seminar

Naglašavanje toponima u hrvatskim elektroničkim medijima

Kolegij: Ortoepija hrvatskog jezika

Profesor: Gordana Varošanec-Škarić

Gabrijela Kišiček

Studenti: Marija Vrbančić i Andrija Vuk

ONOMASTIKA (eng. onomastics):

je znanost koja proučava imena, grana jezikoslovlja koja se bavi

istraživanjem povijesnih dokumenata kao i ostale filološke discipline s tom razlikom da se imena mijenjaju više i

nepravilnije od ostalih riječi

(Dr. Robert Lawrence Trask)

• ANTROPONIMI: prezimena te osobna imena ljudi

• TOPONIMI

• TOPÒNIM (grč. topos – mjesto, kraj + onoma – ime, naziv) : ime ljudskog naselja odn. ime geografskog pojma

• TOPONIMIJA: znanstvena disciplina koja proučava toponime

• VRSTE:

• ljudska naselja (gradovi, sela, pokrajine…)

• hidronimi (imena rijeka, jezera i mora)

• oronimi (imena planina)

IMENOVANJA i PREIMENOVANJA NASELJENIH MJESTA

OJKONIM: ime naselja (grč. oikos – dom, kuća + onoma - ime )

Jedan od značajnijih onomastičkih problema je imenovanje i preimenovanje naseljenih mjesta. Prema popisu stanovništva iz 1971. u trajanju od 23 godine, u Jugoslaviji je evidentirano 4400 različitih promjena imena naseljenih mjesta, odn. 14,3% mjesta doživjelo je neku promjenu.

To se može ilustrirati podacima o službeno utvrđenim imenima mjesta od 1948. do 1963. godine.

HRVATSKA

1948. 1953. 1958. 1961. 1963.

12044 6704 6088 6078 6745

Razlog smanjenja broja naselja je urbanizacija i promjene u shvaćanju točno što se smatra pod definicijom samostalno naselje. U Hrvatskoj je bila primjenjena definicija po kojoj je naselje, svako nastanjeno mjesto s posebnim imenom.

Samostalnim naseljem su smatrana naselja sa vlastitim teritorijem, a nesamostalnim ona naselja koja su se nalazila na teritoriju nekog samostalnog naselja.

Prema toj su definiciji gradovi, sela samostalna naselja.

Sukladno toj definiciji novi ojkonimi nastaju na tri načina:

• A - pri imenovanju naselja koja nastaju osnivanjem, tj. Naselja koja nisu postojala ni u kojem obliku

• B – imenovanjem naselja koja se pojavljuju kao nova pri promjeni sastava naselja

• C – pri preimenovanju pri čemu nema promjena u sastavu naselja

A - imenovanje naselja koja nastaju osnivanjem

Mjesta koja nisu postojala prije u nekom obliku nego nastaju na teritoriju drugog mjesta dobila su imena po principu:

Novi/Nova + staro ime

(Nova Gorica, Novi Travnik, Novi Marof itd.)

B – Imenovanja nastala promjenom u sastavu

1. Spajanje više naselja (Mrkonjići + Oprašići – Borika, Lučine + Pađani + Gračac Grad – Gračac)

2. Cijepanje postojećih te izdvajanje iz postojećih (Podgorje Stubičko - Gornja i Donja Podgora)

C – PREIMENOVANJE

Dijelimo u tri skupine:I. Preimenovanja kojima je uzrok dotadašnji ojkonim:1. Izmjena starih ojkonima (naš oblik Pulj, a prema tal.

uzeto je Pola – Pula)2. Izmjena pogrdnih i neprikladnih ojkonima ( selo Svinjar

- selo Davor, selo Svrzigaće – Požeški Milanovac)3. Izmjena ideološki obilježenih ojkonima (selo Žabno –

Sveti Ivan – Žabno, Nedelšćak – Sveta Nedjelja)4. Preimenovanje zbog istoimenosti (Bistrica – Bistrica

Moračka, Purga – Purga Lepoglavska)5. Ispravljanje (Ivančević - Ivančevo)

II. Imenovanje po poznatim osobama

(Titograd , Tomislavac itd.)

III. Preimenovanje bez vidljivih uzroka

(Dobra Bukovska - Mala Dobra,

Donji Dolac – Primorski Dolac)

Kao opći zaključak može se reći da je imenovanju i preimenovanju potrebno vrlo ozbiljno pristupiti, ako je ojkonim ustaljen, ne bi ga trebalo mijenjati, a kada se ipak mijenja treba težiti da se odabere onaj oblik koji je uobičajen u njegovoj okolici, te je potrebno savjetovanje širokog kruga stručnjaka; lingvista, onomastičara, a posebno lingvista.

Ősijēka ili Osijéka?

Među neobično i pogrešno naglašenim riječima koje se mogu čuti u TV i radio emisijama, svoje mjesto ima i imenica (tj. toponim) Osijek. Naglasak se Osijeka ne odnosi samo na slučajan ili nemaran izgovor kojeg padežnog oblika, već o pogrešnom naglašavanju određenih padeža, poglavito genitiva i dativa, a čest je isti pogrešan naglasak i u instrumentalu - dugouzlazni na drugom slogu:

Ősijēk, Osijéka, Ősijéku, Ősijékom

Takva naglasna sklonidba supostoji uz drukčiju, onu kojoj se u svim padežima čuva naglasak koji je u nominativu – kratkosilazni na prvom slogu:

Ősijēk, Ősijēka, Ősijēku, u Ősijēku, Ősijēkom

Teorijski pogled na ovo pitanje, kazuje da bi

dvojbe oko naglasaka moglo i trebalo biti samo u lokativu ali ne i u drugim padežimma. Prema tomu:

Ősijēk, Ősijēka, Ősijēku, u Ősijéku, Ősijēkom

Svojim naglasnim obilježjima Osijek pripada naglasnoj skupini onih dvosložnih imenica koje u nominativu jednine imaju prvi slog kratak i naglašen , drugi slog dug i nenaglašen, a kojima se samo u lokativu jednine osnovni naglasak može preinačiti (promijeniti mjesto, duljinu i ton). Toj bi naglasnoj skupini pripadale i imenice oblik, pogled, korak… Prema tome, u naglasnoj sklonidbi jednine navedenih imenica naglasak mogao preinačiti samo u lokativu, a preinaka bi bila neistoslogovna: osim promjene duljine i tona, mijenja se i slog koji nosi naglasak.

N Ősijēk, Őblīk, Pőglēd, Kőrāk

G Ősijēka, Őblīka, Pőglēda, Kőrāka

D Ősijēku, Őblīku, Pőglēdu, Kőrāku

L Osijéku, Oblíku, Poglédu, Koráku

Prikazana naglasna sklonidba temeljena je na starom jezičnom i normativnom pravilu koje je već pomalo daleko od suvremenog standardnog jezika, pa suvremene gramatike dopuštaju i u lokativu isti naglasak kao i u svim drugim padežima.

L Ősijēku, Őblīku, Pőglēdu, Kőrāku

*spikeri hrvatskog radija

Bjelovar i Koprivnica Bosni i HercegoviniBrisbaneBruxellesČakovecDubrovnikNehrvatskaIz RusijeIz Sarajeva

*spikeri hrvatskog radija

Jadranu

Karlovac

Katar

Knin

Krapina

Kutjeva

Mali Lošinj

Metković

*spikeri hrvatskog radija

Moskva

Njemačka

Ogulin

Osijek

Palagruža

Pazin

Ploče

Podno Velebita

*spikeri hrvatskog radija

Požega

Prag

Pula

Rijeka

Sisak

Sjedinjenih Država

Slavonski brod

Slovačka

*spikeri hrvatskog radija

Slovenije

Sljeme

Šibenik

U Ateni

U Dalmaciju

U Gospiću

U Perthu

U Splitu

*spikeri hrvatskog radija

U Zadru

Virovitica

Vukovar

Zavižan

Literatura:

R. L. Trask, “Lingvistički pojmovi”, šk 2005.V. Anić, “Rječnik hrvatskog jezika”, Novi

Liber 1998.M. Lončarić, “Časopis za kult. hrv. knjiž.

jezika”, HFD, 1978.S. Ham, “Časopis za kult. hrv. knjiž. jezika,

HFD

FIN:)