ARHITEKTURA DRUGE POLOVICE 20. STOLJEĆA

Umjetnost 20.stoljeda

Među umjetnicima koji su pobjegli u Ameriku pije drugog svjetskog rata, bili su i mnogi arhitekti, kao Walter Gropius i Ludwig Mies van der Rohe. Nihove ranije spoznaje i ideje, u susretu s visokogradnjom karakterističnom za Ameriku, omogudit de im ostvarenje vlastitih zamisli u sasvim drugoj dimenziji, iz čega de proizadi snažan razvoj američkog graditeljstva.

Walter Gropiussagradit de 58 katova visokPan American Building u New Yorku, tada najviši poslovni neboder. Neboder je izdužene oktogonalne osnove. Konstrukciju, vidljivu i na vanjskom plaštu, čine čelični elementi i prednapregnuti beton.

Walter Gropius, Pan American Building

Ludwig Mies van der Rohe sa svojim učenikom Philipom Johnsom gradi 39 katova visoku zgraduSeagram u New Yorku, koja svojim jasnim i oštrim geometrijskim obrisom i staklenim vanjskim plaštem odudara od svega do tada viđenog u arhitekturi. Takav minimalizam i svođenje oblika na stakleni plašt bakrene boje, na kojem se poput zrcala reflektira ambijent koji ga okružuje, omoguden je korištenjem čelične konstrukcije sastavljene od nosivih stubova «I» profila.

Mies van der Rohe i Philip Johns, Zgrada Seagram

Zaobljene forme i skulpturalni karakter postupno de potisnuti stroge geometrijske forme ravnih linija. Nova strujanja u arhitekturi vidljiva su u Le Corbusierovoj Kapeli Notre Dame-du-Haut u Ronchampu u Francuskoj. Na vrhu brežuljka, Le Corbusier je sagradio veličanstvenu kapelu, koja ujedno predstavlja i potpuno novi pristup u oblikovanju sakralne arhitekture.

Le Corbusier, Kapela Notre Dame-du-Haut u Ronchampu

Frank Lloyd Wright 50-ih godina gradi jedno od svojih najpoznatijih djela, Guggenheimov muzej u New Yorku. Svojim zaobljenim formama muzej odudara od pravilnih oblika u okruženju.Kroz niski ulazni dio ulazi se u glavni prostor koji je oblikovan kao spirala koja se širi prema vrhu, a na vrhu je staklena kupola koja ravnomjerno osvjetljava prostor. Kretanje kroz muzej zamišljeno je kao silazak odozgo prema dolje, preko spiralnih rampi kojima u neprekinutom kretanju promatramo izložena djela.

Frank Lloyd Wright, Muzej Guggenheim, New York

Širom svijeta u to doba nastaje niz zanimljivih arhitektonskih djela slobodnih oblika. Pier Luigi Nervi za Olimpijske igre u Italiji 1960.g., gradi Malu dvoranu sportova u Rimu. Dvoranu kružnog oblika natkriva plitkom, izvana glatkom kupolom od tanke ljuske prednapregnutog betona. Rub kupole valovito je nabran, čime je nagkašena lakoda konstrukcije. Kupola leži na vanjskim potpornjima u obliku slova ¨Y¨, a prostor između kupole i gledališta zatvara staklena stijena.

Pier Luigi Nervi, Mala dvorana sportova, 1960. Rim, Italija

I finski arhitekt Eero Saarinen priklanja se organskim, ekspresivnim oblicima. To mu omoguduju nove konstrukcije od prednapregnutog betona, i nestajanje klasične podjele na horizontalne i vertikalne elemente. Ljuskastom konstrukcijom od prednapregnutog betona Terminala TWA zračne luke u New Yorku, stvara građevinu koja se otvara u prostor oblikom koji podsjeda na krila. Konkavno-konveksnim formama, iznutra organizira potpuno otvoren prostor na dva nivoa.

Eero Saarinen, Terminal TWA zračne luke u New Yorku, 1956.-1961., SAD

Katedrala u Brazilijidjelo je arhitekta Oscara Niemeyera.Kružni tlocrt oblikuju samo istanjeni nosači od prednapregnutog betona. Ti se elementi sužavaju prema vrhu, a onda, poput cvijeta, otvaraju prema nebu. Između šesnaest nosivih elemenata, nalazi se staklena opna s dijelovima načinjenim od obojenog stakla, koji poput vitraja oplemenjuju unutarnji prostor.

Oscar Niemeyer, Katedrala, . Brazilija, Brazil

Opera u Sydneyu, danas simbol tog grada, u toku izgradnje izazvala je brojne polemike. Danski arhitekt Jorn Utzonsagradio je građevinu na terenu koji je sa tri strane okružen morem. Mnogobrojne kazališne dvorane, dvije glavne dvorane i niz prostora za probu, restorana i barova nalazi se unutar građevine. Oblici koji izvana zatvaraju prostor Opere i podsjedaju nas na jedra ili otvorenu školjku, segmenti su iste kugle, promjera oko 75 metara. Ljuskasta konstrukcija izvedena je pomodu prednapregnutog betona, a površina je potom prekrivena s preko 1000 milijuna pločica.

Jorn Utzon, Opera u Sydneyu, 1959.-1973, Australija

Arhitekt Kenzo Tange 1964. za Olimpijadu u Japanu gradi Sportsku dvoranu u Tokiu. Tlocrt čine dva polukruga. Krovna konstrukcija visi sa dva armiranobetonska stupa na čeličnim kablovima. Svojim zaobljenim plohama uklapa se u okolinu, ali i opire vjetrovima koji ovdje mogu postidi orkansku jačinu.

Kenzo Tange, Sportska dvorana, 1964., Tokio, Japan

U postindustrijskom razdoblju šezdesetih godina dolazi do eksperimentiranja u arhitektonskom oblikovanju i s materijalima. Krajem šezdesetih, grupa arhitekata u svojim projektima zastupa oslobađanje arhitekture od kriterija funkcionalnosti i usklađivanja funkcije i forme kao glavnog načela moderne arhitekture. U suprotstavljanju klasičnim vrijednostima moderne arhitekture, njihovi prostori nastaju presjecanjima, rotacijama i preklapanjima prostora. Richard Meier, Peter Eisenman i dr., ipak svojim bijelim kudama (po kojima dobivaju i zajednički naziv «Bijeli» ), odaju i utjecaj Le Corbusierovih vila poput Vile Savoy, klasika moderne arhitekture.

U Kudi III (Kuda Miller), Petera Eisenmana stvorena su preklapanja prostora zaokretanjem jednog kubičnog prostora za 45 stupnjeva.

Peter Eisenman, Kuda III (Kuda Miller), Lakeville, Connecticut, 1969.-1971.

Događaj koji je odigrao važnu ulogu u daljnjem razvoju arhitekture dvadesetog stoljeda, dogodio se 1972. godine u St. Louisu u Sjedinjenim Američkim Državama.. Stambeno naselje Pruitt-Igoe, nastalo pedesetih godina po svim tada najnaprednijim idejama o masovnom stanovanju, srušeno je. Širenje kriminala i vandalizma u dugim hodnicima ovakvih blokova zgrada, pokazalo je kako se funkcionalističke ideje nisu univerzalno primijenjive, kao što su smatrali arhitekti funkcionalizma. Teoretičar arhitekture Charles Jencks, smatrao je ovaj čin rušenja smrdu modernizma, i početkom postmodernearhitekture. Nakon toga se arhitektura razvija u različitim smjerovima.

Mnogi arhitekti nastavljaju tradiciju moderne arhitekture. Drugi se okredu protiv funkcionalističke ideje o važnosti jedinstva funkcije forme i konstrukcije. Postmoderni arhitekti preuzimanjem poznatih detalja povijesnih stilova - citiranjem, zagovaraju eklekticizam, prihvadaju dekoraciju i ornament i odbacuju načela moderne o čistodi i autonomnosti djela.

Arhitekt Robert Venturi zagovara simboličnu ulogu arhitekture, koja mu dozvoljava upotrebu oblika koji su citati iz prijašnjih razdoblja i pozivanje na lokalnu tradiciju. Na kudi Brant, fasada je obložena dijagonalno postavljenim glaziranim pločicama, a čitava građevina asocira na art-deco motive.

Robert Venturi, John Rauch, Denise Scott-Brown, Kuda Brant, Greenwich, Connecticut, 1970-73.

. Centar Georges Pompidou u Parizu (zvan i Beaubourg), arhitekta Renza Piana naziv je dobio nakon smrti francuskog premijera Geogea Pompidoua, koji je raspisao natječaj za njegovu izgradnju. High tech inovaciju predstavljaju instalacijski sustavi koji su uvijek bili skriveni u zidu, a sada ostaju vidljivi na istočnoj fasadi, i još namjenski naglašeni bojama koje se za određenu vrstu instalacija koriste i u industriji.

Renzo Piano, Pompidouov centar u Parizu, 1972.-1977., Francuska

Sedamdesetih godina javlja se tzv. high-tech arhitektura koja predstavlja spoj napredne tehnologije i modernih materijala, čiji naziv proizlazi iz skradenice High Technology (visoka tehnologija). Primjenjuju se nove, najnaprednije tehnologije građevinarstva, uz prisustvo novih materijala i potpunu kompjutorizaciju

Ieoh Ming Pei projektira 1983. Staklenu piramidu kao dio modernizacije muzeja Louvre u Parizu. Oblikovana je kao glavni ulaz u muzej, u svrhu poboljšavanja pristupa i komunikacije s raznim dijelovima muzeja. dio piramide vidljiv izvana, samo je vrh cijelog kompleksa kojim ispod zemlje dominiraju spiralne stube.

Ming Pei, Staklena piramida, 1983., Louvre, Pariz

Oblik i položaj svakog elementa, pa i samog tlocrta, imaju i druga značenja, primjerice praznina koju muzej okružuje i u koju ulaze posjetitelji, simbol je povijesne praznine nastale uništenjem židovske kulture.

Daniel Libeskind , Židovski muzej u Berlinu 1988-1999.

Židovskog muzeja u Berlinu, kojeg gradi Daniel Libeskind od 1988 do1999. uz komemorativnu namjenu ima i simboličnu vrijednost; sadržaj je u ovom slučaju daleko važniji od same forme. Izlomljena linija zidova presvučenih cinkom, kao da je urezana u gradsko tkivo.

Dekonstruktivizam osamdesetih godina dvadesetog stoljeda, reakcija na racionalnost, funkcionalnost, čistodu forme i konstrukcije moderne arhitekture, često se temelji na anegdoti ili ironiji, a gotovo uvijek prkosi arhitektonskoj logici.Dekonstruktivistička arhitektura Guggenheimova muzeja u Bilbau u Španjolskoj, djelo je kanadsko -američkog arhitekta Franck O. Gehrya.On gradi muzej slobodnih, organskih oblika i pokrenutih kontura, koji izgledom podsjeda na skulpturu.

Franck O. Gehry, Guggenheimov muzej, 1991.-1997., Bilbao, Španjolska

Nova uloga institucije muzeja na početku dvadeset i prvog stoljeda, proizlazi iz činjenice da muzej više nije mjesto koje okuplja samo nekolicinu stručnjaka i znanstvenika; novu publiku čine pripadnici najrazličitijih skupina društva, najčešde turisti, zatim djeca i mnogi drugi. Ovakva ustanova kojoj je cilj privudi brojnu publiku svojom arhitekturom, mora ponuditi i niz novih aktivnosti i sadržaja, a i osigurati prostore u kojima de se te aktivnosti odvijati. Ova se tendencija nastavlja i u dvadeset i prvom stoljedu. Arhitektica Zaha Hadid (1950.) u svom Centru suvremenih umjetnosti u Cincinnatiju, rampom koja presjeca izložbene prostore povezuje šest etaža građevine, stvarajudi povezan prostor.

Zaha Hadid, Centar suvremenih umjetnosti u Cincinnatiju, 2003.

Ustanovama, poput knjižnica i kulturnih centara, pridaje se jednako velika pažnja kao i muzejima. Krajem osamdesetih Jean Nouvel (1945.) gradi impozantni Institut du Monde Arabe u Parizu, sa izložbenim prostorom i muzejem islamske umjetnosti i povijesti islamske kulture.

Jean Nouvel, Institut du Monde Arabe

• U Aleksandriji, na mjestu povjesne Aleksandrijske knjižnice iz 288. godine pr. Kr., od 1995. do 2000. Snøhetta (Snøhetta arkitektur landskap AS - internacionalni ured za arhitekturu, unutrašnje uređenje i pejzažnu arhitekturu) podiže novu zgradu knjižnice u obliku isječka cilindra, sa vanjskim zidom na koji su ugravirana slova svih svjetskih alfabeta.

Snøhetta, Knjižnica u Aleksandriji, 1996-2000., Aleksandrija

Izgledu poslovne zgrade, sjedišta neke tvrtke, kroz čitavo se dvadeseto stoljede pridaje velika pažnja, od Behrensove zgrade AEG, ili Seagram Building Mies Van Der Rohea. Nastavak ove tendencije u dvdeset i prvom stoljedu vidljiv je kod Maison Hermes u Tokyju. Zgrada je djelo Renzo Piano Building Workshop, a nastala je 2001. Ističe se u trgovačkoj zoni Tokija naročito nodu, kad zbog unutrašnje rasvjete koja prosijava kroz staklenu opeku otpornu na potrese djeluje poput jedananest katova visoke svjetlosne strukture.

Renzo Piano Building Workshop,Maison Hermes, Tokyo, 2001.

Vjerske građevine s početka novog stoljeda, često svjedoče o tome kako je slika današnjih gradova iznimno šarolika, prepuna različitih vjerskih zajednica iz čitavog svijeta. Džamija i islamski kulturni centar Paola Portoghesijau Rimu, pokazuje povezivanje islamske graditeljske tradicije sa konstrukcijama zapadnjačke arhitekture. Tanki lukovi, i stupovi konstrukcije, te svetlost koja prodire kroz kupole, stvaraju tradicionalni dojam islamske džamije.

Paolo Portoghesi, Džamija, 1975-1993, Rim

Osamdesetih godina dvadesetog stoljeda razvija se i krajnje individualni izraz austrijskog umjetnika Friedensreicha Hundertwassera ( 1928-2000.) koji ne možemo svrstati ni u jedan pravac. On prvenstveno slikar, a tek onda grafičar i arhitekt. Arhitektonskom problemu pristupa poput slikara, stvarajudi osebujne fasade i oblike zida u izrazito živim bojama. Hundertwasser haus u Beču je stambena zgrada s 52 stana. Svaki od njih obojan je drugom bojom, a granice stambenog prostora naznačene su tamnom bojom. Nigdje ne postoje ravne linije, koje su za Hundertwasswera «bezbožne i nekreativne».

Friedensreich Hundertwasser, Hundertwasswer haus, 1983.-1986., Beč, Austrija