montessori pedagogija

MONTESSORI PEDAGOGIJA

TKO JE BILA MARIJA MONTESSORI?

   M. Montessori rođena je 1870. u Chariavalu (Italija). Od malih nogu

pokazivala je veliko zanimanje za tehničkim obrazovanjem. Iako su

roditelji željeli da postane učiteljica, školujući se stekla je srednje-

tehničko obrazovanje, a potom na čuđenje roditelja upisala je medicinu

i diplomiravši 1896. postala je prva žena liječnica u Italiji. Specijalizirala

je psihijatriju tijekom koje se susretala se s djecom zaostalom u

intelektualnom razvoju. Želeći im pomoći, počela je proučavati radove

liječnika Itarda i učitelja Seguina i upisala studij pedagogije i

psihologije. Ubrzo je uočila da je temeljni put spoznaje kod djece s

poteškoćama u razvoju motorički i perceptivni te da je za njihovu

edukaciju i rehabilitaciju prijeko potreban smislen i detaljno razrađen

pedagoški plan i program. Željela je educirati odgajatelje i učitelje, a

budući nije bilo didaktičkog pribora, adaptirala je i usavršila pribor

spomenutih liječnika i učitelja. Na taj način postupno je razvila vlastitu

koncepciju odgoja i obrazovanja osmislivši tzv. vježbe iz područja

svakodnevnog života , senzorike, jezika i govora, matematike, kao i

upoznavanja bliže i daljnje okoline.

1907. počinje raditi s djecom u heterogenim skupinama u kojima se

djeca razlikuju po kronološkoj i mentalnoj dobi.

1909. objavljuje prvu knjigu, u kojoj opisuje svoju metodu rada.

1912. otvara se prva Montessori škola.

1917. osniva se niz Montessori dječijih vrtića, škola, i udruženja u

cijelom svijetu s ciljem promicanja Montessori pedagogije.

1

1952. umrla je u Nizozemskoj. Njezin rad nastavlja sin Mario

Montessori.

TEMELJNA PEDAGOŠKA NAČELA MARIJE MONTESSORI

Pedagogija M. Montessori temelji se na znanstvenom

promatranju spontanog učenja djece, na poticanju vlastitog djelovanja

djeteta i  njegove samostalnosti i na poštivanju djetetove osobnosti. U

središtu pedagogije M. Montessori je dijete. Ona gleda i poštuje dijete u

njegovoj  cjelovitosti. Ona drži dijete tjelesno – duhovnim bićem koje

ima vlastitu individualnost. Temeljno načelo je pomoći djetetu u svim

razdobljima od rođenja nadalje u tjelesnom, umnom i duševnom

odrastanju, da bi se ono moglo razviti u neovisnog, slobodnog i

samostalnog čovjeka.

Za M. Montessori čovjek koji živi slobodno i odgovorno

predstavlja ljudsko dostojanstvo. Temelj i cilj njezine pedagogije je

priznavanje ljudskog dostojanstva već u djetetu. Ona smatra da se

razvoj djeteta odvija preko nekoliko stupnjeva koji se  nadograđuju

jedan na drugi u šestogodišnjim razdobljima. U pedagogiji M.

Montessori važno je priznanje i uvažavanje tzv. «osjetljivih stupnjeva»

kod djeteta. Oni za nju predstavljaju doba osobite spremnosti za učenje

i pažnje. Samo mogućnost slobodnog izbora djetetu pruža šansu da se

odluči već prema svojoj osjetljivosti i svojim interesima. Odgajatelj ne

zna što je za dijete pravilno i dobro, nego dijete samo treba odlučiti

prema svojim potrebama i u skladu sa svojim razvojem. Sve se to treba

odvijati u društvenim kontaktima, u okolini koja je prilagođena

djetetovim potrebama, a odrasli imaju ulogu prenositelja, ali ne smiju

povrijediti inicijativu, sposobnost i slobodu djeteta.

2

 Temeljne snage čovjeka nisu primarno povezane s pojedinim

razvojnim stupnjevima, nego su to one ljudske snage i mogućnosti s

kojima dijete živi na svim stupnjevima. M. Montessori drži da se

mišljenje i razum s godinama razvijaju i dobivaju na značenju. Dijete uči

preuzeti odgovornost na sebe, a ljude oko sebe i za stvari u svojoj

okolini. Ono se ne igra s materijalom prema želji i raspoloženju, nego

spoznaje unutarnje zakonitosti u materijalu i upotrebljava materijal u

skladu s njima. Antropologija M. Montessori nije samo teorijski temelj

prema kojem ona  formulira svoju pedagogiju, već je njena pedagogija

rezultat dugogodišnjeg promatranja i prakse i ne podrazumijeva samo

optimalni napredak djeteta, nego i odgovor na mjesto pojedinca u

društvu.

PRINCIPI MONTESSORI PEDAGOGIJE:

Dijete gledati kao cjelovitu, potpunu osobu

Pomoći njegovom razvoju tako da mu damo prostora za slobodne

odluke; pomoći mu da samostalno razmišlja i djeluje

Pružiti mu priliku da slijedi svoju potrebu za učenjem, jer djeca ne

žele bilo što učiti, nego u određeno vrijeme učiti nešto određeno

(razdoblja posebne osjetljivosti)

Pomoći mu da nadvlada poteškoće umjesto da bježi od njih.

 RAZDOBLJA POSEBNE OSJETLJIVOSTI

To su razdoblja razvoja u kojima dijete ima sposobnost usvajanja

pojedinih vještina kao nikada više kasnije u životu. Dijete više puta

iznova ponavlja neku aktivnost, ona ga posve zaokuplja.

Osjetljivost za red - ne označava potrebu odraslih za urednošću,

nego potrebu djeteta za dosljednošću i poznatim kako bi se

moglo lakše orijentirati. Dijete u dobi od prve do treće godine

života uznemiruju promjene, kao npr. preuređenje sobe,

3

preseljenje... Dijete očekuje da će naći određeni predmet tamo

gdje ga je prethodno vidjelo.

Osjetljivost za jezik - dijete, slušajući ljudski govor od rođenja do

svoje šeste godine upija jezik bez ikakve izravne poduke, sa

osnovnim rečeničnim strukturama, gramatikom i naglascima.

Važno je razgovarati s djetetom kako bi usvajalo nove riječi i

obogaćivalo jezik.

Osjetljivost za kretanje - dijete hoda, trči, kreće se i tako

usavršava svoje kretanje. Ako idemo njegovim ritmom (hodamo,

trčimo, stanemo) dijete može hodati kilometrima, bez da ga

odrasli nosi.

Osjetljivost za društveno ponašanje - s dvije i pol godine dijete

pokazuje veliki interes za drugu djecu, igra se s njima i postaje

član grupe.

Osjetljivost za male predmete - dijete u dobi između prve i druge

godine privlače sitni predmeti. Uzima ih u ruke, promatra (možda

stavi u usta) i tako upoznaje svijet.

Osjetljivost za razvoj osjetila - dijete će najbolje razviti osjetila

ako istražuje okolinu živeći s odraslima.

POŠToVANJE DJETETOVE OSOBNOSTI

M. Montessori je kao znanstvenica, promatrala, spoznala i opisala

zakonitosti u razvoju djeteta. Vjerovala je da djecu treba poštivati, a

najvažniji cilj je bio da se omogući djeci slobodan razvoj. Odgoj se ne

4

smije direktno mIješati u razvoj djeteta, već treba pružiti indirektnu

pomoć za samoodgoj.

 Stavovi odgajatelja i pripremljena okolina trebaju djetetu

omogućiti djelovanje koje je u skladu s njegovim interesima, željama i

sklonostima. Glavni je  cilj pridavanje  pažnje onim razvojnim koracima

koji predstavljaju potrebe određenog »osjetljivog stupnja». U

pedagoškoj praksi do izražaja dolaze poštivanje razvojnih koraka i

uzimanje u obzir osjetljivih stupnjeva kao i pridavanje pažnje

zadovoljavanju individualnih dječjih potreba.

 Dijete se treba razvijati u skladu sa svojim sposobnostima i u to

se odrasli ne smiju miješati, jer dijete samo donosi odluku što će učiti i

što je u skladu s njegovim interesima. U Montessori pedagogiji vrlo je

važno uzimanje u obzir osobnost pojedinog učenika, njegovih sklonosti i

zanimanja, a uvažavanje individualnosti djeteta je «kamen temeljac»

za pedagoga.

ORGANIZACIJSKA MONTESSORI ŠKOLA

Maria Montessori ne dijeli školu na osnovnu, glavnu, realnu i

gimnaziju. Montessori – škole su «slobodne škole» čiji nositelji mogu

biti roditeljske inicijative, udruženja ili crkvene organizacije. Škole su

priznate na razini države i rade prema postojećim nastavnim

planovima.

5

Montessori pedagogija se u pojedinim elementima upotrebljava i

u redovnim školama, npr. «slobodan rad», a uz to postoji još cijeli niz

primjena koji se temelje na  Montessori – pedagogiji.

M. Montessori zalagala se za razrede sa tri godišta (od 3-6god;

od 6-9god; od 9-12god.), a u današnjoj praksi postoje 3 različita

modela: razredi s jednim godištem, razredi s dva godišta i razredi s 4

godišta. M. Montessori također se zalagala za «otvorena vrata» u

školskoj zgradi, tako da se djeci pruža mogućnost da sama pronađu

svoje radno mjesto ili svoj «kutak» za slobodni rad, te da djeca mogu

posjećivati i druge razrede. Tako na društvenom planu nastaje živost,

pomoć i pripomoć pretvara se u svakodnevno iskustvo i vježbu između

mladih i starijih, između zdrave djece i djece s posebnim potrebama.

Marija Montessori je utvrdila četiri faze razvoja:

1. prva faza djetinjstva: 0 – 6 god.

2. druga faza djetinjstva: 6 – 12 god.

3. epoha mladenaštva: 12 – 18 god.

4. studenti i odrasli: 18 – 24 god.

U razdoblju od 0 - 6 godina posebno naglašava upijajući i svjesni um. U

to vrijeme dijete stječe fizičku samostalnost.

Kad su jednom Mariju Montessori pitali što treba dozvoliti djetetu da

čini samo, ona je rekla da mu treba dozvoliti da čini samostalno sve

ono što može. Mi često, u najboljoj namjeri, činimo umjesto djeteta i

tako sprječavamo njegov razvoj. Trebamo mu dozvoliti da radi samo i

da na taj način uči o svijetu i izgrađuje samopouzdanje.

STRUKTURA NASTAVE

Slobodni rad je temelj Montessori – pedagogije. Djeca pojedinačno i

sasvim individualno ulaze u nastavu. Nema značajnog početka nastave

6

nego djeca ulaze u razred kad je predviđen početak nastave i počinju s

radom prema vlastitom izboru. To može biti čitanje knjige, rješavanje

zadataka ali i zalijevanjem cvijeća, hranjenjem životinja ili slikanjem

slike. Djeca se tom djelatnošću, koje su sama izabrala mogu baviti

koliko god hoće, odnosno dok pokazuju interes za to.

M. Montessori govori o tome kako slobodni rad omogućuje

promatranje osjetilnih stupnjeva. Dijete se bavi nekim materijalom,

predmetom ili zadatkom samo na temelju unutarnjeg interesa. Dijete

samo odlučuje što želi učiti i koliko će dugo učiti, a učitelj ili odgajatelj

mora stvarati temeljne pretpostavke koje će omogućiti da slobodan rad

ima rezultate jer samo u slobodnoj i opuštenoj zajednici dijete će moći

razvijati svoje vlastite snage i sposobnosti.

Kod M. Montessori osposobljavanje osjetila ima elementarno značenje.

Ona je spoznala koliko je za djecu važno opažanje stvari preko osjetila,

jer to osjetilo opažanje ne predstavlja  samo jednu od kvalitete života,

nego takvo opažanje ujedno stvara i temelj za «snažno i jasno održanje

duha».

M. Montessori drži učenje cjelinom osposobljavanja osjetila i

osposobljavanja kretanja. Kao i osposobljavanje osjetila tako je i

motorika jedno od temelja Montessori-pedagogije jer djeca kretanjem

uspostavljaju odnose sa Svijetom. M.Montessori naziva svjesnu

koordinaciju pokreta «ekonomijom kretanja» i smatra da je ona usko

povezana s odgojem volje. Razvoj svIjesti i jačanja volje treba kod

djece indirektno potpomagati, a kretanje je podloga na kojoj se taj

proces odvija.

M. Montessori nastavni materijal koji se koristi naziva «ključem koji otvara vrata

svijeta». S tim materijalom djeca uče i rade samostalno, koristeći se svojim osjetilima, a u

obzir se uzima i njihova potreba za kretanjem. Radi se o sustavu didaktičkog materijala u

7

kojem se jedan materijal nastavlja na drugi, a materijal postaje sve teži i teži.Iskustvo

koje dijete stječe pri rukovanju s tim materijalom dobro i indirektno utječe i kod težeg

materijala, a radi se o koracima koji nastaju u slijedu i polako vode k rješenju. Princip

rada s nastavnim materijalom je da djeca uče i usvajaju  znanja od konkretnog do

apstraktnog. Svi su materijali redno složeni u prostoriji za aktivnost djece, a od svake

vrste materijala samo jedan komplet. Dok se jedno dijete koristi nekim materijalom,

drugo, koje poželi isti materijal, treba pričekati. Djeca slobodno i spontano biraju

materijal na kojem će raditi i sama odlučuju koliko će dugo raditi. Ako dijete spontano

uzima neki materijal, javlja se intenzivna koncentracija, a uz izvršeni zadatak prevladava

osjećaj zadovoljstva (Montessori-fenomen). Takva koncentracija, uvjetovana unutarnjom

motivacijom, pridonosi odgoju radne discipline uz dječju slobodu.

ULOGA ODGAJATELJA

          Odgajatelj mora biti sposoban, a s druge se strane mora znati

povući i aktivnost prepustiti djetetu. Kad dijete postaje aktivno, učitelj

mora postati pasivan. Pripremajući samostalnost djeteta učitelj pokaže

djetetu kako se radi s nekim materijalom, ako dijete pokaže zanimanje

učitelj se mora povući. Učitelj i u svom pasivnom držanju ipak mora biti

aktivan i budno paziti i opažati. Samo preko povučenog načina

ponašanja on može izaći u susret djetetovoj želji «Pomozi mi da sam to

napravim». Odgajatelji se smatraju pomoćnicima za razvoj samostalne

ličnosti. Oni su fleksibilni. Sa strpljenjem objašnjavaju funkciju i način

upotrebe Montessori-materijala i potiču ih da se njima koriste.

Dr. Montessori podučava dijete geometriji, na način da dijete dodiruje

rukama geometrijske oblike. M. Montessori pedagozima pridaje velik

značaj, jer se preko osobnosti odgajatelja stvaraju šanse i  mogućnosti

za slobodan rad. U Montessori – školama jedan učitelj vodi razred dvije

ili četiri godine i često mu pomaže jedan asistent. Često u jednom rade

8

dva učitelja. Razredni učitelj u svakom slučaju nadgleda slobodan rad

dok stručnu nastavu obično vode predmetni nastavnici.

LITERATURA

1. Bognar, Ladislav – Matijević, Milan (1993): Didaktika, Zagreb,

Školska knjiga

Internet:

www.montessori.de

www.ffri.hr/rutperkovic/organizacijska.htm

www.montessori-nazaret.hr./djmodel.html

Pisala: Edita Vuković

9

10