skripta upravljaČko raČunovodstvo - ef.sum.baef.sum.ba/sites/default/files/nastavni-materijali/ur...
Post on 30-Aug-2019
15 Views
Preview:
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U MOSTARU
EKONOMSKI FAKULTET
SKRIPTA
UPRAVLJAČKO
RAČUNOVODSTVO
za dvogodišnji diplomski studij u Vitezu
2018/2019.
II
SADRŽAJ
UVOD - FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI U TERMINIMA UPRAVLJAČKOG
RAČUNOVODSTVA .................................................................................................................... 3
1. ODLUKE O CIJENAMA I UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA ......................................... 17
2. PODJELA TROŠKOVA U ODNOSU NA PROMJENE RAZINE (OPSEGA)
AKTIVNOSTI i CVP (COST VOLUME PROFIT) ANALIZA ............................................. 36
3. KAPITALNE INVESTICIJE (7. poglavlje Catherine Gowenthorp Upravljačko
računovodstvo) ............................................................................................................................. 46
4. PROCES DONOŠENJA ODLUKA I RELEVANTNE INFORMACIJE .......................... 48
5. OBRAČUN TROŠKOVA ZASNOVAN NA AKTIVNOSTIMA (ABC) I ANALIZA
PROFITABILNOSTI KUPACA/PROIZVODA/USLUGA .................................................... 67
6. IZVJEŠTAJ O NOVČANIM TOKOVIMA .......................................................................... 78
7. KARAKTERISTIKE GLAVNOG BUDŽETA I NJEGOVA IZRADA ............................ 96
LITERATURA/ IZVORI .......................................................................................................... 106
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
3
UVOD - FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI U TERMINIMA UPRAVLJAČKOG
RAČUNOVODSTVA
POJAM UPRAVLJAČKOG ILI MENADŽERSKOG RAČUNOVODSTVA
Upravljačko ili menadžersko računovodstvo (Management Accounting) je posebna disciplina
računovodstva koja nastoji osigurati informacije financijske i nefinancijske prirode za menadžere svih
razina u svrhu donošenja menadžerskih odluka, osobito u području planiranja, budžetiranja i kontrole
troškova, prihoda i dobiti. Na taj način računovodstvo postaje izvorom informacija za menadžere u
svrhu donošenja pravovremenih odluka te ostvarenja povratne veze (Belak, 1995).
Menadžersko računovodstvo pomaže menadžerima da razumiju što se i zašto dogodilo u prošlosti, da
kontroliraju sadašnjost i planiraju budućnost. Menadžersko računovodstvo nije obvezno po zakonu pa
sadržaj izvješća menadžerskog računovodstva nije formaliziran zakonom. Također, menadžersko
računovodstvo, iako koristi informacije iz financijskog računovodstva koristi i neke druge podatke
uključujući informacije o budućim transakcijama, po čemu se bitno razlikuje od financijskog
računovodstva (Belak, 1995).
RAZLIKE IZMEĐU UPRAVLJAČKOG/ MENADŽERSKOG I FINANCIJSKOG
RAČUNOVODSTVA
Pod pojmom računovodstva (Belak, 2006) podrazumijeva se opisivanje, mjerenje i tumačenje
ekonomskih aktivnosti određenih subjekata. Računovodstvo je sustav koji sadrži metode i sredstva
koje koriste subjekti kako bi pratili i spoznali stanje svoje imovine, kapitala i obveza, te utvrdili rezultate
poduzetih ekonomskih aktivnosti. „Računovodstvo kao opći pojam obuhvaća izuzetno kompleksni skup
tehnika, načela i vještina mjerenja, opisivanja i tumačenja ekonomskih aktivnosti različitih entiteta“
(Belak, 1995).
Podjela računovodstvenog sustava se vrši s aspekta formalnosti, odnosno obveze vođenja
računovodstva pa tako imamo (Belak, 1995):
Neformalno računovodstvo koje nije obvezno po zakonu gdje spada menadžersko
računovodstvo i troškovno računovodstvo.
Formalno računovodstvo koje je obvezno po zakonu gdje spada financijsko računovodstvo i
računovodstvo poreza.
Menadžersko računovodstvo (Belak, 1995) se bavi prikupljanjem, klasifikacijom, obradom i
prikazivanjem informacija koje pomažu menadžerima u ispunjavanju ustrojstvenih ciljeva.
Karakteristike menadžerskog računovodstva po kojima se razlikuje od financijskog računovodstva su:
nije obvezno po zakonu,
sadržaj nije formaliziran,
razdoblja za koja se sastavlja nisu propisana,
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
4
koristi se podacima iz financijskog računovodstva ali i drugim podacima, kao što su procjene i
buduće transakcije,
pruža informacije za interne korisnike, prvenstveno menadžere,
budući da pruža informacije namijenjene menadžerima za donošenje poslovnih odluka
naglasak je na pravovremenosti tih informacija.
Prema Belaku (1995) financijsko računovodstvo podrazumijeva pripremu, obradu i upotrebu
računovodstvenih podataka i informacija koje opisuju financijske pozicije i rezultate poslovnih entiteta.
Karakteristike financijskog računovodstva su:
obvezno po zakonu,
sadržaj je formaliziran,
razdoblja za koja se sastavlja su propisana,
koristi se stvarnim povijesnim podacima,
pruža informacije za eksterne korisnike,
budući da pruža informacije namijenjene vanjskim korisnicima naglasak je na preciznosti tih
informacija.
ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠĆA POMOĆU POKAZATELJA
Analiza odnosa bilančnih pozicija i pozicija u računu dobiti i gubitka predstavlja sustavno određivanje
odnosa u okviru internih i eksternih izvješća. Ona obuhvaća praćenje performansi tvrtke radi njihova
unapređenja (Belak, 1995).
Analiza putem pokazatelja obuhvaća sljedećih šest skupina pokazatelja (Belak, 1995):
1. Pokazatelji profitabilnosti,
2. Pokazatelji obrtaja imovine,
3. Pokazatelji likvidnosti i solventnosti,
4. Pokazatelji efikasnosti investiranja dioničara,
5. Pokazatelj ukupne uspješnosti (Zeta Score),
6. Pokazatelji dodane vrijednosti.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
5
Navedeni pokazatelji uspješnosti biti će izračunati i prikazani na temelju podataka iz računa dobiti i
gubitka te bilance društva „Ericsson Nikola Tesla“ d.d.1 koje se bavi istraživanjem i razvojem
telekomunikacijskih programa i usluga.
Primjer
Na temelju sljedećih podataka za društvo „Ericsson Nikola Tesla“ d.d, koje kotira na burzi, napravi
financijsku analizu pomoću pokazatelja.
Račun dobiti i gubitka „Ericsson Nikola Tesla“ d.d
(za osnovne aktivnosti)
Stavke 2014. (000 KM) 2013. (000 KM)
Prihod od prodaje 1.314.868 1.345.226
Troškovi prodanih proizvoda 1.135.261 1.125.093
Bruto dobit 179.607 220.133
Troškovi prodaje 56.330 60.694
Administrativni troškovi 34.125 32.676
Ostali poslovni troškovi 11.488 1.644
Operativna dobit 77.664 125.119
Financijski rashodi 8 163
Dobit prije oporezivanja 77.656 124.956
Porez na dobit 981 5
Dobit nakon oporezivanja 76.675 124.951
1 Podaci su dostupni na internim stranicama društva: http://www.ericsson.hr/godisnji-izvjestaji
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
6
Pokazatelji profitabilnosti
Analiza profitabilnosti smatra se najvažnijom analizom, a ključne odnose u analizi profitabilnosti
predstavljaju dvije temeljne mjere i to profitna marža i povrat na investirano (Belak, 1995).
PROFITNA MARŽA
Pokazatelji profitne marže su najviše upotrebljavane mjere profitabilnosti u menadžerskoj praksi, a
stavljaju u omjer različite vrste dobiti i ostvareni prihod. S obzirom na korištenu kategoriju dobiti
najčešće se razlikuju sljedeće kategorije profitne marže (Belak, 1995):
Bruto profitna marža,
Operativna profitna marža,
Profitna marža prije poreza,
Neto profitna marža i
Marža neto preostalog profita.
Navedene profitne marže biti će izračunate na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka te bilance
društva „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. (Zadatak 4.1.)
1. 𝐵𝑟𝑢𝑡𝑜 𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎 =𝐵𝑟𝑢𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡
𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒∗ 100 =
179.607
1.314.868∗ 100 = 13,66%
Bruto profitna marža pokazuje da društvu nakon pokrića proizvodnih troškova ostaje 13,66% prihoda
za pokriće troškova uprave i prodaje, troškova financiranja te za ostvarenje dobiti.
2. 𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎 =𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡
𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒∗ 100 =
77.664
1.314.868∗ 100 = 5,906%
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
7
Operativna profitna marža pokazuje da društvu nakon podmirenja proizvodnih troškova i troškova
uprave i prodaje ostaje 5,906% prihoda za pokriće troškova financiranja i dobit.
3. 𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎 𝑝𝑟𝑖𝑗𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 =𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑝𝑟𝑖𝑗𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎
𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒∗ 100 =
77.656
1.314.868∗ 100 = 5,905%
Profitna marža prije oporezivanja pokazuje da društvu nakon podmirenja svih troškova (proizvodnih
troškova, troškova uprave i prodaje te troškova financiranja) ostaje 5,905% prihoda za dobit koja će
tek biti oporezovana prema odredbama Zakona o porezu na dobit.
4. 𝑁𝑒𝑡𝑜 𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎 =𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑝𝑜𝑠𝑙𝑖𝑗𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎
𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒∗ 100 =
76.675
1.314.868∗ 100 = 5,83%
Neto profitna marža pokazuje da društvu nakon podmirenja svih troškova i poreza na dobit ostaje
5,83% prihoda. Taj dio prihoda, koji poprima karakter dobiti nakon oporezivanja, društvo može
podijeliti vlasnicima ili reinvestirati u poslovanje.
5. 𝑀𝑎𝑟ž𝑎 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑝𝑟𝑒𝑜𝑠𝑡𝑎𝑙𝑜𝑔 𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑎 = [𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑝𝑜𝑠𝑙𝑖𝑗𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎
𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎− 1] ∗ 100 = [
76.675
33.546,70− 1] ∗ 100 = 128,56%
Tržišna cijena korištenog vlastitog kapitala se računa, prema sljedećoj formuli:
𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑜𝑔 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎 = 𝐺𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑎 ∗ 𝐶𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎(%)
= 335.467*0,10 = 33.546,70
Cijenu kapitala (%) najprikladnije je izračunati pomoću WACC koncepta ili korištenjem prosječnih
kamatnih stopa na bankarske kredite. Pretpostavimo da cijena kapitala u zadatku iznosi 10%.
Marža neto preostalog profita od 128,56% pokazuje da su dioničari ostvarili 128,56% veći profit
ulaganjem u društvo nego što bi ga ostvarili da su investirali kapital po postojećoj tržišnoj cijeni
kapitala.
POVRAT NA INVESTIRANO
Povrat na investirano (povrat na korišteni kapital) pokazuje koliko je menadžment bio efikasan u
korištenju raspoloživih resursa poduzeća. S obzirom na značenje "korištenog kapitala" mogu se koristiti
sljedeća tri pokazatelja:
1. 𝑃𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡 𝑛𝑎 𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 =𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡
𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎∗ 100 =
77.664
699.584∗ 100 = 11,10%
Povrat na ukupni kapital (Return on Assets - ROA) predstavlja omjer operativne dobiti jer on u sebi
sadrži troškove korištenja vlastitog i tuđeg kapitala (kamate) i ukupne imovine (kapital i obveze).
Pokazatelj povrata na ukupni kapital pokazuje da je na 100 investiranih novčanih jedinica u aktivu
društva ostvareno 11,10 novčanih jedinica operativne dobiti.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
8
2. 𝑃𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡 𝑛𝑎 𝑢𝑙𝑜ž𝑒𝑛𝑖 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙
=𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 − 𝐾𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒 𝑛𝑎 𝑘𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑒
𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 𝑝𝑎𝑠𝑖𝑣𝑎 − 𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒∗ 100
=77.664 − 7,2
699.584 − 349.530∗ 100 = 22,18%
Kamate na kratkoročne kredite iznose 90% vrijednosti financijskih rashoda.
Povrat na uloženi dugoročni kapital pokazuje da je na 100 KM (NJ) uloženog dugoročnog kapitala
ostvareno 22,18 KM (NJ) operativne dobiti umanjene za kamate na kratkoročne kredite.
3. 𝑃𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡 𝑛𝑎 𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 =𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑛𝑎𝑘𝑜𝑛 𝑜𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎
𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙∗ 100 =
76.675
335.467∗ 100
= 22,86%
Povrat na ukupni vlastiti kapital pokazuje da je 22,86 KM dobiti nakon oporezivanja proizašlo iz 100
KM uloženog vlastitog kapitala.
Pokazatelji obrtaja imovine
Analiza obrtaja ukupne imovine predstavlja analizu odnosa između prihoda i aktive (može se raditi i za
svaki pojedinačni dio aktive odvojeno). Analiza obrtaja imovine je koeficijent koji govori koliko jedna
novčana jedinica aktive (dijela aktive) stvara novčanih jedinica prihoda. Kod ove analize obično se
izračunavaju sljedeći pokazatelji (Belak, 1995):
1. 𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎𝑗𝑎 𝑘𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒
𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=
1.314.868
539.195= 2,44
1 novčana jedinica kratkotrajne imovine stvara 2,44 novčanih jedinica prihoda od prodaje.
2. 𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎𝑗𝑎 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒
𝐷𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=
1.314.868
160.389= 8,20
1 novčana jedinica dugotrajne imovine stvara 8,20 novčanih jedinica prihoda od prodaje.
3. 𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑢𝑡𝑟ž𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡𝑖 𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎 =𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒
𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒 𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒=
1.314.868
30.946= 42,49
1 novčana jedinica ukupnih zaliha stvara 42,49 novčanih jedinica prihoda od prodaje.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
9
4. 𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎𝑗𝑎 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎
=𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒
𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 𝑜𝑑 𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎 − 𝑂𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒 𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑖𝑚𝑎=
1.314.868
190.572 − 147.559
= 30,57
1 novčana jedinica neto potraživanja stvara 30,57 novčanih jedinica prihoda od prodaje.
Pokazatelji likvidnosti i solventnosti
POKAZATELJI LIKVIDNOSTI
Pokazatelji likvidnosti prikazuju sposobnost poduzeća da u roku podmiruje sve svoje kratkoročne
(tekuće) obveze. Redovito podmirenje tekućih obveza je važno radi toga da ne bi došlo do zastoja u
redovitom poslovanju te do blokade novčanog računa u ključnim trenucima za poslovanje. Mjere za
izračunavanje likvidnosti poduzeća mogu se svrstati u dvije skupine (Belak, 1995):
1. Mjere utemeljene na odnosu između tekuće aktive i pasive:
a. Tekući odnos (koeficijent opće likvidnosti),
b. Brzi odnos (koeficijent ubrzane likvidnosti),
c. Radno raspoloživi kapital.
2. Mjere koje pokazuju mogućnost pretvaranja tekuće aktive u novac:
a. Broj obrtaja zaliha,
b. Prosječno vrijeme naplate potraživanja.
Ad 1.) Mjere utemeljene na odnosu između tekuće aktive i pasive
1. 𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑖 𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠 =𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎
𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒=
539.195
349.530= 1,54
Koeficijent opće likvidnosti pokazuje u kojoj mjeri kratkotrajna imovina pokriva kratkoročne obveze.
Ako je tekući odnos veći od 1, odnosno od 1:1, to znači da je kratkotrajna imovina veća od kratkoročnih
obveza te da se može očekivati da će kratkoročne obveze biti pokrivene na vrijeme kratkotrajnom
imovinom. Suprotno vrijedi u slučaju ako je tekući odnos manji od 1. Što je veći pokazatelje tekućeg
odnosa to je veća sigurnost da će kratkoročne obveze biti podmirene u roku. Idealni odnos između
kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza ne postoji jer on ovisi o vrsti djelatnosti, međutim, idealna
iskustvena vrijednost pokazatelja opće likvidnosti iznosi minimalno 2 (1,8) te se u tom slučaju zaključuje
da je poduzeće sposobno podmiriti kratkoročne obveze. Tekući odnos za poduzeće „Ericsson Nikola
Tesla“ d.d iznosi 1,54 što je manje od odnosa 2:1 koji se uzima kao zadovoljavajući odnos te ukazuje na
činjenicu da je kratkotrajna imovina veća od kratkoročnih obveza ali se ne može sa sigurnošću utvrditi
da li će kratkoročne obveze biti podmirene u roku kratkotrajnom imovinom.
2. 𝐵𝑟𝑧𝑖 𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠 =𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎 − 𝑍𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒
𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒=
539.195 − 30.946
349.530= 1,45
Za koeficijent ubrzane likvidnosti također ne postoji neki idealni odnos koji vrijedi za sve situacije jer
on ovisi o vrsti djelatnosti, međutim, idealna iskustvena vrijednost pokazatelja ubrzane likvidnosti
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
10
iznosi minimalno 1 (0,8) te se u tom slučaju zaključuje da je poduzeće sposobno u vrlo kratkom roku
osigurati određenu količinu novca. Brzi odnos za poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d iznosi 1,45 što
je već od odnosa 1:1 koji se uzima kao zadovoljavajući odnos te ukazuje na činjenicu da je poduzeće
sposobno zadovoljiti ozbiljnu izvanrednu potrebu za gotovinom.
3. 𝑅𝑎𝑑𝑛𝑜 𝑟𝑎𝑠𝑝𝑜𝑙𝑜ž𝑖𝑣𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 = 𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎 − 𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒
= 539.195 − 349.530 = 189.665 (000 𝑘𝑛)
Radno raspoloživi kapital pokazuje koliko kapitala stoji na raspolaganju za udovoljavanje tekućim
obvezama. On ukazuje na pozitivno ili negativno prekoračenje kratkotrajne imovine nad kratkoročnim
obvezama. Poželjna je pozitivna vrijednost pokazatelja. Radno raspoloživi kapital za poduzeće
„Ericsson Nikola Tesla“ d.d iznosi 189.665.000 KM što je pozitivna vrijednost koja ukazuje na činjenicu
da poduzeće ima veću kratkotrajnu imovinu od kratkoročnih obveza.
Ad 2.) Mjere koje pokazuju mogućnost pretvaranja tekuće aktive u novac
4. 𝐵𝑟𝑜𝑗 𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎𝑗𝑎 𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎 =𝑇𝑟𝑜š𝑎𝑘 𝑧𝑎 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑛𝑜
(𝑍𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒 1.1. + 𝑍𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒 31.12. )/2=
1.135.261
(51.506 + 30.946)/2= 27,54
Broj obrtaja zaliha pokazuje koliko se puta tijekom godine prosječna vrijednost zaliha pretvori u
potraživanje od kupaca. Poželjna je što veća vrijednost pokazatelja. Broj obrtaja zaliha za poduzeće
„Ericsson Nikola Tesla“ d.d. od 27,54 puta znači da se prosječna vrijednost zaliha pretvori u potraživanja
od kupaca ≈ 28 puta tijekom poslovne godine.
5. 𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑛𝑜 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑚𝑒 𝑛𝑎𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒 𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 =𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 𝑜𝑑 𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎 31.12.
𝑁𝑎𝑝𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑎 𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎/365 𝑑𝑎𝑛𝑎 =
190.572
3.754,65= 50,76
𝑁𝑎𝑝𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑎 𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 = 𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 + 𝐾𝑢𝑝𝑐𝑖 1.1. −𝐾𝑢𝑝𝑐𝑖 31.12.
= 1.314.868+246.152-190.572 = 1.370.448
Prosječno vrijeme naplate potraživanja pokazuje koliko je dana prosječno potrebno za naplatu
potraživanja, odnosno pretvaranje potraživanja u novac. Poželjna je što manja vrijednost pokazatelja.
Prosječno vrijeme naplate potraživanja za poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. iznosi ≈ 51 dana.
POKAZATELJI SOLVENTNOSTI
Pokazatelji solventnosti prikazuju sposobnost poduzeća da u roku podmiruje sve svoje dugoročne
obveze. Usmjereni su na dugoročnu financijsku stabilnost kroz odnose unutar kapitalne (ukupni
dugoročni kapital) i financijske (ukupna pasiva) strukture poduzeća. Ovdje se obično koristi sljedećih
pet pokazatelja (Belak, 1995):
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
11
1. 𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖ℎ 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑎 𝑖 𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑜𝑔 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑜𝑔 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎 =𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒
𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙∗ 100
=14.587
350.054= 4,17%
Udjel dugoročnih obveza u ukupnom dugoročnom kapitalu bi trebao biti maksimalno oko 30-35%.
Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. ima udjel tuđeg kapitala od 4,17% što pokazuje kako se može
vjerovati da tvrtka ima sposobnost pokrića dugoročnih obveza te da će one biti podmirene na vrijeme.
2. 𝑆𝑡𝑢𝑝𝑎𝑛𝑗 𝑧𝑎𝑑𝑢ž𝑒𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 =𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒
𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎∗ 100 =
364.117
699.584∗ 100 = 52,05%
Iskustvo je pokazalo da bi gornja granica stupnja zaduženosti trebala biti 50%, odnosno da bi udjel
obveza u ukupnoj imovini trebao biti maksimalno 50% (samim time udio kapitala je minimalno 50%).
To se može shematski prikazati na sljedeći način:
A Bilanca P
Ukupna aktiva = 100%
Ukupne obveze (2) = maksimalno 50%
Vlastit kapital (9) = minimalno 50%
Ukupna aktiva = 100% Ukupna pasiva = 100%
Stupanj zaduženosti pokazuje koliki se dio imovine financira iz tuđih izvora, pa samim time što je
stupanj zaduženosti veći to je veći i rizik ulaganja u poduzeće. Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d.
ima stupanj zaduženosti od 52,05% što pokazuje da se poduzeće 52,05% financira iz tuđih izvora
(obveze), a 47,95% iz vlastitih izvora (kapital). To se može shematski prikazati na sljedeći način:
A Bilanca P
Ukupna aktiva = 100%
Ukupne obveze (2) = 52,05%
Vlastit kapital (9) = 47,95%
Ukupna aktiva = 100% Ukupna pasiva = 100%
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
12
3. 𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑑𝑢𝑔𝑎 𝑖 𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑒 =𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒
𝑉𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙∗ 100 =
364.117
335.467∗ 100 = 108,54%
Odnos duga i glavnice daje istu informaciju kao i stupanj zaduženosti samo kroz drugačiji odnos.
Teorijski tražena maksimalna vrijednost omjera duga i glavnice je 1, odnosno 1:1 što znači da ukupan
dug ne bi trebao biti veći od ukupne glavnice (tvrtka se ne bi trebala zaduživati iznad vrijednosti
vlasničke glavnice). Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. ima odnos duga i glavnice od 108,54% što
pokazuje da se dug i glavnica odnose kao 1,08:1, što nije zadovoljavajući odnos te ukazuje da je ukupan
dug veći od ukupne glavnice poduzeće, međutim ne odstupa značajno od teorijski tražene vrijednosti.
4. 𝑂𝑑𝑛𝑜𝑠 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎 =𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡
𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎=
77.664
8= 9.708
Tražena vrijednost pokazatelja pokrića kamata iznosi minimalno 1, što bi značilo da je operativna dobit
koju je poduzeće ostvarilo dostatna za podmirenje troškova kamata. Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“
d.d. ima odnos pokrića kamata veći od 1 što znači da je operativna dobit ostvarena u poslovanju 9.708
puta veća od plaćenih kamata.
5. 𝑂𝑑𝑛𝑜𝑠 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 𝑖 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑛𝑖č𝑘𝑒 𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑒 =𝐷𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎
𝐺𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑎=
160.389
335.467= 0,48
Iskustvena vrijednost kod ovog pokazatelja nije precizno definirano, ali se obično ističe vrijednost od
1, odnosno 1:1. Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. ima odnos dugotrajne imovine i vlasničke
glavnice manji od 1 što znači da je glavnica veća od dugotrajne imovine poduzeća.
Shematski prikaz bilančnih odnosa dan je na sljedeći način:
A Bilanca P
Kratkotrajna imovina = 50%
Dugotrajna imovina = 50%
Kratkoročne obveze = 25%
Dugoročne obveze = 25%
Vlastit kapital = 50%
Ukupna aktiva = 100% Ukupna pasiva = 100%
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
13
Shematski prikaz bilančnih odnosa prikazan je na sljedeći način za društvo „Ericsson Nikola Tesla“ d.d.:
A Bilanca P
Kratkotrajna imovina = 77,07%
Dugotrajna imovina = 22,93%
Kratkoročne obveze = 49,96%
Dugoročne obveze = 2,09%
Vlastit kapital = 47,95%
Ukupna aktiva = 100% Ukupna pasiva = 100%
Pokazatelji efikasnosti investiranja dioničara
Pokazatelji efikasnosti investiranja dioničara u dioničko društvo pružaju dioničarima i potencijalnim
dioničarima informacije o efektima ulaganja u redovite dionice dioničkog društva (Belak, 1995). U
nastavku su prikazani temeljni pokazatelji efikasnosti investiranja dioničara pri čemu su korišteni
podaci iz konsolidiranog izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti i iz bilješki uz financijske izvještaje.
Podaci iz Bilješki uz financijske izvještaje 2014. 2013.
Broj zaposlenih
Broj redovnih dionica
Isplaćene dividende
Tržišna cijena dionica (31.12.)
Plaće
Amortizacija
2.491
1.327.917
119.512.530
1.299
570.365.000
46.280.000
1.740
1.331.650
251.289.000
1.160,00
478.194.000
40.282.000
1. 𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖 (𝐸𝑃𝑆) =𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑛𝑎𝑘𝑜𝑛 𝑜𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 − 𝑃𝑜𝑣𝑙𝑎š𝑡𝑒𝑛𝑒 𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒
𝐵𝑟𝑜𝑗 𝑟𝑒𝑑𝑜𝑣𝑖𝑡𝑖ℎ 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑎
=87.350.000 − 0
1.327.917= 65,78
Zarada po dionici pokazuje relativnu profitabilnost dioničkog društva te se izračunava kao omjer dobiti
nakon oporezivanja i broja redovnih dionica. Pokazatelj nije jednostavno koristiti za usporedbe između
poduzeća, jer direktno ovisi o broju emitiranih dionica. Zarada po dionici u poduzeću „Ericsson Nikola
Tesla“ d.d. iznosi 65,78 KM.
2. 𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖 =𝐼𝑠𝑝𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑒 𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒
𝐵𝑟𝑜𝑗 𝑟𝑒𝑑𝑜𝑣𝑖𝑡𝑖ℎ 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑎=
119.512.530
1.327.917= 90
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
14
Dividenda po dionici definira iznos isplaćenih dividendi po svakoj redovitoj dionici te predstavlja mjeru
profitabilnosti promatrano s pozicije neposrednog interesa običnih dioničara. Dividenda po dionici u
poduzeću „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. iznosi 90 KM.
3. 𝑃𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡 𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖č𝑎𝑟𝑠𝑘𝑢 𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑢
=𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑛𝑎𝑘𝑜𝑛 𝑜𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 − 𝑃𝑜𝑣𝑙𝑎š𝑡𝑒𝑛𝑒 𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒
𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑛𝑜 𝑠𝑡𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑒 𝑟𝑒𝑑𝑜𝑣𝑖𝑡𝑖ℎ 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑎∗ 100
=87.350 − 0
503.301,50∗ 100 = 17,36%
Povrat na dioničarsku glavnicu je mjera profitabilnosti dioničara koji imaju redovne dionice, a
izračunava se kao omjer dobiti nakon oporezivanja (umanjenog za povlaštene dividende) i prosječne
dioničarske glavnice. Kod poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. povrat na dioničku glavnicu običnih
dionica iznosi 17,36%.
4. 𝑃𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠 𝑜𝑑 𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖 =𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖
𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑟𝑒𝑑𝑜𝑣𝑖𝑡𝑖ℎ 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑎∗ 100 =
90
1.299∗ 100 = 6,93%
Prinos od dividendi pokazuje stopu povrata na dioničku glavnicu promatranu s aspekta tržišne cijene
dionice, a izračunava se kao omjer isplaćenih dividendi po dionici i tržišne cijene redovitih dionica. Kod
poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. prinos od dividendi iznosi 6,93%.
5. 𝐶𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎/𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖 =𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑒
𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖=
1.299
65,78= 19,75
Odnos cijene i zarade po dionici pokazuje vrijeme za koje bi se investicija mogla vratiti, a izračunava se
kao omjer tržišne cijene redovitih dionica i zarade po dionici. Prema izračunu, statično promatrano,
potencijalni kupac dionice poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. vratio bi investiciju u roku od 19,75
godina.
Pokazatelj ukupne uspješnosti (Zeta Score)
Američki profesor Altman je s grupom istraživača razvio tehniku računanja ukupnog izraza uspješnosti
društva na malom broju pokazatelja koje je doveo u međusobni odnos i odredio intenzitet utjecaja
svakog od njih na ukupnu uspješnost. Altmanov Z ili Zeta Score se sastoji od pet pokazatelja tj. odnosa
koji se množe s ponderima utjecaja i potom zbrajaju (Belak, 1995). Na temelju statističke analize
oblikovan je slijedeći model:
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
15
Z = 1,2X1 + 1,4X2 + 3,3X3 + 0,6X4 + 0,999X5
U prethodno navedenoj formuli varijable X1….X5 se izračunavaju na sljedeći način:
X1 = Kratkotrajna imovina / Ukupna imovina
X2 = Zadržana dobit / Ukupna imovina
X3 = Operativna dobit (EBIT) / Ukupna imovina
X4 = Tržišna vrijednost glavnice / Ukupne obveze
X5 = Prihod od prodaje / Ukupna imovina
Na temelju izračunate vrijednosti Z pokazatelja moguće je donijeti sljedeća tri tipa zaključka o
budućem poslovanju i mogućnosti bankrota:
Vrijednost Z pokazatelja Zaključak o vjerojatnosti bankrota
Z > 2,675
Poduzeće posluje jako dobro i bankrot nije vjerojatan.
2,675 > Z > 1,81
“Siva zona” gdje postoji mogućnost bankrota, ali to nije u
potpunosti sigurno.
Z < 1,81
Vrlo vjerojatna mogućnost bankrota u narednim godinama.
X1 = 539.195/699.584 = 0,77
X2 = 204.106/699.584 = 0,29
X3 = 77.664/699.584 = 0,11
X4 = 1.724.964.183/364.117.000 = 4,74
X5 = 1.314.868/699.584 = 1,88
ZENT = 1,2*0,77 + 1,4*0,29 + 3,3*0,11 + 0,6*4,74 + 0,999*1,88 = 6,42
Društvo „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. ima vrijednost pokazatelja od 6,42 što znači da je Z >2,675 i da
poduzeće posluje jako dobro i bankrot nije vjerojatan.
Pokazatelji dodane vrijednosti
Dodana vrijednost (engl. Value Added or Added Value) predstavlja razliku između prihoda i kupljenih
dobara i usluga. Dodana vrijednost predstavlja vrijednost koju poduzeće dodaje iz svojih kapaciteta.
Dodanu vrijednost je moguće izračunati na temelju računa dobiti i gubitka, gdje su troškovi razvrstani
prema prirodnim vrstama, prema sljedećoj formuli:
DV = Trošak plaća + Amortizacija + Deprecijacija + Trošak kamata + Porez na dobit + Dobit nakon poreza
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
16
DV = 570.365.000 + 46.280.000 + 8.000 + 981.000 + 87.350.000 = 704.984.000
Pokazatelji proizvodnosti bazirani na dodanoj vrijednosti:
1. 𝑃𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝐷𝑜𝑑𝑎𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡
𝐷𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=
704.984.000
160.389.000= 4,40
Proizvodnost dugotrajne imovine poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d od 4,40 pokazuje da 1 KM
dugotrajne imovine odbacuje 4,40 KM dodane vrijednosti ili da 100 KM „odbacuje“ 440 KM dodane
vrijednosti.
2. 𝑃𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑘𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝐷𝑜𝑑𝑎𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡
𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=
704.984.000
539.195.000= 1,31
Proizvodnost kratkotrajne imovine poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d od 1,31 pokazuje da 1 KM
kratkotrajne imovine odbacuje 1,31 KM dodane vrijednosti ili da 100 KM „odbacuje“ 131 KM dodane
vrijednosti.
3. 𝑃𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝐷𝑜𝑑𝑎𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡
𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=
704.984.000
699.584.000= 1,01
Proizvodnost ukupne imovine poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d od 1,01 pokazuje da 1 KM ukupne
imovine odbacuje 1,01 KM dodane vrijednosti ili da 100 KM „odbacuje“ 101 KM dodane vrijednosti.
4. 𝑃𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑝𝑜 𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑜𝑚 =𝐷𝑜𝑑𝑎𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡
𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑎𝑛 𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑖𝑘𝑎=
704.984.000
2115,5= 333.246,99
Proizvodnost po zaposlenom poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d od 333.246,99 pokazuje da 1
zaposlenik odbacuje 333.246,99 KM dodane vrijednosti.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
17
1. ODLUKE O CIJENAMA I UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA
Upravljanje troškovima (engl. Cost Management) poseban je način upravljanja poduzećem i
vođenja poslovanja koji najveću važnost u postizanju organizacijskih ciljeva poklanja
optimalizaciji troškova (Drljača, 2003). Ovdje treba naglasiti da se govori o optimalizaciji
troškova, a ne o njihovoj eliminaciji. Najbolja kombinacija troškova omogućit će najvišu i
najkvalitetniju proizvodnju (roba ili usluga) uz najmanje moguće troškove. Troškovi životnog
ciklusa proizvoda obuhvaćaju proces upravljanja svim troškovima uzduž lanca vrijednosti,
pritom, benchmarking osigurava kontinuirani proces usporedbe poduzeća s konkurentima u
cilju pronalaženja i izvođenja najbolje poslovne prakse radi osiguranja dugoročne
konkurentske prednosti. U prvoj fazi razvoja proizvoda (paniranje i dizajn) upravljanje
troškovima je usmjereno na njihovo reduciranje, dok je u drugoj fazi razvoja proizvoda
(proizvodnja i prodaja) upravljanje troškovima usmjereno na njihovu kontrolu. Ciljni troškovi
su primarno usmjereni na redukciju troškova prije faze proizvodnje, a kaizen metodologija je
primarno usmjerena na kontrolu troškova u fazi proizvodnje. Iako različita, ova dva koncepta
su komplementarna (Vuko, 2013).
Donošenje odluke o cijeni proizvoda/usluge je jedan od najvažnijih dijelova ukupne strategije
poduzeća. Prodajom svojih proizvoda/usluga poduzeće ostvaruje prihode od prodaje, a
prodajna cijena utječe na visinu tih prihoda. Poduzeće želi postaviti cijenu na razinu koja će
mu omogućiti da pokrije troškove povezane s proizvodom, ali i da ostvari željenu dobit. Da bi
poduzeće maksimiziralo svoju operativnu dobit, treba proizvoditi i prodavati proizvode/usluge
sve dok prihodima pokriva troškove njihove proizvodnje. Tri najznačajnija čimbenika koja
utječu na donošenje odluka o cijenama su kupci, konkurencija i troškovi. Kupci utječu na
određivanje cijene svojom potražnjom za proizvodom/uslugom te poduzeće mora razmotriti
odluke o cijenama gledano očima svojih kupaca budući da previsoka cijena može odbiti
potencijalne kupce koji će se okrenuti proizvodima konkurencije koji imaju niže cijene. S
obzirom na konkurenciju, prilikom određivanja cijene važno je postoje li supstituti na tržištu
ili uopće nema konkurencije na tržištu. Troškovi utječu na cijene svojim utjecajem na ponudu
jer, što su niži troškovi proizvodnje, poduzeće je spremno ponuditi više proizvoda. Poznavanje
i upravljanje troškovima omogućuje poduzeću da odredi cijene koje proizvod čine atraktivnim
kupcima, a ujedno poduzeću maksimizira dobit (Horngren, Datar i Rajan, 2012).
Nisu sva poduzeća u mogućnosti samostalno odlučivati o cijenama svojih proizvoda/usluga pa
tako postoje poduzeća koja prihvaćaju cijene koje su date na tržištu jer ne mogu utjecati na
njih ili je utjecaj malen (engl. price takers) i poduzeća koja imaju više slobode u određivanju
cijene na tržištu (engl. price setters). U većini metoda određivanja cijena poduzeće samo
određuje cijenu svog proizvoda/usluge na tržištu pri čemu su važne informacije o troškovima,
dok kod nekih metoda poduzeće uzima cijene na tržištu kao date i prilagođava svoje troškove
njima (Broz Tominac et al., 2015). Upravljanje troškovima se ostvaruje pomoću različitih
metoda obuhvaćanja troškova, a u nastavku će biti prikazane i detaljnije objašnjenje neke od
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
18
metoda upravljanja troškovima (Špac, 2011), te njihova primjena kod određivanja prodajnih
cijena proizvoda/usluga za prodaju na eksternom tržištu.
1.1. CILJNI TROŠKOVI (TARGET COSTING)
Ključ uspjeha brojnih japanskih poduzeća leži u primjeni metode obračuna ciljnih troškova
(engl. Target Costing) koju je razvilo japansko poduzeće Toyota 1963. godine. U Japanu
obračun ciljnih troškova ne smatraju samo metodom obračuna troškova već filozofijom
odlučivanja budući da se izračunavanju troškova pristupa prije njihovog nastanka te je
dozvoljen nastanak samo onih troškova koje je kupac spreman platiti i koji su konkurentni na
tržištu. Obračun ciljnih troškova s jedne strane promatra kako oblikovanje proizvoda/usluga
prema željama kupaca djeluje na troškove, dok s druge strane poštuje troškove proizvoda
vodećih konkurenata. Odnosno, kupci su u središtu pozornosti, dok visinu troškova određuje
tržište čime se onemogućuje plasiranje proizvoda/usluga nezadovoljavajuće kvalitete za kupce
kao i neprihvatljive prodajne cijene za tržište. Tradicionalni pristup upravljanju troškovima
polazi od troškova koji su rezultat postojećih mogućnosti poduzeća, a dodavanjem tim
troškovima određenu maržu odnosno dobit dolazi se do prodajne cijene. Ukoliko tržište nije
spremno prihvatiti takvu prodajnu cijenu, pronalaze se mogućnosti za racionalizaciju i
smanjenje troškova. Ciljno upravljanje troškovima započinje proces s prodajnom cijenom i
planiranom dobiti koju tržište može prihvatiti, a tek potom odredi moguće troškove
proizvodnje (Gulin, et al., 2011).
Ova metoda je posebno bitna danas na tržištima koja su već zasićena proizvodima, te je
potrebno neprestano plasirati dorađene proizvode koji će donijeti dodanu vrijednost, bilo
cjenovno, kvalitativno, funkcionalno ili samim dizajnom (Špac, 2011). S obzirom na navedeno,
mogu se razlikovati aktivnosti i troškovi koji dodaju vrijednost i aktivnosti i troškovi koji ne
dodaju vrijednost. Troškovi koji dodaju vrijednost su troškovi koji, ako se eliminiraju, umanjuju
korisnost ili upotrebljivost koju kupci stječu korištenjem proizvoda ili usluge. Primjer su
troškovi specifičnih obilježja proizvoda i karakteristike koje kupac želi kao što su pouzdanost
ili efikasna služba za korisnike. Troškovi koji ne dodaju vrijednost su troškovi koji, ako se
eliminiraju, neće smanjiti vrijednost ili upotrebljivost koju kupci stječu korištenjem proizvoda
ili usluge te predstavljaju trošak koji kupac nije spreman platiti. Primjer su troškovi proizvodnje
neispravnih proizvoda i troškovi kvara stroja (Horngren, Datar i Rajan, 2012).
Metoda ciljnih troškova temelji se na izračunu ciljne cijene, odnosno cijene koju su potrošači
spremni platiti te ciljnog dobitka. Oduzimanjem vrijednosti ciljnog dobitka od ciljne cijene
izračunava se visina dopuštenih troškova odnosno onih troškova koje je tržište spremno
prihvatiti. Potom se procijenjeni stvarni trošak proizvoda/usluge uspoređuje se s ciljnim
troškom. Ukoliko je procijenjeni stvarni trošak proizvoda/usluge viši od ciljnog troška potrebno
je utvrditi na koji način se procijenjeni stvarni trošak može smanjiti do razine ciljnog troška.
Potrebno je razmotriti sve faze i elemente troška od dizajna do prodaje te različite načine
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
19
snižavanja troškova kako bi se procijenjeni troškovi doveli u raspon ciljnih troškova jer bez tog
ostvarenja nije isplativo započeti proizvodnju proizvoda budući da se neće ostvariti željena
dobit (Broz Tominac et al., 2015). Metoda oduzimanja (oduzimanje ciljnog dobitka od ciljne
cijene - engl. market into company) je osnovna metoda određivanja ciljnih troškova i najčešće
se koristi u praksi, međutim, njezin rezultat može postaviti dopuštene troškove na vrlo nisku
razinu koju društvo teško može postići (Potnik Galić i Galić, 2008).
Izvor: Potnik Galić, K., Galić,Z. (2008): Određivanje ciljnih troškova u procesu razvoja novog proizvoda, RRiF, 10, Zagreb.
Temeljna tehnika za postizanje ciljnih troškova je vrijednosni inženjering (engl. Value
Engineering). Vrijednosni inženjering je sustavna procjena svih aspekta lanca vrijednosti, s
ciljem smanjenja troškova i postizanje zadovoljavajuće razine kvalitete za kupce. Ovom
tehnikom se smanjuje jaz između tekućih troškova i dopustivih (ciljnih) troškova, a najveće
redukcije troškova moguće je napraviti upravo u fazi dizajniranja i razvoja proizvoda
(Horngren, Datar i Rajan, 2012).
Zadatak 1.1.
Handy Appliance Company je utvrdila da postoji tržišna niša za ručne miksere sa određenim
novim karakteristikama. Istraživanjem karakteristika i cijena već postojećih ručnih miksera na
tržištu, marketinški odjel tvrtke smatra da će cijena od 30 NJ biti odgovarajuća za novi mikser.
Po toj cijeni, marketinški odjel procjenjuje da bi 40.000 kom novih ručnih miksera moglo biti
prodano godišnje. Za projektiranje, razvoj i proizvodnju tih novih miksera, biti će potrebno
ulaganje od 2.000.000 NJ. Tvrtka želi ostvariti 15% povrata na ulaganja (ROI). S obzirom na
navedene podatke izračunaj ciljne troškove po proizvodu i ukupno.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
20
Stavke Ukupno Po komadu
Ciljna prodajna cijena (40.000*30,00)
1.200.000,00
30,00
Ciljni dobitak (15%*2.000.000,00)
300.000,00
(300.000,00/40.000)
7,50
Ciljni trošak (1.200.000,00-300.000,00)
900.000,00
(900.000,00/40.000)
22,50
Ovih 22,50 NJ ciljnih troškova će biti podijeljene u ciljne troškove za različite funkcije:
proizvodnju, marketing, distribucija, i sl. Svaka funkcija će biti odgovorna za održavanje svojih
stvarnih troškova u sklopu ciljnih.
Zadatak 1.2.2
Poduzeće ABC d.d. želi započeti proizvodnju proizvoda A. Poduzeće je provelo istraživanje
kako bi utvrdilo postoji li proizvod s takvim karakteristikama na tržištu, što nudi konkurencija
te su analizirali što žele kupci i koliko su spremni platiti za takav proizvod. Na temelju
provedenog istraživanja zaključili su da je ciljna prodajna cijena takvog proizvoda 200 kn/kom,
a poduzeće može prodati 10.000 kom tog proizvoda. Poduzeće želi po svakom prodanom
komadu proizvoda A ostvariti dobit od 50 kn/kom. Poduzeće je procijenilo troškove
proizvodnje proizvoda A tijekom njegovog životnog vijeka:
Dizajniranje proizvoda 230.000 kn
Razvoj proizvoda 110.000 kn
Administrativni troškovi 255.000 kn
Troškovi marketinga 220.000 kn
Trošak proizvodnje 95 kn/kom
Izračunajte ciljni trošak proizvoda A te zaključite isplati li se poduzeću uz dane procijenjene
troškove započeti s proizvodnjom proizvoda.
Stavke Ukupno Po komadu
Ciljna prodajna cijena (10.000*200,00)
2.000.000,00
200,00
Ciljni dobitak (50,00*10.000)
500.000,00 50,00
Ciljni trošak (2.000.000,00-500.000,00)
1.500.000,00
(200,00-50,00)
150,00
Ukupno procijenjeni stvarni trošak proizvoda A:
230.000 + 110.000 + 255.000 + 220.000 + 950.000 (95*10.000) = 1.765.000 kn
Procijenjeni stvarni trošak proizvoda A: 1.765.000 kn / 10.000 kom = 176,50 kn/kom
2 Primjer je preuzet iz knjige: Broz Tominac et al. (2015): Upravljačko računovodstvo-studija slučaja, HZRFD, Zagreb, str. 264.-265.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
21
S obzirom da je procijenjeni stvarni trošak proizvoda A 176,50 kn/kom te je za 26,50 kn/kom
viši od ciljnog troška, poduzeće mora naći način kako sniziti procijenjeni stvarni trošak do
razine ciljnog troška prije no što započne s proizvodnjom jer se u suprotnom ne isplati
proizvoditi proizvod A s obzirom da se neće ostvariti željena dobit.
Zadatak 1.3.
Poduzeće AD Photon je počelo sa poslovanjem i proizvodnjom plakata za reklamiranje.
Pretpostavka poduzeća je da će za par godine na tržištu postići cijenu od 125 kn po plakatu za
reklamiranje. Također, poduzeće želi ostvariti profit od 25 kn po plakatu za reklamiranje.
Pitanja:
Koji su ciljni troškovi za plakat za reklamiranje?
Koji je ciljni profit?
Koja je ciljna cijena?
Pretpostavimo da su troškovi proizvodnje jednog plakata za reklamiranje 115 kn/kom.
Kako se pomoću ciljnih troškova može ostvariti zadani cilj i ostvarenje ciljnog profita?
Stavke Po komadu
Ciljna prodajna cijena 125,00
Ciljni dobitak 25,00
Ciljni trošak (125,00-25,00)
100,00
S obzirom da je stvarni trošak proizvodnje plakata za reklamiranje 115,00 kn/kom te je za
15,00 kn/kom viši od ciljnog troška, poduzeće mora naći način kako sniziti stvarni trošak do
razine ciljnog troška jer u suprotnom neće ostvariti željenu dobit.
Zadatak 1.4. je narudžbu za proizvodnju 10000
Poduzeće KZ-VING dobilo je narudžbu za proizvodnju 10.000 komada registratora po cijeni od
18 kn. Prosječna profitna stopa poduzeća KZ-VING je 25%. Pitanja:
Koji su ciljni troškovi za registrator?
Koji je ciljni profit?
Koja je ciljna cijena?
Stavke Ukupno Po komadu
Ciljna prodajna cijena (10.000*18,00)
180.000,00
18,00
Ciljni dobitak (25%*180.000,00)
45.000,00
(45.000,00/10.000)
4,50
Ciljni trošak (180.000,00-45.000,00)
135.000,00
(18,00-4,50)
13,50
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
22
1.2. METODA TROŠAK-PLUS
Za razliku od metode ciljnog troška kod koje se polazi od ciljne prodajne cijene, metoda trošak-
plus ide u suprotnom smjeru. Prvo se utvrdi jedinični trošak proizvodnje, a potom se prodajna
cijena formira u ovisnosti o tome koliku zaradu poduzeće želi ostvariti prodajom proizvoda.
Željena marža se utvrđuje ovisno o tome koliko poduzeće želi zaraditi prodajom proizvoda, a
može se odrediti na različite načine: u visini povrata na uložena sredstva po jedinici proizvoda,
u određenom postotku troška proizvoda, u nekom fiksnom iznosu i slično (Broz Tominac et al.,
2015). Metoda zbrajanja (engl. out of company) se temelji na postojećoj tehnologiji i
ostvarenim rezultatima u poduzeću, te ne uzima u obzir u potpunosti tržišnu cijenu kao osnovu
određivanja ciljnih troškova. Ova metoda određuje ciljne troškove na temelju prijedloga
snižavanja standardnih troškova koji su prethodno utvrđeni na osnovi iskustava iz prošlosti i
proizvodnim mogućnostima poduzeća (Gulin, et al., 2011).
Zadatak 1.5.3
Poduzeće ABC d.d. proizvodi i prodaje proizvod A za koji želi odrediti prodajnu cijenu. Prilikom
odlučivanja o prodajnoj cijeni poduzeće uzima u obzir ukupne troškove po jedinici proizvoda
te primjenjuje trošak-plus metodu. Planirana razina outputa iznosi 5.000 kom. Struktura
troškova je sljedeća:
Vrsta troška Trošak po jedinici (kn/kom) Ukupni trošak (kn)
Direktni rad 25,00 ?
Direktni materijal 36,00 ?
Varijabilni opći troškovi proizvodnje 30,00 ?
Fiksni opći troškovi proizvodnje ? 135.000,00
Varijabilni trošak prodaje 6,00 ?
Fiksni trošak prodaje ? 100.000,00
Troškovi administracije ? 70.000,00
Na temelju navedenih podataka izračunaj:
a) Ukupni trošak po jedinici proizvoda.
Vrsta troška Trošak po jedinici (kn/kom) Ukupni trošak (kn)
Direktni rad 25,00 125.000,00
Direktni materijal 36,00 180.000,00
Varijabilni opći troškovi proizvodnje 30,00 150.000,00
Fiksni opći troškovi proizvodnje 27,00 135.000,00
3 Primjer je preuzet iz knjige: Broz Tominac et al. (2015): Upravljačko računovodstvo-studija slučaja, HZRFD, Zagreb, str. 266.-267.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
23
Varijabilni trošak prodaje 6,00 30.000,00
Fiksni trošak prodaje 20,00 100.000,00
Troškovi administracije 14,00 70.000,00
Ukupni troškovi proizvoda 158,00 790.000,00
b) Odredite ciljnu prodajnu cijenu u slučaju da je željena marža određena u visini 15%
ukupnog troška.
Stavke Ukupno Po komadu
Ukupni troškovi proizvoda 790.000,00 158,00
Ciljni dobitak (željena marža) (15%*790.000,00)
118.500,00
(118.500,00/5.000)
23,70
Ciljna prodajna cijena (790.000,00+118.500,00)
908.500,00
(158,00+23,70)
181,70
c) Odredite ciljnu prodajnu cijenu u slučaju da je željena marža određena kao stopa
povrata na uložena sredstva (ROI) u iznosu 15% na uložena sredstva poduzeća koja
iznose 900.000 kn.
Stavke Ukupno Po komadu
Ukupni troškovi proizvoda 790.000,00 158,00
Ciljni dobitak (željena marža) (15%*900.000,00)
135.000,00
(135.000,00/5.000)
27,00
Ciljna prodajna cijena (790.000,00+135.000,00)
925.000,00
(158,00+27,00)
185,00
Zadatak 1.6.
Astel Computer kompanija proizvodi osobna računala. Proizvodni troškovi obračunati su
korištenjem obračuna zasnovanog na aktivnostima. Kompanija ima tri kategorije direktnih
proizvodnih troškova (direktni rad, direktni materijal i direktni rad strojeva) i tri indirektne
grupe proizvodnih troškova (naručivanje, testiranje i ponovna proizvodnja). Sljedeća tablica
daje sažetak grupa troškova aktivnosti:
Aktivnosti Stopa za raspodjelu troškova Baza za raspodjelu troškova
1. Naručivanje 80,00 €/narudžbi 22.500 narudžbi
2. Testiranje 2,00 €/h 30 h testiranja po komadu
3. Ponovna
proizvodnja 40,00 €/h
Broj komada računala ponovno obrađenih u
toku godine je 8% od ukupne proizvodnje.
Svaki komad zahtjeva 2,5 h popravka.
Kompanija proizvodi i prodaje 150.000 kom tokom godine. Dane su sljedeće informacije koje
ukazuju na resurse potrebne za proizvodnju računala u 2015. godini:
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
24
Direktni troškovi materijala po komadu računala su 460 €.
Direktni troškovi rada za proizvodnju ukupne količine računala zahtijevaju 480.000 h po
cijeni od 20 €/h.
Direktni troškovi rada strojeva koji se koriste za proizvodnju računala - svako računalo
zahtijeva 2 sata rada strojeva uz trošak od 38 €/h.
Osim proizvodnih troškova za određivanje cijene važni su i troškovi prodaje (marketinški
troškovi, troškovi distribucije i sl.) koji iznose ukupno 33.000.000 €. Na temelju navedenih
podataka izračunaj:
a) Ukupni trošak po jedinici proizvoda.
Stavke Ukupno Po komadu
Direktni trošak materijala
(150.000 kom * 460 €/kom) 69.000.000,00 460,00
Direktni trošak rada
(480.000 h * 20 €/h) 9.600.000,00 64,00
Direktni trošak rada strojeva
(300.000 h * 38 €/h) 11.400.000,00 76,00
Direktni proizvodni troškovi 90.000.000,00 600,00
Troškovi naručivanja
(22.500 narudžbi * 80 €/narudžbi) 1.800.000,00 12,00
Troškovi testiranja
(4.500.000 h * 2 €/h) 9.000.000,00 60,00
Troškovi ponovne proizvodnje
(30.000 h * 40 €/h) 1.200.000,00 8,00
Indirektni proizvodni troškovi 12.000.000,00 80,00
Ukupni proizvodni troškovi 102.000.000,00 680,00
Ukupni troškovi prodaje 33.000.000,00 220,00
Ukupni troškovi proizvoda 135.000.000,00 900,00
b) Ciljnu prodajnu cijenu ukoliko kompanija želi ostvariti ciljnu stopu povrata investicije
(ROI) od 18% uz pretpostavku da je potrebna investicija kapitala od 96.000.000 €.
Stavke Ukupno Po komadu
Ukupni troškovi proizvoda 135.000.000,00 900,00
Ciljni dobitak (željena marža) (18%*96.000.000,00)
17.280.000,00
(17.280.000,00/150.000)
115,20
Ciljna prodajna cijena (135.000.000,00+17.280.000,00)
152.280.000,00
(900,00+115,20)
1.015,20
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
25
c) Ciljnu prodajnu cijenu ukoliko kompanija želi ostvariti maržu u visini 15% ukupnog
troška.
Stavke Ukupno Po komadu
Ukupni troškovi proizvoda 135.000.000,00 900,00
Ciljni dobitak (željena marža) (15%*135.000.000,00)
20.250.000,00
(20.250.000,00/150.000)
135,00
Ciljna prodajna cijena (135.000.000,00+20.250.000,00)
155.250.000,00
(900,00+135,00)
1.035,00
Zadatak 1.7.
Kompanija Split d.d. je upravo završila izgradnju motela sa 60 soba. Očekivanje je da će se ove
sobe izdati za 16.000 noćenja sljedeće godine. Sve sobe su slične i izdavat će se po istoj cijeni.
Kompanija procjenjuje sljedeće operativne troškove za sljedeću godinu:
Vrsta troška Iznosi
Varijabilni operativni troškovi po noćenju 3,00 €
Fiksni troškovi 175.000,00 €
Plaće i naknade za rad 37.000,00 €
Drugi administrativni troškovi 140.000,00 €
Kompanija očekuje da potražnja za sobama bude ujednačena tokom cijele godine. Na temelju
navedenih podataka izračunaj:
a) Ukupni trošak po noćenju.
Vrsta troška Trošak po noćenju Ukupni trošak
Varijabilni operativni troškovi 3,00 48.000,00
Fiksni troškovi 22,00 352.000,00
Ukupni troškovi 25,00 400.000,00
b) Odredite ciljnu prodajnu cijenu u slučaju da je željena marža određena kao stopa
povrata na uložena sredstva (ROI) u iznosu 25% na uložena sredstva poduzeća. Kapital
uložen u motel iznosi 960.000,00 €.
Stavke Ukupno Po noćenju
Ukupni troškovi noćenja 400.000,00 25,00
Ciljni dobitak (željena marža) (25%*960.000,00)
240.000,00
(240.000,00/16.000)
15,00
Ciljna prodajna cijena (400.000,00+240.000,00)
640.000,00
(25,00+15,00)
40,00
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
26
1.3. TROŠKOVI ŽIVOTNOG VIJEKA PROIZVODA
Životni vijek predstavlja vremenski period tijekom kojeg se proizvod, odnosno usluga razvija,
koncipira, proizvodi, distribuira, prodaje, konzumira te izlazi s tržišta. Troškovi koji nastaju u
tom vremenskom periodu predstavljaju troškove životnog vijeka (engl. life-cycle costs).
Pokrivanje ukupnih troškova životnog vijeka pretpostavka je profitabilnosti određenog
proizvoda/usluge (Gulin, et al., 2011).
Menadžmentu su u tom procesu potrebne tržišne i računovodstvene informacije značajne za
ocjenu troškovne komponente, svake pojedine faze razvoja proizvoda od faze idejnog rješenja,
istraživanja, razvoja i koncipiranja proizvoda, preko procesa operacionalizacije procesa
proizvodnje i tržišnog pozicioniranja, distribucije, prodaje, pa sve do momenta njegova
povlačenja s tržišta i procjene troškova zbrinjavanja otpada. U tom kontekstu je potrebno
menadžment životnog vijeka proizvoda sagledati kroz različite faze unutar tri prepoznatljiva
razdoblja, a to su (Peršić i Janković, 2007):
1) Razdoblje nastanka proizvoda – predstavlja razdoblje rađanja ideje o novom
proizvodu, istraživanja i razvoja, dizajniranja proizvoda, konstruiranja, izrade
prototipa, testiranje i inženjering. Ovo razdoblje završava proizvodnjom pilot-projekta,
odnosno završetkom svih priprema za plasiranje proizvoda na tržište.
2) Tržišno razdoblje – obuhvaća vremensko razdoblje od ulaska proizvoda na tržište, pa
sve do njegova izlaska s tržišta. Ovo se razdoblje sastoji od 4 uzastopne faze:
a) Faza uvođenja – troškovi su u ovoj fazi visoki jer je potrebno upoznati kupce s
proizvodom. Prodaja je niska, a cijene su postavljene visoko jer je proizvod novi
na tržištu, ali i poduzeće želi visokim cijenama nadoknaditi visoke troškove. U
ovoj fazi dobit je niska ili negativna.
b) Faza rasta – prodaja proizvoda ubrzano raste i povećava se broj konkurenata.
Cijena će biti na istoj razini ili će početi padati.
c) Faza zrelosti – prodaja počinje usporavati zbog velikog broja konkurenata koji
se bore za tržišni udio, rastu troškovi pridobivanja kupaca, cijene se snižavaju,
povećavaju se promotivne aktivnosti te istraživanje i razvoj kako bi se
poboljšale osobine proizvoda i razvile nove linije proizvoda.
d) Faza opadanja – pada prodaja proizvoda, a samom time i dobit zbog promjene
ukusa potrošača, jačanja konkurencije ili tehnoloških promjena. Poduzeće
mora donijeti odluku hoće li ostati na tržištu ili će se povući s njega (Broz
Tominac et al., 2015).
3) Post-tržišno razdoblje – sastoji se od aktivnosti u jamstvenim rokovima, zamjene novih
dijelova, povrata proizvoda, mogućeg recikliranja i zbrinjavanja otpada.
Raspoređivanje troškova po pojedinim proizvodima/uslugama u skladu s konceptom životnog
vijeka znači utvrditi sve troškove pojedinog proizvoda/usluge od njegovog početka pa do
ukidanja (Gulin, et al., 2011). Tu se ubrajaju troškovi koji nastaju prije početka proizvodnog
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
27
procesa, odnosno, predproizvodni troškovi (engl. upstream costs). Pored troškova istraživanja
i razvoja proizvoda te troškova oblikovanja proizvoda, ovoj troškovnoj kategoriji se mogu
pridodati troškovi najamnine nekretnina i opreme namijenjene proizvodnji nastali prije
započetog procesa proizvodnje, troškovi raznih intelektualnih usluga koje su u službi početka
realizacije projekta i njima slični troškovi. Menadžmentu su također potrebne informacije i o
troškovima nastalim nakon završetka proizvodnje, odnosno, nakon dovršetka proizvodnje pa
do konačne isporuke kupcu nastaju troškovi koji se odnose na određeni proizvod. Ti troškovi
se zovu poslijeproizvodni troškovi (engl. downstream costs), a u ovu troškovnu kategoriju
spadaju troškovi skladištenja, oglašavanja, prodaje i distribucije određenog proizvoda.
Navedeni troškovi, predproizvodni troškovi i poslijeproizvodni troškovi, objedinjeni s troškom
proizvodnje čine ukupni trošak životnog ciklusa proizvoda koji se jednostavno može nazvati
trošak realizacije proizvoda (Ramljak i Rogošić, 2009).
Poduzeće bi trebalo prodajnu cijenu prilagođavati fazi životnog vijeka u kojoj se proizvod
nalazi, ali moguće je i da poduzeće odredi istu prodajnu cijenu kroz cijeli životni vijek proizvoda
(Broz Tominac et al., 2015).
Zadatak 1.8.4
Poduzeće ABC d.d. proizvodi proizvod A. Očekuje se da će se proizvod prodavati na tržištu 4
godine, a prije nego poduzeće započne s proizvodnjom, potrebno je istražiti tržište, definirati
proizvod i razvijati ga. To razdoblje traje otprilike godinu dana i nakon toga započinje
proizvodnja. Procijenjeni trošak proizvodnje u prosjeku iznosi 80 kn/kom, a poduzeće
procjenjuje da će u prvoj godini životnog vijeka proizvoda na tržištu prodati 700 kom, u drugoj
godini 1.600 kom, u trećoj godini 1.700 kom i u četvrtoj godini 500 kom. Procijenjeni prosječni
varijabilni troškovi prodaje iznose 5 kn/kom. Poduzeće je procijenilo troškove tijekom cijelog
životnog vijeka proizvoda.
Trošak (kn) 0. godina 1. godina 2. godina 3. godina 4. godina
Istraživanje i razvoj 200.000 - - - -
Dizajniranje proizvoda 120.000 - - - -
Trošak proizvodnje (80 kn/kom) - 56.000 128.000 136.000 40.000
Varijabilni trošak prodaje (5 kn/kom) - 3.500 8.000 8.500 2.500
Trošak marketinga - 87.000 60.000 46.000 30.000
Trošak administracije - 20.000 25.000 18.000 15.000
Nakon provedenog istraživanja tržišta, poduzeće je utvrdilo da su kupci za proizvod s takvim
karakteristikama spremni platiti 220 kn/kom. Poduzeće želi ostvariti dobit po jedinici
prodanog proizvoda u iznosu od 40 kn/kom. Donesite zaključak može li poduzeće ostvariti
željenu dobit po jedinici proizvoda uz ove troškove.
4 Primjer je preuzet iz knjige: Broz Tominac et al. (2015): Upravljačko računovodstvo-studija slučaja, HZRFD, Zagreb, str. 272.-273.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
28
Ciljni trošak proizvoda = ciljna prodajna cijena – željena dobit po jedinici proizvoda
Ciljni trošak proizvoda je 180 kn/kom (220 kn/kom – 40 kn/kom)
Ukupni trošak tijekom životnog vijeka proizvoda:
Istraživanje i razvoj = 200.000 kn
Dizajniranje proizvoda = 120.000 kn
Trošak proizvodnje = 360.000 kn
Varijabilni trošak prodaje = 22.500 kn
Trošak marketinga = 223.000 kn
Trošak administracije = 78.000 kn
Ukupni troškovi = 1.003.500 kn (1.003.500 kn/4.500 kom = 223 kn/kom)
Procijenjeni stvarni trošak proizvoda iznosi 223 kn/kom, što je za 43 kn/kom više od ciljnog
troška proizvoda. Poduzeće sada mora procijeniti koji se troškovi mogu smanjiti kako bi se
došlo na razinu ciljnog troška. Ukoliko poduzeće utvrdi da to nije moguće, neće započeti s
proizvodnjom proizvoda A jer neće ostvariti željenu razinu dobiti.
Zadatak 1.9.5
Modna kuća specijalizirana za proizvodnju skijaške odjeće i opreme planira plasiranje na tržište
nove jakne za skijanje. Očekuje se da će se jakna prodavati 5 godina na tržištu i to u sljedećim
količinama:
GODINA KOMADI
1. godina 600
2. godina 900
3. godina 1.500
4. godina 1.400
5. godina 400
Struktura varijabilnih troškova izrade jedne skijaške jakne je sljedeća:
VARIJABILNI TROŠKOVI KN
Troškovi materijala izrade 200,00
Troškovi rada 100,00
Troškovi transporta 100,00
Za vrijeme životnog vijeka od 5 godina, očekuju se sljedeći godišnji fiksni troškovi:
FIKSNI TROŠKOVI KN
Troškovi kontrole kvalitete 50.000,00
Troškovi marketinga 130.000,00
Ostali opći troškovi poslovanja 20.000,00
5 Primjer je preuzet iz knjige: Gulin, et al. (2011): Upravljačko računovodstvo, HZRFD, Zagreb, str. 527.-528.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
29
U 6. godini (post-tržišno razdoblje) očekuju se troškovi u visini od 90.000,00 kn. Prije
dizajniranja jakne i njenog plasiranja na tržište nastali su sljedeći troškovi: troškovi istraživanja
tržišta od 100.000,00 kn, troškovi dizajniranja jakne od 200.000,00 kn te troškovi
predstavljanja na modnim revijama od 500.000,00 kn. Istraživanje tržišta pokazalo je da su
kupci spremni za takvu jaknu platiti neto 840,00 kn.
a) Napravite obračun troškova životnog vijeka proizvoda te izračunajte rezultat
poslovanja po godinama i ukupno.
Izračun prosječnog doprinosa pokrića = 840,00 – 400,00 = 440,00
Godina Prodana količina
Doprinos pokrića
Ukupni DP Fiksni trošak
Rezultat Kumulativni
rezultat
0 - - - 800.000 -800.000 -800.000
1 600 440 264.000 200.000 64.000 -736.000
2 900 440 396.000 200.000 196.000 -540.000
3 1.500 440 660.000 200.000 460.000 -80.000
4 1.400 440 616.000 200.000 416.000 336.000
5 400 440 176.000 200.000 -24.000 312.000
6 - - - 90.000 -90.000 222.000
ili
Godina Prihod Varijabilni
trošak Fiksni trošak Rezultat
Kumulativni rezultat
0 - - 800.000 -800.000 -800.000
1 504.000 240.000 200.000 64.000 -736.000
2 756.000 360.000 200.000 196.000 -540.000
3 1.260.000 600.000 200.000 460.000 -80.000
4 1.176.000 560.000 200.000 416.000 336.000
5 336.000 160.000 200.000 -24.000 312.000
6 - - 90.000 -90.000 222.000
Može se uočiti da se pozitivan rezultat ostvaruje tek u 4. godini životnog vijeka proizvoda na
tržištu, dok ukupno ostvareni poslovni rezultat u zadnjoj godini životnog vijeka proizvoda na
tržištu iznosi 312.000 kn.
b) Poduzeće želi ostvariti dobit po jedinici prodanog proizvoda od 40 kn/kom. Donesite
zaključak može li poduzeće ostvariti željenu dobit po jedinici proizvoda uz ove
troškove.
Ciljni trošak proizvoda = ciljna prodajna cijena – željena dobit po jedinici proizvoda
Ciljni trošak proizvoda je 800 kn/kom (840 kn/kom – 40 kn/kom)
Ukupni trošak tijekom životnog vijeka proizvoda:
Trošak prije plasiranja proizvoda na tržište = 800.000 kn
Varijabilni trošak = 1.920.000 kn (4.800 kom*400 kn/kom)
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
30
Fiksni trošak = 1.000.000 kn (200.000 kn*5 godina)
Trošak post-tržišno razdoblje = 90.000 kn
Ukupni troškovi = 3.810.000 kn (3.810.000 kn/4.800 kom = 793,75 kn/kom)
Procijenjeni stvarni trošak proizvoda iznosi 793,75 kn/kom, što je za 6,25 kn/kom manje od
ciljnog troška proizvoda. Poduzeće može ostvariti željenu dobit po jedinici proizvoda od 40
kn/kom uz ovu razinu troškova.
1.4. „KAIZEN“ TROŠKOVI (KAIZEN COSTING)
Obračun ciljnih troškova instrument je strateškog menadžmenta. On predstavlja kontinuirani
proces, zajedno sa Kaizen Costing metodom (japanska riječ Kai – promjena i Zen – težiti
boljem), odnosno metodom neprekidnog poboljšanja i smanjenja troškova usmjeren je na
cjelokupan životni ciklus. Kaizen Costing predstavlja poslovno promišljanje koje neprekidno
vodi traženju boljih rješenja, poput inovacija, racionalizacija, poboljšanja i sl. Takva rješenja
mogu se ostvariti i neprekidnim malim koracima. Dok se obračun ciljnih troškova primjenjuje
u razvojnoj fazi proizvoda utječući na njegov cijeli životni ciklus, Kaizen Costing je orijentiran
na fazu proizvodnje i prodaje, s ciljem kontinuiranog, sistematskog, procesno orijentiranog
smanjenja troškova (Gulin, et al., 2011).
Ciljni troškovi proizlaze iz usmjerenja na kupca, dok su kalkulacije kaizen rezultat ciljne
profitabilnosti, koju određuju viši rukovoditelji unutar društva. Kalkuliranje kaizen odvija se u
sljedećim koracima:
planiranje procesa za svrhu definiranja djelatnosti,
određivanje troškova svake djelatnosti,
utvrđivanje mogućnosti za poboljšanje,
određivanje prioritetnih poboljšanja,
izrada proračuna za predložena poboljšanja i preoblikovanja,
traženje potrebnih mjera za uklanjanje ili smanjenje troškova djelatnosti,
ostvarenje zahtijevanih promjena,
analiziranje koristi i troškova tih promjena (Hočevar, 2009).
Ova metoda neprestano istražuju nove mogućnosti djelotvornije proizvodnje, u što su
uključeni svi zaposlenici poslovnog subjekta. Često se zaposlenici dodatno motiviraju različitim
nagradama za svaku novu ideju koja omogućuje djelotvorniju proizvodnju. Na ovaj se način
razvija korporativni duh te se upotrebljava znanje i iskustvo osoba koje su samom procesu
proizvodnje, a kojima je cilj pronalaženje najdjelotvornijeg način proizvodnje koji će
poslovnom subjektu omogućiti ostvarenje konkurentskih prednosti (Špac, 2011).
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
31
1.5. ANALIZA LANCA VRIJEDNOSTI (VCA)
Lanac vrijednosti (engl. value chain)6 prikazuje ukupnu vrijednost koju stvara poduzeće.
Koncept se zasniva na promatranju poduzeća kao skupa odvojenih, ali povezanih aktivnosti
kojima se stvara vrijednost za kupce, tj. kojima se oblikuju, proizvode, promiču, prodaju i
distribuiraju proizvodi ili usluge. Poduzeće se dijeli u strateški važne djelatnosti s ciljem
razumijevanja ponašanja troškova i mogućih izvora diferencijacije. Sustavan je način
proučavanja svih aktivnosti koje poduzeće obavlja i oblika njihove interakcije u svrhu analize
izvora konkurentne prednosti. Vrijednost je iznos koji su kupci spremni platiti za ono što im
poduzeće pruža i mjeri se ukupnim prihodom poduzeća. Ako vrijednost nadmašuje troškove
koji nastaju pri stvaranju proizvoda ili usluge, poduzeće je profitno. Ako su pak troškovi
aktivnosti kojima se stvara vrijednost veći od same vrijednosti, poduzeće posluje s gubitkom.
Cilj je poslovanja stvoriti vrijednost za kupce koja će biti veća od troškova aktivnosti uključenih
u stvaranje vrijednosti.
Lanac vrijednosti poduzeća ima za cilj stvarati vrijednost za kupca, tj. korisnika, a sastoji se od
niza povezanih poslovnih aktivnosti, odnosno, od osnovnih aktivnosti i aktivnosti podrške
(pratećih aktivnosti). Marža, prikazana na lancu vrijednosti, razlika je između ukupne
vrijednosti i ukupnih troškova obavljanja osnovnih i pratećih aktivnosti. Osnovne aktivnosti u
lancu vrijednosti kod većine tvrtki su sljedeće (Porter, 2008):
1. Ulazna logistika – primitak, uskladištenje, rukovanje i distribucija proizvodnih inputa.
2. Operacije – djelatnosti transformacije inputa u konačan oblik proizvoda: proizvodnja,
pakiranje, održavanje, testiranje i dr.
3. Izlazna/vanjska logistika – prikupljanje, skladištenje, naručivanje i fizička distribucija
proizvoda do kupaca.
4. Marketing i prodaja – promocija, prodajna sila, izbor kanala, politika cijena i dr.
5. Servis/usluge – djelatnosti održavanja i povećanja vrijednosti proizvoda kao što su
instaliranje, popravci, obuka, rezervni dijelovi i prilagodba proizvoda.
Prateće aktivnosti, odnosno aktivnosti podrške, mogu se podijeliti u četiri veće skupine
(Porter, 2008):
1. Nabava inputa potrebnih za proizvode i usluge - nabava sirovina i drugih ulaza koji se
koriste u aktivnostima stvaranja vrijednosti.
2. Razvoj tehnologije - istraživanje i razvoj, automatizacija procesa i druge tehnologije
razvoja koje se koriste u lancu stvaranja vrijednosti.
3. Upravljanje ljudskim potencijalima - aktivnosti vezane uz zaposlenje i razvoj
zaposlenika.
4. Infrastrukturne aktivnosti – aktivnosti poput menedžmenta, planiranja, financija,
računovodstva, općih i pravnih poslova, upravljanja kvalitetom i dr.
6 Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta (http://limun.hr/main.aspx?id=10595&Page=).
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
32
U prošlosti je troškovno računovodstvo bilo usredotočeno ponajprije na mjerenje proizvodnih
troškova proizvoda, a u posljednje vrijeme menadžment društva sve više treba informacije o
drugim troškovima vezanim za proizvode, kao što su npr. troškovi istraživanja i razvoja,
oblikovanja (dizajna) proizvoda, tehnološka studija proizvodnje itd. Menadžment društva je
isto tako zainteresirano i za podrobnije praćenje i analiziranje troškova nakon završetka
proizvodnje, kao što su npr. troškovi skladištenja, prijevoza, distribucije, prodaje, jamstva,
dodatnih usluga kupcima itd. Svi ti troškovi (prije, za i nakon proizvodnje) vrlo su bitni za
ocjenjivanje profitabilnosti proizvoda. Sve funkcije koje osiguravaju vrijednost u proizvodu,
odnosno usluzi društva, čine „lanac“ međusobno povezanih aktivnosti, koje nazivamo lanac
vrijednosti. Za svaku od tih aktivnosti treba utvrditi troškove. Na osnovi analize lanca
vrijednosti mogu se smanjiti troškovi proizvodnje utvrđivanjem djelatnosti koje su glavni
prouzročitelji troškova (Hočevar, 2009).
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
33
PITANJA I ZADACI ZA VJEŽBU
1) Companies should only produce and sell units as long as:
A) there is customer demand for the product
B) the competition allows it
C) the revenue from an additional unit exceeds the cost of producing it
D) there is a generous supply of low-cost direct materials
2) Too high a price may:
A) deter a customer from purchasing a product
B) increase demand for the product
C) indicate supply is too plentiful
D) decrease a competitor's market share
3) Companies must always examine their pricing:
A) based on the supply of the product
B) based on the cost of producing the product
C) through the eyes of their customers
D) through the eyes of their competitors
4) Competitors:
A) with alternative products can force a company to lower its prices
B) can gain a competitive pricing advantage with knowledge of your costs and operating
policies
C) may span international borders
D) All of these answers are correct.
5) Fluctuations in exchange rates between different currencies can influence the:
A) cost of products using foreign suppliers
B) pricing of alternative products offered by foreign competitors
C) demand for products of foreign competitors
D) All of these answers are correct.
6) In a competitive market with differentiated products like cameras, the key factor(s) affecting
pricing decisions is/are the:
A) customer's willingness to pay
B) price charged for alternative products
C) cost of producing and delivering the product
D) All of these answers are correct.
7) Three major influences on pricing decisions are:
A) competition, costs, and customers
B) competition, demand, and production efficiency
C) continuous improvement, customer satisfaction, and supply
D) variable costs, fixed costs, and mixed costs
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
34
8) The department usually in the best position to identify customers' needs is the:
A) production department
B) sales and marketing department
C) design department
D) distribution department
9) In a noncompetitive environment, the key factor affecting pricing decisions is the:
A) customer's willingness to pay
B) price charged for alternative products
C) cost of producing and delivering the product
D) All of these answers are correct.
10) Place the following steps for the implementation of target costing in order:
A = Derive a target cost
B = Develop a target price
C = Perform value engineering
D = Determine target operating income
A) B D A C
B) B A D C
C) A D B C
D) A B C D
11) All of the following are true regarding target costing EXCEPT:
A) improvements are implemented in small incremental amounts
B) customer input is essential to the target costing process
C) input is requested from suppliers and distributors
D) a key goal is to minimize costs over the product's useful life
12) The product strategy in which companies first determine the price at which they can sell a new
product and then design a product that can be produced at a low enough cost to provide
adequate operating income is referred to as:
A) cost-plus pricing
B) target costing
C) kaizen costing
D) full costing
13) When the firm uses the target-costing approach to pricing, the target cost per unit is the
difference between the per unit target price and the per unit target:
A) contribution margin
B) operating income
C) production costs
D) gross margin
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
35
14) One goal of target costing is to keep costs below the target price.
A) FALSE
B) TRUE
15) Prices are decreased when demand is weak and competition is strong and increased when
demand is strong and competition is weak.
A) FALSE
B) TRUE
16) ________ focuses on reducing costs during the manufacturing stage.
A) Target costing
B) Kaizen costing
C) Cost-plus pricing
D) Life-cycle costing
17) Kaizen costing focuses on improving productivity and eliminating waste through continuous
improvements.
A) FALSE
B) TRUE
18) Life-cycle costing is the name given to:
A) a method of cost planning to reduce manufacturing costs to targeted levels
B) the process of examining each component of a product to determine whether its cost
can be reduced
C) the process of managing all costs along the value chain
D) a system that focuses on reducing costs during the manufacturing cycle
19) An understanding of life-cycle costs can lead to:
A) additional costs during the manufacturing cycle
B) less need for evaluation of the competition
C) cost effective product designs that are easier to service
D) mutually beneficial relationships between buyers and sellers
20) Life-cycle costing tracks and accumulates business function costs across the entire value chain
from a product's initial R&D to its final customer service and support.
A) FALSE
B) TRUE
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
36
2. PODJELA TROŠKOVA U ODNOSU NA PROMJENE RAZINE (OPSEGA)
AKTIVNOSTI i CVP (COST VOLUME PROFIT) ANALIZA
Jedna od najvažnijih klasifikacija troškova uključuje način mijenjanja troškova u relaciji s promjenom
razine aktivnosti poduzeća. U odnosu na promjenu razine aktivnosti, odnosno, u odnosu na promjene
opsega proizvodnje, značajna je podjela troškova na (Belak, 1995):
1) Fiksne troškove – troškovi koji se ne mijenjaju prilikom promjene razine aktivnosti. Primjer fiksnih troškova su: amortizacija, troškovi investicijskog održavanja, najam i sl. Fiksni se troškovi pod određenim pretpostavkama mogu mijenjati, odnosno u slučaju znatnog povećanja opsega proizvodnje povećava se i dio fiksnih troškova pa se tako razlikuju:
a) apsolutni fiksni troškovi - ne mijenjaju se promjenom opsega proizvodnje kao npr. taksa koja se plaća na isticanje tvrtke. Apsolutno fiksnih troškova nema puno i ne čine veliki udio u strukturi ukupnih troškova.
b) relativno fiksni troškovi - mijenjaju se promjenom opsega proizvodnje i to skokovito nakon čega se u određenoj zoni ponovno ponašaju kao fiksni troškovi neovisno o povećanju opsega proizvodnje u zadanim granicama (npr. najam, troškovi investicijskog održavanja i sl.)
Ako se fiksni troškovi promatraju kao prosječni, odnosno troškovi po jedinici proizvoda/usluge, onda
oni opadaju s porastom količine outputa (npr. fiksni troškovi najma od 10.000 KM do maksimalne
proizvodnje od 1.000 kom. U slučaju proizvodnje 200 kom prosječni fiksni trošak po jedinici proizvoda
iznosi 50 KM/kom, a u slučaju proizvodnje 400 kom prosječni fiksni trošak po jedinici proizvoda iznosi
25 KM/kom).
Tro
ško
vi
Razina aktivnosti
Tro
ško
vi
Razina aktivnosti
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
37
2) Varijabilne troškove – troškovi koji se mijenjaju ovisno o promjenama razine aktivnosti. Kako navedena promjena varijabilnih troškova nije uvijek jednaka promjeni količine učinka, varijabilni se troškovi mogu podijeliti na:
a) proprocionalne (linearne) varijabilne troškove (mijenjaju se ravnomjerno s količinom učinka) i
b) neproporcionalne (nelinearne) varijabilne troškove (mijenjaju se brže ili sporije od promjene učinka) koji mogu biti progresivno
ili degresivno neproporcionalni varijabilni troškovi.
Ako se varijabilni troškovi promatraju kao prosječni, odnosno troškovi po jedinici proizvoda/usluge,
onda su oni fiksni (npr. trošak rada radnika je 24 KM/h), a ukupni varijabilni troškovi se mijenjaju s
obzirom na razinu aktivnosti (npr. ako radnik radi 10 h onda je ukupni varijabilni trošak 240 KM, a ako
radnik radi 20 h onda je ukupni varijabilni trošak 480 KM).
Tro
ško
vi
Razina aktivnosti
Tro
ško
vi
Razina aktivnosti
Tro
ško
vi
Razina aktivnosti
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
38
3) Miješane troškove – troškovi koji nisu strogo niti varijabilni niti fiksni, a imaju svoju fiksnu i varijabilnu komponentu (fiksno-varijabilni troškovi ili varijabilno-fiksni troškovi). Naime, miješani se troškovi do određenog stupnja ponašaju kao fiksni, a nakon toga kao varijabilni, ili se do određenog stupnja ponašaju kao varijabilni a nakon toga kao fiksni. Iako su naizgled slični, miješane je troškove potrebno razlikovati od relativno fiksnih troškova koji se s povećanjem količine proizvodnje povećavaju i zatim ponovno ponašaju kao fiksni. Primjer miješanih troškova mogu biti troškovi telefona ili električne energije koji sadrže fiksnu i dodatnu svotu koja je povezana s količinom potrošnje.
4) Diskrecijske troškove – Diskrecijski su troškovi posljedica menadžerskih odluka, najčešće su fiksnog karaktera, ali ih je potrebno razlikovati od potonjih jer na njih menadžeri mogu lako utjecati (na prave fiksne troškove imaju vrlo malen ili beznačajan utjecaj). Diskrecijski se troškovi mijenjaju ovisno o željama i potrebama poduzeća, neovisno o količini proizvodnje. U praksi su primjeri diskrecijskih troškova: troškovi oglašavanja, reklama itd. Oni nisu posljedica procesa proizvodnje, već rezultat marketinških aktivnosti te utječu na konačnu dobit poduzeća.
C-V-P analiza ili analiza točke pokrića predstavlja aplikaciju marginalnog pristupa
troškovima u nastojanju da se utvrdi odnos između troškova, opsega (količine) proizvodnje i dobiti
(profita) pri različitim razinama aktivnosti.
Analiza točke pokrića najčešće služi kao vodič u kratkoročnom planiranju, a posebno u donošenju
menadžerskih odluka. Temeljna pretpostavka CVP analize jest da ako su prodajne cijene veće od
varijabilnih troškova, povećanje količine proizvodnje omogućuje povećanje u pokriću fiksnih troškova
i eventualno ostvarivanje dobiti (Belak, 1995).
Točka pokrića troškova se izračuna prema sljedećoj formuli i izražava se količinski (u jedinicama
proizvodnje):
Tro
ško
vi
Broj impulsa
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
39
𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎 𝑘𝑜𝑙𝑖č𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖 =𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘
𝑃𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 − 𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑛𝑖 𝑣𝑎𝑟𝑖𝑗𝑎𝑏𝑖𝑙𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘
Točka pokrića može se izraziti i novčano, odnosno financijski, prema sljedećoj formuli:
𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎 𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑜
= 𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎 𝑘𝑜𝑙𝑖č𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖 ∗ 𝑃𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎
Točka pokrića pruža informaciju u kojem trenutku se prihodi izravnavaju sa rashodima odnosno u
kojem razdoblju su prihodi jednaki rashodima što za rezultat ima poslovanje na nuli. Nakon točke
pokrića prihodi počinju rasti i tvrtka ostvaruje dobit. Točka u kojoj se izjednačavaju ukupni troškovi sa
prihodom naziva se „točka pokrića“ (engl. Break Even Point) te u toj točki društvo pokriva fiksne i
varijabilne troškove dok je dobit jednaka nuli. Razlika između varijabilnih troškova i prihoda predstavlja
kontribucijsku maržu (doprinos pokrića).
TR
TC
TFC
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
40
Ako se pored pokrića fiksnog troška želi ostvariti i određeni iznos bruto dobiti, potrebna količina
proizvodnje izračunava se na sljedeći način:
𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑢𝑧 𝑏𝑟𝑢𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 =𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘 + 𝑃𝑙𝑎𝑛𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡
𝑃𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 − 𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑛𝑖 𝑣𝑎𝑟𝑖𝑗𝑎𝑏𝑖𝑙𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘
Ako se pored pokrića fiksnog troška želi ostvariti i određeni iznos neto dobiti, potrebna količina
proizvodnje izračunava se na sljedeći način:
𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑢𝑧 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 =𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘 + 𝐶𝑖𝑙𝑗𝑛𝑎 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 /(1 − 𝑠𝑡𝑜𝑝𝑎 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑎𝑘)
𝐾𝑜𝑛𝑡𝑟𝑖𝑏𝑢𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎
C-V-P analiza razmatra odnose između troškova i dobiti ovisno o promjeni razine aktivnosti, tj. opsega
proizvedenih učinaka. Naime, činjenica je da se različite vrste troškova ponašaju različito s obzirom na
promjene u visini prihoda, posljedica čega je ostvarivanje različite dobiti.
Temeljna pretpostavka C-V-P analize jest da ako su prodajne cijene veće od varijabilnih troškova,
povećanje količine proizvodnje omogućuje povećanje u pokriću fiksnih troškova i eventualno
ostvarivanje dobiti.
Marginalni pristup troškovima dijeli prihod na varijabilne troškove i ostatak prihoda koji naziva
kontribucijskom maržom.
Točka u kojoj se izjednačavaju ukupni troškovi s prihodom naziva se točka pokrića (Break Even Point).
U točki pokrića društvo pokriva fiksne i varijabilne troškove dok je dobit jednaka nuli. Trenutak kad će
točka pokrića biti dostignuta s obzirom na porast opsega (količine) učinaka ovisi o razlici između
prodajne cijene i zbroja varijabilnih i fiksnih troškova. Zbog toga točka pokrića, promatrana za
određene vrste proizvoda ili za svaki proizvod pojedinačno, predstavlja njihov prinos u pokriću fiksnih
troškova sve do točke pokrića.
Do točke pokrića kontribucijska marža sastoji se samo od fiksnih troškova. Nakon točke pokrića ulazi
se u zonu ostvarivanja dobiti pa razlika između varijabilnih troškova i prihoda predstavlja kontribucijsku
maržu, koja sadrži dio za pokriće fiksnih troškova i dobit. Dakle, ona predstavlja sposobnost poduzeća
da zarađuje iznad svote varijabilnih troškova.
Dokle god se pojavljuje kontribucijska marža postoji interes za održanjem proizvoda ili proizvodnog
centra odgovornosti jer u tom slučaju oni u najmanju ruku sudjeluju u pokriću fiksnih troškova –
važnost kontribucijske marže za donošenje menadžerskih odluka.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
41
Raspon aktivnosti, tj. opsega proizvodnje između točke pokrića i odabranog opsega, naziva se zona
sigurnosti a kontribucijska marža tog područja naziva se sigurnosna marža. Zona sigurnosti, dakle,
predstavlja razliku između odabranog opsega proizvodnje i opsega proizvodnje potrebnog za
postizanje točke pokrića.
Zadatak 1. Trgovačko poduzeće posluje u unajmljenom poslovnom prostoru, te za najam mjesečno plaća 25.000,00 KM. Mjesečni troškovi električne energije iznose 2.000,00 KM, a troškovi telefona 3.000,00 KM. U prodaji trenutno radi jedan zaposlenik, kojem mjesečna bruto plaća iznosi 6.000,00 KM. Trgovačko društvo prodaje samo jedan proizvod po cijeni od 2.000 KM, koji se uvozi iz inozemstva. Radi bolje prodaje proizvoda, poduzeće svaki mjesec plaća oglas u novinama i na lokalnoj radio postaji u svoti od 8.000,00 KM. Amortizacija opreme trgovine iznosi 6.000,00 KM mjesečno.
Nabavna cijena tog proizvoda od stranog dobavljača iznosi 746,50 EUR-a po komadu (srednji tečaj: 1
EUR = 1,95583 KM). Nadalje, pri uvozu proizvoda u tuzemstvo carinarnica zaračunava i naplaćuje 10%
carine na svaki uvezeni proizvod. Zavisni troškovi nabave (transport, osiguranje, špedicija, itd.) plaćaju
se domaćim dobavljačima i iznose 220 KM po komadu. Na temelju prethodno iznesenih podataka o
poslovanju trgovačkog društva izračunaj i objasni:
1. točku pokrića troškova izraženu količinski i novčano; 2. koliko proizvoda treba prodati u cilju ostvarenja mjesečnog dobitka od 7.000 KM; 3. koliko bi proizvoda trebalo prodati u cilju ostvarenja mjesečnog dobitka od 7.000 KM, ako se
prodajna cijena uslijed porasta konkurencije smanji za 5% (u odnosu na situaciju pod 1.) 4. koliko proizvoda treba prodati za ostvarenje mjesečnog dobitka od 7.000 KM, ako zbog ulaska
u carinsku uniju s zemljom iz koje se proizvod uvozi carina bude u potpunosti ukinuta (u odnosu na situaciju 1).
(1.) Točka pokrića ili minimalan broj jedinica plasmana za nula dobit
= Fiksni troškovi/ Kontribucijska marža po jedinici
Fiksni troškovi = 25.000,00 + 2.000,00 + 3.000,00 + 6.000,00 + 8.000,00 + 6.000,00
= 50.000,00 KM
Kontribucijska marža po jedinici = Prodajna cijena po jed. – Varijabilni troškovi po jed.
= 2.000,00 – (1.460 +146 +220)
= 2.000,00 – 1.826,00
= 174,00 KM/jed.
Postotak kontribucijske marže = 174,00/1.826,00 = 9,53%
Točka pokrića (količinski) = 50.000,00/ 174,00 = 287,35 jed.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
42
Točka pokrića (novčano) = 287,35 * 2.000,00 KM = 574.700,00 KM
(2.) Broj jed. za dobit od 7.000,00 KM = (Fiksni troškovi + Dobit)/ CM/jed.
= 57.000,00/ 174
= 327,58 proizvoda mjesečno
tj. 327,58 * 2.000,00 = 655.172,40 KM mjesečno
(3.)
Nova prodajna cijena = 2.000,00 – (2.000,00 *0,05) = 2.000,00 – 100 = 1.900,00 KM
CM/jed. = 1.900,00 – 1.826,00 = 74 KM/jed (4,05257%)
Broj jed. za dobit od 7.000,00 KM = 57.000,00/ 74 = 770,27 proizvoda mjesečno
tj. 770,27 * 1.900,00 = 1.463.513,00 KM mjesečno
* pokazati i formulu:
Potreban ukupni prihod za ciljanu dobit
= (Fiksni troškovi + Dobit)/ % Kontribucijske marže u odnosu na prihod
% Kontribucijske marže u odnosu na ukupni prihod je npr. 4,05257/104,05257
(4.)
CM/ jed. = 2.000,00 – (1460,00 + 220)
= 320 KM/jed. (19,05%)
Broj jed. za dobit od 7.000,00 KM = 57.000,00/320 = 178,125 proizvoda mjesečno
tj. 2.000,00 * 178,125 = 356.250,00 KM mjesečno potrebno ukupnog prihoda ostvariti
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
43
Zadatak 2. CVP analiza
AA d.o.o. proizvodi deluxe sokovnike. Svaki sokovnik košta 225 KM/kom. Varijablini troškovi proizvodnje iznose 56 KM/kom. Uslijed povećane konkurencije, direktor prodaje je reducirao razinu prodaje koju kompanije realno može postići. Aktualna prodaja za 2014. godinu je 3.561 sokovnik, ali budžet za 2015. godinu predviđa prodaju samo 3.250 sokovnika. Fiksni troškovi za 2015. su budžetirani u iznosu 560.000 KM.
a) Izračunajte ukupnu kontribuciju koja se može očekivati pri prodaji 3.250 sokovnika. b) Izračunajte točku pokrića u jedinicama. c) Broj jedinica potreban za prodati da bi se ostvario ciljani profit od 40.000 KM. d) Izračunajte točku pokrića ako se fiksni troškovi smanje za 40.000 KM. Koliko nam iznosi marža
sigurnosti u tom slučaju u jedinicama? e) Izračunajte točku pokrića ako se prodajna cijena povisi za 10%. f) Savjetujte direktore kompanije da li ići s povećanjem cijene ili uštedama na fiksnim troškovima
prema realnosti odnosa na tržištu. Koliko je moguće ali i realno ostvarenje ciljanog profita u 2015. godini u odnosu na situaciju gdje se ništa ne mijenja, gdje smanjujemo fiksne troškove ili gdje se ide s povećanjem cijene?
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
44
Zadatak 3.
Vlasnik hotela "Overlook Inn" je uloži 400.000 KM vlastitog kapitala u hotel. Noćenje sa doručkom
iznosi 300 KM po osobi. Trošak namirnica iznosi 40 KM po osobi, trošak osoblja 60 KM po osobi i trošak
komunalnih usluga 20 KM po osobi. Hotel trenutno zapošljava 4 zaposlenika kojima je mjesečna bruto
plaća po 5.200 KM. Radi bolje prodaje svojih usluga hotel godišnje plaća oglas u novinama u svoti od
2.400 KM. Izračunaj godišnju točku pokrića troškova uz podataka da vlasnik želi ostvariti povrat na
uloženi kapital od 15% (nakon oporezivanja). Porez na dobit se obračunava po stopi od 20%.
𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 =𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖 + 𝐶𝑖𝑙𝑗𝑛𝑎 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 /(1 − 𝑠𝑡𝑜𝑝𝑎 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑎𝑘)
𝐾𝑜𝑛𝑡𝑟𝑖𝑏𝑢𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎
FT = 252.000
VT = 120
PC = 300
Kapital = 400.000
Povrat = 15% = 60.000
𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 =252.000 + 60.000/(1 − 0,20)
300 − 120= 1.816,67~1.817 𝑛𝑜ć𝑒𝑛𝑗𝑎
Promatrani hotel mora ostvariti 1.817 noćenja godišnje u cilju pokrića svih troškova poslovanja ako
vlasnik želi ostvariti povrat na uloženi kapital od 15%.
Zadatak 4.
Trgovačko poduzeće posluje u unajmljenom poslovnom prostoru, te za najam mjesečno plaća 6.000,00
KM. Mjesečni troškovi električne energije iznose 500,00 KM, a troškovi telefona 400,00 KM. U prodaji
trenutno rade dva zaposlenika, mjesečna bruto plaća jednog zaposlenika iznosi 1.800,00 KM.
Trgovačko društvo prodaje samo jedan proizvod po cijeni od 300,00 KM, koji se uvozi iz inozemstva.
Amortizacija opreme trgovine iznosi 1.100,00 KM mjesečno.
Nabavna cijena tog proizvoda od stranog dobavljača iznosi 102,26 EUR-a po komadu (srednji tečaj: 1
EUR = 1,95583 KM). Nadalje, pri uvozu proizvoda u tuzemstvo carinarnica zaračunava i naplaćuje 10%
carine na svaki uvezeni proizvod. Zavisni troškovi nabave (transport, osiguranje, špedicija, itd.) plaćaju
se domaćim dobavljačima i iznose 30 KM po komadu. Na temelju prethodno iznesenih podataka o
poslovanju trgovačkog društva izračunaj i objasni:
1. postotak kontribucijske marže i točku pokrića troškova izraženu količinski i novčano;
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
45
2. koliko proizvoda treba prodati u cilju ostvarenja mjesečnog dobitka od 6.000 KM; 3. koliko bi proizvoda trebalo prodati u cilju ostvarenja mjesečnog dobitka od 6.000 KM, ako se
prodajna cijena uslijed porasta konkurencije smanji za 10% (u odnosu na situaciju pod 1) 4. koliko proizvoda treba prodati za ostvarenje mjesečnog dobitka od 12.000 KM, ako zbog ulaska u
carinsku uniju s zemljom iz koje se proizvod uvozi carina bude u potpunosti ukinuta (u odnosu na situaciju pod 1).
5. Analizirajte odluku vlasnika da krene u proizvodnju istog proizvoda na način da se: a) usporede postoci kontribucijskih marži i količini proizvoda potrebnih za ostvarenje točke pokrića
i
b) količina proizvoda potrebna za ostvarenje 6.000 KM mjesečnog dobitka, ukoliko su poznati
sljedeći podaci:
- izravni rad 65 KM/kom, - izravni materijal 70 KM/kom, - ostali varijabilni režijski troškovi 40 KM/kom, - fiksni troškovi bi se zadržali svi postojeći uz dodatak od 28.000 KM za potrebe
održavanja proizvodnog pogona, - prodajna cijena bi se smanjila za 20% radi veće konkurentnosti.
U analizi potrebno komentirati: postotak kontribucijske marže kod proizvodnje i kod uvoza, usporediti
točku pokrića količinski i novčano za proizvodnju i za uvoz te isto kod ostvarenja 6.000 KM dobiti. Što
bi od svih danih informacija za Vas bilo presudno kod donošenja odluke i kakva bi ona bila?
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
46
3. KAPITALNE INVESTICIJE (7. poglavlje Catherine Gowenthorp
Upravljačko računovodstvo)
Zadatak 1.
DSM d.d. je kompanija koja proizvodi muške čarape, te razmišljaju o ulaganju u novi stroj. Kompanije je 10. 000 KM potrošila na istraživanje stanja tržišta čarapama . Donesen je zaključak kako je investicija nužnost u cilju držanja trenda te kako bi kompanija mogla proizvoditi kompleksnije uzorke čarapa. Razmatra se kupnja dva stroja.
Stroj A košta 120.000 KM i može proizvesti neto novčane priljeve u prvoj godini od 38.000 KM te za godine 2-5 priljeve od 40.000 KM po godini. Na kraju pete godine stroj bi se mogao prodati za 10.000 KM.
Stroj B košta 150.000 KM ali se s njim mogu proizvoditi veće varijacije uzoraka čarapa. Neto novčani priljevi na kraju prve godine su procijenjeni na 45.000 KM, dok za godine 2-5 procjena neto novčanih priljeva je 48.000 KM po godini. Na kraju pete godine stroj bi se mogao prodati za 25.000 KM.
Politika kompanije je amortizirati svu dugotrajnu imovine prema pravolinijskoj metodi amortizacije kroz vijek uporabe. Izračunajte za oba stroja i sukladno rezultatima predložite kompaniji u koji stroj uložiti:
a) ARR b) period povrata investicije
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
47
Zadatak 2.
Menadžeri SP financijske usluge d.d. trenutno razmatraju investiranje u novu marketinšku kampanju kako bi lansirali novu financijsku uslugu. Trošak kampanje je procijenjen na 450.000 KM, koje se plaćaju unaprijed po sklapanju ugovora s agencijom. Očekivana povećanja u neto novčanim priljevima kompanije zbog ulaganja u projekt su:
Godina Neto novčani priljevi
KM
1 275,000
2 155,000
3 95,000
4 65,000
Poslije isteka 4 godine, kompanija će najvjerojatnije mijenjati sve svoje proizvode te lansirati novu marketinšku kampanju za njihovo promoviranje. Kompanija procjenjuje investiciju koristeći diskontnu stopu od 12%. Odlučiti će se pozitivno za one projekte koji imaju IRR preko 15%. Izračunati i sukladno rezultatima preložiti kompaniji da li ići u investicijski projekt:
a) NPV projekta b) IRR projekta ukoliko je poznat podatak da je
pri diskontnoj stopi od 16% NPV projekta -1.010 KM.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
48
4. PROCES DONOŠENJA ODLUKA I RELEVANTNE INFORMACIJE
U svakodnevnom poslovanju menadžeri donose brojne poslovne odluke te pri tome primjenjuju
odgovarajući model odlučivanja u cilju izbora između različitih alternativa (Broz Tominac et al., 2015).
Menadžeri obično slijede model odlučivanja7 za izbor između različitih opcija djelovanja. Model odluke
(engl. decision model) je formalna metoda donošenja izbora koja često uključuje i kvantitativnu i
kvalitativnu analizu. Model odluke se sastoji od pet koraka (engl. The five-step decision-making
process) i to prema sljedećem redoslijedu:
1) Osigurati informacije (engl. obtain information),
2) Predvidjeti buduće troškove ili prihode (engl. make predictions about the future),
3) Izabrati alternativu (engl. make decisions by choosing among alteratives),
4) Implementacija odluke (engl. implement the decision),
5) Ocjena uspješnosti (engl. evaluate performance).
U nastavku će se prikazati model odluke od pet koraka na primjeru kompanije Home Appliances.
Kompanija Home Appliances je proizvođač usisivača te treba donijeti odluku da li da reorganizira svoj
proizvodni proces u cilju smanjenja troškova proizvodnog rada. Pretpostavimo da su jedine alternative:
Reorganizirati ili ne reorganizirati? Postojeća proizvodna linija upošljava 20 radnika, 15 radnika upravlja
strojevima, a 5 radnika rukuje materijalima. Ovih 5 radnika zaposleno je po osnovi ugovora koji
omogućuje njihovo otpuštanje bez dodatnih kompenzacija. U slučaju reorganizacije eliminirat će se
ljudski faktor u rukovanju materijalom. Svaki radnik radi 2.000 sati godišnje po cijeli od 16 kn/sat.
Troškovi reorganizacije iznose 90.000 kn godišnje. Predviđena proizvodnja od 25.000 kom ne bi se
trebala mijenjati kao posljedica ove odluke kao ni prodajna cijena od 250 kn/kom, direktni trošak
materijala od 50 kn/kom, proizvodni opći troškovi od 750.000 kn i marketinški troškovi do 2.000.000
kn.
7 Poglavlje 11. iz knjige: Horngren, C.T., Datar, S.M., Rajan, M.V. (2012): Cost Accounting, Pearson Prentice Hall, New Jersey, str. 390-432.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
49
1. korak
Osigurati informacije
•Reorganizacijom proizvodnih operacija se očekuje smanjenje brojaradnika sa 20 na 15 i to otpuštanjem 5 radnika koji rukuju materijalom.
2. korak
Predvidjeti buduće troškove
•U skladu sa alternativom postojeće organizacije, predviđeni troškovi su640.000 kn (20 radnika*2.000 sati*16kn/h), a u skladu sa alternativomnove organizacije predviđeni troškovi će biti 480.000 kn (15radnika*2.000 sati*16kn/h) plus troškovi reorganizacije od 90.000 kn,odnosno, ukupno 570.000 kn.
3. korak
Izabrati alternativu
•Menadžer je odabrao alternativu reorganizacije s obzirom da sutroškovi te alternative manji za 70.000 kn od alternative nereorganizacije (640.000 kn - 570.000 kn). Potrebno je uzeti urazmatranje i efekt otpuštanja 5 radnika na moral ostalih radnikakompanije.
4. korak
Implementacija odluke
•Menadžment implementira odluku iz trećeg koraka tako što vršireorganizaciju proizvodnih operacija.
5. korak
Ocjena uspješnosti
•Ocjena uspješnosti implementacije odluke u četvrtom koraku osiguravapovratnu vezu kao peti korak koji se kasnije ponavlja bilo cijeli ili udijelovima. Stvarni rezultati pokazuju da su novi troškovi rada 540.000kn umjesto predviđenih 480.000 kn zbog niske produktivnosti rada uproizvodnji koja je manja od očekivane. Troškovi reorganizacije sumanji za 10.000 kn od ne reorganizacije (640.000 kn - 630.000 kn).
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
50
Za donošenje odluke o izboru između alternativa potrebno je razlikovati relevantne informacije od
irelevantnih. Relevantni troškovi/prihodi su oni očekivani budući troškovi/prihodi koji se razlikuju u
alternativama koje se razmatraju. Dva su ključna aspekta ove definicije, odnosno, dva su ključna uvjeta
koja troškovi/prihodi moraju ispuniti da bi bili relevantni:
1) Troškovi/prihodi se moraju pojaviti u budućnosti, i
2) Moraju se razlikovati u alternativama koje se razmatraju.
U nastavku su prikazani podaci za dvije alternative: ne reorganizirati i reorganizirati, s tim da su u prvom
stupcu prikazani svi podaci, a u drugom samo relevantni podaci.
SVI PODACI RELEVANTI PODACI
Ne reorganizirati Reorganizirati Ne reorganizirati Reorganizirati
1. Prihodi 6.250.000 6.250.000 - -
Troškovi: - Direktni materijal - Proizvodni rad - OTP - Marketing - Reorganizacija
1.250.000 640.000 750.000
2.000.000 -
1.250.000 480.000 750.000
2.000.000 90.000
-
640.000 - - -
-
480.000 - -
90.000
2. Ukupni troškovi 4.640.000 4.570.000 640.000 570.000
3. Operativna dobit 1.610.000 1.680.000 (640.000) (570.000)
70.000 kn 70.000 kn
Prema prikazanim podacima reorganizacijom proizvodne linije povećati će se operativna dobit za
70.000 kn. Do istog zaključka se dođe koristeći sve podatke ili samo relevantne podatke u analizi.
Prihodi, direktni materijal, proizvodni opći troškovi i troškovi marketinga su stavke koje mogu biti
zanemarene zato što, iako su to očekivani budući troškovi, oni se ne razlikuju između različitih
alternativa.
Povijesni troškovi su prošli troškovi koji su irelevantni u donošenju odluka, odnosno, oni su neizbježni
jer se ne mogu mijenjati bez obzira na to koja se alternativa izabere, a nazivaju se i nepovratni troškovi
(engl. sunk costs). Donošenjem odluke kojom se prihvaća jedna alternativa poduzeće gubi koristi koje
su se mogle ostvariti prihvaćanjem druge alternative. Tako izgubljena korist nastala zbog prihvaćanja
jedne alternative, odnosno odustajanjem od druge alternative, predstavlja oportunitetni trošak koji
promatrano s aspekta donošenja odluka predstavlja relevantni trošak (Broz Tominac et al., 2015).
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
51
Zadatak 1.
Poduzeću koje proizvodi odjeću, iz ranijeg proizvodnog ciklusa, ostalo je 4.000 kom košulja koje ne
može prodati normalnim kanalima prodaje. Troškovi proizvodnje ovih košulja iznosili su 16.000 kn.
Poduzeće je dobilo ponudu trgovačkog lanca za prodaju košulja u iznosu od 12.000 kn. Međutim,
menadžment poduzeća odlučio je radije baciti košulje, nego ih prodati uz gubitak od 4.000 kn. Da li je
menadžment poduzeća donio ispravnu odluku?
Prodaja košulja Bacanje košulja Diferencijalna analiza
Prihodi 12.000 0 12.000
Troškovi 16.000 16.000 0
Dobitak/Gubitak (4.000) (16.000) 12.000
Trebala se prihvatiti ponuda trgovačkog lanca. U ovom primjeru, oportunitetni trošak bacanja košulja
jest izgubljena dobit od 12.000 kn, a oportunitetni trošak prodaje košulja je nula jer se alternativnim
postupkom ne bi ostvarila nikakva korist (relevantni trošak). 16.000 kn troškova proizvodnje su
povijesni troškovi koji su nastali u prošlosti te su neizbježni i neće se promijeniti bez obzira na odabranu
alternativu (irelevantni trošak).
Zadatak 2.
Razmotrimo novu mogućnost gdje je jedan trgovački lanac ponudio za košulje 20.000 kn, uz zahtjev da
se košulje dorade. Menadžment je procijenio da bi troškovi dorade košulja iznosili 5.000 kn.
Prodaja uz doradu Prodaja bez dorade Diferencijalna analiza
Prihodi 20.000 12.000 8.000
Troškovi: -Troškovi proizvodnje - Troškovi dorade
21.000 16.000 5.000
16.000 16.000
0
5.000 0
5.000
Dobitak / Gubitak (1.000) (4.000) 3.000
Ponuda drugog trgovačkog lanca (prodaja uz doradu) treba se prihvatiti, jer donosi diferencijalnu dobit
od 3.000 kn.
Posljedice alternativa dijele se na dvije šire kategorije: kvantitativne i kvalitativne. Kvantitativni faktori
su rezultati koji se mjere u numeričkom smislu. Neki kvantitativni faktori su financijski (npr. direktni
trošak materijala, troškovi marketinga i sl.), a neki se ne mogu izraziti u financijskim terminima (npr.
postotak točnosti slijetanja aviona za aviokompaniju ili vrijeme potrebno za razvoj novog proizvoda).
Kvalitativni faktori su rezultati koji se ne mogu mjeriti u numeričkom smislu kao što je moral
zaposlenika. Pri donošenju odluka menadžeri moraju uzeti u obzir kvantitativne faktore, ali i
kvalitativne faktore bez obzira što ne mogu biti mjereni na jednostavan način u financijskim terminima.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
52
Koncept relevantnih informacija se može primijeniti na brojne situacije donošenja odluka. U nastavku
će biti prikazan proces donošenja odluka koje utječu na krajnji rezultat (nivo proizvodnje) s fokusom
na specifične odluke kao što je prihvaćanje ili odbijanje jednokratne specijalne narudžbe, korištenje
unutrašnjih ili vanjskih resursa za proizvode ili usluge, i zamjena ili zadržavanje postojeće opreme.
4.1. JEDNOKRATNE SPECIJALNE NARUDŽBE (ONE-TIME-ONLY SPECIAL ORDERS)
Jedna vrsta odluka koje utječu na nivo proizvodnje je i prihvaćanje ili odbijanje specijalnih narudžbi,
kada postoje neuposleni proizvodni kapaciteti i kada narudžba nema dugoročne implikacije.
Zadatak 3.
Poduzeće „ABC“ proizvodi ukrasne jastuke u svojoj visoko automatiziranoj tvornici u Dugopolju.
Tvornica raspolaže proizvodnim kapacitetima za proizvodnju 48.000 kom ukrasnih jastuka svaki
mjesec. Tekuća mjesečna proizvodnja je 30.000 kom ukrasnih jastuka po cijeni od 20 kn/kom.
Maloprodajna robna kuća vrši svu prodaju. Pretpostavimo da svi troškovi mogu biti klasificirani ili kao
varijabilni vezano za jednog nosioca (jedinicu proizvoda) ili fiksni. Marketinški troškovi po jedinici su 7
kn, od kojih je 5 kn varijabilni trošak. Poduzeće „ABC“ nema troškova istraživanja i razvoja ili troškova
dizajniranja proizvoda.
Proizvodni troškovi po jedinici (komadu) u iznosu od 12 kn sastoje se od sljedećih stavki:
Varijabilni trošak/kom Fiksni trošak/kom Ukupni trošak /kom
Direktni materijal 6,00 0 6,00
Direktni proizvodni rad 0,50 1,50 2,00
Proizvodni opći troškovi 1,00 3,00 4,00
Uk. proizvodni troškovi 7,50 4,50 12,00
Luksuzni lanac hotela je, zbog štrajka u kompaniji koja ih inače opskrbljuje ukrasnim jastucima, ponudio
da kupi 5.000 kom ukrasnih jastuka od poduzeća „ABC“ u sljedećem mjesecu i to po cijeni od 11
kn/kom. Nikakve naredne prodaje ovom klijentu nisu predviđene. Fiksni proizvodni troškovi su vezani
za proizvodni kapacitet od 48.000 kom. Ako poduzeće prihvati narudžbu nikakvi marketinških troškova
neće biti za ovu jednokratnu specijalnu narudžbu. Ne očekuje se da će prihvaćanje ove specijalne
narudžbe utjecati na prodajnu cijenu ili količinu prodanih komada redovitim klijentima. Da li poduzeće
„ABC“ treba prihvatiti ovu ponudu? Koliko iznosi kontribucijska marža?
Prodaja 30.000 kom bez posebne
narudžbe
Prodaja 30.000 kom sa posebnom narudžbom
Razlika: relevantni iznos za 5.000 kom posebne narudžbe
Prihodi (20*30.000 kom) 600.000 655.000 55.000
Varijabilni troškovi: Proizvodnja (7,50*30.000) Marketing (5*30.000) Ukupni varijabilni troškovi
225.000 150.000 375.000
262.500 150.000 412.500
37.500
- 37.500
Kontribucijska marža 225.000 242.500 17.500
Fiksni troškovi:
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
53
Proizvodnja (4,5*30.000) Marketing (2*30.000) Ukupni fiksni troškovi
135.000 60.000
195.000
135.000 60.000
195.000
- - -
Operativna dobit 30.000 47.500 17.500
Fiksni proizvodni troškovi i svi marketinški troškovi su irelevantni u ovom slučaju. Jedini relevantni
podaci ovdje su prihod od prodaje i varijabilni proizvodni troškovi. Uzimajući relevantni prihod od 11
kn/kom i relevantni trošak od 7,50 kn/kom, poduzeće „ABC“ bi trebalo zaraditi dodatnih 17.500 kn (11
kn/kom – 7,50 kn/kom = 3,5 kn/kom*5.000 kom) operativne dobiti kroz prihvaćanje specijalne
narudžbe.
Dva potencijalna problema treba izbjegavati u analizi relevantnih troškova.
1) Prvo, važno je napomenuti da svi varijabli troškovi nisu relevantni kao što ni svi fiksni troškovi
nisu irelevantni.
2) Drugo, korištenjem samo troškova po jedinici/komadu (jediničnih troškova) može,
potencijalno, donositelja odluke dovesti u zabludu, odnosno, na pogrešno zaključivanje i to na
dva način:
Kada su irelevantni troškovi uključeni (iznos od 4,50 kn/kom fiksnog proizvodnog troška
koji je uključen u iznos od 12,00 kn/kom ukupnog proizvodnog troška je irelevantan,
uzimajući u obzir pretpostavku iz zadatka 6.3).
Kada se isti jedinični troškovi koriste za različite nivoe proizvodnje (općenito, bolje je
koristiti ukupne troškove nego jedinične troškove, kao što se vidi u zadatku 6.3., fiksni
proizvodni troškovi iznose 135.000 kn i ostaju isti i za proizvodnju od 30.000 kom i za
35.000 kn ukoliko se prihvati jednokratna specijalna narudžba. Korištenjem jediničnih
troškova od 4,50 kn/kom, onda kada se prihvati jednokratna specijalna narudžba, moglo
bi rezultirati pogrešnim zaključkom da bi ukupni fiksni proizvodni troškovi trebala iznositi
4,50 kn/kom*35.000 kom = 157.500 kn).
Zadatak 4.
Kompanija Woody proizvodi papuče i prodaje ih za 10 kn/kom. Varijabilni troškovi proizvodnje su 4,50
kn/kom, a raspoređeni fiksni troškovi proizvodnje su 1,50 kn/kom (vezani su za proizvodni kapacitet
od 200.000 kom). Kompanija ima dovoljno neuposlenih raspoloživih kapaciteta da bi se prihvatila
jednokratnu specijalnu narudžbu od 20.000 kom papuča po cijeni od 6 kn/kom. Kompanija neće imati
nikakve marketinške troškove kao rezultat specijalne narudžbe. Kakvu će odluku donijeti kompanija
Woody ako specijalna narudžba može biti prihvaćenja bez utjecaja na normalnu prodaju? Napravi i
izračun na pretpostavci proizvodnje 100.000 kom papuča.
Fiksni proizvodni troškovi su irelevantni u ovom slučaju. Jedini relevantni podaci ovdje su prodajna
cijena i varijabilni proizvodni troškovi. Uzimajući prodajnu cijenu od 6 kn/kom i varijabilni proizvodni
trošak od 4,50 kn/kom, Kompanija Woody bi trebalo zaraditi dodatnih 30.000 kn (6 kn/kom – 4,50
kn/kom = 1,5 kn/kom*20.000 kom) bruto dobiti.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
54
Tablica napravljena na pretpostavci proizvodnje 100.000 kom papuča.
Prodaja bez posebne narudžbe
Prodaja sa posebnom narudžbom
Razlika: relevantni iznos za 20.000 kom posebne narudžbe
Prihod od prodaje 1.000.000 1.120.000 120.000
Varijabilni troškovi proizvodnje 450.000 540.000 90.000
Fiksni troškovi proizvodnje 150.000 150.000 -
Bruto dobit 400.000 430.000 30.000
4.2. KORIŠTENJE INTERNIH ILI EKSTERNIH RESURSA I DONOŠENJE ODLUKE PRAVITI-ILI-
KUPOVATI (INSOURCING-VERSUS-OUTSOURCING AND MAKE-VERSUS-BUY)
Korištenje vanjskih resursa je proces kupovine roba i usluga od vanjskog dobavljača, umjesto
proizvodnje istih roba ili pružanja usluga u okviru organizacije, koje se naziva korištenje unutarnjih
resursa. Odluka o tome da li će organizacija neke proizvode ili usluge pribavljati iz unutarnjih (engl.
insourcing) ili vanjskih (engl. outsourcing) izvora, naziva se odluka praviti ili kupovati (engl. make or
buy).
Zadatak 5.
Poduzeće Invest proizvodi kuhalo za vodu, te u vlastitom pogonu proizvodi i grijače za navedeno
kuhalo. Poduzeće razmatra alternativu da kupuje grijače za kuhalo od dobavljača za procijenjenu
godišnju proizvodnju i prodaju od 1.000 kom, po cijeni od 40 kn/kom pri čemu bi imalo troškove
transporta i osiguranja od 10 kn/kom. Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o troškovima
proizvodnje grijača za kuhalo:
Direktni trošak materijala – 22.000 kn,
Direktni trošak rada – 12.000 kn,
Ostali varijabilni troškovi proizvodnje – 6.000 kn,
Fiksni troškovi proizvodnje – 5.000 kn.
Koja je alternativa isplativija?
Relevantne stavke Proizvoditi Kupovati Diferencijalna analiza
Direktni trošak materijala Direktni trošak rada Ostali varijabilni troškovi proizvodnje Fiksni troškovi proizvodnje Trošak kupovine Troškove transporta i osiguranja
22.000,00 12.000,00 6.000,00 5.000,00
0,00 0,00
0,00 0,00 0,00 0,00
40.000,00 10.000,00
22.000,00 12.000,00 6.000,00 5.000,00
(40.000,00) (10.000,00)
Ukupni troškovi 45.000,00 50.000,00 (5.000,00)
Ukupni troškovi po kom 45 kn/kom 50 kn/kom (5 kn/kom)
Treba donijeti odluku o tome da se dijelovi proizvode u vlastitom aranžmanu jer ova alternativa nudi
uštedu u troškovima u iznosu od 5 kn/kom.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
55
Zadatak 6.
Kompanija Cerrito proizvodi termostate koji se sastoje od relejne stanice, prekidača i ventila.
Kompanija proizvodi svoje prekidače (HDS). Rukovanje materijalom i organizacijske aktivnosti
pojavljuju se svaki put kada se serija HDS napravi. Kompanija proizvodi 10.000 kom HDS u 25 serija od
400 kom u svakoj. Broj serija je noseći trošak za ove troškove. Ukupno rukovanje materijalom i troškovi
organizacije jednaki su fiksnim troškovima od 5.000 kn plus varijabilni troškovi od 500 kn po seriji.
Kompanija očekuje da će sljedeće godine 10.000 kom HDS biti napravljeni u 50 serija od 200 kom u
svakoj. Kroz stalno unapređenje kompanija očekuje da smanji varijabilne troškove po seriji za
rukovanje materijalima i organizaciju na 300 kn. Nikakve druge promjene u troškovima se ne očekuju.
Sljedeća tablica prikazuje tekuće i očekivane ukupne troškove proizvodnje 10.000 kom.
Ukupni tekući troškovi proizvodnje
10.000 kom
Očekivani ukupni troškovi proizvodnje 10.000 kom
sljedeće godine
Direktni materijal 80.000 80.000
Direktni proizvodni rad 10.000 10.000
Varijabilni opći troškovi proizvodnje za električnu energiju i kapacitet
40.000 40.000
Kombinirani (FT i VT) troškovi rukovanja materijalima i troškovi organizacije
17.500 20.000
Fiksni opći troškovi proizvodnje za najamninu postrojenja, osiguranje i administraciju
30.000 30.000
Ukupni troškovi proizvodnje 177.500 180.000
Troškovi proizvodnje po komadu 17,75 18,00
Drugi proizvođač nudi da proda kompaniji Cerrito 10.000 kom HDS sljedeće godine za 16 kn/kom. Da
li bi kompanija Cerrito trebala praviti ili kupovati HDS? Usporedi očekivani proizvodni trošak po komadu
za sljedeću godinu sa ponuđenom cijenom od 16 kn/kom? (Očekivani proizvodni trošak po komadu za
sljedeću godinu je 18 kn/kom, a ponuđena cijenom od drugog proizvođača je 16 kn/kom). Kupovati
HDS?! Napravi usporedni prikaz relevantnih (inkrementalnih) stavki za odluku o tome da li praviti ili
kupovati HDS.
Relevantne stavke Očekivani ukupni troškovi proizvodnje 10.000 kom
sljedeće godine
Očekivani ukupni troškovi kupnje 10.000
kom sljedeće godine
Direktni materijal 80.000 -
Direktni proizvodni rad 10.000 -
Varijabilni opći troškovi proizvodnje za električnu energiju i kapacitet
40.000 -
Kombinirani (FT i VT) troškovi rukovanja materijalima i troškovi organizacije
20.000 -
Vanjska nabava dijelova - 160.000
Ukupni relevantni troškovi 150.000 160.000
Troškovi po komadu 15,00 16,00
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
56
Kompanija Cerrito će uštedjeti 10.000 kn pravljenjem HDS umjesto kupovanjem od vanjskog
dobavljača. Očekivani relevantni trošak proizvodnje po komadu za sljedeću godinu je 15 kn/kom, a
cijena vanjskog dobavljača je 16 kn/kom.
Još jedan termin (pojam) koji se javlja pri donošenju odluka je inkrementalni trošak. Inkrementalni
trošak je dodatni trošak koji se pojavljuje za aktivnost. U 6.6. zadatku inkrementalni trošak pravljenja
HDS je dodatni trošak od 150.000 kn. Fiksni opći troškovi proizvodnje za najamninu postrojenja,
osiguranje i administraciju od 30.000 kn nisu inkrementalni trošak pravljenja HDS. Inkrementalni trošak
kupovine HDS je dodatni trošak od 160.000 kn. Diferencijalni trošak je razlika u ukupnim troškovima
između dvije alternative. U 6.6. zadatku diferencijalni trošak između proizvodnje i kupovine HDS je
10.000 kn. Na isti princip se definiraju inkrementalni i diferencijalni prihodi. Inkrementalni prihodi su
dodatni prihodi od aktivnosti, a diferencijalni prihodi su razlika u prihodima između dvije alternative.
4.3. OPORTUNITETNI TROŠKOVI I KORIŠTENJE VANJSKIH RESURSA (OPPORTUNITY COSTS
AND OUTSOURCING)
Pretpostavka je da će u slučaju opcije kupovati umjesto proizvoditi kapaciteti koji se trenutno koriste
za proizvodnju postati slobodni za potencijalno neke druge profitabilnije namjene. Pitanje koje se tada
javlja jest kako najbolje iskoristiti raspoložive kapacitete. Kada se menadžer odluči za korištenje resursa
na određeni način to onemogućuje korištenje resursa na alternativni način. Ta izgubljena prilika je
trošak koji menadžer mora uzeti u obzir pri donošenju odluke. Oportunitetni trošak (engl. opportunity
cost) je doprinos poslovnoj dobiti (kontribucija dobiti) koji je propušten (odbijen) zbog ne korištenja
ograničenih resursa (kapaciteta) na njihov sljedeći-najbolji alternativni način. Na primjer, relevantni
troškovi školovanja radi stjecanja titule doktora znanosti nisu samo troškovi školarine, knjiga, smještaja
i hrane već i prihodi koji su propušteni (oportunitetni trošak) u periodu studiranja umjesto zaposlenja.
Oprtunitetni trošak kod držanja zaliha je izgubljena dobit jer je novac vezan u zalihama umjesto da
bude uložen negdje drugdje. Oportunitetni troškovi se ne evidentiraju u financijskom računovodstvu
budući da je financijsko računovodstvo ograničeno na transakcije koje uključuju stvarno odabrane
alternative, a ne one koje nisu usvojene. Neusvojene alternative ne proizvode transakcije i prema tome
nisu zabilježene u financijskom računovodstvu.
Zadatak 7.
Pretpostavimo, ako kompanija Cerrito kupuje HDS od vanjskog dobavljača, da će najbolje iskoristiti
raspoložive kapacitete za proizvodnju 5.000 kom RS (relejna stanica) za kompaniju Terrence.
Računovođa u kompaniji procjenjuje sljedeće buduće prihode i troškove pod uvjetima da su RS
proizvedeni i prodani.
Stavke Iznos
Dodatni budući prihodi 80.000
Dodatni budući troškovi Direktni materijal Direktni proizvodni rad Varijabilni opći troškovi (struja) Opći troškovi i troškovi rukovanja materijalima
55.000 30.000 5.000
15.000 5.000
Dodatna buduća operativna dobit 25.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
57
Kompanija Cerrito može proizvoditi ili HDS ili RS, ali ne i oboje. Što bi trebala napraviti kompanija?
Postoje tri alternative:
1. Proizvoditi HDS i ne praviti RS za Terrence.
2. Kupiti HDS i ne praviti RS za Terrence.
3. Kupiti HDS i praviti RS za Terrence.
Pristup ukupnih alternativa pri donošenju odluke da li kupiti ili proizvoditi.
Relevantne stavke Proizvoditi HDS i ne praviti RS za
Terrence
Kupiti HDS i ne praviti RS za
Terrence
Kupiti HDS i praviti RS za
Terrence
Ukupni budući troškovi proizvodnje/kupovine HDS
150.000 160.000 160.000
Višak budućih prihoda nad budućim troškovima od RS
0 0 (25.000)
Ukupni odgovarajući troškovi 150.000 160.000 135.000
Najbolja alternativa je treća - Kupiti HDS i praviti RS za Terrence.
Pristup oportunitetnih troškova pri donošenju odluke da li kupovati ili proizvoditi.
Relevantne stavke Proizvoditi HDS i ne praviti RS za
Terrence
Kupiti HDS i ne praviti RS za
Terrence
Kupiti HDS i praviti RS za
Terrence
Ukupni budući troškovi proizvodnje/kupovine HDS
150.000 160.000 160.000
Oportunitetni troškovi – izgubljeni doprinos profitu zato što kapacitet neće biti korišten za proizvodnju RS
25.000 25.000 0
Ukupni odgovarajući troškovi 175.000 185.000 160.000
Najbolja alternativa je treća - Kupiti HDS i praviti RS za Terrence.
4.4. ODLUKE O MJEŠOVITIM PROIZVODIMA U UVJETIMA OGRANIČENIH KAPACITETA
(PRODUCT-MIX DECISIONS WITH CAPACITY CONSTRAINTS)
U ovom dijelu se razmatra kako koncept relevantnih troškova možemo primijeniti u odluci o mješovitim
proizvodima, odnosno, odluci kompanije o tome koliko kojih proizvoda da prodaje. Ove odluke su često
kratkoročno fokusirane zato što kapaciteti mogu biti prošireni samo u dugoročnom periodu. U izboru
između više proizvoda, u uvjetima ograničenih kapaciteta, menadžer će favorizirati proizvod koji nosi
najveću kontribucijsku maržu po jedinici ograničenih resursa ili limitirajućeg faktora.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
58
Zadatak 8.
Kompanija Amadeus proizvodi motore za široki krug komercijalnih i individualnih potrošača. U tvornici kompanije sklapaju se dva motora: motor za snowmobile i motor za čamac. Informacije o ovim proizvodima su sljedeće:
Motor za snowmobile Motor za čamac
Prodajna cijena 800 1.000
Varijabilni troškovi po jedinici 560 625
Kontribucijska marža po jedinici 240 375
Postotak kontribucijske marže 30% 37,5%
Dnevno je raspoloživo samo 600 h rada stroja za sklapanje motora. Dodatni kapaciteti se ne mogu osigurati u kratkom roku. Ograničavajući resurs ovdje su sati rada stroja. Potrebna su 2 h rada stroja da se proizvede motor za snowmobile i 5 h rada stroja za proizvodnju motora za čamac. Koji proizvod će kompanija Amadeus favorizirati?
U smislu kontribucijske marže po jedinici i postotka kontribucijske marže, motori za čamac su profitabilniji nego motori za snowmobile. Ali, menadžer treba izabrati proizvod sa najvećom kontribucijskom maržom po jedinici ograničenih resursa. Proizvodnja motora za snowmobile doprinosi više marži po satu rada stroja, koji je ograničavajući resurs u ovom primjeru, odnosno, pravilna odluka je izbor motora za snowmobile.
4.5. ODLUKE O ZAMJENI OPREME (EQUIPMENT REPLACEMENT DECISIONS)
U ovom dijelu se razmatra kako koncept relevantnih troškova možemo primijeniti u odluci o zamjeni opreme. Svi prošli troškovi, a posebno, knjigovodstvena vrijednost (originalni trošak minus akumulirana amortizacija) postojeće opreme, su irelevantni.
Zadatak 9.
Kamion koji košta 100.000 kn, neosiguran je, uništen prvog dana kad je korišten. Poduzeće ima dvije alternative: a) prodati u dijelove za 10.000 kn i kupiti novi za 102.000 kn ili b) popraviti kamion za 85.000 kn. Koja je alternativa isplativija?
Prodati u dijelove Popraviti kamion Diferencijalna analiza
Prihod od prodaje 10.000 - 10.000
Trošak kamiona Kupnja novog kamiona Trošak popravka
100.000 102.000
-
100.000 -
85.000
- 102.000 (85.000)
Dobitak/Gubitak (192.000) (185.000) (7.000)
Isplativije je popraviti kamion za 85.000 kn.
Motor za snowmobile
Motor za čamac
Kontribucijska marža po motoru 240 375
Potrebni sati rada stroja za proizvodnju jednog motora 2 5
Kontribucijska marža po satu rada stroja 120 75
Ukupna kontribucijska marža za 600 h rada stroja 72.000 45.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
59
Zadatak 10.
Kompanija Split d.d. razmatra zamjenu stroja za rezanje metala sa novijim modelom. Zbirni podaci za
stari i novi stroj su sljedeći:
Stari stroj za rezanje metala
Novi stroj za rezanje metala
Originalni trošak 1.000.000 600.000
Vijek trajanja 5 2
Tekuća starost 3 0
Ostatak vijeka trajanja 2 2
Akumulirana amortizacija 600.000 Nije nabavljen
Tekuća knjigovodstvena vrijednost 400.000 Nije nabavljen
Tekuća cijena otuđenja 40.000 Nije nabavljen
Godišnji operativni troškovi 800.000 460.000
Godišnji prihodi 1.100.000 1.100.000
Usporedi troškove starog stroja za rezanje metala sa kupnjom novog stroja za rezanje metala. Razmotri
kumulativni rezultat za 2 godine zajedno, zanemarujući porez i vremensku vrijednost novca. Da li
kompanija Split d.d. treba zamijeniti stroj za rezanje metala?
Kompanija Split d.d. treba zamijeniti stroj za rezanje metala sa novijim modelom.
Da li će menadžer uistinu zamijeniti postojeću opremu novom? Važan čimbenik u odluci zamjene
postojeće opreme je menadžerova percepcija o tome je li model odluke konzistentan s tim kako je
ocijenjena menadžerova uspješnost (peti korak modela odluke - Ocjena uspješnosti implementacije
odluke). Menadžeri favoriziraju alternative na osnovi kojih njihove performanse izgledaju najbolje.
Konflikt između modela odluke i modela vrednovanja izvedbe menadžera rezultira ne poduzimanjem
najbolje alternative ili pravca djelovanja. Npr. Iako je odluka zamjene starog stroja novim modelom
povoljnija za poduzeće te će rezultirati povećanjem operativne dobiti za 120.000 kn u dvije godine
menadžer može odlučiti da ne zamjeni stari stroj. Naime, ako bonus menadžera ovisi o operativnoj
dobiti u prvoj godini u kojoj je operativna dobit viša za stari stoj nego za novi model, menadžer bira
Dvi godine zajedno
Stari stroj za rezanje metala
Novi stroj za rezanje metala
Razlika
Prihodi 2.200.000 2.200.000 -
Operativni troškovi: - operativni troškovi - knjigovodstvena vrijednost:
1. periodični otpis kao amortizacija 2. otpis u cjelini
- tekuća cijena otuđenja stroja - kupnja novog stroja
1.600.000
400.000
- - -
920.000
-
400.000 (40.000) 600.000
680.000
- -
40.000 (600.000)
Ukupni operativni troškovi 2.000.000 1.880.000 120.000
Operativna dobit 200.000 320.000 (120.000)
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
60
opciju zadržavanja starog stroja radi ostvarenja bonusa iako ta opcija u konačnici (ukupno za 2 godine)
rezultira manjom operativnom dobiti.
Prva godina
Stari stroj za rezanje metala
Novi stroj za rezanje metala
Prihodi 1.100.000 1.100.000
Operativni troškovi: - operativni troškovi - knjigovodstvena vrijednost:
1. periodični otpis kao amortizacija 2. otpis u cjelini
- tekuća cijena otuđenja stroja - kupnja novog stroja
800.000
200.000
- - -
460.000
-
400.000 (40.000) 300.000
Ukupni operativni troškovi 1.000.000 1.120.000
Operativna dobit 100.000 (20.000)
4.6. ODLUKE O UVOĐENJU ILI UKIDANJU PROIZVODNE LINIJE/KUPCA ILI POSLOVNOG
SEGMENTA/PODRUŽNICE (DECISIONS ABOUT ADDING OR DROPPING A PRODUCT
LINE/CUSTOMERS OR A BUSINESS SEGMENT/BRANCH OFFICE)
Kompanije često moraju donositi odluke o uvođenju ili ukidanju proizvodne linije, poslovnog segmenta
ili podružnice. Slično, ako se analizira profitabilnost kupaca, potrebno je donijeti odluku o uvođenju
novih ili izostavljanju već postojećih kupaca. Prilikom donošenja odluke o ukidanju neprofitabilne
proizvodne linije (poslovnog segmenta, podružnice, kupca i sl.) iz analize se isključuju troškovi koji se
odnose na cjelokupno poslovanje koji su na temelju različitih baza alocirani na pojedine proizvodne
linije (poslovni segment, podružnicu, kupca i sl.). U pravilu se na sve poslovne segmente unutar
pojedinog poduzeća alociraju tzv. zajednički fiksni troškovi koji se odnose na poduzeće u cjelini.
Eliminacija neprofitnog poslovnog segmenta neće dovesti do smanjenja zajedničkih fiksnih troškova u
iznosu koji je alociran na taj poslovni segment, već će se isti troškovi morati alocirati na druge poslovne
segmente u poduzeću i tim izravno utjecati na njihovu profitabilnost (Broz Tominac et al., 2015).
Zadatak 11.
Poduzeće ABC d.d. raspolaže sa tri proizvodne linije koje predstavljaju poslovne segmente (X, Y i Z).
Sažeti izvještaji o dobiti za navedene poslovne segmente dani su u nastavku:
Stavke X Y Z Ukupno
Prihodi od prodaje 200.000 150.000 170.000 520.000
Varijabilni troškovi 72.000 70.000 50.000 192.000
Marginalna kontribucija 128.000 80.000 120.000 328.000
Fiksni troškovi: Plaće direktnih radnika Oglašavanje po segmentu Osiguranje po segmentu Najam za poduzeće Amortizacija imovine poduzeća Opći administrativni troškovi (npr. uprava)
120.000 56.000 4.000 6.000
14.000 15.000 25.000
91.000 41.000 3.000 5.000
10.500 12.750 18.750
100.000 44.000 5.000 8.000
11.900 9.850
21.250
311.000 141.000 12.000 19.000 36.400 37.600 65.000
Operativna dobit 8.000 (11.000) 20.000 17.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
61
Troškovi najma i opći administrativni troškovi alocirani su na poslovne segmente na temelju ukupnih
prihoda od prodaje. Poslovni segment Y ostvaruje gubitak od 11.000 kn te menadžer razmatra odluku
o njegovom ukidanju. Hoće li poduzeće ABC d.d. zadržati ili ukinuti neprofitabilni poslovni segment Y?
Stavke Zadržavanje poslovnog
segmenta Y
Ukidanje poslovnog
segmenta Y
Utjecaj na dobit
Prihodi od prodaje 150.000 0 (150.000)
Varijabilni troškovi 70.000 0 70.000
Marginalna kontribucija 80.000 0 (80.000)
Fiksni troškovi: Plaće direktnih radnika Oglašavanje po segmentu Osiguranje po segmentu Najam za poduzeće Amortizacija imovine poduzeća Opći administrativni troškovi (npr. uprava)
91.000 41.000 3.000 5.000
10.500 12.750 18.750
42.000 0 0 0
10.500 12.750 18.750
49.000 41.000 3.000 5.000
0 0 0
Operativna dobit (11.000) (42.000) (31.000)
Ukidanje neprofitabilnog poslovnog segmenta Y rezultiralo bi smanjenjem ukupne operativne dobiti
poduzeća za 31.000 kn te iz navedenog proizlazi odluka menadžmenta poduzeća ABC d.d. o
zadržavanju neprofitabilnog poslovnog segmenta Y jer se ovom odlukom ostvaruje viša operativna
dobit poduzeća u cjelini.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
62
PITANJA I ZADACI ZA VJEŽBU
1) A decision model involves:
A) only quantitative analyses
B) both quantitative and qualitative analyses
C) only qualitative analyses
D) a manager's instinct
2) Feedback regarding previous actions may affect:
A) future predictions
B) implementation of the decision
C) the decision model
D) all of these answers are correct
3) Place the following steps from the five-step decision process in order:
A = Make predictions about future costs
B = Evaluate performance to provide feedback
C = Implement the decision
D = Choose an alternative
A) A D B C
B) C D A B
C) A D C B
D) D C B A
4) The formal process of choosing between alternatives is known as a(n):
A) relevant model
B) decision model
C) alternative model
D) prediction model
5) When using the five-step decision process, which one of the following steps should be done
last?
A) Obtain information
B) Choose an alternative
C) Evaluation and feedback
D) Implementing the decision
6) When using the five-step decision process, which one of the following steps should be done
first?
A) Obtain information
B) Choose an alternative
C) Evaluation and feedback
D) Implementing the decision
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
63
7) A decision model is a formal method for making a choice, frequently involving both
quantitative and qualitative analyses.
A) TRUE
B) FALSE
8) Feedback from previous decisions uses historical information and, therefore, is irrelevant for
making future predictions.
A) TRUE
B) FALSE
Explanation: Historical costs may be helpful in making future predictions, but are not relevant
costs for decision making.
9) For decision making, a listing of the relevant costs:
A) will help the decision maker concentrate on the pertinent data
B) will only include future costs
C) will only include costs that differ among alternatives
D) all of these answers are correct
10) Sunk costs:
A) are historical costs
B) cannot be changed
C) are never relevant
D) all of the above
11) Sunk costs:
A) are relevant
B) are differential
C) have future implications
D) are ignored when evaluating alternatives
12) A car purchased last year is an example of a(n):
A) sunk cost
B) relevant cost
C) differential cost
D) avoidable cost
13) Costs that CANNOT be changed by any decision made now or in the future are:
A) fixed costs
B) indirect costs
C) avoidable costs
D) sunk costs
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
64
14) In evaluating different alternatives, it is useful to concentrate on:
A) variable costs
B) fixed costs
C) total costs
D) relevant costs
15) Which of the following costs always differ among future alternatives?
A) fixed costs
B) historical costs
C) relevant costs
D) variable costs
16) Which of the following costs are NEVER relevant in the decision-making process?
A) fixed costs
B) historical costs
C) relevant costs
D) variable costs
17) A relevant revenue is a revenue that is a(n):
A) past revenue
B) future revenue
C) in-hand revenue
D) earned revenue
18) A relevant cost is a cost that is a (n):
A) future cost
B) past cost
C) sunk cost
D) non-cash expense
19) Relevant information has all of these characteristics EXCEPT:
A) past costs are irrelevant
B) all future revenues and expenses are relevant
C) different alternatives can be compared by examining differences in total revenue and
expenses
D) qualitative factors should be considered
20) Quantitative factors:
A) include financial information, but not nonfinancial information
B) can be expressed in monetary terms
C) are always relevant when making decisions
D) include employee morale
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
65
21) Qualitative factors:
A) generally are easily measured in quantitative terms
B) are generally irrelevant for decision making
C) may include either financial or nonfinancial information
D) include customer satisfaction
22) Historical costs are helpful:
A) for making future predictions
B) for decision making
C) because they are quantitative
D) None of these answers is correct.
23) When making decisions:
A) quantitative factors are the most important
B) qualitative factors are the most important
C) appropriate weight must be given to both quantitative and qualitative factors
D) both quantitative and qualitative factors are unimportant
24) Employee morale at Dos Santos, Inc., is very high. This type of information is known as a:
A) qualitative factor
B) quantitative factor
C) nonmeasurable factor
D) financial factor
25) Roberto owns a small body shop. His major costs include labor, parts, and rent. In the
decisionmaking process, these costs are considered to be:
A) fixed
B) qualitative factors
C) quantitative factors
D) variable
26) One-time-only special orders should only be accepted if:
A) incremental revenues exceed incremental costs
B) differential revenues exceed variable costs
C) incremental revenues exceed fixed costs
D) total revenues exceed total costs
27) When deciding to accept a one-time-only special order from a wholesaler, management
should do all of the following EXCEPT:
A) analyze product costs
B) consider the special order's impact on future prices of their products
C) determine whether excess capacity is available
D) verify past design costs for the product
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
66
28) Full cost of the product is:
A) the sum of fixed costs in all the business functions of the value chain
B) the sum of variable costs in all the business functions of the value chain
C) the sum of all variable and fixed costs in all the business functions of the value chain
D) the sum of all costs in the value chain minus marketing costs
29) An example of a qualitative factor for the decision-making process is:
A) customer satisfaction
B) units sold
C) material cost
D) labor hours incurred
30) Outsourcing is:
A) purchasing goods and services internally
B) never a viable option
C) more desirable than insourcing
D) purchasing goods and services from outside vendors
31) Insourcing is:
A) purchasing goods and services internally
B) purchasing goods and services from outside vendors
C) more expensive than outsourcing
D) less expensive than outsourcing
32) The best way to avoid misidentification of relevant costs is to focus on:
A) expected future costs that differ among the alternatives
B) historical costs
C) unit fixed costs
D) total unit costs
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
67
5. OBRAČUN TROŠKOVA ZASNOVAN NA AKTIVNOSTIMA (ABC) I
ANALIZA PROFITABILNOSTI KUPACA/PROIZVODA/USLUGA
Nositelji troškova su proizvodi/usluge/kupci koji trebaju troškove apsorbirati kroz prodajnu cijenu, te
bez lociranja troškova po nositeljima nije moguće planirati niti pratiti profitabilnost svake pojedine
vrste proizvoda/usluge/kupca. Za raspored troškova na nositelje, ključna je njihova podjela na:
1) Izravne (direktne) troškove proizvoda/usluge – troškovi koji se izravno mogu povezati s
određenim proizvodom/uslugom, a tu spadaju izravni materijal, izravni rad i ostali izravni
troškovi.
2) Neizravne (indirektne) troškove koji se raspoređuju na proizvod/uslugu – troškovi koji se ne
mogu izravno povezati s određenim proizvodom/uslugom nego se moraju dodati izravnim
troškovima po određenom „ključu“ rasporeda (Belak, 1995).
Neizravni troškovi određenog troškovnog objekta ili nositelja troška (engl. cost object) mogu biti
neizravni proizvodni troškovi i neizravni neproizvodni troškovi. Ovi troškovi često čine veliki udio u
ukupnim troškovima dodijeljenim troškovnim objektima kao što su proizvodi, usluge ili kupci, iako se
ne mogu direktno identificirati s nositeljima troška. Kod ABC metode svi neizravni troškovi (engl.
overhead cost) se raspoređuju na troškovne poolove ili troškovna središta unutar organizacije koja
predstavljaju aktivnosti (engl. cost pools) iz kojih se zatim troškovi postupno prenose na troškovni
objekt pomoću troškovnih pokretača, odnosno baza za raspodjelu troškova (engl. cost drivers). Ovaj
postupak se naziva raspodjela troškova (engl. cost allocation). Troškovi se iz troškovnih centara ili
aktivnosti, uz pomoć troškovnih pokretača ili baza prenose na troškovni objekt ovisno o broju
transakcija troškovnog pokretača proizašlih iz procesa (Horngren, Datar i Rajan, 2012).
Model upravljanja troškovima utemeljen na aktivnostima (engl. Activity based costing – ABC)
poboljšava sisteme obračuna fokusiranjem na pojedinačnu aktivnost kao osnovnog nosioca troškova.
ABC modeli obračunavaju troškove pojedinačnih aktivnosti i dodaju troškove nosiocu troška kao što je
proizvod ili usluga na osnovu aktivnosti poduzetih za proizvodnju svakog proizvoda ili usluge
(Horngren, Foster i Datar, 2000). ABC modeli se oblikuju na temelju metodologije koja mjeri troškove
i performanse aktivnosti, resursa i troškovnih objekta na način da se resursi priključuju aktivnostima,
dok se aktivnosti priključuju troškovnim objektima na temelju opsega korištenja pri realizaciji
troškovnih objekata (Belak, 1995). Za razliku od ABC metode, tradicionalne metode predstavljaju
sustav obračuna troškova koji opće troškove dijeli ravnomjerno na proizvode/usluge i to pomoću
određenog „ključa“ rasporeda.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
68
Zadatak 1.
Poduzeće Dallas d.d. proizvodi specifične kutije za pakiranje koje se koriste u farmaceutskoj industriji.
Postoje dvije vrste kutija i to C52 i W29. Poduzeće raspolaže sljedećim podacima pojedinačno za svaku
liniju proizvoda:
Stavke Kutija C52 Kutija W29 Ukupno
Trošak direktnog rada 3.000 1.000 4.000
Količina sirovina za proizvodnju 750.000 250.000 1.000.000
Sati rada u odjelu za dizajniranje 3.000 2.000 5.000
Sati postavke strojeva 650 350 1.000
Rad strojeva 200.000 100.000 300.000
Ukupni opći troškovi iznose 1.000.000 kn te su za potrebe ABC metode raspoređeni u 4 aktivnosti.
Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o aktivnostima pojedinačno za svaku liniju proizvoda:
Aktivnosti Ukupni troškovi
(kn)
Baza za raspodjelu
troškova (kom,h..)
Stopa za raspodjelu
općih troškova
1. Nabava, rukovanje i
skladištenje materijala 200.000 1.000.000 kg 0,20 kn/kg
2. Dizajniranje proizvoda 100.000 5.000 sati 20 kn/h
3. Priprema strojeva 70.000 1.000 sati 70 kn/h
4. Proizvodne operacije 630.000 300.000 sati 2,1 kn/h
Ukupni opći troškovi 1.000.000
1. Izračunaj tradicionalnom metodom ukupne troškove pojedine linije proizvoda na način da
ukupne opće troškove rasporedite temeljem direktnih troškova.
2. Izračunaj ukupne troškove pojedine linije proizvoda uz pomoć obračuna troškova po
aktivnostima (koristeći ABC metodu).
Ad 1.) Tradicionalna metoda
Ukupni opći (indirektni) troškovi = 1.000.000
Baza za raspodjelu indirektnih troškova = 4.000
Stopa za raspodjelu indirektnih troškova = 1.000.000/4.000 = 250
Stavke Kutija C52 Kutija W29 Ukupno
Trošak direktnog rada 3.000 1.000 4.000
Indirektni troškovi
(3.000,1.000)*250 750.000 250.000 1.000.000
Ukupni troškovi 753.000 251.000 1.004.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
69
Ad 2.) Obračun troškova po aktivnostima (ABC metoda)
Stavke Kutija C52 Kutija W29 Ukupno
Trošak direktnog rada 3.000 1.000 4.000
Trošak sirovina za proizvodnju
(750.000,250.000)*0,20 150.000 50.000 200.000
Trošak rada odjela za dizajniranje
(3.000,2.000)*20 60.000 40.000 100.000
Trošak postavke strojeva
(650,350)*70 45.500 24.500 70.000
Trošak rada strojeva
(200.000,100.000)*2,1 420.000 210.000 630.000
Ukupni indirektni troškovi 675.500 324.500 1.000.000
Ukupni troškovi 678.500 325.500 1.004.000
Zadatak 2.
Hotel Makarska d.o.o. je odlučio povećati broj ostvarenih noćenja na način da poboljša dodatnu
ponudu svoga hotela. Poduzeće raspolaže sljedećim podacima pojedinačno za svaku liniju usluge
(usluge teniskih terena -TT i usluge paintball –PB).
Stavke TT PB Ukupno
Troškovi prodanih usluga 125.000 133.200 258.200
Trošak kineziologa 69.600 - 69.600
Sati rada iznajmljivača 1.460 1.532 2.992
Broj sati održavanja 210 225 435
Količina materijala 980 1.200 2.180
Broj narudžbi opreme 68 93 161
Ukupni opći troškovi iznose 169.790 kn te su za potrebe ABC metode raspoređeni u 5 aktivnosti. Hotel
Makarska d.o.o raspolaže sljedećim podacima o aktivnostima pojedinačno za svaku liniju usluga:
Aktivnost Ukupni troškovi Baza za raspodjelu
troškova
Stopa za
raspodjelu
1. Stručna usluga 69.600 Direktno dodijeliti usluzi
teniskih terena -
2. Iznajmljivanje 44.880 2.992 sati 15 kn/h
3. Održavanje 13.050 435 sati 30 kn/h
4. Nabava, rukovanje i
skladištenje materijala 26.160 2.180 kg 12 kn/kg
5. Nabava opreme 16.100 161 narudžba 100 kn/narudžba
Ukupni opći troškovi 169.790
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
70
1. Izračunaj tradicionalnom metodom ukupne troškove pojedine linije usluga na način da ukupne
opće troškove rasporedite temeljem direktnih troškova.
2. Izračunaj ukupne troškove pojedine linije usluga uz pomoć obračuna troškova po aktivnostima
(koristeći ABC metodu).
Ad 1.) Tradicionalna metoda
Ukupni opći (indirektni) troškovi = 169.790
Baza za raspodjelu indirektnih troškova = 258.200
Stopa za raspodjelu indirektnih troškova = 169.790/258.200 = 0,657591014
Stavke TT PB Ukupno
Troškovi prodanih usluga 125.000 133.200 258.200
Indirektni troškovi
(125.000,133.200)*0,657591014 82.199 87.591 169.790
Ukupni troškovi 207.199 220.791 427.990
Ad 2.) Obračun troškova po aktivnostima (ABC metoda)
Stavke TT PB Ukupno
Troškovi prodanih usluga 125.000 133.200 258.200
Trošak kineziologa 69.600 0 69.600
Trošak iznajmljivanja
(1.460, 1.532)*15 21.900 22.980 44.880
Trošak održavanja
(210, 225)*30 6.300 6.750 13.050
Trošak materijala
(980, 1.200)*12 11.760 14.400 26.160
Trošak nabave
(68, 93)*100 6.800 9.300 16.100
Ukupni indirektni trošak 116.360 53.430 169.790
Ukupni troškovi 241.360 186.630 427.990
Zadatak 3.
Poduzeće Plastim d.d. proizvodi dvije vrste leća za farove automobila. Postoje dvije vrste leća -
jednostavne S3 i složeno CL5. Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o direktnim troškovima te
ostalim podacima pojedinačno za svaku liniju proizvoda:
Stavke S3 CL5 Ukupno
Direktni trošak materijala 1.125.000 675.000 1.800.000
Direktni trošak rada 600.000 195.000 795.000
Direktni trošak čišćenja i održavanja kalupa 120.000 150.000 270.000
Dizajn kalupa – dijelova m2 30 70 100
Sati pripreme stroja 500 1.500 2.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
71
Sati rada stroja 9.000 3.750 12.750
Broj isporuka 100 100 200
Isporučeni paketi – m3 45.000 22.500 67.500
Sati rada administracije 30.000 9.750 39.750
Ukupni opći troškovi iznose 2.115.000 kn te su za potrebe ABC metode raspoređeni u 6 aktivnosti.
Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o aktivnostima:
Aktivnosti Ukupni troškovi
(kn)
Baza za raspodjelu
troškova (kom,h..)
Stopa za raspodjelu
općih troškova
1. Dizajn 450.000 100 m2 4.500 kn/m2
2. Priprema stroja za oblikovanje 300.000 2.000 sati 150 kn/h
3. Proizvodne operacije 637.500 12.750 sati 50 kn/h
4. Priprema isporuke 81.000 200 isporuka 405 kn/isporuka
5. Distribucija 391.500 67.500 m3 5,80 kn/m3
6. Administracija 255.000 39.750 sati 6,4151 kn/h
Ukupni opći troškovi 2.115.000
1. Izračunaj tradicionalnom metodom ukupne troškove pojedine linije proizvoda na način da
ukupne opće troškove rasporedite temeljem ukupnih direktnih troškova.
2. Izračunaj ukupne troškove pojedine linije proizvoda koristeći ABC metodu.
Ad 1.) Tradicionalna metoda
Ukupni opći (indirektni) troškovi = 2.115.000
Baza za raspodjelu indirektnih troškova = 2.865.000
Stopa za raspodjelu indirektnih troškova = 2.115.0000/2.865.000 = 0,738219895
Stavke S3 CL5 Ukupno
Direktni trošak materijala 1.125.000 675.000 1.800.000
Direktni trošak rada 600.000 195.000 795.000
Direktni trošak čišćenja i održavanja kalupa 120.000 150.000 270.000
Ukupni direktni troškovi 1.845.000 1.020.000 2.865.000
Indirektni troškovi
(1.845.000,1.020.000)*0,738219895 1.362.016 752.984 2.115.000
Ukupni troškovi 3.207.016 1.772.984 4.980.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
72
Ad 2.) Obračun troškova po aktivnostima (ABC metoda)
Stavke S3 CL5 Ukupno
Direktni trošak materijala 1.125.000 675.000 1.800.000
Direktni trošak rada 600.000 195.000 795.000
Direktni trošak čišćenja i održavanja kalupa 120.000 150.000 270.000
Trošak aktivnosti dizajniranja
(30,70)*4.500 135.000 315.000 450.000
Trošak pripremnih aktivnosti
(500,1.500)*150 75.000 225.000 300.000
Trošak proizvodne aktivnosti
(9.000,3.750)*50 450.000 187.500 637.500
Trošak aktivnosti isporuke
(100,100)*405 40.500 40.500 81.000
Trošak aktivnosti distribucije
(45.000,22.500)*5,80 261.000 130.500 391.500
Trošak administrativnih aktivnosti
(30.000,9.750)*6,4151 192.453 62.547 255.000
Ukupni indirektni troškovi 1.153.953 961.047 2.115.000
Ukupni troškovi 2.998.953 1.981.047 4.980.000
Analiza profitabilnosti proizvoda/usluga izvještava i analizira prihode od proizvoda/usluga i troškove
koji se odnose na određene proizvode/usluge. Analiza razlike i u prihodima i u troškovima koji se
odnose na kupce/proizvode/usluge može osigurati značajne informacije o tome zašto postoje razlike
u profitabilnosti pojedinih kupaca/proizvoda/usluga, te se pomoću njih može utvrditi koji kupci znatno
doprinose profitabilnosti organizacije.
Zadatak 4.8
Kompanija Spring Distrbution prodaje vodu u bocama. Ona ima dva kanala distribucije: veleprodajni
kanal koji pokriva supermarkete te maloprodajni kanal za nekoliko odabranih kupaca. Fokus je na
analizi profitabilnosti kupaca u maloprodajnom distribucijskom kanalu. Objavljena prodajna cijena u
ovom kanalu je 0,60 kn po boci, dok je trošak nabave za kompaniju Spring Distrbution 0,50 kn po boci.
Ako bi se svaka boca prodala po objavljenoj cijeni u ovom distribucijskom kanalu, kompanije bi zaradila
bruto maržu od 0,10 kn po boci (0,60 kn – 0,50 kn). Analiza prihoda od kupaca je jedan od elemenata
u analizi profitabilnosti kupaca te je dan u sljedećoj tablici:
Stavke Kupci
A B C D
Prodane boce (kom) 1.000.000 800.000 70.000 60.000
Objavljena prodajna cijena (kn/kom) 0,60 0,60 0,60 0,60
Diskont po kupcu (kn/kom) 0,04 0,01 0,05 0
Fakturna cijena (kn/kom) 0,56 0,59 0,55 0,60
Prihodi (kn) 560.000 472.000 38.500 36.000
8 Poglavlje 14. iz knjige Horngren, C.T., Datar, S.M., Rajan, M.V. (2012): Cost Accounting, Pearson Prentice Hall, New Jersey, str. 502-541.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
73
Dvije varijable objašnjavaju razlike u prihodima kod ova četiri kupca: (1) količina kupljenih boca i (2)
veličina cjenovnog diskonta. Diskonti su popusti na finalnu prodajnu cijenu koji se odobravaju
članovima kanala distribucije i krajnjim potrošačima zbog izvršenja određenih funkcija, plaćanja u
gotovini, kupovine većih količina, kupovine izvan sezone ili pojačanja promocije9. Diskontiranje cijene
je smanjenje prodajne cijene ispod objavljene s ciljem poticanja kupaca da povećaju svoje narudžbe.
Kompanije koje evidentiraju samo fakturu cijenu u svom informacijskom sustavu ne mogu lako pratiti
veličinu svog cjenovnog diskonta. Cjenovni diskont može biti posljedica više faktora, uključujući veličinu
nabave i marketinške koristi od postojećeg kupca koje pomažu u promociji ostalih prodaja, također,
diskontiranje može biti i posljedica slabog pregovaranja prodajnog osoblja. Prateći diskonte po
kupcima ili po prodavačima, mogu se osigurati vrijedne informacije o načinima unapređenja
profitabilnosti kupaca.
Prihodi od kupaca su jedan element profitabilnosti kupaca, a drugi element su troškovi vezani za kupce.
Kompanije Spring ima sustav obračuna troškova na bazi aktivnosti (ABC metoda) koji se fokusira na
kupce više nego na proizvode. Hijerarhija troškova kupaca (engl. Customer-cost hierarchy) kategorizira
troškove koji se odnose na kupce u različita troškovna središta na temelju različitih vrsta troškovnih
pokretača ili baza za raspodjelu troškova ili različitog stupnja težine u utvrđivanju cause-and-effect
odnosa. Kompanije ima jedan direktni trošak, trošak nabave boca, i više grupa indirektnih troškova.
Kompanija je identificirala pet kategorija indirektnih troškova u svojoj hijerarhija troškova kupaca:
1. Troškovi svake jedinične prodaje proizvoda (engl. Customer output unit-level costs) - troškovi
aktivnosti prodaje svake jedinice proizvoda/usluge kupcu. Primjer je trošak rukovanja
proizvodom za svaku prodanu jedinicu proizvoda.
2. Troškovi prodaje grupe proizvoda (engl. Customer batch-level costs) - troškovi aktivnosti
prodaje grupe proizvoda kupcu. Primjer su troškovi nastali obradom narudžbe ili isporuke
proizvoda kupcu.
3. Troškovi osiguranja funkcije prodaje (engl. Customer-sustaining costs) - troškovi aktivnosti
potpore pojedinog kupca, bez obzira na broj jedinica ili skupine proizvoda isporučenih kupcu.
Primjer su troškovi posjete kupcima.
4. Troškovi kanala distribucije (engl. Distribution-channel costs) - troškovi aktivnosti vezani za
određeni distribucijski kanal umjesto za svaku jedinicu proizvoda, svaku skupinu proizvoda ili
određene kupce. Primjer je plaća menadžera maloprodajnog distribucijskog kanala.
5. Troškovi korporacije koji se odnose na prodaju (engl. Corporate-sustaining costs) - troškovi
aktivnosti koje se ne mogu pratiti do pojedinih kupaca ili distribucijskih kanala. Primjeri su
troškovi top menadžmenta i opći administrativni troškovi.
Indirektni troškovi na nivou kupca uključuju prve tri kategorije u hijerarhiji troškova kupaca. Pet
aktivnosti kompanije Spring Distrbution (troškovni poolovi ili troškovna središta) sa pripadajućim
troškovnim pokretačima i stopama za raspodjelu troškova kao i kategoriju po hijerarhiji troškova su
prikazani u narednoj tablici.
9 Definicija preuzeta: http://www.poslovni.hr/leksikon/diskont-185
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
74
Aktivnosti Ukupni troškovi
Baza za raspodjelu troškova
Hijerarhija troškova
Stopa za raspodjelu troškova
1. Primanje narudžbi 8.000 80 narudžbi Customer batch-
level costs 100 kn/narudžba
2. Posjete kupcima 1.440 18 posjeta Customer-
sustaining costs 80 kn/posjeta
3. Dostava (prijeđeni kilometri)
2.300 1.150 km Customer batch-
level costs 2 kn/km
4. Rukovanje proizvodima
38.600 1.930.000 komada Customer output unit-level costs
0,02 kn/kom
5. Specijalne isporuke 900 3 isporuke Customer batch-
level costs 300 kn/isporuka
Ukupni indirektni troškovi
51.240
Informacije o količini korištenih nosioca troškova (troškovnih pokretača ili baza za raspodjelu troškova)
za svakog kupca su sljedeće:
Stavke Kupci
A B C D
Broj narudžbi 30 25 15 10
Broj posjeta kupcima 6 5 4 3
Broj kilometara 300 360 400 90
Broj komada boca 1.000.000 800.000 70.000 60.000
Broj specijalnih narudžbi 1 0 2 0
Izračunaj ukupne troškove pojedinog kupca uz pomoć obračuna troškova po aktivnostima. Napravi
analizu profitabilnosti kupaca za četiri kupca iz maloprodajnog kanala uz korištenje informacija o
prihodima od kupaca i troškovima na nivou kupca.
Stavke A B C D Ukupno
Bruto prihod od prodaje (po cjeniku) (1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,60
600.000 480.000 42.000 36.000 1.158.000
Diskont (40.000) (8.000) (3.500) 0 (51.500)
Neto prihod od prodaje (po fakturnoj cijeni)
560.000 472.000 38.500 36.000 1.106.500
Troškovi prodane robe (direktni trošak) (1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,50
500.000 400.000 35.000 30.000 965.000
Troškovi narudžbi (30,25,15,10)*100
3.000 2.500 1.500 1.000 8.000
Troškovi posjete kupcima (6,5,4,3)*80
480 400 320 240 1.440
Troškovi dostave (300,360,400,90)*2
600 720 800 180 2.300
Troškovi rukovanja proizvodima (1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,02
20.000 16.000 1.400 1.200 38.600
Troškovi specijalne isporuke (1,0,2,0)*300
300 0 600 0 900
Operativna dobit na nivou kupca 35.620 52.380 (1.120) 3.380 90.260
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
75
Profitabilnost kupaca se može utvrditi prema raznim kriterijima kao na primjer: visina operativne
dobiti, visina ostvarenih prihoda, postotak operativne dobiti kupca u ukupnoj operativnoj dobiti svih
kupaca i slično. Analiza profitabilnosti kupaca je korisna iz nekoliko razloga:
1) Naglašava kako je često profitabilnost malog broja kupaca bitna za ukupnu profitabilnost -
ovakvim kupcima treba posvetiti više pažnje i napora.
2) Ako su neki kupci svrstani u kategoriju niske profitabilnosti to je indikator da treba nešto
poduzeti da se ta profitabilnost poveća.
Prilikom analize profitabilnosti kupaca, faktori koje menadžer treba uzeti u obzir pri odlučivanju o
raspodjeli resursa između kupaca su sljedeći:
1) Vjerojatnost zadržavanja kupca ili lojalnost (engl. Likelihood of customer retention) – veća
vjerojatnost da će kupac nastaviti poslovat sa poduzećem znači i više vrijedan kupac, odnosno
kupac koji više vrijedi za poduzeće. Kupci se razlikuju u svojoj lojalnosti.
2) Potencijal za rast prodaje ili potencijal rasta kupca (engl. Potential for sales growth) – veća
vjerojatnost rasta djelatnosti kupca i prodaje znači i više vrijedan kupac. Kupci kojima poduzeće
može prodati i druge proizvode su više poželjni.
3) Profitabilnost kupaca na dugi rok ili dugoročna profitabilnost (engl. Long-run customer
profitability) – ovaj faktor je pod utjecajem prva dva faktora, ali i troškova djelatnika koji
pružaju usluge potpore kupcima i troškovi posebnih usluge potrebnih za zadržavanje kupaca.
4) Povećanje ukupne potražnje (engl. Increases in overall demand from having well-known
customers) – Kupci s afirmiranom reputacijom pomažu u generiranju prodaje od drugih kupaca
kroz poticanje na kupnju proizvoda.
5) Mogućnost učenja od kupaca (engl. Ability to learn from customers) – Kupci koji pružaju ideje
o novim proizvodima ili načinima za poboljšanje postojećih proizvoda posebno su vrijedni.
Zadatak 5.
Kompanija Spring Distrbution je zabrinuta za nivo svoje profitabilnosti. U siječnju 2015. godine
kompanija je izvršila opširnu analizu efikasnosti svojih aktivnosti i u stanju je da smanji svoje troškove
na sljedeći način:
Aktivnosti Ukupni
troškovi
Baza za raspodjelu
troškova
Stopa za raspodjelu
općih troškova
1. Primanje narudžbi 4.800 80 narudžbi 60 kn/narudžba
2. Posjete kupcima 900 18 posjeta 50 kn/posjeta
3. Dostava (prijeđeni kilometri) 1.725 1.150 km 1,5 kn/km
4. Rukovanje proizvodima 28.950 1.930.000 komada 0,015 kn/kom
5. Specijalne isporuke 600 3 isporuke 200 kn/isporuka
Ukupni indirektni troškovi 36.975
Izračunaj ukupne troškove pojedinog kupca uz pomoć obračuna troškova po aktivnostima (ABC
metoda). Napravi analizu profitabilnosti kupaca za četiri kupca iz maloprodajnog kanala uz korištenje
informacija o prihodima od kupaca prezentiranim u zadatku 9.4. i troškovima na nivou kupca.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
76
Stavke A B C D Ukupno
Bruto prihod od prodaje (po cjeniku)
(1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,60 600.000 480.000 42.000 36.000 1.158.000
Diskont (40.000) (8.000) (3.500) 0 (51.500)
Neto prihod od prodaje
(po fakturnoj cijeni) 560.000 472.000 38.500 36.000 1.106.500
Troškovi prodane robe (direktni trošak)
(1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,50 500.000 400.000 35.000 30.000 965.000
Troškovi narudžbi
(30,25,15,10)*60 1.800 1.500 900 600 4.800
Troškovi posjete kupcima
(6,5,4,3)*50 300 250 200 150 900
Troškovi dostave
(300,360,400,90)*1,5 450 540 600 135 1.725
Troškovi rukovanja proizvodima
(1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,015 15.000 12.000 1.050 900 28.950
Troškovi specijalne isporuke
(1,0,2,0)*200 200 0 400 0 600
Operativna dobit na nivou kupca 42.250 57.710 350 4.215 104.525
Da bi tvrtka bila profitabilna potrebno je utvrditi profitabilnost svakog proizvoda, odnosno skupine
proizvoda i njihov utjecaj na profitabilnost ukupnog poslovanja tvrtke. U tom smislu tradicionalni
računovodstveni pristup utvrđivanju troškova po proizvodima treba mijenjati. Terećenje proizvoda
samo s proizvodnim troškovima, te tretiranje ostalih troškova kao troškova razdoblja ne iskazuje
“pravu” profitabilnost proizvoda. Proizvod, naime, stvara troškove i prije same proizvodnje u fazi
njegova razvoja i oblikovanja, te nakon proizvodnje njegovim skladištenjem prijevozom, distribucijom,
garancijom, dodatnim uslugama kupcu, istraživanjem tržišta i dr. Svi ti troškovi (proizvoda) koji nastaju
prije proizvodnje, za vrijeme proizvodnje, te nakon proizvodnje značajni su za ocjenjivanje
profitabilnosti proizvoda (Hreljac, 2004).
Zadatak 7.6.10
Family Supermarket (FS) odlučio je povećati prodaju u jednoj od svojih trgovina. Za to su mu potrebne
informacije o profitabilnosti pojedinačnih linija proizvoda: bezalkoholna pića (BP), svježe voće i povrće
(SVP) i pakirana hrana (PH). Poduzeće raspolaže sljedećim podacima pojedinačno za svaku liniju
proizvoda:
Stavke BP SVP PH Ukupno
Prihodi 317.400 840.240 483.960 1.641.600
Troškovi za prodano 240.000 600.000 360.000 1.200.000
Troškovi povrata ambalaže 4.800 0 0 4.800
Broj narudžbi 144 336 144 624
Broj primljenih isporuka 120 876 264 1.260
Sati slaganja na police 216 2.160 1.080 3.456
Prodana količina 50.400 441.600 122.400 614.400
10 Primjer preuzet iz knjige Gulin, D., Janković, S., Dražić Lutilsky, I., Perčević, H., Peršić, M., Vašiček, V. (2011): Upravljačko računovodstvo, HZRFD, Zagreb, str. 504-506.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
77
Ukupni opći troškovi iznose 360.000 kn te su za potrebe ABC metode raspoređeni u 5 aktivnosti.
Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o aktivnostima:
Aktivnosti Ukupni troškovi Baza za raspodjelu
troškova
Stopa za raspodjelu
općih troškova
1. Povrat ambalaže 4.800 Direktno dodijeliti liniji
bezalkoholnih pića -
2. Narudžba 62.400 624 narudžbe 100 kn/narudžba
3. Zaprimanje 100.800 1.260 isporuka 80 kn/isporuka
4. Slaganje na police 69.120 3.456 sati slaganja 20 kn/h
5. Usluživanje kupcima 122.880 614.400 komada
prodane robe 0,20 kn/kom
Ukupni opći troškovi 360.000
1. Izračunaj tradicionalnom metodom dobit pojedine linije proizvoda na način da ukupne opće
troškove rasporedite temeljem direktnih troškova.
2. Izračunaj dobit pojedine linije proizvoda koristeći ABC metodu.
Ad 1.) Tradicionalna metoda
Ukupni opći (indirektni) troškovi = 360.000
Baza za raspodjelu indirektnih troškova = 1.200.000
Stopa za raspodjelu indirektnih troškova = 360.000/1.200.000= 0,30
Stavke BP SVP PH Ukupno
Prihodi 317.400 840.240 483.960 1.641.600
Troškovi za prodano 240.000 600.000 360.000 1.200.000
Indirektni troškovi (240.000,600.000,360.000)*0,30
72.000 180.000 108.000 360.000
Ukupni troškovi 312.000 780.000 468.000 1.560.000
Dobit od poslovanja 5.400 60.240 15.960 81.600
Ad 2.) ABC metoda
Stavke BP SVP PH Ukupno
Prihodi 317.400 840.240 483.960 1.641.600
Troškovi za prodano 240.000 600.000 360.000 1.200.000
Troškovi povrata ambalaže 4.800 0 0 4.800
Troškovi narudžbi (144,336,144)*100
14.400 33.600 14.400 62.400
Troškovi zaprimanja (120,876,264)*80
9.600 70.080 21.120 100.800
Troškovi slaganja na police (216,2.160,1.080)*20
4.320 43.200 21.600 69.120
Troškovi usluživanja kupaca (50.400,441.600,122.400)*0,20
10.080 88.320 24.480 122.880
Ukupni troškovi 283.200 835.200 441.600 1.560.000
Dobit od poslovanja 34.200 5.040 42.360 81.600
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
78
6. IZVJEŠTAJ O NOVČANIM TOKOVIMA
Izvještaj o novčanim tokovima prikazuje priljev i odljev novca i novčanih ekvivalenata tijekom
obračunskog razdoblja. Novac obuhvaća novac u banci i blagajni kao i depozite po viđenju, dok
su novčani ekvivalenti kratkotrajna visoko likvidna ulaganja koja se mogu brzo u roku ne
dužem od tri mjeseca konvertirati u poznate iznose novca te su podložna beznačajnom riziku
promjene vrijednosti. Novčani ekvivalenti se drže za svrhe ispunjenja kratkoročnih novčanih
obveza, a ne za ulaganja ili za druge svrhe. Da bi se ulaganje moglo tretirati kao novčani
ekvivalent, ono mora biti lako pretvorivo u poznati iznos novca i biti izloženo beznačajnom
riziku promjena vrijednosti. Stoga, se ulaganje uobičajeno kvalificira kao novčani ekvivalent
samo kada ono ima kratko dospijeće od, recimo, tri mjeseca ili manje od toga datuma stjecanja
(MRS 7).
Novčani tokovi su u izvještaju podijeljeni na novčane tokove od operativnih, investicijskih i
financijskih aktivnosti. Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti koje stvaraju prihod poduzeća
i druge aktivnosti, osim ulagateljskih i financijskih aktivnosti. Ulagateljske aktivnosti jesu
stjecanje i otuđenje dugotrajne imovine i drugih ulaganja, koja nisu uključena u novčane
ekvivalente. Financijske aktivnosti jesu aktivnosti koje imaju za posljedicu veličinu i sastav
kapitala i posudbi poduzetnika (MRS 7).
6.1. SKUPINE AKTIVNOSTI U IZVJEŠTAJU O NOVČANIM TOKOVIMA
U izvještaju o novčanim tokovima novčani primici i izdaci razvrstavaju se prema sljedeće tri
skupine aktivnosti poduzeća:
1) Poslovne (operativne) aktivnosti,
2) Investicijske (ulagateljske) aktivnosti,
3) Financijske aktivnosti.
6.1.1. NOVČANI TOKOVI IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI
Novčani tokovi od poslovnih aktivnosti prvenstveno proizlaze od glavnih aktivnosti poduzeća
koje stvaraju prihode. Izvještaj o novčanim tokovima od operativnih aktivnosti pokazatelj je
opsega u kojem su operativne djelatnosti društva ostvarile dostatne gotovinske dotoke za
očuvanje poslovne sposobnosti (Belak, 1995). Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti
poduzetnika koje proizlaze iz transakcija i poslovnih događaja koje određuju, odnosno, utječu
na dobit ili gubitak .
Iznos novčanih tokova nastalih od poslovnih aktivnosti, ključni je pokazatelj razmjera u kojem
je poslovanje subjekta ostvarilo dostatne novčane tokove za otplate zajma, očuvanje poslovne
sposobnosti subjekta, plaćanje dividendi i ostvarivanje novih ulaganja bez korištenja vanjskih
izvora financiranja. Informacija o posebnim elementima prijašnjih poslovnih novčanih tokova
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
79
je korisna, zajedno s drugim informacijama, u prognoziranju budućih novčanih tokova od
poslovnih aktivnosti (MRS 7).
Sljedeća tablica prikazuje neke od najznačajnijih novčanih primitaka i izdataka iz poslovnih
aktivnosti:
NOVČANI TOKOVI IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI
Novčani primici Novčani izdaci
Primici od prodaje roba i pružanja usluga
Novčani primici od naknada, provizija i
drugi prihodi
Povrat poreza
Primljeni predujmovi od kupaca
Naplaćene sudske parnice, penali i sl.
Primici od donacija i subvencija
Novčane isplate dobavljačima za
isporučenu robu i pružene usluge
Novčane isplate zaposlenima i za račun
zaposlenih
Plaćanje poreza i kazni
Plaćanje kamata na primljene kredite
Dani predujmovi za poslovne aktivnosti
Dane donacije
6.1.2. NOVČANI TOKOVI IZ INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI
Investicijske, odnosno ulagateljske aktivnosti obuhvaćaju primitke i izdatke koji su povezani uz
transakcije s dugotrajnom imovinom, odnosno, stjecanje i otuđenje dugotrajne imovine i
drugih ulaganja, koja nisu uključena u novčane ekvivalente. Važno je odvojeno objaviti
novčane tokove nastale investicijskim aktivnostima, budući da oni prikazuju veličinu nastalih
izdataka za resurse koji su namijenjeni stvaranju buduće dobiti i novčanih tokova (MRS 7).
Sljedeća tablica prikazuje primjere novčanih primitaka i izdataka iz investicijskih aktivnosti:
NOVČANI TOKOVI IZ INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI
Novčani primici Novčani izdaci
Novčani primici od prodaje nekretnine,
postrojenja i opreme, nematerijalne
imovine i druge dugotrajne imovine
Primici od prodaje dionica/udjela drugih
poduzeća
Novčani primici od naplate zajmova
danih drugim poduzećima
Primljene dividende od povezanih
poduzeća
Izdaci za kupnju dugotrajne imovine
Novčane isplate za stjecanje glavnice ili
dužničkih instrumenata drugih poduzeća
i udjela u zajedničke pothvate
Dani zajmovi drugim poduzećima
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
80
6.1.3. NOVČANI TOKOVI IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI
Novčani tokovi iz financijskih aktivnosti prikazuju novčane transakcije poduzeća s njegovim
vlasnicima i transakcije s kreditorima koji posuđuju novac (Belak, 1995). Financijske aktivnosti
jesu aktivnosti koje imaju za posljedicu veličinu i sastav kapitala i posudbi poduzetnika.
Odvojeno objavljivanje novčanih tokova nastalih financijskim aktivnostima je važno jer koristi
onima koji osiguravaju kapital subjektu u predviđanju očekivanja vezanih uz buduće novčane
tokove (MRS 7). Bitno je naglasiti da u financijske novčane tokove spadaju posudbe i vraćanje
dugoročnih i kratkoročnih kredita, ali ne i plaćene kamate na kredite koje se evidentiraju kao
novčani tokovi iz poslovnih aktivnosti.
Sljedeća tablica prikazuje primjere novčanih primitaka i izdataka iz financijskih aktivnosti:
NOVČANI TOKOVI IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI
Novčani primici Novčani izdaci
Primici od prodaje dionica
Primici od prodaje obveznica
Primljeni dugoročni i kratkoročni krediti
Isplate dobiti i dividendi vlasnicima
Isplate za kupnju trezorskih dionica
Vraćanje glavnice dugoročnih i
kratkoročnih kredita
Isplata obveznica
6.2. METODE ZA IZRADU IZVJEŠTAJA O NOVČANIM TOKOVIMA
Izvještaj o novčanim tokovima može se sastaviti po direktnoj i indirektnoj metodi (MRS – 7):
1. Direktna metoda - podrazumijeva objavljivanje glavnih skupina bruto novčanih
primitaka i izdataka, te rezultat u neto iznosu. Dakle, uz primjenu direktne metode potrebno
je iskazati sve novčane primitke i izdatke za poslovne, investicijske i financijske aktivnosti te
prikazati rezultat promjene novca u neto iznosu. Ova metoda je dobra zbog toga što prikazuje
priljeve i odljeve novca po strukturi aktivnosti poduzeća (Belak, 1995). MRS 7 potiče na
izvještavanje novčanih tokova od poslovnih aktivnosti primjenom direktne metode. Direktna
metoda pruža informacije koje mogu biti korisne u procjenjivanju budućih novčanih tokova, a
koje nisu raspoložive prema indirektnoj metodi. Prema direktnoj metodi, informacije o
glavnim skupinama bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata mogu se dobiti:
a) iz računovodstvenih evidencija subjekta; ili
b) usklađivanjem prihoda od prodaje, troškova prodaje (kod financijskih institucija,
kamata i sličnih prihoda te rashoda za kamate i sličnih troškova) i drugih stavaka
izvještaja o dobiti za:
promjene tijekom razdoblja za zalihe i potraživanja i obveze iz poslovanja;
druge nenovčane stavke; i
druge stavke čiji su novčani učinci investicijski ili financijski novčani tokovi.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
81
Shema i polazišne veličine za oblikovanje Izvještaja o novčanom toku po izravnoj metodi:
Novčani tijek od poslovnih
aktivnosti
Novčani tijek od
investicijskih (ulagateljskih)
aktivnosti
Novčani tijek od financijskih
aktivnosti
PRIMICI:
gotovinska prodaja
kupcima
naplata potraživanja od
kupaca
primljeni predujmovi iz
operativne aktivnosti
primici od naplaćenih
kamata
povrati novca od
dobavljača
primici od dobivenih
parnica u sudskim
postupcima
primici od refundacija,
milodara, donacija,
subvencija i sl.
PRIMICI:
gotovinski primici od
prodaje nekretnina,
postrojenja i opreme,
nematerijalne imovine i
druge dugotrajne imovine
primici od prodaje
investiranog u druga
gospodarska društva
primici od prodaje dugova
gotovinski primici od
naplate zajmova koji su
dani trećim strankama
(osim fin. institucija)
primljeni gotovinski udjeli i
dividende od povezanih
društava
PRIMICI:
primici novca od izdavanja
dionica ili od uplate
vlasničkih uloga
primici novca od izdavanja
obveznica i drugih
vrijednosnih papira
primici novca od povrata
glavnice kratkoročnih i
dugoročnih posudbi
drugima
primici kredita od
financijskih institucija
IZDACI:
izdaci zaposlenima za plaće
i ostalo
plaćanja dobavljačima
dobara i usluga
plaćanja kamata, svih vrsta
poreza i kazni
povrat novca kupcima
dani predujmovi za
operativne aktivnosti
karitativna plaćanja,
donacije i sl.
IZDACI:
gotovinski izdaci za nabavu
nekretnina, postrojenja i
opreme, nematerijalne
imovine i druge
dugotrajne imovine
isplate za stjecanje
glavnice ili dužničkih
instrumenata drugih
poduzeća i udjela u
zajedničke pothvate
plaćanje stjecanja
obveznica drugih društava
(osim gotovinskih
ekvivalenata)
gotovinski izdaci za otplate
zajmova uzetih od trećih
stranaka (osim fin.
institucija)
isplaćeni udjeli i dividende
drugim društvima
IZDACI:
izdaci za isplate dividendi i
ostale isplate iz dobiti
vlasnicima
isplate za pribavljanje
trezorskih dionica
vraćanje gotovinskih
pozajmica
vraćanje glavnice duga od
kratkoročnih i dugoročnih
kreditnih aranžmana
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
82
Jedan segment analize novčanih tokova predstavlja: Procjena opće uspješnosti upravljanja
novčanim resursima, koja se u praksi najčešće izvodi na temelju horizontalne analize neto
tokova i na temelju odnosa neto toka i ukupnog prihoda.
Pod horizontalnom analizom razumijeva se usporedba rezultata neto novčanih tokova tekućeg
razdoblja s prethodnim razdobljem. Ta usporedba će pokazati je li poboljšana ili pogoršana
uspješnost upravljanja novčanim resursima. Ako se pojavi pogoršanje, treba detaljno
analizirati zašto je do njega došlo.
Utvrđivanje odnosa neto novčanog toka tekuće godine s prihodom od prodaje, u praksi
najčešće predstavlja jedan od ključnih pokazatelja uspješnosti upravljanja gotovinom.
Tablica: Iskustveni pokazatelji za procjenu uspješnosti upravljanja novčanim resursima
(prema renomiranim svjetskim revizijskim kućama)
Pokazatelji uspješnosti
upravljanja novčanim
resursima
Ocjena uspješnosti upravljanja novčanim resursima
Vrlo dobro Dobro Srednje Loše Ugrožena
egzistencija
Odnos neto novčanog toka
i ukupnog prihoda (u %)
veći od
10%
veći od
8%
veći od
5%
manji od
5%
negativan
Odnos neto novčanog toka
i ukupnog prihoda (u %) = Neto povećanje novčanog toka ukupno/ Ukupni prihod
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
83
Zadatak 1. Primjer Izvještaja o novčanim tokovima po izravnoj/ direktnoj metodi:
Na temelju podatka da se na žiro računu poduzeća nalazi 190.800,00 KM, na blagajni 9.450,00 KM i
narednih poslovnih promjena izradi izvješće o novčanim tijekovima direktnom (izravnom) metodom:
1. Zaposlenicima u proizvodnji su obračunate bruto plaće, koje su odmah isplaćene sa žiro računa
u svoti od 80.500,00 KM.
2. Kupljene su zalihe materijala, te je dobavljač poslao račun u svoti od 30.000,00 plus 5.100,00
KM PDV (materijal je stavljen na skladište).
3. Dobivena je sudska parnica protiv tuženika kupca MM i naplaćeno je 28.000,00 KM prethodno
otpisanog potraživanja.
4. Dio obveza prema dobavljačima materijala podmiren je isplatom sa žiro računa u svoti od
26.000,00 KM.
5. Ispostavljena je faktura kucima za prodane proizvode na 260.000,00 KM plus 44.200,00 KM
PDV (troškovi za prodano su 175.000,00 KM) te nam je kupac uplatio odmah 80% potraživanog
iznosa na žiro račun.
6. Vlasnici poduzeća su izvršili dokapitalizaciju na način da su povećali svoje temeljne uloge
uplatom 32.000,00 KM gotovine na žiro račun.
7. Poduzeće je u cilju kupnje novih strojeva podiglo dugoročni kredit od banke, te je iznos od
180.000,00 KM uplaćen na žiro račun.
8. Kupljeni su novi strojevi, te je od dobavljača primljen račun u svoti od 400.000,00 KM plus
68.000,00 KM PDV (dobavljaču je odmah sa žiro računa podmiren prvi dogovoreni dio isplate
od 368.000,00 KM).
9. Obračunata je amortizacija strojeva po stopi od 10% godišnje za svih 12 mjeseci.
10. Isplaćene su dividende dioničarima u svoti od 112.000,00 KM sa žiro računa.
11. Prodani su stari strojevi iz proizvodnog pogona, te je kupcu ispostavljen račun u svoti od
150.000,00 KM plus 25.500,00 KM PDV (knjigovodstvena vrijednost strojeva iznosi 120.000,00
KM).
12. Kupac strojeva platio je fakturu uplatom 175.500,00 KM na žiro račun poduzeća.
13. Dan je predujam dobavljaču VZ za nabavu osnovne sirovine i materijala u iznosu od 58.200,00
KM.
14. Podmirena je faktura, pristigla u prethodnom razdoblju, za električnu energiju u svoti od
8.000,00 KM isplatom sa žiro računa.
15. Podmirena je prva rata dugoročnog kredita banci u iznosu 14.000,00 KM, od čega se 12.400,00
KM odnosi na glavnicu a 2.600,00 KM na kamatu.
16. Ostvarili smo prihod od prodaje 25 % vlasništva nad poduzećem AB i na naš žiro uplaćeno je
47.000,00 KM.
17. Isplatili smo sa našeg žira 14.000,00 KM povrata novca kupcima za priložene reklamacije.
18. Platili smo prvi dio našeg zajma uzetog od poduzeća AB u iznosu 18.400,00 KM.
19. Kupili smo obveznice u vrijednosti za 26.500,00 KM, izdanih na ukupnu vrijednosti 29.000,00
KM.
Na temelju podataka iz zadatka analizirajte uspješnost upravljanja novčanim tokovima u
poduzeću «XY» d.o.o. i to tako da se:
a) izračuna i komentira postotak upravljanja novčanim tokom
b) analizira novčani tok na temelju podataka iz zadatka
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
84
XY d.o.o .
Izvještaj o novčanim tijekovima - izravna metoda
1. Novčani tokovi od poslovnih aktivnosti
1.1. Gotovina naplaćena od kupaca 243.360,00
1.2. Naplaćena sudska parnica 28.000,00
Novčani primici iz poslovnih aktivnosti 271.360,00
1.3. Isplaćena plaća zaposlenima 80.500,00
1.4. Plaćanje dobavljačima za robu 26.000,00
1.5. Plaćanje dobavljačima usluga 8.000,00
1.6. Plaćeni PDV 0,00
1.7. Plaćena kamata kredita 2.600,00
1.8. Povrat novca kupcima 14.000,00
1.9. Dani predujmovi 58.200,00
Novčani izdaci iz poslovnih aktivnosti 189.300,00
Neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti (1) 82.060,00
2. Novčani tokovi od investicijskih aktivnosti
2.1.
Naplate od prodaje dugotrajne materijalne
imovine 175.500,00
2.2. Naplate od prodaje uloga u drugom poduzeću 47.000,00
2.3. Naplata od izdavanja koncesije 0,00
Novčani primici iz investicijskih aktivnosti 222.500,00
2.3.
Novčana plaćanja nabave dugotrajne mat
imovine 368.000,00
2.4. Plaćanje zajma uzetog od drugog poduzeća 18.400,00
2.5. Kupovina obveznica 26.500,00
Novčani izdaci iz investicijskih aktivnosti 412.900,00
Neto novčani tok iz investicijskih aktivnosti
(2) -190.400,00
3. Novčani tokovi od financijskih aktivnosti
3.1. Naplata od izvršene dokapitalizacije 32.000,00
3.2.
Priljev od primljenih kredita financijskih
institucija 180.000,00
Novčani primci iz financijskih aktivnosti 212.000,00
3.3. Gotovinske isplate dividendi 112.000,00
3.4. Vraćanje glavnice dugoročnog kredita 12.400,00
Novčani izdaci iz financijskih aktivnosti 124.400,00
Neto novčani tok iz financijskih aktivnosti (3) 87.600,00
Neto povećanje (smanjenje) gotovine ukupno -20.740,00
Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja 200.250,00
Novac i novčani ekvivalenti na kraju godine 179.510,00
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
85
Odnos neto novčanog toka i ukupnog prihoda u %
= Neto povećanje novčanog toka ukupno/ Ukupni prihod
= - 20.740,00/ (28.000 + 260.000 + 150.00011 + 47.000)
= -20.740 /485.000,00 = - 4,2%
Budući je novčani tok negativan, poduzeću je ugrožena egzistencija, a vidi se da je to posljedica
velikih zaduživanja, a malih ostvarenja iz osnovne aktivnosti.
2. Indirektna metoda - prema kojoj se dobit ili gubitak usklađuje za učinke transakcija
nenovčane prirode, sva razgraničenja ili obračunske iznose proteklih ili budućih poslovnih
novčanih primitaka ili isplata, te za pozicije prihoda ili rashoda koje su vezane za investicijske
ili financijske novčane tokove. Prema indirektnoj metodi, neto novčani tok od poslovnih
aktivnosti utvrđuje se usklađivanjem dobiti ili gubitka za učinke:
a) promjena tijekom razdoblja za zalihe i potraživanja i obveze iz poslovanja;
b) nenovčanih stavaka kao što su amortizacija, rezerviranja, odgođeni porezi,
nerealizirane pozitivne i negativne tečajne razlike, neraspodijeljeni dobici povezanih
društava i nekontrolirajući interesi; i
c) svih drugih stavaka čiji su novčani učinci investicijski ili financijski novčani tokovi.
11 eventualno ovdje može biti 30.000 KM ako se koristi neto princip pri prodaji imovine, ali budući se radi o
starijim generacijama, većina neće koristiti neto princip
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
86
Shema i polazišne veličine za oblikovanje Izvještaja o novčanom toku po neizravnoj metodi:
Novčani tok od poslovnih (operativnih) aktivnosti
Dobit tekuće godine nakon oporezivanja
Korigira se naviše za: Korigira se naniže za:
+ deprecijaciju - povećanje dugovnih salda na operativnim
nenovčanim računima tekuće aktive
+ amortizaciju - smanjenje potražnih salda na operativnim
računima tekuće pasive
+ smanjenje dugovnih salda na operativnim
nenovčanim računima tekuće aktive
- dobit od neoperativnih aktivnosti (zbog
njihova isključenja iz rezultata od
operativnih aktivnosti)
+ povećanje potražnih salda na operativnim
računima tekuće pasive
+ gubitke od neoperativnih aktivnosti (zbog
njihova isključenja iz rezultata od
operativnih aktivnosti)
Novčani tok od investicijskih aktivnosti
Pokazatelji priljeva novca Pokazatelji odljeva novca
+ smanjenje neto vrijednosti na
pojedinačnim računima dugotrajne
materijalne imovine prodajom uvećano za
dobit na prodaji dugotrajne materijalne
imovine
- povećanje vrijednosti na pojedinačnim
računima dugotrajne imovine kupnjom
umanjeno za nenovčano investiranje u
dugotrajnu imovinu
+ smanjenje na računima ulaganja u
glavnice i vrijednosne papire drugih
društava prodajom, uvećano za dobit od
prodaje
- gubitak na prodaji dugotrajne imovine
+ primljeni udjeli i dividende od drugih
društava
- povećanje na računima ulaganja u
glavnice i vrijednosne papire drugih
društava
Novčani tok od financijskih aktivnosti
Pokazatelji priljeva novca Pokazatelji odljeva novca
+ smanjenje salda na nenovčanim računima
aktive koji obuhvaćaju financijske
aktivnosti
- povećanje salda na nenovčanim računima
aktive koji obuhvaćaju financijske
aktivnosti
+ povećanje salda na računima pasive koji
obuhvaćaju financijske aktivnosti
- smanjenje salda na računima pasive koji
obuhvaćaju financijske aktivnosti
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
87
Zadatak 2. Primjer Izvještaja o novčanim tokovima po neizravnoj/ indirektnoj metodi:
U bilancama stanja za 2015. i 2016. godinu, te bilanci uspjeha za razdoblje 1.I.-31.XII. 2016.
godine poduzeće «AB» iskazalo je sljedeće podatke:
Podaci iz bilance stanja: 31.XII.'15. 31.XII.'16. Podaci iz bilance uspjeha: 2016.
Zemljište 70.000 70.000 Prihodi od prodaje 540.000
Građevinski objekti 250.000 250.000 Troškovi za prodano 378.000
Ispravak vrijednosti
objekata -92.000 -95.960
Bruto dobit 162.000
Oprema 120.000 170.000 Dobitak od prodaje stroja 4.200
Ispravak vrijednosti
opreme -50.000 -52.000
Troškovi amortizacije 39.360
Zalihe robe 40.000 44.000 Izdaci za plaće 41.800
Potraživanja od kupaca 46.000 32.000
Administrativni i drugi
rashodi 24.100
Novčana sredstva 40.000 37.920 Rashod za kamate 3.540
Ukupna aktiva 424.000 455.960 Dobit prije oporezivanja 49.000
Obveze prema
dobavljačima 52.000 47.260
Porez na dobit (10%) 4.900
Obveze za poreze 6.000 9.800 Dobit poslije oporezivanja 44.100
Obveze po dugor.
kreditima 100.000 82.200
Ukupna pasiva 424.000 455.960
Dopunski podaci s knjigovodstvenih računa ukazuju sljedeće:
1. Kupljeno je postrojenje za 105.000 KM, a za 13.200 KM prodan je stroj nabavne
vrijednosti 30.000 KM i akumulirane amortizacije 21.000 KM (ostvaren je dobitak od
prodaje u iznosu 4.200 KM);
2. Rashodovana je oprema nabavne vrijednosti 32.000 KM i akumulirane amortizacije
25.000 KM.
3. Izvršeno je rashodovanje za troškove rezerviranja za rizike i obveze u iznosu 19.000 KM;
4. Izvršeno je prihodovanje od ukidanja rezerviranja na iznos 17.800 KM;
5. Izdane su obveznice za novčana sredstva 46.000 KM:
6. Otplaćen je dio glavnice dugoročnog kredita u iznosu 17.800 KM;
7. Plaćeno je 35.000 KM na ime dividendi.
a) Sastaviti izvještaj o novčanom toku po neizravnoj (indirektnoj) metodi za razdoblje 1.I.-
31.XII.2016.
b) Izračunati koliko iznosi zarada od novčanog toka (cash flow earnings)?
Na temelju podataka iz zadatka analizirajte uspješnost upravljanja novčanim tokovima u
poduzeću «XY» d.o.o. i to tako da se:
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
88
a.) Izračuna i komentira postotak uspješnosti upravljanja novčanim tokom
b.) Analizira novčani tok na temelju podataka iz zadatka.
X =
CFE =
Novčani tok od poslovnih aktivnosti
0. Neto dobit 44.100
1) Korekcije amortizacije:
+ Amortizacija materijalne imovine 39.360 39.360
2) Korekcije zbog neposlovnih dobitaka i gubitaka: 48.000
– Dobitak od prodaje opreme - 4.200
+ Gubici po osnovi rashodovanja opreme 7.000
+ Rashodovanja za rezerviranja 19.000
- Prihodi od ukidanja rezerviranja -17.800
3) Korekcije radi vremenskih razlika: 9.060
+ Smanjenje potraživanja od kupaca 14.000
- Povećanje zaliha -4.000
– Smanjenje obveza prema dobavljačima -4.740
+ Povećanje obveza za poreze 3.800
I. Neto novčani tok od poslovnih aktivnosti 0 + (1) + (2) + (3) 96.520
Novčani tok od investicijskih aktivnosti
+ Prihod (primitak) od prodaje stroja 13.200
– Kupnja postrojenja -105.000
II. Neto novčani tok od investicijskih aktivnosti -91.800
Novčani tok od financijskih aktivnosti
+ Primitak od izdavanja obveznica 46.000
– Povrat pozajmljenih sredstava (dugoročni krediti) -17.800
– Isplaćene novčane dividende -35.000
III. Neto novčani tok od financijskih aktivnosti -6.800
Neto povećanje (smanjenje) gotovine ukupno (I+II+III) -2.080
Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja (1.I.) 40.000
Novac i novčani ekvivalenti na kraju godine (31.XII.) 37.920
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
89
Zadatak 3. Primjena izravne/direktne metode na podacima iz BS i BU
Bilans stanja poduzeća „CX“ na dan 31.12.2016. i 31.12.2017. godine izgledaju ovako:
2017. 2016.
Oprema 970.000 835.000 Ispravak vrijednosti opreme (356.000) (400.000) Zalihe robe 48.000 51.000 Potraživanja od kupaca 41.000 45.000 Unaprijed plaćene najamnine 4.100 3.700 Novčana sredstva 46.000 28.900
Ukupno imovina: 753.100 563.600
Obične dionice 200.000 200.000 Povlaštene dionice 200.000 150.000 Premije na emitirane dionice 55.000 45.000 Akumulirana (neraspoređena) dobit 154.100 119.100 Dugoročni krediti 100.000 – Obveze prema dobavljačima 32.500 37.000 Obveze za plaće 4.500 7.500 Obveze za porez na dobit 7.000 5.000
Ukupno kapital i obveze: 753.100 563.600
Bilans uspjeha (Račun dobiti i gubitka) za 2017.godinu izgleda ovako:
Ostali podaci:
1) Tijekom godine isplaćene su dividende u iznosu od 40.000 KM.
2) Za 60.000 KM izdane su povlaštene dionice nominalne vrijednosti 50.000 KM.
3) Oprema nabavne vrijednosti 80.000 KM i akumulirane amortizacije 74.000 KM prodana je (i
naplaćena) za 6.000 KM.
4) Kupljena je nova oprema koja je plaćena 115.000 u novcu.
5) Kupljena je nova oprema u vrijednost 100.000 KM na dugoročni kredit. Prva rata kredita
dospijeva u 2012. godini.
Od Vas se traži da:
a) pripremite izvještaj o novčanim tokovima (po direktnoj metodi) za godinu koja se završava
31.12.2017., uz poseban prikaz utvrđivanja novčanih tokova za stavke: kupaca, dobavljača i poreza
(20 bodova)
b) izračunate i analizirate: (10 bodova)
- odnos ukupnog neto novčanog toka i prihoda, i
Prihod od prodaje 810.000 Troškovi za prodano (460.000)
Bruto dobit 350.000 Rashodi:
Rashod za amortizaciju 30.000 Administrativni rashodi 235.000 Rashodi za porez 10.000
Rashodi ukupno: (275.000)
Neto dobit 75.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
90
- zaradu od novčanog toka (CFE)
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
91
Rješenje:
a) Izvještaj o novčanim tokovima za godinu koja završava 31.12.2017. (15 bodova) Novčani tokovi iz poslovnih aktivnosti
Novčani priljevi:
Novčani primici od kupaca 814.000
Novčani odljevi:
Isplate dobavljačima za robu (461.500)
Isplate za porez na dobit (8.000)
Isplate za administrativne rashode (235.000)
Isplate za najamnine (400)
Isplate za plaće (3.000)
Ukupni odljevi novca (707.900)
Neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti 106.100
Novčani tokovi iz investicijskih aktivnosti
Priljevi od prodaje opreme 6.000
Isplate za kupnju postrojenja (115.000)
Neto novčani tok iz investicijskih aktivnosti (109.000)
Novčani tokovi iz financijskih aktivnosti
Priljevi od izdavanja povlaštenih dionica 60.000
Isplata dividendi (40.000)
Neto novčani tok iz financijskih aktivnosti 20.000
Neto povećanje novca i novčanih ekvivalenata 17.100
Novac i novčani ekvivalenti na dan 1.1.2011. godine 28.900
Novac i novčani ekvivalenti na dan 31.12.2011. godine 46.000
Utvrđivanje novčanih tokova: (5 bodova)
Novčani priljevi od kupaca Prihod od prodaje 810.000 Više: Smanjenja potraživanja od kupaca 4.000
Novac primljen od kupaca 814.000
Novčane isplate dobavljačima Troškovi prodane robe 460.000 Manje: Smanjenje zaliha robe 3.000
Neto izdaci za kupnju (obračunska osnova) 457.000 Više: Smanjenje obveza prema dobavljačima 4.500 Novčani izdaci za kupnju trgovačke robe 461.500
Novčane isplate za porez Rashodi poreza 10.000 Manje: Povećanje obveza za porez 2.000 Novčani izdaci za porez 8.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
92
b) Analiza novčanih tokova (10 bodova)
Odnos ukupnog neto novčanog toka i prihoda
Odnos neto novčanog toka i
ukupnog prihoda =
Neto povećanje novčanog toka
Ukupni prihod
Odnos neto novčanog toka i
ukupnog prihoda =
17.100 = 0,0211 ili 2,11%
810.000
Na temelju iskustvenih pokazatelja za procjenu uspješnosti upravljanja novčanim resursima odnos
novčanog toka i ukupnog prihoda < 5% ocjenjuje se ocjenom „loše“.
Zarada od novčanog toka (CFE)
Zarada od novčanog toka (CFE) = neto dobit + amortizacija
Zarada od novčanog toka = 75.000 + 30.000 = 105.000 KM
Zarada od novčanog toka je kontrolna mjera koja pokazuje da bi neto novac osiguran po pravilima
računa dobiti i gubitka trebao biti 105.000 KM. S obzirom da je ostvaren pozitivni novčani tok od 17.100
KM, efekti stvarnog novčanog toka u odnosu na kontrolni iznos pokazuju „prekomjerni“ odljev novca
od 87.900 KM.
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
93
Zadatak 4. Primjena izravne/direktne metode na podacima iz BS i BU
Preduzeće «АB» imalo je sljedeće bilanse stanja za 2016. i 2017. godinu:
Pozicija bilansa stanja 31.XII.2016. 31. XII.2017.
Zemljište 60.000 60.000
Građevinski objekti 240.000 240.000
Ispravka vrednosti objekata - 80.000 - 86.000
Oprema 140.000 190.000
Ispravka vrednosti opreme - 50.000 - 66.000
Zalihe robe 40.000 34.000
Potraživanja od kupaca 36.000 48.000
Novčana sredstva 14.000 10.000
Ukupna aktiva 400.000 430.000
Аkcijski kapital (redovine akcije) 214.000 214.000
Zadržana (akumulisana) dobit 34.000 50.000
Obaveze po dugoročnim
kreditima
80.000 60.000
Izdate obveznice (dugoročne) 20.000 70.000
Obaveze prema dobavljačima 46.000 32.000
Obaveze za poreze 6.000 4.000
Ukupna pasiva 400.000 430.000
Bilans uspjeha za period 01.01.2013. – 31.12.2013.
Prihod od prodaje 400.000
Nabavna vrednost prodate robe - 250.000
Bruto dobit 150.000
Dobitak od prodaje mašine 4.000
Troškovi amortizacije - 36.000
Troškovi zarada - 40.000
Аdministrativni i drugi rashodi - 27.000
Rashod za kamate - 2.000
Rashod za porez - 12.000
Neto dobit 37.000
Dodatne informacije ukazuju na sljedeće:
1. Kupljeno je postrojenje za 80.000 KM, a za 20.000 KM prodata je mašina nabavne
vrednosti 30.000 i akumulisane amortizacije 14.000 KM;
2. Izdate su obveznice za novčana sredstva 50.000 KM;
3. Otplaćen je dio glavnice dugoročnog kredita u iznosu 20.000 KM;
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
94
4. Plaćeno je 21.000 KM na ime dividendi.
Na osnovu navedenog, sastaviti Izveštaj o tokovima gotovine po direktnoj/ izravnoj metodi.
Rješenje:
BILАNS TOKOVА GOTOVINE PO DIREKTNOM METODU
А) TOKOVI GOTOVINE IZ POSLOVNIH АKTIVNOSTI
Prilivi iz poslovnih aktivnosti 388.000
Prilivi od kupaca 388.000
Odlivi iz poslovnih aktivnosti 341.000
Odlivi prema dobavljačima 258.000
Odlivi za bruto zarade 40.000
Odlivi za kamate 2.000
Odlivi za porez na dobit 14.000
Ostali odlivi iz poslovnih aktivnosti 27.000
Neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti 47.000
B) TOKOVI GOTOVINE IZ INVESTICIONIH АKTIVNOSTI
Prilivi iz investicionih aktivnosti 20.000
Prilivi od prodaje opreme 20.000
Odlivi iz investicionih aktivnosti 80.000
Odlivi za nabavku postrojenja 80.000
Neto novčani tok iz aktivnosti investiranja -60.000
V) TOKOVI GOTOVINE IZ АKTIVNOSTI FINАNSIRАNjА
Prilivi iz aktivnosti finansiranja 50.000
Prilivi po osnovu izdatih obveznica 50.000
Odlivi iz aktivnosti finansiranja 41.000
Otplata dugoročnog kredita 20.000
Isplata dividendi 21.000
Neto novčani tok iz aktivnosti finansiranja 9.000
GOTOVINА NА POČETKU PERIODА 14.000
NETO ODLIV GOTOVINE U PERIODU
А + B + V (4.000)
GOTOVINА NА KRАJU PERIODА 10.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
95
1. Primjeri novčanih tokova od investicijskih aktivnosti jesu:
a) novčani primici od izdavanja dionica i drugih vlasničkih instrumenata
b) novčani primici s osnove prodaje dionica (ili udjela) drugih subjekata
c) novčane isplate dividendi (ili udjela) vlasnicima društva
d) novčane isplate za stjecanje vlasničkih ili dužničkih instrumenata drugih subjekata
2. Koje tvrdnje su tačne:
a) odlivi iz poslovnih aktivnosti mogu biti u vezi sa ostalim rashodima b) prilivi iz finansijskih aktivnosti mogu biti u vezi sa poslovnim prihodima c) prilivi iz investicionih aktivnosti mogu biti u vezi sa ostalim rashodima d) odlivi iz finansijskih aktivnosti moraju biti u vezi sa finansijskim rashodima
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
96
7. KARAKTERISTIKE GLAVNOG BUDŽETA I NJEGOVA IZRADA
Budžetiranje je proces planiranja i kontrole performansi budućeg razdoblja u financijskim terminima.
Budžet predstavlja formalno izvješće o planovima u budućnosti. Glavni budžet se sastoji od više
međusobno povezanih budžeta koji sumiraju planove aktivnosti u budućnosti. Model budžetiranja
mora biti uređen na način da osigura:
Koordinaciju ciljeva i aktivnosti različitih dijelova poduzeća kako bi bili usklađeni jedni s
drugima (postiže se kroz proces traženja međusobno usklađenih rješenja za sve dijelove i
funkcije društva);
Komunikaciju planova različitih menadžera (uključuje sveze i rasprave između menadžera svih
razina);
Motivaciju menadžera prema postizanju organizacijskih ciljeva i klasifikaciju autoriteta i
odgovornosti (postiže se povezivanjem ciljeva zadanih proračunom s mehanizmima za
nagrađivanje menadžera);
Razvoj menadžerskih performansi utemeljen na spoznajama koje proizlaze iz različitih varijanti
proračuna, povezivanja elemenata budžeta i uočavanja međusobno ovisnih činitelja (Belak,
1995).
Glavni budžet (engl. Master budget) obično se sastoji od adekvatnog broja međusobno povezanih
budžeta koji zajedno sumiraju planirane aktivnosti ukupnog budućeg poslovanja. Elementi glavnog
budžeta variraju ovisno o veličini i vrsti poduzeća, međutim tipičan sadržaj glavnog budžeta u
proizvodnom poduzeću obično uključuje sljedeće budžete (Belak, 1995):
Operativni budžeti (engl. Operation budgets)
1. Prognoza prodaje
2. Raspored proizvodnje
3. Proračun troškova proizvodnje
4. Proračun troškova uprave, prodaje i administracije
5. Račun dobiti i gubitka predviđen budžetom
Financijski budžeti (engl. Financial budgets)
1. Budžet gotovine
2. Bilanca predviđena budžetom
Kapitalni proračun (engl. Capital expenditures budget).
7.1. OPERATIVNI BUDŽETI
Operativni budžet se sastoji od prognoze i nacrta prodaje, rasporeda proizvodnje, proračuna troškova
proizvodnje, proračuna troškova uprave, prodaje i administracije (operativnih troškova) te na kraju od
računa dobiti i gubitka predviđenog budžetom. Polazište u izradi glavnog budžeta je prognoza i nacrt
prodaje koji uzima u obzir ekonomske uvjete i očekivanu razinu konkurencije. Na temelju definiranih
mogućnosti prodaje može se pripremiti raspored proizvodnje u jedinicama za koje se proračunavaju
troškovi proizvodnje i operativni troškovi. Svi rezultati operativnog budžeta sumiraju se u okviru
budžeta dobiti koji je jedan od ključnih pokazatelja efikasnosti planiranih aktivnosti (Belak, 1995).
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
97
Zadatak 7.1.
Poduzeće Merkur d.d. se bavi proizvodnjom, te na datum 01.01.2013. ima sljedeće stavke u početnoj
bilanci:
Bilanca
Aktiva Iznos Pasiva Iznos
Stroj 400.000 Temeljni kapital 650.000
Zalihe materijala 150.000 Zadržana dobit 38.148
Zalihe proizvoda 8.148 Obveze prema dobavljačima 70.000
Potraživanja od kupaca 60.000 Dugoročni kredit I 200.000
Žiro račun 340.000
Ukupna aktiva 958.148 Ukupna pasiva 958.148
U cilju izrade glavnog budžeta za prvo tromjesečje poznati su sljedeći podaci:
1. Planirana količina prodaje iznosi 4.500 komada po cijeni od 250 KM/kom.
2. Na zalihama gotovih proizvoda u početnoj bilanci se nalazi 120 komada, dok je planirano stanje
na kraju 2% od planirane količine prodaje.
3. Poduzeće ima sljedeće proizvodne troškove:
a) Varijabilni: rad 20 KM/kom, materijal 30 KM/kom,
b) Fiksni tromjesečni trošak amortizacije stroja od 80.000 KM.
4. Poduzeće ima sljedeće troškove AUP-a:
a) Fiksni tromjesečni troškovi plaće od 178.800 KM,
b) Fiksni tromjesečni troškovi reklame od 10.000 KM.
5. U cilju budžetiranja gotovine potrebno je definirati i politiku upravljanja gotovinom:
a) Očekivana naplata potraživanja od kupaca 80%,
b) Očekivano podmirenje obveza dobavljačima iznosi 90%,
c) 100% isplata bruto plaći,
d) 100% isplata anuiteta od 100.000 KM (kvota = 60.000 KM, a kamate = 40.000 KM),
e) Porez na dobit neće biti podmiren u prvom tromjesečju,
f) Vlasnicima će biti isplaćena dividenda od 60.000 KM.
6. U segmentu ulaganja u dugotrajnu imovinu poduzeće Merkur d.d. ima u planu kupiti zgradu za
potrebe proizvodnje, kojoj se vrijednost procjenjuje na 3.000.000 KM. U cilju financiranja
kupnje zgrade predviđeni su i sljedeći izvori
a) Raspoloživa gotovina iz poslovanja od 500.000 KM,
b) Dugoročni kredit banke od 1/3 vrijednosti zgrade,
c) Dokapitalizacija vlasnika uplatom ostatka iznosa u gotovini.
Na temelju prethodno navedenih informacija izradi glavni budžet sa sljedećim elementima:
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
98
1) Operativni budžet.
Operativni budžet
Budžet prodaje Iznos
Prodajna cijena
Količina prodaje
Prihod od prodaje
250,00
4.500
1.125.000,00
Plan proizvodnje (kom)
Količina prodaje
Zalihe na kraju
Proizvodi za prodaju
Zalihe na početku
Potrebna proizvodnja
4.500
90
4.590
(120)
4.470
Budžet troškova proizvodnje
Rad (20KM/kom)
Materijal (30KM/kom)
Fiksni troškovi amortizacije stroja
89.400,00
134.100,00
80.000,00
Ukupni troškovi proizvodnje
Prosječni troškovi proizvodnje
303.500,00
67,90
Plan stanja zaliha (KM)
Zalihe na kraju
Zalihe na početku
6.111,00
8.148,00
Budžet troškova AUP-a
Fiksni tromjesečni troškovi plaće
Fiksni tromjesečni troškovi reklame
178.800,00
10.000,00
Ukupni troškovi AUP-a 188.800,00
2) Plan nabave materijala ako zalihe na kraju trebaju biti 120.000 KM.
Zalihe materijala Iznos
Trošak materijala
Zalihe na kraju
Materijal za uporabu
Zalihe na početku
Nabava materijala
134.100,00
120.000,00
254.100,00
(150.000,00)
104.100,00
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
99
3) Budžetirani račun dobiti i gubitka.
7.2. FINANCIJSKI BUDŽETI
Financijski budžeti se zbrajaju u okviru dva financijska izvješća i to budžeta gotovine (budžeta novca i
novčanih ekvivalenata) i budžetirane bilance. Za izradu budžeta gotovine potrebno je izvesti seriju
prethodnih procjena i obračuna kao što su: budžet potraživanja od kupaca, budžet plaćanja tekućih
obveza i ostali slični budžeti. Budžet gotovine predstavlja prognozu priljeva i odljeva novčanih
sredstava za budžetsku godinu i kraće vremensko razdoblje. Dobar budžet gotovine osigurava tvrtku
od blokada računa i zastoja u poslovanju te omogućuje optimalnu manipulaciju novčanim sredstvima.
Bilanca predviđena budžetom predstavlja projekciju bilance stanja koja bi se trebala pojaviti nakon
određenog razdoblja operativnih, investicijskih i financijskih aktivnosti u odnosu na početno stanje tog
razdoblja. Bilanca predviđena budžetom prikazuje stanje i strukturu imovine i izvora te imovine na
zadnji dan budžetirane godine (Belak, 1995).
Zadatak 7.2.
Poduzeće Merkur d.d. se bavi proizvodnjom, te na datum 01.01.2013. ima sljedeće stavke u početnoj
bilanci:
Bilanca
Aktiva Iznos Pasiva Iznos
Stroj 400.000 Temeljni kapital 650.000
Zalihe materijala 150.000 Zadržana dobit 38.148
Zalihe proizvoda 8.148 Obveze prema dobavljačima 70.000
Potraživanja od kupaca 60.000 Dugoročni kredit I 200.000
Žiro račun 340.000
Ukupna aktiva 958.148 Ukupna pasiva 958.148
Budžetirani račun dobiti i gubitka
Prihod od prodaje 1.125.000
Troškovi za prodano
Zalihe gotovih proizvoda na početku
Troškovi proizvedenih gotovih proizvoda
Zalihe gotovih proizvoda na kraju
305.537
8.148
303.500
(6.111)
Bruto dobit
Troškovi AUP-a
819.463
(188.800)
Operativna dobit
Troškovi kamata
630.663
(40.000)
Dobit prije oporezivanja
Porez na dobit
590.663
(118.132,60)
Dobit nakon oporezivanja 472.530,40
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
100
U cilju izrade glavnog budžeta za prvo tromjesečje poznati su sljedeći podaci:
1. Planirana količina prodaje iznosi 4.500 komada po cijeni od 250 KM/kom.
2. Na zalihama gotovih proizvoda u početnoj bilanci se nalazi 120 komada, dok je planirano stanje
na kraju 2% od planirane količine prodaje.
3. Poduzeće ima sljedeće proizvodne troškove:
a) Varijabilni: rad 20 KM/kom, materijal 30 KM/kom,
b) Fiksni tromjesečni trošak amortizacije stroja od 80.000 KM.
4. Poduzeće ima sljedeće troškove AUP-a:
a) Fiksni tromjesečni troškovi plaće od 178.800 KM,
b) Fiksni tromjesečni troškovi reklame od 10.000 KM.
5. U cilju budžetiranja gotovine potrebno je definirati i politiku upravljanja gotovinom:
a) Očekivana naplata potraživanja od kupaca 80%,
b) Očekivano podmirenje obveza dobavljačima iznosi 90%,
c) 100% isplata bruto plaći,
d) 100% isplata anuiteta od 100.000 KM ( kvota = 60.000 KM, a kamate = 40.000 KM),
e) Porez na dobit neće biti podmiren u prvom tromjesečju,
f) Vlasnicima će biti isplaćena dividenda od 60.000 KM.
6. U segmentu ulaganja u dugotrajnu imovinu poduzeće Merkur d.d. ima u planu kupiti zgradu za
potrebe proizvodnje, kojoj se vrijednost procjenjuje na 3.000.000 KM. U cilju financiranja
kupnje zgrade predviđeni su i sljedeći izvori
a) Raspoloživa gotovina iz poslovanja od 500.000 KM,
b)Dugoročni kredit banke od 1/3 vrijednosti zgrade,
c) Dokapitalizacija vlasnika uplatom ostatka iznosa u gotovini.
Na temelju prethodno navedenih informacija izradi glavni budžet sa sljedećim elementima:
1) Budžet gotovine.
Potraživanja od kupaca Iznos
Početni saldo
Prodaja
Ukupna potraživanja
Naplata potraživanja (80%)
Završni saldo
60.000,00
1.125.000,00
1.185.000,00
(948.000,00)
237.000,00
Obveze prema dobavljačima Iznos
Početni saldo
Kupnja materijala
Reklama
Ukupne obveze
Podmirene obveze (90%)
Završni saldo
70.000,00
104.100,00
10.000,00
184.100,00
165.690,00
18.410,00
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
101
Obveze za plaće Iznos
Obveze za plaće
Isplata plaća (100%)
Završni saldo
268.200,00
(268.200,00)
0,00
Obveze za dugoročni kredit Iznos
Početni saldo
Isplata otplatne kvote (100%)
Završni saldo
200.000,00
(60.000,00)
140.000,00
Obveze za kamate Iznos
Obveze za kamate
Isplata kamata (100%)
Završni saldo
40.000,00
(40.000,00)
0,00
Porez na dobit Iznos
Obveza poreza na dobit
Isplata obveze (0%)
Završni saldo
118.132,60
0,00
118.132,60
Zadržana dobit Iznos
Početni saldo
Dobit tekuće godine
Raspoloživa dobit
Isplata dividendi
Završni saldo
38.148,00
472.530,40
510.678,40
(60.000,00)
450.678,40
Žiro račun Iznos
Početni saldo 340.000
Naplata potraživanja 948.000
Odljevi iz poslovanja
Podmirene obveze dobavljačima
Isplata plaća
Isplata otplatne kvote
Isplata kamata
Isplata dividendi
(593.890)
165.690
268.200
60.000
40.000
60.000
Gotovina raspoloživo za kupnju zgrade 694.110
Kredit 1.000.000
Dokapitalizacija 1.500.000
Plaćanje za zgradu (3.000.000)
Završni saldo 194.110
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
102
2) Budžetirana bilanca.
7.3. KAPITALNI BUDŽET
Kapitalni budžet zbraja budžete za investicijske projekte kao što su investicije u zgrade, postrojenja i
opremu. Kapitalni budžet pokriva dugoročne planove za razdoblje od 5 do 10 godina. Kapitalno
budžetiranje predstavlja proces planiranja i procjenjivanja prijedloga za investiranje u aktivu društva.
Zadatak 7.3.
Poduzeće Merkur d.d. se bavi proizvodnjom, te na datum 01.01.2013. ima sljedeće stavke u početnoj
bilanci:
Izvještaj o novčanim tokovima za razdoblje od 01.01. - 31.03.2013. Iznos
1. Novčani tokovi od operativnih aktivnosti
Priljev (kupci)
Odljev (dobavljači, plaća i kamate)
948.000
473.890
Neto novčani tokovi od operativnih aktivnosti 474.110
2. Novčani tokovi od investicijskih aktivnosti
Priljev
Odljev (zgrada)
0
3.000.000
Neto novčani tokovi od investicijskih aktivnosti (3.000.000)
3. Novčani tokovi od financijski aktivnosti
Priljev (kredit i dokapitalizacija)
Odljev (kvota i dividenda)
2.500.000
120.000
Neto novčani tokovi od financijskih aktivnosti 2.380.000
4. Neto povećanje ili smanjenje novčanih tokova (1±2±3) (145.890)
5. Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja 340.000
6. Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja (5±4) 194.110
Budžetirana bilanca
Stavke Iznos Stavke Iznos
Stroj 320.000 Temeljni kapital 2.150.000
Zgrada 3.000.000 Zadržana dobit 450.678,40
Zalihe materijala 120.000 Obveze prema dobavljačima 18.410
Zalihe proizvoda 6.111 Dugoročni kredit I 140.000
Potraživanja od kupaca 237.000 Dugoročni kredit II 1.000.000
Žiro račun 194.110 Porez na dobit 118.132,60
Ukupna aktiva 3.877.221 Ukupna pasiva 3.877.221
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
103
Bilanca
Aktiva Iznos Pasiva Iznos
Stroj 400.000 Temeljni kapital 650.000
Zalihe materijala 150.000 Zadržana dobit 38.148
Zalihe proizvoda 8.148 Obveze prema dobavljačima 70.000
Potraživanja od kupaca 60.000 Dugoročni kredit I 200.000
Žiro račun 340.000
Ukupna aktiva 958.148 Ukupna pasiva 958.148
U cilju izrade glavnog budžeta za prvo tromjesečje poznati su sljedeći podaci:
1. Planirana količina prodaje iznosi 4.500 komada po cijeni od 250 KM/kom.
2. Na zalihama gotovih proizvoda u početnoj bilanci se nalazi 120 komada, dok je planirano stanje
na kraju 2% od planirane količine prodaje.
3. Poduzeće ima sljedeće proizvodne troškove:
a) Varijabilni: rad 20 KM/kom, materijal 30 KM/kom,
b) Fiksni tromjesečni trošak amortizacije stroja od 80.000 KM.
4. Poduzeće ima sljedeće troškove AUP-a:
a) Fiksni tromjesečni troškovi plaće od 178.800 KM,
b) Fiksni tromjesečni troškovi reklame od 10.000 KM.
5. U cilju budžetiranja gotovine potrebno je definirati i politiku upravljanja gotovinom:
a) Očekivana naplata potraživanja od kupaca 80%,
b) Očekivano podmirenje obveza dobavljačima iznosi 90%,
c) 100% isplata bruto plaći,
d) 100% isplata anuiteta od 100.000 KM ( kvota = 60.000 KM, a kamate = 40.000 KM),
e) Porez na dobit neće biti podmiren u prvom tromjesečju,
f) Vlasnicima će biti isplaćena dividenda od 60.000 KM.
6. U segmentu ulaganja u dugotrajnu imovinu poduzeće Merkur d.d. ima u planu kupiti zgradu za
potrebe proizvodnje, kojoj se vrijednost procjenjuje na 3.000.000 KM. U cilju financiranja
kupnje zgrade predviđeni su i sljedeći izvori
a) Raspoloživa gotovina iz poslovanja od 500.000 KM,
b)Dugoročni kredit banke od 1/3 vrijednosti zgrade,
c) Dokapitalizacija vlasnika uplatom ostatka iznosa u gotovini.
Na temelju prethodno navedenih informacija izradi glavni budžet sa sljedećim elementima:
1) Kapitalni budžet.
Kapitalni budžet
(Ulaganje u kupnju zgrade) Iznos
Kupnja tvorničke zgrade
Izvori:
1. Gotovina iz poslovanja
2. Kredit
3. Dokapitalizacija
3.000.000
500.000
1.000.000
1.500.000
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
104
Zadatak 7.4.
Poznati su sljedeći podaci o poslovanju poduzeća Montaža d.d. koje se bavi trgovinom:
Trgovačko poduzeće prodaje proizvod po cijeni od 800 KM po komadu. Zbog rasta
konkurencije u svakom se narednom mjesecu očekuje pad cijene od 5% u odnosu na prethodni
mjesec.
Očekivana prodaja za prvi mjesec iznosi 300 komada, dok se u svakom narednom mjesecu
očekuje povećanje prodaje za 10% u odnosu na prvi mjesec.
Zalihe na kraju pojedinog mjeseca iznose 2% od planirane prodaje.
Zalihe na početku prvog mjeseca iznose 10 proizvoda.
Trgovačko poduzeće ima sljedeće troškove nabave po svakom proizvodu:
1. kupovna cijena 100 KM/kom,
2. carina 15% na kupovnu cijenu po komadu,
3. transport i ostali ovisni troškovi nabave 10 KM/kom.
Poduzeće ima sljedeće troškove AUP-a:
1. bruto plaće uprave 45.000 KM mjesečno,
2. bruto plaće prodavača 60.000 mjesečno,
3. troškovi vode, struje i telefona 5.000 KM mjesečno,
4. troškovi reklame i promidžbenih materijala 15.000 KM mjesečno.
Trošak kamata na kredite po mjesecima iznosi 12.000 KM, 11.000 KM i 10.000 KM.
Porez na dobit se obračunava po stopi od 20%.
Na temelju prethodno navedenih podataka za prvo tromjesečje (pojedinačno za svaki mjesec) izradi
operativni budžet i račun dobiti i gubitka u menadžerskoj formi.
Operativni budžet
Budžet prodaje 1. mjesec 2. mjesec 3. mjesec
Prodajna cijena
Količina prodaje
Prihod od prodaje
800
300
240.000
760
330
250.800
722
330
238.260
Plan operacija s trgovačkom robom (kom)
Količina prodaje
Zalihe na kraju
Proizvodi za prodaju
Zalihe na početku
Potrebna nabava
300
6
306
(10)
296
330
7
337
(6)
331
330
7
337
(7)
330
Budžet troškova nabave
kupovna cijena 100KM/kom
carina 15% na kupovnu cijenu po komadu
transport i ostali ovisni troškovi nabave 10
KM/kom
29.600
4.440
2.960
33.100
4.965
3.310
33.000
4.950
3.300
Ukupni troškovi nabave
Prosječni troškovi nabave
37.000
125
41.375
125
41.250
125
Plan stanja zaliha (KM)
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
105
Zalihe na kraju
Zalihe na početku
750
1.250
875
750
875
875
Budžet troškova AUP-a
Bruto plaće uprave
Bruto plaće prodavača
Troškovi vode, struje i telefona
Troškovi reklame i promidžbenih materijala.
45.000
60.000
5.000
15.000
45.000
60.000
5.000
15.000
45.000
60.000
5.000
15.000
Ukupni troškovi AUP-a 125.000 125.000 125.000
Račun dobiti i gubitka u menadžerskoj formi
Stavke 1. mjesec 2. mjesec 3. mjesec
Prihod od prodaje 240.000 250.800 238.260
Troškovi za prodano
Zalihe trgovačke robe na početku
Nabava robe tijekom godine
Zalihe trgovačke robe na kraju
37.500
1.250
37.000
(750)
41.250
750
41.375
(875)
41.250
875
41.250
(875)
Bruto dobit
Troškovi AUP-a
202.500
(125.000)
209.550
(125.000)
197.010
(125.000)
Operativna dobit
Troškovi kamata
77.500
(12.000)
84.550
(11.000)
72.010
(10.000)
Dobit prije oporezivanja
Porez na dobit
65.500
(13.100)
73.550
(14.710)
62.010
(12.402)
Dobit nakon oporezivanja 52.400 58.840 49.608
[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]
106
LITERATURA/ IZVORI
1. Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P. (2001): Leksikon menedžmenta, Masmedia, Zagreb. 2. Belak, V. (2006): Profesionalno računovodstvo: prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima,
Zgombić & Partneri, Zagreb. 3. Belak, V. (1995): Menadžersko računovodstvo, RRiF plus, Zagreb. 4. Broz Tominac, S., Dragija, M., Hladika, M., Mićin, M. (2015): Upravljačko računovodstvo-studija
slučaja, HZRFD, Zagreb.
5. Drljača, M. (2003): Informacijski zahtjevi za upravljanje procesom Cateringa u zračnom
prometu, Magistarski znanstveni rad, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski
menadžment Opatija, Opatija.
6. Gulin, D., Janković, S., Dražić Lutilsky, I., Perčević, H., Peršić, M., Vašiček, V. (2011): Upravljačko računovodstvo, RIF, Zagreb.
7. Hočevar, M. (2009): Metode optimalizacije troškova s obzirom na opseg aktivnosti, RRiF, Vol.
9, Zagreb.
8. Horngren, C.T., Datar, S.M., Rajan, M.V. (2012): Cost Accounting, Pearson Prentice Hall, New Jersey.
9. Horngren, C.T., Foster, G., Datar, S.M. (2000): Cost accounting: a managerial emphasis, Prentice-Hall, Inc., New Jersey.
10. Hreljac, B. (2004): Mjerenje profitabilnosti kupaca, RRF, Vol. 10. 11. Peršić, M., Janković, S. (2007): Računovodstvene pretpostavke upravljanja životnim vijekom
proizvoda, 42. simpozij Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika "Financije i
računovodstvo u funkciji rasta hrvatskog gospodarstva", Pula.
12. Pivac, S., Rozga, A. (2008): Statističke analize socioloških istraživanja, Redak, Split. 13. Porter, M.E. (2008): Konkurentska prednost: postizanje i održavanje vrhunskog poslovanja,
Masmedija, Zagreb.
14. Potnik Galić, K., Galić, Z. (2008): Određivanje ciljnih troškova u procesu razvoja novog
proizvoda, RRiF, Vol. 10, Zagreb.
15. Ramljak, B., Rogošić, A. (2009): Koncept troška životnog ciklusa proizvoda, RiF, Vol. 5, Zagreb.
16. Špac, D. (2011): Upravljanja troškovima i njihovo značenje za poslovnu uspješnost, RRiF, Vol.
8, Zagreb.
17. Vuko, T. (2013): Nastavni materijali kolegija Managersko računovodstvo II (PO5), Ekonomski
fakultet, Split.
top related