agregatna ponuda i agregatna tražnjaae.polj.uns.ac.rs/wp-content/uploads/2020/03/5-oblast.pdf ·...
Post on 21-Jan-2021
4 Views
Preview:
TRANSCRIPT
Agregatna ponuda i
agregatna tražnja
Pojam agregatne ponude i tražnje
Dijagram (na sledećem slajdu)
pokazuje glavne činioce koji utiču na
celokupnu privrednu aktivnost. Na
levo su glavne mere koje odreĎuju
agregatnu ponudu i tražnju: mere
ekonomske politike, kao što su
monetarna i fiskalna politika zajedno
sa stanjem kapitala i rada. U centru,
meĎusobni uticaj agregatne ponude i
tražnje kao sukob nivoa tražnje i
raspoloživih sredstava. Glavni rezultati
su prikazani na desnoj strani:
proizvodnja, zaposlenost, cene i neto
izvoz.
Novac
Potrošnja i
porezi
Ostale sile
Nivoi cena
i troškovi
Potencijalni
proizvod
Kapital,rad i
tehnologija
Proizvodnja
(realni
GNP)
Zaposlenost i
nezaposlenost
Cene i
inflacija
Neto izvoz
Interakcija
agregatne
ponude i
tražnje
Agregatna
ponuda
Agregatna
tražnja
Agregatna ponuda predstavlja veličinu
proizvodnje u nacionalnoj privredi koja se nudi
pri različitim cenama. Veličina proizvodnje se
definiše kao ukupnost robe i usluga
proizvedenih u nacionalnoj privredi uvećana za
izvoz. Agregatna ponuda zavisi od nivoa cena
koje poslovni sektor može odrediti, kao i od
kapaciteta privrede ili potencijalnog outputa.
Agregatna tražnja pokazuje nivo realne
potrošnje svih sektora privrede uz različite nivoe
cena. Definiše se kao zbir njenih komponenti:
lične potrošnje, javne potrošnje, investicione
potrošnje i izvoza.
Kriva agregatne ponude i tražnje
Kriva ponude i tražnje koriste se kao pomoć u analizi makroekonomske ravnoteže.
Slika pokazuje agregatnu ponudu i tražnju za proizvod čitave privrede. Na horizontalnoj osi ili osi količine, je ukupni proizvod privrede, a na vertikalnoj, opšti nivo cena.
AD
AS
E
Realni GNP (milijarde)
Izn
os
ce
na
za
sve
ro
be
1000 2000 3000 4000 5000
50
100
150
200
250
Opadajuća kriva je kriva agregatne tražnje ili AD kriva. Ona predstavlja ono što bi različiti entiteti u privredi kupili pri različitom nivou cena uz ostale nepromenjene činioce koji deluju na tražnju. Kriva agreratne tražnje pokazuje meĎuzavisnost agregatne tražnje i nivoa cena, uz pretpostavku ceteris paribus.
Rastuća kriva je kriva agregatne ponude ili AS kriva. Ona predstavlja količinu proizvoda proizvoda i usluga koje je poslovni sektor spreman proizvesti i prodati pri svakoj ceni. Kriva agregatne ponude pokazuje meĎuzavisnost ukupne proizvodnje i nivoa cena, uz pretpostavku ceteris paribus.
Oblik krive agregatne ponude dugo je bio kontraverzan među ekonomistima. Po klasičarima, funkcija ponude je potpuno neelastična na cene. Kejnsova kriva agregatneponude je potpuno elastična. Neoklasičaripretpostavljaju da je agregatna ponuda rastuća funkcija cena, s tim da je u početku, u uslovima visoke nezaposlenosti, jako neelastična.
Makroekonomska ravnoteža se ostvaruje u tački E.
Kako privreda postiže ravnotežu u tački E? Makroekonomska ravnoteža je kombinacija opšteg nivoa cena i količine pri kojoj niti kupci, niti prodavci ne žele promeniti svoje kupovine, odnosno prodaje i cene.
Kriva agregatne tražnje
U jednostavnom modelu privrede u kojoj nema državne potrošnje i spoljne trgovine, prisutna su dva osnovna izvora tražnje za dobrima i uslugama u nacionalnoj ekonomiji: a) tražnja domaćinstava za potrošnim dobrima i b) tražnja preduzeća za investicionim dobrima.
Kriva agregatne tražnje pokazuje veličinu ukupnih izdataka pri različitim nivoima cena uz ostale nepromenjene uslove. Za razliku od krive tražnje za individualnim dobrima, u slučaju agregatne tražnje na y – osi je označen opšti nivo cena, a na x – osi veličina društvenog proizvoda.
Opadajući tok krive agregatne tražnje pokazuje da će biti tražen veći obim proizvodnje ukoliko doĎe do opadanja cena.
Slika ukazuje na postojanje negativne korelativne veze izmeĎu nivoa cena i tražnje nacionalnog proizvoda.
Na oblik krive agregatnetražnje je od uticaja veliki broj faktora. Svakako treba pomenuti sledeće: 1) visina kamatne stope, 2) efekat imovine i 3)efekat uvoznih kupovina.
AD
Y
P
0
Kretanje duž krive
agregatne tražnje
uslovljeno je sa promenom
u nivou cena. Suprotno,
promena jednog ili više
necenovnih faktora
dovodi do pomeranja same
krive agregatne tražnje.
Uvećanje ukupne tražnje
prikazano je kao
pomeranje krive ukupne
tražnje udesno, od AD1 na
AD2, a umanjenje ukupne
tražnje kao njena
translacija od AD1 na AD3.
P
AD1
OY
AD3
AD2
Determinante agregatne tražnje
Cenovne determinante agregatne tražnje su: 1) efekat kamatne stope, 2) efekat materijalnih vrednosti i 3) efekat izvoznih kupovina.
1) Viši nivo cena uvećava tražnju za novcem čime se, u uslovima neizmenjenog obima novčane mase, utiče na rast kamatne stope. Viši nivo cena će odgovarati manjem obimu realne proizvodnje i ukupne tražnje.
2) Drugi faktor koji odreĎuje opadajući karakter krive agregatne tražnje je efekat imovine stanovništva. Pri visokom nivou cena kupovna sposobnost stanovništva smanjuje.
3) Odnos uvoza i izvoza zavisi, pored ostalog, i od odnosa cena uvoznih i izvoznih dobara. Pri ostalim jednakim uslovima, povećanje domaćih cena usloviće smanjenje izvoza i porast uvoza.
Necenovni faktori su: 1) promene u rashodima
potrošača, 2) promene u investicionim rashodima, 3)
promene u rashodima države 4) promene u neto
izvozu.
(1) Promena jednog ili više necenovnih faktora može da izmeni
strukturu izdataka potrošača i na taj način da dovede do
pomeranja krive agregatne tražnje. Ovi faktori su: a)
blagostanje potrošača, b) očekivanja potrošača, c) zaduženost
potrošača i d) porezi.
a) Materijalne vrednosti sastoje se iz svih aktiva koje posuduju potrošači: finansijska aktiva i nepokretnosti. Naglo smanjenje realne vrednosti aktive dovodi do uvećanja njihove štednje. Posledica smanjenja kupovina potrošača je pomeranje krive agregatne tražnje ulevo.
b) Promene u strukturi rashoda potrošača zavise i od prognoza koje oni čine. Ako ljudi pretpostavljaju da će u budućem periodu njihov dohodak opadati, smanjivaće se njihova potrošnja, a analogno tome i njihova agregatna tražnja.
c) Visok nivo zaduženosti potrošača može da deluje na smanjenje potrošnje, budući da oni iz raspoloživog dohotka moraju najpre vratiti dugove. Logična posledica ovakve situacije je snižavanje rashoda potrošača i pomeranje krive agregatne tražnje ulevo.
d) Smanjenje poreza uslovljava povećanje raspoloživog dohotka i mogućnost veće kupovine dobara pri datom nivou cena. Smanjenje poreza dovodi do pomeranja krive agregatne tražnje udesno.
(2) Investiciona potrošnja tj. kupovina mašina i opreme je druga necenovna determinanta. Smanjene kupovine novih sredstava proizvodnje dovodi do pomeranja krive agregatne tražnje. Necenovni faktori koji mogu da promene karakter investicione potrošnje su: a) kamatne stope, b) očekivani profiti od novih investicija, c) porezi, d) tehnologija i e) proizvodne mogućnosti.
a) Pri ostalim nepromenjenim uslovima, povećanje kamatne stope, imaće za posledicu smanjenje investicione potrošnje, što će dovesti do pomeranja krive agregatnetražnje.
b) Optimistične prognoze u vezi očekivanog profita na uloženi kapital uvećavaju tražnju investicionih dobara i na taj način pomeraju krivu agregatne tražnje udesno.
c) Povećanje poreskog opterećenja dovode do smanjenja njihovih profita, što ima za posledicu smanjenje investicionih rashoda i agregatnetražnje.
d) Tehnološke promene stimulativno utiču na rast investicione potrošnje. Time one podsticajno deluju na rast agregatne tražnje.
e) Postojanje neiskorišćenog kapaciteta obuzdava tražnju za novim investicijama i na taj način deluje na smanjenje agregatne tražnje.
3) Namera vlade da kupi nova dobra i usluge predstavlja treći necenovni faktor. Povećanje državnih kupovina nacionalnih dobara pri datom nivou cena dovodi do povećanja agregatnetražnje sve do trenutka dok poreska zahvatanja ostaju nepromenjena.
4) Poslednji necenovni faktor agregatne tražnje su
i rashodi čistog izvoza. Kriva agregatne tražnje
u nekoj makroekonomiji pomera se i kada dolazi
do promene u kupovini proizvoda te ekonomije u
inostarnstvu, nezavisno od nivoa cena na
domaćem tržištu.
Porast nacionalnih dohodaka inostranih
ekonomija povećava tražnju za dobrima
proizvedenim u posmatranoj makroekonomiji i
deluje na uvećanje agregatne tražnje u njoj.
Izmena deviznog kursa domaće valute takoĎe
ima uticaja na neto izvoz, i analogno tome, na
veličinu agregatne tražnje.
Kriva agregatne ponude
Njome se objašnjava logika ponašanja
proizvodnje na nacionalnom nivou.
Agregatna ponuda zavisi od nivoa troškova,
od promena na tržištima rada, kapitala,
zemlje i drugih prirodnih resursa, od izmena
u tehnologiji i konačno, od kretanja
produktivnosti.
U ekonomskoj teoriji još uvek nema
jedinstvenog stava po pitanju opšteg izgleda
krive agregatne ponude.
Klasičari su krivu ponude tretirali kao vertikalnu
pravu koja je podignuta na nivo pune
zaposlenosti, u kratkom i dugom roku. U
klasičnom modelu cene i nadnice su fleksibilne,
što omogućuje privredi da, ako bude izbačena iz
ravnoteže, vrlo brzo dostigne nivo potencijalnog
proizvoda i pune zaposlenosti.
Suprotan slučaj je potpuno elastična kriva
agregatne ponude koja je u ekonomskoj nauci
poznata kao Kejnsova kriva agregatne
ponude. Kejns, naime, tvrdi da privreda nije
uvek u stanju pune zaposlenosti, a agregatna
ponuda i agregatna tražnja mogu se seći u tački
pri kojoj je autput daleko ispod potencijalnog, što
dovodi do pojave nevoljne nezaposlenosti.
Čini se da je ipak najbliži realnosti oblik agregatne
krive ponude dat od predstavnika nove klasične
ekonomije. Polazi se od stava da je kriva agregatne
ponude rastuća funkcija cena, te da je na početku u
uslovima nedovoljne zaposlenosti njen oblik
naglašeno elastičan, a da je kasnije isti izrazito
neelastičan.
Kriva ukupne ponude reprezentuje realni
obim nacionalne proizvodnje za različite
nivoe cena. Ona se sastoji iz tri segmenta:
horizontalnog ili kejnsijanskog, kada se obim
proizvodnje menja uz nepromenjene cene, b)
vertikalni ili klasični, kada nacionalna
proizvodnja ostaje na nepromenjenom nivou,
pri postojanom nivou “pune zaposlenosti”,
dok se nivo cena može menjati i c) središnji,
tzv. neoklasični segment, kod koga se menja
i nivo proizvoĎenje i nivo cena.
Determinante agregatne ponude
Ključni atributi agregatne ponude su: (1) veličina
potencijalnog autputa i (2) nivo troškova.
Potencijalni proizvod privrede predstavlja
količinu dobara i usluga koju jedna privreda
može proizvesti uz stabilne cene. Potencijalni
proizvod ne podrazumeva punu zaposlenost.
Naprotiv, on podrazumeva postojanje “prirodne”
stope nezaposlenosti. Ukoliko je obim
proizvodnje u privredi iznad potencijalnog
proizvoda, doći će do opšteg rasta cena. U
suprotnom slučaju, ako je obim proizvodnje
ispod potencijalnog proizvoda doći će do pojave
visoke nezaposlenosti i neiskorišćenih
kapaciteta.
Uvećanje proizvodnih mogućnosti jedne
privrede, tj. rast njenog potencijalnog
proizvoda dovodi do pomeranja krive
agregatne ponude naviše i udesno, što znači
da dolazi do povećnja agregatne ponude.
Rast troškova uslovljava pomeranje krive
agregatne ponude naviše i ulevo, što znači
da dolazi do smanjenja agregatne ponude.
Konkretna kriva agregatne tražnje pokazuje
zavisnost izmeĎu nivoa cena i realnog obima
nacionalne proizvodnje, pri ostalim
nepromenjenim uslovima. No, kada se jedan
ili više “ostalih uslova” promene, pomeriće se
i sama kriva agregatne ponude.
Ovi faktori se nazivaju
necenovnim faktorima
agregatne ponude, zbog
toga što svi oni zajedno
uzeti “determinišu” položaj
krive agregatne ponude.
Najvažnija meĎu
determinantama
agregatne ponude je ona
koja se odnosi na
promenu cena faktora
proizvodnje.
Ravnoteža agregatne ponude i agregatne
tražnje (AS - AD model)
Krive AS i AD seku se u kejnzijanskom
delu. Pomeranje ka ravnotežnom nivou
proizvodnje ne podrazumeva promenu cena,
odnosno ispoljavanje inflacije.
Kriva AD seče krivu AS u središnjem, tzv.
neoklasičnom segmentu AS krive.
U ovom slučaju dolazi do promena kako
ravntežnih cena tako i ravnotežnog nivoa
proizvodnje. Razumljivo da su ove promene
nejednakog intenziteta.
Promena ravnoteže u AS-AD modelu
Pretpostavimo da sektor stanovništva i sektor
preduzeća odluče da povećaju svoje
troškove, tj. odluče da kupe veću količinu
proizvoda pri datom nivou cena.
Kao što se može pretpostaviti, kvalifikacija
posledica porasta agregatne tražnje zavisi od
toga na kom segmentu krive agregatne
ponude (kejnzijanskom, novoklasičnom ili
klasičnom) se nalazi privreda.
Uvećanje ukupne tražnje u kejnsijanskom
segmentu, dovodi do uvećanja realne
proizvodnje uz nepromenjeni nivo cena.
Analogno takvoj premisi treba iskoristiti sve
mogućnosti za uvećanje agregatne tražnje.
U klasičnom (vertikalnom segmentu)
uvećanje ukupne tražnje rezultira
povećanjem nivoa cena, dok stvarni obim
proizvodnje ne može nadmašiti nivo
proizvodnje pri punoj zaposlenosti.
Uvećanje ukupne tražnje u središnjem delu
uslovljava kako promenu obima proizvodnje
tako i promenu u visini cena. Logično je da
su ove promene nejednakog intenziteta, iz
čega proizilazi i zaključak o velikom
manevarskom prostoru kreatora
makroekonomske politike.
Ukoliko do porasta agregatne ponude doĎe
zahvaljujući promenama cena, u
makroekonomiji će u dugom roku doći jedino
do pojave inflacije, dok će obim proizodnje
ostati nepromenjen.Sasvim je razumljivo da je sa
stanovišta makroekonomije
daleko najpoželjnija
situacija koja računa sa
pomeranjem krive agregatne
ponude sa AS1 na AS3, a
koja reprezentuje pomeranje
tačke ravnoteže E1 u E3. Usled
rasta produktivnosti,
odnosno efikasnosti
privreĎivanja na makronivou,
došlo je do pomeranja
ravnoteže
koja označava niže cene
dobara i usluga i veću količinu
proizvodnje.
Novoklasični pristup - pomeranje akcenta u istraživanju
ravnoteže na agregatnu ponudu i faktora koji
determinišu njenu veličinu
Pomeranje interesovanja ekonomista
novoklasičnog pravca sa istraživanja tražnje na
proučavanje ponude, odnosno pomeranje akcenta
u ekonomskoj teoriji i politici sa pitanja koja
karakterišu probleme kratkoročne stabilizacije na
probleme vezane za dugoročnu ekspanziju
proizvodnje i zaposlenosti mogu se označiti
svojevrsnim zaokretom u ekonomskoj teoriji.
Osnovna tačka kritika je bilo tvrĎenje po kome se
ekonomska politika previše bavi agregatnom
tražnjom, dok su pitanja ponude gotovo potpuno
zapostavljena. Rečju, ekonomska politika je
zanemarila pitanje vitalnosti privrede, kao svakako
najvažnijeg makroekonomskog cilja.
top related