljačkom zadrugom. Uslovi tamo prisutni su daleko od bilo čega što mi možemo
zamisliti. Naravno, problemi postoje, ljudi su privezani računima, imaju osobne
probleme... No većina nas živi pod jako privilegovanim uslovima po komparativ-
nim standardima. Problem organizovanja je problem volje.
14
Z BALKAN
Prvi deo: Neoliberalno restrukturiranje univerziteta
Od zapadnih institucija jedino je
univerzitet, uz Katoličku crkvu i bri-
tansku monarhiju, ostao, još od svog
nastanka u Srednjem Veku, skoro ne-
izmenjen. Uopšteno govoreći, njegova
osnovna struktura i ciljevi tokom ve-
kova nisu se ni u čemu bitnom menjali:
usmerenost na istraživanja i poduča-
vanja, kao i univerzitetska samouprava
i samostalnost, i danas skoro u potpu-
nosti ponavljaju poznati srednjevekov-
ni obrazac.
Međutim, duh različitih društve-
nih epoha na različite je načine, i u
većoj ili manjoj meri, uticao na druš-
tveni značaj univerziteta. Raskid sa
istorijskim predrasudama i iluzijama
mračne, srednjovekovne prošlosti, koji
je donelo doba prosvetiteljstva, pre-
tvorio ga je u instituciju koja je ponaj-
više doprinela progresu tehnologije i
društva. Čovek je posvećeno i planski
počeo da radi na menjanju svoje sud-
bine, na predupređivanju nekontro-
lisanih i štetnih prirodnih pojava; da
traga za uzrocima fizičkih i duševnih
bolesti kako bi otkrio način da se s nji-
ma obračuna. Grom više nije bio gnev
božji, već električno pražnjenje oblaka.
Sudbina više nije bila predestinirana,
zapisana u zvezdama, već nešto što
isključivo zavisi od okolnosti. Mnoge
blagodeti onoga što se naziva civiliza-
cijom i progresom, produženje život-
nog veka, tehnička pomagala, olakša-
nje teškog fizičkog rada, itd, dugujemo
industrijsko-tehničkim primenama
stečenog znanja o svetu u kom živimo.
Izumljene su mnoge stvari koje su u toj
meri ušle u svakodnevnu upotrebu da
ih smatramo drugom prirodom.
Ali, progres ima i svoju tamnu
stranu... Francuski filozof Žan-Žak
Ruso, prosvetitelj ali ujedno i jedan
od prvih kritičara prosvetiteljstva, tvr-
dio je, što danas izgleda očigledno, da
napredak nauke i civilizacije ne znači
nužno i razvoj etičkih shvatanja; čove-
kov odnos prema sebi i drugima, kao
i prema sredini u kojoj živi, nije, rekli
bismo danas, proporcionalan porastu
naučnih dostignuća i stepenu tehno-
loške svesti.
Nauka i univerzitet su tako, upad-
ljivo često, voljno ili nevoljno, dopri-
nosili ne samo saznavanju sveta ili
poboljšanju životnog standarda, već i
nastanku što rafiniranijeg oružja, koje
je bilo instrument u službi učvršćenja
vlasti, borbe među vlastodršcima, i
represije podanika. Napretkom nauke
najviše je profitirala vojna industrija;
oružje je proizvođeno najusavršeni-
jim metodama, a njegova ubojitost
je, mereno logikom kapitalizma, bila
najučinkovitiji ljudski produkt koji je
ugledao svetlost dana.
Nikako ne treba smetnuti s uma
ni aroganciju svojstvenu belom čove-
ku i zapadnjačkoj civilizaciji, arogan-
ciju koja zapadni oblik progresa vidi
kao jedini moguć, i koja je dovela do
degradirajućih pokušaja prisilnog civi-
lizovanja ’’necivilizovanih’’, u vidu ko-
lonijalizma i imperijalizma, odnosno
danas u vidu imperijalističkih, uni-
formnih ekonomskih mera. Ma koliko
neki danas pokušavali da istoriju Evro-
pe i evropske vrednosti predstave kao
nešto na šta svaki kutak planete treba
da se ugleda, ne smemo zaboraviti da
je Evropa najprogresivnija u organi-
zovanom činjenju strahota, masovnih
razmera, koje um članova ’’primitiv-
nih’’, ’’necivilizovanih’’ zajednica, pre
dodira sa Evopom, možda nije mogao
ni da zamisli.
Univerzitet je, pre svega, institu-
cija koja stvara eksperte, stručnjake
u okviru jedne naučne oblasti. Ti ek-
Milenko Srećković
Univerzitet u eri tržišta
15
Z BALKAN
sperti, međutim, znanje primenjuju na
razne načine, koji nisu nužno, sami po
sebi, moralni. Najčešće radi svog uhle-
bljenja i društvenih privilegija oni se
potčinjavaju različitim gospodarima
i u različite svrhe, ali i ne samo zbog
toga: u današnje vreme skoro je nemo-
guće dobiti prikladan budžet za nauč-
no istraživanje, ako ono ne ispunjava
zahteve određene interesima finansije-
ra: a ovi su, najčešće, država ili velike
korporacije. Nasuprot tome, intelek-
tualci, ljudi sa kritičkim i odgovornim
odnosom prema društvu, koji uz to
mogu biti i eksperti u okviru jedne na-
učne oblasti, retko su na univerzitetu
imali plodno tlo i sa njega su često pro-
terivani. Iako se intelektualci mahom
regrutuju iz krugova visokoobrazova-
nih ljudi, sticanje najviših akademskih
diploma i zvanja, samo po sebi, nije
ni neophodan, ni dovoljan uslov da
bi neko bio intelektualac1. Nerazvijen
etički odnos prema društvu, čak je i
među samim intelektualcima dovodio
do tzv. fenomena izdaje intelektuala-
ca, odnosno do njihovog oglušavanja
o etičko razlikovanje između dobrog
i lošeg, i stavljanja svojih usluga na
raspolaganje represivnim režimima
i ideologijama. Mada, treba naravno
uzeti u obzir i poznati Fromov stav, da
određena politička klima i društvene
okolnosti dovode do stvaranja takve
psihološke konstitucije koja je naroči-
to prijemčiva za aktuelnu ideologiju: a
tome su podložni i intelektualci, koliko
i "običan" svet – što će reći da njiho-
vo ideološko opredeljenje i stavljanje u
službu represivnim režimima nije uvek
stvar etičkog izbora, iako tako može
izgledati iz današnje perspektive.
Ma kolike blagodeti nam potenci-
jalno (ako imamo sreće) može pružiti
civilizacija na sadašnjem stupnju ra-
zvoja, teško je zanemariti veliki broj
ljudskih žrtava u današnjim globalnim
krizama, što samo svedoči o činjenici
da društveni poredak počiva na broj-
nim nerazrešenim društvenim odno-
sima, kao i na latentnoj nepravdi: ovi
odnosi su takođe faktor koji igra bitnu
ulogu u ekonomiji ratovanja, ratnoj
1 Osim toga, najuticajniji mislioci
proteklih nekoliko vekova – Darvin, Frojd i
Marks, na primer - radili su izvan Univer-
ziteta. Albert Ajnštajn se skrasio u akadem-
skoj raskoši Prinston fakulteta, ali je članke
koji su sproveli revoluciju u sferi fi zike na-
pisao dok je bio činovnik u ženevskoj kan-
celariji za patente.
propagandi i statističkoj raspodeli žr-
tava. Krajnji obračun američkih "slobo-
darskih" pohoda u tome je indikativan:
mašina za moralnu podršku, koja svoj
smisao dobija u borbi protiv diktatura,
a svoj pravi smisao u postavljanju no-
vih, kooperativnijih diktatura, praćena
je u praksi enormnom distribucijom
oružja, i nesravnjenim brojem žrtava
na strani "oslobođenih".
S druge strane – i to je konačni bi-
lans one latentne nepravde – civiliza-
cija kao da je sve udaljenija od ukidanja
neravnopravne raspodele društvenog
bogatstva, koja dovodi do sve izraženi-
je podele na mali broj onih koji imaju
previše i na ogromnu masu nezado-
voljnih i frustriranih koji nemaju
skoro ništa.
Neoliberalizam – korak po korak
Razdvajanje nauke od etike, uni-
verziteta od odgovornosti prema
društvu u kojem živimo, danas je, pre
svega, podsticano vladajućom ideolo-
gijom. Na univerzitete širom sveta vrši
se pritisak da se restrukturišu kako bi
ispunili ulogu koju su im namenili eko-
nomski i politički procesi poznati pod
imenom ’neoliberalizam’. Prigrljen od
skoro svake vlade, poslovne i medij-
ske elite, nakon što su ga osamdesetih
godina Ronald Regan i Margaret Ta-
čer pretvorili u dominantnu vladajuću
ideologiju, neoliberalizam svaki vid
društvenog života potčinjava logici
tržišta, i sve pretvara u robu koja
se može privatno posedovati, kupi-
ti ili prodati zarad profita. Kao svoj
cilj on postavlja što veću restauraciju
moći ekonomske elite, i do sada je kao
posledicu imao masovno koncentri-
sanje bogatstva i prihoda u rukama
te elite. Ovo koncentrisanje sastojalo
se od restrukturiranja, u širokim raz-
merama, različitih društvenih oblasti,
a među njima i sfere visokog obrazo-
vanja. I trenutno restrukturiranje uni-
verziteta ima upravo taj cilj da ga što
neposrednije potčini potrebama i lo-
gici neoliberalnog kapitalizma. Posle-
dice su višestruke a najveća se ogleda
u ukidanju autonomije univerziteta,
kao i prostora koji je u njemu bio dat
kritičkom mišljenju.
U neoliberalnom sistemu vredno-
sti, znanje vredi jedino ukoliko može
doprineti proizvodnji ili potrošnji,
stvaranju profita, političkoj moći ili
vojnoj prevlasti. Univerzitet je jedan
16
Z BALKAN
od učesnika na tržištu kao i svako
drugo pravno lice, preduzeće, fabri-
ka ili korporacija. Univerzitet nudi
robu (znanje je roba2) i prodaje svoje
usluge (u obliku naručenih studija, ili
istraživanja za potrebe ove ili one in-
dustrijske grane – od farmaceutske do
vojne)3. Univerzitet obećava ulaznicu u
višu klasu i poboljšanje životnog stan-
darda i sve više sebe i robu koju nudi na
otkup propagira pomoću reklama, bil-
borda, zakupljenih termina ili prostora
u medijima, organizovanjem muzičkih
manifestacija, rok koncerata, itd. Kako
bi bio što pogodniji za takvu ulogu,
mora, takođe, u što većoj meri omogu-
2 Frazu Znanje je roba je prvi put
upotrebio Dejan Popović, rektor Beograd-
skog Univerziteta (1.oktobar 2004 – 18. de-
cembar 2006), tokom pregovora sa studen-
tima BU koji su protestvovali protiv škola-
rina krajem 2006. godine. Dejan Popović je
član CLDS (Centra za liberalno-demokrat-
ske studije), fi nansiranog od fondacije NED
(National Endowment for Democracy),
koju je osnovao američki kongres. O tome
videti moj tekst Intelektualci u službi lobi-
ranja, objavljenom u Z magazinu broj 4, i na
sajtu www.freedomfi ght.net.
3 Pravni fakultet u Beogradu do-
bio je zadatak od Miroslava Miškovića da
uradi stručnu studiju kojom će dokazati da
Mišković nije monopolista. Studiju sa sve
pečatom i štambiljom Pravnog fakulteta,
Mišković je ponudio kao jedan od dokaza
Vrhovnom sudu u pravnom sporu sa Komi-
sijom za zaštitu konkurencije. Da su Boris
Begović, Gašo Knežević, Dragor Hiber, itd.
naručenu studiju svojeručno potpisali, ništa
ne bi bilo sporno, ovako uz njihove potpise,
dodali su i težinu autoriteta jedne univerzi-
tetske institucije. Da im je neko drugi platio
više, stručno bi dokazali suprotno, odnosno
da Miroslav Mišković jeste monopolista.
Ovako, ono za šta ih je platio, to su i uradili.
Zaista, ne treba da čudi što je Boris Bego-
vić, predsednik NVO Centar za liberalno-
demokratske studije (CLDS), neoliberalne
lobističke grupacije, neko ko je učestvovao
u nečemu ovakvom, jer ne samo što je uče-
stvovao, već takve vrednosti i promoviše,
zašta je plaćen od NED fondacije (National
Endowment for Democracy); više o njoj u
Z magazinu broj 3, u tematskom delu.
ćiti da konzumenti (budući školovani
kadrovi) budu oblikovani prema zah-
tevima tržišta: tj. da budu osposobljeni
za izvršavanje tačno određenih radnih
zadataka, i utoliko ograničeni i upu-
ćeni na te radne zadatke (dodatak di-
plomi – Diploma Supplement4). Ulo-
ga univerziteta se tako redukuje na
instituciju za proizvodnju stručnih
kadrova koje pojedinačna privatna
preduzeća zahtevaju.
Univerziteti, s druge strane, spro-
vode naučna istraživanja koja su od
direktne koristi biznisu i privatnim fir-
mama. Sa preduzećima sklapaju ugo-
vore o istraživanju, pružaju im kon-
sultantske usluge, stvaraju dugoročne
zajedničke projekte… Vrlo često stva-
raju i sopstvena preduzeća oformljena
radi komercijalne eksploatacije otkrića
učinjenih na univerzitetu. Dakle, ume-
sto da sprovode samostalna istraživa-
nja, univerziteti bivaju primorani da
rade za biznis ili da taj biznis sami is-
fabrikuju. Specijalista ’’za pretvaranje
ideja o visokoj tehnologiji u profitabil-
na preduzeća’’ rekao je Fajnenšl Tajm-
su da ’’će većina britanskih vrhunskih
istraživača potpisati dugoročne ugovo-
4 Dodatak diplomi (Diploma
Supplement) je dokument koji se prilaže
diplomi ili drugom dokumentu o završe-
nom određenom stepenu studija (sertifi kat,
akademski stepen) sa ciljem detaljnijeg uvi-
da u nivo, prirodu, sadržaj studija, sistem
i pravila studiranja na određenoj visokoš-
kolskoj instituciji. Ovaj dokument sačinja-
va nacionalna visokoobrazovna institucija
koja izdaje i diplomu, u skladu sa opštim
modelom ovog dokumenta koja je usvojena
na evropskom nivou.
re kojima će preduzećima dati eksklu-
zivno pravo na svoja otkrića i invencije
tokom sledeće dve godine’’. Međutim,
ne osporava li se time mit o prednosti-
ma privatnih preduzeća, jer ako su tako
efektna, kao što nam kažu neoliberali,
neka sama finansiraju istraživanja koja
su im potrebna za unapređenje svoje
konkurentnosti – zašto očekuju da ih
država u tome subvencioniše… A i zar
se to ne kosi sa neoliberalnim protiv-
ljenjem državnom intervencionizmu u
sferi ekonomije, kao i opštem neolibe-
ralnom protivljenju odlikama planske
ekonomije? Međutim, centralizova-
njem ekonomske moći u privatnom
sektoru, finansiranjem lobističkih ne-
oliberalnih nevladinih organizacija na-
lik beogradskom Centru za liberalno
demokratske studije (CLDS), privatna
preduzeća, pogotovo multinacionalne
korporacije, stiču moć da nateraju ili
ubede državu da ih subvencioniše,
iako je to vrlo retko u interesu javno-
sti. Osim toga, država zavisi od uspe-
ha ekonomije nad kojom predsedava
zbog sredstava koja su joj potrebna da
bi obavljala svoje dužnosti. U kapitali-
stičkom društvu, otuda potiče interes
država u promovisanju profitabilnosti
i ekonomskog rasta preduzeća koja
dominiraju čitavom ekonomijom. Ako
država u tome ne uspe, onda će je ova
preduzeća kazniti, na primer, izno-
šenjem kapitala iz zemlje – čime će
državno pozajmljivanje novca postati
Mali broj univerziteta dobija fi nansijsku po-
dršku, pa se oni međusobno očajnički bore da
osiguraju svoje mesto među odabranima. Ank-
sioznost te vrste ugrađuje logiku konkurencije
još dublje u sistem visokog školstva
17
Z BALKAN
skuplje, a ovo će, sa svoje strane, dove-
sti do pada deviznog kursa.
Research GrantKljučni mehanizam u internalizo-
vanju neoliberalne logike konkuren-
cije unutar evropskih univerziteta je
njihovo međusobno utrkivanje u dobi-
janju research grant-ova (stipendija za
istraživanja), jer im od tog novca zavi-
si finansijski opstanak. Nekonkurentni
univerziteti koji ne primaju znantnije
finansije za istraživanje mogu samo da
se koncentrišu na predavanja. Ovakva
podela rada neizbežna je u postojećem
sistemu: ako relativno mali broj obra-
zovnih institucija dobije ogromni deo
finansija za istraživanje, ostatak mora
da snosi teret predavanja znatno po-
većanoj studentskoj populaciji. Odu-
vek je, naravno, postojala hijerarhija
među univerzitetima, ali neoliberalne
mere ovu hijerarhiju dodatno osna-
žuju i restrukturišu. Ona pomaže da
se reprodukuju klasne nejednakosti
koje su već i onako duboko prisutne
u školskom sistemu.
Nizak prioritet dat predavanju na
neoliberalno osmišljenim univerzite-
tima očevidan je u bolonjskoj modifi-
kaciji univerzitetskih kurseva, redu-
kovanih na uniformne i zamenljive
fast food zalogaje, koje studenti mogu
da izaberu i pomešaju kako bi iskom-
binovali sopstvenu diplomu. U skladu
sa vladajućom ideologijom, studenti
se tretiraju kao mušterije koje, tokom
prijavljivanja za kurseve, praktikuju
slobodu izbora. Oni su glavne žrtve
ovih promena, koje njihovu diplomu
lišavaju bilo kakve intelektualne ko-
herentnosti. Bolonjski proces ima tu
ulogu da znanje koje univerziteti pre-
nose ’’s kolena na koleno’’ postepeno
postane uniformno, tj. isto na ma ko-
joj geografskoj širini i dužini, obzirom
na to da bi neoliberalni geostratezi
najradije od sveta napravili jednoliko,
monotono mesto gde na svakom ćoš-
ku ima McDonaldsa, aparata za Koka-
kolu i Fantu, i televizijski obrazovanih
ljudi. Ta uniformnost i amerikaniza-
cija evropskih univerziteta, do koje
dovodi implementacija Bolonjske de-
klaracije, omogućiće, pre svega, Sje-
dinjenim Američkim Državama lakši
’’uvoz mozgova’’ iz inostranstva, što
je jedan od ključnih elemenata za na-
predak američkog društva i države5.
Osim toga, implementacija Bolonjske
konvencije i novog školskog sistema
često je korišćena da bi se u paketu s
’’modernizacijom’’ fakulteta uvele i be-
smisleno visoke školarine, ustanovlje-
ne bez ikakvog kriterijuma6.
Hijerarhija na UniverzitetimaUniverzitetske uprave imaju sna-
žan podsticaj da svoje institucije načine
što produktivnijim i konkurentnijim.
Ukoliko ne obezbede finansije, njihov
će univerzitet biti na dnu hijerarhije,
pa time i prinuđen da se bavi isključivo
predavanjem. Mali broj univerziteta
dobija finansijsku podršku, pa se oni
međusobno očajnički bore da osigu-
raju svoje mesto među odabranima.
Anksioznost te vrste ugrađuje logi-
5 Hajrudin Hromadžić, Bolonjski
konj, Z magazin broj 3, str. 15
6 Vladislav Bailović, Ruke u vis, ovo
je reforma, Z magazin broj 3, str.11.
■■ ■ ITALIJA POPISUJE ROMEI pored brojnih osuda sa svih strana Italija nije
odustala od uzimanja otisaka prstiju svih pri-
padnika romske nacionalnosti. Ni osude EU nisu
imale efekta. Ocjena Evropskog parlamenta jeste
da uzimanje otisaka prstiju Romima u Italiji pred-
stavlja rasnu diskriminaciju i kršenje sporazuma
o ljudskim pravima. Međutim, italijanske vlasti su
sprovele ovu akciju pod izgovorom da se radi o
popisu i još jednoj mjeri za suzbijanje kriminala.
Ovakva odluka je žestoko kritikovana od strane
međunarodnih ali i italijanskih organizacija za
zaštitu ljudskih prava jer su desetine hiljada Roma
obuhvaćene ovom akcijom. Većina romske popu-
lacije je porijeklom iz Rumunije, živi u čergama i
improvizovanim naseobinama.
Zvanična Italija se često obraća javnosti sa
informacijama o ’’vanrednom stanju zbog Roma’’
ujedno ih optužujući za povećanu stopu kriminala.
Brojni analitičari su ocijenili da je Berluskonijeva
vlada uz pomoć antiimigrantske stranke Sjeverna
liga najdesnija vlada od vremena Musolinija. Mini-
star policije Roberto Maroni koji pripada Sjevernoj
ligi, je izjavio u parlamentu da ovakvom odlukom
oni ’’samo žele da vode računa o maloljetnoj djeci
koja se koriste u političke svrhe’’ kao i da ’’žele da
vode računa o djeci iz sijenke koju seksualno zlo-
stavljaju i eksploatišu, prodaju… o djeci koja ne
zaslužuju tako nešto’’. Prema zvaničnim podacima
u Italiji živi oko 160.000 Roma čiji je broj umanjen
možda i za 100.000. Tako je Maroni odlučio da popi-
še i nehigijenske kampove kojih ima o više od 700
u okolini Rima, Napulja i Milana. Rumunski politi-
čari i nevladine organizacije su pozdravile osude
Evropskog parlamenta jer Bukurešt strahuje da bi
i svi oni, a ne samo Romi, koji dolaze iz Rumunije
mogli da budu predmet rasne diskriminacije. ■ ■ ■
■■ ■ RATEL PRIVREMENO
ODUSTAO OD ZLOČINARepublička agencija za telekomunikacije je, pod
pritiskom javnosti, najavila povlačenje kriminalnog
novog pravilnika na narednoj sednici Upravnog
odbora. Sporni dokument sadrži ne samo naređe-
nje operaterima o omogućavanju policijske tajne
kontrole sve elektronske komunikacije njihovih
korisnika, već omogućava i, na primer, presretanje
nečije elektronske pošte, izmenu njene sadržine i
slanje prvobitnom primaocu.
Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od jav-
nog značaja, ocenjuje da privatnost građana neće
biti garantovana ni donošenjem zakona o zaštiti po-
dataka i ličnosti, već se moraju ojačati mehanizmi
isključivanja tajnog praćenja bez naloga suda.■ ■ ■
■ ■ ■ KRATKE
VESTI ■ ■ ■
18
Z BALKAN
ku konkurencije još dublje u sistem
visokog školstva.
Modelovanje univerziteta prema
načinu na koji se vodi biznis, odra-
žava širu neoliberalnu logiku:
ako je rektor u ulozi direktora
koji vodi univerzitet kao
biznismen, onda bi kao
biznismen trebalo da bude
tretiran i plaćen. U Britaniji
je prosečna plata univerzitet-
skog šefa porasla na 158.000
funti godišnje, 25 procenata
više nego pre tri godine. 33
rektora bili su plaćeni više
od premijera britanske vla-
de, a 18 njih je primalo i po
200.000 funti godišnje. Vlast
se koncentriše
u rukama vr-
hunskih me-
nadžera koji
su odgova-
rajuće nagra-
đeni za uvođenje odgo-
varajućih neophodnih mera. Sama
logika konkurentnosti nameće univer-
zitetima centralizovanu upravu – jer
ukidanje nekonkurentnih odeljenja7
i osoblja, te zahtevanje veće produk-
tivnosti od ostalih, otežano se spro-
vodi ukoliko postoje demokratska
debata i izbor.
Univerziteti se, zatim, takmiče i u
privlačenju vrhunskih istraživača koji
imaju međunarodnu reputaciju. Ovim
zvezdama se daju specijalni uslovi –
veoma visoke plate i malo ili nimalo
predavanja i administrativnih poslova.
7 U 2006/07 dvanaest Filozofskih
odeljenja Britanskog Univerziteta nije do-
bilo nikakav novac.
Ukoliko jednom akademiku bude do-
deljena stipendija za istraživanje koje
će kasnije nekome do-
neti profit na trži-
štu, taj akademik
nije obavezan da
uop-
š t e
drži predavanja. Akademici na taj na-
čin pokušavaju da poštede sebe teškog
tereta nastave i prateće administracije.
Ako im to pođe za rukom, privremeno
će ih neko zamenjivati na predavanju,
najčešće asistent–postdiplomac, ili
neko iz mase slabo plaćenih akademi-
ka koji su prenatrpani poslom; a tu je
i sve veći broj privremenog osoblja, od
kojeg većinu čine studenti–istraživači
koji se bore da završe svoje doktorske
studije (PhDs), sa kratkoročnim ugo-
vorom ili bivajući plaćeni po satu.
Visoke školarine koje plaćaju stu-
denti iz inostranstva veliki su podsticaj
univerzitetima da ih regrutuju – oni će
dati obrazovnim institucijama vitalni
izvor prihoda. Mnogi novi univerziteti
koji ne primaju dovoljno finansija za
istraživanja utrkuju se u pridobijanju tih
stranih studenata. Pretnja konkurenci-
jom iz drugih zemalja koristi se radi
opravdavanja mera koje će univerzitet
učiniti konkurentnijim i privlačnijim
za stran-
ce. Me-
đ u t i m ,
što se
više uni-
verziteti
v e z u j u
za glo-
b a l n o
t r ž i š te
m e -
đ u n a -
r o d n i h
studenata, to
su podložniji
i njegovim
fluktuacija-
ma. Usled
toga su oni ve-
oma zavisni od
dešavanja koja
su izvan nji-
hove kontrole
– na primer,
od promena
u viznoj po-
litici (glavno
pitanje od 11. sep-
tembra 2001), od međuna-
rodnih ekonomskih kriza (na primer,
ona koja je zahvatila istočnu Aziju ka-
snih devedesetih), itd.
Studentski životImplementacija neo-
liberalnih mera dovela je
do sloma tradicionalne
19
Z BALKAN
podele između univerziteta, na kojima
se obrazovanjem reprodukuje radna
snaga, i između radnih mesta, na ko-
jima se proizvodi roba. Novo restruk-
turiranje univerziteta, s jedne strane,
dovodi do sve većeg potčinjavanja
univerziteta logici robnog kapita-
lizma, a, s druge, smanjuje jaz između
mladih studenata i radnika, zahvalju-
jući povećanju najamnog rada među
studentima, tj. u skladu sa njihovom
ponovnom proletarizacijom. Određe-
ni sektori proizvodnje su čak i specija-
lizovani za ovu vrstu radne snage (fast
food restorani, call centri, prodavnice,
lanci supermarketa, itd).
Kao dalja posledica komercijaliza-
cije i privatizacije obrazovanja, soci-
jalno depriviranim grupama pravo
na školovanje obično nije zagaran-
tovano. Unutar obrazovnog sektora
širom sveta, postaje očigledno da je
pristup opremljenijim i boljim škola-
ma (koje su obično privatno sponzo-
risane) onemogućen deci iz radničke
klase, deci imigranata ili izbeglica, deci
iz etnički "prezrenih" grupa, ili onoj sa
lošijim ocenama. Običaj privatnih ser-
visa da ’’biraju samo najbolje’’, u sluča-
ju obrazovanja postaje nedvosmislen:
škole se takmiče za učenike sa bo-
ljim rezultatima jer to znači manje
posla a isto tako iziskuje i manje
troškova. Rezultat je marginalizaci-
ja, društvena i prostorna segregacija,
kao i polarizacija. Slične strategije za
maksimalizaciju profita i minimali-
zaciju troškova ’’ubiranjem najboljeg’’
mogu se naći i u privatnim biznisima
koji se fokusiraju na profitabilne pute-
ve i segmente u lokalnoj transportnoj
mreži. Neprofitabilni, udaljeni i manje
frekventni putevi pri tom i dalje ostaju
odgovornost javnosti.
Generalno gledano, širenje neoli-
beralnih vrednosti na univerzitetu do-
velo je do povećanja broja studenata
koji se tokom studija bave nekim na-
jamničkim poslom – obogaćujući ih
time jednim gorkim iskustvom koje će
im biti dobra priprema za neoliberalni
svet rada koji ih očekuje kad diplomi-
raju. Klasne razlike između "bogatih" i
"siromašnih", obezbeđenih i ugroženih,
višestruko se umnožavaju, i poprimaju
jednu bezizlaznu formu: radničkoj deci
u startu je onemogućeno svako školo-
vanje, samo zato jer proces njihovog
obrazovanja iz nekog razloga zahteva
više ulaganja i manje profita. Izgledi za
zaposlenje, i za one koji imaju sreće da
savladaju ovu nepremostivu prepreku,
i uz to otplate enormne i besmislene
školarine, takođe su znatno suženi: ili,
bolje reći, "specijalizovani" – paleta po-
slova diktira njihov izbor studija od tre-
nutka kad se za te studije odluče, i pra-
vo pitanje je koliko to uopšte može biti
stvar odluke, a koliko jednog ekonom-
skog determinizma? Preko svega toga, i
ne na poslednjem mestu, same studije u
koje se upuštaju zateći će izrešetane ko-
mercijalnim prinudama i zahtevima,
unapred koncipiranim istraživanjima,
koja nemaju toliko intelektualnu ko-
liko profitabilnu svrhu, i profesorima
koji jure u bolje finansirani sektor, ostav-
ljajući asistentima i honorarcima muku
nastavničkog zvanja. Kako će se sadašnji
i budući studenti iz toga iščupati, i koliko
će stvarne koristi imati od svojih studija,
teško je znati. A ni profesorima – pra-
vim intelektualcima – nije ništa bolje: jer
nikad nije više spoljašnjih i ne-nauč-
nih momenata određivalo mogućnost
da se čovek ozbiljno bavi naukom. Ko
će od toga profitirati? Očigledno, oni
koji se najbolje "snađu", koji se najbolje
prilagode tuđem interesu i zaborave na
svoju akademsku slobodu i intelektualno
dostojanstvo: a o tome da moraju zabo-
raviti i na svoja "ljudska prava" ne treba
ni govoriti. ■
Nastavak u sledećem broju – Ot-
por neoliberalizmu i studentski pro-
testi
Tekst Univerzitet u eri tržišta je delom autorski, a delom kompilacija infor-
macija i analiza brojnih tekstova koji objašnjavaju proces restrukturiranja univer-
ziteta, i društvenih okolnosti koje ga diktiraju. Čitaoci zainteresovani za diskusiju
o ovakvim temama mogu se prijaviti na mejl listu glasstudenata@googlegroups.
com, tako što će poslati mejl na pismo@freedomfi ght.net.
■■ ■ ČAVEZ: I BARAK OBAMA
BRANI INTERESE IMPERIJEPredsednik Venecuele Ugo Čaves izjavio je da
se odnosi sa SAD neće promeniti ni ako Barak
Obama postane američki predsednik.
Čaves je građanima Venecuele poručio da
se ne nadaju da će se odnosi sa SAD pobolj-
šati ako Obama postane predsednik, rekavši
da nema velike razlike između njega i repu-
blikanskog kandidata Džona Mekejna.
“Oba kandidata za američkog predsednika
podjednako nas napadaju, oni nas napadaju
braneći interese imperije”, rekao je Čaves
na skupu članova svoje socijalističke partije.
“Nemojmo da se zavaravamo - to je imperija,
a imperija mora pasti. To je jedino rešenje”.
Barak Obama je ranije tokom svoje kampa-
nje, izjavljivao da bi bio spreman da se sretne
i razgovara sa Čavesom. Međutim, u poslednje
vreme on venecuelanskog levičarskog lidera
naziva neprijateljem SAD i zalaže se da mu se
uvedu sankcije. ■ ■ ■
■■ ■ PORAST MALOLETNIČKE
DELIKVENCIJEPrema podacima beogradskog Okružnog suda,
broj krivičnih dela koja su počinili prestupnici
mlađi od 18 godina porastao je četiri puta u
poslednje četiri godine. Naime, broj procesu-
iranih predmeta u 2004. godini iznosio je 317,
dok je prošle godine porastao na 1.252 sluča-
ja, uz trend da maloletni prestupnici postaju
sve mlađi i agresivniji.
Podaci MUP Srbije još su frapantniji od sta-
tistike koju beleži pravosuđe, pre svega zato
što sva počinjena krivična dela ne budu uvek
i procesuirana – što usled nedostatka ma-
terijalnih i drugih dokaza, što zbog mladosti
počinilaca (maloletnici mlađi od 14 godina ne
podležu krivičnoj odgovornosti). Tako, prema
podacima MUP, prosečno godišnje 5.000 ma-
loletnika u Srbiji počini oko 7.500 krivičnih
dela. Pri tome, svaki sedmi maloletnik mlađi
je od 14 godina, dok je svaki 17. ženskog pola.
Najviše dela zabeleženo je među vršnjacima,
u školi, a sve su zastupljenija i seksualna zlo-
stavljanja.■ ■ ■
■ ■ ■ KRATKE
VESTI ■ ■ ■
20
Z BALKAN
Pokret za prava osoba sa invaliditetom
čini napore da poboljša kvalitet života
ljudi sa invaliditetom. Primarni proble-
mi na čijem rešenju radi ovaj pokret su
pristupačnost i bezbednost za ljude sa
fi zičkim invaliditetom. Pristup javnim
mestima, kao što su ulice, javne zgrade i
toaleti, vidljivija je promena ostvarena u
nedavnim decenijama u nekim delovima
sveta, u koju još spada i ugradnja lifto-
va, prilaznih rampi za invalidska kolica,
i kosina na trotoarima, što je omogućilo
ljudima u invalidskim kolicima i sa dru-
gim oblicima smanjene pokretljivosti da
lakše i bezbednije koriste trotoare i javni
tranzit1.
Pristup obrazovanju i zapošljenju je
takođe bio u centru pažnje ovog pokre-
ta. Adaptivne tehnologije2, omogućava-
njem ljudima da rade poslove koje ranije
nisu mogli, doprinose ekonomskoj neza-
visnosti osoba sa invaliditetom. Pristup
školskim učionicama je pomogao pove-
1 Ove promene su dobro došle i
roditeljima sa dečjim kolicima, biciklistima,
a i putnicima sa kotrljajućim prtljagom.
2 Adaptivna tehnologija je ime za
proizvode dizajnirane za osobe koje ne mogu
da koriste standardne verzije tehnoloških
proizvoda. Posebno je namenjena ljudima sa
telesnim invaliditetom kao što su ograničen
vid, sluh ili pokretljivost. (prim. prev)
ćanju šansi za obrazovanje, a time i za
nezavisnošću osoba sa invaliditetom.
Pravo da se vodi nezavisan život,
omogućavanje pristupa, i ponekad ko-
rišćenje plaćene kućne nege umesto
institucionalizovane, glavni su ciljevi
ovog pokreta i sličnih pokreta, kao što
su Pokret za samostalni život i Pokret za
samozastupanje. Oni podržavaju ljude
sa invaliditetom da žive kao aktivniji čla-
novi društva.
Pokret za samostalni životSamostalni život je, kako smatraju
njegovi zastupnici, fi lozofi ja, način gle-
danja na invaliditet i društvo, svetski
pokret ljudi sa invaliditetom koji rade na
samoodređenju, samopoštovanju i jed-
nakim mogućnostima.
Prvi centar za samostalan život oso-
ba sa invaliditetom osnovan je u Kali-
forniji 1972. godine i ubrzo se proširio
po Americi, a nešto kasnije i po Evropi.
Osnovna ideja ili fi lozofi ja ovog koncep-
ta sastoji se u tome da se invalidi kao naj-
bolji eksperti za svoje probleme, uključe
u procese defi nisanja svojih potreba, da
ih sami izražavaju i da oni sami, a ne dru-
gi u njihovo ime, odlučuju o njihovom
sprovođenju. Time se opovrgava prva u
nizu predrasuda o tome da su invalidi
pasivni i promoviše se njihova uloga.
U mnogim zemljama predstavni-
ci Pokreta za samostalni život tvrde da
predrasude i pretežno medicinsko shva-
tanje invaliditeta doprinosi negativnom
stavu prema ljudima sa invaliditetom,
predstavljajući ih kao bolesne, defektiv-
ne i devijantne osobe, kao objekte profe-
sionalne intervencije, kao teret sami sebi
i svojim porodicama, zavisni od milosti
drugih osoba. Ove predrasude imaju ne-
gativan efekat na prilike osoba sa invali-
ditetom da zasnuju sopstvenu porodicu,
da se obrazuju i rade, što rezultira time
da osobe sa invaliditetom čine veći deo
siromašnih u bilo kojoj zemlji.
Filozofi ja Pokreta za samostalni život
Samostalni život osoba sa invalidi-
tetom ne znači samostalno obavljanje
svakodnevnih fi zičkih aktivnosti, već
podrazumeva da osoba sa invaliditetom
samostalno donosi odluke o načinu za-
dovoljavanja svojih potreba koje sama
najbolje poznaje. Ovaj pristup poznat je
kao fi lozofi ja samostalnog života osoba
sa invaliditetom, koja se bazira na slede-
ćim osnovnim principima:
1. izbor
2. donošenje odluke
3. kontrola
4. odgovornost i
pravo na grešku
Preduslovi za samostalni život invalida su:
- mogućnost dobijanja relevantnih
informacija
- mogućnost razmene iskustava sa
drugim invalidima – ’’peer consultancy”
- postojanje servisa personalnih asi-
stenata
- postojanje pristupačnih stanova
- postojanje tehničkih pomagala
- postojanje pristupačnog arhitek-
tonskog okruženja
- postojanje pristupačnog transpor-
ta
Pokret za samozastupanjeSamozastupanje se odnosi na pokret
za ljudska prava za ljude sa razvojnim
invaliditetom, takođe poznatim i kao
kognitivnim ili intelektualnim invalidi-
tetom, i drugim invaliditetom. Takođe je
Pokret za prava osoba sa invaliditetom
Kosina na trotoarima – od koristi je svima, a ne samo osobama sa invaliditetom.
21
Z BALKAN
■■ ■ TONE HRANE U SMEĆUI pored povećanja cijena goriva i troškova proi-
zvodnje u svijetu se godišnje bace milioni i mi-
lioni tona hrane. I ako se ne zna tačna količina
bačene hrane u Hrvatskoj poznato je da veliki
trgovinski lanci svakodnevno bace na stotine
kilograma hleba i ostalih pekarskih proizvoda
koji se ne prodaju tokom dana. Prema informa-
cijama direktora Žitozajednice trgovci dnevno
vraćaju od 20 do 30 odsto neprodatog hleba,
a istovremeno ne žele učestvovati u dijeljenju
troškova neprodatog hleba i peciva. To proi-
zvođačima stvara dodatne troškove. Godišnje
se proizvede oko 110.000 tona svježeg hleba
a u smeće se baci 33 hiljade tona. Trgovci se
žale na kvalitet hleba pa time pravdaju bacanje
jer ’’drugog dana se teško može jesti od takvog
brašna’’. Veliki trgovinski lanci bacaju hleb
pod izgovorom da ne mogu naći nekog ko bi na
kraju radnog dana besplatno ili uz minimalnu
nadoknadu preuzeo neprodati hleb. Javna taj-
na međutim ukazuje na činjenicu da se hleb i
peciva u velikim lancima presuju sa kartonima
kako bi se na što lakši način riješili tog ’’te-
reta’’. U boljem slučaju u dogovoru sa šefom
radnici mogu iznijeti neprodati hleb i pecivo i
odnijeti kući ali to je više izuzetak nego pravi-
lo. Nestašica hrane na globalnom nivou i dalje
divljaju a to se osjeća i na ovim prostorima. A
borba gladi i bačene hrane se nastavlja. ■ ■ ■
■■ ■ ODUMIRANJE SELAU više od 200 od ukupno 4800 sela u Srbiji
nema stanovnika mlađih od 20 godina. U samo
12 odsto sela broj stanovnika raste, dok u 86
odsto opada, a karakteristična je i sve veća
beda ostarelih ljudi koji su ostali kao njihovi
poslednji stanovnici. Svako četvrto selo je u
fazi nestajanja, sa tendencijom da se u potpu-
nosti ugase u narednih 15 godina.
Prema rezultatima popisa, poljoprivrednici
su 1948. u ukupnom stanovništvu učestvovali
sa 68 odsto, dok je 1991. taj udeo opao na 17
odsto. Od tada pa do popisa iz 2002., broj ak-
tivnog poljoprivrednog stanovništva se gotovo
prepolovio.
U selu Vlasina Stojkovićeva na Vlasinskom
jezeru 1928. je izgrađena škola u kojoj je tada
bilo 100 đaka, a pre 45 godina izgrađena je i
nova škola za 200 đaka ali u njoj danas ima
samo devet učenika u četiri razreda, a broj
stanovnika je spao sa 2 700 na svega 260.■ ■ ■
■ ■ ■ KRATKE
VESTI ■ ■ ■
važan termin i u pokretu za prava osoba
sa invaliditetom. Ukazuje na ljude sa in-
validitetom koji preuzimaju kontrolu nad
svojim životima, uključujući i samostal-
no odlučivanje o svojoj sopstvenoj nezi.
Radi se o pokretu osoba sa invaliditetom
koji sami govore u svoje ime. To znači
da iako osoba sa invaliditetom može da
poziva druge na pružanje podrške, po-
jedinac ima pravo da ima kontrolu nad
sopstvenim resursima i načinom na koji
se njima upravlja. Radi se o pravu da se
donose životne odluke bez nedoličnog
mešanja ili kontrole drugih.
Telesni invaliditetU početku je u centru pažnje aktivi-
sta za prava osoba sa telesnim invalidite-
tom bila pristupačnost javnim i privat-
nim zgradama i opšte obezbeđenje ljudi
koji su manje pokretljivi. Oni se zalažu
za ugradnju rampi za invalidska kolica,
automatskih vrata, širokih vrata i prola-
za, i eliminisanje nepotrebnih stepenica
gde rampe i liftovi nisu dostupni.
Osim fi zičke pristupačnosti, ovi ak-
tivisti se zalažu i za pristup osoba sa in-
validitetom zapošljenju i transportu.
Razvojni invaliditetZastupnici prava osoba sa razvoj-
nim invaliditetom zahtevaju pristupač-
nost radnim mestima, svakodnevnim
aktivnostima i događajima sa kojih su u
prošlosti te osobe bile isključene.
Svesnost o potrebi poštovanja prava
ove populacije je ograničena, a stereo-
tipiziranje ljudi sa razvojnim invalidite-
tom kao građana koji zavise od drugih i
ne doprinose društvu je uobičajeno.
IstorijaU Sjedinjenim Američkim Država-
ma Pokret za prava osoba sa invalidite-
tom je postao značajna društvena snaga
1970-ih, ohrabren primerom afroame-
ričkog pokreta za građanska prava i po-
kretom za ženska prava, koji su nastali
kasnih 1960-ih. Jedan od najvažnijih do-
gađaja je bio razvoj Pokreta za samostal-
ni život koji se pojavio u Kaliforniji. Još
jedna prekretnica je bila invazija nacio-
nalnih razmera na zgrade Ministarstva
zdravlja, koji je osmislio Frenk Bove a
organizovala Američka koalicija građa-
na sa invaliditetom 1977, što je dovelo
do jednog od najvažnijeg zakonskog de-
fi nisanja prava osoba sa invaliditetom.
U Velikoj Britaniji nakon intenziv-
nog aktivizma osoba sa invaliditetom
tokom nekoliko decenija, u zakonu o
građanskim pravima usvojeno je da se
smatra nezakonitom diskriminacija
osoba sa invaliditetom u pogledu neza-
pošljenosti, snabdevanja robom i uslu-
gama, obrazovanja i transporta. Druge
zemlje koriste ustavna prava, socijalna
prava ili zakon za sprečavanje kriminala
da donesu slične odredbe. ■
Preveo Milenko Srećković
Ed Roberts se smatra osnivačem Pokreta za prava osoba sa invaliditetom.
Njegovi napori da bude primljen na koledž su se ostvarili 1962. prijemom na
Berkli Univerzitet. Nakon toga se njegova borba proširila traganjem za načinom
pristupa zajednici i u razvijanje prvog Centra za samostalni život.
Džon Tajler je bio zastupnik prava osoba sa invaliditetom. Parkirao se svo-
jim invalidskim kolicima ispred autobuske stanice u Sijetlu kasnih 1970-ih i spro-
vodio druge akcije da bi se odgovarajući liftovi za invalidska kolica ugradili na
javne autobuse. Posvećena mu je prva stambena zgrada napravljena za ljude u
kolicima u Sjedinjenim Američkim Državama.
Džef Mojer je značajan i jedinstven muzičar Pokreta za prava osoba sa in-
validitetom.
Gabrijela Brimer, pesnikinja čiji je život predstavljen u fi lmu Gabi – istinita
priča, prevazišla je cerebralnu paralizu a zatim, u svom rodnom Meksiku, formi-
rala organizaciju za prava osoba sa invaliditetom.
22
Z BALKAN
Dvostruka diskriminacija žena sa in-
validitetom
UVODOsobe sa invaliditetom se suočavaju
sa mnogim preprekama u svojoj borbi za
jednakost. Iako su i muškarci i žene sa
invaliditetom subjekti diskriminacije po
osnovu svoje invalidnosti, žene sa invali-
ditetom su i više od toga jer je ta diskrimi-
nacija dvostruka: po osnovu pola (roda)1
i po osnovu invalidnosti. U ovom tekstu
se istražuju životi žena sa invaliditetom
i ispituju efekti ovakve dvostruke diskri-
minacije. U njemu se pokazuje kako su
žene sa invaliditetom zapostavljene i na
polju invalidnosti, i u ženskom pokretu,
mada tu postoje određeni pomaci u po-
slednjih deset godina. Ovde se takođe
istražuju tri glavne oblasti života i kako
se žene sa invaliditetom tretiraju u njima
u poređenju sa ženama koje nemaju in-
validitet i muškarcima sa invaliditetom.
Te tri oblasti su (1) tradicionalna ženska
sfera rađanja i gajenja dece; (2) obrazo-
vanje i (3) zapošljavanje.
ISTORIJAT ZAPOSTAVLJANJAŽene sa invaliditetom su istorijski
zapostavljane u invalidskim studijama,
feminističkim učenjima i važnim pitanji-
ma koja ih se tiču, i u najvećem delu su
bile ignorisane u pokretu za prava osoba
sa invaliditetom kao i u ženskom pokre-
tu.
Polje invalidnostiSkoro svako istraživanje o osobama
sa invaliditetom pretpostavlja nevaž-
nost rodne (polne) podele, kao i ostale
društvene dimenzije kao što su klasna,
rasna, etnička i seksualna orijentacija.
“Imati invaliditet verovatno zasenjuje
ove dimenzije društvenog iskustva. Čak
se i studenti sa razvijenim osećajem za
invalidnost fokusiraju na invalidnost
kao na jedinstven koncept i posmatraju
ga kao jedinu i ekskluzivnu karakteristi-
1 Engleska reč “gender” ima šire
značenje od njenog bukvalnog prevoda
“rod”, i u sebi podrazumeva socijalnu karak-
teristiku društvenih uloga koje se dodeljuju
ženi i muškarcu, a koje nisu rezultat nji-
hovih bioloških, odnosno polnih razlika.
ku osoba sa invaliditetom, umesto kao
«glavnu» karakteristiku grupe koja ima i
ostala obeležja.
Studije u oblasti invalidnosti tradi-
cionalno koriste jednostran pristup u
istraživanju života osoba sa invalidite-
tom, zapostavljajući ispitivanje uticaja
rodne karakteristike na živote muška-
raca i žena sa invaliditetom. Na polju
invalidnosti još nije prepoznata kombi-
novana diskriminacija po rodnoj razlici i
invalidnosti, sa kojom se suočavaju žene
sa invaliditetom, a ni politika ni praksa
u tom delu nisu dizajnirane tako da pre-
poznaju specifi čne potrebe žena sa inva-
liditetom.
Pokret za prava osoba sa invalidite-
tom je takođe ignorisao pitanja od važ-
nosti za žene sa invaliditetom i mnoge
feministkinje sa invaliditetom su se ža-
lile na mušku dominaciju u pokretu i
mušku orijentaciju. Deegan i Brooks su
kritikovale pokret za prava osoba sa in-
validitetom zato što se većinom okreće
muškarcima, dok se ženskim pitanjima,
kao što je problem podizanja dece, po-
svećuje jako malo pažnje. One ističu da
“kao i mnogi drugi pokreti za društvene
Centar za samostalni život invalida Srbije
Prepreke za jednakost – dvostruka diskriminacija žena sa invaliditetom
Žene sa invaliditetom su grupa koja je među najranjivijima i najmarginalizovanijima u današnjem društvu.
23
Z BALKAN
promene, invalidski pokret često usme-
rava energiju ka prvenstveno muškim
iskustvima.” To otežava feministkinjama
sa invaliditetom učešće u invalidskom
pokretu, na primer, Israel i McPherson,
su opisali “Feministkinje sa invaliditetom
se ne osećaju prijatno u invalidskom po-
kretu koji je često muški dominantan i
povremeno očigledno seksistički.”
Feministički pokretOsim što su ignorisane od onih koji
se bave invaliditetom, žene sa invalidite-
tom su ignorisane i od strane feministič-
kog pokreta.
Žene sa invaliditetom opisuju tu is-
ključenost iz ženskog pokreta time što se
svi sastanci i konferencije organizuju na
nepristupačnim mestima. Dodatno, svi
materijali su obično štampani, a retko
pristupačni na Braju, audio trakama ili
govornom jeziku. Ženski pokret nije kri-
tikovan samo zbog fi zičke nepristupač-
nosti, nego i zbog ignorisanja problema
sa kojim se suočavaju žene sa invalidite-
tom uopšte a posebno žene sa teškoća-
ma u učenju.
Žene sa invaliditetom se posmatra-
ju kao bespomoćne, detinjaste, zavisne,
žrtve i pasivne. Tako se dodatno osnažio
tradicionalni stereotip o ženama. Asch
i Fine sugerišu da je to možda jedan od
razloga zašto su žene sa invaliditetom
isljučene iz ženskih pokreta. One kažu,
“...neinvalidne feministkinje su ih isklju-
čile iz sestrinstva u naporu da stvore
snažnije, kompetentnije i privlačnije
ženske ikone.”
BRAK, PODIZANJE DECE, SEKSUALNOST, RAĐANJE
Tradicionalna uloga žene kao nekog
ko podiže decu, ko je majka, supruga,
domaćica i ljubavnica obično nije ista i
za žene sa invaliditetom. Dok sposob-
nost postizanja tradicionalnih ženskih
uloga ne znači i meru njenog društvenog
uspeha, ispitivanje ograničenja žena sa
invaliditetom sa kojima se sreću u okviru
tih tradicionalnih uloga obezbeđuje va-
žan uvid u ograničene društvene opcije
koje im se nude.
Intimnost i brakU poređenju sa muškarcima sa in-
validitetom i ženama bez invaliditeta,
žene sa invaliditetom češće ostaju van
braka, kasnije se udaju i često se razvo-
de ukoliko se udaju. Dok 60% žena bez
invaliditeta i muškaraca sa invaliditetom
stupa u brak, to važi za žene sa invalidi-
tetom samo u 49% slučajeva. Poređenje
stope razvoda žena i muškaraca sa in-
validitetom ukazuje na to da žene češće
ostaju same a kada invalidnost nastupi
nakon stupanja u brak češće se razvode
muškarci od žena sa invaliditetom, dok
se brakovi žena sa muškarcem sa invali-
ditetom retko raskidaju. To se odražava
i u opisima njihovih života. Na primer,
samo pet od 45 žena koje je intervjuisala
Matthews su bile udate a brak je jedva i
bio pomenut u zbirci ličnih priča koje je
pisalo preko 60 žena. Asch i Fine su izve-
stili samo o jednoj grupi žena sa invalidi-
tetom koja je više želela brak od muška-
raca iste invalidne grupe. To je bila grupa
žena sa teškoćama u učenju.
Žene bez invaliditeta često upadaju
u zamku neispunjenih ili nasilnih veza,
jer ne mogu da zamisle kako bi preživele
ekonomski da su same. Hannaford sma-
tra da ovo još više važi za žene sa invalidi-
tetom koje moraju da ostanu u nasilnim
i eksploatatorskim vezama zbog svog
ograničenog socijalnog i ekonomskog
stanja ili jer je jedina druga mogućnost,
život u instituciji. Sa druge strane, Asch i
Fine tvrde da se žene sa invaliditetom če-
sto mogu vraćati vezi u kojoj trpe nasilje
jer to može da bude jedina intimna veza
koju su ikad imale, te da one razmišljaju
da je bolje imati i lošu vezu nego nemati
nikakvu.
Iako je primećeno da lezbejke bez
invaliditeta mnogo bolje prihvataju žene
sa invaliditetom na svojim sastancima i
konferencijama, u literaturi se pokazuje
da lezbejke sa invaliditetom imaju iste
teškoće kao i heteroseksualne žene sa
invaliditetom u uspostavljanju intimnih,
dugotrajnih veza sa partnerkom.
Mnoge žene možda ne vide brak kao
poželjan status, niti smatraju tradicional-
ne ženske uloge poželjnim. U isto vreme,
žene bez invaliditeta, mnogo više nego
žene sa invaliditetom, imaju mogućnosti
da biraju između tradicionalnog i netra-
dicionalnog načina života. Žene sa inva-
liditetom retko imaju iste mogućnosti i
njihov pristup čak i najtradicionalnijim
ženskim ulogama je veoma ograničen.
Majčinstvo i podizanje deceIako je tradicionalna slika majke kao
jedine koja brine i podiže decu u proce-
su promene, još uvek je slika majke ona
koju društvo koristi kao osnovnu pred-
stavu o ženi. Kako se žene sa invalidite-
tom smatraju zavisnima i neko o kome
treba brinuti, onda je mnogima teško
zamisliti kako majka sa invaliditetom
može ispuniti ulogu onoga ko brine i gaji
decu. Rašireno verovanje da žene sa in-
validitetom ne mogu i ne treba da rađaju
i podižu decu pravi teškoću trudnicama
sa invaliditetom da nađu lekara koji će
ih prihvatiti. Problem im je i da dođu do
informacija i servisa koji su im potreb-
ni. Kada žene sa invaliditetom postanu
majke suočavaju se sa mnogim teškoća-
ma jer svet pretpostavlja da ih invaliditet
čini nespremnim da budu majke. Mnoge
izgube starateljstvo nad decom prilikom
razvoda, dok drugima decu oduzimaju
organi socijalnog staranja, samo na osno-
fotografi je preuzete iz kampanje “Wir lassen uns nicht behindern” (“Ništa o nama bez nas”) - (Švajcarska) Fotograf: Hannes Schmidt
24
Z BALKAN
vu toga što imaju invaliditet. Žene sa in-
validitetom nisu samo diskriminisane u
pokušajima da biološki postanu majke ili
staratelji nad decom, već i u pokušajima
usvajanja dece ili pružanja hraniteljstva.
Ukoliko uspeju da zadrže decu, kasnije
se mogu suočiti sa problemom uklapa-
nja u programe za rano detinjstvo, koji
tradicionalno zapostavljaju i ignorišu
potrebe majki sa invaliditetom.
Tek ponegde se može doći do broja
žena sa invaliditetom koje imaju majčin-
sko iskustvo. Taj broj se uglavnom odnosi
na žene sa fi zičkim invaliditetom koje su
same pisale o tome, ili je rađen intervju
sa grupom majki sa invaliditetom. Majke
koje su imale teškoće u učenju nisu pred-
stavljene u pisanim materijalima i zbog
toga su one i manje vidljive od drugih
majki sa invaliditetom i jako se malo zna
o njihovim životima i borbama. Ionako
ograničene informacije su obično pisali
profesionalci koji majke sa tim invalidi-
tetom posmatraju u svetlu problema i
potreba ovih žena tretiranih kroz servi-
se socijalne zaštite. Vrlo je malo izvora
iz kojih možemo da saznamo kako žene
sa invaliditetom doživljavaju majčinstvo.
Jedan od njih govori da je pronađeno
oko 25% žena sa invaliditetom kojima je
oduzeto pravo brige o deci.
Iako je strah društva da će žena sa
invaliditetom roditi dete sa oštećenjem
uglavnom neosnovan jer većina invalidi-
teta nije nasledna, njihov strah rezultuje
teškom diskriminacijom nad ženama sa
invaliditetom generalno, a posebno pre-
ma ženama sa teškoćama u učenju. Pri
kraju stoleća ono što se nazivalo ’’nein-
teligencijom’’‚ je smatrano glavnom pret-
njom društvu. Još od 1908. se smatralo
da je neinteligentnost nasledna: “Nijedna
neinteligentna majka neće nikad dobiti
potpuno normalno dete u svakom pogle-
du” (Johnson, citirano u Wolfensberger,
1975: 38). Što je još važnije, za ovakve
žene se mislilo da nemaju kočnice prema
seksualnim aktivnostima i verovalo se da
kao posledica toga jeste rođenje velikog
broja vanbračne i/ili dece sa različitim
nedostacima. Preventivne mere protiv te
pretnje su široka skala prisilne steriliza-
cije i institucija za “neinteligentne žene
reproduktivnog doba”, u kojima su žene
sa mentalnim poremećajima isključene
iz društva i odvojene i od muškaraca sa
mentalnom retardacijom. U 1960. godi-
ni, u 26 država je postojao zakon o ste-
rilizaciji, a u 1980. u 33 države zakon je
zabranjivao osobama sa mentalnom re-
tardacijom sklapanje braka. Nijedna gru-
pa žena sa invaliditetom nije toliko dis-
kriminisana u pogledu prava na rađanje,
kao žene sa mentalnom retardacijom, a
neki od mitova koji ih okružuju, kao mit
o njihovoj nekontrolisanoj seksualnosti,
su na žalost i danas veoma prisutni.
Pravo na rađanje i prava osoba sa invaliditetom
Oblast prava na rađanje je proble-
matična za mnoge žene sa invaliditetom
i izvor je tenzije među feministkinjama
sa invaliditetom i ženskog pokreta uop-
šte. Feministkinje sa invaliditetom su
kritikovale pokret za pravo na rađanje
jer je on ignorisao prisilnu sterilizaci-
ju žena sa invaliditetom, zaboravio da
pravo na rađanje pripada i ženama sa
invaliditetom i što je eksploatisao strah
od invalidnosti kada se raspravljalo o
abortusu. Mnogi od onih što se bore sa
moralnim dilemama između prava oso-
ba sa invaliditetom i prava na rađanje, su
feministkinje sa invaliditetom koje su za
mogućnost izbora, ali se zalažu protiv
selektivnog abortusa “defektnih” fetusa.
One zastupaju mišljenje da pokret za
invalidska prava i prava na rađanje treba
da dele tradiciju koja omogućava svim
ženama kontrolu nad njihovim životima
i telima. One borbu ta dva pokreta vide
kao isprepletenu. Trenutni trend prena-
talne dijagnostike i abortus fetusa za koje
je utvrđeno da imaju neki invaliditet su
takođe kritikovani, a feministkinje sa in-
validitetom izražavaju sumnju u pretpo-
stavke o invaliditetu kojima se opravdava
ovakva praksa. One su pokazale kako su
surovi stavovi prema invalidnosti i kako
oni dominiraju u savetovanjima koja se
pružaju trudnicama i protive se stavu da
bi svet bio bolje mesto kada bi se rađale
samo osobe bez invaliditeta. Dok u ve-
ćini pisanog materijala postoji moralna
dilema između prava osoba sa invalidi-
tetom i prava na rađanje i da li su ona
kompatibilna, jedan autor ima različito
mišljenje. Davis smatra da ta dva prava
nisu kompatibilna i da je abortus daleko
od toga da bude pravo. On smatra da je
abortus rezultat opresije (ugnjetavanja)
nad ženama i kontraproduktivan je že-
nama uopšte, a posebno za žene sa in-
validitetom.
OBRAZOVANJEPristup obrazovanju i dalje je glav-
ni problem za osobe sa invaliditetom, a
posebno za žene sa invaliditetom. Ovaj
odeljak će ispitati neke od obrazovnih
prepreka sa kojima su se suočile žene i
devojke sa invaliditetom.
StatistikeKada je reč o obrazovanju, primet-
no je da žene sa invaliditetom imaju niže
obrazovanje od žena bez invaliditeta ili
muškaraca sa invaliditetom. Osnovno
obrazovanje žene sa invaliditetom zavr-
še u pet puta manjem broju od žena bez
invaliditeta; 17.4% žena sa invaliditetom
ima manje od osam razreda obaveznog
obrazovanja, naspram 3.5% žena bez in-
validiteta. Samo 16% žena sa invalidite-
tom ima diplomu koledža, u poređenju
sa 31% žena bez invaliditeta i 28% muš-
karaca sa invaliditetom.
Mesto specijalnog obrazovanja i rodna pripadnost
Deca sa invaliditetom su tradicio-
nalno školovana u odvojenim specijal-
nim školama ili u odvojenim odeljenjima
redovnih škola, a njihovo obrazovanje
je bilo uglavnom niže u odnosu na re-
dovni obrazovni proces. U poslednjim
decenijama je primetan progres ka in-
tegrisanom obrazovanju za studente sa
invaliditetom, uglavnom zahvaljujući
federalnoj inicijativi u obliku Akta Obra-
zovanje za svu decu sa invaliditetom,
poznatom i kao PL 94-142. Ovaj Akt je
usvojen 1975. i garantuje deci sa invalidi-
teotm odgovarajuće obrazovanje u što je
moguće manje restriktivnim uslovima.
Uprkos progresu, većina studenata sa in-
Uticaj rodne pripadnosti na obeležavanje i me-
sto specijalnog obrazovanja se dalje komplikuje
uticajem rasnih i klasnih razlika. Dokumen-
tovano je da su deca, posebno dečaci, rasnih
manjina neverovatno mnogo zastupljena u
programima specijalnog obrazovanja
25
Z BALKAN
validitetom se i dalje obrazuje odvojeno
od njihovih drugova bez invaliditeta.
Većina studija ukazuje da su dečaci u
većem broju identifi kovani kao oni koji-
ma treba specijalno obrazovanje u odno-
su na devojčice. Dok je procenat dečaka
u osnovnim i srednjim školama 51%, u
specijalnim školama procenat njihovog
učešća je 75%. Istraživači iznose pretpo-
stavke o tome zašto su dečaci u većem
broju identifi kovani kao oni kojima je
potrebno specijalno obrazovanje. Neki
autori iznose da je to odnos diskrimi-
nacije prema dečacima sa invaliditetom
i onemogućavanje benefi cije redovnog
obrazovanja. Oni tvrde da su dečaci če-
šće označeni kao osobe sa invaliditetom
i upućivani na specijalno obrazovanje
po osnovu ponašanja koje se označava
kao neprilagođeno. Drugi smatraju da je
prezastupljenost dečaka u specijalnom
obrazovanju odraz gledišta da je obrazo-
vanje dečaka sa invaliditetom prioritet;
njima je potrebno specijalno obrazova-
nje da bi razvili veštine koje će im po-
moći da izdržavaju sebe a kasnije i svoju
porodicu.
Istraživanje takođe pokazuje da de-
čaci sa mentalnom retardacijom imaju
veći IQ od devojčica sa istom dijagno-
zom. Gillespie-Silver i Heshusius misle
da je razlog tome možda stereotip koji
je sličan za žene i osobe sa mentalnom
retardacijom: i jedne i druge se smatra-
ju iracionalnim, zavisnim, emotivnim
i osobama kojima je potrebna zaštita.
Devojčice se zato ne označavaju da ima-
ju mentalnu retardaciju ukoliko nemaju
značajno nizak stepen inteligencije.
Iako je prezastupljenost dečaka u
specijalnom obrazovanju jedan od naj-
bolje dokumentovanih uticaja rodne
pripadnosti na specijalno obrazovanje,
najmanje jedna studija govori o devoj-
čicama koje su prezastupljene u odre-
đenim tipovima programa specijalnog
obrazovanja. U njihovoj studiji od 8,000
osoba sa invaliditetom Fond za obrazo-
vanje osoba sa invaliditetom je između
ostalog našao da su devojčice sa fi zičkim
invaliditetom češće od dečaka poslate u
odvojene specijalne škole. Po autorima,
te razlike su usled pretpostavke da muš-
karci moraju da izdržavaju i sebe i po-
rodicu i zato im je potrebno bolje obra-
zovanje.
Uticaj rodne pripadnosti na obele-
žavanje i mesto specijalnog obrazova-
nja se dalje komplikuje uticajem rasnih
i klasnih razlika. Dokumentovano je da
su deca, posebno dečaci, rasnih manji-
na neverovatno mnogo zastupljena u
programima specijalnog obrazovanja,
posebno kod studenata sa lakšom men-
talnom retardacijom.
Komplikovana slikaIstraživanje jasno ukazuje da dečaci
i devojčice sa istim invaliditetom često
dobijaju različitu vrstu obrazovanja. To
sugeriše da rodna pripadnost (pol) igra
značajnu ulogu u tome kako se studenti
identifi kuju za obrazovanje. U isto vre-
me, studije koje se bave odnosima među
polovima i mestom specijalnog obrazo-
vanja imaju suprotstavljene zaključke.
Znamo da rodna pripadnost (pol)
može da utiče na vrstu specijalnog obra-
zovanja, ali ne znamo kako. Neka istra-
živanja ukazuju da uticaj rodnih pripad-
nosti (pola) na obrazovanje može biti
različit u različitim grupama invaliditeta.
Dodatno odnosi između polova, invalid-
nosti i rasne pripadnosti komplikuju celu
sliku. Siguran zaključak je da je potrebno
mnogo više istraživanja u cilju razume-
vanja odnosa između specijalnog obra-
zovanja, invalidnosti, rodne pripadnosti
(polova), klasne i rasne pripadnosti.
Specijalno obrazovanje i stereotip o polnoj ulozi
Iako su svi učenici i studenti, muš-
karci i žene, sa i bez invaliditeta subjekti
seksualnih predrasuda i pretpostavki u
većini škola i kurikuluma, istraživanja
ukazuju da stereotipi o seksualnoj ulo-
zi mogu da budu još izraženiji kada se
radi o studentima sa invaliditetom. Na
primer, Gillespie i Fink su pronašli da je
Potrebno je da razvijemo bolje razumevanje života žena sa invaliditetom da bi otklo-nili prepreke koje stoje na njihovom putu ka jednakosti.
26
Z BALKAN
stereotip o seksualnoj ulozi posebno na-
glašen za decu koja imaju mentalnu re-
tardaciju ili probleme u ponašanju. Oni
izveštavaju da postoji tendencija da se ta
deca i studenti više uče tradicionalnim
seksualnim ulogama jer se pretpostav-
lja da se tako lakše adaptiraju u društvu.
Autori su takođe pronašli da udžbeni-
ci za decu sa invaliditetom nastoje da
uključe priče i ilustracije koje namerno
naglašavaju stereotipne seksualne uloge,
u cilju boljeg prilagođavanja i uključiva-
nja u društvo.
Više obrazovanjeViše obrazovanje je i dalje izazov za
žene sa invaliditetom. Kao i muškarci sa
invaliditetom i one se susreću sa proble-
mom pristupačnosti; nevoljnošću obra-
zovnih institucija da obezbede smeštaj;
nedostatkom posebnih službi, kao što su
čitači za slepe studente. Pored ovih žene
sa invaliditetom se susreću i sa dodat-
nim preprekama. Kao i žene bez invali-
diteta, žene sa invaliditetom su upućene
na tradicionalne ženske uloge uz pomoć
školskih savetnika a imaju i većih prepre-
ka ukoliko nastoje da izgrade karijeru u
dominantno muškim profesijama. Žene
sa invaliditetom su često pod pritiskom
pomenutih školskih savetnika da nastave
karijeru u oblasti invalidnosti naprimer
u rehabilitacionim savetovalištima ili
specijalnom obrazovanju. Russo i Jansen
sugerišu da kombinovani efekti rodne
pripadnosti (pola) i invalidnosti stavljaju
žene sa invaliditetom u najtradicional-
nije ženske uloge. Kao rezultat, žene sa
invaliditetom imaju manje obrazovne
mogućnosti, pa su manje vrednovane i
imaju manje plaćene profesionalne po-
zicije.
ZAPOŠLJAVANJEOvo poglavlje ispituje specifi čne
prepreke pri zapošljavanju s kojima se
suočavaju žene sa invaliditetom, upore-
đujući ih sa neinvalidnim ženama i muš-
karcima sa invaliditetom.
Poređenje muškaraca i žena sa invaliditetom
Dok je muškarcima sa invaliditetom
teško da se zaposle, ženama sa invalidi-
tetom je još teže i to je istinito bez obzira
na nivo i tip invalidnosti. Muškarci sa
invaliditetom dva puta lakše nalaze po-
sao od žena sa invaliditetom. Skoro 42%
muškaraca sa invaliditetom je radno an-
gažovano u poređenju sa 24% žena. Dok
preko 30% muškaraca sa invaliditetom
radi sa punim radnim vremenom, samo
12% žena ima tu mogućnost. Žene sa in-
validitetom su značajno siromašnije od
muškaraca, delom jer su češće nezapo-
slene, a delom jer čak i ako rade, slabije
su plaćene. Žene koje rade puno radno
vreme zarađuju samo 56% od onoga što
zarade muškarci sa invaliditetom za isti
posao.
Rodne predrasude u rehabilitacionim službama
Mnoge studije su se bavile ispitiva-
njem nejednakog radnog statusa žena i
muškaraca sa invaliditetom. U studiji o
jednakosti polova u pristupu rehabilita-
cionim servisima, Menz, i grupa autora
su otkrili da u nacionalnom smislu, žene
predstavljaju manje od trećine populaci-
je u rehabilitacionim programima. Ta-
kođe su pronašli da su žene “uspešnije
rehabilitovane” za poslove sa pola rad-
nog vremena ili status domaćice, dok su
muškarci osposobljavani za poslove sa
punim radnim vremenom. Autori suge-
rišu da su razlog takvim razlikama rodne
(polne) predrasude o ženama, muškar-
cima i poslu. “Žene sa invaliditetom su
‘dvostruko ugrožene’ po osnovu svoje
invalidnosti i pola... Stereotipi o osoba-
ma sa invaliditetom i ženama uopšte,
oslikavaju pasivnost, zavisnost, bespo-
moćnost i neuspešnost”. Ovakvi stavovi
su karakteristični i za opštu populaciju i
rehabilitacione savetnike, a rezultat je da
su žene sa invaliditetom manje zastuplje-
ne u stručnom osposobljavanju, teži im
je pristup rehabilitacionim programima,
imaju manje kvalitetan trening i češće se
“uspešno rehabilituju” da ne rade.
Žene sa invaliditetom i invalidska politika
Uticaj invalidske politike na žene sa
invaliditetom je u fokusu malog broja
studija. Na primer, Kutza je ispitivao uti-
caj trenutne američke invalidske politike
na žene sa invaliditetom. Ona je poka-
zala kako glavni programi, dizajnirani da
pomognu osobama sa invaliditetom, kao
što su dodatni prihod, invalidsko osigu-
ranje, radni dodatak i stučna rehabilita-
cija, u stvari onemogućavaju žene sa in-
validitetom da se uključe, zbog njihovog
odnosa sa učešćem na tržištu rada. Stu-
dija pokazuje da žene sa invaliditetom,
ne samo da primaju manje benefi cija od
muškaraca, nego su te benefi cije i niže.
Zato ti programi ne štite žene sa invali-
ditetom od ekonomskih opasnosti u istoj
meri kao što štite muškarce.
Slična je i studija o uticaju priho-
da na život žena sa invaliditetom koju
je radio Mudrick. Ona kaže da u pore-
đenju sa muškarcima sa invaliditetom,
žene sa invaliditetom primaju manje iz
javnih programa podrške za ostvarenje
prihoda, uprkos tome što često imaju
veće potrebe. Mudrick pokazuje koliko
je značajan taj prihod kao podrška u ži-
votu žena sa invaliditetom. U isto vreme,
on je manje pristupačan i niži za žene sa
invaliditetom nego za muškarce sa inva-
liditetom. Mudrick sugeriše da je razlog
tome delimično i nepodudaranje radnih
karakteristika i programa za žene, kao i
ukorenjene predrasude prema ekonom-
skoj i porodičnoj ulozi žene i stavovi pre-
ma osobama sa invaliditetom uopšte.
Žene sa razvojnim invaliditetom
Obično se ovakve studije rade sa že-
nama koje imaju fi zički invaliditet. Žene
sa mentalnom retardacijom su tradicio-
nalno zapostavljene u ovakvim studija-
ma. Razvojni invaliditet je tek nedavno
dobio na značaju, a u Americi je nova
federalna inicijativa razvila instrument
«podrška za zapošljavanje», da bi omo-
gućila osobama koje imaju težak inva-
liditet da dobiju i zadrže posao. Nagla-
sak na zapošljavanje na polju razvojnih
invalidnosti proizlazi i iz prepoznate
važnosti koju produktivan rad ima u do-
stizanju socijalne jednakosti i fi nansijske
samostalnosti, tako da se programi po-
drške zapošljavanju sada razvijaju širom
zemlje. Uprkos objavljivanju i uvažava-
nju dokaza o dobrobiti zapošljavanja za
osobe sa razvojnim invaliditetom, spe-
cifi čne prepreke sa kojima se suočavaju
žene sa takvim invaliditetom se u osnovi
ignorišu. Izgleda da oni koji pišu o zapo-
šljavanju osoba sa mentalnom retardaci-
jom smatraju da rodna pripadnost (pol),
klasna, rasna i druge društvene dimenzi-
Dok je muškarcima sa invaliditetom teško da se
zaposle, ženama sa invaliditetom je još teže i to
je istinito bez obzira na nivo i tip invalidnosti.
27
Z BALKAN
■■ ■ IZVOZ ZATVORENIČKOG RADASREMSKA MITROVICA - Dok je većina mitro-
vačkih preduzeća otišla u stečaj, preduzeće
„Dubrava“, koje posluje u okviru sremskomi-
trovačkog zatvora i u kome rade zatvorenici,
jedna je od najuspešnijih fi rmi i među najve-
ćim izvoznicima u opštini, ostvarujući godišnji
prihod od 1,5 miliona evra. U „Dubravi“ rade
pod oružanom stražom osuđenici od jedne do
20 godina zatvorske kazne, koji dobijaju platu
u visini od 20 odsto najniže cene rada u Srbiji.
U „Dubravi“ hoće da rade, pre svega, osu-
đenici u teškoj materijalnoj situaciji, ali i oni
koji doživljavaju svakodnevna šikaniranja od
strane drugih osuđenika. “Baš takvi su naši
najbolji radnici, jer im je važno da se izoluju” -
kaže Željko Lazarević, direktor „Dubrave“.■ ■ ■
■■ ■ IMA, A MOŽE MU SE DA NE PLATIVRANJE - Strani investitor, britanska kompa-
nija “Alena”, odnosno “Zamber”, od države je
dobio tri od ukupno šest miliona bespovrat-
nih evra iz Nacionalnog investicionog plana
za podsticaj investicija. I pored toga, „Alena”
Građevinskom privrednom društvu „Meteor”
nije isplatila ni dinara za izvedene radove, pa
se rešenje spora očekuje pred Spoljnotrgovin-
skom arbitražom Privredne komore Srbije. Fa-
brika nedovršena, a 3.000 tekstilaca još čeka
obećana radna mesta Država je svojski stala
iza ove investicije, za koju je tom prilikom Mla-
đan Dinkić, ministar ekonomije i regionalnog
razvoja u tadašnjoj republičkoj vladi, rekao da
će biti „dragocena za Srbiju… i dobra pre-
poruka stranim investitorima”. Fabričke hale
su privedene kraju, ali vranjski tekstilci ne
očekuju da će u dogledno vreme u njima sesti
za mašine. U međuvremenu, stručnu obuku
prošlo je 1.500 radnika, a još toliko ih je na
čekanju. Nezadovoljstvo „Jumkovih” tekstilaca
zbog propadanja preduzeća i izneverenih nada
kulminira. Najavljuju radikalne mere, a neza-
vršena fabrika zarasta u korov.■ ■ ■
■ ■ ■ KRATKE
VESTI ■ ■ ■
je nisu relevantni. Mentalna retardacija
se doživljava kao tako bitna karakteristi-
ka, da ona sve ostale socijalne dimenzije,
čini nevažnim. Istraživanja literature o
zapošljavanju osoba sa razvojnim invali-
ditetom donose samo dva izvora u koji-
ma se pominju rodne (polne) razlike. U
svojim studijama o uticaju zapošljavanja
na mlade sa mentalnom retardacijom
Kregel i Wehman daju samo usputne za-
beleške o polnim različitostima. Studija
je fokusirana na grupu od 186 adolesce-
nata sa mentalnom retardacijom, izme-
đu 18 i 22 godine starosti, koji su dobili
odgovarajući posao preko programa
podrške zapošljavanju. Između ostalog
pronašli su “...disproporciju muškaraca i
žena (68 % muškaraca prema 32 % žena)
u populaciji zaposlenih”. U ranijoj stu-
diji Hill i autori su pronašli sličan trend
u grupi od 155 osoba sa mentalnom re-
tardacijom, starosti od 16 do 66 godina.
To je bila dugotrajna studija osoba koje
su dobile posao iz ovog programa i fo-
kusirala se na “klijente i porodične de-
mografske karakteristike u odnosu na
uspešan stručni rezultat, defi nisan kao
ostanak u poslu šest meseci nakon da-
tuma prvog postavljenja”. U studiji ko-
jom su obuhvaćeni zaposleni većina su
bili muškarci, 66%, dok je žena bilo 34%.
Studija takođe pokazuje da 70% muška-
raca ostaje u poslu duže od šest meseci,
a žene 55%. Značajan broj osoba u ovoj
studiji (155) imalo je sekundarni invali-
ditet pored mentalne retardacije. Tako
je nađeno da je 24% imalo probleme u
ponašanju, 10% je imalo posledice cere-
bralne paralize, 12% je imalo probleme
u kretanju, 5% je imalo oštećenje sluha,
10% je imalo oštećenje vida, skoro 10%
je imalo ograničeno korišćenje rukama
ili šakama a 5% je imalo šizofreniju.
Jedno od značajnih otkrića je, da
osim osoba sa šizofrenijom, sekundar-
ni invaliditet nije uticao na ostanak na
poslu. To pokazuje da biti žena može da
znači veći hendikep nego imati fi zičko
i senzorno oštećenje ili probleme u po-
našanju. Jedino šizofrenija izgleda veći
hendikep u smislu dobijanja i zadržava-
nja posla, nego biti žena. Ovo je možda
jedina studija koja je ispitivala rodnu
(polnu nejednakost) u službama zapo-
šljavanja za osobe sa razvojnim invalidi-
tetom. Nalazi ove studije govore da se
žene sa mentalnom retardacijom suoča-
vaju sa istom fi zičkom diskriminacijom
kao i druge žene sa invaliditetom.
Poređenje žena sa invaliditetom i žena bez invaliditeta
Poređenje žena sa invaliditetom i
žena bez invaliditeta takođe potvrđuje
da su žene sa invaliditetom u nepovolj-
nijem položaju. U poslenjih nekoliko
decenija generalno je povećano učešće
žena u plaćenoj radnoj snazi. Posebno
je primećeno povećanje broja plaćenih
majki. U 1970, u Americi je bilo zapo-
sleno 45% žena bey invaliditeta, do 1982
procenat je porastao na 64%, dok je 51%
bilo majki sa decom predškolskog uzra-
sta. Žene sa invaliditetom nisu bile deo
revolucije u zapošljavanju žena. U 1982
samo 20% žena sa invaliditetom je imalo
posao. Politika zapošljavanja je posvetila
malo pažnje nezavidnom statusu žena sa
invaliditetom.
Evidencija koja postoji, navodi na
zaključak da ekonomija generalno, a spe-
cijalizovane službe pogotovo, onemogu-
ćavaju zapošljavanje i otežavaju život
ženama sa invaliditetom.
Žene, posao i mentalno zdravlje
Povećanje ženske radne snage, a po-
sebno veći broj zaposlenih majki navodi
na razmišljanje o mogućim negativnim
efektima na žensko mentalno zdravlje
radi dodatnog stresa, koje zapošljava-
nje može doneti ženama koje već imaju
primarnu odgovornost pri odgoju dece
i drugih obaveza u porodici. U studiji
o odnosima između posla i mentalnog
zdravlja kod žena, Sales i Frieze su pro-
našli da je uticaj povećane zaposlenosti
žena primarno pozitivan i da je nađeno
samo nekoliko negativnih efekata.
Njihova studija ukazuje da je po-
sao izvor samopoštovanja i satisfakcije
za većinu žena i kao centralni doprinos
prilagođavanju odraslih, učešće u radnoj
snazi može delotvorno uticati na žene.
Oni takođe izveštavaju da su žene koje
čine grupu sa velikim rizikom od men-
talnih problema, žene koje nisu belkinje,
neudate su, nezaposlene i žive u socijal-
noj izolaciji, ograničenih društvenih ulo-
ga. Ovo sugeriše da žene sa invaliditetom
mogu biti u većem riziku od mentalnih
problema nego ostale žene, kao rezultat
njihove socijalne izolacije i ograničenih
28
Z BALKAN
društvenih uloga, uključujući ograničen
pristup učešću na tržištu radne snage.
ZAKLJUČAKŽene sa invaliditetom su istorijski
zapostavljane od onih koji se bave pita-
njem invalidnosti, kao i od strane femi-
nističkog pokreta. Tek je u poslednjoj
deceniji došlo do ozbiljnih pokušaja da
se identifi kuju i razumeju snage koje
oblikuju njihove živote. Ti pokušaji su
uglavnom bili fokusirani na razumeva-
nje pojma žene sa invaliditetom i kako
žene sa invaliditetom gledaju na svoja
iskustva. Ta decenija nas je obogatila ne-
kim ličnim pričama kao i istraživanjima
baziranim na informacijama o socijalnoj
situaciji žena sa invaliditetom i dugo če-
kanim teoretskim okvirom za razumeva-
nje i tumačenje njihovih života i iskusta-
va. Ove nove lekcije su ipak ograničene i
ostaje da se nauči mnogo više o ženama
sa invaliditetom. U isto vreme dobili smo
neku bazu i obećanje bolje budućnosti.
Žene sa invaliditetom su grupa koja je
među najranjivijima i najmarginalizova-
nijima u današnjem društvu. Potrebno je
da razvijemo bolje razumevanje njihovih
života da bi otklonili prepreke koje i dalje
stoje na njihovom putu ka jednakosti.
STRATEGIJE ZA PROMENUGeneralno:
- Insistiranje na pravima žena sa in-
validitetom na svetskom nivou i u poje-
dinačnim zemljama.
- Podizanje međunarodne, regional-
ne, nacionalne i lokalne svesti o pitanji-
ma koja se tiču žena sa invaliditetom.
- Povećati učešće žena sa invalidi-
tetom u njihovim zajednicama i u njiho-
vim organizacijama.
- Uključiti žene sa invaliditetom u
globalni ženski pokret radi podsticanja
punog učešća u razvoju.
- Promeniti društvene, porodične i
vladine stavove i predrasude, koji stere-
otipno posmatraju osobe sa invalidite-
tom.
- Povećati mogućnost obrazovanja i
treninga za žene sa invaliditetom.
- Povećati pristup servisima, odre-
đenim mestima i prevozu.
Akcije na međunarodnom nivou
Sledeća dokumenta govore o pra-
vima žena sa invaliditetom. Svi članci
u ovim dokumentima su relevantni za
žene sa invaliditetom u određenim okol-
nostima. Navodimo sve članke ili klau-
zule koje specifi čno navode žene sa in-
validitetom.
- Standardna pravila UN o izjedna-
čavanju mogućnosti za osobe sa invali-
ditetom.
- Međunarodna Konvencija o eko-
nomskim, socijalnim i kulturnim pravi-
ma: članovi 2, 7, 10.
- Međunarodna Konvencija o gra-
đanskim i političkim pravima: članovi 2,
5, 6, 23, 26.
- UN Konvencija o sprečavanju svih
oblika diskriminacije prema ženama
- Deklaracija o sprečavanju nasilja
nad ženama
- UN Konvencija o pravima deteta:
članovi 2, 23, 24d.
- Konvencija Međunarodna orga-
nizacije rada br. 159 o profesionalnoj
rehabilitaciji i zapošljavanju (osoba sa
invaliditetom)
- Preporuke Međunarodne organi-
zacije rada br. 168 o istom pitanju
- Evropska Konvencija o zaštiti ljud-
skih prava i osnovnih sloboda: članovi
12, 14.
- Evropska socijalna povelja: Deo 1,
članovi 3, 4, 8, 9, 10, 15, 17.
- Povelja Evropske Zajednice o
osnovnim socijalnim pravima radnika
- Firentinski dogovor i Protokol o
značaju obrazovnog, naučnog i kultur-
nog materijala.
- UNESCO Deklaracija iz Salaman-
ke o potrebama specijalnog obrazovanja
Akcije na nacionalnom nivouTreba da postoji veće prisustvo žena
sa invaliditetom u nacionalnim delega-
cijama pri međunarodnim sastancima,
komitetima i komisijama koje se bave
pitanjima bilo žena, bilo osoba sa inva-
liditetom. Učešće žena sa invaliditetom
treba podstaći generalno, a ne podržati
samo kad su na dnevnom redu pitanja
koja se specifi čno njih tiču.
Vladine i nevladine, nacionalne, re-
gionalne i međunarodne ženske orga-
nizacije i tela treba da uključe žene sa
invaliditetom i njihove probleme u opšti
ženski pokret, primenjujući akcioni plan
u skladu sa sa preporukama, kao i sa
Platformom za akciju sa UN Konferenci-
je u Pekingu, 1995.
Došle smo ovde jer smo ženeDošle smo ovde da pokažemo svoje
sposobnosti.
Došle smo ovde da razmenimo svoja
iskustva.
Došle smo ovde da ojačamo pove-
zivanje žena sa invaliditetom i ostalih
žena.
Došle smo ovde da budemo vidljive.
Sada odlazimo ispunivši samo deo
svojih očekivanja:
Napravile smo određeni uticaj.
Ljudi su nas postali svesni.
Družile smo se i ostvarile kontakte
širom sveta.
Ali smo svesne da treba još mnogo
toga da se uradi
Pre nego što ostvarimo svoj osnovni
cilj
Jednakosti sa ženama uopšte u ze-
mljama u kojima živimo.
Pazite se!
Žene sa invaliditetom su krenule na
put!
(iz Women Walk on Water, objavljenoj
od strane Swedish Handicapped Inter-
national Aid Foundation (SHIA)
povodom 4. Svetskog Kongresa žena, Be-
ijing, Kina, Septembar 1995.)
O CENTRU ZA SAMOSTALNI ŽIVOT INVALIDA
Centar za samostalni život invalida
Srbije osnovan je u Beogradu i počeo je
sa radom u januaru 1996.godine. Centar
je zasnovan na cross-disability načelu,
odnosno okuplja invalide različitih vrsta
invalidnosti koje povezuju zajedničke
potrebe. Misija Centra jeste promocija
fi lozofi je samostalnog života invalida i
stvaranje uslova za njeno ostvarenje u
Srbiji. ■
e-mail:cilsrbija@digit.co.yu
Naziv originala: “Obstacles
to Equality—Double discrimina-
tion of women with disabilities”
Prevela Mimica Živadinović
29
Z BALKAN
Evropa je u ratu.
Bombe ne padaju u Evropi. Padaju
nekoliko hiljada kilometara dalje u Iraku
i Avganistanu. Ali rat se vodi iz Evrope,
koja služi kao lansirna rampa za vojne in-
tervencije širom sveta. Okviri se razliku-
ju: NATO, EU, američka antiteroristička
koalicija, UN. Mete se takođe razlikuju:
Irak, Avganistan, Liban, Čad itd. Ali po-
lazne tačke su iste: vojne baze i civilne
luke i aerodromi u Evropi.
U Evropi se drži ogromna vojna
mašinerija.
To je postalo vrlo očigledno kad je
počeo rat u Iraku, koji su
SAD i Velika Britanija
vodile iz svojih
E v r o p s k i h
baza. U Evro-
pi je 2003.
bilo 54.000
američkih
v o j n i k a
i vojnog
k a d r a ,
direktno
umešanih
u rat protiv
Iraka. Tako
je, na prim-
er, američka
pešadija kretala
iz Nemačke i Italije,
bombaški letovi su kretali iz
britanskih baza i nosača aviona na Med-
iteranu, a marinci su ubacivani u severni
Irak iz Bugarske i Krita. Sve se ovo još
uvek dešava. Tokom 2006, dve trećine
američkih vojnika stacioniranih u Ev-
ropi bilo je poslato u Irak i Avganistan,
ili su se spremali da odu/upravo se vra-
tili odatle. Od januara 2003, preko milion
američkih trupa je, na putu u Avganistan
i Irak, prošlo kroz irski aerodrom Shan-
non. Aerodromi širom Evrope koriste se
za letove kojima se prevoze ratni zaro-
bljenici.
Rat u Iraku bio bi nemoguć bez Ev-
rope.
Evropske zemlje i same učestvuju u
tekućim konfl iktima u Avganistanu i Ir-
aku. Više od 25.000 evropskih vojnika
ratuje pod komandom NATO-a u Av-
ganistanu. EU trupe intervenišu u Africi.
I NATO i EU razvijaju „odrede za brze in-
tervencije“. Više evropskih zemalja imaju
vojne baze van Evrope koje podržavaju
njihove intervencije.
Vodimo rat pod parolama „humani-
tarnih vojnih intervencija“ i „rata pro-
tiv terorizma“. Iza ovih marketinških
slogana, mašinerije vojnih intervencija
štite ekonomske interese i odražavaju
postojeće globalno ustrojstvo.
Rat počinje iz Evrope. Hajde da ga iz
Evrope i zaustavimo.
Pozivamo na Evropski
dan nenasilne direktne
akcije protiv rata 14. i
15. novembra 2008.
Dan nenasilne akci-
je ne organizuje ni
jedna pojedinačna
organizacija –
ideja je da se an-
timilitaristi/kinje
širom Evrope
uključe tako što
će prilagoditi akc-
iju svojim, lokalnim
prilikama. Ova ideja
rodila se u diskusijama
između antimilitarističkih
aktivista/kinja iz cele Evrope
tokom „NATO – Game Over“ akci-
je u martu 2008.
Važno je da jedni/e druge podržimo
i ohrabrimo. Bilo bi nam korisno da
možemo, u obraćanju medijima, da
pokažemo koliko se dan akcije raširio po
Evropi. Ulogujte se na http://european-
peaceaction.org kako bi se inspirisali ide-
jama drugih aktivista/kinja, a tu možete i
najaviti akcije koje planirate (ukoliko nisu
zamišljene kao „iznenađenje“). Posle dana
akcije, molimo vas da pošaljete izveštaje/
slike/snimke.
Preduzmite akciju u vašoj lokalnoj
vojnoj bazi i postrojenjima koja se koriste
za vojne intervencije! Oduprimo se za-
jedno vojnoj globalizaciji! ■
http://europeanpeaceaction.org
14 – 15. novembar 2008: Evropski dan akcije protiv vojne infrastrukture
Rat kreće iz Evrope!■■ ■ RASPAD JUGOSLAVIJE
ZBOG NAFTNIH POLJA U BIH?Zagrebačka štampa objavila je intervju sa au-
strijskim profesorom Sigfridom Tišlerom, koji
smatra da je pronalazak naftnih polja u BiH
jedan od glavnih razloga za uništenje Jugo-
slavije.
On je kazao da “nije bilo razloga za silovanje
Jugoslavije i možda je jedan taj što je ‘Amaco’
1992. godine u BiH našao znatne količine nafte,
ali to u medijima nikada nije objavljeno”.
“Ja imam podatke da je kompanija ‘Amaco’
izbušila rupe u Drežnici i blizini Tuzle. Otkrivena
su nalazišta sa dve i po milijarde barela nafte
što je nekoliko procenata ukupne količine naf-
te koju je čovečanstvo ikada proizvelo. S tom
naftom Jugoslavija bi dobila potpunu autono-
miju za sledećih stotinu godina. Ne znam da li
je naftna industrija imala veze sa događajima
u Jugoslaviji, ali mislim da je to vrlo verovatno
ako pogledate šta se događa u iraku i ko zna
gde još”, kazao je profesor Tišler.
Zanimljivo je da je novinar Krešimir Mišak
intervju sa profesorom Tišlerom napravio još
2005. godine, ali ga je tek sada objavio na
svom blogu. Objasnio je da mu se tada Tišlero-
va priča učinila neverovatnom.■ ■ ■
■■ ■ ISTARSKO “NE!” USTAŠAMANeoustaški provokator Marko Perković Tomp-
son nije dobrodošao u Istri. Njegovi koncerti,
poznati po kolektivnom skandiranju “Ubij, ubij
Srbina”, veličanju Pavelićeve NDH, jasenovač-
kih zločinaca i ustaške ikonografi je, zabranjeni
su u Umagu i Pulskoj Areni, pa čak i u Žminju,
uprkos najavi načelnika te opštine, Ratka Jero-
mele (HDZ), da će Tompsonov nastup uveličati
narodno slavlje povodom crkvenog praznika
Sv. Bartola.
Gradonačelnik Pule Boris Miletić smatra da
je vanredni zahtev za održavanje koncerta Mar-
ka Perkovića Tompsona u Areni pristigao nakon
svih rokova, „isključivo politička provokacija“.
„Kao gradonačelniku grada Pule, koja je ute-
meljena na vrednostima antifašizma i multikul-
turalnosti koje su sastavni deo našeg identiteta,
ne mogu da prihvatam veličanje ustaštva“,
naveo je Miletić. Na žalost, ovakvo eksplicitno
istupanje protiv povampirene fašistoidne ideo-
logije još uvek predstavlja kuriozitet u čitavom
regionu.■ ■ ■
■ ■ ■ KRATKE
VESTI ■ ■ ■
30
Z BALKAN
Kampanja promicanja "dobrih strana
ulaska u NATO" traje već neko vrijeme,
dok su glasovi koji se protive tihi ili spo-
radični. Tu je odnos snaga (moći) posve
neravnopravan, no to nije ništa novo.
Gdje su novac i moć, tu su mikrofoni i
kamere. Međutim, ono što me najviše
zabrinjava je pokušaj argumentiranja
nužnosti ulaska u NATO birtijaškim pri-
stupom politici i uvjeravanjem od strane
stručnjaka kako je "realnost takva kakva
je, a prave alternative nema". Ako to po-
vjerujemo, put u apatiju i pristajanje na
bilo što je neizbježan.
20. 02. 2008.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
je održana tribina "NATO - što kažeš
NA TO?", na kojoj sam između ostalih
(sudjelovali su Žarko Puhovski, Tvrtko
Jakovina, Ozren Žunec, Vlatko Cvrtila
i Lana Vego) i sam sudjelovao kao gost
pa ovo nemojte shvatiti kao prikaz reče-
nog, već osvrt na neke od problema koje
vidim u raspravi o NATO-u. Tu moram
dodati kako ne vjerujem da neki objekti-
van prikaz (osim možda potpunog tran-
skripta) može uopće postojati, jer ništa
nije lišeno našeg subjektivnog mišljenja,
fi ltera kroz koje (ne) propuštamo infor-
macije i osobnih interpretacija rečenog.
Tako ću se i sam baviti onim što sma-
tram bitnim. Ostalo neću spominjati.
Stručnjaci, autoritet i objektivnost
Stručnjaci su prvo pitanje kojim
bi se pozabavio jer je diskusija zapravo
krenula iz pretpostavke da su za stolom
stručnjaci, a valjda sama ideja stručnja-
ka pretpostavlja određenu objektiv-
nost. Osim što ne vjerujem da to uopće
može biti tako, sama diskusija je ubrzo
potvrdila moje mišljenje. Naime, ništa
rečeno nije bilo lišeno osobnog uvje-
renja o NATO-u, ali i različitih ideo-
loških interpretacija, unatoč pokušaju
postavljanja situacije u okvir "realnih
mogućnosti", argumenta za kojim se
poseže kad god nas netko želi uvjeriti
da "stvari ne mogu biti drugačije". Kad
ovo kažem ne mislim da treba izbjega-
vati osoban stav i ideje za koje se za-
lažemo, već da o tome treba otvoreno
govoriti i ne skrivati se iza navodne
objektivnosti.
Iskreno vjerujem da su stvari po-
stavljene tako jer političarima danas
malo tko vjeruje pa moraju ponuditi
nekoga tko je "stručnjak u području"
kako bi nas uvjerio da je ono što poli-
tičari govore uistinu tako. Ovdje se to
odnosilo na to da je "realno stanje stva-
ri takvo", što je u nekoliko navrata po-
novljeno na samoj tribini, a doslovno
tim riječima je svoj stav argumentirao
povjesničar Tvrtko Jakovina. Činjeni-
ca da sam sjedio okružen profesorima,
ljudima koji drže predavanja i obrazuju
studente, a koji tvrde da je realnost ta-
kva kakva je i da "moramo raditi s onim
što imamo" me užasnula. Ukoliko je
to nešto što uče svoje studente, za
mene je to isto kao kada vojska obu-
čava svoje vojnike da budu poslušni i
ne dovode u pitanje odluke koje od-
laze "odozgo". Pristaješ na sve i kažeš
"samo sam izvršavao zapovjedi". Goto-
vo na isti način su nas pokušali uvjeriti
da je NATO zapravo bez alternative,
čak i ako zaključimo da nešto ipak ne
valja kod NATO-a.
Zadnje, iako vjerujem ne i stvar-
no posljednje kod ovog pitanja, što me
užasnulo je zajednički pokušaj prisut-
nih profesora da kampanju zagovaranja
priključivanja NATO-u umanje, što je
prilično opasan potez. Iako mogu ra-
zumijeti namjeru zbijanja šala na račun
vlasti koja "nije u stanju voditi perfi dnu
kampanju", što je netko iz publike po-
stavio kao pitanje, zapravo takvo shva-
ćanje stanja stvari ide na ruku upravo
toj vlasti. Jer tvrditi da nisu u stanju vo-
diti perfi dnu kampanju zapravo znači
da kampanje nema. Bez obzira što je ri-
ječ o "perfi dnom", a ne samoj kampanji.
Pa kad kampanje nema, onda ne mora-
mo ni biti paranoični i misliti kako nas
vode u "nepoznato" ili žele prevariti...
Barem tako tvrde stručnjaci.
Birtijaški pristup politiciU jednom trenutku se činilo kako
se oko nečega, unatoč različitim po-
zicijama, ipak slažemo... Oko postoja-
nja "birtijaške politike". Tako možemo
nazvati stvaranje fraze "euro-atlanske
integracije", koja za svrhu ima povezi-
vanje dva posve nepovezana procesa,
a upravo zato da nas uvjeri kako "eto,
alternativa ne postoji, a mi smo na do-
brom putu, pa nam niti ne treba". Dru-
gi primjer oko kojeg je došlo do (barem
prešutnog) slaganja je stvarno nevje-
rojatna tvrdnja koju smo često čuli od
Mesića i Sanadera "da je Hrvatska bila
u NATO-u ’91. nitko nas ne bi napao".
Marko Strpić
NATO – Što kažeš NA TO?
Vesli Klark, Havijer Solana, i Ričard Holbruk daju izjavu za medije dva dana pred početak NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine
31
Z BALKAN
■■ ■ UMRO ALEKSANDAR SOLŽENJICINMOSKVA - Aleksandar Solženjicin, borac protiv zlo-
čina komunističke diktature i američke hegemonije,
pisac dela “Jedan dan Ivana Denisoviča”, “Odelenje
za rak”, “Reka bez ušća”, “U prvom krugu”, “Arhi-
pleag Gulag”, dobitnik Nobelove nagrade za knji-
ževnost 1970. godine, preminuo je u noći 3. avgusta,
u 89. godini života, u svom stanu u Moskvi.
Prvi put uhapšen 1945, Solženjicin je proveo
narednih 8 godina po Staljinovim logorima, nakon
čega je upućen u izgnanstvo u Kazahstan. Godine
1974. je prisilno deportovan iz Sovjetskog Saveza u
tadašnju Zapadnu Nemačku. Nakon dvadeset godi-
na života na zapadu, Solženjicin se vratio u Rusiju
1994. godine.
Uprkos njegovim često veoma spornim gledišti-
ma, Solženjicinov dugogodišnji rad na prikupljanju
podataka o istoriji boljševičkog nasilja nad građan-
stvom Sovjetskog Saveza ostavio je dragocen isto-
rijski materijal nastupajućim generacijama..■ ■ ■
■■ ■ OKONČAN SUKOB DVE
IMPERIJALNE SILEKratkotrajni rat između Gruzije i Rusije okončan je
10. avgusta, svojevrsnom gruzijskom kapitulacijom.
Sukob koji je formalno izbio oko nezavisnosti gru-
zijskih pokrajina Osetije i Abhazije predstavljao je,
u stvari, novu igru dominacije i moći SAD i Rusije,
budući da je Gruzija nova potencijalna članica NATO i
zemlja preko koje ide naftovod kojim se nafta preba-
cuje iz Bakua u Azerbejdžanu u tursku luku Čejhan,
sagrađen uz učešće američkog koncerna Ševron,
uprkos snažnom otporu Moskve. Novoprobuđeni
ruski imperijalizam, naravno, nije ostao dužan. Re-
zultat tog najnovijeg prebijanja računa velikih sila je
više od 2 000 mrtvih i preko 100 000 izbeglih lica
prema podatcima UNHCR, uz obostrane optužbe za
etničko čišćenje. Tom broju treba priključiti više od
stotine hiljada izbeglih tokom godina trajanja kon-
fl ikta nižeg intenziteta na toj teritoriji.
U bivšem Sovjetskom Savezu, Abhazija je imala
status autonomne republike, a Južna Osetija status
autonomne oblasti u okviru Gruzije. Obe su iskori-
stile mogućnost da posle odluke na referenudumu,
proglase svoju nezavisnost. U aprilu 1990. godine,
Gruzija se otcepila od bivšeg Sovjetskog Saveza,
a pola godine kasnije Južna Osetija se otcepila od
Gruzije. Čim su posle oružanih sukoba sa gruzijskom
vojskom u Južnu Osetiju ušle mirovne snage, koje su
i sada tamo, nezavisnost je 1992. godine proglasila
i Abhazija. .■ ■ ■
■ ■ ■ KRATKE
VESTI ■ ■ ■
To je stvarno vrhunac "birtijaške poli-
tike" i omalovažavanja svih koji ovdje
žive. Zar netko stvarno misli da smo
toliko naivni pa da takvu tvrdnju uz-
memo za ozbiljno? Ili ipak postoje oni
koji jesu toliko naivni pa je podrška
NATO-u i zbog te tvrdnje skočila?
Kako god bilo, politikolog i pred-
sjednikov savjetnik Vlatko Cvrtila nije
odlučio braniti tu više puta ponavljanu
izjavu svog šefa, ali se na kraju ipak pri-
ključio "birtijaškom" pristupu tvrdnjom
kako nakon ulaska u NATO više neće
postojati sustav u kojem će netko reći
"Ajde rođo, ti budi general, a ti rođo, evo
tu je natječaj, gradi ceste i mostove". Ta
duhovita dosjetka je trebala pokazati
kako situacija "na zapadu" ne dopušta
balkanski nepotizam i neprofesional-
nost. To je točno. Tamo prolazi zapad-
njački nepotizam i neprofesionalnost.
Upravo taj "rođo" način dogovaranja
poslova je bio na snazi (i to javno) kada
je planiran napad i okupacija Iraka, u
vrijeme kada je sustavno uništavana
(uglavnom civilna) infrastruktura. Nije
li tada otvoreno rečeno da će u obnovi
("onoga što sada rušimo") sudjelovati
oni koji se priključe tom ratnom poho-
du, a da drugi ne računaju na poslove u
Iraku? Koja je onda razlika između toga
kako se dogovaraju poslovi "na zapadu"
i na brdovitom Balkanu?
NATO u obrani kapitalizmaSve i da nije tako, da taj "rođo" si-
stem ne postoji gdje god se okreneš,
posve je jasno da NATO danas ima jed-
nu osnovnu ulogu, što je samo po sebi
problem. To je obrana kapitalizma, za-
pravo, njegove suvremene neoliberalne
verzije i to je njegova osnovna vojna i
politička uloga. Posve je svejedno da
li će taj izrabljivački sustav i odnosi u
njemu biti profesionalni ili neprofesio-
nalni. Hoće li me izrabljivati "rođo" ili
"gospodin". Rezultat će za većinu nas
biti isti. Jedino što će tako svi moćnici
imati jednaku šansu da dobiju svoj dio
kolača, a nama će jednako oduzimati
i na naš račun će zarađivati, kako god
dogovarali poslove.
Kampanja zagovaranja NATO-a
često pokušava prikazati tu vojnu or-
ganizaciju kao "neutralnog širitelja i
branitelja demokracije", ali koliko ta
Kapitalizam se brani nasiljem
Sigurnost u svijetu treba sagraditi tako da ne-
stanu uvjeti koji je ugrožavaju.
32
Z BALKAN
pozicija može biti stvarna? Obrana
kapitalizma je posve jasna ideološka
pozicija, jednako koliko su ideološke
pozicije neprijatelja NATO-a jasne.
Uostalom, može li vojna i politička or-
ganizacija biti neutralna? Danas nitko
nije neutralan, a kapitalizam ponajma-
nje, unatoč svojoj mogućnosti prilago-
đavanja i nadgradnje koju koristi kako
bi nas uvjerio u svoju "neutralnost i ne-
pristranost".
Mit o sigurnostiMeđutim, NATO ne može otvoreno
reći "mi smo tu da branimo kapitalizam".
Ne sjećam se da je itko tijekom tribine
pokušao opovrgnuti tu tvrdnju, ali je nije
niti otvoreno zastupao. To bi ipak bilo
preočito. Ono što je bilo ključno je pita-
nje postizanja "sigurnosti". Više puta je
naglašeno da je to "jedno od najvažnijih
pitanja u svijetu", no kada je to pitanje
i na koji način postalo ključno? Kako je
ovaj svijet postao tako nesiguran? Tko je
narušio sigurnost? Kada je nesigurnost
došla do svake kuće, ulice, autobusne
stanice, aviona...?
Upravo je politika koja stoji iza NA-
TO-a, dakle politika koju NATO provodi
uzrok nastanka te nesigurnosti. Naš na-
čin života, naš komfor, kapitalizam uop-
će, stvara situacije i područja u kojima
ljudi posežu za očajničkim sredstvima
kako bi nešto promjenili. Ili tek skrenuli
pažnju na svoj problem. Primjerice, to je
situacija u Nigeriji, o čijoj sigurnosti nit-
ko ne razmišlja, čak ni kada toči gorivo u
automobil, a kada otmu nekog ’’od naših’’,
onda je to velika vijest. Nije vijest kad Ni-
gerijcima unište način života, ekonomi-
ju, prirodu, fi nanciraju diktatorsku vlast
koja vješa opoziciju i slično. Vijest je kad
otmu «naše» koji su tamo kako bi crpili
naftu ili radili nešto vezano uz to. I onda
je to pitanje sigurnosti. Svi se zgražaju
nad tim kako je svijet nesiguran. Kao da
je postao takav sam od sebe. Mi smo ti
koji smo stvorili takvu situaciju, naš na-
čin života, naša nezainteresiranost. Ni-
gerija (u koju NATO neće ići uspostaviti
"demokraciju") je tu tek jedan primjer u
ogromnom nizu, a iz drugih sličnih po-
dručja se ponekad stvaranje takve situa-
cije vrati kao bumerang. Od tuda napadi
na simbole zapadne moći i kapitala. Ne
zato jer netko zavidi na tome što ima-
mo, već zato jer je to stvoreno na njihov
račun.
Sve to govori da sigurnost nećemo
postići time da se bolje i jače naoružamo
i bolje osiguramo svoje granice. Dakle,
NATO neće stvoriti sigurnost, već
upravo obrnuto. NATO i njemu slične
organizacije, kao i sve što stoji iza njega
stvara nesigurnost. Sigurnost u svijetu
treba sagraditi tako da nestanu uvjeti
koji je ugrožavaju.
Antimilitarizam i antikapitalizam
Kada govorimo o otporu NATO-u
onda govorimo o dvije neodvojive borbe
- protiv militarizma i kapitalizma. Čini
se da upravo zato i nije bilo nekog zna-
čajnijeg otpora priključivanju NATO-u
kod nas, osim nekoliko anarhističkih ak-
cija, dok su ostali pozivi ostali prilično
mlaki i opet su na određeni način reci-
klirali već ponuđenu argumentaciju, ali
intepretirajući argumente na nešto dru-
gačiji način, kao što je to slučaj s Alter-
NATO-rom.
Takva pasivnost proizlazi iz činje-
nice da se problem pokušava riješiti
djelomično pa se postavlja pitanje "da
ili ne NATO?", dok se sustav zbog ko-
jeg NATO postoji ne dovodi u pitanje.
NATO svakako nije uzrok već posljedica
i čuvar sustava koji predstavlja problem.
To nas opet dovodi do zaključka da
ne možemo odvajati probleme i pristu-
pati im kao da nisu povezani i/ili među-
sobno uzrokovani. U Njemačkoj to zna-
ju pa su nedavne demonstracije između
tri i osam tisuća ljudi (ovisno tko govori)
protiv NATO-ve konferencije o sigurno-
sti bile obilježene i antimilitarističkim i
antikapitalističkim porukama. Ne zato
jer se dobro uklapaju u ikonografi ju, već
zato jer kada NATO kaže "sigurnost",
treba dodati "za kapital". Stvari su pone-
kad vrlo jasne. Kod nas još uvijek postoji
strah od kritike kapitalizma i njegovih
institucija, jer razočaranost u toliko že-
ljene institucije i sustav još uvijek nije
dosegnula tu točku. Tako se prosvje-
duje za veće plaće, ali ne protiv susta-
va zbog kojeg su male, baš kao što se
kritizira čuvar (NATO), a ne sam sustav.
Učite od anarhista. Anarhisti su odavno
shvatili da djelomična rješenja nisu do-
voljna. ■
www.zamirzine.net
Svi se zgražaju nad tim kako je svijet nesiguran.
Kao da je postao takav sam od sebe. Mi smo ti
koji smo stvorili takvu situaciju, naš način ži-
vota, naša nezainteresiranost.
33
SUOČAVANJE
Pesmu kao što je ‘God Save Th e Queen’
ne pišete zato što mrzite engleski narod.
Takvu pesmu ćete napisati zato što ih
volite, i muka vam je da ih gledate po-
nižene.
Džoni Roten 2000, sa 24 godine
zakašnjenja
PrologI sam se gnušam prologa, fusnota,
pogovora i sličnih proteza, ali kako ina-
če sledi tekst o nesavršenosti, dozvoliće-
te par nakalemljenih napomena.
Z magazin od ovog broja počinje sa
objavljivanjem serije intervjua na temu
’’Suočavanje s prošlošću’’, u okviru koje
će različite ličnosti iz društveno-politič-
kog i privrednog života Srbije govoriti o
svojim putevima i stranputicama kroz
raspad realnog socijalizma, uspon na-
cionalizma i obećanu tranziciju ka de-
mokratiji. Ovi intervjui će, nadamo se,
pomoći da se makar delimično rasvetle
pojedini aspekti burnog razdoblja od
kraja osamdesetih godina prošlog veka
do danas, aspekti o kojima se u srpskoj
javnosti veoma retko govori.
Na žalost, pristup suočavanju sa
prošlošću se u našoj javnosti kreće sko-
ro isključivo u začaranom trouglu izme-
đu zataškavanja zlikovačke prirode ra-
znih ’’bivših režima’’, pravdanja ’’naših’’
zlikovaca raznim boljim budućnostima
i istorijskim nepravdama, te nekritičkog
okrivljavanja ’’naše’’ strane za sve loše
što se desilo na bilo kojoj strani bilo kog
fronta. Pokušaj da izađemo iz ovog tro-
ugla je jedan od razloga zašto smo od-
lučili da serija ’’Suočavanje s prošlošću’’
započne tekstom koji sledi, nekom vr-
stom suočavanja sa suočavanjem.
Drugi razlog je to što smo smatra-
li pristojnim da ciklus ne baš prijatnih
samoispitivanja, kakva očekujemo od
svojih sagovornika, započnemo ličnim
primerom.
Dakle, moje ime je Ivan Zlatić. Imam
33 godine, po zanimanju sam ćata u dr-
žavnoj službi, za ovaj kontekst nebitno
kojoj. Po pozivu sam aktivista. Muvam
se po štrajkovima, po nešto i zapišem,
snimio sam par dokumentaraca, sve za
džabe. Od važnijih istorijskih događaja,
gledao sam radnike ’’Jugoremedije’’ kako
prave nešto niizčega. Trenutno živim i
radim. Ne pokušavam ni da precenim,
ni da podcenim događaje o kojima pi-
šem u ovom tekstu, što ćete, nadam se,
razumeti i bez napomene.
Gde ste bili 5. oktobra?Najpre kao običan građanin, stu-
dent-demonstrant, a potom i kao ak-
tivista jedne nevladine organizacije i
član lokalnog odbora jedne opozicio-
ne stranke u Čačku, devedesete sam
proveo frustriran neophodnošću da se
Miloševićev režim što pre makne sa
vlasti, i političkom realnošću da se oko
tog posla ima razgovarati i dogovarati
sa svakom budaletinom koja savez na
vlasti zove ’’crveno-crnom koalicijom”.
Ako smo, dakle, hteli pobedu na boj-
nom polju, morala se ’’trenutno’’ preću-
tati očigledna činjenica da su razlozi za
’’propadanje i sramoćenje Srbije” (Ne-
bojša Popov) nešto dublji od ’’Slobo-Sa-
dame!” i ’’Vojo-ustašo!”, kudikamo širi
od interesa porodice Milošević i njima
bliskih.
Prosto rečeno, ako ste devedesetih
hteli biti u istom frontu sa Čedom Jo-
vanovićem i patrijarhom Pavlom, onda
jednostavno niste mogli govoriti o rat-
nim zločinima koje su počinile srpske
jedinice u ratovima 1991-99. Ako ste,
opet, hteli sa Đinđićem, onda je Mi-
loševićeva najveća greška morala biti
spora privatizacija.
Kakvi-takvi, 5. oktobra smo ipak
doživeli bankrot bivšeg režima, a samo
pola godine kasnije i prvi konkretan
vesnik promena, de facto početak tran-
zicije – hapšenje Slobodana Miloševi-
ća. Već sledećeg jutra, moja NVO je u
Čačku sazvala konferenciju za štampu
kako bi podržala hrabrost i odlučnost
premijera Đinđića. Sećam se kako sam
tada rekao da, kao građanin Srbije, prvi
put u životu osećam da Vlada radi u
mom interesu. Čini mi se da je to za-
dugo ostala poslednja suvisla rečenica
koju sam izgovorio u javnosti.
U narednih godinu ipo dana, u
okviru više NVO projekata, u svom
gradu sam inicirao, organizovao, vodio
više javnih tribina, projekcija, prezenta-
cija na temu ratova u bivšoj Jugoslaviji
i odgovornosti srpske strane za ratne
zločine (projekcija holandskog fi lma
’’Krik iz groba” o srebreničkom masa-
kru, godišnjica pokolja u Tuzli 25. maja
1995. godine, izložba ratnih fotografi ja
’’Krv i med”…), kao i o drugim pipavim
temama ranotranzicijskog perioda, npr.
o uvođenju veronauke u državne škole.
Jednim delom, ovo široko raspaljivanje
po najkontroverznijim temama dana
sigurno je bilo motivisano atmosferom
promena koja je zahvatila Srbiju u pr-
vim sezonama posle 5. oktobra, atmos-
ferom koja je, ispostaviće se kasnije, bila
bez realnog pokrića, utemeljena samo
na jednom vašarolikom zbivanju ispred
savezne skupštine, i na ličnoj dinamici
Zorana Đinđića.
Druga važna stvar koja mi je razve-
zala jezik bilo je konačno oslobađanje
od višegodišnje nužnosti da se crkve-
na i/ili nacionalistička problematika ne
dira zarad mira u kući. Onog 1. aprila
2001. sam pomislio da je došlo vreme
Ivan Zlatić
O duhovima i ljudima
34
SUOČAVANJE
da sve progutane replike napokon pu-
stim napolje. Nisam shvatio da je mno-
gima u međuvremenu prošao rok traja-
nja, da više nisu žive reči, samo duhovi
udavljenih polemika.
Treći presudan motiv ste već mogli
sami da naslutite. Naime, iz rečenog je,
mislim, sasvim jasno da sam u tranzi-
cionu epohu ušao kao ’’profesionalni
građanin”, civil opšte prakse koji živi od
NVO projekata i koji sada, nakon sme-
ne Miloševića i opšteg smanjenja dona-
torskih budžeta za razvoj demokratije
u Srbiji, mora da opstane na tržištu. I
nije da se hvalim, ali odlično mi je kre-
nulo. Već u jesen 2001. godine, naša
mala fi rma se sa jednog skromnog ta-
vana preselila u udobnih 120 kvadrata,
vodili smo omladinski klub sa besplat-
nim internetom i čitaonicom, dva puta
nedeljno mini bioskop, nekakve debate,
sviranje klincu o svemu i svačemu. Bili
smo mladi i puni sebe.
Naravno, akcija nije mogla da pro-
đe bez reakcije, a Čačak je nekako baš
u to vreme postajao poznat po dobro
organizovanim desnim grupama za pri-
tisak – par ćaknutih ideologa na čelu
zavidno disciplinovanih jedinica veli-
čine nekoliko desetina omladinaca, koji
se po potrebi predstavljaju kao navijači
’’Borca”, ili kao Ravnogorska omladina,
ili ’’Obraz”, ili skinsi, neonacisti… Ova
okolnost nam je, jasno, sasvim išla na
ruku, pogotovu što su se čačanski rav-
noobrazovci konstantno ponašali kao
poručeni (na negativne tekstove lokal-
nog dopisnika ’’Danasa” su reagovali
javnim cepanjem novina na gradskom
trgu, na našoj tribini o antisemitizmu
su poslušno bulaznili o jevrejskoj zaveri,
redovno su kamenovali Adventističku
crkvu i tsl.). Ja sam odgovorio podjed-
nako glupom merom, kad sam u izjavi
za Studio B rekao da je Čačak postao
’’grad pravoslavnih talibana”. Sad je više
besmisleno da se pravdam, ali zaista
sam mislio samo na tu patetičnu gru-
picu retro hitlerovaca. Ispalo je, među-
tim, da sam opljunuo čitav grad. Znam
da zvuči kao da sam tražio nove fondo-
ve za podršku jednom ’’demokratskom”
projektu u tako neprijateljskoj sredini,
ali verujte da nije bilo tako. Prosto, po-
nela me igra, a po malo i podrška ’’civili-
zovanog” sveta naporima ’’druge Srbije”
za modernizacijom. Šta da kažem, sem
da sam imao 26 godina.
Bio bih, doduše, nepravedan kad ne
bih napomenuo da su mi starije kole-
ge povremeno savetovale da stanem na
loptu, da se ne izlažem tolikom riziku.
Jedan dugogodišnji saradnik i prijatelj
mi je čak jasno skrenuo pažnju da nema
smisla raditi projekte samo radi takmi-
čenja sa drugim organizacijama, ali
tada, na svoju veliku žalost, nisam imao
sluha čak ni da se uvredim.
Leta 2002. godine, iz REX-a su nam
ponudili da u Čačku organizujemo
izložbu ratnih fotografi ja Rona Haviva
’’Krv i med”. Nisam imao pojma ko je
gospodin Haviv, ali sam znao šta je REX,
a povrh svega je lokalna vlast u Užicu
prethodnog meseca zabranila otvaranje
’’antisrpske” izložbe. Cool! Sad ćete vi-
deti kako se to radi u Čačku, Ercovi!
Zakazali smo hol Doma kulture
i polepili plakate po gradu. Dan uoči
otvaranja, naši plakati u centru su pre-
lepljeni umrlicama Draže Mihajlovića,
potpisanim sa: ’’Ožalošćen: srpski na-
rod”.
Šta se dalje dešavalo, po neko mož-
da još uvek pamti iz medija, ali evo
ukratko: dvadesetak, ili nešto manje
golobradih četnika je upalo na izložbu
petnaestak minuta pre otvaranja, mene
su okružili dok me je jedan mlatio, foto-
grafi je ispljuvali, i otišli. Sve je bilo brzo
gotovo. Polomili su mi nos i zube. Izlož-
bu smo ipak otvorili, ali nam je Dom
kulture sutradan otkazao prostor. Tu
smo se već zainatili, pa smo je ponovo
otvorili u svojih 120 kvadrata. Policija
je privela lika koji me je tukao, ali su ga
odmah pustili. Posle dva dana su ga po-
novo priveli, jer je u tuči u gradu bacio
bombu koju je zbog nečega nosio sa so-
bom! Srećom, niko nije stradao.
Nacoši su počeli da nam šalju poru-
ke ko je sledeći. Prozvali su Dekaru, on
i ja noću više nismo smeli da izlazimo
sami. Dekara se posle tri meseca prese-
lio za Novi Sad, gde i danas živi.
Čačanske NVO i stranke DOS-a
su osudile nasilje, ali i nas zato što smo
isprovocirali incident. Siguran sam da
je većina Čačana razmišljala na isti na-
Kaspar David Fridrih, “Putnik u moru magle”, 1818.
35
SUOČAVANJE
čin. REX je organizovao tribinu o inci-
dentnoj izložbi, na kojoj nam je jedan
doajen borbe za ljudska prava rekao
da se mi to sad ustvari bunimo jer smo
izašli na tržište sa proizvodom koji niko
ne želi da kupi. Pokušao sam da obja-
snim da nije samo u tome stvar, da ja
zaista mislim da javnost u Srbiji mora
da zna šta se desilo u Srebrenici, ali mi
se takmičarski NVO duh vratio kući.
Mom bombašu su zajedno sudili za
bombu i za napad na mene. Odbio sam
da se pridružim optužnici koju je podi-
gao javni tužilac. Na suđenju sam rekao
da je taj čovek najmanje kriv za inci-
dent koji se desio, i da prvo treba suditi
onima koji su ga poslali. U svom iskazu
je, naime, rekao da je bombu dobio na
poklon na Ravnoj gori, od nekih nepo-
znatih ljudi sa kojima je pio rakiju. Nije
objasnio zašto je te večeri u grad poneo
bombu, bio je pod uticajem alkohola i
tableta, ne seća se.
Imao sam još jedan razlog zašto se
nisam pridružio optužnici – iz nekih
još uvek nejasnih razloga sam osećao da
je možda i trebalo da dobijem po nosu.
Počeo sam da dobijam poruke da se
sklonim iz grada.
Organizacija je, razumljivo, pot-
puno prestala sa aktivnostima. Ja sam
odustao od smišljanja novih projekata,
u septembru smo se iselili iz 120 kva-
drata. Od poslova koje su mi drugi nu-
dili, prihvatio sam samo jedan – da za
IOM anketiram izbeglice iz nekog Ko-
sovskog sela šta misle o povratku. Preko
sto porodica razbacanih po celoj Srbiji.
International Organization for
Migrations (IOM) je međunarodna
fašistička organizacija koju fi nansiraju
zapadne vlade da izbeglice širom sveta
ubeđuje kako kod kuće možda baš i nije
najbezbednije, ali je sigurno najlepše,
najtoplije, mnogo bolje nego na trulom,
hladnom zapadu. Fazon im je da zajebu
ljude iz jednog sela sa nekog zaraćenog
područja da se vrate, pa da ih onda ko-
riste da ostalima sa istog područja dele
lifl ete kako povratnici sada žive u raju
na zemlji, imaju nove kuće, svi su na-
smejani, srećni, noću se skupljaju oko
vatre i pevaju stare pesme rodnog kraja.
Ipak sam prihvatio posao. Hteo sam da
razgovaram sa ljudima. Verovatno sam
bio usamljen.
Sa puta sam se vratio još usamljeni-
ji. Teško je opisati gde sve žive porodi-
ce koje sam anketirao. Teško je opisati
miris. Sećam se samo da mi nije bilo
čudno što su se praktično svi izjasnili
za povratak pod bilo kakvim uslovima.
Jedni da bi nastavili da žive tamo gde su
stali pre rata, drugi da bi s mirom umrli
tamo gde su pre rata živeli. Samo jedan
ispitanik je apsolutno odbio svaku pri-
ču o povratku. Policajac je, to je radio i
na Kosovu.
U septembru sam počeo da razmi-
šljam da se ipak malo sklonim. Već su
bili počeli da prete i mom burazeru. Sa
ćaletom već neko vreme gotovo da ni-
sam ni govorio, samo sam se trudio da
ga što manje nerviram. Znam da je pro-
šao kroz puno sranja zbog mene.
Imao sam par poziva da pređem
da radim u Beogradu, ali mi se nije išlo
blizu REX-a. Prihvatio sam poziv koji
je zvučao najneozbiljnije, od nekih po-
znanika koje nisam video već dve godi-
ne. Kad sam krenuo na put, nisam bio
siguran kada ću se tačno vratiti. Majka
je plakala, sa ćaletom sam se jedva po-
zdravio.
Stvari koje nisam videoKad se kazaljke poklope – neko mi-
sli na tebe, kad se rašire – neko te voli.
Mislim da ima nešto i kada su pod pra-
vim uglom – neko hoće da te vidi, ako
se ne varam. Isto je i sa digitalnim sa-
tovima, samo sa više nijansi. Kažu da
razvoj tehnologije nema mnogo veze sa
razbijanjem praznoverja, a ipak isti bro-
jevi ne samo da znače što i pokloplje-
ne kazaljke, već je 10.10 poželjnije od
7.07, a 11.11 premija. Pored 4.04, štošta
lepo će doneti ne samo 4.44, već i 4.56,
a tek posebno 12.34. Pa zatim datumi:
11.11.1111. godine si se mogao rešiti
i ljubavnih, a verovatno i svih ostalih
muka, samo da si proverio datum na
svom mobilnom. Ovako ćeš morati da
pričekaš 22.22.2222, ili da se posvetiš
tumačenju manje upadljivih znakova –
ako je 20.02.2002, neko te jako poželeo,
pa ako je 22.02.2002, već bi trebalo da
ste zajedno. Ako je 03.02.2003, onda si u
autu koji vozi za neku švedsku selendru
duboko u četinarskoj šumi, na obali za-
leđenog jezera. Već je treći mesec kako
si ovde. Odlučio si da se skloniš kod pri-
jatelja Šveđana koji rade sa izbeglicama
iz bivše Jugoslavije. Zaposlio si se kod
njih kao prevodilac. Imaš privremenu
boravišnu dozvolu koja ističe u maju.
Ne znaš šta ćeš posle, niti žuriš sa od-
lukom. Opuštaš se. Danas si krenuo na
put vožnje radi, pošto Bosanci kod kojih
idete, bračni par sa malom decom, od-
lično govore švedski. Znam da ne smeš
da govoriš o slučajevima na kojima ra-
diš, zvaćemo ih Gunar i Helga. Tu su
već skoro tri godine, i dalje čekaju papi-
re, takozvanu trajnu boravišnu dozvolu
iz humanitarnih razloga, u narodu po-
znatu kao ’’azil’’. Azil je, naravno, nešto
sasvim drugo, ono što je dobio Ruždi, ali
se naši ljudi snebivaju da na svoje časno
prezime prihvate bilo šta humanitarno,
a i vole da svoje lično ime ukrase boja-
ma progonjenih, čak i kada je progon iz
sasvim kolektivnih, na primer etničkih
pobuda.
S treće strane, svak bi se osećao kao
potpuni idiot kada bi svoj životni pro-
jekat morao da zove ’’trajna boravišna
dozvola iz humanitarnih razloga’’, i ti
bi, da imaš priliku, mrtav ladan naglas
ustvrdio da nam evropska birokratija to
radi namerno.
Davne 2000. godine, kada su zbrisa-
li za Švedsku i aplicirali za azil, Gunar i
Teodor Žeriko, “Splav Meduza”, 1817-1818.
36
SUOČAVANJE
Helga su bili potpuni autsajderi – mlad
bračni par, volu rep da iščupaju, mrse
neku uopštenu, teško proverivu priču
o životnoj opasnosti ako se vrate kući...
Ništa zbog čega se ’’dobijaju papiri’’. Ipak,
za tri godine su uspeli da izgrade slučaj
koji će se najverovatnije završiti pozitiv-
no. Rukujete se u dvorištu, pokušavaš da
ih proceniš pre nego što se vrate u kuću.
Deluju kao ljudi koji umeju da čuju sa-
vet, i da urade po svom. Izvinjavaš se,
ali ostao bi malo napolju. Dok Švedi i
budući Švedi bistre strategiju sledećeg
nastupa pred Migrationsverketom, ti se
švrćkaš oko jezera ne misleći niočemu.
Pada ti na pamet da je glavni junak jed-
nog od tvojih omiljenih romana srpski
emigrant u Švedskoj, ali ni o tome ništa
ne misliš. Rekao bi da ti je svaka iden-
tifi kacija sa Vrapčetom prestala kad si
prešao granicu. Po malo se čudiš što je
tako.
* * *Ako je 15.02.2003, danas je tride-
set hiljada ljudi u Geteborgu marširalo
protiv rata u Iraku. Više nego što je iko
očekivao, navodno najveće demonstra-
cije koje je grad ikada video. Tvoji šved-
ski prijatelji misle da je ovo veliki dan,
možda bi trebalo da im objasniš da cifre
govore nešto sasvim drugo. Ne objaš-
njavaš ništa, sem da ti je hladno, izvinja-
vaš se i kod prvog kafea izlaziš iz kolone.
Ako bi mislio da ima smisla, mogao bi
da navedeš bar dva razloga zašto ti se ne
šeta po zimi:
1.Na beogradskim ulicama si viđao
bar po deset puta više ljudi;
2.Nije baš najglamuroznija stvar na
svetu biti jučašnja vest koja se smrzava
na spektaklu sa sutrašnjih naslovnih
strana.
Švedi se bune zbog sebe, ne zbog
nas, i to je cool. Tvoji prijatelji se bore
za prava stranaca u svojoj zemlji da bi
njihovo društvo bilo humanije, a Balkan
im je i danas ono što je oduvek bio –
zbrka povremenih državolikih zajedni-
ca promenjivog oblika i nepromenjivo
loše saobraćajne infrastrukture, među
kojima danas dominira Jugoslavija, su-
tra će (B)ugarska, prekosutra Karpatija,
juče Ruritanija... Sve je to, naravno, sa-
svim OK, nisi ogorčen, samo u koloni
antiratnih, civilizovanih, kultivisanih,
moralno superiornih Šveda, jednog Ru-
ritanca jednostavno nema šta da greje.
Neki, doduše, tvrde da ipak ima, i da je
za našu provincijsku domovinu suštin-
ski bitno da se njeni obrazovani opor-
tunisti godinama smeškaju po visokim
društvima zapadne hemisfere, ne bi li
jednom, kad-tad, došli u priliku da se
nakašlju na konstataciju da Drina veko-
vima razdvaja severnu i južnu Albani-
ju, te da sa smeškom primete: ’’Excuse
me, sir, I am sorry for interrupting, and
I certainly don’t intend to overestimate
the relevance of such things as the facts
on Balkan history and/or geography,
but Drina is not an Albanian river.’’
Western ignorant: ’’Are you sure?’’
Obrazovani oportunista: ’’Yes, I am
afraid I am. I am coming from down
there, you know, so...’’
WI: ’’Yes, yes, I know that, but... Are
you really sure?’’
OO: ’’Well... yes. Of course, that
doesn’t mean that in a year or two Dri-
na wouldn’t actually become the border
between southern and northern Alba-
nia, ha, ha, ha...’’
Everybody: ’’Ha, ha, ha!’’
OO: ’’HA, HA, HA! Anyway, before
that happen, try to be careful, you know
how touchy Balkan people can be about
these things.’’
WI: ’’You bet I know! Th ank god
theres none of them around here, ah?
Ha, ha, ha!’’
OO: ’’Ha, ha, ha! Th ank god! Ha!’’
Da ne bude nesporazuma, ništa se
ne bi promenilo ni da je uvodna replika
glasila: ’’I am sorry, but that happens to
be my country you’re bullshitting abo-
ut!’’.
Njih Balkan prosto ne tiče, naš mir
nije njihov problem, i svaka nada da ćeš
ih zainteresovati u najboljem slučaju je
detinjarija. U svakom drugom, manje-
više oportunizam.
* * *Ako je 25.02.2003, manje od trista
ljudi se okupilo na protestu asylym see-
kera iz bivše Jugoslavije u Geteborgu.
Neki žive daleko, ali i oni autobusi koji
su organizovani došli su na trg polu-
prazni. I pored svakodnevnog iskustva
sa švedskom birokratijom, naš narod
neumoljivo veruje da se ’’azil” dobija
na neku fi ntu, muvanje, korupciju, a ne
zato što aplikant ispunjava propisane
uslove, pa su samim tim skeptični da se
javnim pritiskom za promenu migracio-
ne politike bilo šta može promeniti. A i
blam ih je da stoje po trgovima sa tran-
sparentima.
Ipak, tvoji Švedi su zadovoljni da-
našnjim protestom – animirali su neko-
liko političara da iziđu pred okupljene
izbeglice i kažu da papire treba da dobi-
ju “svi koji za to zaista imaju razlog”.
I sad, jebiga, kako da čovek ne misli
da se papiri dobijaju preko veze? Zašto
je to manje pošteno od pravne države
koja je sastavila foto-robot ’’azilanta”, i
prosledila ga birokratiji da evaluira ko
se uklapa, a ko ne? Zašto je to manje
humano od sistema koji propisuje da
svoje duševne bolove izazvane životnim
opasnostima i ratnim razaranjima, mo-
rate dokumentovati što dužim, teško je
reći tačno kolikim, ali što dužim stažom
po švedskim psihijatrijama. Zašto je
to manje logično od odluke da romska
porodica sa Kosova, koja je jedva spa-
sla žive glave od OVK, ne ispunjava hu-
manitarne uslove za boravišnu dozvolu
u Švedskoj, jer se ipak može bezbedno
Foto: Poul Sanver
37
SUOČAVANJE
deportovati nazad u domovinu – Srbi-
ju! Koja je njima, čak i u pogledu jezika,
podjednako strana zemlja kao i Švedska.
Gunar i Helga su otresiti ljudi koji znaju
šta hoće, oni i njihova deca su za tri go-
dine u Švedskoj ukupno proveli bar pet
godina po bolnicama, ali većina naših
patrijarhalaca se smrtno uvredi kad im
prevedeš da sigurno neće dobiti papire
ako bar jedan član porodice, najbolje
dete, ne odsedi par meseci u kukavič-
jem gnezdu. Neki u tom trenutku ljuti-
to napuste sastanak, par meseci kasnije
dobiju rešenje o deportaciji, i verovatno
nikada ne shvate da ste bili jedini koji ste
im mislili dobro. Ipak, većini uspevaš da
objasniš da je ’’trajna boravišna dozvo-
la iz humanitarnih razloga” birokratski
profi l u koji se uklapaš, ili ne, i da papire
neće dobiti ispovedajući svoje muke, već
naprotiv, ako smognu snage da gurnu u
stranu sve što su preživeli i posvete se
uklapanju sa onim što birokratija hoće
da čuje. U protivnom, uvek mogu da se
vrate nazad u kolektivni centar, da lista-
ju IOM-ove brošure o lepotama povrat-
ka i nadaju se pravdi.
Tvoja privremena dozvola ističe u
maju. Još uvek razmišljaš da li ćeš apli-
cirati za trajnu.
* * *Ako je 12.03.2003, celo jutro si tele-
fonirao sa Beogradom. Ministarka Ana
Lind se danas sastaje sa Đinđićem, a
pošto je sa sobom povela i šefa Migra-
tionsverketa Jorana Pešona, pretpostav-
ka je da će razgovarati o putnim ispra-
vama koje Srbija (ne) izdaje kosovskim
izbeglicama deportovanim iz Švedske.
Problem je, naime, što se u Švedskoj još
uvek nalazi više stotina Kosovara koji su
odavno dobili rešenja o deportaciji, ali
Srbija odbija da im izda putne isprave
pre nego što utvrdi da li su zaista nje-
ni državljani, što ide malo zajebano, jer
je dobar deo policijske dokumentacije
ostao na Kosovu, pa Kraljevina Švedska
misli da bi nekako najbolje bilo ako bi
Republika Srbija donela kakvu đuturnu
odluku da prihvata šta joj Kraljevina ot-
premi, bez pojedinačnog proveravanja,
pošto je Kraljevina, u postupku odluči-
vanja o humanitarnim razlozima za pri-
vremenu boravišnu dozvolu, koje nije
našla, već utvrdila da dotične osobe,
po sopstvenom priznanju i časnoj reči,
dolaze sa Kosova, gde im je izgorela sva
lična dokumentacija, jedva su živu glavu
izvukli, i spasili nešto malo para koje su
dali švercerima da ih ilegalno prevezu
do Švedske. Od ličnih podataka šverce-
ra mogu reći samo lažno ime, a kako su
ceo put proveli u zatvorenoj pri-
k o l i c i ,
n e -
maju
p o j -
m a
n i
k a d a
i gde su
izašli sa
Kosova ,
ni kada
i gde su
ušli u
Švedsku,
pa Kralje-
vina moli
Republiku da
joj s tim u vezi
izađe u susret, na obo-
stranu korist. Među
deportovanima koji su
sada ni na nebu
ni na zemlji,
već se nave-
liko larma
da će Đinđić
pristati, a ako
p r i s t a n e ,
n e s r e ć -
nici će
imati par
dana da se
pomire sa deportacijom, ili da
zbrišu u ilegalu.
Ilegala je poslednji, očajnički poku-
šaj da se ostane u zemlji koja te ne želi.
Pribegava joj ne mali broj ljudi, ali još
nisi čuo nizakoga ko je ostao ilegalac
duže od dve godine. U početku nije teš-
ko naći utočište, ima ljudi dobre volje, a
i crkva nikad ne odbija ilegalce. Crkva
ovde ima tradiciju skrivanja progonje-
nih još od Drugog svetskog rata, pa se
murija usteže da pravi racije čak i kad
pouzdano zna da se taj i taj krije u tom
i tom samostanu. Problem je, međutim,
što ilegalac u Švedskoj zavisi isključivo
od pomoći onoga ko ga skriva – posao
ne može da nađe, nema zdravstveno
osiguranje, samo goli život. Većina odu-
staje posle nekoliko meseci i sama se
predaje policiji, ali u trenutku kad do-
biju rešenje o deportaciji ljudi još uvek
misle da je, koliko god težak bio, život
u ilegali ipak bolji od povratka. Zato
danas telefoniraš prijateljima po beo-
gradskim NVO i pitaš može li se posle
premijerovog sastanka sa ministarkom
ikako saznati o čemu su razgovarali. Pri-
jatelji obećavaju da će se raspitati, zoveš
druge. N. ti saopštava da su pre minut
pucali na Đinđića. Uključu-
ješ TV. Telefoniraš kući.
Brat je uplašen.
Uveče čekiraš
mail. Na listi deseti-
ne poruka o ubistvu.
Strah, tuga, strah, bes,
strah. Uključuješ se u
debatu opaskom da su
toliki nevini stradali
svih ovih godina, a
sada tolika buka oko
jednog koji je voleo
vlast više nego rođe-
ni život. Potrudio si
se da lepo zvuči. Stižu
replike da si skot, svi-
nja, da si oduvek i bio
đubre.
Već satima
pokušavaš da
zaspiš. Da ti je
i dalje zbrka
u glavi, da još
uvek ne znaš
šta ho-
ć e š ,
tup i
b e -
zvo-
l j a n ,
l a k o bi, ali
šta raditi kad čitave noći ja-
sno i bez ostatka misliš samo na jedno
– hoćeš kući, hoćeš da budeš sa svojima,
zavidiš svima koji su sada u Srbiji. Svaki
čas ustaješ, ponovo proveravaš mail, ali
ljudi su odavno otišli na spavanje. Niko
ti neće reći da si pizda koja je zbrisala
preko, i sada o trošku države blagostanja
njima dole deli moralne lekcije. Neće ti
reći ni da si antiratni profi ter, ni da sve
bilo je samopromocija. Ne zato što tako
ne misle, nego što to nije njihov pro-
blem.
Nije da nisi verovao u istinu i pomi-
renje, nije da ne misliš da zločinci treba
da odgovaraju, nije da nisi mislio svaku
reč koju si izgovorio. I nije da si samo
jurio priliku da zbrišeš preko, to sigurno
ne! Naprotiv, hteo si da budeš kući, ali da
samo ti budeš ispravan. Oni jesu prešli
na batine, ali si pre toga ti odbio da raz-
govaraš, jer oni su krivi i glupi, ima da
slušaju! I uspeo si, pobedio, navukao ih
da pokažu da su gori od tebe. Veštiji si,
to se mora priznati. Ispalo je da je najve-
ći domet njihovog nacionalizma to što
38
SUOČAVANJE
si ti zahvaljujući njima pokazao koliko
nisi nacionalista. Super. Ha, ha!
I šta ćeš sada sa tim cvetom na reve-
ru? Da se slikaš, kaže narod.
* * *Ako je 20.03.2003, Buš je jutros oko
dva sata počeo napad na Irak. Ti ležiš
ispred TVa, pratiš vesti i ne osećaš ništa.
Odbijaš da osećaš išta, jer to je glupo, to
je blazirano, to su oni Švedi što misle da
se ratovi vode da bi oni mogli da pokažu
koliko su protiv rata. Možda si u pravu.
Ustvari, sigurno si u pravu, sigurno se
ništa neće promeniti zato što ti ležiš
i psuješ televizor, jer rat u Iraku nema
nikakve veze sa tobom. Ni rat u Bosni
nije imao nikakve veze sa tobom. Ako
si nešto hteo, trebalo je prvo da zami-
sliš da si Muslimanka iz Srebrenice, da
si preživela masakr u kom ti je pobijena
cela familija, da ti je i muž nekim čudom
izvukao živu glavu, da ste ćerka i ti dva
dana mislile da je i on mrtav. Iz Srebre-
nice ste otišle za Tuzlu, muž se pojavio
dva dana kasnije. Ne znaš kako, nikad ga
nisi pitala. On se sasvim povukao u sebe
i samo ponavlja da ga je Alah sačuvao
da se prezime ne bi ugasilo. Posle rata
ste prešli u Zenicu, u napuštenu srpsku
kuću, Muž se zaposlio, dobili ste još jed-
no dete. Nakon što si treći put ostala
u drugom stanju, došli su da vas isele.
Vlasnik hoće da proda kuću, vi nemate
novca da je kupite, nazad u svoj grad ne
možete, vaša kuća je izgorela. Policija
ipak neće da vas izbaci na ulicu, nate-
žete se sa njima neko vreme. U među-
vremenu ste čuli da je puno vaših otišlo
za Švedsku. Muž misli da bi trebalo da
pokušate, ne može biti gore nego ovde.
Jedan prijatelj vas savetuje da požurite,
da krenete pre nego što se ti porodiš,
jer je čuo da se papiri lakše dobijaju ako
tamo rodiš dete. Prodali ste sve što ste
stekli u Zenici i platili tom prijatelju da
vas i decu prebaci preko granice. Posle
dva dana vožnje i skrivanja, istovario
vas je ispred jedne zgrade, rekao da se tu
podnosi molba za azil, i nestao. Molbu
ste podneli, a dok čekate odluku, Migra-
tionsverket vam plaća stan, hranu, leče-
nje i školu za decu. Sve izgleda potpuno
nestvarno – od socijale u Švedskoj živite
bolje nego od plate u Bosni.
Posle nekoliko nedelja, dok ste još
čekali na odluku, jedne noći ti je pozlilo.
Krvarenje. Hitna pomoć je brzo stigla,
na vreme da doktor spase i tebe i bebu.
Tek sledećeg dana kad si se probudila,
objasnili su ti da više nećeš moći da ra-
đaš. “Već imate troje”, smeje se doktor,
“tri divne ćerke”.
Muž je poludeo. Sav novac koji vam
je ostao od puta, dao je švedskom advo-
katu da tuži onog doktora za nesavesno
lečenje. Izgubio je, sud kaže da ti je dok-
tor spasao život. U isto vreme ste dobili
i negativnu odluku od Migrationsverke-
ta. Muž je ceo dan vikao da ga cela zgra-
da čuje kako je sramota što su dezerteri
koji su emigrirali za vreme rata svi dobi-
li azil, a da oni koji su se borili za svoju
zemlju sada budu kažnjeni jer nisu po-
begli na vreme. Do večeri se jako napio.
Tebe je oterao, i sutradan podneo žalbu
samo za sebe i ćerke. Žalba je odbijena,
pa su deportovani za Bosnu. Čuješ da
su ponovo u Zenici, da jedva sastavljaju
kraj s krajem, da muž ne dozvoljava deci
ni da ti pomenu ime.
Kad si ostala sama u Švedskoj, Mi-
grationsverket te je smestio u drugi
stan. Nije ti bilo ni do čega, danima nisi
izlazila napolje. Prošao ti je rok za žalbu,
pa si ubrzo dobila rešenje o deportaci-
ji. Dan pred izvršenje, jedna komšinica
Bosanka te je odvela u neki ženski sa-
mostan i ispričala im šta ti se desilo. Ča-
sne sestre su se sažalile i primile te kod
sebe. Tu si već nekoliko meseci. Osim
što te komšinica tu i tamo obiđe, pot-
puno si sama, kod nepoznatih ljudi čiji
jezik ne razumeš.
Časne sestre su te pre nekoliko dana
odvele u neku organizaciju koja poma-
že ljudima oko papira. Tamo ti je njihov
advokat rekao da možda postoji moguć-
nost da ponovo podneseš molbu za azil,
pošto su se od prve molbe neke okol-
nosti bitno promenile. Kaže, međutim,
da bi ovaj put morala da zatražiš pomoć
u psihijatrijskoj bolnici, i da se potrudiš
da te tamo na neko vreme zadrže. U
protivnom, advokat ceni da su ti šanse
slabe, gotovo nikakve. Još je dodao da je
sasvim normalno da ljudi koji su preži-
veli traume zatraže pomoć psihijatra, i
da to ne znači da su ludi. Onda su časne
sestre otišle sa advokatom u drugu sobu,
da se nešto dogovore. Ostala si sama sa
prevodiocem. Mladić, nema ni trideset.
Srbin. Kaže da se za neki mesec vraća
kući, da je video šta sve ljudi moraju da
rade da bi dobili papire, i da je srećan što
on ne mora. Kaže da bi na tvom mestu
poslušao sve što ti je rekao advokat, i da
je srećan što nije na tvom mestu. Kaže
da to što ćeš ići u duševnu bolnicu da
lažeš nije tvoja sramota, nego sramota
onih koji drugačije neće da te zaštite, i
da ih zato treba lagati i varati uzduž i
popreko. Kaže da ni tvoj muž nije kriv,
nego oni koji su mu pobili familiju. Kaže
da mu je žao.
Kažeš mu da nipošto nećeš nazad u
Bosnu, i da ćeš jednog dana ovde dovesti
decu. Kažeš da bi volela da ne moraš.
Zamisli...Ćale, keva i burazer su me sačeka-
li na stanici. Po povratku kući, uključio
sam se u borbu seljaka iz Mojsinja pro-
tiv odluke Velja Ilića da im u njivama
podigne deponiju. Posle dužeg vremena
prvi smislen posao kog sam se dohvatio.
Bez naknade. Ne kažem da je smisleno
raditi za džabe, samo da novac i smisao
ne idu uvek ruku pod ruku.
U Mojsinju sam po prvi put uživo
video hepiend. Čak sam počeo da raz-
govaram sa ljudima.
Moja omiljena scena iz ’’Apokalipse
danas” je kad Kurc otera onog smrada
fotografa iz svog kraljevstva i nazove ga
psom zato što je lupao gluposti o dija-
lektici. Nešto kasnije, savršeni Ratnik će
izgovoriti jednu od najmoćnijih antirat-
nih poruka ikada: ’’Obučavamo mladiće
da bacaju napalm na ljude, ali njihovi
komandanti im ne daju da pišu FUCK
po svojim avionima, jer je to nepristoj-
no”; trenutak zatim, ubiće ga ratnik ko-
jeg je sam stvorio, jer je to jedini način
da Kurc pošalje poruku svom sinu; onda
ratnik koji je morao postati Kurc da
bi ga ubio (i preneo poruku njegovom
sinu), odbacuje oružje, odbacuje na-
palm, i tako dalje, i tako dalje, sve u sve-
mu u poslednjih pola sata ’’Apokalipse”
ima više dijalektike nego u čitavoj srp-
skoj istoriji, naročito novijoj. Perverzija
je što upravo oni koji su dijalektiku učili
ovde imaju ulogu psa fotografa, drže se
granice između Srbije i Druge Srbije i
blokiraju svaku mogućnost sinteze. Ako
ste iza ovoga prozreli pohvalu aktuel-
nom savezu DS i SPS, neću se naljuti-
ti. Da li to, međutim, znači da Miroslav
Lazanski sutra treba da izađe na RTS da
nam objasni kako je Ratko Mladić naj-
gori ofi cir u istoriji srpske vojske? Na-
ravno da ne znači. A da li znači mir? Pa
odkud bih ja to znao? Ja sam ipak samo
seljak koji je imao svojih pet minuta na
zapadu, i vratio se kući bez BMW-a.
Znam samo da dok smo se moj
bombaš i ja igrali četnika i partizana,
Veljo i bratija pokradoše sve što im je
zapalo za oko. Moji talibani ili ne rade,
ili crkavaju kod privatnika, i muka mi je
da ih gledam ponižene. ■
39
Z BALKAN
Autor ovog teksta, kojim opisuje svoj iz-
beglički život, želeo je da ostane anoni-
man.
1989. sam rođen u Bugojnu, u Bosni
i Hercegovini.
Prve tri godine života živeo sam na
imanju pokojnog dede koji se bavio sto-
čarstvom.
Na tom istom imanju živeli su moj
otac, četvoro braće sa svojom decom i
ženama, i očeva sestra.
Po pričama sam skontao da se živelo
dobro. Imali su dosta stoke... Zdrav seo-
ski život... Onda…
1992 – RATBežanje u Srbiju. Živeli smo neko
vreme u jednom naselju. Sećam se kao
kroz maglu par stvari...
Bucmaste "tete" koja me zvala par
puta kod nje kući da gledam crtaće i
jedem kod nje.. Tada sam prvi put kod
nje jeo kupovni hleb, koji sam tada zvao
kolač.
Očevih par dolazaka sa ratišta. Se-
ćam se isto jednom tata dolazi sa za-
motanom nogom… Majka plače… Tata
je smiruje kao sve je u redu... Ja nemam
pojma o čemu se radi... Posle tata odmo-
tava zavoj i vidim rupu u nožnom mi-
šiću... Meni je toliko bilo zanimljivo da
sam mor`o da gurnem prst u tu rupu i
nije mi bilo jasno što se tata derao tada
toliko...
Posle nekog vremena i još par selid-
ba selimo se u RS, u naselje koje je bilo
muslimansko ali su svi pobegli za vreme
rata... Došli smo među prvima i spavali
u sportskoj sali sa još nekim ljudima...
Posle su nam dodelili neku kućicu u ko-
joj smo živeli neko vreme... Posle su nam
dodelili veću jer smo kao petočlana po-
rodica živeli u dnevnom boravku i jednoj
sobi... Tu smo proveli oko 7-8 godina…
Sećam se dana kad sam trebao da se
upišem u školu... Bio je baš lep dan i bio
sam neobično srećan jer treba da krenem
u školu... Na putu do škole majka sretne
nekog čoveka koji joj kaže da su poginuli
neki ljudi, nabrajajući njihove nadimke
(svi su bili očevi poznanici i drugovi),
ali nije spomenuo tatu… Tad se nisam
upisao jer je majka previše plakala i bri-
nula se šta li je sa tatom pa smo se vratili
nazad kući... Tata se posle vratio na svu
sreću.. Ali skroz drugačiji...
Radio je svaki fi zički posao koji se
može raditi samo da bi nas prehranio…
1996 - Dolazi na svet moja mlađa se-
stra. Secam se očeve sreće i priče o "no-
vom početku"... Tih par godina živelo se
nekako... Oči željne svega ali se sastav-
ljao kraj sa krajem... Onda je otac počeo
da pije... Secam se dosta priča o ratu sa
njegovim prijateljima... onako uz pivo...
Posle je počeo i da tuče majku... Sve
više i više nervoze u kuci... Oko 2000e
muslimani počinju da se vraćaju, jer su
i oni, kao i mi, izbeglice i vraćaju se u
svoje kuće... Dobili smo deložaciju među
poslednjima jer je gazda te kuće živeo u
inostranstvu i nije planirao da se vrati...
Sećam se dosta tuča sa muslimanima...
Prepucavanja sa psovkama "četničke
majke" i "balijske majke"... Retko sam se
tukao... čak sam par puta i branio musli-
mane koji su tek dolazili... Sa jednim sam
se čak i sprijateljio i svaki dan smo igrali
basket... Ponekad razmišljam... Možda
je baš moj tata ubio njegovog tatu... Ali
smo mi ipak i dalje igrali košarku...
Posle deložacije... Opet selidba...
Samo što smo sada morali placati ki-
riju... Gde god odemo kirija se poveća
posle nekog vremena pa opet selidba sa
sve nervozom, svađom i alkoholom...
Opština nam je na kraju dodelila plac u
izbegličkom naselju... Otac je pričao ne-
što o pravljenju kuće ali za nju se nije ni-
šta moglo odvojiti... jer se i ovako živelo
bedno sa kirijom, velikim troškovima a
malim primanjima... Brat odlazi od nas
jer nije više mogao da trpi oca i počinje
da živi sam... Starija sestra se udaje…
Ja sam se već promangupisao... osta-
jao do kasno u gradu... radio neke stvari
koje nisu baš za pohvalu... par puta be-
žao od kuće jer nisam mogao da trpim
sranja... Vraćao se opet i nastavljao da
trpim…
I odjednom... Razvod roditelja...
Majka više nije mogla da trpi očevo pi-
janstvo i udarce... i sa mlađom sestrom
pobegne kod starije sestre i njenog
muža... Njih četvoro i beba (sestrin sin)
su živeli u 2 skučene prostorije... Skon-
tao sam da tu za mene nema mesta…
Sa 15-16 godina počnem da radim u
igraonici gde sam i spavao... Skoro godi-
nu dana sam radio od 17:00 do kasno u
noć... Ujutro u školu pa opet na posao…
Otac je spavao u nekom kontejneru za
radnike... Radio na građevini... Sve što
zaradi popije...
Brat se oženio... Živi i dalje pod kiri-
jom sa ženom…
Posle skoro tih godinu dana, otac
dođe sebi... Skontao da ne može više
tako... I napravi od dasaka(lamperije)
kolibicu sa samo jednom prostorijom...
Posle uz malo moje i više bratove pomo-
ći napravi još jednu dodatnu prostori-
ju... Brat i ja nagovorimo majku da mu
se vrati... Onda smo mlađa sestra, otac,
majka i ja živeli u te dve prostorije… Ali
je opet otac počeo da pije... ali u manjoj
granici koja se povećavala... Kad sam za-
vršio školu skontao sam da tu nema me-
sta za mene... i odem...
Sada živim pod kirijom... Plata mi je
300 maraka, kirija 120... Pored ovog po-
sla ponekada radim sa bratom moleraj...
Koliko mogu... Ni sam ne znam kako us-
pevam da preživim... Al` mi je dobro...
Ne žalim se...
Brat je nedavno kupio plac na
kredit... Žena mu je trudna... Sada
mora da plaća i kiriju i kredit...
Otac sada radi u Srbiji... Na izgradnji
mostova... Dolazi mesečno na 2-3 dana...
Pomalo radi nešto na placu…
Sestra je dobila još jedno dete... da-
kle živi sa mužem i dvoje dece... Isto pod
kirijom...
Ko zna kad ćemo svi da imamo svo-
je nešto... Mislim imaćemo... Valjda... Ali
taman to kad ostvarimo ... Vreme je u
grob...
Ali opet se živi i gura... I pored ’’ma-
lih ljudi’’ koji misle da je izbeglicama
lako i da su neradnici i pijandure... Koji
imaju predrasude zbog ljudi koji su znali
da se snađu (čitaj krali) u ratu i ostavljali
za posle…
Ali dobri su i oni.. Nisu loši... Ima ih i
gorih... Kojima je krivo što se narod bori
i ide mu na bolje, pa mora da ga sprečava
i maltretira zbog toga... A i mora da se
"bavi" u svom životu nečim... jer mu je
previše dosadno od svih silnih para koje
dolaze sa svih strana... Ali ni njih ne kri-
vim... Šta ćeš... Jadni ljudi moraju nečim
da se zanimaju... ■
Ali mi smo ipak i dalje igrali košarku...
40
Z EKOLOGIJA
Ekološke krize sa kojima se suočavamo
u svojim lokalnim zajednicama i na glo-
balnom nivou, mogu se shvatiti jedino
kao izdanak industrijskog kapitalizma
i tradicionalnih modela razvoja. Re-
zultati kapitalističkog pristupa razvoju
bili su često katastrofalni, pri čemu su
razvijane oblasti ostajale da se valja-
ju u dugovima, siromaštvu, ekološkom
opustošenju i kulturnoj dezintegraciji,
izazvanoj potiskivanjem lokalnih kultu-
ra i ekonomskih sistema. Kapitalistički
razvoj povećao je siromaštvo, glad, pro-
padanje životne sredine, i jaz između
bogatih i siromašnih po skoro eksponen-
cijalnoj stopi. Sadašnja praksa razvoja
usredsređuje se prvenstveno na iscrplji-
vanje resursa, na stvaranje i izrabljiva-
nje jeftine radne snage koja nije organi-
zovana u sindikate, i na poljoprivrednu
proizvodnju useva za izvoz u bogatije
nacije. Ironično je da u nacijama kao
što su Meksiko i Gvatemala, a obe su ve-
liki izvoznici poljoprivrednih proizvoda,
veliki deo naroda pati od neuhranjeno-
sti i gladi. Rastuća svest o ovoj činjenici
dovela je do pobuna u obe zemlje. Buna
zapatista u Meksiku usredsredila se na
destruktivne efekte Severnoameričkog
ugovora o slobodnoj trgovini (NAFTA)
kao na pitanje svih pitanja.
Kapitalistička modernizacija uni-
štava zajednicu tako da su ljudi prinu-
đeni da idu na tržište na kome gube
svoj identitet jedinstvenih individua i
postaju bezlični proletarijat. Na kraju
dvadesetog veka, videli smo kako ek-
sploatacija prodire ne samo u društvene
i ekonomske odnose ljudi, već i u samu
njihovu svest. Raznoliki svet neponov-
ljivih kultura gubi svoju prirodu i svodi
se na kolekciju izmenjivih individualnih
radnika i potrošača – izolovanih, izra-
bljivanih i manipulisanih. Modernizaci-
ja se izjednačuje sa homogenizacijom –
stvaranjem standardizovanog sveta koji
proizvodi standardizovane proizvode
za sve standardizovanije potrošače koji
slobodu smatraju izborom između be-
log i roze toalet papira.
Uprkos impresivnim povećanjima
u procentima bruto nacionalnog pro-
izvoda u zemljama u razvoju, ’’porast
dohotka 520 miliona najsiromašnijih
prosečno iznosi 73 centa godišnje”. Na
primer, od kasnih 1970-ih, SAD su ima-
le siguran porast bruto nacionalnog
proizvoda, dramatičan porast produk-
tivnosti radnika, i mali porast dohotka
po glavi stanovnika, ali su se smanjile
realne nadnice, a povećao se broj ljudi
koji su živeli u siromaštvu. Ovakve či-
njenice govore da postoji nešto sasvim
pogrešno u konceptu koji je u osnovi
ovog modela. Sve dok bogate nacije de-
fi nišu uslove pod kojima se odvija (ili
ne odvija) razvoj, šanse za oblik razvoja
koji bi omogućio zemljama Trećeg sve-
ta da se otrgnu od zavisnosti zaista su
slabe. Samom razvoju mora da se da
nova defi nicija po kojoj će zajednice da
imaju svu moć odlučivanja o svojoj vla-
stitoj budućnosti na otvoren način, bez
prinude MMF-a, Svetske banke i drugih
međunarodnih agencija za razvoj.
Socijalna ekologija nalaže da se
tekući modeli razvoja moraju odlučno
odbaciti ako uopšte želimo da ikad iz-
gradimo ekološko društvo. Jedinstve-
na zajednica i pravična raspodela, čak
i oskudnih sredstava, često mogu više
da doprinesu ekonomskim, društvenim
i duhovnim potrebama pojedinca nego
uvećani dohodak.
Na mestima gde je napad kapitaliz-
ma na životnu sredinu još uvek u svom
ranom stadijumu, ljudi imaju priliku da
kritički analiziraju iskustvo razvijenog
sveta, da uče iz kapitalističkog zavešta-
nja ekološkog opustošenja, i da se sve-
sno trude da ne ponavljaju već naprav-
ljene greške.
Kvalitativni aspekti života, na koji-
ma mora da bude utemeljen svaki funk-
cionalan oblik razvoja, treba da sadrže u
sebi važan ekonomski aspekt; ipak, eko-
nomija ne sme ni u kom slučaju da sebi
potčini kvalitet. U stvari, baš suprotno
od toga je istina. Ako treba da imamo
autentičan razvoj, ekonomija mora da
se vrati pod kontrolu društva, kako je i
bilo tokom najvećeg dela vremena otka-
ko ljudski rod naseljava planetu.
Socijalna ekologija odbija tržište
kao funkcionalni mehanizam za pod-
sticanje ili unapređivanje razvoja. U
stvari, tržište stoji na potpuno suprot-
noj strani od ciljeva stvarnog razvoja.
Tržište zahteva privrženost modelu
koji ima ugrađene dobitnike i gubitni-
ke; stvara zavisnost od spoljnih izvora
fi nansiranja, tehnologije i uskog struč-
nog znanja; razvlašćuje komunalne vla-
sti u korist bezličnih ekonomskih sila;
posmatra prirodu kao ’’resurs” zreo za
izrabljivanje; pretpostavlja univerzalni
standard blagostanja koji je modeliran
na Severu, koji će, ako ikada bude po-
stignut (što je nemoguće sa ekološkog
stanovišta), rezultirati homogenizaci-
jom svetskih kultura i ekosistema.
Autentični razvoj treba da podsti-
če otkrivanje produktivnih mogućnosti
u svakoj lokalnoj zajednici u skladu sa
njenim specifi čnim uslovima. To je or-
ganski proces koji traži od ljudi da de-
fi nišu svoju vlastitu budućnost umesto
da dopuste da je tržište defi niše umesto
njih. To treba da bude unutrašnji proces
koji izranja iz samih zajednica a ne pro-
ces koji im se nameće spolja. ■
Ekologija i autentični razvoj
41
Z EKOLOGIJA
Ekološko društvo pretpostavlja ne samo
odbacivanje dominantnog modela razvo-
ja, već i same defi nicije razvoja. Osnovni
elementi nove defi nicije razvoja mora da
istaknu kvalitet umesto kvantiteta, kao
i kulturno jedinstvo naroda i njihovih
zajednica. To znači da same zajednice,
uz aktivno učešće svojih građana, mora
od države i tržišta da preotmu kontrolu
nad procesom razvoja.
Dok se globalno širenje ’’slobodne
trgovine” odvija po eksponencijalnoj
stopi a hegemonija kapitala, sa nje-
govom pratećom ideologijom ra-
sta i širenja, izgleda osigurana,
preduzimanje kritičke ana-
lize osnovnih prepostav-
ki ’’razvoja” izgleda
kao uzaludan zada-
tak. Ali bez takve
korenite kritike
nema načina
da se proni-
kne u suštinu
p a r a d o k s a
ekonomskog
modela ’’rast-
ili-smrt’’ u
doba nesta-
janja resursa
i zlosutnog
opadanja kva-
liteta životne
sredine. Ustvari,
ekološke krize sa
kojima se suočava-
mo u svojim lokalnim
zajednicama i na glo-
balnom nivou, mogu se shvatiti
jedino kao izdanak industrijskog
kapitalizma i tradicionalnih modela
razvoja. Osim toga, te krize moraju
se posmatrati kao društvene krize koje
proističu iz društva i naših uzajamnih
stavova i odnosa, a ne iz prirode. Prema
tome, svako autentično rešenje ’’zago-
netke razvoja” mora da analizira model
industrijskog kapitalizma i društvo iz
koga se taj model razvio.
Savremeni modeli razvoja pretpo-
stavljaju integraciju ’’nerazvijenih”
nacija i zajednica u globalno tržište,
a kroz taj proces rast ekonomskog pros-
periteta i postepeno smanjivanje razlika
u životnom standardu između Severa
i Juga. Takva transformacija zahteva
snažnu infuziju kapitala za unapre-
đenje infrastrukture, obično u obliku
međunarodnih zajmova i velikih inve-
sticija multinacionalnih korporacija,
kojom bi se izvukli resursi i stvorila in-
dustrija i radna mesta. Rezultati ovakvog
pristupa razvoju bili su često katastrofal-
ni, pri čemu su razvijane oblasti ostajale
da se valjaju u dugovima, siromaštvu,
ekološkom opustošenju, i kulturnoj
d e z i n t e -
graciji,
izazvanoj
p oti sk i-
v a n j e m lokalnih kultura i
ekonomskih sistema.
Ovakav pristup razvoju, umesto
da stvori stabilnu srednju klasu koja
može da uđe u redove omamljenih
potrošača koji cvetaju u naprednom
svetu, obično dovodi do dvostruke
ekonomije koja se sastoji od male grupe
veoma bogatih i ogromne mase veoma
siromašnih. Ovakav trend su veoma do-
bro potkrepili dokazima za Afriku, Aziju
i Latinsku Ameriku različiti autori poput
Teda Trejnera (Razvijen do smrti), Loj-
da Timberlejka (Afrika u krizi), Vanda-
ne Šive (Ostati živ) i Rigoberte Menčue
(Ja, Rigoberta Menču). Dok se odvijalo
dramatično povećanje ukupnog ’’bogat-
stva” planete, dotle se ono u još većoj
meri koncentrisalo u rukama sve ma-
njeg broja ljudi. Prema časopisu Nacija,
u izdanju od 19. decembra 1994. godine,
postoje u ovom trenutku 358 milijardera
na svetu (iznenađujući je broj iz zema-
lja Trećeg sveta) koji poseduju imovinu
u neto vrednosti od približno 760 mi-
lijardi dolara. Njihova imovina
je veća od neto vrednosti
imovine najsiromašnijih
45 procenata svetske
populacije.
Analiza iz per-
spektive socijalne
ekologije nala-
že da se tekući
modeli razvoja
moraju odluč-
no odbaciti
ako uopšte
želimo da ikad
izgradimo eko-
loško društvo.
Zaista, suštinsko
redefi nisanje ’’ra-
zvoja” je preduslov
za opstanak plane-
te. Kako onda socijalna
ekologija defi niše razvoj?
Kako se ta defi nicija suštin-
ski razlikuje od tradicional-
nog pristupa? I kojim sredstvima
obezbediti da nova defi nicija stekne
prevagu u svetu? Predstojeće stranice
predstavljaju skup suštinskih tema koje
moraju biti istaknute kako bi se redefi ni-
sao razvoj. One su usmerene ka davanju
sugestija, a ne ka pukom šematskom pri-
kazivanju. Moraće, isto tako, na različite
načine da budu primenjivane u različi-
tim delovima sveta. Ali moraju da budu,
prema Marej Bukčinu1, rasadnik misli
1 Marej Bukčin (1921-2006) je
sedam decenija bio aktivni učesnik levičar-
skog političkog pokreta i napisao je veliki
broj knjiga koje se bave širokim spektrom
tema, uključujući ekologiju, fi lozofi ju pri-
rode, istoriju, urbane studije, i levičarske
teorije, posebno marksizam i anarhizam.
Danijel Čodorkof
Redefi nisanje razvoja
42
Z EKOLOGIJA
i ideja u socijalnoj ekologiji, i utopij-
ska, u najdubljem smislu te reči. Utopij-
sko mišljenje danas ne zahteva nikakvo
izvinjenje. Retko kad je u istoriji bilo od
toliko presudnog značaja da se pose-
gne za imaginacijom kako bi se stvo-
rile nove radikalne alternative za skoro
svaki aspekt svakodnevnog života.
Kvalitet naspram kvantitetaOsnovna pretpostavka tradicional-
nih modela razvoja je da je veće bolje.
Veliki, centralizovani projekti, koji za-
htevaju snažne infuzije kapitala, poje-
du većinu uloženog novca, a uspeh se
obično meri kvantitativnim sredstvima
(povećanje bruto nacionalnog proizvo-
da, učinak po radniku, dohodak po glavi
stanovnika, i tako dalje). Kvantitativni
kriterijumi mogu da otkriju trendove
kretanja na nacionalnom nivou, ali
nam ništa nužno ne kažu o uticaju
ovih oblika razvoja na živote ljudi.
Bez potpunog razumevanja društvenog
konteksta u kome se pravi takva stati-
stika, sasvim je moguće da se pogrešno
protumači značaj razvoja za ljudske ži-
vote. Uprkos impresivnim povećanjima
u procentima bruto nacionalnog pro-
izvoda u zemljama u razvoju, Trejner
primećuje da ’’porast dohotka 520 mi-
liona najsiromašnijih prosečno izno-
si 73 centa godišnje”.
Čak i na industrijski razvijenom
Severu takve cifre mogu da zavedu na
pogrešan put. Na primer, od kasnih
1970-ih, SAD su imale siguran porast
bruto nacionalnog proizvoda, drama-
tičan porast produktivnosti radnika, i
mali porast dohotka po glavi stanovni-
ka, ali su se smanjile realne nadnice, a
povećao se broj ljudi koji su živeli u
Tokom 1950-ih, svojim podužim esejom
"Problem hemikalija u hrani" iz 1952, upo-
zorio je na hemikalizaciju poljoprivrede i
životne sredine, a sa tim i drugim radovi-
ma, pomogao je izgradnju temelja moder-
nog pokreta za radikalnu ekologiju. Pomo-
gao je popularizaciju organskog baštovan-
stva, diverzifi kaciju poljoprivrede, i drugih
problema životne sredine. Njegov manifest
radikalne političke ekologije ("Ekologija i
revolucionarna misao"), napisan 1964, bio
je prvi manifest tog tipa napisan na bilo ko-
jem jeziku. Kao autor i govornik, uticao je
na antinuklearni pokret i osnivanje ranog
političkog pokreta Zelenih, u Sjedinjenim
Državama i Nemačkoj. Jedan je od osniva-
ča Instituta za socijalnu ekologiju, na kom
je držao predavanja svakog leta, i počasni
profesor na Ramapo koledžu u Nju Džersi-
ju.
siromaštvu. Ipak, u sistemu kojim sve
više dominira mentalitet čistog profi -
ta, koji delegitimira i degradira sve što
se ispreči na njegovom putu, to su cene
progresa.
Socijalna ekologija razvoj posmatra
u kategoriji kvaliteta, nikako kvanti-
teta. Takav pogled zahteva da se postavi
potpuno drugojačiji skup pitanja. Tra-
dicionalni indeksi ne pružaju adekvatan
okvir za analizu kvalitativnih uticaja.
Pri tom se pozivam ne samo na uticaj
razvoja na životnu sredinu, koju neki
’’održivi” modeli razvoja kvantifi kuju,
već i na mnogo važniji uticaj koji se
odražava na kvalitet života (ljudski
odnosi u društvu, porodični i rodbinski
odnosi, osećaj zajedništva, održavanje
kulturnog jedinstva, i drugi kriterijumi
koji su teško merljivi). To su kritične
oblasti koje moraju biti vrednovane.
Reč je o razvoju višeg kvaliteta živo-
ta (u kome je ekonomska komponenta
samo jedan aspekt), koji mora da bude
sveobuhvatna mera uspeha.
Kvalitet života je teško kvantifi ko-
vati. Ali cilj razvoja mora biti usredsre-
đen na pružanje sigurnosti ljudima
da će njihove osnovne potrebe, kao
što su adekvatna hrana i krov nad
glavom, biti ispunjene, i na uvaža-
vanje često nedodirljivih sfera duhov-
nosti i ljudske osećajnosti. Blagostanje
nesumnjivo zahteva određeni stepen
ekonomske sigurnosti, ali pravi temelj
blagostanja je osećanje društveno-
kulturne sigurnosti. Jedinstvena za-
jednica i pravična raspodela, čak i
oskudnih sredstava, često mogu da
doprinesu više ekonomskim, druš-
tvenim i duhovnim potrebama po-
jedinca nego uvećani dohodak. Ovaj
aspekt je dobro ilustrovan uspehom
Kerale, najsiromašnije države u Indiji,
koja je, razvojnim procesom koji po-
čiva na preraspodeli unutrašnjih re-
sursa, uspela da smanji najveću stopu
nepismenosti u Indiji, sa 70 procenata
na 36 procenata, i da obezbedi pristup
osnovnoj ishrani, zdravstvenoj zaštiti i
obrazovanju za sve svoje građane. Kul-
tura industrijskog kapitalizma, kojoj
su puna usta ovih vrednosti, ustvari je
glavna sila koja ih širom sveta uni-
štava.
Moderni koncept razvoja je stvoren
na ekonomskom samitu u Breton-Vud-
su, nakon Drugog svetskog rata, i doveo
je do stvaranja Međunarodnog mone-
tarnog fonda (MMF) i Svetske banke.
Ove institucije su osnovane sa ciljem da
se posle rata fi nansira ponovna izgrad-
nja Evrope. Funkcionisale su u miljeu u
kome su bile date osnovne pretpostavke
kapitalizma. To što je od tada ovaj model
postao univerzalan put razvoja, govori
mnogo i o suštinskom nerazumeva-
nju prirode kultura Trećeg i Četvrtog
sveta, i aroganciji Zapada. Zanimljivo
je primetiti da su se, uprkos 50 godina
ovog tipa razvoja, povećali siromaštvo,
glad, propadanje životne sredine, i jaz
između bogatih i siromašnih po skoro
eksponencijalnoj stopi. Ovakve činje-
Na kraju dvadesetog veka, videli smo kako eksploatacija prodire ne samo u druš-tvene i ekonomske odnose ljudi, već i u samu njihovu svest
43
Z EKOLOGIJA
nice govore da postoji nešto sasvim po-
grešno u konceptu koji je u osnovi ovog
modela.
Ti kvalitativni aspekti života, na
kojima mora da bude utemeljen sva-
ki funkcionalan oblik razvoja, treba da
sadrže u sebi važan ekonomski aspekt;
ipak, ekonomija ne sme ni u kom slu-
čaju da sebi potčini kvalitet. U stvari,
baš suprotno od toga je istina. Ako treba
da imamo autentičan razvoj, ekonomija
mora da se vrati pod kontrolu druš-
tva, kako je i bilo tokom najvećeg dela
vremena otkako ljudski rod naseljava
planetu. Ovakvo shvatanje podržava
ekonomska antropologija, najznačajnije
delo Karla Polanjija. Socijalna ekologi-
ja Mareja Bukčina postulira ovaj pro-
ces kao stvaranje moralne ekonomije.
Moralna ekonomija ne vidi ekonom-
sku aktivnost samo kao način da se
ljudi opskrbe materijalnim sredstvi-
ma za život, već je vidi i kao način da
se stvore osećajne veze između ljudi i
njihove zajednice.
Mnogo od onoga što se danas sma-
tra razvojem ima potpuno suprotan efe-
kat. Modernizacija uništava zajednicu
tako da su ljudi prinuđeni da idu na
tržište na kome gube svoj identitet je-
dinstvenih individua i postaju bezlič-
ni proletarijat. Dobro dokumentovani
rezultati ’’zelene revolucije” u poljopri-
vredi pokazuju odličan primer za ovaj
veoma problematičan proces. Moralna
ekonomija je, verovatno, jedina alterna-
tiva ovoj destruktivnoj sili. Ona pred-
stavlja očuvanje, stvaranje ili ojačanje
zajednice i aktivnog građanstva, na koje
razvoj mora da se usredsredi. Zajednice
i aktivno građanstvo su, opet, predu-
slov za rešavanje naše ekološke krize.
Mogućnost narodnog sudelovanja je
stvarni cilj svakog autentičnog proce-
sa razvoja. Socijalna ekologija traži da
se vrednost ovih društveno-kulturnih
kriterijuma stavi iznad ekonomije. To je
revolucionarni pogled koji podrazu-
meva eliminaciju svih odnosa zasno-
vanih na hijerarhiji i dominaciji kao
integralnim delom razvojnog procesa
i početnom tačkom za reharmoniza-
ciju ljudskog odnosa prema ostatku
prirode. Ova perspektiva u samoj osno-
vi osporava institucije države i transna-
cionalnih korporacija koje su najvažniji
protagonisti tekućeg modela razvoja.
Bilo koji pristup koji ne uspe da
ponudi ovu suštinsku kritiku, čak i ’’al-
ternativni” modeli kao što su ’’održivi”
razvoj, ’’trgovina, ne pomoć”, ili ’’zeleni”
i ’’brižni” kapitalizam, mogu samo da
dovedu do daljeg povećanja bede,
siromaštva, eksploatacije, kulturnog
propadanja i ekološkog uništenja.
Postoji rastuća literatura koja aktivno
učestvuje u propagiranju takvih pristu-
pa, a isto tako se razvija i jaka kritika.
Kritika ovakvih pristupa koju je ponu-
dio Survival International otkriva nji-
hovu samo-svrsishodnu prirodu, kao
i njihovu fundamentalnu logiku koja
nikada ne dovodi u pitanje prioritet
tržišta. Činjenica je da su tradicionalni
modeli razvoja, koji su veoma daleko od
rešenja za ova zla, velikim delom i sami
problem. Ako se ne odbaci apriornost
statističkih i korporativnih okvira, kapi-
talizam će da nastavi da kolonizuje i
ruši kulturnu i ekološku raznolikost
koja je potrebna da bismo imali zdra-
vu planetu.
Vandana Šiva primećuje da ’’razvoj
u vidu akumulacije kapitala i komercija-
lizacije ekonomije zarad stvaranja viška
vrednosti i profi ta time obuhvata umno-
žavanje ne samo posebnog oblika stva-
ranja bogatstva, već i propratnog osiro-
mašenja i gubljenja imovine’’. Treba da
preusmerimo svoje mišljenje o razvoju
i pronađemo prave alternative. Pokušaji
da se stvori ’’brižni kapitalizam’’ su ok-
simoronični. Sama priroda globalnog
tržišta potkopava ono što bi trebalo
da budu ciljevi razvoja; promocija je-
dinstva u raznolikosti kroz procese koji
osiguravaju ekonomsku sigurnost lokal-
nih zajednica, kulturni opstanak i eko-
loški zdravu životnu sredinu. Pokušaji
da se kapitalizam i tržište postave kao
odgovarajuća sredstva kojima bi se
ostvarili ovi uslovi sežu od krajnje na-
ivnih do izvanredno ciničnih; na pri-
mer, usredsređivanje na ’’održivi“ razvoj,
onakav kakav se pojavljuje na svetskoj
sceni, je traganje za sredstvom održa-
vanja ekspanzije kapitalizma.
Kada Bruntlandova Komisija2 Uje-
dinjenih Nacija, u svom izveštaju pod
naslovom Naša zajednička budućnost
govori o ’’održivom razvoju”, ona upra-
vo misli na ovaj proces. Ekonomska
oblast je ta koja trenutno određuje
uslove u kojima se odvija razvoj. Lo-
kalne i posebne potrebe su podvedene
pod ’’globalnu” perspektivu koja gleda
na svet kao na niz zamenljivih delova
koji su kategorizovani po rubrikama
sa naslovima: sirovine, radna snaga i
potencijalna tržišta. Homogenizacija
razlika se prikazuje kao progresivan
proces. Univerzalizacija kulture kapi-
talizma smatra se neizbežnim i veoma
poželjnim ishodom.
ModernizacijaProblem modernizacije se podvodi
pod zapadni, linearni pojam progresa,
čiji se koreni nalaze u surovom socijal-
darvnističkom shvatanju ljudske isto-
rije koje se prvi put pojavilo u kanonu
kulturne evolucije devetnaestog veka.
Prvi je ove ideje predstavio Herbert
Spenser, dalje su je razrađivali Maitland
i Maine; a u Americi, Luis Henri Mor-
gan. Ovi šematski pogledi su predložili
da se od svih ljudskih kultura napravi
hijerarhija, u kojoj bi Civilizacija (Za-
padna Evropa) bila na vrhu, a svi ostali
oblici ispod nje. Ako bismo se poslužili
Morganovom terminologijom, hijerar-
hija bi, tipično, polazila od Divljaštva,
išla preko Varvarstva, i završavala Civili-
zacijom. (Treba znati da je Morganova
šema, kakva je razvijena u knjizi Antičko
društvo, bila osnova Marksovog i En-
gelsovog razmišljanja o ovom pitanju,
što je razlog što su ’’marksistički’’ pri-
stupi razvoju bili destruktivni koliko i
kapitalistički.
Pretpostavka koja leži u osnovi ova-
kvog razmišljanja jeste da ostatak sveta,
zbog svojstvenih nedostataka u kulturi,
nije uspeo da dosegne nivo prosperite-
ta kakav je na Severu. Oni su na nižem
nivou od nas zato što su njihove kultu-
re inferiornije u odnosu na našu. Tako
to postaje ’’teret belog čoveka’’ da siro-
mašnim divljacima i varvarima donese
blagodeti civilizacije. U devetnaestom
veku, ova linija razmišljanja je pru-
žila moralno opravdanje za najgore
2 Brutlandova komisija ili Svetski
komitet za ekologiju i razvoj (WCED -
World Commission on Environment and
Development).
Ako se ne odbaci apriornost statističkih i kor-
porativnih okvira, kapitalizam će da nastavi da
kolonizuje i ruši kulturnu i ekološku raznolikost
koja je potrebna da bismo imali zdravu planetu.
44
Z EKOLOGIJA
ispade kolonijalizma i imperijalizma,
a danas je ona a priori u tradicional-
nom pristupu razvoju.
Ovo ne treba ni u kom slučaju da su-
geriše da narodi Trećeg i Četvrtog sveta
ne žele pristup modernim tehnologijama
i znanju, već da se njima u toj stvari ne
nudi nikakav izbor. A zatim, da se ti ele-
menti modernosti, koji bi mogli da imaju
pozitivan uticaj na njihov kvalitet života,
često predstavljaju samo kao nerazdvojni
deo korenite ’’modernizacije” koja uni-
štava njihovu tradicionalnu kulturu i
transformiše narode u jednolike pro-
izvođače i potrošače koji funkcionišu
kao deo globalnog tržišta. Upravo kao
što je politička dominacija devetnaestog
veka dovela do ugnjetavanja, smrti i uni-
štavanja, danas to na isti način čini novi
kolonijalizam MMF-a, Svetske banke
i multinacionalnih korporacija.
Ako ništa drugo, neokolonijalizam
globalnih trgovaca je mnogo smrto-
nosniji. U devetnaestom veku, carstvo
je bilo način ugnjetavanja koje je pru-
žalo tanak zastor izrabljivačkim odnosi-
ma, koji su smišljeni da iscede sirovine i
radnu snagu iz ljudi koji su još uvek bili
ukorenjeni u svojim jedinstvenim kul-
turama. Na kraju dvadesetog veka,
videli smo kako eksploatacija prodi-
re ne samo u društvene i ekonomske
odnose ljudi, već i u samu njihovu
svest. Raznoliki svet neponovljivih kul-
tura gubi svoju prirodu i svodi se na ko-
lekciju izmenjivih individualnih radnika
i potrošača – izolovanih, izrabljivanih i
manipulisanih. Modernizacija se izjed-
načuje sa homogenizacijom – stvara-
njem standardizovanog sveta koji proi-
zvodi standardizovane proizvode za sve
standardizovanije potrošače koji slobodu
smatraju izborom između belog i roze
toalet papira.
Autentični pristupi razvoju, iz per-
spektive socijalne ekologije, moraju
stalno da ističu jedinstveni razvojni put
na kome će da se kritički ispituju mo-
gućnosti svake individualne kulture kao
posebnog entiteta. Nije to zahtev za ek-
stremnim relativizmom koji će nekritički
uzimati svaku kulturu i posmatrati je u
njenim vlastitim uslovima. To je pre pre-
poznavanje složenosti i različitosti koje
su svojstvene društvenim sistemima i
njihovo preispitivanje u sklopu kriteri-
juma koji nastaju iz naše interpretacije
određenih tendencija u okviru prirodne
evolucije koje, pak, još više povećavaju
složenost i različitost.
Ove tendencije uključuju jedinstvo u
različitosti, nehijerarhijske odnose, uza-
jamnost, spontanost i zajedničku evolu-
ciju. Ovo su ključni principi koje mo-
ramo da smatramo sastavnim delom
procesa razvoja koji može da nam po-
mogne da stvorimo ekološko društvo.
Svaka zajednica mora da ima primaran
glas u svom vlastitom razvoju. Odluke
koje se odnose na adaptaciju elemenata
modernosti mora da izrastu iz krajnje sa-
mosvesnog procesa, takvog koji ne pro-
cenjuje samo neposredne koristi i rizike,
već i dugoročne kulturne implikacije
svake odluke. Prethodno navedeni eko-
loški principi stvaraju etički okvir koji
mora da bude neophodna komponen-
ta svakog autentičnog pristupa razvoju.
Samo oblast etike omogućava prevazi-
laženje metoda obračuna troškova koji
preovlađuju kod većine međunarodnih
agencija za razvoj. Kao što Ted Trejner
kaže u delu Razvijen do Smrti, mora se
’’moralnim putem do razvoja’’.
Hegemonska pozicija kapitalističke
kulture uništava većinu napora koji se
ulažu da se održi samosvesni i selektivan
stav prema modernizaciji. To se najbolje
vidi u stavu ’’uzmi ili ostavi”. Ako neka
nacija želi da preispita restrukturisa-
nje ekonomske i razvojne politike po
receptu MMF-a, izvori kredita i kapi-
tala biće presečeni. Slomom komuniz-
ma i nestankom protivsile koju je neka-
da predstavljao Sovjetski Savez, čak su i
ograničene opcije koje su nekada stajale
na raspolaganju zemljama u razvoju su-
žene. Moć koju je rastući međunarod-
ni dug dao Svetskoj banci i MMF-u
uspešno je zatvorila mogućnost za
bilo kakve kreativne pristupe razvo-
ju. Dok individualne zajednice mogu u
potragu za alternativnim modelima ra-
zvoja, nacionalne države sveta u razvoju
mora da se povinuju prevlasti tržišta i da
igraju kako svira međunarodni kapital.
Jedan od primera pojavljujućeg ot-
pora dominaciji MMF-a i Svetske banke
je Gvajana čija je vlada odbila program
MMF-a za strukturalno prilagođavanje
kojim je trebalo da se stvori alternativa
koja će uravnotežiti otplaćivanje stranog
duga (koji će, da bi se otplatio njegov sa-
dašnji iznos, pojesti zaradu svakog gva-
janskog radnika narednih 10 godina) sa
unutrašnjim potrebama Gvajane. Slične
programe razmatra još 15 zemalja uz po-
moć međunarodne organizacije za refor-
mu iz Breton-Vudsa.
Urođena tenzija između tržišnih
snaga koje pokreću modernizaciju i eko-
loškog imperativa da se očuva biološki
integritet planete, ipak, sadrži moguć-
nost za kreativno rešenje. Na mestima
gde je napad kapitalizma na životnu
sredinu još uvek u svom ranom sta-
dijumu, ljudi imaju priliku da kritički
analiziraju iskustvo razvijenog sveta,
da uče iz našeg zaveštanja ekološkog
opustošenja, i da se svesno trude da
ne ponavljaju naše greške. Presudna
pokretačka sila su ovde ljudi koji treba da
budu kadri da razviju samosvesnost koja
Ironično je da u nacijama kao što su Meksiko i Gvatemala, gde su obe veliki izvoznici po-ljoprivrednih proizvoda, veliki deo naroda pati od neuhranjenosti i gladi. Rastuća svest o ovoj činjenici dovela je do pobuna u obe zemlje. Buna zapatista u Meksiku usredsredila se na destruktivne efekte Severnoameričkog ugovora o slobodnoj trgovini (NAFTA) kao na pitanje svih pitanja.
45
Z EKOLOGIJA
je potrebna za uspeh takvog pristupa.
Ali u sve većoj meri raste pritisak da se
otvaraju tržišta i uvedu u globalnu eko-
nomiju, što poprima skoro religijsku že-
stinu. Globalno tržište je danas posta-
lo sveti gral iz devedesetih i odupreti
se krstaškom pohodu koji se vrši u
njegovo ime znači rizikovati sudbinu
svih nevernika: izopštavanje ili smrt.
A nepružanje otpora dovodi neizbežno
do istog ishoda.
Proces naspram proizvodaTradicionalni modeli razvoja su po-
dešeni prema povećanju proizvodnje,
čime se u velikoj meri uvećava bo-
gatstvo onih u čijim rukama se nalazi
proizvodnja, a samo teoretski je data
mogućnost da mrvice ’’procure” do nižih
slojeva. Ako ljudi treba da žrtvuju svoju
slobodu, svoje zdravlje ili životnu sredi-
nu, da bi se povećala proizvodnja, kakva
korist od toga što će takva žrtva da se
opravda povećanjem proizvodnje i pora-
stom bruto nacionalnog proizvoda.
Socijalna ekologija posmatra razvoj
kao proces koji je okrenut proizvodu bez
opsednutosti njime, koji je usredsređen
ne na proizvodnju, već na reprodukci-
ju, na biološke procese koji obnavljaju
zemlju. Proces razvoja mora da se tran-
sformiše u proces koji će osposobiti
razvlašćene sektore društva, povećati
nivo njihove samosvesnosti u pogledu
sposobnosti da preokrenu pravac ra-
zvoja. Samom razvoju mora da se da
nova defi nicija po kojoj će zajednice
da imaju svu moć odlučivanja o svojoj
vlastitoj budućnosti na otvoren način,
bez prinude MMF-a, Svetske banke i dru-
gih međunarodnih agencija za razvoj.
Kako je Andre Gunder Frank ista-
kao šezdesetih godina, kapitalistički ra-
zvoj podstiče zavisnost od dominantne
kulture bogatih nacija. Sve dok bogate
nacije defi nišu uslove pod kojima se od-
vija (ili ne odvija) razvoj, šanse za oblik
razvoja koji bi omogućio zemljama Tre-
ćeg sveta da se otrgnu od zavisnosti zai-
sta su slabe.
Sadašnja praksa razvoja usredsre-
đuje se prvenstveno na iscrpljivanje
resursa, na stvaranje i izrabljivanje
jeftine radne snage koja nije organi-
zovana u sindikate, na poljoprivrednu
proizvodnju useva za izvoz u bogatije
nacije. Drugim rečima, pristup razvoju
koji je okrenut proizvodu usklađen je
skoro isključivo prema proizvodnji čija
je jedina svrha da bogate nacije i majuš-
ne vladajuće elite Trećeg sveta nemilice
troše. Ironično je da u nacijama kao što
su Meksiko i Gvatemala, gde su obe ve-
liki izvoznici poljoprivrednih proizvoda,
veliki deo naroda pati od neuhranjeno-
sti i gladi. Rastuća svest o ovoj činjenici
dovela je do pobuna u obe zemlje. Buna
zapatista u Meksiku usredsredila se
na destruktivne efekte Severnoame-
ričkog ugovora o slobodnoj trgovini
(NAFTA) kao na pitanje svih pitanja.
Povećana globalizacija proizvodnje
i ideologija slobodnog tržišta NAFTA i
GATT3 sporazuma mogu samo još više
da prodube bedu siromašnih.
Pristup razvoju, kakav imaju samo-
organizovane skupine na nivou zajedni-
ce, kao i pristupi koje predlaže socijalna
ekologija, usredsredili bi se najpre na
obezbeđivanje hrane za ljude koji žive
u okviru zemlje u razvoju. Razvoj mora
da bude proces obrazovanja jednako
kao i izgradnje infrastrukture. Treba da
podstiče otkrivanje produktivnih mo-
gućnosti u svakoj lokalnoj zajednici u
skladu sa njenim specifi čnim uslovima.
To je organski proces koji traži od lju-
di da defi nišu svoju vlastitu budućnost
umesto da dopuste da je tržište defi ni-
še umesto njih.
To treba da bude unutrašnji pro-
ces koji izranja iz samih zajednica a ne
proces koji im se nameće spolja. Veliki
deo današnjeg razvoja koji se odvija na
Jugu pokreće dugovanje. Međunarodne
agencije koriste moć koja izrasta iz
ogromnog spoljnog duga da rekon-
struišu socijalnu politiku i političke
prioritete dužničkih nacija kako bi
oni izražavali potrebe međunarodnog
kapitalizma. ’’Šok terapija” programa
MMF-a za strukturalno prilagođavanje
3 GATT - Opšti sporazum o cari-
nama i trgovini
je pustošila naciju za nacijom na Jugu.
Često povezani sa desničarskim režimi-
ma, ovi programi su bili toliko efektni da
su uspevali da čak i ’’progresivnim” admi-
nistracijama nametnu redefi nisanje svo-
jih prioriteta. Dobar primer za to pruža
Jamajka sa Menlijevom vladom.
Defi nicija razvoja od strane socijalne
ekologije počinje proces na licu mesta, u
radu sa zajednicama na lokalnom nivou
na projektima za koje one budu utvrdi-
le da će poboljšati njihov kvalitet života.
Regionalni i nacionalni prioriteti razvo-
ja zatim izrastaju iz lokalne orijentacije.
Ova dinamika je omogućena procesom
udruživanja u kome svako lokalno mesto
ima svoje interese koji su zastupljeni i re-
gionalno i nacionalno, što će omogućiti
stvaranje koordinisane strategije razvoja
odozdo nagore i izraziti želje narodnih
masa, a ne elite.
Možda najradikalnije odstupanje
pristupa socijalne ekologije razvoju jeste
odbijanje tržišta kao funkcionalnog
mehanizma za podsticanje ili unapre-
đivanje razvoja. U stvari, tržište stoji
na potpuno suprotnoj strani od ciljeva
stvarnog razvoja. Tržište zahteva privrže-
nost modelu koji ima ugrađene dobitnike
i gubitnike; stvara zavisnost od spoljnih
izvora fi nansiranja, tehnologije i uskog
stručnog znanja; razvlašćuje komunal-
ne vlasti u korist bezličnih ekonomskih
sila; posmatra prirodu kao ’’resurs” zreo
za izrabljivanje; pretpostavlja univerzal-
ni standard blagostanja koji je mode-
liran na Severu, koji će, ako ikada bude
postignut (što je nemoguće sa ekološkog
stanovišta), rezultirati homogenizacijom
svetskih kultura i ekosistema. Moramo
spoznati da su dramatične promene u
strukturama proizvodnje i potrošnje na
Severu uslov za stvarni razvoj na Jugu.
Asimilacija različitih kultura na
planeti je ljudska paralela gubitku
biološke raznolikosti koju naša te-
kuća praksa razvoja nagoveštava.
Samo aktivnim otporom dominan-
tnom modelu i stvaranjem pravih al-
ternativa izvan okvira globalnog tržišta
postoji nada za autentičan razvoj ljudi
na planeti, za razvijanje potencijala koji
bi mogli da nam omoguće da postigne-
mo dublji osnov humanosti, koja bi
bila i ukorenjena u raznolikosti života
različitih ljudi i kultura na svetu, i za-
ista univerzalna u svom etičkom stavu
i praksi. ■
Preveo Bratislav Srećković
Razvoj mora da bude proces obrazovanja jed-
nako kao i izgradnje infrastrukture. Treba da
podstiče otkrivanje produktivnih mogućnosti
u svakoj lokalnoj zajednici u skladu sa njenim
specifi čnim uslovima
46
Z EKOLOGIJA
Dok klimatske promene i nestašice na
svetskom nivou prete, da li će se ljudi
boriti oko vode ili udružiti da je zaštite?
Svetski pokret za pravedno korišćenje
vode zahteva promenu međunarodnog
zakona kako bi za sve obezbedio univer-
zalno pravo na čistu vodu.
Činjenica da se voda još nije pojavi-
la kao bitna tema u američkoj predsed-
ničkoj kampanji je ogroman neuspeh
političke predostrožnosti. Veze između
nafte, rata i američke spoljne politike su
dobro poznate. Ali pitanje da li se voda
tretira kao javno dobro ili potrošna roba
koja se može kupiti i prodati, u velikoj
meri će odrediti da li će nam budućnost
biti mirna ili puna opasnosti.
Amerikanci više rasipaju vodu nego
naftu. Sjedinjene američke države se
oslanjaju na neobnovljive resurse za 50%
svoje dnevne potrošnje, a 36 država se
sada suočava sa ozbiljnim nestašicama
vode, dok su neke na granici krize.
Istovremeno, pitanje života ili
smrti širom planete je stvoreno sve ma-
njim slatkovodnim zalihama širom sveta,
nepravičnim pristupom korišćenju vode
i korporativnom kotrolom nad vodom,
zajedno sa klimatskim promenama, koje
su na pomolu, izazvane emisijom fosil-
nih goriva.
Demokrate i republikanci su istakli
slabljenje zavisnosti Amerike od neob-
novljivih izvora energije kao deo progra-
ma svojih stranaka, ali ni jedna stranka
ne daje značajan prostor pretnjama koje
proizilaze iz nestašica vode.
Ne kažem da niko ne obraća pažnju
na to; U stvari, voda je postala ključni
strateški prioritet bezbednosti i spolj-
ne politike vlade Sjedinjenih Američ-
kih Država.
Sklopiti ugovor, preneti voduKorporacijski interesi su decenijama
stvarali načine da vodu privatizuju i izvo-
ze, i predstave je kao robu. Vidimo kako
se to odigrava u Kanadi. Na primer, u
drugoj polovini 1990-ih korporacija ’’San
belt voter” (Sun Belt Water Inc.) tužila
je vladu Kanade zbog kršenja NAFTA
sporazuma1, zato što je kanadski region
po imenu Britanska Kolumbija, zabranio
1 NAFTA-Severnoamerički spo-
razum o slobodnoj trgovini između SAD,
Kanade i Meksika.
izvoz vode sprečivši ugovor kojim bi se
voda iz Britanske kolumbije slala u Kali-
forniju. Korporacije su takođe pokušale
da prebace vodu iz Kanade čak do Azije
i Bliskog istoka. Predlozi su propali posle
oštrog protivljenja javnosti koja počinje
da shvata opasnosti trajnog otklanjanja
vode iz lokalnih ekosistema i njenog pot-
činjenja korporacijskom upravljanju.
Pentagon kao i razne grupe američ-
kih eksperata su odlučili da zalihe vode,
kao i energetske zalihe, moraju biti bez-
bedne, ako SAD žele da zadrže svoju
trenutnu ekonomsku i vojnu moć u
svetu. SAD vrši pritisak da dobije pristup
vodama Kanade, uprkos nestašici vode u
samoj Kanadi.
Pod imenom ’’Severnoamerič-
ki projekat budućnosti 2025” (North
American Future 2025 Project) Ame-
rički centar za strateške i međunarodne
studije (CSIS) okupio je visoke vladine
zvaničnike i poslovne rukovodioce Ka-
nade, Amerike i Meksika tokom serije od
šest sastanaka kako bi raspravili brojna
pitanja vezana za Partnerstvo za mir i
prosperitet - niz kontroverznih i brižljivo
čuvanih pregovora o proširenju NAFTA
sporazuma.
“Dok se globalizacija nastavlja, rav-
noteža moći potencijalno menja, a pret-
nje globalnoj bezbednosti evoluiraju,
vrlo je mudro da se kanadski, meksički
i američki politički stratezi zamisle nad
strukturom bezbednosti Severne Ame-
rike, koja bi se efektivno bavila pretnja-
ma bezbednosti koje se prognoziraju za
2025”, pisalo je u nezvaničnom saopšte-
nju CSIS-a koje je procurelo.
Na dnevnom redu jednog od dva sa-
stanka koja su se održala u Kalgariju su
se našli ’’potrošnja vode, transfer vode i
veštačko preusmeravanje vodenih toko-
va” sa ciljem postizanja ’’udruženog opti-
malnog korišćenja dostupne vode.”
Veza između vode i bezbednosti
produbljuje se činjenicom da ’’Nacional-
ne laboratorije Sandija”, veoma važnog
partnera CSIS-a u projektu Budućno-
sti globalnih voda, takođe imaju veliku
ulogu u vojnoj bezbednosti Sjedinjenih
Država. Sandija je tehnički u posedstvu
američke vlade, a odgovorna je ogran-
Mod Barlou
Život, sloboda, voda
Voda mora biti osnovno ljudsko pravo svih
47
Z EKOLOGIJA
ku Ministarstva energetike - Upravi za
nacionalnu nuklearnu bezbednost, čiji
rukovodioci imaju sklopljen ugovor sa
fabrikom ’’Lockheed Martin’’ - najvećim
proizvođačem oružja na svetu.
Ralf Pentland, konsultant za vodu i
glavni autor Savezne politike o vodi ka-
nadske vlade iz 1987, veruje da je svrha
ovih međugraničnih razgovora da se osi-
gura dovoljna količina vode za proizvod-
nju bitumenskog peska u Alberti da bi
se obezbedilo neprekinuto snabdevanje
SAD naftom. Izvlačenje energije bi bilo
mnogo privlačnije kad bi novi izvor vode,
po mogućstvu iz Kanade, mogao da bude
povezan sa bitumenskim peskom cevima
ili drugim načinima preusmeravanja vo-
denog toka. Sve dok voda ne pređe dr-
žavnu granicu, u moći je Alberte da to
učini.
Ovakvi planovi da se voda premesti
iz jednog ekosistema u drugi radi profi ta
korporacije, ekološki su problem čitave
planete, što je još jedan razlog zašto
voda mora da bude suštinska tema
svakog progresivnog razgovora o za-
visnosti Sjedinjenih Država od stra-
nih izvora energije.
Korporativni interesi razumeju tu
vezu i koriste je da bi ojačali svoja za-
laganja za privatna rešenja za nestašicu
vode. Jezikom koji je poznat onima koji
su tvrdili da su Sjedinjene Američke
Države izvršile invaziju na Irak ne radi
demokratije, nego zbog pristupa nafti i
profi ta za korporacije, 2005. godine je u
izveštaju projekta Budućnosti globalnih
voda CSIS-a saopšteno ovo:
’’Pitanje vode je suštinsko za nacio-
nalnu sigurnost SAD-a i integralni deo
očuvanja američkih vrednosti humanita-
rizma i razvoja demokratije. Osim toga,
bavljenje internacionalnim pitanjem
vode garantuje mogućnost poslovanja
američkom privatnom sektoru, koji je
dobro pozicioniran da doprinese razvoju
i ubiranju ekonomskih plodova’’.
Voda za sveOčigledno, moćnici u Sjedinjenim
državama smatraju da voda nije javno
dobro, nego privatan resurs koji se mora
obezbediti svim raspoloživim sredstvi-
ma.
Ali postoje i alternativeAmerikanci moraju naučiti da žive u
skladu sa svojim resursima, očuvanjem
vode u poljoprivredi i u svojim domo-
vima. Možemo učiti iz mnogih prime-
ra unutar i van naših granica - od Nju
Meksičkog Acequia sistema koji koristi
drevnu prirodnu tradiciju navodnjavanja
pomoću jarkova radi distribucije vode
do sušne zemlje, pa do ženevskog među-
narodnog saveza za prikupljanje kišnice,
koji deluje globalno na promovisanju
programa prikupljanja kišnice kao održi-
vog razvoja.
Strategije održavanja bi zanemarile
ogromnu investiciju u korporativna teh-
nološka i infrastrukturna rešenja, kao što
su izvlačenje soli iz vode, potrošnja već
upotrebljene vode i projekti transfera
vode. A održavanje bi bilo više puta jefti-
nije, blagoslov javnosti ali ne i korpora-
cijskih interesa koji trenutno rukovo-
de međunarodnim sporazumima oko
vode.
U osnovi, globalni pokret za pra-
vedno korišćenje vode zahteva promenu
međunarodnog zakona da bi se jed-
nom zauvek odgovorilo na pitanja ko
kotroliše vodu i da li će reakcije na
nestašicu vode obezbediti profi t kor-
poracijama ili vodu ljudima. Rikardo
Petrela je vodio pokret u Italiji za pri-
znanje dostupnosti vode kao osnovnog
ljudskog prava, koje ima podršku među
političarima na svim nivoima. Koalicija
za odbranu javne vode na Ekvadoru zah-
teva da vlada amandmanom izmeni ustav
kako bi priznala pravo na vodu. Koalicija
Protiv privatizacije vode u Južnoj Africi
pred Vrhovnim sudom u Johanesburgu
dovodi u pitanje praksu merenja vode,
na osnovu toga da se time krše ljudska
prava građana Soveta2. Na desetine gru-
pa u Meksiku su se pridružile Koaliciji
2 Soweto is an urban area in the
City of Johannesburg, in Gauteng, South
Africa.
meksičkih organizacija za pravo na vodu,
nacionalnoj kampanji za ustavne garan-
cije koje jamče vodu svima.
SAD i Kanada su jedine dve države
koje aktivno blokiraju međunarodne
napore da se voda prizna kao ljudsko
pravo. Ali pokreti u obe države rade na
tome da se to promeni. Velika mreža
organizacija za ljudska prava, religijskih
grupa, grupa za rad i životnu okolinu,
osnovala je u Kanadi Društvo kanadskih
prijatelja prava na vodu, da bi naterali ka-
nadsku vladu da podrži sporazum Ujedi-
njenih Nacija koji garantuje pravo na
vodu. A mreža u Sjedinjenim Državama,
koju predvodi organizacija Nadzor hrane
i vode, poziva Nacionalnu zadužbinu za
vodu da obezbedi očuvanje imovine nad
vodom i promeni državnu politiku po pi-
tanju prava na vodu.
Takvim kampanjama predstoji bor-
ba, ali vizija je na dohvat ruke: sporazum
Ujedinjenih nacija koji svima na planeti
priznaje pravo na čistu vodu, daje reč
da će štititi i čuvati svetske zalihe vode,
i stvara dogovor među zemljama koje
imaju vode i onih koje nemaju da rade
na lokalnoj a ne na korporativnoj kon-
troli nad vodom. Moramo usvojiti stav
da je voda osnovno ljudsko pravo svih. ■
Prevela Jelena Tipšin
’’Pitanje vode je suštinsko za nacionalnu sigurnost SAD-a i integralni
deo očuvanja američkih vrednosti humanitarizma i razvoja demokra-
tije. Osim toga, bavljenje internacionalnim pitanjem vode garantuje
mogućnost poslovanja američkom privatnom sektoru, koji je dobro
pozicioniran da doprinese razvoju i ubiranju ekonomskih plodova’’
48
Z EKOLOGIJA
Sve nove industrije minulog veka, zasnova-
ne na tehnologiji, praktično su bile proizvod
ratova. Prvi svetski rat je najavio široku
upotrebu mehanizacije i početak avijacije.
Drugi svetski rat nam je doneo nuklearnu
silu, moderne raketne sisteme i kiberneti-
ku. Svi korporativni divovi automobilske,
hemijske i elektronske industrije izvukli su
ogromno bogatstvo profi tirajući od rata i
pomogli održavanju beskrajne trke u nao-
ružanju tokom XX veka.
Iako neki rast ovih industrija smatraju
društvenim blagodetima proizašlim iz rata
– baš kao što su nam tokom šezdesetih i
sedamdesetih godina govorili da bi trebalo
da budemo zahvalni programu za istra-
živanje svemira jer nam je doneo tefl on1
– kritičari tehnologije nastupaju mnogo
skeptičnije. Tehnologije su vrlo retko
neutralna oruđa koja mogu jednako da
se uposle i u društveno korisne i u de-
struktivne svrhe. Tehnologije su usađene
u određenu društvenu matricu. Prioriteti
koji oblikuju dizajn i korišćenje određene
tehnologije značajno će određivati u koje
svrhe ona može ili ne može da se koristi.
Stoga tehnologije dizajnirane za sprovođe-
nje ratne politike mogu da postanu sred-
stva putem kojih se ta politika usađuje u
druge društvene sfere.
To je naizraženije u slučajevima gde su
tehnologije razvijene zarad vrlo određenih
kapitalističkih prioriteta. Na primer, od
XIX veka u manufakturu su uvođene nove
tehnologije kako bi se umanjila potreba za
visoko stručnim – i često dobro organizo-
vanim – radnicima. U jednom slučaju je
sin Sajrusa MekKormika [Cyrus McCor-
mick], u očevu fabriku koja je proizvodila
poznate žetelice, po preteranoj ceni uveo
pneumatske mašine za oblikovanje, i pored
toga što je takva inovacija povećala cenu
proizvodnje i umanjila kvalitet topljenog
gvožđa. Cilj je bio da se olakša zamena
sindikalizovanih radnika nestručnim,
neorganizovanim radnicima.
Takav model se nastavio i tokom XX
veka. Istoričar Dejvid Nobl [David Noble]
dokumentovao je detaljno kako se dizajn
novih poluautomatizovanih mašinskih
tehnologija nakon Drugog svetskog rata
1 Tefl on – naziv za politetrafl uoretilen, pla-
stičnu masu otpornu na visoke temperature
i koroziju, koristi se za oblaganje unutraš-
njosti posuđa.
birao tako da ujedno i uguši militantnost
radnika i potpomogne hladnoratovsku
vojnu politiku. To je bio početak perma-
nentne ratne ekonomije SAD-a, a ujedno i
period kada su vojne norme komandova-
nja i kontrole postale najčvršće uvrežene
u industrijsku proizvodnju, transformišući
praksu industrijskog dizajna za najmanje
jednu generaciju. U poljoprivredi je hibrid-
no seme predstavljeno farmerima u ma-
sovnom obliku tokom tridesetih godina,
a ubrzani rast proizvodnje žitarica usledio
je nedugo zatim. Pa ipak, u isto vreme su
bile dostupne i drugačije inovacije u ra-
zvoju i uzgoju biljaka, inovacije koje su
možda nudile i više farmerima; alternative
su, međutim, manje odgovarale kreiranju
komercijalnih monopola u proizvodnji se-
mena namenjenog tržištu.
Kada proučimo kako se danas uzgaja
hrana, postaje jasno da je većina hemijskog
oruđa, koje moderni agrobiznis uzima
zdravo za gotovo, proizvod rata. Da li je to
prosto indirektna posledica tragične isto-
rije XX veka, ili nam to na neki značajan
način govori da je sadašnje neveselo stanje
naših useva, izvora sveže vode i ruralnih
ekonomija, posledica rođenja agrobiznisa
iz rata? Praktično su sve vodeće kompani-
je, koje su nam donele hemijsko đubrivo
i pesticide, napravile najveće bogatstvo
tokom ratova. Kako to može da nam po-
mogne u razumevanju sve lošijeg kvaliteta
masovno proizvođene hrane? I šta nam
to govori o novim tehnologijama genet-
ske manipulacije, koju svaka od tih
kompanija postavlja kao
ključno mesto u trenut-
noj generaciji tehnologija
poboljšanja uzgajanja žita-
rica?
Takva pita-
nja su po-
stala još
hitnija na-
kon prošlog
septem-
bra.
Vla-
d a
SAD-a će potrošiti milijarde dolara u
narednim godinama u svrhu tzv. biološ-
ke odbrane, i okreće se biotehnološkoj
industriji kako bi dobila oruđe da odbra-
ni stanovništvo od biološkog napada. U
isto vreme, vojska SAD-a proučava široko
polje mogućnosti napadačkog biološkog
rata. Stariji istraživači, poput Marka Vilisa
[Mark Wheelis] sa Univerziteta Kalifor-
nije, i ljudi u međunarodnom Sunshine
Project-u, primetili su kako nov razvoj u
sferi genomije, proteonomije i drugih bio-
tehnoloških aplikacija, značajno povećava
mogućnost otkrivanja novih otrovnih bi-
ohemijskih sredstava. I zaista, dobar deo
tehnologija, koje bi trebalo da pomažu u
farmaceutskom istraživanju, ukazuju da bi
terapeutski korisna jedinjenja mogla da se
pokažu mnogo korisnijim za razvoj novih
sredstava hemijskog rata.
Šačica kompanija, koje su tokom
prošle decenije koristile biotehnologiju u
pokušaju da radikalno preoblikuju pro-
izvodnju hrane, vuku korene iz ratova,
profi tirale su obilno od ratovanja tokom
svoje istorije, i dugo su sarađivale sa voj-
nim vlastima kako bi od sveta napravile još
opasnije mesto. Jasno je da ove kompanije
neće donositi odgovorne odluke o našoj
prehrani i našem zdravlju, a kamoli da nas
zaštite od bioterorizma. Upravo istraži-
vanje istorija ovih kompanija govori da bi
vrlo lako moglo da se ispostavi da je genet-
Brajan Tokar
Agrobiznis, biotehnologija i rat
49
Z EKOLOGIJA
ski inženjering (GE) hrane samo nastavak
njihove ratne politike.
Rat drugačijim sredstvima?Godine 1998, kako su se zagrevale
debate širom Evrope u vezi sa uvozom
neoznačene genetski uzgajane soje i žita
iz SAD-a, urednici londonskog časopisa
Th e Economist objavili su strastvenu od-
branu biotehničke politike u poljoprivredi.
Poljoprivreda, pisali su urednici Th e Eco-
nomist-a, predstavlja rat drugačijim sred-
stvima. I stvarno, od svojih početaka, he-
mijska poljoprivreda bila je vrsta rata – to
je rat protiv zemljišta, protiv naših rezervi
sveže vode i protiv svih mikroba i inseka-
ta koji su neophodni za uzgajanje zdrave
hrane. Od najranijih dana moderne indu-
strijske poljoprivrede, agrobiznis je rato-
vao protiv celokupnog živog sveta planete,
ukljućujući i nas same. Proučavanje kore-
na današnjih agrohemijskih tehnologija – i
kompanija koje su ih prve koristile – može
dosta toga da otkrije o smeru u kojem se
krećemo.
Priča počinje sa nitrogenom. Još od
drevnih vremena ljudi su bili svesni zna-
čaja nitratske soli za održavanje plodnosti
zemljišta. Tradicionalni izvor dodatnog ni-
trogena bila je šalitra, vrsta kalijum-nitrata
koja je mogla da se nađe u tlu pored pute-
va i starih građevina. Kasnije je vađena iz
velikih količina ptičjeg izmeta, naročito u
Južnoj Americi. Kinezi su u XII veku otkri-
li da šalitra, kombinovana sa sumporom i
ugljenikom, takođe može da bude vrlo ek-
splozivna, i koristili su je u pravljenju pr-
vog baruta.
Tokom Prvog svetskog rata dva ne-
mačka naučnika, po imenu Haber [Haber]
i Boš [Bosch], otkrila su efi kasni način za
široku hemijsku sintezu amonijaka i nje-
govih raznih nitratskih derivata. BASF
kompanija – sada po veličini četvrti pro-
izvođač poljoprivrednih hemikalija – ko-
mercijalizovala je taj proces 1913. godine,
te su njeni proizvodi igrali centralnu ulo-
gu u orgiji masovnog uništavanja koje je
ubrzo usledilo. Veliki viškovi nitrogenskih
jedinjenja, koji su se sakupili tokom Prvog
svetskog rata, obezbedili su osnovu za po-
četak masovne proizvodnje sintetičkih ni-
tratskih đubriva.
Hemijska kompanija DuPont – sada
jedini vlasnik najveće svetske kompani-
je za proizvodnju semena, Pioneer Hi-
Bred – bila je najveći proizvođač baruta
u SAD-u tokom ranog XIX veka. Tokom
Prvog svetskog rata, DuPont je isporučio
1.5 milijardi funti (skoro 700 miliona kg
– prim. prev.) eksploziva savezničkim voj-
nim snagama, sudeći po zvaničnoj istoriji
kompanije. Tokom istog perioda, nemački
proizvođač boja, Hoechst – koji se sjedinio
sa francuskom hemijskom kompanijom
Rhone Poulenc 1999. godine stvarajući
biotehničkog diva Aventi – zasolio je ne-
koliko svojih formula kako bi omogućio
proizvodnju eksploziva i otrovnog plina.
Decenijama kasnije, DuPont i Hoechst
važiće za proizvođače najvećeg dela ozo-
no-uništitetljskog hlorofl uorougljenika
(CFC), koji je odgovoran za rupu u zaštit-
nom ozonskom omotaču planete.
Prvi svetski rat je takođe svedočio uz-
dizanju Monsanto kompanije u rang naj-
većih igrača. Osnovan 1901. godine kako
bi doneo proizvodnju veštačkog zaslađiva-
ča saharina u SAD, Monsanto je svoj profi t
tokom Svetskog rata povećao 100 puta, od
80 000 dolara do iznad devet miliona go-
dišnje. Monsanto je obezbeđivao hemijske
preteče mnogih visoko eksplozivnih sup-
stanci. Kompanija je proizvodila fenol, koji
je preteča TNT-a (trinitrotoluena), a koji
se koristio i kao antiseptik na bojnom po-
lju. Takođe, pravila je azotnu kiselinu kori-
šćenu za nitrifi kovanje toluena dobijenog
iz fenola, kao i sumporne kiseline, raznih
preteča proizvodnje otrovnog gasa, i aditi-
ve za osnaživanje gume (i kasnije sintetič-
ke gume) za mnoge vojne potrebe.
Novi sintetički pesticidiPored proizvodnje hemijskih đubriva,
današnji biotehnički prehrambeni divovi
vuku korene i iz proizvodnje hemijskih pe-
sticida, danas možda ekološki najškodljivi-
jih faktora u industrijskoj poljoprivredi. U
XIX veku je poljoprivredna kontrola šteto-
čina bila eklektički poduhvat, uz korišće-
nje raznih vrsta sapuna, biljnih tretmana i
ručnog uklanjanja insekata. Kasnije tokom
veka, botanički herbicidi poput piretruma
i rotenona počeli su da se uvoze iz regija sa
druge strane sveta. Entomolozi su počeli
da proučavaju životni ciklus i ekološke in-
terakcije insekata, pokušavajući da razviju
sofi sticiraniju biološku kontrolu.
Tokom 1860-ih, otkriveno je da razni
nusproizvodi hemijske farbarske industri-
je imaju insekticidalne karakteristike. Sa
egzotičnim imenima, poput parisko zele-
no ili londonsko grimizno, ove supstance
su postajale sve više popularne. Njihova
zajednička komponenta je bio arsenik; je-
dinjenja na bazi arsenika su bila popularna
tokom viktorijanske ere kao pigmenti za
sveće i tapete, kao kozmetički i tretman-
ski preparati; opasne karakteristike raznih
derivata arsenika otkrivene su tek kasnije.
Olovni arsenik je bio bez premca najpo-
pularniji insekticid tokom ranog XX veka;
često je ubijao biljke, pčele i stoku jednako
dobro kao i insekte. Pa ipak, njegova popu-
larnost nije opadala decenijama. U Evropi
je postojalo značajno protivljenje uvozu
iz Severne Amerike hrane koja je prskana
olovnim arsenikom, ali su takvu zabrinu-
tost glasno odbacivali osnivači američkog
agrobiznisa.
Tokom 1930-ih, hemičari koji su ra-
dili za nemačku kompaniju Bayer otkrili
50
Z EKOLOGIJA
su visoko otrovne karakteristike organo-
fosfatskih jedinjenja. Do tada se Bayer već
sjedinio sa BASF, Hoechst i drugim kom-
panijama, formirajući ogromni hemijski
konglomerat I.G. Farben; danas će možda
Bayer postati najveći svetski proizvođač
herbicida i pesticida – i glavni izvor genet-
ski razvijenih vrsta semena – budući da je
nedavno preuzeo biotehničkog diva Aven-
tis CropScience. (Aventis je kompanija
odgovorna za Starlink varijantu insektici-
dalnog genetski stvorenog žita, koje nikad
nije bilo dozvoljeno za ljudsku upotrebu,
te je kompanija morala da povuče oko
300 brendiranih prehrambenih proizvo-
da tokom 2000-2001). Kako je nemačka
industrija ulazila u zahuktalu nacističku
ratnu mašinu, tako su Bayer-ova organo-
fosfatska jedinjenja razvijana istovremeno
i kao poljoprivredni pesticidi, i kao nervni
gasovi za vojnu upotrebu.
Otkriveno je oko 2.000 novih organo-
fosfatskih jedinjenja, uključujući i poznata
hemijska ratna sredstva kao što su sarin,
soman i tabun gasovi, koji se svi i danas
proizvode. Kasniji organofosfatski pestici-
di uključivali su i fosmet – sprej za stoku,
koji su neki istraživači povezali sa pojavom
bolesti 'ludih krava', kao i malation, para-
tion, diazanon, dursban i lorsban; posled-
nja tri su napokon počela da se izbacuju iz
upotrebe u poslednje dve godine. Organo-
fosfati još uvek čine 40% današnjeg tržišta
insekticidima, i povezani su sa otprilike
20.000 slučajeva akutnog trovanja svake
godine. Organofosfati ozbiljno narušavaju
normalno funkcionisanje nervnog siste-
ma, blokirajući razgrađivanje i recikliranje
acetilholina, jednog od osnovnih nosilaca
ekcitacijskih nervnih impulsa; njegovo
nekontrolisano gomilanje na nervnim si-
napsama može da dovede nervni sistem i
ljudi i životinja u bukvalno nekontrolisano
stanje natpogona.
DDT: vrhunsko oružjeJoš jedno otkriće u tehnologiji pe-
sticida, koje će imati čak i dramatičnije
dugotrajne posledice, razvijeno je tokom
korporativno-vojne saradnje u Drugom
svetskom ratu. Tridesetih godina XX veka
naučnici u švajcarskoj J. R. Geigy kompa-
niji tragali su za novim jedinjenjima za de-
zinfekciju semena i sprečavanje moljaca da
se hrane vunom. Geigy se kasnije spojio sa
Ciba kompanijom, formirajući Ciba-Ge-
igy, zatim se spojio sa Sandoz u Novatis,
i potom svoj odsek agrobiznisa udružio
sa ogrankom British Imperial Chemical
Industries – Zeneca-om – kako bi formi-
rao agrohemijskog i biotehnološkog diva
Sygenta, 2001. godine. Ključno otkriće
ovih istraživača je bilo da DDT, kojeg su
akademski naučnici prvi put sintetizovali
1874, može da postigne oba njihova cilja,
pa i više.
Pa ipak, interesovanje za DDT je bilo
ograničeno sve do Drugog svetskog rata,
kada je vojska SAD-a iskusila dva skoro
katastrofalna problema sa štetočinama.
Vojnici u južnoj Evropi ma- s ov no
su oboljevali od tifusa
usled izloženosti
vaškama, a njihovi
saborci u južnom
Pacifi ku doživlja-
vali su epidemi-
ju malarije. Do
tada korišćeni
praškovi na
bazi piretruma
morali su da
se primenjuju
strogo i sistemat-
ski svake nedelje,
što je za uslove
na bojnom polju
bilo suviše nepri-
hvatljivo. Takođe,
Japan je tada bio
vodeći snabdevač pi-
retrumom. Stoga se vojska
okrenula proizvodu Geigy-ja
kao odgovoru, i ubrzo se svakog meseca
proizvodilo 2 miliona funti (nešto manje
od milion kg – prim. prev.) DDT-a.
Tokom 1940-ih naučnici su otkrili ko-
risnost DDT-a za brzo i dugotrajno istre-
bljivanje raznovrsnih poljoprivrednih šte-
točina. Upotrebljavan je i u razne svrhe u
domaćinstvima i zdravstvu. DDT je kori-
šćen protiv insekata koji napadaju paradajz
i protiv drugih štetočina na usevima, ali i
protiv muva, komaraca, stenica, uzročnika
šuge, psećih buva, danske gljive koja napa-
da brest, kao i protiv malarije, tifusa, žuti-
ce, dengej groznice (vrsta tropske groznice
– prim. prev.) i raznih šumskih štetočina.
To je bio vrhunski ubica, atomska bomba
od insekticida. Monsanto je počeo da pro-
izvodi DDT 1944. godine, uz još nekih 15
drugih kompanija. DDT je postao najšire
korišćena hemikalija u ljudskoj istoriji, i
njegov komercijalni uspeh je doveo do
masovnog povećanja u proizvodnji i upo-
trebi hemijskih insekticida svih vrsta. Pri-
hodi od proizvodnje insekticida u SAD-u
skočili su sa 10 miliona u 1940. godini na
100 miliona u 1950, i na milijardu dolara
danas.
Komercijalni uspeh DDT-a je takođe
doveo do dramatične promene u pristu-
pu hemijske industrije kontrolisanju šte-
točina, promene koja nas i danas muči, i
koja je na razne načine direktna posledica
njenih ratnih korena. DDT je zaista viđen
kao vrhunsko oružje, sposobno da trajno
eliminiše razne vrste štetočina. Profesor
Džon H. Perkins [John H. Perkins] iz Ever-
grin državnog koledža u Vašingtonu, koji
je proučavao istoriju entomologije u poljo-
privredi, piše: «DDT i druge nove hemi-
kalije izazvale su predloge za kon-
cept kontrole o kojem se retko
razmišljalo u predratnom
periodu: trajnu kontrolu
uništenjem svih
vrsta štetočina...
Moć novih hemi-
kalija da dovedu do
potrage za konačnim
rešenjima postala je
važan deo entomo-
logije2, koji sa njom
živi i dan-danas.»
Ironija Perkin-
sonovog priziva-
nja nacističkog ge-
nocidnog konačnog
rešenja ovde se jasno
vidi. Međutim, za ra-
zliku od nacističkog
genocida, ovaj ne može
da se otpiše kao zločin kri-
minalnog totalitarnog režima. Ta potraga
za konačnim uništenjem štetočina je po-
stala norma u praksi agrobiznisa, i to je još
uvek. Sa povećanom upotrebom DDT-a
osnovna istraživanja u entomologiji skoro
da su prestala, budući da je naučno znanje
skrenuto sa proučavanja životnih ciklusa i
ekoloških odnosa insekata ka maksimizo-
vanju efektivnosti novih hemikalija. Far-
mere su obaveštavali da su stare metode
biološke i mehaničke kontrole štetočina,
uključujući rotaciju useva i druga sredstva
kontrole habitata, bile arhaične i da ih je
jednostavno potrebno zameniti novim,
više naučnim hemijskim pristupom.
Naravno, ljudi su uskoro otkrili mnoš-
tvo problema u vezi sa DDT-om. Iako je
njegova toksičnost za sisare prilično niska,
naročito u poređenju sa organofosfatskim
isekticidima, DDT se ipak taloži u ma-
snom tkivu i mleku. Utiče na degenera-
ciju jetre i bubrega, i opasno narušava
rad centralnog nervnog sistema. Istra-
živači su ubrzo otkrili da su univerzitetski
kampusi, koji su eksperimentisali sa DDT-
om, izgubili celokupnu populaciju ptica
pevačica. DDT je uzrokovao katastrofalno
2 Entomologija – deo zoologije koji prou-
čava insekte.
51
Z EKOLOGIJA
stanjivanje kore jajeta, i otkriveno je da je
karcinogen. Kongres SAD-a je 1972. go-
dine zabranio upotrebu DDT-a u maloj
poljoprivredi – ali se još uvek proizvodi za
izvoz – i ubrzo su usledile i zabrane sličnih
organohloridskih pesticida poput aldrina,
dieldrina, hlordana i heptahlora.
Žestoki javni protesti protiv toksičnih
efekata DDT-a i drugih pesticida tokom
1960-ih i ranih sedamdesetih bili su ključni
faktor koji je doveo do toga da Monsanto i
drugi agrohemijski divovi počnu da usme-
ravaju svoje istraživanje na sasvim novu
tehnologiju genetske manipulacije. Prvo
uspešno unošenje stranog (transgeničnog)
DNK u hromozome žive ćelije demon-
strirano je 1973. godine. Do kraja 1980-ih
Monsanto, Ciba-Geigy (sada Sygenta i No-
vartis) i druge kompanije, ulagale su prilič-
ne sume u genetski inženjering osnovnih
prehrambenih žitarica. Iako su kompanije
insistirale na tome da su GE usevi sigurnija
alternativa pesticidima, većina nezavisnih
dokaza govori da je to daleko od istine.
Po rečima agronomiste i konsultanta za
poljoprivrednu politiku, Čarlsa Benbruka
[Charles Benbrook]: «Kako herbicid-tole-
ratne, tako i Bt-transgeničke vrste zahte-
vaju nove mehanizme da bi se povećala
sposobnost farmera da se još više oslone
na pesticide.» Proizvodnja pesticida, ko-
rišćenje pesticida, i profi t od pesticida
nastavljaju da rastu kako se GE vrste soje,
kukuruza, kanole, i pamuka sade na sve
većim površinama u SAD-u i Kanadi.
Herbicidi i ratNaravno, bliska saradnja agrohemij-
skih divova i vojske nastavila se tokom ce-
log XX veka. Monsanto-ov direktor istra-
živanja, Čarls Tomas [Charles Th omas],
zajedno sa DuPont-ovim naučnicima,
nadgledao je čišćenje plutonijuma i polo-
nijuma za razvoj prve atomske bombe, a
ove dve kompanije su radile u Pentagono-
voj laboratoriji za nuklearno oružje u Oak
Ridžu, u Tenesiju, tokom 1950-ih.
Takođe, tokom 1950-ih Monsanto je
otkrio da nusproizvod u proizvodnji hlor-
nog pesticida uzrokuje težak svrab kože,
bol u zglobovima i nervne poremećaje kod
njegovih radnika. Ispostavilo se da je ta
misteriozna supstanca dioksin, i Hemijski
odsek armije SAD-a se odmah zaintereso-
vao za njegovu potencijalnu upotrebu kao
sredstva hemijskog ratovanja. Herbicid
Agent Orange, koji su koristile vojne sna-
ge SAD-a za raščišćavanje gustih džungli
Vijetnama tokom 1960-ih, bio je mešavina
herbicida 2,4,5-T i 2,4-D. Sedam različitih
hemijskih kompanija je isporučivalo Agent
Orange herbicid vojsci SAD-a, ali je Mon-
santo-va formula sadržala 1000 puta veću
koncentraciju dioksina.
Ljudi u Vijetnamu još uvek trpe po-
sledice otrovnih i karcinogenih efekata
dioksina, ali je upravo grupa američkih
vijetnamskih veterana pokrenula sud-
ski proces protiv kompanija koje su bile
odgovorne za njihove sopstvene užasne
probleme usled izloženosti dejstvu Agent
Orange-a. Kada je između sedam hemij-
skih kompanija i veterana na sudu posti-
gnut dogovor o 180 miliona dolara 1984.
godine, sudija je odredio Monsanto-u da
plati 45.5% ukupne sume, više nego Dow
Chemicals, koji je bio najveći dobavljač
Agent Orange -a. Dow je, naravno, postao
najpoznatiji tokom rata u Vijetnamu zbog
proizvodnje napalma, zapaljive smese na
bazi benzina koja je u plamenu proždirala
široka područja, zajedno sa celim selima i
stotinama hiljada nedužnih žrtava. Danas
je Dow vodeći igrač na polju biotehničke
poljoprivrede, budući da je otkupio rane
biotehničke inovatore Mycogen, kao i ce-
lokupni američki ogranak Cargill-a.
Tokom osamdesetih i devedesetih
Monsanto je ubrzano proširio proizvod-
nju herbicida, paralelno sa razvojem GE
vrsta žitarica. U prethodnoj deceniji Mon-
santo je povećao prihod od Roundup vrste
herbicida sa jedne šestine na skoro jednu
trećinu svojih ukupnih prihoda. Roundup
ima ključnu ulogu u ratu SAD-a protiv
droge, jer se naširoko koristi za uništa-
vanje plantaža koke i maka u Kolumbiji i
drugim zemljama. Kolumbijski agrono-
misti su razotkrili korišćenje novih aditiva
koji povećavaju izloženost herbicidima čak
100 puta više od doze koju Monsanto pre-
poručuje u uobičajenijim poljoprivrednim
primenama. Pored koke i maka, američko
vazdušno zaprašivanje tonama Roundup
herbicida preko kolumbijskih ruralnih re-
gija dovelo je do uništenja lokalnih useva
manioke, banana, palmi, šećerne trske i
kukuruza, kao i trovanje zaliva, reka i jeze-
ra i uništenje autentičnih ribljih vrsta.
Od svih Monsanto-vih, DuPont-ovih
i Dow-ovih poljoprivrednih proizvoda,
GE hranljive žitarice možda izgledaju kao
najmanje ukorenjene u ratovima. Među-
tim, ta tehnologija se razvila iz perioda
kada je budućnost hemijske poljoprivrede
izgledala vrlo neizvesno. Sa brzom ek-
spanzijom agrohemijske industrije nakon
Drugog svetskog rata, ove kompanije i
njihovi evropski pandani su uspostavile ši-
rok stepen kontrole nad poljoprivrednom
aktivnostima. Agrohemijske kompanije su
postavile planove za promenu praksi na
farmi, počele da dominiraju na polju odlu-
čivanja o poljoprivrednoj politici i o infor-
macijama dostupnim farmerima, i kasnije
uspostavile strateške saveze sa novim glo-
balnim kompanijama koje trguju žitom,
kao što su Cargill, ConAgra i Archer Da-
niels Midland.
Pošto su javni pritisak i težina nauč-
nih dokaza potkresali korišćenje DDT-a i
mnogih drugih hlornih pesticida tokom
1970-ih, korporativni izvršioci i naučnici
su otkrili potencijal za neograničeni na-
predak – i sve veći tržišni potencijal – u
uvođenju tehnoloških dostignuća u gene-
tiku semena.
Tokom devedesetih, sâm Monsanto je
potrošio skoro 8 milijardi otkupljujući vo-
deće snabdevače semenom – DeKalb, As-
grow i Holdens – zajedno sa učešćem u ka-
pitalu kompanija u Brazilu, Indiji i drugim
zemljama; DuPont i drugi su ubrzo krenu-
li istim stopama. Jedino je sve širi globalni
otpor GE hrani potkopao sposobnost ovih
kompanija da nastave sa uvođenjem novih
GE useva, uključujući herbicid-tolerantne
varijante pšenice i pirinča.
Od istorijskog prekida STO sastanka
u Sijetlu 1999. godine, aktivisti su postali
svesni da je GE ključno sredstvo kojim glo-
balni kapitalizam uspostavlja svoju kontro-
lu nad našom hranom i našim zdravstvom.
Biotehnologija je pomogla u neviđenom
koncentrisanju korporacija u agrobiznisu
i farmaciji. STO pravila intelektualne svo-
jine primorala su zemlje da izmene svoje
pravne sisteme kako bi omogućile paten-
tiranje raznih oblika živih organizama.
Vlada SAD-a nastavlja da koristi pretnju
STO sankcijama, pritiskajući evropske,
latinoameričke i azijske zemlje da prihvate
GMO, dok Svetska Banka nudi pomoć u
promovisanju prihvatanja GE poljoprivre-
de širom globalnog Juga.
Danas je jasno da je protivljenje ge-
netskom inženjeringu takođe i ključ za
suprotstavljanje kapitalističkom ratu
protiv prirode. Kako se svet priprema
za drugu godinu beskrajnog rata Bušove
[Bush] administracije protiv terorizma, i
kako naučni dokazi sve više potvrđuju eko-
loške opasnosti od genetskog inženjeringa,
postaje imperativ da kritičari i aktivisti ud-
vostruče svoje napore u suprotstavljanju
ovim suštinski neizvesnim i destruktivnim
tehnologijama. ■
Preveo Miloš Milić
52
Z SVET
Prema čuvenom ekonomisti Gal-
brajtu, ekonomiju treba proučavati
da nas ekonomski stručnjaci ne bi
varali. Pošto je Balkan pun ekspe-
rata sklonih prevarama, potrebno
je da se upoznamo sa posledicama
neoliberalne politike na države iz
drugih delova sveta, kako bi mogli
da predvidimo kakve će posledice
njena primena imati i na naš regi-
on, i kako bi spoznali mehanizme
aktuelnog socijalnog degradiranja,
eksploatacije, i ugrožavanja ljud-
skih života.
Naredna dva teksta koji se bave
socijalnom situacijom u Palestini
i Egiptu, pojasniće nam globalne
mehanizme ekonomskog potči-
njavanja, u paketu sa vojnim pot-
činjavanjem u slučaju Palestine.
Adam Hanije
Položaj Palestine na Bliskom Istoku: otpor neoliberalizmu i američkoj siliJedna od zapanjujućih odlika levi-
čarskih analiza Zapadne Obale i Pojasa
Gaze je nedostatak suštinske analize
političko-ekonomske okupacije tih
područja. Taj nedostatak stoji u vid-
ljivom kontrastu sa drugim svetskim
regionima – poput Latinske Amerike i
Afrike – u vezi sa kojima postoje detalj-
ne i britke analize ekonomskih stra-
tegija usvojenih od strane lokalnih
vlasti (i uloge koju igraju strane sile u
tim procesima), o kojima politička levi-
ca redovno diskutuje.
Ovaj nedostatak analize oslabljuje
našu sposobnost da efektivno rea-
gujemo na izazove trenutne situacije.
Tokom proteklih 12 meseci, palestinske
vlasti su kreirale brutalan ekonomski
plan, koji se trenutno primenjuje na Za-
padnoj Obali. Otvoreno neoliberalan i
stvaran u tesnoj saradnji sa institucija-
ma kao što su Svetska Banka i Britansko
Odeljenje za Međunarodni Razvoj1, on
će imati velike posledice po prirodu
palestinske narodne borbe za opsta-
nak i samoopredeljenje.
Ovaj članak počinje ispitivanjem
aktuelnog paketa ekonomskih mera i
njihove primene u praksi. Glavni ar-
gument je da je neoliberalna strategija,
koja podstiče ove mere, glavna posledi-
ca političkog pravca koji promovišu
izraelska vlada, Palestinski Zvanični-
ci, i njihovi američki i evropski save-
znici. Cilj je da se formalizuje okrnjena
mreža palestinsko-kontrolisanih kanto-
na i pridruženih industrijskih zona, za-
visnih od izraelske vojne okupacije,
1 British Department for Interna-
tional Development – DFID
kroz koju izraelski, palestinski, i ostali
regionalni kapital dobija pristup jef-
tinoj radnoj snazi koju može da ek-
sploatiše. Ovaj sistem ne samo da na
tim područjima integriše izraelsku
okupaciju u trenutno shvatanje eko-
nomskog razvoja, već istovremeno de-
luje tako da okrivi Palestince za način
na koji ove strukture funkcionišu.
Takva analiza je, inače, samo deo
priče. Drugi deo ovog članka dokazuje
da se ove promene na Zapadnoj Oba-
li i Pojasu Gaze ne mogu shvatiti bez
punog razumevanja regionalnog plana.
Tokom poslednje dve decenije, ali naro-
čito ubrzanim tempom tokom Bušove
administracije, Amerika je sledila poli-
tiku integrisanja svojih regionalnih
baza podrške sa jedinstvenom, ne-
oliberalnom ekonomskom zonom,
povezanom sa SAD bilateralnim tr-
govinskim sporazumima. Ovakva vi-
zija ima za cilj promovisanje slobodnog
toka kapitala i robe (ne nužno i radne
snage) širom regiona. Tržište cele regije
će biti pod dominacijom američkog
uvoza, dok će jeftina radna snaga, kon-
centrisana u ekonomskim ’slobodnim’
zonama, koje su pod vlasništvom re-
gionalnog i međunarodnog kapitala,
proizvoditi jeftinu robu za izvoz na
američko, evropsko, izraelsko i za-
livsko tržište.
Centralni deo ove vizije je norma-
lizacija i integracija Izraela unutar Bli-
skog Istoka. Američki cilj je da se Bliski
Istok oslanja na izraelski kapital, zapad-
no, i na zalivski kapital, istočno, održa-
vajući neoliberalne zone niskih plata,
koje pokrivaju čitav region. To znači
da izraelsko istorijsko uništavanje
palestinskih nacionalnih prava mora
Neoliberalni model ekonomskog razvoja vrlo dobro se integriše sa strukturama okupacije u Palestini. Foto: Richard A. Johnson
53
Z SVET
biti prihvaćeno i odobreno od strane
svih zemalja u regiji. Umesto pravog
palestinskog samoopredeljenja (pre
svega, prava na povratak palestinskih
izbeglica), nominalna i veštačka država
će biti osnovana u zavisnim teritori-
jalnim ostrvima širom Zapadne Oba-
le i Pojasa Gaze. Ovaj cilj je preduslov
američke strategije u regionu, i naše
političke aktivnosti ne smeju gubiti iz
vida ove činjenice ako hoćemo uspešno
da izgradimo efektivne pokrete soli-
darnosti koji mogu da se suprotstave i
spreče ovakav projekat.
Neoliberalizam u Palestini: reformski i razvojni plan
17. decembra 2007, tokom jednod-
nevne konferencije u Parizu, preko 90
međunarodnih predstavnika brojnih
država i donatorskih organizacija, oku-
pili su se da pruže podršku palestinskoj
vladi na čelu sa predsednikom Ma-
hmudom Abasom (Abu Mazenom)
i premijerom Salamom Fajedom.
Konferencija je bila najveća te vrste od
1996, i vodili su je francuska i norveš-
ka vlada, Toni Bler (u novoj ulozi kao
predstavnik Blisko Istočnog kvarte-
ta), i Evropska Komisija. Posle govora
mnogobrojnih država-članica Evropske
Unije, Palestinskih Zvaničnika (PZ),
Međunarodnog Monetarnog Fonda, i
izraelske vlade, učesnici konferencije
su obećali preko 7.7 biliona američkih
dolara za Palestinske Zvaničnike (PZ),
tj. palestinsku vladu koja upravlja delo-
vima Zapadne Obale i Pojasa Gaze.
Glavni podsticaj održavanja ove
konferencije je bio pokušaj da se obez-
bedi fi nansijska podrška za novu eko-
nomsku strategiju Palestinskih Zva-
ničnika nazvanom Palestinski Plan
za Reformu i Razvoj za 2008-20102
(PPRR). Zasnovan na detaljnom spi-
sku predloga, koji su sastavile Svetska
Banka i druge međunarodne fi nansijske
institucije, važne tačke PPRR-a su bile
najpre predstavljene u novembru 2007.
Od tada PPRR je postao vodeći okvir za
ekonomsku politiku posebno u zonama
Zapadne Obale, gde PZ3 predvođena
Abu Mazenom ima efektivnu kontro-
lu.
Prva stvar koja se može zapaziti u
vezi sa PPRR je da se umešanost Svet-
ske Banke, Međunarodnog Monetar-
nog Fonda i drugih neoliberalnih insti-
tucija kao što je Britansko Odeljenje za
Međunarodni Razvoj, može jasno pre-
poznati u politici preporuka i perspek-
tiva. Argumenti koji stoje iza PPRR-a
su otvoreno neoliberalni i upućuju PZ
da preduzme niz budžetnih reformi
kako bi nastalo ’’plodno tlo za pri-
vatan sektor” kao ’’motor za održivi
ekonomski rast”. Naravno, palestinske
narodne organizacije su neoliberalne
fi nansijske institucije opisale kao ’’ne-
sumnjivom ’vladom u senci’ na Zapad-
noj Obali, koja diktira razvojni program
vlade Salama Fajeda”4.
Šta PPRR tačno znači za obične
Palestince? Kao što ime sugeriše, po-
2 Palestinian Reform and Develo-
pment Plan for 2008-2010 – PRDP
3 PZ (Palestinski Zvaničnici) je pa-
lestinska vlada koja upravlja delovima Za-
padne Obale i Pojasa Gaze.
4 Stop the Wall, ’’National BDS
Steering Committee: Bethlehem inves-
stoje dve glavne političke komponente
PPRR-a: ’reforma’ i ’razvoj’. Kompo-
nenta reforme obavezuje PZ na pro-
gram budžetnog stezanja kaiša koje
prevazilazi mere koje su MMF i Svet-
ska Banka nametnule bilo kojoj drža-
vi u regionu. Ovaj program sadrži tri
ključna elementa:
1) U verovatno najžešćem napadu
na bilo koji javni sektor skorašnje isto-
rije Bliskog Istoka, PZ se obavezala na
ukidanje 21% radnih mesta u držav-
nom sektoru do 2010. To znači da će
skoro 40.000 ljudi, masovnim otpušta-
njem, ostati bez posla5;
2) PZ se obavezala da naredne tri
godine neće povećavati plate u držav-
nom sektoru. U klimi visoke inflacije
(11% po godini do marta 2008) i ra-
stućih cena hrane i struje, ovo zamr-
zavanje plata je recept za stvaranje
katastrofe u životima običnih ljudi Za-
padne Obale i Pojasa Gaze.
3) Sledeća ključna komponenta
PPRR-a je zahtev da građani pokažu
’potvrdu o uplati’ komunalnih raču-
na, da bi imali pravo na neke komunal-
ne ili državne usluge. Ova mera će ima-
ti dramatičan uticaj na siromašne zato
što je subvencionisanje računa za
struju i vodu (tj. dozvoljavanje da se te
usluge nastave uprkos neplaćenim ra-
čunima) bilo glavno sredstvo preživ-
ljavanja za milione ljudi tokom na-
glog povećanja nivoa siromaštva. Ova
nova mera znači da će pojedinci koji
podnose zahtev za komunalne usluge
– uključujući zahtev za dobijanje do-
zvole za selidbu - biti odbijeni ako ti
dugovi ostanu neplaćeni. Radnicima u
javnom sektoru komunalni dugovi će
se naplaćivati od plata koje primaju.
Mora se istaći da zbog sistema kon-
trole koju je Izrael uspostavio na Za-
padnoj Obali i u Pojasu Gaze, većina
ovih uplata zapravo ide izraelskim
kompanijama koje kontrolišu snab-
devanje vodom, strujom, i telefonskim
mrežama u palestinsko-naseljenim zo-
tment conference: development or nor-
malization”, http://stopthewall.org/
analysisandfeatures/1657.shtml
5 PZ namerava da prikrije ova ma-
sovna otpuštanja tvrdnjama da oni koji iz-
gube posao nisu bili ’’legalno zaposleni’’. Bez
obzira na procedure zapošljavanja, ovo će
imati ogroman uticaj na one koji se zarad
preživljavanja oslanjaju na zaposlenje. Vidi:
Palestinian National Authority, “Building a
Palestinian State: Towards peace and pros-
perity” str.14.
Foto: Richard A. Johnson
54
Z SVET
nama. U suštini, PZ će postati faktički
uterivač dugova za izraelsku oku-
paciju, ciljajući najsiromašnije slojeve
društva da bi bolje podržao strukture
okupacije.
Da se u potpunosti razumeju po-
sledice ovakvih mera, moramo da ih
smestimo u kontekst sadašnjih eko-
nomskih prilika na Zapadnoj Obali i u
Pojasu Gaze. Tokom perioda od 1999.
do 2007, Palestinski BDP6 po glavi sta-
novništva je opao za skoro dve-trećine
a lične ušteđevine su nestale kao re-
zultat izraelskih napada palestinskih
zona. Postignut je najgori stepen si-
romaštva koji je ikada postajao u ZO/
PG7: skoro tri-četvrtine domaćinstava
u Gazi i 56% na Zapadnoj Obali živi is-
pod granice siromaštva8.
Istovremeno, tokom poslednjih 15
godina, nastale su važne promene u
strukturi palestinske radne snage koju
još više sjedinjuju posledice ovih na-
metnutih mera. Dok je Izrael smanjio
svoju zavisnost od palestinskih radni-
ka zaposlenih u oblastima kao što su
rad na građevinama i poljoprivreda
(zamenjujući ih radnicima iz inostran-
stva), zapošljavanje od strane PZ je po-
stalo ključno sredstvo opstanka za Pa-
lestince u ZO/PG. Skoro 1/5 radnika
na Zapadnoj Obali i Pojasu Gaze je za-
poslena od strane PZ u sektorima kao
što su prosveta, zdravstvo, bezbednost
i opštinski poslovi. U okolnostima sve
većih procenata zavisnosti (prosečno
5.3 pojedinaca je bilo zavisno od jed-
nog zaposlenog radnika u 2007. godi-
ni), skoro milion ljudi zavisi od plata
stečenih u javnom sektoru zaposleno-
sti9.
Ukidanjem jedne petine radne sna-
ge, zamrzavanjem plata dok cene rastu,
i prisiljavanjem siromašnih da odmah
plate milione dolara duga, PPRR će ima-
ti brutalne posledice na stanovništvo.
Važno je razumeti da ovakav svesni
pokušaj osiromašenja stanovništva nije
6 BDP (Gross Domestic Products -
GDP) – Bruto domaći proizvod.
7 ZO/PG – Zapadna Obala/ Pojas
Gaze
8 Karen Laub, ’’IMF: Palestinian
Reform Plan Doable”, Associated Press, 11.
decembar 2007.
9 Statistika o radnoj snazi i pro-
centima zavisnosti je dostupna na web sajtu
palestinskog Centralnog biroa za statistike
- www.pcbs.gov.ps
kraj. Nego, ima kao cilj da dopuni dru-
gu komponentu PPRR-a – ’razvoj’.
’Ekonomski razvoj’ i model industrijskih zona
Pored gore spomenutih budžetskih
mera, PPRR istovremeno promoviše se-
riju razvojnih projekata koji su snažno
podržani od strane SAD-a, EU i izrael-
ske vlade. Jedan od glavnih preduslova
ovog modela ekonomskog razvoja je
postojanje velikog broja beznadežnih,
osiromašenih palestinskih radnika,
koji su spremni da prihvate vrstu poslo-
va koja je predviđena ovim modelom
ekonomskog razvoja. Ovde je raskrsni-
ca između ’reformskih’ i ’razvojnih’ de-
lova PPRR-a.
Osnovni cilj razvojnog modela koji
predlaže PPRR je upotreba jeftine pa-
lestinske radne snage u industrijskim
zonama i parkovima, lociranim na ivi-
cama parčića palestinskih teritorija na
Zapadnoj Obali. Prema ovoj viziji, izra-
elski, palestinski i regionalni kapital će
sarađivati (pod barjakom ’mira’) unutar
ovih industrijskih zona iskorišćavajući
jeftinu palestinsku radnu snagu. Proi-
zvedena roba će se izvoziti u SAD, EU i
zalivske države. Palestinski Zvanični-
ci će imati ulogu policijske kontrole
nad rezervama radničke snage od ne-
koliko miliona, zaključane iza zidova
i kontrolnih punktova palestinske teri-
torije. Zauzvrat, vođstvo PZ će mahati
znamenjima kvazi države, dobivši za
sebe privilegije putovanja i slobodnog
kretanja, kao i udeo u podeli profi ta
koji teče iz ovih zona.
Prva faza ovog plana u centru pa-
žnje ima Zapadnu Obalu gde vlada Abu
Mazena i Salama Fajeda ima efektiv-
nu moć i sposobna je da, uz izraelsku
pomoć, uspostavi ove mere. Niz indu-
strijskih zona je predviđen u okolini
Skoro tri-četvrtine domaćinstava u Gazi i 56% na Zapadnoj Obali žive ispod granice siromaštva. Postignut je najgori stepen siromaštva koji je ikada postajao u ovoj oblasti. Foto: Richard A. Johnson
55
Z SVET
Đenina, Nablusa, i Tarkumije (u blizini
Hebrona). Mada su specifi čni detalji o
ovim zonama pažljivo čuvani, angažo-
vane institucije tvrde da se u početnoj
fazi očekuje zapošljenje oko 40.000 rad-
nika, uz sličan broj poslova kreiranih
’indirektno’ van ovih zona10. Ako se ovi
planovi ostvare, imaće ogromne po-
sledice na strukturu palestinske radne
snage na Zapadnoj Obali: nešto malo
manje od 20% poslova na Zapadnoj
Obali će biti na razne načine u vezi sa
ovim industrijskim zonama.
Unutar ovih zona, palestinski i
izraelski radni zakoni, nivoi plata, pra-
vila za zaštitu životne sredine, ili drugi
radni uslovi, neće važiti. Kretanje unu-
tar i van ovih zona će biti strogo kon-
trolisano od strane izraelskih vojnih i
palestinskih bezbednosnih snaga. Ve-
rovatno će, ako se primeni tipičan obra-
zac izraelske kontrole kretanja, radnici
trebati da prolaze kroz stroge sigurno-
sne kontrole da bi dobili neophodne
dozvole za rad. Na ovaj način, mo-
gućnost zapošljenja postaje zavisna
od pokoravanja izraelskim vojnim
zakonima (skoro 11.000 Palestinaca je
trenutno pritvoreno u svojstvu politič-
kih zarobljenika zbog prekršaja takvih
vojnih zakona). Palestinski Generalni
Savez Sindikata11 nije dobio odobrenje
na pravo da predstavlja radnike u tim
industrijskim zonama.
Planovi za tarkumijansku zonu po-
tvrđuju ovakvu prognozu. Turska će biti
10 Vidi: Palestinian Industrial Esta-
tes and Free Zones Authority, www.piefza.
org.
11 Th e Palestinian General Federa-
tion of Trade Unions – PGFTU.
važan partner i fi nansijer fabrika u toj
zoni i kontrolisaće unutrašnju bezbed-
nost. Sa svoje strane PZ i Izrael će kon-
trolisati spoljnu sigurnost. Turski izvori
očekuju da će biti osnovano oko 200
fabrika u toj zoni i da će zaposliti oko
10.000 Palestinaca. Turski biznismeni
otvoreno tvrde da će u globalnom kon-
tekstu kineskih jeftinih proizvoda, zone
kao što je Tarkumija pomoći u promeni
lokacije turske industrije širom regiona
radi iskorišćavanja jeftine radne snage.
Istovremeno imaju nameru da robu
proizvedenu u toj zoni izvoze u SAD,
EU, i zalivske zemlje12.
Uz eksploataciju jeftine radne
snage, ove zone služe normalizaci-
ji i legitimaciji postojećih struktura
okupacije. Pravi primer toga se može
videti u slučaju Jeninskog Industrijskog
Poseda (JIP)13. Zemlja na kojoj se nalazi
JIP je dva puta bila oteta od palestinskih
malih poljoprivrednika: - 1998. godine
kad je PZ prvo osporila ideju za tu in-
dustrijsku zonu, i opet u 2003. godini,
kad je izraelska vojska konfi skovala
zemlju kao deo izgradnje ’’bezbedno-
sne zone’’ u blizini zida razdvajanja14.
Tako će, u opominjućem primeru inte-
grisanja modela ekonomskog razvoja
sa strukturama okupacije, zid formirati
severnu granicu JIP.
Visok prioritet modela ’ekonom-
skog razvoja’ kroz industrijske zone za
SAD, Izrael i PZ, bio je potvrđen kra-
jem marta 2008. tokom posete ame-
ričkog državnog sekretara Kondolize
Rajs toj regiji. 30. marta, na sastanku
između Rajsove, izraelskog ministra
odbrane Ehmuda Baraka, i premijera
PZ Salama Fajeda u Jerusalimu, osni-
vanje industrijskih zona je bila glavna
12 Guven Sak, ’’Th e Challenge of
Developing the Private Sector in the Middle
East”, Th e Economic Policy Research Foun-
dation of Turkey, 2.maj 2008.
13 Jenin Industrial Estate – JIE
14 Stop the Wall, ’’Development or
normalization? A critique of West Bank de-
velopment approaches and projects”, www.
stopthewall.org
tema razgovora. Na tom sastanku, Izra-
el se složio da pomogne osnivanje Tar-
kumije i to predstavio merom ’gradnje
poverenja’. Projekat u Tarkumiji je isto-
vremeno snažno promovisan od strane
predstavnika Blisko Istočnog kvarteta,
Toni Blera, kao jedan od četiri tzv. pro-
jekata ’brzog efekta’ koji je u vezi sa im-
plementacijom PPRR-a.
Majska ’Palestinska investiciona konferencija’
Kao što je martovski sastanak iz-
među Rajsove, Baraka, i Fajeda nago-
vestio, izgradnja zona poput Tarkumije
i JIP je veliki prioritet trenutnih politič-
kih pregovora. Još jedna komponenta
tripartiskog sastanka je bila diskusi-
ja kako bi Izrael mogao da pomogne
’Palestinsku investicionu konferenciju’
održanu u Vitlejemu 21.-23. maja. Ova
konferencija je bez sumnje potvrdila
neoliberalnu putanju PZ i integraciju
izraelske vojne okupacije u ovaj model
ekonomskog razvoja.
Konferenciji su prisustvovale sve
ključne ličnosti iz PZ (Abu Mazen,
Salam Fajed i drugi važni ministri)15.
Istovremeno je okupila najbogatije pa-
lestinske kapitaliste van zemlje (naro-
čito iz Severne Amerike i Evrope) kao
i regionalne grupe arapskog kapitala iz
Jordana, Zaliva i drugih mesta. Konfe-
rencija je bila podržana od strane glav-
nih palestinskih biznis grupa aktivnih
na Zapadnoj Obali i Gazi (uključujući
the Arab Bank, Bank of Palestine, Paltel,
Consolidated Contractors Company,
Arab Palestinian Investment Compa-
ny); krupni strani kapital (CISCO, Intel,
Coca Cola, Marriott Hotels, Booz Allen
Hamilton); i američke i evropske dr-
žavne organizacije (npr. USAID, DFID,
i French Development Agency).
Glavni cilj konferencije je bio da PZ
promoviše neoliberalne napade na
državni sektor, i da se ti napadi prikažu
kao ’dobri za biznis’ i atraktivan razlog
da se investira u palestinskim zona-
15 Vidi web sajt konferencije na
www.pic-palestine.ps
Ukidanjem jedne petine radne snage, zamrza-
vanjem plata dok cene rastu, i prisiljavanjem
siromašnih da odmah plate milione dolara
duga, Palestinski Plan Reforme i Razvoja će
imati brutalne posledice na stanovništvo.
56
Z SVET
ma. Osim već pomenutih industrijskih
zona, više projekata je promovisano
za vreme konferencije radi približava-
nja arapskog i izraelskog kapitala kroz
zajedničke investicije. Izraelski bizni-
smeni su bili ohrabrivani da prisustvuju
ovoj konferenciji, a ta činjenica nije bila
široko obelodanjena zbog otpora pale-
stinske javnosti prema ovakvoj vrsti za-
jedničkih projekata.
Kao primer projekata koji su bili
glavna atrakcija konferencije je tzv. ’Ko-
ridor za Mir i Prosperitet (KMP)’16,
koji ima za cilj osnivanje agro-indu-
strijskih zona u plodnim krajevima
Jordanske Doline. Jordanska Dolina je
vekovima ključni poljoprivredni region
palestinskih zemljoradnika sa Zapadne
Obale. Ali, posle okupacije tog regiona
1967. godine, izraelska vojska je izba-
cila mnoge zemljoradnike iz tih zona,
oduzela im zemlju, i osnovala izraelska
kolonijalna naselja (prvo vojno-poljo-
privrednu koloniju a zatim, sa osniva-
njem izraelskih agro-biznisa, i civilnu
koloniju). Kontrolom nad vodom, pri-
stupnim putevima i drugim resursima,
ova zemlja je, u suštini, postala izrael-
ska vojna zona iako su razbacana pale-
stinska sela i dalje ostala u toj oblasti.
KMP ima za cilj osnivanje poljopri-
vredne zone slobodne trgovine u obla-
sti koja će pretvoriti male palestin-
ske poljoprivrednike u nadničare i
podizvođače radova za krupnu po-
ljoprivrednu industriju koja je pod
kontrolom izraelskog i regionalnog
16 Th e Corridor for Peace and Pros-
perity – CPP
kapitala17. Drugim rečima, ne samo da
KMP pristaje na okupaciju i ekspropri-
jaciju zemljišta koja se odigrala posled-
njih 40 godina u Jordanskoj Dolini, nego
u stvari ima za cilj integraciju posledica
ove okupacije unutar samog projekta.
Poljoprivredni proizvodi koji su rezul-
tat KMP-a neće dovesti do ublažavanja
zabrinutosti zbog nestašice hrane u tim
krajevima; ovi proizvodi su predviđeni
za izvoz u Izrael i zalivske države.
Poslednji dokaz veze između struk-
tura okupacije i neoliberalnog modela
ekonomskog razvoja je podrška koju je
izraelska vojska pružila održavanju ove
konferencije. Dok je običnim stanov-
nicima Vitlejema onemogućeno da se
kreću bez komplikovanih sigurnosnih
procedura, specijalno obojene lične
karte, i posvećene kontrole na punkto-
vima, učesnici konferencije su ušli u
zemlju i dobili dozvolu da putuju bez
maltretiranja ili bilo kakvih sigurnosnih
provera na izraelskim granicama. Izra-
elska vojska je na samom ulazu u Vitle-
jem istaknula znak dobrodošlice za uče-
snike konferencije. Znak je bio napisan
na arapskom, hebrejskom i engleskom
jeziku, i ukrašen grbom izraelske vojne
okupacije.
Treba istaći da konferencija nije
prošla bez snažnog protivljenja od stra-
ne samoniklo organizovanih narodnih
snaga unutar Zapadne Obale i Pojasa
Gaze. U otvorenom pismu objavljenom
17 Vidi: Stop the Wall, “Develo-
pment or normalization? A critique of West
Bank development approaches and pro-
jects”, www.stopthewall.org for a full cri-
tique of this project.
od strane Upravnog odbora narodnog
bojkota, Komiteta za ljudska prava i ka-
znenu politiku, i podržanom od strane
raznih političkih snaga, pisalo je:
’’Ekonomski i socijalni razvoj u Pa-
lestini je od velikog značaja, i važno je
da se preduzmu mere da se popravi
trenutna ekonomska i politička situa-
cija. Uprkos neprekidnim nacionalnim
i internacionalnim konferencijama sa
ciljem da se udruže nacionalni napo-
ri i resursi; i uprkos podršci od strane
međunarodne solidarnosti, verujemo
da ekonomska konferencija koja će se
održati u Vitlejemu tokom sledećih par
dana, sa prisustvom zvaničnih i nezva-
ničnih izraelskih predstavnika, ima oz-
biljne političke posledice koje se ne mogu
ignorisati... Predloženi projekti uzimaju
kao početnu tačku izraelsko učestvova-
nje u odlučivanju, kao i izraelsku kon-
trolu nad njihovim pravnim statusom…
oni su kreirani da zadovolje ekonomske
zahteve izraelske administracije a ne
interese palestinskog naroda… Ovo nisu
razvojni projekti koje mi hoćemo ili koji
nam trebaju. Nama treba nacionalna
palestinska konferencija sa arapskom i
međunarodnom podrškom za jačanje
palestinske stabilnosti, kao korak ka za-
vršetku naše zavisnosti od okupacije i
njene ekonomije”18.
Dok PPRR i događaji kao što su In-
vesticijska Konferencija stoje kao kobna
osuda rada PZ, da bi potpuno razumeli
sile koje guraju ovu vrstu neoliberalne
strategije, događaji moraju da se posta-
ve u širi regionalni kontekst. Drugi deo
ovog članka posmatra sveopštu eko-
nomsku rekonfi guraciju Bliskog Istoka i
ulogu koju pitanje Palestine igra u kon-
tekstu ove ofanzive predvođene Sjedi-
njenim Američkim Državama. ■
Nastavak teksta u slede-
ćem broju Z magazina: ’Novi
Bliski Istok’ i Palestina
Preveli Kole i Tanja Kilibarda
18 Stop the Wall, “National BDS
Steering Committee: Bethlehem investment
conference: development or normalization”
57
Z SVET
U aprilu 2008. godine nakon talasa
protesta zbog niskih plata i visokih cena
hrane, uključujući i pokušaj brojnih rad-
nika i socijalnih aktivista da organizuju
generalni štrajk 6. aprila, koji su predvo-
dili radnici zaposleni u državnoj tekstilnoj
industriji, egipatska vlada je obustavila
izvoz riže i cementa da bi zadovoljila lo-
kalne potrebe. Obustava izvoza je odgo-
vor na neuspeh izvozno-orijentisane
ekonomije koju su 1991. godine Svetska
Banka i Međunarodni Monetarni Fond
predložili kao strategiju za Egipat. Više
od decenije i po neoliberalnih reformi
u Egiptu dovelo je egipatsko društvo na
ivicu duboke društvene krize. Plašeći
se totalnog kolapsa postojećeg politič-
kog poretka, autoritativni politički režim
predsednika Hosnija Mubaraka nedavno
je izašao u susret zahtevima siromašnih i
radnika obećavajući da će se plate za dr-
žavne službenike podići za 30% i zahteva-
jući od privatnog sektora da ponudi slične
povišice. Kao što su predstavnici egipat-
skih radnika ukazali, visoke cene hrane
nisu bile glavni uzrok ali su pomogle da se
obelodani grozna situacija u koju su pali
egipatski radnici i seljaci sniženjem život-
nog standarda i porastom siromaštva od
sredine 1990-ih.
Krajem 2007. godine, dubina druš-
tvene polarizacije u Egiptu se mogla vi-
deti u dva kontraverzna ali popularna
egipatska fi lma – Heja Fauda (Ovo je
haos) i Hajna Maysara (Do nekih boljih
vremena), koji su bili prikazivani u bio-
skopima širom Kaira i drugih velikih gra-
dova. Filmovi su rado prihvaćeni od stra-
ne frustriranih egipatskih građana koji su
patili od nedostatka političkih sloboda,
ekonomskih prava i državnog ugnje-
tavanja. Filmovi su prikazali brutalnost
egipatske države i neuspeh njene politike
kroz iskustva zajednice jednog od brojnih
sirotinjskih naselja velikog grada. U zemlji
gde preko 40% stanovništva živi ispod ili
blizu granice siromaštva (sa manje od 2
dolara na dan), popularnost ovih fi lmova
ukazuje na to da se narodu smučila cela
situacija. Efektivno izražavanje frustra-
cija je dobilo organizovan oblik samo u
poslednjih par godina i to skoro isključivo
u industrijskoj radničkoj klasi. Na primer,
u 2006. godini su se sprovele 222 indu-
strijske protestne akcije, a u 2007. je bilo
preko 580 protestnih akcija u raznolikim
sektorima uključujući transport, tekstil,
gradsku čistoću, pa i od strane radnika
kao što su doktori, knjigovođe, fakultet-
ski profesori. Ove godine se održao veći
broj industrijskih protestnih akcija, preko
1.000 protesta raznih oblika. Otpor selja-
ka, potisnut državnom represijom, ostaje
skriven od javnosti, iako se otimanje ze-
mljišta od strane građevinaca i turističke
industrije često suočavalo sa snažnim –
iako često nejedinstvenim – otporom od
strane egipatskih narodnih klasa širom
ruralnog Egipta.
U novinarskim reportažama zapad-
nih medija o Egiptu, u skladu sa pozivom
američkog predsednika Džordža Buša
na slobodne izbore i liberalnu demokrati-
ju, pažnja je bila usmerena na kršenje po-
litičkih prava i na represiju nad civilnim
stanovništvom, izolujući time činjenicu
da je globalna ekonomska integracija,
koju su sprovele zapadne imperijali-
stičke sile, odgovorna za patnje većine
Egipćana. Egipat je ostao značajan ame-
rički saveznik u regionu i nastavlja da
igra važnu ulogu kao medijator u izrael-
sko-palestinskom sukobu. Ova regional-
na uloga Egipta često prikriva egipatsku
unutrašnju politiku. Kao rezultat toga,
reportaže o talasu štrajkova i protesta u
Egiptu, koje su dominirale u zapadnim
medijima, u početku su stvorile utisak
da su Egipćani skoro preko noći rešili da
preduzmu akciju ne obazirući se na novi
anti–teroristički zakon (koji je zamenio
raniji zakon o vanrednom stanju i koji za-
branjuje bilo koju aktivnost, uključujući
štrajkove i protestne skupove, koji mogu
da se protumače kao da destabilizuju so-
cijalni poredak i mir).
Realnost je da su egipćanski građani,
radnici i seljaci, doživeli temeljite druš-
tvene promene kada je Egipat otvoreno
prigrlio ekonomiju slobodnog tržišta
1991. godine. Produbljivanje kapitali-
stičkih društvenih odnosa odigralo se
u tandemu sa radikalnim povećanjem
upotrebe prinude i nasilja od strane
egipatske države. Takva politička repre-
sija povezana je sa drastičnim padom ži-
votnog standarda običnih Egipćana.
MMF stupa na scenu…U skladu sa ekonomskom reformom i
programom strukturalnog prilagođavanja
potpisanim sa MMF-om 1991. godine,
egipatska vlada je počela da privatizuje dr-
žavni sektor, i da liberalizuje cene i rente.
Do 2005. godine vlada je prodala (ili cele
ili delimično) 209 od 314 kompanija u dr-
Anđela Džoja
Egipatski protesti: sniženje plata, visoke cene i neuspeh izvozno
orijentisane ekonomije
Neoliberalne reforme dovele su egipatsko društvo na ivicu duboke društvene krize
58
Z SVET
žavnom sektoru koje su bile na spisku da
budu privatizovane. Kao posledica toga,
došlo je do masovnih otpuštanja, okonča-
nja sigurnog zapošljenja, drastičnog sni-
ženja plata i standarda egipatskih radnika.
Radnice su najveće žrtve masovnih otpu-
štanja i nezaposlenosti usled privatizacije
državnih fi rmi.
Egipatska opozicija tvrdi da je eko-
nomska liberalizacija Egipta, na kojoj je
insistirao Nazif, bogate napravila još bo-
gatijim, a siromašne još siromašnijim. Kao
posledica talasa privatizacija tokom 1990-
ih, teški radni uslovi (niske plate, privre-
meni poslovi, smanjene benefi cije, i rad u
smenama) su u većim gradovima postali
svakodnevnica u životu radničke klase
(dok su mnogi drugi morali da se suoče
sa gubitkom posla). Za krupni egipatski
kapital, biznis raste i ekonomski rast je
pozitivan – što znači da su profi ti rasli
na štetu životnog standarda radnika.
Slabost neoliberalnog modela ekonomske
organizacije se jasno video kroz poveća-
nje cene hrane, dok su plate ostale nepro-
menjene, iako su vladajuća egipatska klasa
i ekonomisti slavili pozitivne stope rasta.
Ovaj pad životnog standarda radnika
odrazio se na povećanje radničkog otpora
od 2005. godine.
Radnički otpor: stari i noviNajnezaboravniji moment krize i jav-
nih protesta u skorijoj egipatskoj istoriji je
bila ’’pobuna zbog hleba” 1977. godine,
kao odgovor na Anvar Sadatovu libera-
lizaciju cene hleba. Državna brutalnost je
bila očigledna kada su bezbednosne snage
ubile preko 100 ljudi. Od preuzimanja
vlasti 1981. godine, Mubarak je pažljivo
gledao da spreči reprizu uličnih nemira
iz 1977. godine. Čak je koristio krhku po-
litičku situaciju u Egiptu kao opravdanje
za usporavanje implementacije zahteva
MMF-a i Svetske Banke. Uprkos tome,
neoliberalno orijentisani kabinet premije-
ra Nazifa se nije obazirao na pravo stanje
u kojem se nalazi većina Egipćana.
Od 2005. godine, dešava se nagli
porast u broju štrajkova i protesta širom
Egipta. Protesti u 2005. godini su se od-
vijali u kontekstu predsedničkih izbora i
imali su kao cilj da dokažu nedostatak po-
litičkih prava i prostora za političke deba-
te. Kakogod, radnički protesti 2006. godi-
ne i posle, obeležili su suštinske promene
socijalnih protesta u Egiptu. Ovi protesti
su nastali kao odgovor na privatizaciju dr-
žavnih fi rmi, koja je imala direktne posle-
dice na radničke plate i benefi cije. Istovre-
meno, tajni sporazum između menadžera
tih fi rmi i glavnog državno-kontrolisanog
sindikata - Generalnog Saveza Egipatskih
Sindikata (GSES)1, doveo je do zahteva
industrijskih radnika za većom autono-
mijom od sindikata. Zasićen prevarama
GSES-a i njegovim neuspehom da izrazi
radničke interese, radnički advokat i poli-
tički aktivista Jusef Darviš je 1990. godine
osnovao Centar za Sindikatske i Radničke
Usluge (CSRU)2. CSRU je zaista bio prvi
korak ka osnivanju nezavisnog sindikata
koji bi mogao stvarno da predstavlja inte-
rese radnika i štiti njihova prava. Nažalost,
posle aprilskih protesta ove godine, CSRU
je postao meta napada državne bezbed-
nosti, što je dovelo do prisilnog zatvaranja
centra i brojnih podružnica širom Egipta.
Ovaj potez je bio deo masovnog hapšenja
političkih aktivista u noć pred šestoapril-
ski štrajk. Ovakva vrsta hapšenja se nasta-
vila do današnjeg dana.
Zaveštanje levice u Egiptu je obele-
ženo popuštanjem pred zahtevima vla-
dajuće partije. Tokom 1980-ih, levica se
udružila sa režimskom NDP (Nacional-
nom Demokratskom Partijom) protiv
Muslimanskog Bratstva, što ju je skupo
koštalo u očima siromašnih i seljaka iz
ruralnog Egipta. Dalje povlačenje levice
se desilo uoči iznošenja zahteva MMF-a i
Svetske Banke da se egipatska ekonomija
orijentiše ka izvozu. Prihvativši generalnu
promenu u ekonomiji, bez obaziranja na
posledice po radnike, levica je izgubila
veći deo narodne podrške među Egip-
ćanima. Primer koji ističe slabost levice u
njenom shvatanju sadašnje globalne eko-
1 General Federation of Egyptian
Trade Unions – GFETU
2 Center for Trade Union and Worker’s
Services – CTUWS
nomije je njeno protivljenje privatizaciji
iznošenjem argumenta da je to pokušaj
da se ’Egipat proda strancima’. Vladajuća
partija je lako odbranila privatizaciju po-
kazavši da su Egipćani preuzeli vlasništvo
i kontrolu nad privatizovanim fi rmama, a
ne stranci.
Uz poremećenu i dezorijentisanu le-
vicu, logično je da narod ne smatra da se
uspešno može boriti za svoje zahteve
pomoću levičarske partije. Kao rezultat
toga, radnici, nezaposleni, i oni koji žive
u sirotinjskim krajevima, počeli su da se
samoorganizuju. Najistaknutiji primer
takvog organizovanja su bili studenti koje
sad smatraju pretnjom i zbog toga su stro-
go kontrolisani od strane državne bezbed-
nosti koja aktivno deluje unutar univer-
ziteta. Pošto su garancije za zapošljenje
diplomaca nestale pod Mubarakom, di-
plomci su, bez posla, postali vrlo razoča-
rani. Oni koji su našli posao zarađuju oko
300 egipatskih funti, što nije dovoljno ni
da se plati mesečna kirija za stan. Mladi
osećaju nedostatak ličnog dostojanstva,
jer zbog niskih plata, raširene nezapo-
slenosti, i visokih troškova života, nisu
u mogućnosti da zasnuju porodicu. U
pokušaju da povrate izgubljeno dostojan-
stvo, mnogi mladi muškarci prilaze islam-
skim grupama koje se protive vladi zbog
njene nepravedne politike. Univerziteti u
Kairu i drugim delovima Egipta postali su
tako mesta aktivizma, pobune, i odgova-
rajućeg snažnog prisustva bezbednosnih
snaga. Tako, dok radnici Mahala el Kubre
zahtevaju povišicu u platama, drugi uče-
snici šestoaprilskog generalnog štrajka (i
drugih poziva na masovne protestne akci-
je) imaju dublji odnos prema propadanju
ekonomsko-političkog sistema i korumpi-
Globalizacija je uzrok patnji većine Egipćana
59
Z SVET
rane vladajuće klase koja se obogatila na
račun čitavog egipatskog stanovništva.
Egipćani pate od nedostatka indivi-
dualnih sloboda, prava na obrazovanje
usred propadanja državnog školskog
sistema, prava na ekonomske slobode
i garancija dostojnog života, što je ista-
knuto tokom aprilskih protesta za hleb,
koji su za sobom ostavili sedmoro mrtvih.
Može se zaključiti da su trenutni protesti
i pozivi na generalni štrajk motivisani ma-
terijalnim interesima egipatskih radnika i
srednje klase koja nestaje, kao što se vidi
u štrajkovima radnika kao što su novinari,
doktori, računovođe, koji se suočavaju sa
ogromnim porastom troškova života dok
njihove plate ostaju male. 22 posto Egip-
ćana, odnosno 14.2 miliona živi ispod
granice siromaštva, sa jednim dolarom
na dan, a milioni drugih žive na ivici si-
romaštva.
Mahala el KobraMahala el Kobra je industrijski grad
koji se nalazi 110 km severno od Kaira, i
poznat je po protestnim akcijama u sko-
rijoj prošlosti (kao što su bili veliki štraj-
kovi u decembru 2006. godine), nalik
štrajkovima u znak podrške zahtevima za
bolje plate i benifi cije za više od 250.000
proizvođača i tekstilnih radnika. Radnici
fabrike Mahala sačinjavaju četvrtinu mi-
liona tekstilnih i konfekcijskih radnika u
državnom sektoru.
Zasto je Mahala toliko važna za egi-
patsku državu? Prvo, Mahala je najveća
državna fabrika tekstila koja ispunjava
državne tekstilne potrebe. Kompanija je
osnovana 1928. godine od strane banke
Misr, simbola egipatskog nacionalizma.
Drugo, njeni radnici su izbili na čelo in-
dustrijskih radnika u Egiptu, pružanjem
snažnog otpora privatizaciji te fabrike.
Insistiranje na konkurentnosti je dovelo
do toga da ostali radnici državnog sektora
imaju niske plate, a u Mahali su mesečne
plate oko 34 dolara, od čega je veći deo
plate apsorbovan visokim kirijama za rad-
nička prebivališta, hranu i javni prevoz.
Ranije u 2006. godini, radnici Mahale
su štrajkovali kada je Premijer Nazif pre-
kršio obećanje da će se povećati godišnji
dodatak niskim platama. Štrajk je utoliko
bio uspešan što su radnici dobili bonuse
za 45 radnih dana umesto za dva meseca,
koliko su zahtevali.
U skorašnjim protestima u Maha-
li, tokom aprila 2008. godine, na kojima
je preko 15.000 ljudi protestvovalo zbog
povećanja cene hrane, uhapšeno je preko
150 demonstranata i rečeno je da su mož-
da dve osobe ubijene od strane bezbedno-
snih snaga. Gnevni mladi momci koji su
se pridružili radnicima zapalili su i uništili
postere predsednika Mubaraka. Policija
je pucala na dečaka od 15 godina koji je
bio u svom stanu, i ubila ga. Državna po-
licija je zaustavljala i hapsila novinare koji
su probali da obaveste ljude čiji su rođaci
bili uhapšeni. Istovremeno, državni medi-
ji su prikazivali dvodnevni ustanak u Ma-
hali kao uništavanje državnog vlasništva
i vandalizam, kao što su režimski mediji
1977-ih nazvali ulične proteste za hleb
’lopovskom revolucijom’. Državna policija
je, čak i nakon potiskivanja protesta, i da-
lje bila vrlo prisutna u gradu (30 kamiona
punih bezbednosnih snaga). Državne vla-
sti su poništile izbore za lokalnu upravu u
Mahali el Kubri i drugim delovima delte
Nila iz straha da će pobediti kandidati koji
su simpatizeri radnika ili Muslimanskog
Bratstva. Uprkos svemu tome, fabrički
zvaničnici su probali da obeshrabre štrajk
nudeći 90 egipatskih funti (LE) subvencije
za hranu, što su radnici odbili tvrdeći da
poskupljenje cene hrane zahteva makar
150 egipatskih funti.
Kao odgovor na skorašnju socio-
ekonomsku krizu u kojoj se našao Egi-
pat, egipatska vlada je usvojila dvostruku
strategiju koja se fokusira na ograničenu
preraspodelu i represiju. S jedne strane,
država je najavila obustavu izvoza ključ-
nih prehrambenih proizvoda i građevin-
skog materijala (cementa, čelika, riže)
da bi smanjila troškove života egipatskih
građana. Ova obustava izvoza, koja će
da se nastavi do oktobra 2008. godine je
propraćena mnogo važnijom najavom
povećanja plata za 30 odsto za radnike u
državnom sektoru širom Egipta. S druge
strane, predsednik Mubarak je saopštio
da će se bilo koji pokušaj ’’uznemiravanja
društvenog reda’’ suočiti sa snažnim dr-
žavnim bezbednosnim snagama.
Politička represijaOd protesta za hleb 1977. godine, egi-
patski zakon o vanrednom stanju je često
bio upotrebljivan da bi se suzbilo pravo na
udruživanje radnika i građana. Posle 2001.
godine, egipatska država je nameravala
da uskladi zakon o vanrednom stanju sa
anti-terorističkim zakonom koji je sadr-
žao krupnije negativne posledice po sve
vrste društvenih protesta i otpora prema
državnoj politici, jer je sve vrste aktivno-
sti koje bi mogle da uznemire društveni
red defi nisao kao terorističke aktivno-
sti, čime su postajale podložne policijskim
merama. Egipatska država i vladajuća
NDP ove državne mere upotrebljavaju
da spreče nastanak alternative trenutnom
poretku, ma o kojoj varijanti da se radi -
levičarskoj ili islamskoj. Kako bi zadržala
snažnu kontrolu nad vlašću predsednika,
NDP je usvojila ustavne amandmane koji
ograničavaju mogućnost drugih partija da
kandiduju svoje kandidate za predsednič-
ke izbore. Da bi nominovali kandidata za
predsedničke izbore, partija mora da do-
bije podršku 10 poslanika iz svake lokalne
skupštine u 14 provincija. Na taj način,
izbori za gradsko veće su postali meta dr-
žavne represije zbog straha od kandidatu-
re anti-režimskih poslanika koji bi mogli
da podrže opozicione partije. Posledica
tih mera je da su na izborima 2008. go-
Narod ne smatra da se za svoje zahteve može boriti pomoću levičarske partije
60
Z SVET
dine prijavljene kandidature na samo 30
odsto skupštinskih mesta od celokupnih
52.000. Muslimansko Bratstvo je bojko-
tovalo izbore pošto su mnogi od njihovih
potencijalnih kandidata bili uhapšeni od
strane države.
Rasplet neoliberalizma i moguće alternative
Kao što se desilo i 1977. godine, egi-
patski državljani su 2008. izašli na ulice da
protestvuju zbog povećanja cene hleba.
Državni zvaničnici su se nadali da će tim
povećanjem pomoći smanjenje defi cita
državnog budžeta. Protesti su upozorili
vlast da se Egipćani neće umiriti dok su
njihove najosnovnije potrebe nezadovo-
ljene. Plašeći se dalje eskalacije protesta
koji su se dogodili početkom aprila, dr-
žavni zvaničnici su najavili sprovođenje
kontrole nad cenama, povećanje plata, i
usmeravanje hrane i cementa namenjenih
izvozu ka domaćoj potrošnji. Egipatski
predsednik je naredio vojsci da pravi hleb
upotrebljavajući vojne peći, kako bi se re-
šio problem nedostatka hrane. Ove mere
su preduzete u vreme kada se egipatski
radnici suočavaju sa najnižim nivoima
plata. Egipatski radnici zarađuju 92 odsto
manje nego radnici koji rade slične poslo-
ve u Izraelu, 81 odsto manje nego radnici
u Turskoj, 65 odsto manje nego radnici
u Tunisu, 40 odsto manje nego radnici u
Indiji, i 15 odsto manje od radnika u Pa-
kistanu. Istovremeno, cena hrane se od
2007. godine udvostručila, dok su rente i
cene prevoza drastično porasle. Čak i sa
dva posla i preko 12 sati rada, egipatski
radnici nisu u mogućnosti da plate mini-
malnu kiriju za mali stan koji košta oko
300 egipatskih funti mesečno (zbog pora-
sta cene cementa i čelika).
Fenomen hrambene i stambene ne-
sigurnosti zahvatio je Egipat od kada je
počela tranzicija ka izvozno-orijentisa-
noj ekonomiji koja je sa lokalnim pro-
izvodima izlazila u susret globalnim
zahtevima ignorišući lokalne potrebe.
Što se tiče trenutnih protesta u Egiptu
značajno je da dovode u pitanje legitimi-
tet neoliberalnog modela ekonomskog
razvoja koji je bio snažno nametnut od
strane Nazifove vlade. U sledećim mese-
cima moguće je da će vlada pokušati da
kontroliše nanetu štetu nekim merama
ponovne raspodele. Bez obzira na to, ve-
ličina nezadovoljstva, državnog nasilja i
otimanja vlasništva, ne mogu biti zaustav-
ljeni bez korenitih promena u postojećem
skupu socio-ekonomskih mera.
Stenfordski istoričar Joel Beinin,
specijalista za radničke pokrete moder-
nog Bliskog Istoka, u članku objavljenom
u MERIP-u 9. maja 2007. godine, uvideo
je potrebu za izgradnjom progresivne
alternative koja bi mogla efektivno da
se odupre egipatskoj državi. On piše da
egipatska levica nikad nije uspela da
poveže američki imperijalizam i izra-
elsko-palestinski sukob sa proširenjem
kapitalizma. Kao rezultat toga, levica je
nastavila da osuđuje imperijalizam i cio-
nizam, bez izgradnje narodnog pokreta
koji bi mogao da se usprotivi prošire-
nju kapitalističkih društvenih odnosa
u Egiptu. Ova slabost levice ostavila je i
radnike i seljake bez institucionalne veze
sa levičarskom partijom do te mere da je
stara levica postala irelevantna u Egiptu.
Ipak, Beinin porast talasa štrajkova i rad-
ničkih protesta tumači kao znake da se
intenzitet borbe između radnika i kapita-
la povećava kako se neoliberalni projekat
sve više gura napred. Postavlja se pitanje
da li autentična levica može ponovo
da se izgradi na ovom talasu protesta i
da spoji mnogobrojne urbane i ruralne
borbe u jedinstvenu borbu protiv kapi-
talizma, ili će promašiti istorijsku šansu
da se rekonstruiše. ■
Preveli Kole i Tanja Kilibarda
Jačanje kapitalizma zahteva i jačanje državne represije
61
Z SVET
Amandman na Akt o prisluškivanju,
koji je nedavno usvojila Bušova admi-
nistracija, uspaničio tamošnju stručnu
javnost, koja smatra da im sleduje uki-
danje slobode izražavanja i prava na pri-
vatnost
Usvajanje amandmana na Akt o pri-
sluškivanju, koji je Bela kuća većinom
glasova odobrila krajem juna, alarmirao
je intelektualne krugove u Americi. Upu-
ćeni tvrde da je taj amandman praktično
dao apsolutnu moć Bušovoj admini-
straciji da, bez straha od zakonskih po-
sledica, prislušuje telefonske razgovore i
proverava elektronsku poštu.
Povodom ovog slučaja oglasio se
američki PEN centar, Hjuman rajts voč,
Amnesti internešenel i mnoge druge or-
ganizacije, koje su podnele tužbu protiv
američke vlade zbog, kako tvrde, ukida-
nja osnovnih građanskih prava na pri-
vatnost i slobodu govora, sumnjičeći ih
usput za teško ogrešenje o njihovu sveti-
nju – američki ustav.
Prema pisanju američke štampe,
Bela kuća je krajem juna odobrila pro-
tivustavni amandan sa jednim ciljem –
da se pravno zaštite kompanije koje se
bave telekomunikacijom od eventualnih
tužbi zbog narušavanja privatnosti, čime
bi Bušova administracija dobila potpuno
odrešene ruke da prati i nadzire telefone
i imejlove.
U jednom članku Asošiejted presa
piše sledeće:
– Amandman, koji je izglasan sa
293 glasa za i 129 protiv, čini mnogo
više od puke zaštite telekomunikacijskih
kompanija. Najnovije proširenje Akta
o nadziranju stranih informacija jeste
pokušaj da se dovede u balans pravo na
privatnost sa odgovornošću vlade da za-
štiti zemlju od napada, tako što će uvesti
promene u telekomunikacione tehnolo-
gije – piše u članku.
Cela priča oko prisluškivanja tele-
fona i praćenja elektronske pošte poče-
la je pre šest godina, neposredno posle
terorističkog napada na kule bliznakinje,
11. septembra 2001. godine. Tada je re-
aktiviran akt o nadziranju svih informa-
cija koje stižu iz sveta i ulaze u Ameri-
ku, nastao daleke 1978. godine, i to bez
traženja dozvole od nadležnog suda, čije
puno ime na engleskom glasi Foreign
intelligence surveillance court. Od tada
do danas podneto je 40 tužbi, što od
pojedinaca, što od grupa, koji smatraju
da Bušova administracija nelegalno pri-
sluškuje njihove telefone i pregleda elek-
tronsku poštu. Ovaj, poslednji u nizu
amandmana na Akt, samo je dolio ulje
na vatru. Time je završena rasprava oko
ovog akta između demokrata i republi-
kanaca, koja je buktala poslednjih me-
seci, jer je, izglasani amadman „prošao”
zahvaljujući glasovima Demokratske
stranke, što je dodatno šokiralo tamoš-
nju javnost.
Ipak, postoje
i autori koji sma-
traju da to još ne
predstavlja opa-
snost za stvara-
nje staljinističke
atmosfere u Ame-
rici. Autor Endru
Kohran, koji je
radio pri kance-
lariji američkog
državnog tužioca,
na svom blogu be-
leži da još nije vre-
me za paniku, zato
što je potrebno da
američki Senat tek
odobri usvajanje
amandmana za
Akt o nadziranju
informacija. On ističe da prvo sleduje
dugotrajna procedura i proučavanje tog
spornog dokumenta, tako da bi mogao
isti da bude aktiviran tek za oko dve go-
dine.
– Očekujem da tada amandman
bude osporen – beleži Kohran.
Američki PEN centar, na čelu sa
Frensin Prouz, koji okuplja istaknute
američke intelektualce, najviše strahu-
je za privatnost, prevashodno zbog či-
njenice da usvajanje amandmana znači
da svaki međunarodni poziv može biti
prisluškivan bez ustavom garantovanog
sudskog naloga. Osim toga, autoriteti iz
PEN-a strahuju da Bušova administra-
cija novim amandmanom pruža imuni-
tet Telekomunikacionim kompanijama,
čime navodno planira da već pokrenute
tužbe protiv njih učini ništavnim.
Stanko Stamenković
Strah od prisluškivanja
Šta je Fisa?Fisa (Foreign intelligense survei-
llance act) ozvaničen je kao Akt ame-
ričke Vlade 1978. godine, sa namerom
da se prisluškivanje međunarodnih
poziva ka Americi zakonski odvoji od
„standardnog”, policijskog nadziranja
u SAD-u. Ovaj Akt je uvela američ-
ka Vlada, kako bi imala uvid u oba-
veštajne podatke iz inostranstva, bez
obzira na to da li oni predstavljaju kr-
šenje nekog američkog zakona. Akt je
imao ograničenja, između ostalog, da
određen razgovor može biti prisluš-
kivan samo u kratkom vremenskom
periodu, kako se ne bi narušilo pravo
na privatnost. Nalog izdaje sud koji
sprovodi ovaj akt, i može da ga izda
čak i ako se prisluškivani čovek uop-
šte ne bavi nekom vrstom kriminalne
aktivnosti. Na meti nadziranja može
biti i građanin SAD, ukoliko postoji
pretpostavka da je agent „strane sile”.
Najnovijim proširenjem ovog Akta,
u režiji Bušove administracije, tvrde
kritičari, jeste pokušaj da se teleko-
munikacione kompanije „operu” od
odgovornosti za nadziranje pošte i
telefona, čime bi se stvorila mračna
atmosfera praćenja i prisluškivanja, u
stilu Orvelovog „Velikog brata”.
62
Z VIZIJA I STRATEGIJA
Baš kao i dolazak do otkrića ili inovacije,
izgradnja boljeg društva zahteva mnoštvo
pokušaja, i grešaka, i eksperimentisanja,
da bi se stiglo do modela koji funkcioniše.
Međutim, traganju za boljim modelom
pomažu dobra analiza i dobra teorija
društva, baš kao što dolasku do naučnog
otkrića ili tehničkog pronalaska pomažu
teorije prirodnih nauka.
Integralna analiza ili teorija društva,
kakva mislim da je nama potrebna da bi-
smo stvorili celovitu viziju društva, mora-
će da sadrži okupljene na jednom mestu
ne samo ciljeve i sredstva nego i sve glav-
ne sfere i dimenzije društva i svih svetova
ljudskog iskustva (telesnog, umnog i du-
hovnog). Moraće da se bavi svim glavnim
aspektima društvenog iskustva kao što su
politička, ekonomska, kulturna, rodna,
komunikaciona, umetnička i naučna sfe-
ra (da navedemo samo glavne). Drugo, da
bismo pravedno presudili u dugotrajnom
konfl iktu između koncepcija društva u
čijem su centru ljudi i onih zasnovanih
na društvenoj strukturi, biće potrebno
da pažljivo proučimo oba tipa koncepci-
ja kao i odnos između aktera i socijalne
strukture. Treće, potrebno je da ona ima
istorijski pristup koji obraća pažnju na
istorijske obrasce i obrasce društvenog
razvitka.
Društvene sferePrvo, s obzirom na različite sfere
društva kojima treba da posvetimo pa-
žnju, ima smisla, verujem, da napravimo
razlike koje bi bile i logične i praktične. Na
primer, najpoznatija razlika u društvenoj
teoriji je ona između ekonomske sfere i
političke sfere. To jest, opšteprihvaćeno
je da, iako postoje značajne veze između
ove dve sfere društva, one čine izdvoje-
ne sfere (o čijoj odvojenosti, bez sumnje,
može da se raspravlja). Treća ključna
sfera, koja je tek nedavno shvaćena kao
jedna od onih koje zahtevaju posebnu
pažnju, jeste sfera komunikaciije. Ostale
važne sfere obuhvataju kulturu, doma-
ćinstva ili odnose između polova, i, rekao
bih, sfere umetnosti i zabave, kao i sferu
nauke, a možda i neke druge. Jasno je da
postoji snažna povezanost između svih
ovih sfera, ali mi možemo da pravimo
logičke i praktične distinkcije kakve nam
odgovaraju da bismo razvili jasniju ana-
lizu društva i kreirali jasniju viziju onoga
gde bismo možda želeli da stignemo.
Možemo se držati ovog pristupa da-
lje, naravno, posmatrajući sfere da bismo
otkrili njihove funkcije i obeležja koja su s
tim povezana, kao i to kako su one ispre-
pletane. Ekonomija se, na primer, bavi
našim odnosom prema svetu proizvede-
nih predmeta i usluga i načinom na koji se
oni raspoređuju. Politička sfera je odgo-
vorna za regulisanje međusobnih odnosa
ljudskih bića kao subjekata, na osnovu
ustanovljenih normi i pravila. Takođe
možemo napraviti i podpodelu savreme-
ne ekonomije na podsfere produkcije,
razmene i tehnologije, a savremenu po-
litiku podeliti na tri podsfere vlasti, za-
kona i civilnog društva. Na sličan način
možemo postupiti i sa drugim ključnim
oblastima društvenog života, izoštravaju-
ći naš pogled na njihove sastavne delove i
međusobne odnose.
U svim oblastima života, svest u
našim glavama određuje kako mi, ko-
lektivno, osmišljavamo svet, i oblikuje
naše delovanje u svetu. A institucional-
ne strukture koje nas okružuju određuju
granice svesti, baš kao što nas naša svest
navodi da se bavimo i menjamo te struk-
ture. Ovaj odnos između svesti/ponaša-
nja i struktura koje nas okružuju uvek je
pun kreativnosti i neodređenosti, ali je
neporecivo da uzročno-posledično
dejstvo teče u oba smera, iako je pone-
kad snažnije u jednom a ponekad u dru-
gom smeru.
Ono što ova dijalektika između si-
stema i ljudi takođe implicira jeste da
svaka društvena sfera ima dve dimenzije
koje joj odgovaraju. Ekonomija, politika i
sfera komunikacije ili rodova, sve imaju
i institucionalni okvir i centralnu struk-
turu, kao i skup uverenja, običaja, obra-
zaca ponašanja sa njima povezanih ljudi.
Stoga, da bi socijalni život imao smi-
sla, potrebno je da posvetimo pažnju i
onome što se krije u glavama ljudi i na
njihove navike, ali i na institucije koje
ti ljudi pokreću u okviru svake značaj-
nije sfere društvenog života.
Evolucija/razvitak društvaNa kraju, mislim da će temeljan i ta-
čan uvid otkriti da se istorija, iako često
izgleda kao da je nasumična i bez ikakvog
određenog smera, na jednoj velikoj šemi
zbivanja koja prikazuje kretanja tokom
milenijuma a ne decenija, odvijala u jasno
prepoznatljivom smeru. Iako ova usmere-
nost nije uvek i neizostavno bila pozitivna
za ljudska bića, u njoj postoji izvesno po-
većanje kompleksnosti i povećanje ljud-
ske relativne individualne autonomije.
Ova tvrdnja o usmerenosti istorije može
izgledati lako odbaciva, posebno onim
levičarima koji slave slobode koje su po-
jedinci uživali u "jednostavnijim" društvi-
ma, poput američkih starosedelačkih in-
dijanskih plemena, na primer. Međutim,
iako je moguće zamisliti da su pojedinci
u društvima tako malih proporcija mogli
uživati više slobode nego pod nekim od
oblika moderne ekonomske ili političke
opresije (što je ipak sasvim diskutabilno),
oni nisu imali tu vrstu autonomije da de-
luju kao pojedinci kao što to čine ljudi u
modernim društvima, u smislu činjenja
širokog dijapazona stvari koje moderna
Gregori Vilpert
Povezivanje postkapitalističkih alternativa
63
Z VIZIJA I STRATEGIJA
tehnologija i moderna građanska prava
nama omogućuju.
Sfere društvenog života se mogu ra-
zvijati, ili dramatičnije transformisati, a
isto tako mogu doživeti i regresiju. Jedna
može uticati na druge, vukući ih napred
ili unazad, i obrnuto. Ali razvojni potenci-
jal postoji, a teorija koja nastoji da sakupi
sve informacije za stvaranje vizije uzeće,
po mom mišljenju, za ozbiljno Marksovo
uputstvo da treba da se borimo za druš-
tvo "u kome je slobodan razvoj svakog
pojedinca uslov slobodnog razvoja svih."
Stvaranje slobodnijeg i ravnomernijeg razvoja u okviru svake sfere, dimenzije i društvene grupe
Jedan od najvećih problema savre-
menog društva, rekao bih, jeste to što
ogromna većina svetske populacije nema
mogućnost slobodnog razvoja, pa pre-
ma tome ni mogućnost da pronađe nova
rešenja za svoje probleme. Mnogi tipovi
neravnomernog društvenog razvoja ili
nedostatka razvoja ili evolucije ne samo
da blokiraju razvoj velikog segmenta
svetskog stanovništva, odnosno spreča-
vaju razvoj svakoga i svih, nego ograni-
čavaju slobodu, ravnopravnost i socijalnu
pravdu.
U svakoj sferi društvenog života mo-
žemo da identifi kujemo neka ključna ve-
rovanja, ponašanja i strukture, koji su po
defi niciji cen-
tralni i drže
je na okupu,
pomeraju nje-
ne granice i
obeležja. Za
menjanje sfere, efi kasno je produbiti sa-
znanja o njima. Ova obeležja, ideje, pona-
šanja i strukture koji ih defi nišu, stožerne
su tačke, ako uspemo da ih otkrijemo,
biće efektivnih promena u svakoj sferi.
Ako se nadamo da unapredimo ra-
zvoj u bilo kojoj sferi društvenog života,
možemo i da pokušamo da pokrenemo
razvoj u jednoj njenoj dimenziji u datom
trenutku i da se nadamo da će druge di-
menzije biti njime zahvaćene. Na pri-
mer, možemo pokušati da pokrenemo
promene u strukturama i da se nada-
mo da će na kraju promene zahvatiti
i način mišljenja, ili obrnuto. Istorija
društvenih eksperimenata, ipak, po-
kazuje da promene u jednoj dimenzi-
ji, bilo u dimenziji ponašanja i svesti,
bilo u dimenziji socijalne strukture,
prečesto bivaju vraćane unazad ako
paralelno sa njima ne idu promene i u
drugoj društvenoj dimenziji. To znači
da ako radimo na promenama, na pri-
mer, ekonomskih struktura, uvođenjem,
recimo, kooperativnog menadžmenta, a
nismo obezbedili odgovarajuće promene
načina na koji ljudi shvataju ekonomski
menadžment (i vlasništvo), nove eko-
nomske strukture će brzo propasti. Na
sličan način, možemo da pokušamo da
uvedemo novo shvatanje ekološke svesti,
ali sve dok postoje ekonomske strukture
koje olakšavaju eksternalizaciju troškova,
ova svest će rapidno slabiti.
Slično tome, ako radimo na promeni
u jednoj sferi, kako u shvatanjima i navi-
kama tako i u institucijama, ne menjajući
pri tome druge sfere, ponovo rizikujemo
da, kako istorija pokazuje, tromi delovi
društva povuku unazad one na kojima
smo radili. Okrenimo se sad pitanju kako
promena ključnih verovanja i ponašanja
u svakoj od glav- nih
sfera može da dovede do širih socijalnih
promena.
Produkciona sfera – prava vlasništva - kooperativa
Kapitalistička proizvodnja je organi-
zovana na principu privatnog vlasništva
i privatne akumulacije profi ta. Ova ka-
pitalistička proizvodna sfera je postala
jedan od glavnih izvora neslobode, soci-
jalne nepravde i neravnomernog razvo-
ja. Iako to države povremeno koriguju
merama državne preraspodele, danas te
mere ubrzano nestaju kako svet postaje
sve više globalno integrisan a pojedinač-
ne države sve teže posežu za merama
koje mogu da odvrate potencijalne
privatne investitore. To znači da refor-
matorske mere koje mogu da preobraze
funkcionisanje proizvodne sfere postaju
sve manje efi kasne i da svako ko veruje
u slobodu i socijalnu pravdu treba da
traga za transformativnijim merama
da bi otklanjao uzroke neravnomerne
kapitalističke proizvodnje.
Ako pogledamo svojinska i uprav-
ljačka prava, videćemo da je transforma-
cija shvatanja toga ko može da poseduje
i kontroliše produktivnu svojinu od su-
štinske važnosti za stvaranje veće socijal-
ne pravde. To jest, prava na produktivnu
svojinu bi morala da se transformišu iz
univerzalnog prava u pravo koje pripada
kolektivu koji je pogođen produkcijom na
toj svojini.
Ostvarivanju takvih promena bi po-
moglo ako bi postojao društveni trend
koji bi mogao biti ohrabren i koji se može
organski razviti iz postojećih
društvenih odnosa. Koliko je
savremeno društvo
spremno za
t a k a v
64
Z VIZIJA I STRATEGIJA
preobražaj? Borci za socijalne promene -
aktivisti treba da analiziraju i ispitaju gde
bi postojeće trendove trebalo ohrabriti a
gde socijalni trendovi deluju protiv cilja
da se ostvari preobražaj u proizvodnoj
sferi. Što se toga tiče, izgleda da zaista
imamo snažne društvene trendove koji
kao da vode u pravcu preobražaja proi-
zvodne sfere. Jedan takav trend je rastući
trend osnivanja neprofi tnih organizaci-
ja. Sve više institucija u razvijenom svetu
su neprofi tne organizacije, u kojima je
vlasništvo produkcije organizovano
na kolektivnom principu radi unapre-
đenja društvenih dobara (što ne znači
da one uvek ispunjavaju taj cilj, ali je on
bar eksplicitno drugačiji od ciljeva profi t-
nih organizacija). Na sličan način, raste i
broj proizvođačkih i potrošačkih zadruga
širom sveta. Ovi trendovi mogu poploča-
ti put za menjanje načina na koji je svoji-
na nad proizvodnim sredstvima u celini
zamišljena.
Sfera razmene - novac – demokratski i bez kamate
Druga sfera, sfera razmene, reguliše
kako se razmenjuju i raspodeljuju robe
i usluge. Problem sa državnom regu-
lacijom je uopšte široko priznat jer se
veruje da je doprineo propasti državnog
socijalizma u Istočnoj Evropi. Najzad, u
jednoj autoritarnoj državi vrlo komplek-
snog društva, nemoguće je da centralna
državna vlast tačno zna gde su i koje robe
i usluge potrebne i kako da u skladu s tim
uredi cene. U takvom sistemu ima pre-
više podsticaja da informacije o stvar-
nim potrebama stanovništva budu
iskrivljene a bez dobrih informacije dr-
žava ne može da donosi dobre odluke.
Suprotan pristup, koji dominira, je-
ste prepuštanje tržištu, koristeći se za
određivanje cena kursom koji utvrđuje
centralna država, što zauzvrat dopušta
proizvođačima da odluče šta će i u kojoj
količini da proizvode. Taj sistem previše
pati od ozbiljnih problema koji su u sferi
globalizacije postali još teži.
Problem je što tržište ima tenden-
ciju da povećava nejednakost jer su
moćni u boljem položaju da iskoriste
prednosti tržišne situacije nego slabi, kao
i tendencija tržišta da skriva stvarne troš-
kove proizvodnje tako što ih proizvođači
često eksternalizuju kao što to pokazuju
zagađenje prirodne okoline i eksploata-
cija.
Vizionarski zadatak ekonomije je i da
zamisli ono što bi zamenilo privatno vla-
sništvo i upravljanje odozgo na dole, kao i
ono što će zameniti autoritarni ili konku-
rencijski model raspodele.
Ključ funkcionisanja sfere razmene je
novac. To jest, ekonomija slobodnog tr-
žišta ne može da funkcioniše bez novca.
Nažalost, novac, baš kao i privatna svo-
jina u sferi proizvodnje, takođe doprinosi
povećavanju materijalne nejednakosti a
time i neravnomernom razvoju ili blo-
kiranju razvoja. Novac to čini tako što
omogućuje vlasnicima novca da na nje-
mu zarađuju kamatom, što znači da im
dopušta da zarađuju novac i ne mrdajući
prstom. Naličje kamate je to što oni koji
nemaju novac moraju da ga pozajmlju-
ju i plaćaju za to više novca nego što su
pozajmili, što umanjuje njihove prihode.
Ukratko, dominantan oblik novca (kao
što ćemo videti, postoje i drugi oblici
novca) povećava nejednakost. Kamata je,
međutim, apsolutno neophodna u posto-
jećim ekonomskim sistemima jer bez nje
svet ne bi imao imao čime da podstakne
vlasnike novca da ga drže u opticaju, a
bez cirkulacije novca ekonomija bi se us-
poravala i zaustavila, dok je razmena bez
novca u našem ekonomskom sistemu -
praktično nemoguća.
Stoga što su ekonomska pitanja koja
se tiču ove sfere previše komplikovana da
bi se iznela u kratkom spisu, postoji obilje
literature koja objašnjava načine funkcio-
nisanja novca i kako se novac može modi-
fi kovati tako da ustvari doprinosi socijal-
noj pravdi umesto nepravdi. Neki od tih
projekata su poznati kao lokalna valuta,
komplementarna valuta ili lokalni sistemi
trgovine i razmene. Postoje stotine takvih
projekata širom sveta, ali najviše ih je u
Evropi, gde se stvara više teorija i rasprav-
lja o ekonomiji sa drugačijim tipom nov-
ca nego u svetu koji govori engleski.
Tehno-sfera – korisno znanje - besplatno
Tehnologija je još jedna suštinska
podsfera ekonomske sfere. Prema ne-
kim teoretičarima društva, tehnologi-
ja je ključna pokretačka sila društvenih
preobražaja, odgovorna za prelazak iz
lovačko-sakupljačkog u zemljoradničko,
industrijsko, informaciono društvo. Ona
igra važnu ulogu ne samo u tome na koji
način proizvodimo stvari, nego isto tako
u načinu na koji ih razmenjujemo i kako
se odnosimo i komuniciramo jedni sa
drugima, ne samo time što naše interak-
cije čini efektivnijim, već i tako što u njih
unosi kvalitetne promene.
Ključni princip oko koga je sfera teh-
nologije organizovana jeste pravo intelek-
tualne svojine. Međutim, prava intelektu-
alne svojine, kako su danas formulisana,
predstavljaju užasnu prepreku širenju
blagodeti tehnologije, jer samo oni koji
mogu da plate licence za korišćenje te
svojine imaju pristup tehnologijama. Isto
tako, intelektualna svojina doprinosi pola-
rizaciji prema bogatstvu između bogatih
i siromašnih. S jedne strane, ta prava osi-
guravaju da oni koji imaju intelektualnu
svojinu postaju čak i bogatiji nego što su
nameravali da budu, dok na drugoj strani
odlivaju prihode i bogatstvo onih koji žele
da steknu pristup toj tehnologiji. Princip
koji je na delu donekle je sličan onom kod
svojine nad produkcionim materijalnim
sredstvima (kao što su fabrike), osim što
kod intelektualne svojine postoji suštin-
ska razlika koja se ogleda u tome što se
ona može udvostručiti ili reprodukovati
daleko lakše nego materijalna svojina.
Stoga transformacija načina na koji
opažamo i na koji se odnosimo prema ko-
risnom znanju može dovesti do značajne
transformacije same sfere tehnologije.
Umesto da mislimo o korisnom znanju
kao o nečemu što se može posedovati i
prodavati, potrebno je da na njega gleda-
mo kao na nešto što svako ima pravo da
koristi, kao na pravo svih ljudi. To ne zna-
či ukidanje shvatanja autorstva i odavanja
počasti originalnom pronalazaču ili piscu.
Međutim, ono što treba da se menja jesu
prava koja originalni pronalazač ili pisac
ima nad svojim intelektualnim delom.
Trendovi besplatnog softvera, ’’open
source’’softvera, generičkih produkata u
medicini i muzike oslobođene plaćanja
autorskih prava jesu trendovi koji po-
kreću stvari u pravcu transformacije ko-
Prava intelektualne svojine, kako su danas
formulisana, predstavljaju užasnu prepreku
širenju blagodeti tehnologije, jer samo oni koji
mogu da plate licence za korišćenje te svojine
imaju pristup tehnologijama.
65
Z VIZIJA I STRATEGIJA
risnog znanja iz njegovog shvatanja kao
individualne svojine ka njegovom shvata-
nju kao ljudskog nasleđa kome je pristup
slobodan (i neograničen).
Sfera vlasti – legitimna moć – delegiranje i učestvovanje
Sad prelazimo na prvu podsferu po-
litike, sferu upravljanja, vlasti. Ova pods-
fera reguliše kome je dozvoljeno da vlada
i nad kim. Stožer moderne vlasti je stav
da oni koji su demokratski izabrani da
vladaju imaju pravo da tako i čine, u gra-
nicama zakona. Iako je ovakav oblik legi-
timne vlasti značajan napredak u odnosu
na prethodne forme, kao što je vlast koja
se dodeljivala po tradiciji i shvatanju bo-
žanskog i prirodnog poretka, sve je teže
utvrditi gde su granice legitimnosti pred-
stavničke demokratske vlasti.
Postoje najmanje tri načina na koja se
predstavnička demokratija sve više kvari-
la, korumpirala. Prvo, predstavnici naro-
da su, u SAD ali i u većini drugih zemalja,
veoma zavisni od sakupljanja donacija za
izborne kampanje, u kojima oni prikupe
milione od elitnih krugova i stoga ih ti isti
krugovi poseduju. Iako zakonodavna vlast
sigurno može da promeni sistem obezbe-
đivanja novca za fi nansiranje kampanja,
podsticaji je vuku u suprotnom smeru.
Drugi problem je to što u predstavničkoj
demokratiji izabrani predstavnici imaju
tendenciju da se jako udalje od svog bi-
račkog tela, lako padnu pod uticaj kor-
porativnih lobista i zastupaju interese
dijametralno suprotne interesima onih
koji su ih izabrali. Treći problem kvarenja
predstavničke demokratije se pojavljuje
kao uticaj privatnih masovnih medija koji
promovišu politike i diskurse koji odgo-
varaju interesima elite i bizinisa. Ankete
uporno pokazuju, na primer, da su stavovi
građana ’’više ulevo” od stavova njihovih
izabranih predstavnika u ogromnoj veći-
ni najrazličitijih pitanja. Jedan od uzroka
ovakve situacije je upravo udaljavanje
onih koji odlučuju od onih koje te odluke
pogađaju. Posledice ove otmice vlasti (od
naroda) su, da ponovimo, rast bogatstva i
moći onih koji su već bogati i moćni i sve
manje slobode i socijalne pravde za ma-
nje moćne i bogate.
Preobražaj onog što se smatra le-
gitimnom vlašću u pravcu ideje da je
ostvarivanje vlasti legitimnije u direk-
tnodemokratskom odlučivanju i demo-
kratskom učestvovanju, pomoći će da se
smanje neki od problema predstavničke
demokratije. Takav participativni oblik
legitimne vlasti, u kome obični građani
učestvuju i imaju veću moć odlučivanja,
zavisnu od stepena u kome ih se odre-
đena pitanja tiču i pogađaju ih, pomogla
bi da se izbegne uticaj moćnih privatnih
interesa.
Već sada svuda u svetu postoje tren-
dovi koji se kreću u tom pravcu. Možda je
jedan od najefektivnijih bio onaj u Kerali,
u Indiji. Ostali obuhvataju proces partici-
pativnog budžeta u Porto Alegreu (Bra-
zil) i savete za lokalno planiranje u Vene-
cueli. Ovi procesi su promenili značenje
i praksu legitimne vlasti prepoznajući
ograničenost koncepta reprezentativne
demokratije.
Zakonodavna sfera - zakon - relativne univerzalnosti
Druga podsfera političke sfere – sfe-
ra pravnog sistema – često se promišlja
u terminima mučne borbe da se postigne
da legalna sfera funkcioniše onako kako
bi stvarno trebalo, pri čemu se ne ostavlja
mnogo prostora za mišljenje o tome kako
preobraziti pravnu sferu izvan sadаšnjeg
ideala. To jest, sfera prava, koja se po
pretpostavci rukovodi racionalnim zako-
nima u savremenom društvu, predstavlja
napredak u odnosu na prethodne sisteme
u kojima su se zakoni zasnivali na tradiciji
i eksplicitnoj zvaničnoj neravnopravnosti
različitih klasa ljudi (kmetovi, građani,
plemstvo, kraljevska loza). Međutim, u
društvu punom materijalne nejednakosti
(ili nedostatka socijalne pravde), primena
za sve važećih zakona, to jest formalne
ravnopravnosti, generalno proizvodi sve
veću materijalnu nejednakost. Princip je
sasvim prost, baš kao kad dva sportska
tima igraju jedan protiv drugog, primena
istih pravila igre na sve će osigurati po-
bedu jačem timu. I dok je to poželjno u
sportskim igrama, u društvu to neizbež-
no znači više socijalne nepravde i manje
slobode za one manje bogate.
Prepoznavanje ovih problema sa
za sve jednakim zakonima i formalnom
ravnopravnosti, dovelo je do progra-
ma afi rmativne akcije (kod nas se češće
upotrebljava britanski naziv za istu stvar:
pozitivna diskriminacija, prim.prev) u
kojima socijalno marginalizovane grupe,
kao što su žene i etničke ili rasne manjine
dobijaju preferencijalni tretman u izve-
snim okolnostima. Drugim rečima, ideja
univerzalno primenjivog zakona treba
da pretrpi transformaciju u pravcu rela-
tivnije univerzalnosti, u kojoj se principu
socijalne pravde daje isti značaj kakav
imaju principi formalne ravnopravnosti
i slobode.
Mesto na kome se to već desilo u vrlo
eksplicitnom obliku jeste venecuelanski
Ustav iz 1999. godine, u kome stoji da se
"Venecuela konstituiše kao demokratska
i socijalna država zakona i pravde" (član
2). To stoji u jakom kontrastu prema ve-
ćini ustava u svetu, koji kažu samo to da
državom vlada [univerzalno] pravo. Tako
u Venecueli, za sve jednaka (univerzalna)
primena prava mora da bude u skladu sa
socijalnom pravdom. Implikacija je to što
primena zakona u skladu sa univerzali-
stičkim principima ne dovodi automat-
ski do pravde, a to dvoje treba da budu
u ravnoteži jedno sa drugim da bi bolje
društvo bilo moguće.
Sfera civilnog društva - solidarnost - globalna
Središnja ideja civilnog društva je
solidarnost, koja defi niše granice neči-
jeg saosećanja. Iako progresivni aktivisti
generalno veruju da osećaj solidarnosti
pojedinca treba da se širi izvan granica
sopstvenog roda-pola, etničke grupe i dr-
žave, često se zaboravlja da mnogi sugra-
đani tog istog pojedinca ne moraju neizo-
stavno da osećaju na ovaj način. Civilno
društvo koje oseća solidarnost jedino sa
sugrađanima ili samo sa sopstvenom et-
ničkom grupom, neće biti u položaju da
jača slobodu, jednakost i socijalnu prav-
du za sve, širom planete. Isto tako, zašti-
ta i očuvanje svetske eko-sfere može od
nas zahtevati da osećamo solidarnost ne
samo sa ljudskim bićima, nego sa celoku-
pnim životom na planeti.
Progresivni stoga treba da prepozna-
ju da civilno društvo i ideja solidarnosti
moraju da se prošire daleko preko grani-
Civilno društvo koje oseća solidarnost jedino
sa sugrađanima ili samo sa sopstvenom et-
ničkom grupom, neće biti u položaju da jača
slobodu, jednakost i socijalnu pravdu za sve,
širom planete.
66
Z VIZIJA I STRATEGIJA
ca u kojima se danas nalaze u većini dru-
štava. Srećom, pojava globalnog društva
ukazuje na to (čak i ako se ne slažemo sa
ciljevima većeg dela civilnog društva) da
se ideja solidarnosti nalazi upravo u pro-
cesu širenja preko državnih granica.
Sfera komunikacije - poruka/jezik - jednak-jednakom (peer to peer)
Jedna od najvažnijih društvenih sfera
jeste sfera komunikacije. Unutrašnje sre-
dišnje obeležje organizovanja komunika-
cije, na svom najosnovnijem nivou, jeste
jezik. Jezik je ono što nas čini sposobnim
da formulišemo poruke i damo im smisao
i tako nam omogućava da damo smisao
svom svetu i koordiniramo naše aktivno-
sti u njemu. Nešto toliko fundamentalno
kao što je jezik, ipak se menja tokom evo-
lucije vrlo sporo i možda zbog toga nije
u centru pažnje progresivnih socijalnih
promena izuzev u nekoliko ograničenih
oblasti (kao što je uvođenje rodno ne-
utralnih termina u mnoge jezike). Šire
društvene promene su verovatnije ako se
preobrazi način na koji poruka funkcio-
niše.
Forma koju poruka uzima u savreme-
nom svetu oblikuje način na koji komuni-
ciramo kao i značenja koja stvaramo. To
znači, da smo bombardovani porukama
sa svih strana sve vreme i da stalno mo-
ramo da izdvajamo poruke koje su nama
važne i vredne naše pažnje. Generalno,
poruke koje se smatraju najvažnijim u sa-
vremenom svetu jesu one koje dolaze od
centralne vlasti. Na primer, decenijama,
posebno od pojave mas-medija kao što
su radio i televizija, najvažnije poruke sti-
žu od centralne vlasti ili od moćnih eko-
nomskih aktera. Tu se jasno može videti
uticaj tehnologije na oblik komunikacije,
koji već dugo favorizuje emitovanje poru-
ka iz centra (preko radija i televizije).
Ovaj tip centralizovanog emitovanja
poruka je u rukama moćnika i doprinosi
održavanju socijalne nepravde, a time i
neslobode. Centralizovani emiteri, skoro
po pravilu u privatnoj svojini transnaci-
onalnih korporacija, predstavljaju poruke
isključivo na način kojim favorizuju svoje
posebne interese, to jest održavanje svo-
jih privilegija.
Međutim, rađanjem kompjuterske
tehnologije i interneta, komunikacija, a
time i značenje i upotreba poruka, nalazi
se u procesu transformacije iz centralizo-
vanih u decentralizovane oblike. Najbolji
primer je, naravno, Internet, koji omogu-
ćuje praktično svakome da postavi sop-
stveni vebsajt, koji zatim može da čita
praktično svako ko ima pristup potrebnoj
tehnologiji. Poruke su stoga manje veza-
ne za važnost ili centralnost emitera, a
sve više su vezane za lični značaj koji im
pridaje primalac. Širenje bežične tehno-
logije, koja omogućuje korisnicima da
izađu na Internet skoro svuda i u svako
doba dalje ubrzava nezavisnost ljudi od
centralizovanih sistema komunikacije.
Glavna paradigma ovog tipa komunikaci-
je je "umrežavanje jednakog - sa- jedna-
kim", što znači da se ljudi povezuju jedan
sa drugim direktno, bez moćnih posred-
nika koji mogu da iskrivljuju ili kontrolišu
poruku.
Implikacije transformacije ove sfe-
re su krupne u svim ostalim sferama,
omogućuju ubrzavanje transformacija
o kojima smo govorili. Na primer, peer-
to-peer komunikacija ima ogroman
uticaj na transformaciju političke sfere,
posebno u pogledu omogućavanja ra-
znih oblika učestvovanja u upravljanju
društvom. Ona takođe pomaže i tran-
sformaciji same sfere tehnologije, što se
može videti iz načina na koji se besplatni
i ’’open source’’ softvera šire i omogućuju
izgradnju globalnih mreža programiranja
za razvoj softvera, kao što je bio slučaj
sa operativnim sistemom Linux, na pri-
mer. Peer-to-peer komunikacija takođe
jako mnogo pomaže transformaciji sfere
razmene, čineći znatno lakšim uvođenje
alternativnih sredstava plaćanja,čije stva-
ranje ne zavisi od centralizovane države.
Peer-to-peer oblici komunikacije takođe
pomažu ekspanziji solidarnosti na global-
nom nivou, u njima aktivisti sada mogu
da komuniciraju sa drugim aktivistima ši-
rom sveta mnogo lakše i daleko direktnije
nego što su ikada pre mogli i da tako šire
osećanje solidarnosti.
ZaključakOvu raspravu nisam zamislio kao
plan izgradnje boljeg društva. Ona ima
nameru da naše razmišljanje usmeri ka
novim pravcima, ka što većem broju sfera
društvenog života i pokaže kako bi razli-
čite sfere i alternativni (nadajmo se, pos-
tkapitalistički) projekti mogli da se pove-
zuju. Pošto ovo nije plan izgradnje boljeg
društva, treba imati na umu da projekti
koji su ovde navedeni zahtevaju još mno-
go eksperimentisanja metodom pokušaja
i grešaka, da bi se videlo da li i kako oni
mogu da funkcionišu.
Ključna tvrdnja ovog grubog pregle-
da jeste, prvo, da nam je potrebna sve-
obuhvatnija i jasnija teorija društva ako
želimo da razvijemo sveobuhvatniju i ja-
sniju viziju kako bi bolje društvo moglo
da izgleda. Nije dovoljno imati samo vi-
ziju boljeg društva bez dobrog razumeva-
nja terena na kome treba da ukrsti put sa
postojećim društvom i njegovim potenci-
jalima za stvaranje boljeg.
Drugo, iako se možda svi slažemo
u tome da želimo više demokratije i sa-
moodređenja, šta je to što bismo naveli u
prilog želji da imamo više demokratije? U
šta bismo to pokušali da ubedimo druge
ako bi, na primer, trebalo da demokratski
odlučimo o novim principima upravlja-
nja korišćenjem i raspodelom intelektual-
ne svojine? Moja diskusija tvrdi da su neki
načini odlučivanja o ovakvim pitanjima
bolji od drugih, ako želimo da ostvarimo
slobodu, ravnopravnost i socijalnu prav-
du.
Treće, kada razmatramo društvene
promene, ne možemo da se fokusiramo
samo na nove socijalne strukture koje bi-
smo želeli da vidimo, već isto tako mora-
mo da uzmemo u obzir postojeće i nove
načine razumevanja društvenih odnosa.
To znači da treba da posvetimo jednaku
pažnju kulturi (ili stvaranju značenja) i
socijalnoj strukturi (ili odnosima). Treba
da otkrijemo aspekte koji nevidljivo i du-
binski defi nišu i usmeravaju sfere života, i
da se bavimo njima.
Četvrto, kao što oblikovanje naše
vizije traži da posvetimo pažnju kako po-
stojećim društvenim uslovima tako i po-
tencijalima, fokus i podrška postojećim
pozitivnim trendovima koji su usmereni
ka našem idealu, ima mnogo više smisla
nego insistiranje na apstraktnom cilju,
razdvojenim sa postojećim društvenim
uslovima i trendovima.
Peto, naša vizija boljeg društva mora
sagledati to novo društvo kao rezultat
istorijskog razvoja koji ima potrebu za
slobodom, ravnopravnošću i socijalnom
pravdom, da bi mogla da nastavi dalje.
Na sličan način, ovim trima glavnim po-
trebama treba dalji društveni razvoj da bi
se razvile u punoj meri. ■
Prevela Nada Ljubić
67
Z VIZIJA I STRATEGIJA
Moje izlaganje je motivisano onim za šta
verujem da je slabost prisutna na celom
političkom spektru: bavljenje interakci-
jom između različitih kultura i identita
u skladu sa principima ravnopravnosti,
solidarnosti i slobode. Moje optimističko
uverenje je da ako mi – levičari – uspe-
mo da se time bavimo na pravi način, u
sopstvenim zajednicama i organizacija-
ma takvim kakve jesu, onda ćemo uspeti
da rešimo neke od problema koji opte-
rećuju naše organizacije i zajednice. Ako
u tome uspemo, bićemo privlačniji, veći,
jači i sposobniji da uđemo u bitke koje
nas čekaju u budućnosti.
Defi nicijeMoram da počnem od nekoliko de-
fi nicija. Defi nisaću samo nekoliko vrlo
često upotrebljavanih termina. U mo-
jim defi nicijama ću se oslanjati i na ono
što ja mislim da ljudi misle kada koriste
te termine, ali ću odabrati značenja koja
će mi pomoći da lakše dođem do svoje
poente.
Zajednicu defi nišem kao grupu
ljudi koji nešto dele i imaju nešto zajed-
ničko. Ko je u zajednici, a ko izvan nje,
određuju oni u zajednici kao i oni izvan
nje. Crna zajednica se, na primer, ne za-
sniva jedino na samoidentifi kaciji. Ko
je crnac istorijski su odredili belci, a ne
crnci. Novinarska ili naučna ’’zajednica”,
sasvim različite vrste zajednice, nije de-
fi nisana spolja – ili jeste – ali u mnogo
manjoj meri.
Identitet je, da pojednostavim,
članstvo u zajednici ili grupi. Poput veza
u zajednici, identifi kacija se događa na
dva načina. Važna je svest pojedinca.
Ali isto tako je važna i svest grupe – u
mnogim slučajevima članstvo u grupi
zavisi od grupnog prihvatanja. Ali isto
tako, identitet može biti nametnut spo-
lja – od strane države koja dodeljuje
'statusni' ili 'ne-statusni' identitet svojim
podanicima.
Defi nisaću kulturu drugačije nego
što je defi nišu antropolozi. Za antro-
pologe kultura je sve što nije biološki
uslovljeno. Ja ću kulturu defi nisati kao
zajednički jezik – ne samo jezik već i ne-
verbalne signale, pretpostavke, norme,
običaje – sve što osposobljava pripadni-
ke jedne grupe da interno komuniciraju
i jačaju identifi kaciju pojedinaca sa za-
jednicom. Ali, sposobnost komunicira-
nja je posredovana kroz kulturne insti-
tucije – medije, obrazovne, religiozne...
zaista svaka institucija sadrži elemenat
kulture, što objašnjava izraze kao što je
'kultura radničke klase'.
Rasa je samo posebna vrsta gru-
pnog identiteta, povezanog sa konti-
nentom porekla i fi zičkim obeležjima
kao što je boja kože. U severno-američ-
kim ’’rasnim” identifi kacijama u osnovi
postoje: azijska (ponekad podeljena na
istočnu, zapadnu, južnu), starosedelač-
ka, latinska, crnačka i belačka. Nacija
ili etnicitet je iznijansiranije shvatanje
koncepta, vezano za zemlju ili jezik po-
rekla.
Sledi rasizam. Levičari su nekad
imali nekakvu kontrolu nad defi nici-
jom ove reči, ali ja sam uveren da smo
je izgubili i da je to dovelo do nekog od
naših problema. Svakodnevna upotreba
reči ’’rasizam” je ona u kojoj je rasizam
zaslepljenost, predrasuda, pribegavanje
Džastin Podur
Rasa, kultura i levica
68
Z VIZIJA I STRATEGIJA
stereopima. U ovoj svakodnevnoj upo-
trebi, crnci mogu biti isti takvi rasisti
kakvi su beli rasisti. Druga ideja je da je
rasizam prosto iracionalna mržnja pre-
ma crnim ljudima. U ovoj upotrebi 'ra-
sizam' je rezervisan za anti-crnačke pre-
drasude i odvojen od pojmova kao što
su anti-semitizam, islamofobija ili mr-
žnja prema drugim grupama. Ova ideja
je dovela do ideje 'obrnutog rasizma' što
u svakodnevnom govoru označava dis-
kriminaciju belih i obično se navodi kao
argument protiv programa afi rmativne
akcije.
Levičarska upotreba reči rasizam se
razlikuje od uobičajene. Za levicu, ra-
sizam je i sistem moći koji jedna grupa
(belci) ima nad drugim, i bilo koje indi-
vidualno ili institucionalno ponašanja ili
obrazac koji učvršćuje taj sistem moći.
Verujem da je ovo korisna defi nicija –
zaista najkorisnija – ali zbog njene ogra-
ničenosti, uglavnom je bila odbacivana
u korist uobičajenog značenja. Uskoro
ću govoriti o ovim ograničenjima – prvo
ću završiti sa defi nicijom.
Multikulturalnost je rešenje koje
se predlaže za problem rasizma. U
multikulturalnom okviru, sve kulture
se poštuju i zaista, sve kulture jesu rav-
nopravne. Grupe su slobodne da izra-
žavaju sopstvene kulturne preferencije,
a dominantne grupe moraju da imaju
poseban respekt prema manjinskim
grupama. Tolerancija i raznovrsnost su
dnevna zapovest. Traži se razumevanje
među kulturama. Multikulturalizam je
postavljen kao suprotnost svakodnev-
nom značenju reči rasizam.
Multikulturalizam, međutim, nije
rešenje za ono što pod rasizmom shva-
taju levičari. Zaista, ako je sistem
moći još uvek na svom mestu, onda
multikulturalni ideali respekta, to-
lerancije i raznovrsnosti mogu biti
iskorišćeni kao argumenti protiv
mobilizacije čiji je cilj da identifi ku-
je ili promeni neravnotežu moći (kao
uzrok razdora ili netolerancije). Ideje
pravednosti i ravnopravnosti, razvije-
ne kao protivotrov za zadrtost, posta-
ju argumenti protiv afi rmativne akcije.
Afi rmativna akcija je zvanična politika
u Kanadi i sprovodi se na perverzne
načine: to je sto izgrađen na oduzima-
nju imovine, za kojim se ’’čuvari” iz ra-
zličitih zajednica nadmeću za sredstva
na osnovu sposobnosti da ubede druge
da zaista 'predstavljaju' svoje zajednice.
Rezultat je to što je dominantna grupa,
za koju se podrazumeva da nema svoju
’’kulturu” (pa umesto toga mora da se
zadovolji bogatstvom i moći) počela da
okreće argumente striktne pravičnosti i
ravnopravnosti protiv tih 'kultura', koje
zvuče kao da žele 'specijalna prava'.
U isto vreme, levica je pomogla ra-
zvoju multikulturalnih analiza i multi-
kulturalnog ideala. To što je on postao
mainstream govori o njegovim temelji-
ma u dobrim vrednostima (pravičnost,
ravnopravnost, raznovrsnost). To da je
iskorišćen kao oružje protiv potisnutih
manjina govori o njegovim ograničenji-
ma.
Ograničenja multikulturalizma od strane levičara
Ograničenja levičarske defi nicije
rasizma su povezana sa ograničenjima
multikulturalizma. Oboje su istaknu-
ti u predloženim rešenjima problema.
Ako smo protiv nejednake moći među
grupama, hoćemo li eliminisati nejed-
nakost, a sačuvati grupe? Ili ćemo elimi-
nisati grupe?
Ako želimo da sačuvamo grupe
uredno i odvojeno, imamo separatistič-
ko rešenje
Ako želimo da eliminišemo grupe,
bavimo se asimilacijom.
Ali oba ova rešenja – u svom naj-
ogoljenijem obliku multikulturalizam i
jeste separatističko rešenje, iako sa uba-
civanjem 'tolerancije' između odvojenih
grupa – jesu rešenja zasnova na kultur-
noj homogenizaciji. Zasnovani su na
pogrešnoj ideji da ljudi žive svoje živote
kao članovi jedne jedine grupe ili sa jed-
nim jedinim identitetom.
69
Z VIZIJA I STRATEGIJA
Mana i njena aplikaciju u multikultu-
ralizmu opisani su u knjizi Vidžaja Praša-
da ’’Everybody was Kung Fu Fighting’’:
’’Jesu li kulture zatvorene i ograniče-
ne? Imaju li kulture istoriju ili su statične?
Ko defi niše granice kulture i daje dozvolu
da se one menjaju? Da li se kulture pre-
taču jedna u drugu i prožimaju?… Po-
štovanje fetiša kulture pretpostavlja
da se više želi njeno unošenje u muzej
čovečanstva nego to da ona bude jedan
od potencijala oslobođenja i društve-
nih promena. Morali bi da prihvatimo
homofobiju i seksizam, klasnu surovost
i rasizam, sve u službi poštovanja nečije
perverzne defi nicije kulture”.
Na Vidžajev niz retorskih pitanja se
nadovezuju dva koja je postavio Majkl Ra-
binder Džejms u svojoj knjizi 'Namerna
demokratija i pluralistička država': Da li
pojedinci biraju svoj kulturni identitet ili
ga nasleđuju ili im je nametnuto da budu
bez njega? Grupna prava na sredstva ili
restituciju mogu zavisiti od odgovora na
ovo pitanje. Kad govorimo o sredstvima,
govoriimo o ekonomiji, i klasi, a možda
i o sukobu između klasa. Zašto bi grupa
zasnovana na samoodređenju imala ne-
kakva posebna prava na resurse? Istina je,
tvrdi Rabinder Džejms, da ustvari i izbori
i nasleđe i unutrašnje prihvatanje i spo-
ljašnje nametanje grupe – sve igra ulogu u
formiranju identiteta, u bukvalno svakom
slučaju.
Većina naših pogleda na kulturu i
multikulturalizam potcenjuju raznovr-
snost koja postoji u okviru same grupe.
Oni previđaju da se grupna povezanost
vremenom menja.
Nedavno objavljena knjiga ’’Identitet i
nasilje” Amartya Sen-a takođe iznosi ovaj
argument. On naglašava dve stvari. Prvo,
da pojedinci imaju mnogostruke identite-
te koji se preklapaju i koji se mogu pro-
meniti. Drugo, da uvek postoji uloga koju
izbor–odluka igra u tome kako će se iden-
titet ispoljiti u datoj situaciji.
To nije stvar koja zahteva mnogo ma-
šte. Samo traži da bude prepoznata u sva-
kodnevnoj stvarnosti. Stoji pred svakim
od nas. A, proizvodi i neke važne konse-
kvence.
PolikulturalizamRobin Keli, 1999. godine u svom radu
’’ColorLines”, opisuje ovo prepoznavanje
kao 'polikulturalizam', koji on suprotstav-
lja 'multikulturalizmu'.
’’…Bili smo i ostali ’polikulturalni’. Pod
’mi’, ja ne podrazumevam samo sopstvenu
porodicu pa čak ni moj ’kraj’, nego ljude
zapadnog sveta. Nisu koža, kosa, hod ili
govor ono što čini crne ljude tako nevero-
vatno drugačijim. Pre će biti da ih takvim
čini činjenica da su većina crnih ljudi u
obe Amerike proizvodi niza različitih
`kultura’ - živih kultura, a ne mrtvih. Ove
kulture žive u nama i kroz nas svakodnev-
no, skoro bez samosvesti o njihovoj hije-
rarhiji ili značenju. U tom pogledu, mislim
da termin `polikulturalan’ funkcioniše
mnogo bolje nego ’multikulturalan’, pošto
ovaj drugi često podrazumeva da su kul-
ture fi ksni, odvojeni entiteteti koji postoje
jedan pored drugog – što predstavlja neku
vrstu zoološkog pristupa kulturi. Takvo
shvatanje multikulturalnosti ne samo da
prikriva odnose moći, nego često reifi kuje
rasne i rodne razlike...
’’…Iako se može činiti očiglednim, za
neke ljude to predstavlja opasan koncept.
Previše je Evropljana koji ne žele da pri-
znaju da su Afrikanci pomogli stvaranje
takozvane Zapadne civilizacije, da su oni
istovremeno i dužnici i potomci baš tog
naroda koji su pretvorili u robove. Ne
žele da vide svet kao Jedno – krhku malu
kuglu na kojoj su narodi i kulture uvek u
pokretu, na kojoj ništa ne ostaje isto bez
obzira na to koliko puta ga imenujemo.
Priznavanje našeg polikulturalnog nasle-
đa i našeg kulturnog dinamizma nije odu-
stajanje od našeg crnog identiteta ili naše
ljubavi i brige za crne ljude. To samo znači
širenje naše defi nicije ’’crnoće”, ozbiljnije
shvatanje naše istorije i gledanje novim
očima na bogatstvo raznovrsnosti među
nama.”
Konsekvence za budućnostPre svega, još uvek želim da elimini-
šem razlike u moći i klasne razlike među
grupama. Tako je restitucija – programi
koji se okreću prošlosti sa namerom da
eliminišu ravnopravnost i pravičnost iz
sadašnjosti – značajna, na primer u Se-
vernoj Americi, za crnce i starosedelačke
narode, posebno. Nisam u stanju da shva-
tim opravdavanje neravnopravnosti tole-
risanjem razlika, niti vidim jedan-jedini
razlog zbog koga bi program reparacija,
koji smanjuje neravnopravnost, trebalo
shvatiti kao 'specijalni tretman'. Ali i ovde
postoji naličje. Prvo, programi moraju biti
pažljivo dizajnirani da bi stvarno smanjili
nejednakost. I drugo, hteti eliminaciju ne-
ravnopravnosti među grupama ne znači
tolerisati neravnopravnoost u okviru sa-
mih grupa.
Evo gde mogu nastati tenzije između
kulturne autonomije i solidarnosti. To nije
plediranje za među-kulturalnu toleranci-
ju, jer ne živimo u jednom jedinom iden-
titetu. Možemo biti solidarni sa drugima
na osnovu zajedničkog identiteta, čak i
kad imamo samo zajedničku ljudskost
kao temelj te solidarnosti. Ali, ako neće-
mo da koristimo kulturalni relativizam
kao opravdanje za tolerisanje nepravde u
okviru samih grupa, onda ne želimo da
dozvolimo moćnim grupama da naruša-
vaju autonomiju slabijih i manjih grupa
utemeljenih u sopstvenim vrednostima ili
normama.
Ali, šta u stvarnom svetu znači insti-
tucija, grupa i populacija. Šta znači kad
se kaže da ne možemo 'dozvoliti moćnim
grupama' da nešto čine? Kakva zaštita po-
stoji za manjine u državi ili za malu ne-
zavisnu nacionalnu zajednicu u porodici
nacija? Postoje zakonska, politička i me-
dijska zaštita koje bi mogle da pomognu
društvu da reši ovaj problem.
Formalna, zakonska zaštita koju pru-
žaju ustavi i međunarodno pravo su zašti-
te koje zahtevaju konsenzus ili promenu
stavova ogromne većine. Ali, one mogu
biti narušene od strane moćnih grupa.
Sistem glasanja može biti uređen tako
da podstiče političare i organizatore kam-
panja da prekorače granice očigledne po-
deljene zajednice. Ali, i oni sami mogu biti
opterećeni konfl iktima.
Glavni mediji bi mogli biti ohrabri-
vani da deluju prema kriterijumima pra-
vičnosti. Ti kriterijumi mogu obuhvatati:
1. predstavljanje svih gru-
pa koje postoje u široj zajednici
2. predstavljanje svih ra-
zličith pozicija u široj zajednici
3. da budu dostupni svakome
4. olakšavanje komunikaci-
je ili prevođenja između grupa
5. razvoj 'zajedničke kulture' šire za-
jednice
Manje, lokalne medijske ustanove
mogu imati specifi čniju ulogu. One bi
mogle da se ne pridržavaju istih stan-
darda pravičnosti. Ne bi ni imale isti nivo
javne pomoći ni pristup javnom prostoru.
Bile bi samo nezavisni mediji, dostupni
Ne postoji nešto takvo kao što je homogena
grupa ili homogen pokret.
70
Z VIZIJA I STRATEGIJA
svakome i zaštićeni zakonima o slobodi
govora.
To što sam skicirao za medijske usta-
nove, jeste jedan važan princip polikultu-
ralnog okvira. Šire društvo je odgovorno
da učini da ove institucije budu reprezen-
tativne sa stanovišta raznovrsnosti zajed-
nica u njemu. Ali, ona isto tako treba da
ohrabruje i pomaže stavaranje autono-
mnih institucija ovih zajednica: institucija
koje se neće striktno držati principa pra-
vičnosti, zbog toga što, za razliku društva
u širem smislu, ljudi su slobodni da izađu
iz ovakvih institucija.
Majkl Rabinder Džejms, u svojoj
knjizi ’’Deliberative Democracy and the
Plural Polity”, predlaže kriterijum pravič-
nosti za ocenjivanje demokratskih proce-
sa: agregatna ravnopravnost (svaka osoba
ima otprilike istu glasačku moć), namerna
ravnopravnost (svaki položaj je predstav-
ljen bez obzira na njegovu popularnost),
agregatna autonomija (izbor između ra-
zličitih kandidata i stavova), namerna au-
tonomija (šansa da se izgrade položaji bez
prinude i uz potpune informacije), agre-
gatni reciprocitet (jednake mogućnosti za
stvaranje koalicija), i namerni reciprocitet
(tendencija da se na druge gleda kao na
partnere i razume njihov položaj i stavo-
vi). On isto tako predlaže sistem glasanja
koji će ohrabrivati ljude da traže izbore-
glasanje u samim grupama identifi kacije.
Zakonska, politička i medijska za-
štita, sve zajedno, mogu omogućiti poli-
kulturalni okvir. Ali uprkos njima, moćne
grupe mogu pribeći kontroli nad sredstvi-
ma da bi ućutkali ili iskrivljeno prikazali
alternativne poglede ili ih potisnuli na
marginu.
Verujem, međutim, da iznad insti-
tucionalizovane zaštite, najvišu zaštitu
predstavlja razvijanje 'zajedničke kulture'
u kojoj ljudi ne 'glasaju', pa čak i ne raz-
mišljaju kao članovi 'zajednice' koja je su-
protstavljena širem društvu. To je najbolja
zaštita protiv komunalizma a, u Indiji, to
se potvrdilo kao veliki raskid sa komuna-
lizmom. Ljudi ne glasaju i ne žive u jed-
nom-jedinom identitetu. Zdravo društvo
to od njih neće ni tražiti.
Šta je sa odnosima izvan granica dru-
štava? Šta ako se slučajevi ugnjetavanja ili
nasilja javljaju u okviru društva ili nacije?
Kada šire društvo – ili porodica naroda,
ili nekakav spoljašnji posrednik bilo koje
vrste – ima pravo da interveniše?
U najekstremnijim slučajevima, ovo
se može razrešiti primenom jednostavnog
pravila koje je predložio Arthur Vaskov
1960-ih u knjižici pod naslovom 'Držati
svet razoružanim/Keeping the World Di-
sarmed'. Osnovno pravilo je jednostavno:
intervencija je dopuštena, ali više sile po-
vlači više konsekvenci. Tako svaka zemlja
sme da pošalje po jednog nenaoružanog
posmatrača ili istražitelja koji bi ispitao
tvrdnje da se država naoružavala ili kršila
prava svog naroda. Da bi se slalo više od
toga, potreban je konsenzus, a oružana
intervencija zahteva super-većinu.
Konsekvence danasRanije sam rekao da ljudi ne glasaju
i ne žive u jednom identitetu, jedinom
identitetu. Zdravo društvo od njih to neće
tražiti. Trebalo bi da dodam da ni zdrav
politički pokret to od njih neće tražiti.
Takođe treba da dodam da verujem da će
levica to tražiti od ljudi, i da je to greška.
Ne postoji nešto takvo kao što je
homogena grupa ili homogen pokret.
Ideja reprezentativnosti u zajedničkom
prostoru i stvaranje autonomnog pro-
stora, skoro uvek može biti primenjena.
Kriterijumi nameravane i agregatne au-
tonomije, reciprociteta i ravnopravnosti,
takođe može uvek da se primeni. Verujem
da možemo i da treba da vrednujemo sop-
stvene institucije i procese prema ovim
kriterijumima. Verujem da možemo una-
prediti naše antirasističko delovanje tako
što ćemo prepoznati višestruke, preklapa-
juće identitete i elemenat izbora u njima.
Takođe možemo izbeći grešku traženja
od ljudi da žive ili misle u jednom jedinom
identitetu
To je okvir koji me je doveo do toga
da budem skeptičan prema etiketi 'oboje-
ni ljudi' koju levica koristi. 'Obojeni ljudi'
je slab identitet, nametnut spolja. Nedo-
staju mu elementi zajedničke istorije, jezi-
ka, iskustva ili teritorije koji zajednice čine
koherentnim. On zaklanja neravnotežu
moći i opresiju u okviru svojih preširo-
kih granica. Za antirasiste je bolje da se
oslone na snažnije veze solidarnosti,
proistekle iz koherentnosti zajednica
ili iz zajedničkih principa i iskustava.
Ne verujem da su dobrobiti od isključi-
vanja belih ljudi tako velike da mogu da
nadoknade ono što se time gubi. Jer rasni
identitet, a ja dajem prednost preciznijim
etiketama: crni, starosedelački, istočno-,
zapadno- ili južno-azijski, latinski i beli
– previše je fl uidna tema, menja granice
i unutrašnju (klasa, moć, rod) raznovr-
snost.
Takođe verujem da je levičarska ana-
liza 'privilegija' ili prečesto ili preterano
selektivno korišćena. Naročito u nedo-
statku pozitivnih ciljeva i političke
strategije, česta je praksa levičara da
napadaju pojedince na temelju iden-
titeta i prednosti koje iz njega proisti-
ču. Bez pozitivnog cilja ili objektivnih
kriterijuma, kritičari na osnovu iden-
titeta imaju potencijal da razore svaki
grupni ili organizovani napor koji nije
potpuno homogen ili atomiziran. Po-
što ovo nije jedan od sporova za porica-
nje, ćutanje ili saučesništvo u suočavanju
sa neravnopravnošću ili licemerjem, reći
ću da takvi napadi treba da budu ocenjeni
na bazi od–slučaja-do-slučaja i na osnovu
sopstvenih strateških vrednosti kao i na
osnovu verovatnoće njihovog doprinosa
antirasističkim ciljevima ili ciljevima sma-
njivanja razlika u moći, jačanja solidarno-
sti ili proširivanja sloboda. Umesto toga,
mnogi od tih napada su izvedeni samo
radi samoizražavanja ili stoga što ih je lako
izvesti. Napadači se prečesto ne osvrću na
sopstvene privilegije. Sumnjam da je ovo
iskustvo mnogih levičara koji pokušavaju
da funkcionišu u aktivističkim krugovima.
Zaista, Majkl Rabinder Džejms predlaže
kriterijume za ocenu kad je opravdana po-
litička borba manjinske grupe protiv ve-
ćinske. Kao što možete da pogodite, ideja
je da je većinska grupa morala da padne
na testovima dogovorne i kolektivne jed-
nakosti, reciprociteta i autonomije. Vredi
imati ovo na umu i kada odlučujemo da li
ćemo se boriti jedni protiv drugih. ■
Prevela Nada Ljubić
71
Z DODATAK
Manuova revolucionarna prtljaga
Svjetski mainstream mediji perci-
piraju Manu Chaoa kao bezopasnog,
veselog, pomalo donkihotski nastroje-
nog pop pjevača, živopisnog pripadnika
world music žanra. Ozbiljan Manuov
društveni angažman i njegovu posve-
ćenost dramatičnim zbivanjima u juž-
noameričkoj periferiji u pravilu nastoje
gurnuti pod tepih, a slično je bilo i s
hrvatskim vladajućim medijima za nje-
gova nedavnog gostovanja u Puli (8. jula
2008.).
Proxima Estación: Genoa!, odušev-
ljeno je u Barceloni, a prije summita
G8 u Genovi 2001 uskliknuo jedan od
antiglobalističkih aktivista uzimajući
naziv albuma Manu Chaoa, Proxima
Estación: Esperanza ( Sljedeća postaja:
Nada) kao parolu novog i ujedinjenog
antiglobalističkog pokreta.
Osim što je u Genovi održao be-
splatan koncert za tisuće prosvjednika,
Manu Chao je sudjelovao u stvaranju
antiglobalističkog box-seta, Another
world is possible, na kojem su se osim
njegovih, našle i pjesme Asian Dub
Fondationa, Femi Kutija, ali i Emira
Kusturice i njegovog No smoking orche-
stra. U box set svrstano je i pedesetak
tekstova velikih kritičara neoliberalizma
poput Naoma Chomskog, Naomi Kle-
in i Josea Saramaga.
Sve je zamišljeno kao pomoć fi -
nanciranju ATTAC-a, međunarodne
organizacije koja sudjeluje i organizira
demonstracije, izdaje edukativnu litera-
turu i novine Le Monde Diplomatique i
koja je uostalom, sudjelovala u osmišlja-
vanju antiG8 prosvjeda u Genovi 2001.
Kako je počeo ratGodina 2001. trebala je označiti
točku ujedinjenja svih antiglobalističkih
i lijevo orijentiranih grupa na Genoa So-
cial Forumu (GSF) koji je održan uskoro
nakon osnivanja World Social Foruma u
Porto Alegreu u Brazilu u siječnju 2001.
i čija se snaga trebala demonstrirati
ogromnim prosvjedima na sastanku
najmoćnijih država svijeta.
Međutim, Genova 2001. pretvorila
se u pravi rat, po prvi put u talijanskoj
povijesti policija se ponašala bez ap-
solutno ikakvih ograničenja. Mladog
demonstranta Carla Giuliania ubio je,
metkom ravno u glavu, isto tako mladi
policajac.
Sljedeći dani protekli su u brutalnim
policijskim premlaćivanjima prosvjed-
nika i njihovim demoliranjem grada
zauzvrat. Od tih događanja promijenio
se i globalni stav prema antiglobalisti-
ma: političari su ih svrstali u militantne
teroriste, a mediji prihvatili novi način
izvještavanja o antiglobalističkim pro-
svjedima.
Ipak, za pokret je Genova označila
novo vrijeme izraženo u često ponavlja-
noj frazi Nothing will be the same again,
a Manu Chao postao je prepoznatljivi
brand sve glasnije mase organiziranih
i neorganiziranih protivnika uniformi-
zacije novog svjetskog poretka kojem je
kapitalizam prirodni saveznik.
Stalno ponavljam da nisam niči-
ji simbol i stalno pokušavam odvojiti
svoju misiju od svoje glazbe, ali je to je
toliko teško da se s tim nosim svaki dan.
Imam inteligentnu publiku, ali moram
paziti da ne postajem ničija maskota,
naglašava Manu Chao u svojim izjava-
ma dajući do znanja da nije sretan do-
dijeljenom ulogom.
Anarhizam u krvi Za Manu Chaoa sve je započelo
rođenjem u španjolskoj imigrantskoj
obitelji i odrastanjem uz aktivistički na-
strojene roditelje, 1961. u Parizu.
Djed mu je bio osuđen na smrt za
vrijeme Francovog režima u Španjol-
skoj, a roditelji su mu pred režimom
pobjegli u Francusku. Majka mu Baski-
jka, a otac, Ramon, poznati pisac, je iz
Galicije.
Nakon što se u tinedžerskim dani-
ma zarazio britanskim punkom i roc-
kom i nakon nekoliko kratkotrajućih
grupa, Manu Chao, njegov brat Antoi-
ne i rođak Santiago Casariego osnovali
su 1987. godine etno-punk bend Mano
Negra, nazvanu prema tajnoj andaluzij-
Jelena Svirčić
Manu Čao
72
Z DODATAK
skoj anarhističkoj organizaciji s kraja 19.
stoljeća.
O Mano Negri se već sve zna, jed-
na od najpoznatijih grupa neengleskog
govornog područja koja se po uzorima
najviše naslanjala na Th e Clash i Boba
Marleya, sa svojim jedinstvenim sti-
lom multikulti smjese engleskog punka,
francuske šansone, reggea, latinoame-
ričkih melodija i pjesama španjolskih
partizana.
Spiritus movens grupe Manu Chao
svoju fanatičnu strast za putovanjima
pokazao je organiziranjem dugotraj-
ne Cargo turneje 1998.godine po luka-
ma Latinske Amerike kojom je grupa
na svoj način htjela proslaviti petstotu
obljetnicu dolaska Kolumba i otkrivanja
američkog kontinenta.
U Kolumbiji su kupili nekakav sta-
ri, raspadnuti vlak kojim su krenuli na
turneju po provincijskim gradovima,
selima koji po skrovitosti nagone na mi-
sao o sličnosti sa da su poput Maconda,
Marquezovog izmišljenog sela iz Sto
godina samoće, i područjima gdje vlada-
ju gerilci i narkomafi ja.
Prisjećajući se tog perioda, Manu ne
zaboravlja napomenuti da je na svakom
koncertu svatko u publici nosio oružje.
U takvim okolnostima bilo kakvo
nepoštovanje publike bilo bi rizik po vla-
stiti život.
Ostatak grupe se pod luđačkim
tempom slomio, a Manu svoje puto-
vanje nastavlja sam, putujući sa malim
pokretnim studijom u kojem je usput
snimao materijale čiji je rezultat nje-
gov prvi samostalni album Clandestino
(Izbjeglica).
Zapatistička fazaSocijalno osviještenim Clande-
stinom koji je posvetio vođi zapatista
Subcommadanteu Marcosu i koji se
većinom bavi problemima ilegalnih
emigranata, Manu Chao se defi tivno
određuje kao svjetski poznati glazbenik
koju svoju glazbu više ne odvaja od svo-
je misije aktivista i borca za promjene
u neoliberalnom svijetu, za koji kaže da
postaje sve gori i da smo u situaciji kada
bi svi trebali aktivisti.
Pojava Zapatističke vojske narod-
nog oslobođenja (Ejercito Zapatista de
Liberacion Nacional) dala je nadu čita-
vom spektru lijevo orijentiranih umjet-
nika, aktivista, fi lozofa i intelektualaca
da se u pokretu meksičkih Indijanaca
i seljaka koji su u najsiromašnijoj regiji
Chiapas stvorili autonomnu pokrajinu,
krije neka nova revolucija koja bi se mo-
gla proširiti na ostatak svijeta.
Susan Sontag, Oliver Stone, Jose
Saramago (par tjedana prije nego je
1998. dobio Nobelovu nagradu za knji-
ževnost), sami su neki od brojnih koji
su pohodili planine Chiapasa kako bi se
upoznali sa modelima samoupravljanja
i direktne demokracije u autonomnim
indijanskim zajednicama.
Iako javno priznaje da fi nacijski
podržava zapatiste i da je prijatelj sa
Subcommadanteom Marcosom, Manu
Chao više ne vjeruje u revoluciju kao
masovno rješenje:
Jedino rješenje koje vidim danas su
tisuće malih revolucija. Ne možemo pro-
mijeniti svijet, ali možemo promijeniti
sebe. Možemo promijeniti naše obitelji,
možemo čak promijeniti naše susjed-
stvo. Nitko nema pravo na izgovor, kaže
Manu.
Kao veliki protivnik politike Geor-
ga Busha, kojeg smatra najvećim terori-
stom na planeti, Manu Chao aktivan je
i u procesu buđenja ljevice u Latinskoj
Americi i njezinog pokušaja otrgnuća iz
imperijalnog zagrljaja SAD-a.
Američki summitTako se 2005.godine sa tadašnjim
bolivijskim predsjedničkim kandida-
tom, Evo Moralesom, Emirom Kusturi-
com, koji je tada snimao dokumentarac
o Diegu Maradoni, i samim Mara-
donom, kao najglasnijim protivnikom
američke imperijalističke politike po-
litike na američkom kontinetu, poseb-
nim vlakom dovezao u
argetinski grad Mar
del Plata gdje se
održao Ame-
rički summit
i sudjelovao u
masovnim pro-
svjedima koji su
na kraju ipak za-
vršil u krvi i su-
kobima policije i
demonstranata.
A m e r i č k i
predsjed- n i k
B u s h
t ada
je još j e d - n o m
pokušavao progurati ideju
o slobodnoj trgovačkoj
zoni koja bi obuhvatila sve zemlje Sje-
verne i Južne Amerike, ali je naišao na
ogorčen otpor lijevo orijentiranih drža-
va na čelu sa predsjednikom Venezuele
Hugom Chavezom koji snagu otpora
ponajviše crpi iz velikih zaliha nafte koje
njegova zemlja posjeduje.
U svojoj potpori Chavezu, Manu
Chao se pomalo ponaša kao ostarjeli,
nestrpeljivi aktivist, pa na negodovanja
o autoritarnosti i medijskoj cenzuri koju
Chavez provodi u Venezueli, gleda kao
na manje zlo, u odnosu na njegov uspjeh
u prevladavanju siromaštva većine sta-
novnika.
Ne smatram se čavistom, ali posjeći-
vao sam četvrti u kojima nije bilo nade.
Sad je ima. Da, zatvorio je tv postaje,
ali je i otvorio je nove, izjavio je Manu u
intervjuu britanskom Guardianu 2007.
godine.
Manu Chao, vježi od takve uloge
lidera antiglobalističkog pokreta kao
vrag od tamjana, shvaćajući samu bit
toga pokreta u snazi koju crpi upravo u
pomaku od fenomena liderstva i nasto-
janju da se proces odlučivanja premjesti
na što je moguće niže razine kojima će
biti obuhvaćen što veći broj pojedinaca.
S druge strane, većina svjetskih me-
dija percipira ga bezopasnog veselog
aktivista koji neobično energično traži
pravdu u nepravednom svijetu i kojeg
često trpaju u košaru world music glaz-
benika koji pjeva na raznim jezicima, pa
čak i izmišljenom, kombinaciji portu-
galskog i španjolskog.
Cijelu dvojbu sažeo je sam Manu
Chao:
Samo me nemojte zvati liderom,
jer lideri postaju korumpira-
ni i nemojte me zvati 'world
music' glazbenikom, jer jer to
je neokolonijalni izraz koji
Britanci i Amerikanci vole
upotrebljavati za glazbu
koja nije na engleskom.
Izvor: H-Alter
top related